I. poglavlje

MINAS TIRITH

Pippin izviri iz zaklona ispod Gandalfove pelerine. Nije bio na~i-sto je li budan ili jo{ sanja, je li jo{ u onom snu koji se brzo kre-}e i u koji je umotan poodavno, otkako su krenuli na veliki put.

Tamni je svijet promicao mimo njega i vjetar mu glasno pjevao u u{i-ma. Nije vidio ni{ta do zakovitlanih zvijezda, i daleko na desnoj stra-ni goleme sjene naspram neba gdje je gorje na jugu stupalo porednjih. Onako bunovan, poku{avao je izra~unati dane i dijelove putova-nja, ali mu je pam}enje bilo dremljivo i nepouzdano.

U prvo su vrijeme jahali strahovito brzo, bez zaustavljanja, a ondaje u zoru opazio blijed, zlatan odsjaj – stigli su do mirnoga grada i ve-like puste ku}e na brijegu. Tek {to su bili stigli u njen zaklon, nad nji-ma je jo{ jednom prohujala krilata sjena a ljudi klonuli od straha. AliGandalf mu je tiho ne{to {apnuo, pa je zaspao u kutu, umoran ali ne-miran, nejasno svjestan kako ljudi dolaze i odlaze razgovaraju}i, ikako Gandalf izdaje zapovijedi. A onda su opet jahali i jahali u no}i.Bija{e to druga – ne, nego tre}a no}, otkako je zavirio u onaj kamen.Obuzet tim grozomornim sje}anjem, potpuno se razbudio i zadrhtao,a hujanje vjetra bija{e puno prijete}ih glasova.

Na nebu se upalilo nekakvo svjetlo, proplamsaj `ute vatre iza ta-mnih zapreka. Pippin se skutri, upla{en na~as, pitaju}i se u kakvu gato u`asnu zemlju vodi Gandalf. Protrlja o~i, a onda opazi da se tomjesec di`e ponad isto~nih sjena, gotovo ve} u{tap. No} dakle nijedaleko odmakla, jahat }e jo{ sate i sate. Prome{kolji se i prozbori:

– Gdje smo to, Gandalfe?

– U kraljevstvu Gondor – odgovori mu ~arobnjak. – Jo{ prolazi-mo kroz Anórien.

Opet zavlada {utnja, a onda Pippin iznenada uzvikne hvataju}i seza Gandalfovu pelerinu:

GOSPODAR PRSTENOVA 9

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 9

– [to je ono? Gledajte! Vatra, crvena vatra! Da nema zmajeva uovom kraju? Gledajte, eno jo{ jedne!

Umjesto odgovora, Gandalf podvikne konju:– Hajde, Shadowfaxe! Moramo se po`uriti. Nemamo vi{e vre-

mena. Gledaj! Svjetionici su u Gondoru upaljeni, zovu u pomo}. Bu-knuo je rat. Gledaj, eno vatre na Amon Dînu, i plamena na Eilenachu;eno ih gdje jure na zapad: Nardol, Erelas, Min-Rimmon, Calenhad iHalifirien na granicama Rohana.

Ali Shadowfax uspori korak i zastane, a onda zabaci glavu izanji{ti. Iz mraka mu se odazovu nji{tanjem drugi konji; za~as se raz-legne konjski topot, a tri konjanika dojure i odjure poput lete}ih sa-blasti na mjese~ini i nestanu ka zapadu. Tad se Shadowfax pribere ipojuri dalje, a no} je tekla iznad njega poput hujanja vjetra.

Pippin je opet zadrijemao i nije se mnogo obazirao na Gandalfa,koji mu je pripovijedao o obi~ajima Gondora, i kako je gospodar Gra-da dao podi}i svjetionike na vrhovima najvi{ih bregova uz ruboveobaju gorskih lanaca i uspostavio postaje na tim to~kama, na kojimasu uvijek spremni svje`i konji da mu ponesu glasnike do Rohana nasjeveru i do Belfalasa na jugu.

– Odavno ve} gore ti svjetionici na sjeveru – re~e. – U drevno dobaGondora, nisu bili ni potrebni jer su tada imali sedam kamenova.

Pippin se nemirno prome{kolji.– Spavaj dalje, i ne boj se! – re~e mu Gandalf. – Jer ti sad ne ide{

kao Frodo u Mordor nego u Minas Tirith, tamo }e{ biti siguran kaonigdje drugdje na svijetu ovih dana. Ako Gondor padne, ili ako osta-nemo bez Prstena, onda ni Shire ne}e vi{e biti nikakvo uto~i{te.

– Niste me ba{ utje{ili – re~e mu Pippin, ali ga san ipak shrva.Posljednje ~ega se jo{ sje}ao prije nego {to je utonuo u dubok san, bi-ja{e letimi~an pogled na visoke bijele vrhunce {to su svjetlucali poputotoka koji plove iznad oblaka hvataju}i svjetlo mjeseca {to se klonizapadu. Pitao se gdje li je Frodo, je li ve} u Mordoru ili je poginuo;nije znao da Frodo negdje daleko gleda taj isti mjesec kako zalazi izaGondora prije nego {to }e svanuti.

Pippina probudi nekakva graja. Pro{ao je bio jo{ jedan dan skri-vanja i jo{ jedna no} putovanja. Bilo je praskozorje: ponovo se bli`ilastudena zora, a oko njih se vukle hladne sive izmaglice. Shadowfax jestajao pu{e}i se od znoja, ali je ponosno dizao uvis vrat ne pokazuju-

10 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 10

}i ni najmanji trag umora. Oko njega je stajalo mnogo visokih ljudizaogrnutih te{kim ogrta~ima, a iza njih se u magli nazirao kamenizid. ^inilo se da je ru{evan, ali jo{ prije nego {to je pro{la no}, razle-gli su se zvuci u`urbanog rada: udaranje ~eki}ima, zveckanje zidar-skim lopaticama i {kripa kota~a. Ovdje-ondje u magli mutno su sjalebaklje i vatre. Gandalf je razgovarao s ljudima koji su mu preprije~iliput. Slu{aju}i ih Pippin shvati da je rije~ upravo o njemu.

– Jest, istina je, Mithrandire, da mi tebe znamo – re~e vo|a onihljudi – i da ti zna{ lozinke za Sedmora vrata i da mo`e{ slobodnodalje. Ali ne poznajemo tog tvog suputnika. [to je on? Patuljak izgorja na sjeveru? Ne `elimo nikakve neznance u ovo doba u na{emkraju, osim ako nisu sna`ni bojovnici u ~iju se odanost i potporu mo-`emo pouzdati.

– Zajam~it }u za njega pred Denethorovim prijestoljem – re~eGandalf. – A {to se sr~anosti ti~e, ona se ne mjeri stasom. On je pro-{ao kroz vi{e bitaka i opasnosti nego vi, Ingolde, iako ste dvaput vi{iod njega; upravo dolazi s osvajanja Isengarda, o ~emu vam donosimoglase, i silno je umoran, ina~e bih ga probudio. Zove se Peregrin ivrlo je hrabar ~ovjek.

– ^ovjek? – sumnji~avo }e Ingold, a svi se ostali nasmiju.– ^ovjek! – uzvikne Pippin koji se posve razbudio. – ^ovjek!

Ne, zaista nisam ~ovjek! Ja sam hobit, i nisam hrabar, kao {to nisamni ~ovjek, osim mo`da ovda-onda kad me nu`da pritjera. Ne dajte seobmanuti od Gandalfa!

– Mnogi od onih koji su izvr{ili juna~ka djela ne bi mogli vi{e osebi kazati – re~e Ingold. – A {to je to hobit?

– Polutan – odgovori mu Gandalf. – Ne, nije onaj o kome seonoliko pri~alo – nadoda kad opazi ~u|enje na licima ljudi. – Nijeonaj, ali je od njegova soja.

– Jest, nije onaj, ali je putovao s njim – nadoda Pippin. – A bioje s nama i Boromir iz va{ega grada, on me spasio od snjegova na sje-veru, a na kraju je poginuo brane}i me od mnogobrojnih neprijatelja.

– [uti! – re~e Gandalf. – Tu je tu`nu vijest trebalo najprije javitinjegovu ocu.

– I sami smo se tome dosjetili – re~e Ingold – po nekim ~udnimznacima u posljednje vrijeme. Nego, prolazite {to prije! Jer gospodarMinas Tiritha jedva ~eka da vidi nekoga tko }e mu donijeti najnovijevijesti o sinu, pa bio to ~ovjek ili...

GOSPODAR PRSTENOVA 11

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 11

– Hobit – re~e Pippin. – Ne}u mo}i biti od velike pomo}i va{emgospodaru, ali u~init }u sve {to mogu u spomen na hrabroga Boromira.

– Onda zbogom! – pozdravi ih Ingold, a ljudi se razmaknu dapropuste Shadowfaxa, pa on pro|e kroz uske vratnice u zidu. – @elimvam, Mithrandire, da dadete dobar savjet Denethoru u njegovoj ne-volji, i svima nama! – dovikne jo{ za njima Ingold. – Samo {to nami ovaj put donosite vijesti o pogiblima i opasnostima, kao i obi~no,kako vele.

– Zato {to dolazim rijetko ali uvijek onda kad vam je moja po-mo} najpotrebnija – odgovori Gandalf. – A {to se ti~e savjeta, rekaobih da prekasno popravljate zidine Pelennora. Sad }e vam najboljaobrana od oluje koja dolazi biti hrabrost – hrabrost i ono malo nadekoju vam donosim, jer nisu sve vijesti koje donosim lo{e. Ipak, osta-vite se zidarskih lopatica, radije nabrusite ma~eve!

– Ovaj }emo posao zavr{iti do ve~eri – re~e Ingold. – Ovo je po-sljednji dio bedema koji se mora osposobiti za obranu: dio koji }enajmanje biti izlo`en napadima zato {to je okrenut na{im prijateljimaiz Rohana. Znate li {togod o njima? Mislite li da }e se odazvati na{empozivu?

– Ho}e, do}i }e. Samo {to su oni vodili mnoge bitke iza va{ihle|a. Ni ova cesta ni bilo koja druga nisu vi{e sigurne. Ostanite bud-ni! Da nije bilo Gandalfa Burovranog, neprijateljska bi vojska ve}bila navalila iz Anóriena na vas, a ne bi vam stigli ni jaha~i iz Roha-na. Ipak, mo`da }e jo{ sti}i. Zbogom, i dr`ite o~i otvorene!

Gandalf se dohvatio prostranog kraja iza Rammas Echora. Takosu ljudi Gondora zvali vanjski zid koji su bili podigli velikim trudom,po{to je Ithilien bio pao u sjenu njihova neprijatelja. Jer on se prote-zao tridesetak i vi{e milja od podno`ja gorja i opet natrag, opasuju}ipolja Pelennora: lijepu i plodnu prigradsku zemlju na duga~kim kosa-ma i zaravancima {to su se spu{tali do duboke nizine Anduina. Nanajdaljoj to~ki od Velikih vrata Grada, na sjeveroistoku, do zida jebilo dvanaest milja, a tu je, s mrgodne obale, zid gledao na dugu nizinuuz rijeku, tu su ga ljudi izgradili visokog i sna`nog; jer na tom mjestu,po ozidanom nasipu, cesta {to je dolazila od gazova i mostova Osgi-liatha prolazila je kroz dobro ~uvana vrata i izme|u kula s kruni{tima.Na najbli`oj to~ki od Grada do zida, a to je bilo na jugoistoku, bilo jene{to vi{e od tri milje. Tu je Anduin, zaobilaze}i u {irokom luku brdaEmyna Arnena u ju`nom Ithilienu, zavijao o{tro na zapad i zid se di-

12 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 12

zao na samom njegovu rubu, a ispod njega su se nalazili kejovi i pri-stani{ta Harlonda za la|e {to su stizale uz rijeku s posjedâ na jugu.

Ogra|ena je zemlja bila bogata, sa {irokim oranicama i mnogovo}njaka; bijahu tu posjedi s hambarima i su{nicama za hmelj, s obo-rima i stajama, i s mnogim poto~i}ima {to su `uborili kroz zelenilo,od prigorja do Anduina. Pa ipak, nije tu obitavalo mnogo sto~ara i ra-tara, ve}ina pu~anstva Gondora prebivala je u sedam krugova Grada,ili u visokim udolinama na rubovima gorja, u Lossarnachu, ili daljena jugu, u ubavom Lebenninu s njegovih pet hitrih rijeka. Izme|ugorja i mora `ivio je odva`an narod. Smatrali su ih ljudima Gondora,ali su bili mije{ane krvi i me|u njima je bilo i onih niskih i crnoma-njastih kojima su preci potjecali od zaboravljenih ljudi {to su prebi-vali u sjeni brda u crnim godinama prije dolaska kraljeva. Ali tamodalje, na veleposjedima Belfalasa, stolovao je knez Imrahil u svomdvorcu Dol Amrothu kraj mora, a on je bio plemenite krvi, kao i nje-govi podanici, visoki i ponositi ljudi, o~iju sivih kao more.

Po{to je Gandalf jahao jo{ neko vrijeme, poja~alo se svjetlo nanebu pa se Pippin probudi i pogleda oko sebe. Slijeva je le`alo moremagle {to se na istoku dizala do sumornih sjena, ali zdesna su velikeplanine digle glave prote`u}i se od zapada do strmog i nenadanogkraja, ba{ kao da se rijeka u stvaranju te zemlje probila kroz neku veli-ku zapreku i izdubla silnu dolinu da bude u budu}im vremenima zemljabitaka i sukoba. A ondje gdje je zavr{avalo bijelo gorje Ered Nimrai-sa opazio je, kao {to mu je Gandalf bio obe}ao, tamnu masu planineMindolluin, zagasitopurpurne sjene njezinih visokih udolina i visokolice {to se bijeljelo u osvit dana. Na njezinu ispru`enu koljenu nalaziose branjeni Grad, sa svojih sedam kamenih bedema, toliko ~vrstih istarih da su se doimali kao da nisu sagra|eni nego da su ih divoviisklesali od kostiju zemlje.

Jo{ dok je Pippin gledao u ~udu, boja zidina pretvorila se iz ne-jasna sivila u bjelinu {to se ovla{ rumenjela u zoru; iznenada se sun-ce bilo uspelo preko isto~ne sjene i bacilo snop zraka {to su pogodilesamo lice Grada. Pippin glasno usklikne jer je kula Ecthelion, {to jevisoko stajala unutar najvi{ih zidina, zasjala naspram neba poputcvjetnog klasa od bisera i srebra, visoka, lijepa i skladna, a vrh joj bli-stao kao da je sazdan od kristala; na kruni{tu su se razvili i zavijorilibijeli stjegovi na jutarnjem povjetarcu, a iz visine i daljine doprlo jezvonko brujanje poput trubljenja srebrnih truba.

GOSPODAR PRSTENOVA 13

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 13

Tako su u osvit dana Gandalf i Peregrin dojahali do Gradskihvrata Gondora i pred njima se otvorila `eljezna vrata.

– Mithrandir! Mithrandir! – vikali su ljudi. – Po njemu znamo daje oluja zaista blizu!

– Ve} je nad vama – re~e Gandalf. – Dojahao sam na njezinimkrilima. Pustite me da pro|em! Moram do gospodara Denethora dokje jo{ namjesnik. [to god se dogodilo, do{ao je kraj Gondoru kakvogga poznajete. Pustite me da pro|em!

Ljudi su uzmaknuli pred njegovim zapovjedni~kim glasom inisu ga vi{e ni{ta pitali, iako su u ~udu gledali hobita koji je sjediopred njim, i konja na kojem su jahali. Jer stanovnici grada gotovo dase nisu ni slu`ili konjima i malokad su ih vi|ali na ulicama, osimonih koje su jahali glasnici njihova gospodara. Stoga su govorili:

– Ovo je valjda jedan od onih velikih konja kralja Rohana? Mo`-da }e nam Rohanci uskoro do}i u pomo}?

A Shadowfax se ponosito penjao dugom, vijugavom cestom.

Jer Minas Tirith bija{e sagra|en na sedam razina, od kojih jesvaka bila ukopana u brdo, a oko svake je od njih podignut zid i u sva-kom su zidu bila vrata. Ali vrata nisu stajala u nizu jedna za drugima:Gradska vrata u gradskom bedemu bila su na isto~nom kraju kruga,sljede}a su gledala napol na jug a tre}a napol na sjever, i tako naiz-mjence dalje uzbrdo. Stoga je poplo~ani put {to je vodio do citadelei{ao u cik-cak liniji preko lica brijega. A kad god bi prelazio preko linijeGradskih vrata, prolazio je kroz nadsvo|en prolaz probijaju}i se krozgolemi zid od stijene, ~ija je golema izbo~ena masa dijelila nadvojesve krugove grada osim prvoga. Jer djelomice prirodnim oblikova-njem toga brijega, a djelomice zahvaljuju}i silnoj vje{tini i trudu izra-stao je u davno doba iz stra`njeg prostranog dvori{ta iza Gradskihvrata visok bastion od kamena, kojem je rub, o{tar poput brodskogpramca, gledao na istok. Dizao se taj bastion ~ak do razine najvi{egkruga gdje bija{e okrunjen kruni{tem, tako da su oni koji su bili u ci-tadeli mogli, poput mornara na orija{kom brodu, gledati s vrha naGradska vrata oko dvjesto trideset metara ispod sebe. Ulaz u citadelubija{e tako|er okrenut na istok, ali ukopan u `ivu stijenu; odatle jedug uspon osvijetljen svjetiljkama vodio do sedmorih vrata. Tako suljudi napokon stizali do Visokog dvori{ta i do Trga vodoskoka podnoBijele kule: visoko i skladno gra|ene, pedeset hvati od temelja do

14 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 14

vrha, na kojoj se vio stijeg namjesnikâ oko tristo pedeset metara nadravnicama.

Bija{e to doista sna`na utvrda koju ne bi mogla osvojiti nijednaneprijateljska vojska dok god u njoj ima nekoga tko mo`e nositioru`je, osim ako du{manin ne bi do{ao odostraga i popeo se uz ni`eobronke Mindolluina i tako se dokopao uske izbo~ine koja povezujeStra`arski brijeg s planinskom masom. Ali ta izbo~ina, {to se dizalado visine petoga zida, bija{e ome|ena velikim bedemima sve do samestrmine nadvijene nad njezinim zapadnim krajem; na tom prostorustajale su ku}e i grobnice s kupolama negda{njih kraljeva i gospoda-ra, zauvijek utihlih izme|u planine i kule.

Pippin je u sve ve}em ~udu gledao taj velebni kameni grad, sil-niji i sjajniji od svega {to je ikad sanjao; ve}i i tvr|i od Isengarda, ikudikamo ljep{i. Pa ipak je iz godine u godinu grad propadao i nedo-stajala mu je ve} polovica ljudi koji su mogli prebivati u njemu. Usvakoj ulici nailazili su na poneku velebnu ku}u ili dvori{te, nad ~i-jim su vratima i nadsvo|enim vratnicama bila urezana mnoga lijepaslova neobi~nih i starinskih oblika: imena, pomislio je Pippin, velikihljudi i porodica koji su tu neko} boravili; sad su ta mjesta bila tiha, ni-kakvi koraci nisu odjekivali {irokim plo~nicima niti se ~uli glasovi udvoranama niti je koje lice izvirilo na vrata ili prozor.

Naposljetku su iza{li iz sjene sedmih vrata i toplo sunce, {to jesjalo dolje iza rijeke dok je Frodo hodao proplancima Ithiliena, obasja-valo je ovdje glatke zidove i ukopane stupove, i velik luk sa zaglavnimkamenom isklesanim u obliku okrunjene kraljevske glave. Gandalf jesjahao jer nijedan konj nije smio u}i u citadelu, pa je Shadowfax, nablagu rije~ svoga gospodara, dopustio da ga odvedu.

^uvari vrata bijahu odjeveni u crno a kacige im bile ~udnovataoblika, visoke, s dugim, tijesno priljubljenim {titnicima za obraze, aiznad {titnika bijahu zadjenuta bijela krila morskih ptica. Kacige imblistale srebrnim plamenom jer su bile iskovane od mithrila, ba{tinje-na iz slavnih starih dana. Na crnim {irokim pla{tevima bija{e izveze-no stablo bijelo kao snijeg {to je cvalo ispod srebrne krune i vi{ekra-kih zvijezda. Takva je bila dvorska odora nasljednika Elendilovih,koju vi{e nitko u Gondoru nije nosio osim ~uvara citadele ispred dvo-ri{ta s vodoskokom, gdje je neko} raslo to bijelo stablo.

GOSPODAR PRSTENOVA 15

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 15

^inilo se da je glas o njihovu dolasku stigao prije njih jer su ihodmah pustili unutra {utke, bez pitanja. Gandalf je `ustro kro~io pobijelo poplo~anom dvori{tu. Milozvu~an vodoskok poigravao je najutarnjem suncu, a oko njega se pru`ala jarkozelena tratina. U sredinije stajalo, nadvijeno nad bazenom, suho stablo, sa ~ijih su se ogolje-nih i skr{enih grana tu`no cijedile kapi u bistru vodu.

Hitaju}i za Gandalfom, Pippin je zirnuo na nj. Pomisli kako seturobno doimlje, i upita se za{to su to suho stablo ostavili ovdje gdjese sve drugo tako dobro odr`ava.

Sedam zvijezda, kamenova i stablo bijelo kro{nju {to zri.Prisjetio se tih rije~i koje je Gandalf bio promrmljao. A onda se

na|e na vratima velebne dvorane podno blistave kule, pa pro|e za ~a-robnjakom pokraj visokih, nijemih stra`ara i stupi u prohladne sjenekamene pala~e u kojoj odzvanjahu koraci.

Po{li su poplo~anim hodnikom, duga~kim i pustim, a Gandalf uhodu tiho upozori Pippina:

– Pazi na svoje rije~i, majstore Peregrine! Nije vrijeme za hobit-sku ko~opernost. Théoden je dobrostiv starac. Denethor je drugogsoja, ponosit i pronicav, ~ovjek kudikamo plemenitijeg porijekla ive}e mo}i iako ga ne zovu kraljem. Ali on }e se najvi{e tebi obra}atii uvelike te ispitivati zato {to ga ti mo`e{ najbolje izvijestiti o njego-vu sinu Boromiru. Njega je silno volio: mo`da i previ{e, jo{ vi{e zato{to su bili posve razli~iti. Ali pod okriljem te ljubavi mislit }e damo`e lak{e saznati {to `eli od tebe nego od mene. Nemoj mu govoritivi{e nego {to mora{, i ne spominji mu Frodov zadatak. Ja }u se poza-baviti time kad do|e vrijeme. I nemoj mu ni{ta govoriti o Aragornu,osim ako ba{ ne bude{ morao.

– Za{to ne? [to nije u redu sa Striderom? – pro{ap}e Pippin. –Zar nije i on kanio do}i ovamo? Pa i do}i }e, svakako.

– Mo`da, mo`da – otpovrne Gandalf. – Ali ako i do|e, do}i }ena neki na~in koji nitko ne o~ekuje, ~ak ni Denethor. I bolje da jetako. U najmanju ruku, ne smijemo najaviti njegov dolazak.

Gandalf zastane pred visokim vratima od ugla~ane kovine.– Pazi, majstore Pippine, nemamo vi{e vremena da te sad upu}u-

jem u povijest Gondora, iako bi bilo bolje da si nau~io {togod o tomejo{ dok si tra`io pti~ja gnijezda i bje`ao iz {kole u {ume Shirea. Dr`ise kako sam ti rekao! Kad se jednom mo}nom vladaru donosi vijesto smrti njegova nasljednika, nije ba{ mudro previ{e govoriti o dola-

16 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 16

sku nekoga tko }e, ako do|e, polagati pravo na njegovo prijestolje. Jeli ti ovo dovoljno?

– Prijestolje? – zgrane se Pippin.– Da – potvrdi Gandalf. – Ako si sve ove dane hodao zatvorenih

o~iju i uspavana duha, sad se napokon probudi!I on pokuca na vrata.

Vrata se otvore, ali se nije vidjelo tko ih je otvorio. Pippin zaviriu veliku dvoranu. Bila je osvijetljena kroz duboke prozore u {irokimprolazima s obje strane, iza redova visoka stupovlja na kojima je sta-jao krov. Monoliti od crna mramora dizali su se do velebnih kapitelana kojima bijahu izrezbareni mnogi neobi~ni likovi `ivotinja i li{}a;visoko gore u sjeni sjajio se {irok strop od mutna zlata opto~en ukra-sima {to su se prelijevali u mnogim bojama. U toj dugoj sve~anojdvorani nije bilo zastora ni tapiserija ni bilo ~ega drugoga od tkanineili drva, ali je izme|u stupovlja stajala nijema skupina visokih kipovaod hladna kamena.

Iznenada se Pippin prisjeti isklesanih stijena Argonath i obuzmega strahopo{tovanje dok je gledao tu aveniju odavno mrtvih kraljeva.Na suprotnom kraju dvorane stajao je na postolju od vi{e stepenicavisok prijesto pod mramornom nebnicom u obliku okrunjene kacige.Iza njega je na zidu, izrezbarena i ure{ena draguljima, bila urezanaslika stabla u cvatu. Ali prijesto je bio prazan. Na dnu postolja, na naj-ni`oj stepenici, {irokoj i visokoj, nalazila se kamena stolica, crna i ne-ukra{ena, a na njoj je sjedio neki starac zagledan u svoje krilo. U rucije dr`ao bijelu palicu sa zlatnom glavom. Nije digao pogled. Njih sudvojica sve~ano stupala prema njemu po duga~kom podu dok nisudo{li na tri koraka od njegove stolice. Tad Gandalf prozbori:

– Zdravo, gospodaru i namjesni~e Minasa Tiritha, Denethore, sineEcthelionov! U ovom mra~nom ~asu donosim vam vijesti i savjete.

Tek tada starac uzgleda. Pippin mu promotri izbrazdano liceponositih kostiju i ko`e kao od bjelokosti, s dugim kukastim nosomizme|u tamnih, duboko usa|enih o~iju; nije ga podsjetio toliko naBoromira koliko na Aragorna.

– Doista je mra~an ~as – otpovrne starac – i obi~no nam u ta-kvim vremenima vi i dolazite, Mithrandire! Ali premda svi znacipredskazuju da je propast Gondora na pomolu, ta mi tmina nije tako

GOSPODAR PRSTENOVA 17

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 17

stra{na kao moja vlastita. ^uo sam da mi dovodite nekoga tko je vi-dio kako mi je sin poginuo. Je li to taj?

– Jest – odgovori Gandalf. – Jedan od njih dvojice. Drugi je kodThéodena u Rohanu, mo`da }e jo{ do}i za nama. To su vam, kao {tovidite, polutani, ali nije to onaj o kome govore znamenja.

– Ipak je polutan – mrko }e Denethor – a to mi ime nije drago ot-kako su nam one proklete vijesti poremetile planove i odvukle misina na nepromi{ljeno putovanje u smrt. Boromire moj! Sad si namba{ najpotrebniji. Trebalo je da Faramir ode umjesto njega.

– Pa i on bi bio oti{ao – re~e Gandalf. – Ne budite nepravedni usvome jadu! Boromir je sam zatra`io da ode, i ne bi podnio da netkodrugi ode umjesto njega. On nije trpio pogovora i uzimao je {to godbi po`elio. Ja sam dugo putovao s njim i dobro mu upoznao }ud. Vive} govorite o njegovoj smrti? Doznali ste za nju prije nego {to smomi do{li?

– Evo {to sam primio – re~e Denethor, pa odlo`i palicu i podigneiz krila ono u {to je bio zagledan. U svakoj je ruci dr`ao po jednu po-lovicu velikog roga raskoljenog po sredini – roga divljeg bika opto~e-nog srebrom.

– Taj je rog Boromir uvijek nosio sa sobom! – uzvikne Pippin.– Tako je – potvrdi Denethor. – I ja sam ga nosio u svoje vrije-

me, nosio ga je svaki najstariji sin na{e ku}e, sve tamo do davno mi-nulih godina prije pada kraljeva, otkako je Vorondil, otac Mardilov,lovio divlja goveda Arawa u dalekim poljima Rhûna. ^uo sam ovajrog kako se nejasno ogla{ava na sjevernim granicama prije trinaestdana, a rijeka mi ga je donijela slomljenog: nikad vi{e ne}e dati glasaod sebe. – On u{uti i nastane tajac. Odjednom svrne svoj mrki pogledna Pippina. – A {to ti na to ka`e{, polutane?

– Trinaest dana, trinaest dana – promuca Pippin. – Da, bit }e daje tako. Da, stajao sam pokraj njega kad je zapuhao u rog. Ali niotkudpomo}i. Samo je jo{ vi{e orkâ navrlo.

– Tako, dakle – re~e Denethor i o{tro pogleda Pippina. – Ti si biotamo? Ispri~aj mi ne{to vi{e o tome! Za{to mu nitko nije pritekao upomo}? I kako si ti umakao a on nije, onako sna`an ~ovjek kakav jebio, iako nije bilo drugih neprijatelja do orkâ?

Pippin pocrveni i zaboravi na strah.– I najsna`niji ~ovjek mo`e poginuti od jedne strelice – odgovori

– a Boromira je probolo mnogo. Kad sam ga posljednji put vidio, bio

18 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 18

je klonuo pokraj nekog drveta i ~upao crnoperu strelicu iz boka. Tadasam se onesvijestio i pao u zarobljeni{tvo. Vi{e ga nisam vidio i ni{tavi{e ne znam. Ali po{tujem uspomenu na njega jer je bio vrlo hrabar.Poginuo je da nas spasi, moga ro|aka Meriadoca i mene, kad su nas u{umi zasko~ili vojnici Gospodara tame. I premda je pao i nije nasspasio, nisam mu zato ni{ta manje zahvalan.

Pippin pogleda starca u o~i jer se u njemu, za~udo, bio probudioponos, povrije|en prezirom i sumnjom u onom hladnom glasu.

– Tako velik gospodar ljudi kao {to ste vi zacijelo misli da mu nemo`e biti velike koristi od hobita, polutana iz Sjevernog Shirea; ali javam `elim u~initi sve {to mogu ne bih li se odu`io.

Odgurnuv{i naglo sivu pelerinu, Pippin isu~e svoj mali ma~ ipolo`i ga Denethoru do nogu.

Preko star~eva lica preleti blijed osmijeh poput sjaja hladna sun-ca u zimsko predve~erje, ali on odlo`i krhotine roga, obori glavu iispru`i ruku.

– Daj mi to oru`je! – re~e.Pippin dohvati ma~ i pru`i mu bal~ak.– Otkud ti to? – upita ga Denethor. – Mnogo, mnogo godina

po~iva na ovom ma~u. Njegovo je sje~ivo jama~no iskovao netko odna{eg roda na sjeveru u davno doba?

– Potje~e iz humlja na granicama moje domovine – odgovori muPippin. – Ali tamo sad po~ivaju samo zle utvare, i ne bih htio vi{e ra-spredati o njima.

– Vidim da se oko tebe pletu ~udne pri~e – re~e Denethor. – Jo{jednom se pokazalo da vanj{tina ~ovjeka – ili polutana – mo`e sva-kog zavarati. Prihva}am tvoju ponudu. Ne daje{ se zastra{iti rije~ima,i ugla|eno govori{ iako ti rije~i nama na jugu mo`da ~udno zvu~e.Trebat }e nam ovih dana svaki pristojan i po{ten stvor, pa bio on ve-lik ili malen. A sad mi prisegni!

– Dohvati bal~ak – re~e Gandalf – i govori za gospodarom ako si~vrsto odlu~io.

– Jesam – odvrati Pippin.Starac stavi ma~ sebi u krilo a Pippin polo`i ruku na bal~ak i

uzme polako govoriti za Denethorom:– Ovime prise`em na vjernu slu`bu Gondoru, gospodaru i na-

mjesniku ovoga kraljevstva, da }u govoriti i {utjeti, ~initi i ne ~initi,

GOSPODAR PRSTENOVA 19

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 19

dolaziti i odlaziti, u dobru i zlu, u ratu i miru, u ̀ ivotu i smrti, od ovo-ga ~asa pa nadalje, sve dok me moj gospodar ne razrije{i obveze, ilime smrt uzme ili svijet propadne. Tako ka`em ja, Peregrin, sin Pala-dinov, polutan iz Shirea.

– A sve to slu{am ja, Denethor, sin Ecthelionov, gospodar Gon-dora, namjesnik velikog kralja, i ne}u to smetnuti s uma niti propu-stiti da nagradim sve {to treba nagraditi: vjernost ljubavlju, hrabrostpo~a{}u, kr{enje prisege odmazdom.

Tada Pippin uzme opet svoj ma~ i vrati ga u korice.– A sad – opet }e Denethor – evo ti moje prve zapovijedi: ne {uti

nego govori! Ispri~aj mi sve {to zna{, i nastoj se prisjetiti svega {tomo`e{ o mom sinu Boromiru. Sjedi sad tu i kazuj!

Dok je jo{ govorio, udario je u mali srebrni gong {to mu je bionadohvat ruke, pa se u~as pojave sluge. Pippin opazi da su prije togastajali u alkovenima s obje strane vrata pa ih on i Gandalf nisu vidjelikad su u{li.

– Donesite vina i jela i stolice za goste – re~e Denethor – i paziteda nas nitko ne ometa u sljede}i sat vremena. To je sve {to mogu od-vojiti za vas jer imam mnogo drugih briga – obrati se on Gandalfu. –Mnogo je toga naoko va`nije, ali za mene nije toliko hitno. Mo`da}emo ipak mo}i jo{ porazgovarati na kraju dana.

– Pa i ranije, nadam se – re~e Gandalf. – Jer ja nisam dojahaoovamo iz Isengarda, prevalio ~etiristo i pedeset milja brzinom vjetrasamo radi toga da vam dovedem jednog malog bojovnika, ma kolikobio pristojan i po{ten. Zar vama ni{ta ne zna~i to {to je Théoden vo-dio veliku bitku, i {to je Isengard pora`en, i {to sam ja slomio palicuSarumanu?

– Da, zna~i mi. Ali znam ve} o svim tim doga|ajima koliko mitreba za moje planove glede opasnosti {to mi prijeti s istoka.

On upre svoje crne o~i u Gandalfa, a Pippin zapazi sli~nostme|u njima dvojicom i nasluti napetost {to je zavladala izme|u njih,ba{ kao da vidi liniju pritajene vatre od o~iju jednoga do o~iju drugo-ga koja bi iznenada mogla buknuti.

Denethor se zapravo doimao mnogo vi{e kao velik ~arobnjaknego Gandalf, kraljevski lijep i mo}an, pa i stariji je izgledao. Ipak,nekim osjetilom druk~ijim od vida Pippin nasluti da Gandalf imave}u mo} i dublju mudrost i nekakvu veli~ajnost zaodjevenu velom. Ibio je stariji, kudikamo stariji. »Koliko stariji?« pitao se Pippin, a

20 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 20

onda pomisli kako je ~udno {to nikad prije nije o tome razmi{ljao.Drvobrada{ je bio ne{to rekao o ~arobnjacima, ali ni onda nije pomi-slio da je Gandalf jedan od njih. [to je zapravo Gandalf? U koje jedavno doba i na kojem mjestu do{ao na svijet, i kad }e oti}i s njega?Zatim je prestao razmi{ljati i opazio da se Denethor i Gandalf svejed-nako gledaju u o~i, kao da ~itaju misli jedan drugome. Ipak Denethorprvi odvrati pogled.

– Da – re~e – ako su kamenovi i izgubljeni, ka`u, ipak su o~igospodara Gondora o{trije od o~iju obi~nih ljudi i primaju mnoge po-ruke. Nego, sjedite radije!

Tad im sluge donesu stolac i nisku klupicu, a jedan na pladnju isrebrni vr~ s peharima i nekakve bijele kola~e. Pippin sjedne, ali nijemogao odvojiti o~iju od staroga gospodara. Je li doista bilo tako, ilimu se samo pri~inilo, da je Denethor, kad je govorio o kamenovima,iznenada svrnuo blistav pogled na njega.

– A sad mi ispri~aj svoju pri~u, podani~e – re~e Denethor napolljubazno, a napol podsmje{ljivo. – Jer rije~i nekoga s kim se moj sintako sprijateljio bit }e mi zaista dobrodo{le.

Pippin nije nikada zaboravio taj sat vremena proveden u velebnojdvorani pod prodornim pogledom poglavara Gondora, koji ga je sva-ki ~as podbadao svojim pronicavim pitanjima. Istodobno je bio svje-stan da ga Gandalf iz blizine motri i slu{a i da (kako je Pippin slutio)obuzdava sve ve}u srd`bu i nestrpljenje. Kad je pro{ao sat vremena iDenethor ponovo udario u gong, Pippin je bio posve iscrpljen.

»Ne mo`e biti vi{e od devet sati«, pomisli. »Mogao bih sad po-jesti tri doru~ka zaredom.«

– Odvedite gospodina Mithrandira do stana pripremljenog zanjega – re~e Denethor – zasad mo`e i njegov pratilac ostati s njim akoho}e. Ali neka se zna da je stupio u moju slu`bu i da }e nositi imePeregrin, sin Paladinov, i saznati sve manje va`ne lozinke. Poru~itezapovjednicima da do|u ovamo ~im izbije tre}i sat. Do|ite i vi, go-spodine Mithrandire, kako i kad god `elite. Nitko vam ne}e braniti dado|ete k meni u svako doba, osim u onim rijetkim satima kad spa-vam. ̂ im se ohladi va{ gnjev na ludost jednog starca, vratite se da meutje{ite!

– Ludost? – ponovi Gandalf. – Ne, gospodaru, kad budete ishla-pjeli starac, vi }ete umrijeti. Vi se ~ak i iza svog jada znate prikriti.

GOSPODAR PRSTENOVA 21

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 21

Zar mislite da nisam shvatio kamo smjerate ispituju}i sat vremena ne-koga tko ponajmanje zna dok ja ovdje sjedim?

– Ako ste to shvatili, onda mo`ete biti zadovoljni – odvrati De-nethor. – Ponos bi bila ludost kad bih u nevolji prezreo pomo} i sa-vjete; ali vi dijelite takve darove prema odre|enim zamislima. Ipak,gospodar Gondora ne smije poslu`iti kao oru|e tu|im nakanama, makoliko bile plemenite. Za njega nema uzvi{enije nakane na svijetu,kako sada stvari stoje, od dobrobiti Gondora, a ja, gospodine, vladamu Gondoru i nitko drugi, bar sve dok se kralj ne vrati.

– Dok se kralj ne vrati? – priupita ga Gandalf. – E pa, gospodinenamjesni~e, va{a je zada}a da o~uvate ne{to od kraljevstva ako se todogodi, u {to malo tko vjeruje. Dobit }ete svu potporu koju zatra`iteda izvr{ite tu zada}u. Nego, ne{to }u vam re}i: ja ne vladam nijednimkraljevstvom, ni Gondorom ni bilo kojim drugim, velikim ni malim.Ali brinem se za sve vrijednosti koje su ugro`ene na svijetu, kakostvari sada stoje. [to se mene ti~e, ako Gondor i propadne, ja }u bardonekle izvr{iti svoju zada}u o~uva li se i{ta u ovoj no}i {to jo{ mo`eizrasti ili donijeti ploda i iznova procvasti u danima koji su prednama. Jer i ja sam namjesnik. Zar to niste znali?

Nato se okrene i iza|e krupnim koracima iz dvorane s Pippinomkoji je tr~kao uza nj.

Gandalf nije u hodu pogledao Pippina niti mu rije~i rekao. Vodi~ih je poveo od vrata dvorane preko dvori{ta s vodoskokom do prola-za izme|u visokih kamenih zgrada. Nakon nekoliko zavijutaka do{lisu do ku}e blizu zidina citadele na sjevernoj strani, nedaleko od stje-novite izbo~ine {to je povezivala brijeg s planinom. U ku}i, na prvomkatu iznad ulice, do koje su do{li {irokim izrezbarenim stubama, uveoih je u lijepu odaju, svijetlu i zra~nu, s krasnim neoslikanim draperi-jama mutnozlatnog sjaja. Soba je bila oskudno namje{tena. U njoj bi-jahu samo stoli}, dvije stolice i klupa, ali se i s jedne i s druge stranenalazio zastrt alkoven, a u njima lijepo opremljene postelje s bokali-ma i lavorima. Tri visoka uska prozora gledala su na sjever, preko ve-like okuke Anduina, jo{ obavijenog izmaglicom, sve do Emyn Muilai Raurosa u daljini. Pippin se morao popeti na klupu da baci pogledpreko {irokog kamenog podboja.

– Ljutite se, Gandalfe, na mene? – zapita kad je vodi~ iza{ao izatvorio za sobom vrata. – U~inio sam sve kako sam najbolje znao iumio.

22 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 22

– Zbilja jesi! – nasmije se iznenada Gandalf, pa pri|e Pippinu istane uza nj, stavi mu ruku na ramena i zagleda se kroz prozor.

Pippin zirne pomalo u ~udu na lice blizu sebe jer je smijeh zazvu-~ao veselo i razdragano. Ipak je na ~arobnjakovu licu najprije zapaziosamo tu`ne i zabrinute bore, ali kad je malo bolje pogledao, razabraoje da se iza njih krije velika radost: izvor veselja koji bi mogao, kad bi{iknuo, nasmijati cijelo kraljevstvo.

– Zbilja si u~inio sve kako si najbolje znao i umio – ponovi ~aro-bnjak – i nadam se da se ne}e{ tako skoro opet na}i u {kripcu izme|udva tako stra{na starca. Ipak je, Pippine, gospodar Gondora saznaood tebe vi{e nego {to ti mo`da i sluti{. Nisi mogao prikriti ~injenicuda Boromir nije vodio va{u dru`inu iz Morije, i da je me|u vama biojedan ~ovjek visoka roda koji je i{ao u Minas Tirith, i da je nosio sasobom znameniti ma~. Ljudi mnogo razmi{ljaju o pri~ama iz davnihdana u Gondoru, i Denethor je, otkako je Boromir oti{ao, ~esto misliona one stihove i rije~i o Isildurovoj kletvi.

On nije, Pippine, kao drugi ljudi ovoga doba. Kako god se pre-nosila loza od oca na sina, nekim slu~ajem u njegovim ̀ ilama te~e ~i-sta krv sa Zapadnih strana, kao {to te~e i u `ilama njegova drugogsina Faramira, ali ne i u Boromira, koga je najvi{e volio. On vidi da-leko i duboko. Ako usmjeri svoju volju, mo`e vidjeti mnogo od ono-ga {to se zbiva u glavama ljudi, ~ak i onih koji su daleko od njega.Te{ko ga je obmanuti, a opasno je i samo poku{ati.

Nemoj to zaboraviti! Jer prisegnuo si da }e{ mu slu`iti. Ne znam{to ti je sunulo u glavu ili u srce da to u~ini{. Ali dobro si u~inio. Ni-sam te sprije~io u tome jer ne valja plemenita djela prije~iti hladnimsavjetima. Dirnuo si ga u srce, a i udobrovoljio si ga (ako se smijetako re}i). Sad se bar smije{ kretati po Minas Tirithu kako te volja...kad nisi na du`nosti. Jer ima to i svoju drugu stranu. Sad si pod njego-vim zapovjedni{tvom, a on ti to ne}e zaboraviti. Budi jo{ na oprezu!

U{utio je i uzdahnuo.– E pa, ne treba sad razbijati sebi glavu o tome {to }e donijeti su-

tra{nji dan. Jedno je sigurno, sutra{nji }e dan svakako donijeti vi{ezla nego dana{nji, a tako }e biti jo{ mnogo dana. Ja ne mogu tu ni{tapromijeniti. [ahovnica je postavljena i figure se pomi~u. Jednu bihfiguru silno `elio prona}i, a to je Faramir, koji je sad Denethorovnasljednik. Ne vjerujem da je on u gradu; ali nisam imao kad saznatinovosti. Moram i}i, Pippine. Moram oti}i na to gospodarovo vije}e isaznati sve {to mogu. Ali Neprijatelj je sad na potezu, samo {to nije

GOSPODAR PRSTENOVA 23

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 23

posve otvorio svoju igru. Pijuni }e, Peregrine, sine Paladinov, vojni-~e gondorski, vjerojatno vidjeti od igre isto toliko koliko i svi drugi.Nabrusi ma~!

Gandalf po|e, ali se na vratima jo{ okrene i re~e:– @uri mi se, Pippine. U~ini mi jednu uslugu kad iza|e{. Jo{

prije nego {to se odmori{, ako nisi preumoran. Idi pogledaj kako jeShadowfax smje{ten. Ovi su ljudi dobri prema `ivotinjama, jer su do-brostiv i mudar narod, ali nisu tako vi~ni konjima kao neki drugi.

Gandalf iza|e, a dok je izlazio, razlegne se jasna i milozvu~nazvonjava s kule na citadeli. Tri puta je zazvonilo, poput srebra u zra-ku, i umuknulo: tre}i sat od izlaska sunca.

Pippin pri|e vratima, si|e niza stube i obazre se po ulici. Sunceje bilo toplo i sjajno, a kule i visoke ku}e bacale su duge, jasno ocrta-ne sjene na zapad. Visoko u modru zraku planina Mindolluin dizalaje svoju bijelu kacigu i snje`ni pla{t. Gradskim ulicama prolazili suamo-tamo naoru`ani ljudi, kao da po izbijanju sata odlaze na smjenustra`e i du`nosti.

– Kod nas bi u Shireu sad bilo devet sati – re~e Pippin naglas samsebi. – Pravo vrijeme za dobar doru~ak uz otvoren prozor na proljet-nom suncu. Ba{ bi mi dobro do{ao doru~ak! Da li ovi ljudi uop}e do-ru~kuju, ili su ve} doru~kovali? I kad to doru~kuju, i gdje?

Uskoro opazi ~ovjeka, odjevena u crno i bijelo, kako mu dolaziu susret uskom ulicom iz sredi{ta grada. Pippin se osje}ao osamljenpa se nakani obratiti tom ~ovjeku kada do|e do njega, ali to nije biloni potrebno jer mu ~ovjek sam pristupi i upita ga:

– Jeste li vi polutan Peregrin? ^uo sam da ste prisegnuli na slu-`bu na{em gospodaru i gradu. Dobro nam do{li!

Pippin prihvati pru`enu ruku.– Ja sam Beregond, sin Baranorov. Danas do podne nisam na

du`nosti pa su me poslali da vas nau~im lozinke i da vam ka`em po-ne{to od onoga {to }e vas svakako zanimati. [to se mene ti~e, i ja bihrado nau~io {togod od vas. Jer mi u ovoj zemlji nismo nikad dosad vi-djeli nijednog polutana, a premda smo ~uli za njih, o njima se gotovoni{ta ne govori u pri~ama koje poznajemo. Osim toga, vi ste Mithran-dirov prijatelj. Poznajete li ga dobro?

– Poznajem – odgovori Pippin. – Znam za njega otkako znam zasebe, moglo bi se re}i; a u posljednje sam vrijeme i mnogo putovao s

24 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 24

njim. Ali u toj se knjizi ima {to ~itati, a ja ne mogu tvrditi da sam pro-~itao vi{e od stranicu-dvije. Ipak, mo`da ga poznajem kao malo tkodrugi. Mislim da ga od sve na{e dru`ine jedino Aragorn dobro po-znaje.

– Aragorn? – priupita ga Beregond. – Tko je to?– Ah – promuca Pippin – to je jedan ~ovjek koji je putovao s

nama. Mislim da je sad u Rohanu.– ^ujem da ste i vi bili u Rohanu? Htio bih vas o toj zemlji sva-

{ta pitati, jer od ono malo nade {to je jo{ imamo mnogo pola`emo utaj narod. Ali zaboravio sam {to mi je zada}a: da najprije odgovorimvama na va{a pitanja. [to vas zanima, gospodine Peregrine?

– Pa, ovaj – re~e Pippin – trenuta~no me, ako smijem tako re}i,mu~i jedno goru}e pitanje, a to je, ovaj, {to je s doru~kom i svim tim?Mislim, u koje se doba dana jede, ako razumijete {to ho}u re}i, i gdjeje blagovaonica, ako uop}e postoji? I gdje su gostionice? Gledao samna sve strane kad smo dolazili, ali ni jedne nisam vidio, iako me ova-mo gore nosila nada u gutljaj piva ~im smo do{li do ku}a mudrih i ud-vornih ljudi.

Beregond ga ozbiljno pogleda i re~e:– Vidim da ste stari ratnik. Ka`u da ljudi koji odu na boji{te ne-

prestano samo gledaju gdje }e ne{to pojesti i popiti, iako ja ba{ nisamneki veliki putnik. Zna~i da danas niste jo{ ni{ta okusili?

– Ma jesam, zapravo, ako }emo pravo, jesam – odgovori Pippin.– Ali samo pehar vina i jedan ili dva bijela kola~a milo{}u va{egagospodara, ali me on zato sat vremena mu~io svojim pitanjima, a odtoga se bome ogladni.

Beregond se nasmije.– Kako ono mi ka`emo, mali ljudi mogu za stolom po~initi veli-

ka djela. Ali vi ste dakle doru~kovali kao i svi drugi u citadeli, samos ve}im po~astima. Ovo vam je tvr|ava i stra`arska kula, i to jo{ u rat-nom stanju. Svi ustajemo prije sunca i prigrizemo ne{to u osvit danapa odlazimo na svoje du`nosti u prvi jutarnji sat. Ali nemojte o~aja-vati! – Ponovo se nasmije kad opazi zdvojan izraz na Pippinovu licu.– Oni koje je zapala kakva te{ka du`nost pojedu {togod i prije podneda se okrijepe. Onda slijedi objed, u podne ili malo kasnije, koliko semo`e od du`nosti; a svi se okupe za glavni obrok, negdje pred ve~eri vesele se koliko mogu. Idemo! Malo }emo se jo{ pro{etati, a onda

GOSPODAR PRSTENOVA 25

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 25

}emo potra`iti kakvu okrepu, pojest }emo i popiti ne{to na kruni{tu ipromatrati odande ovo lijepo jutro.

– ^ekajte malo! – opet }e Pippin crvene}i se. – Smetnuo samne{to s uma zbog svoje pro`drljivosti, ili gladi, kako biste se vi pri-stojnije izrazili. Gandalf, ili Mithrandir, kako ga vi zovete, zamoliome da mu pregledam konja – Shadowfaxa, velikog rohanskog konja ikraljeva ljubimca, kako vele, iako ga je poklonio Mithrandiru radiusluga koje mu je ovaj u~inio. Mislim da njegov novi gospodar voli tu`ivotinju vi{e od mnogih ljudi, pa ako njegova dobra volja i{ta vrijediovom gradu, onda }ete iskazati Shadowfaxu sve mogu}e po~asti: po-stupat }ete s njim bolje nego s ovim hobitom, ako je to uop}e mogu}e.

– Hobitom? – priupita ga Beregond.– Tako mi sami sebe zovemo – odgovori mu Pippin.– Drago mi je to ~uti – re~e Beregond – jer sad mogu re}i da stra-

ni naglasak ne kvari lijep govor, a hobiti doista lijepo govore. Nego,idemo! Upoznat }ete me s tim dobrim konjem. Ja volim `ivotinje, ami ih u ovom kamenom gradu rijetko vi|amo. Jer, moj se narod do-selio ovamo iz gorskih udolina, a jo{ prije toga iz Ithiliena. Ali nebojte se! Bit }e to kratak posjet, puki formalni posjet, a odande idemoravno do gradskih smo~nica.

Pippin se uvjerio da je Shadowfax dobro smje{ten i zbrinut. Jer u{estom krugu, izvan zidina citadele, bilo je nekoliko lijepih konju{ni-ca u kojima je bilo smje{teno vi{e hitrih konja, u neposrednoj blizininastambi gospodarovih glasnika. Glasnici su uvijek bili spremni iz-vr{iti hitne zapovijedi Denethora ili njegovih glavnih zapovjednika.Ali sad su svi konji i jaha~i bili na putu.

^im je Pippin u{ao u konju{nicu, Shadowfax je zarzao i okrenuoglavu prema njemu.

– Dobro jutro! – pozdravi ga Pippin. – Gandalf }e do}i {to prijeuzmogne. Zauzet je, ali te pozdravlja, a ja sam do{ao da vidim je li tiovdje dobro i kako se odmara{, nakon dugog i te{kog putovanja.

Shadowfax zabaci glavu i udari kopitima, ali dopusti Beregonduda ga nje`no pomiluje po glavi i pogladi po {irokim bokovima.

– Reklo bi se da jedva ~eka trku, a ne da je tek stigao s velika pu-tovanja – re~e Beregond. – Kako je samo sna`an i ponosit! A gdje muje oprema? Mora da je bogata i lijepa.

26 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 26

– Nema te opreme koja bi njemu bila dovoljno bogata i lijepa –re~e Pippin. – On ne trpi nikakvu opremu. Ako pristane da vas nosi,onda }e vas nositi; a ako ne pristane, onda ga, bome, ne}ete ukrotitinikakvim `valama, uzdama, bi~em ni remenjem. Do vi|enja, Sha-dowfaxe! Strpi se jo{ malo. Bitka je na pomolu.

Shadowfax digne glavu i zanji{ti tako da se konju{nica zatrese anjih dvojica za~epe u{i. Po{to su provjerili jesu li mu jasle pune, oti{lisu dalje.

– A sad na na{e jasle – re~e Beregond i povede Pippina natrag docitadele, pa do vrata na sjevernoj strani velike kule. Zatim su se popeliuz duga~ke i hladne stube do {iroka prolaza osvijetljena svjetiljkama.S obje strane u zidovima bijahu prozor~i}i za serviranje jela, od kojihje jedan bio otvoren.

– Ovo je skladi{te i smo~nica moje gardijske ~ete – re~e Bere-gond. – Zdravo, Targone! – pozdravi nekoga kroz prozor~i}. – Znamda je jo{ rano, ali ovdje je jedan gost kojeg je na{ gospodar primio uslu`bu. Jahao je dugo i daleko s pritegnutim pojasom, a jutros se ve}naradio, pa i ogladnio. Daj nam {to ima{!

Tako su dobili kruh i maslac, sir i jabuke: posljednje iz zimskezalihe, sme`urane ali zdrave i slatke; i mje{inicu s netom otvorenimpivom, i drvene tanjure i kupe. Sve su to potrpali u pletenu ko{aru ivratili se na sunce. Beregond je odveo Pippina do mjesta na krajnjemisto~nom kraju velikog izbo~enog kruni{ta, gdje je bio otvor u zidina-ma, a ispod njega kameno sjedalo. Odatle su imali lijep pogled nakrajolik pod sobom.

– Ne}u kriti od vas, gospodine Peregrine – re~e Beregond – da vinama izgledate gotovo kao jedno od na{e djece, kao de~ko od devetljeta ili tako nekako, a ipak ste pro{li kroz takve pogibli i vidjeli ~udakakvima bi se malo koji od na{ih bradonja mogao podi~iti. Ja sammislio da je to bio puki hir na{eg gospodara da uzme sebi plemenitapa`a, po uzoru na kraljeve iz davnine, ali sad vidim da nije tako, pavas molim da mi oprostite tu moju glupost.

– Opra{tam vam – re~e Pippin – iako niste bili daleko od istine.Po ra~unu moga naroda, ja sam tek ne{to vi{e od dje~aka i treba mijo{ ~etiri godine da postanem »punoljetan«, kao {to se govori u Shi-reu. Nego, ostavimo sad mene! Hajde da pogledamo {to se sve mo`eodavde vidjeti.

GOSPODAR PRSTENOVA 27

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 27

Sunce se sve vi{e penjalo i u dolini se digla izmaglica. Jo{ su seposljednji ostaci vukli upravo iznad njih, kao pramenje bijelih oblakano{eno sve ja~im povjetarcem s istoka, na kojem su vijorile i lepr{alezastave i bijeli stjegovi na citadeli. Daleko dolje, u dnu doline, na pet-naestak milja zra~ne linije, vidjela se Velika rijeka, siva i svjetlucava,kako te~e sa sjeverozapada i zavija u velikom luku opet na sjever i za-pad gube}i se u maglici i sjaju, iza kojih je, oko sto pedeset miljadalje, le`alo more.

Pippin je vidio sav Pelennor prostrt pred sobom, isto~kan u dalji-ni farmama i malim zidovima, hambarima i stajama, ali nigdje nijebilo ni traga govedima ni drugim `ivotinjama. Mnoge ceste i stazepresijecale su ta zelena polja, i bilo je mnogo gibanja amo-tamo: kolasu se kretala u povorkama prema Gradskim vratima a druga su sevra}ala. Ovda-onda dojahao bi koji konjanik, sko~io iz sedla i pohi-tao u grad. Ali najve}i dio prometa i{ao je glavnom cestom koja jevodila na jug, a onda zavijala o{trije nego rijeka uz sama brda i gubilase iz vida. Bila je {iroka i dobro poplo~ana, a uz njen zapadni rub pru-`ala se {iroka zelena jaha~ka staza i iza nje zid. Konjanici su juriliuzagrepce po njoj amo-tamo, ali se ~inilo da je cesta zakr~ena veli-kim natkrivenim kolima {to su odlazila na jug. Uskoro je Pippin shva-tio da je sve to zapravo dobro ure|eno: kola su se kretala u tri reda,ona najbr`a vukli su konji, druga ne{to sporija velika teretna kola s li-jepim {arenim arnjevima vukli su volovi, a uz zapadni rub ceste mno-gobrojna manja kola mukotrpno su teglili ljudi.

– To je cesta koja vodi do doline Tumladen i Lossarnach i planin-skih sela, pa dalje sve do Lebennina – re~e mu Beregond. – Eno, onosu posljednja kola koja odvoze u zbjeg starce, djecu i `ene koje mo-raju s njima. Svi se oni moraju skloniti od Gradskih vrata i osloboditiput do podne na najmanje tri milje: tako glasi naredba. To je `alosnoali prijeko potrebno. – Uzdahne. – Od onih koji se tu rastaju vjerojat-no }e ih se malo ponovo sastati. U ovom je gradu oduvijek bilo pre-malo djece, a sad ih uop}e vi{e nema – osim ne{to mladih momakakoji ne `ele oti}i, a mo`da }e dobiti i kakav zadatak: me|u njima je imoj sin.

U{utjeli su na neko vrijeme. Pippin je tjeskobno gledao na istok,kao da }e svaki ~as ugledati na tisu}e orkâ kako nadiru preko polja.

– A {to je ono tamo? – priupita upiru}i prstom u sredinu velikeokuke Anduina. – Je li i ono neki grad, ili {to drugo?

28 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 28

– To je nekad bio grad – odgovori mu Beregond – glavni gradGondora, a ovo je bila samo njegova tvr|ava. To su vam, s obje stra-ne Anduina, ru{evine Osgiliatha, koji su na{i neprijatelji nekad davnoosvojili i spalili. Mi smo ga ipak ponovo zauzeli u Denethorovimmla|im danima: ne da `ivimo u njemu nego da nam bude predstra`ai da iznova podignemo most radi dopreme oru`ja. A onda su do{li onijezoviti jaha~i iz Minas Morgula.

– Crni jaha~i? – priupita ga Pippin otvaraju}i o~i, razroga~ene itamne od stare, iznova probu|ene prepasti.

– Da, bili su crni – potvrdi Beregond – a vidim da i vi ne{to znateo njima iako ih niste spominjali u svome kazivanju.

– Znam ja njih – tiho }e Pippin – ali ne}u sad govoriti o njimakad su tako blizu, tako blizu.

Umuknuv{i, podigne pogled preko rijeke, i u~ini mu se da ondjevidi samo jednu golemu i prijete}u sjenu. Mo`da je to bilo gorje kojese dizalo na kraju vidika, i kojem je nazubljene obrise omek{alo {ezde-setak milja maglovita zraka, a iza toga jo{ dublja tama. Ali jo{ dok jegledao na tu stranu, pri~ini mu se da tama jo{ vi{e raste i zgu{njava se,di`u}i se polagano, sasvim polagano, da zastre osun~ane predjele.

– Tako blizu Mordora? – tiho ga priupita Beregond.– Jest, na toj je strani. Mi ga rijetko spominjemo izrijekom, ali

smo oduvijek `ivjeli na vidiku te sjene: ponekad se doimlje slabije idalje, a ponekad bli`e i mra~nije. Sad upravo raste i tamni, pa zato ra-stu i na{ strah i nemir. Oni jezoviti jaha~i osvojili su ponovo gazoveprije manje od godinu dana i pobili mnoge od na{ih najboljih ljudi.Upravo je Boromir napokon otjerao neprijatelja s ove zapadne obalepa jo{ dr`imo u svojim rukama bli`u polovicu Osgiliatha. Dr`at}emo je jo{ neko vrijeme. O~ekujemo nove napade s te strane. Mo`-da i glavni napad ovog rata {to je na pomolu.

– A kad }e to biti? – upita ga Pippin. – Znate li otprilike? Sino}sam vidio upaljene svjetionike i glasnike, a Gandalf mi je rekao da jeto znak da je izbio rat. Stra{no mu se `urilo. Ali sad se ~ini da se opetsve pomalo smiruje.

– Samo zato {to je sve spremno – re~e mu Beregond. – To jesamo zati{je pred buru.

– A za{to su no}as upaljeni svjetionici?– Prekasno je slati po pomo} kad si ve} pod opsadom – odgovori

mu Beregond. – Ali ne znam kakve su odluke vije}a gospodara i nje-

GOSPODAR PRSTENOVA 29

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 29

govih zapovjednika. Oni na razne na~ine prikupljaju vijesti. Gospo-dar Denethor nije kao drugi ljudi: on je dalekovidan. Neki ka`u da on,dok sjedi sam u svojoj visokoj odaji u kuli po no}i, i usmjerava mislina ovu i na onu stranu, zna pro~itati i pone{to od budu}nosti, i da namahove ispituje i misli Neprijatelja i nadme}e se s njim. Bilo kakomu drago, moj je gospodar Faramir na putu, preko rijeke na nekomopasnom zadatku, i mo`da nam je poslao neke vijesti.

Ako vas ba{ zanima {to ja mislim za{to su svjetionici upaljeni,re}i }u vam da je to zbog vijesti koje su preksino} stigle iz Lebenni-na. U{}u Anduina pribli`ava se silno brodovlje gusara iz Umbara najugu. Oni se ve} odavno ne boje mo}i Gondora i udru`ili su se s Ne-prijateljem, pa se upravo spremaju zadati nam te`ak udarac. Jer taj }enam napad odvu}i velik dio pomo}i koju smo o~ekivali iz Lebenninai Belfalasa, gdje ima mnogo hrabrog svijeta. Zato sve vi{e upravljamomisli na sjever, na Rohan, pa nas jo{ vi{e vesele vijesti o pobjedi kojuste nam donijeli.

Ipak – zastane u govoru, ustane i pogleda oko sebe, na sjever,istok i jug – doga|aji u Isengardu trebali bi nas upozoriti da smoulovljeni u veliku mre`u i osvaja~ke planove. Ovo vi{e nisu ~arkanjapo gazovima, plja~ka{ki upadi iz Ithiliena i Anóriena, prepadi i plja~-ke. Ovo je dugo pripremani rat, a mi smo u njemu samo jedna {ahov-ska figura, ma {to nam govorio ponos. Javljeno je da se ne{to kuhadaleko na istoku, iza Unutarnjeg mora, pa i na sjeveru, u Mrkodolu iiza njega, i na jugu u Haradu. Sad }e sve zemlje biti stavljene naku{nju, da se odr`e ili padnu – u sjenu.

Pa ipak, gospodine Peregrine, mi imamo tu ~ast da uvijek snosi-mo glavnu `estinu mr`nje Gospodara tame, jer ta mr`nja potje~e izdubina vremena i preko dubokih mora. Ovdje }e udarac malja bitinaj`e{}i. Zato je i Mithrandir do{ao ovamo u takvoj hitnji. Jer, ako mipadnemo, tko }e ostati? Vidite li vi, gospodine Peregrine, bar malonade da }emo se odr`ati?

Pippin mu ne odgovori. Zagledao se u silne zidine, u kule i uz-nosite stjegove i u sunce visoko na nebu, pa i u tamu {to se zgu{nja-vala na istoku; i pomisli na duga~ke prste Sjene: na orke u {umama igorama, na izdaju Isengarda, na ptice zlopogle|e i na Crne jaha~e ~akna puteljcima Shirea – i na krilati strah i trepet, nazgûle. Protrne, re-klo bi se da je klonuo. Ba{ u tom trenu sunce se na~as pokoleba i po-tamni, kao da je preko njega pre{lo neko tamno krilo. U~ini mu se da

30 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 30

je za~uo, visoko i daleko gore na nebesima, krik: slaba{an ali jezovit,hladan i okrutan. Problijedi i pribije se uza zid.

– [to je to bilo? – upita ga Beregond. – Jeste li i vi ne{to osjetili?– Jesam – promrsi Pippin. – To je bio znak na{eg pada, i sjena

propasti, grozomorni zra~ni jaha~.– Da, sjena propasti – ponovi Beregond. – Bojim se da }e Minas

Tirith pasti. Bli`i se no}. Rekao bih da mi je i krv izgubila toplinu.

Neko su vrijeme jo{ sjedili pognutih glava, {utke. Onda iznena-da Pippin digne pogled i vidje da sunce svejednako sja i da stjegovijo{ lepr{aju na povjetarcu. Strese se.

– Pro{lo je – re~e. – Ne, zasad jo{ ne o~ajavam. Gandalf je biopao, ali se vratio i opet je s nama. Odr`at }emo se valjda, pa makar ina jednoj nozi, ili }emo bar ostati na koljenima.

– Ta vam valja! – usklikne Beregond, pa ustane i ushoda se gore--dolje. – Ne, iako svemu mora jednom do}i kraj, Gondor ne}e jo{ pro-pasti. Ne}e propasti, pa makar i zidine osvojio bezobzirni neprijatelji podigao pred njima brdo od le{eva. Ima jo{ i drugih tvr|ava i potaj-nih staza za bijeg u planine. Nada i sje}anje `ivjet }e i dalje u nekojskrovitoj dolini u kojoj se zeleni trava.

– Ja bih ipak volio da ovome ve} jednom do|e kraj, pa bio on do-bar ili lo{ – re~e Pippin. – Ja nisam nikakav ratnik i mrska mi je sva-ka pomisao na bitku, ali najgore je od svega ~ekati na po~etak bitkekoja se ne mo`e izbje}i. Kako mi se dug ~ini ovaj dan! Bio bih sret-niji kad ne bismo morali stajati ovdje i ~ekati, ne micati se s mjesta,ne udarati nigdje prvi. Mislim da ni u Rohanu ne bi ni~ega bilo bezGandalfa.

– E, sad ste se dotakli rane koja mnoge ovdje boli! – re~e Beregond.– Ali mo`da }e se sve promijeniti kad do|e Faramir. On je odva`an,sna`niji nego {to mnogi misle; dan-danas ljudi mogu te{ko povjero-vati da zapovjednik mo`e biti i mudar i upu}en u zapisane legende ipjesme kao {to je on, a da isto tako mo`e biti sr~an i hitar u prosud-bama na boji{tu. A takav je upravo Faramir. Nije onako nagao i `u-star kao Boromir, ali nije ni{ta manje odlu~an od njega. A {to onstvarno mo`e u~initi? Ne mo`emo ipak napasti planine tamo... tamoprijeko. Na{ je djelokrug smanjen i ne mo`emo udariti na neprijateljadok nam ne do|e na doma{aj. Ali tada nam ruka mora biti te{ka!

Udari svom snagom o bal~ak svoga ma~a.

GOSPODAR PRSTENOVA 31

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 31

Pippin ga pogleda: bio je visok, ponosit i plemenit kao i svi ljudikoje je do tada vidio u ovoj zemlji. O~i bi mu sijevnule kad bi pomisliona bitku.

»Ah,« pomisli Pippin, »meni je pak ruka laka kao pero«, ali nere~e ni crne ni bijele. »Kako je ono Gandalf rekao: pijun? Mo`da, alina pogre{noj {ahovnici.«

Tako su razgovarali dok sunce nije doseglo najvi{u to~ku, a ondase iznenada oglasila podnevna zvona i nastalo kome{anje u citadeli;jer svi su krenuli na ru~ak, osim stra`ara.

– Ho}ete li sa mnom? – upita Beregond Pippina. – Danas mo`etesa mnom ru~ati, u na{oj blagovaonici. Ne znam u koju }ete ~etu bitiraspore|eni; a mo`da }e vas i gospodar zadr`ati pod svojim osobnimzapovjedni{tvom. Svakako ste dobro do{li. Bit }e dobro da se upo-znate sa {to vi{e ljudi dok jo{ ima vremena.

– Rado }u po}i s vama – otpovrne Pippin. – Osamljen sam, davam pravo ka`em. Ostavio sam najboljeg prijatelja u Rohanu, pa ne-mam vi{e s kim razgovarati ni {aliti se. Mo`da bih stvarno mogaopristupiti va{oj ~eti? Jeste li vi zapovjednik? Ako jeste, mogli bisteme valjda primiti, ili me bar preporu~iti?

– Ne, ne – nasmije se Beregond – nisam vam ja zapovjednik~ete. Nemam ja nikakvog ~ina ni polo`aja ni titule, ja sam vam obi-~an vojnik u Tre}oj ~eti u citadeli. Ipak, gospodine Peregrine, u ovomje gradu ~ast biti i obi~an vojnik u gardijskoj ~eti u Gondoru, takviljudi u`ivaju po{tovanje u ovoj zemlji.

– Onda ja nisam ni pribli`no dostojan te ~asti – re~e Pippin. –Molim vas da me odvedete do na{e sobe, a ako ne na|emo u njoj Gan-dalfa, po}i }u s vama kamo god `elite... bit }u va{ gost.

Gandalfa nije bilo u sobi niti je ostavio kakvu poruku, pa Pippinpo|e s Beregondom i upozna se s vojnicima Tre}e ~ete. Reklo bi se dasu Beregondu isto toliko iskazivali po~asti koliko i njegovu gostu jerje Pippin doista bio dobrodo{ao. U citadeli se ve} uvelike govorilo oMithrandirovu suputniku i njegovu dugom razgovoru s gospodarom.I pronio se glas da je sa sjevera stigao polutanski kraljevi} da prisegnena vjernost Gondoru i ponudi im pet tisu}a ma~eva. Neki su jo{ tvr-dili da }e svaki jaha~ iz Rohana dovesti sa sobom po jednog polutan-skog ratnika, malog dodu{e, ali sr~anog.

32 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 32

Premda je Pippin te{ka srca opovrgnuo tu pri~u punu nade, nijese mogao osloboditi svoje nove titule, koja je i te kako pristajala, poop}em mi{ljenju, nekome tko je prijateljevao s Boromirom i kome jegospodar Denethor iskazao posebnu ~ast. Stoga su mu zahvaljivali{to je do{ao k njima, gutali sve njegove rije~i i pri~e o tu|ini, i dalimu jela i piva koliko je samo po`eljeti mogao. Zapravo mu je jedinonezgodno bilo {to je morao biti »na oprezu«, po Gandalfovu savjetu,pa nije smio jeziku pustiti na volju da slobodno klepe}e, kao {to jeuobi~ajeno u hobita kad se na|u s prijateljima.

Beregond napokon ustane i re~e:– Zbogom ostajte zasad! Ja sad moram na du`nost do zalaska

sunca, kao i svi ostali ovdje, mislim. Ali ako ste osamljeni, kako ka-`ete, mo`da bi vam dobro do{ao veseo vodi~ kroz grad? Moj bi sinvrlo rado po{ao s vama. Mogu vam re}i da je to dobar de~ko. Akovam je doista do toga, oti|ite dolje do najni`eg kruga i pitajte za Sta-ru gostionicu u Rath Celerdainu, Fenjera{koj ulici. Tamo }ete ga na}is ostalim dje~acima koji su ostali u gradu. Mo`da }ete vidjeti jo{ za-nimljivih stvari dolje oko Velikih vrata prije nego {to se zatvore.

Beregond iza|e, a uskoro za njim i svi ostali. Dan je bio jo{ lijep,iako se po~ela hvatati izmaglica i bilo vru}e za mjesec o`ujak, ~ak iovako daleko na jugu. Pippin je bio pospan, ali mu je u sobi bilo ne-kako neveselo, pa odlu~i da po|e dolje i razgleda grad. Ponio je neko-liko zalogaja koje je pri{tedio Shadowfaxu, koji ih zahvalno primi,iako se ~inilo da mu ni{ta ne nedostaje. Zatim produ`i dolje niz mno-gobrojne vijugave puteljke.

Ljudi su zurili u njega dok je prolazio. Pred njim su svi bili oz-biljni i pristojni, pozdravljali ga kao {to je uobi~ajeno u Gondoru, pri-gibaju}i glave i stavljaju}i ruke na prsa, ali za sobom je ~uo mnogepovike, ~inilo se da oni vani dozivaju one u ku}ama da iza|u i pogle-daju polutanskog kraljevi}a, Mithrandirova pratioca. Neki od njihnisu govorili zajedni~kim jezikom nego nekim drugim, ali je uskoroshvatio u najmanju ruku {to zna~i Ernil i Pheriannath. Bilo je o~ito ida je njegova titula stigla u grad prije njega.

Napokon je nadsvo|enim ulicama i mnogim lijepim prolazima iplo~nicima do{ao do najni`eg i naj{ireg kruga, gdje su ga uputili uFenjera{ku ulicu, {iroku cestu koja je vodila do Gradskih vrata. U njojje na{ao Staru gostionicu, veliku tro{nu zgradu od siva kamena, sadva krila podignuta okomito na ulicu. Izme|u njih je bio uzak trav-

GOSPODAR PRSTENOVA 33

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 33

njak, a u dnu ku}a s mnogo prozora i trijemom u svoj du`ini pro~elja,sa stupovima i stubama sve do trave. Me|u stupovima igrali su sedje~aci, prva djeca koju je Pippin vidio u Minas Tirithu, pa je zastaoda ih pogleda. Uskoro ga jedan od njih spazi, vikne ne{to, pretr~i pre-ko travnjaka i iza|e na ulicu, a za njim i drugi. Stane pred Pippina iodmjeri ga od glave do pete.

– Dobar dan! – pozdravi ga. – Odakle si? Ti si stranac?– Bio sam – odgovori mu Pippin. – Ali ka`u da sam sad podanik

Gondora.– Ma nemoj! – re~e dje~ak. – Onda smo i mi svi ovdje ratnici.

Nego, koliko ti je godina, i kako se zove{? Meni je ve} deset i uskoro}u biti metar i pol visok. Vi{i sam od tebe. Ali meni je otac u gardi,jedan od najvi{ih gardista. A {to je tvoj otac?

– Na koje pitanje da najprije odgovorim? – priupita ga Pippin. –Moj otac obra|uje zemlju oko Tuckborougha u Shireu. Uskoro }e mibiti dvadeset devet godina, u godinama te dakle {i{am, ali sam svegametar i dvadeset visok i vjerojatno ne}u vi{e rasti, osim u {irinu.

– Dvadeset i devet godina! – ponovi dje~ak i zazvi`di. – Pa ondasi ve} poprili~no star! Kao moj stric Iorlas. Ipak – nadoda nadobudno– kladio bih se da bih te mogao okrenuti naglavce ili sru{iti na le|a.

– Mo`da bi i mogao kad bih ti dopustio – re~e Pippin i nasmijese. – A mo`da bih i ja mogao tebe: mi se u na{oj maloj zemlji dobroznamo hrvati. I mogu ti re}i da me tamo smatraju neobi~no krupnimi jakim, i da nikom jo{ nisam dopustio da me okrene naglavce. Kadbismo se ba{ ogledali, i kad ne bih ni{ta drugo mogao, mo`da bih temorao ubiti. Jer, kad odraste{, uvjerit }e{ se da ljudi nisu uvijek ona-kvi kako izgledaju, i premda ti se mo`da ~ini da sam ja neka slaboti-nja od stranca i lak plijen, upozoravam te da nisam, da sam polutan,~vrst, odva`an i opasan!

Pippin se tako smrkne da dje~ak ustukne pred njim, ali se za~asvrati stisnutih {aka i s borbenim plamenom u o~ima.

– Ne! – nasmije se Pippin. – Nemoj vjerovati ni onome {to stran-ci govore o sebi! Nisam ti ja nikakav borac. Nego, bilo bi u najmanjuruku pristojno da se i izaziva~ predstavi.

Dje~ak se ponosito isprsi pred njim i re~e:– Ja sam Bergil, sin gardista Beregonda.– Tako sam i mislio – re~e Pippin. – Sli~an si ocu. Oca ti pozna-

jem, on me i poslao da te potra`im.

34 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 34

– Pa za{to onda nisi to odmah rekao? – priupita ga Bergil i izne-nada mu se na licu pojavi zdvojan izraz. – Nemoj mi re}i da se predo-mislio i da }e me otpraviti iz grada s djevojkama! Ali ne mo`e, oti{lasu ve} i zadnja kola.

– Njegova poruka i nije tako lo{a, ako ve} nije dobra – opet }ePippin. – Ka`e da bi mi mogao, radije nego da me okrene{ naglavce,provesti malo po gradu i utje{iti me u mojoj osamljenosti. Ja bih ti za-uzvrat mogao ispri~ati koju pri~u iz dalekih zemalja.

Bergil pljesne rukama i nasmije se od olak{anja.– U redu! – uzvikne. – Idemo onda! Ionako smo ba{ htjeli sko-

knuti do Gradskih vrata da vidimo {to se tamo zbiva. Hajdemo odmahtamo.

– A {to se to tamo zbiva?– O~ekuje se da }e do ve~eri Ju`nom cestom sti}i zapovjednici iz

Pokrajina. Hodi s nama da vidimo!

Pokazalo se da je Bergil dobar pratilac, najbolje dru{tvo koje jePippin imao otkako se rastao s Merryjem. Domalo su se obojica smi-jali i veselo razgovarali dok su prolazili ulicama, ne obaziru}i se namnogobrojne poglede prolaznika. Uskoro su se na{li u gomili koja jei{la prema Gradskim vratima. Tu je Pippin znatno porastao u Bergi-lovim o~ima jer ga je stra`ar, ~im je izgovorio svoje ime i lozinku,pozdravio i odmah propustio; {tovi{e, dopustio je da povede sa sobomi svog pratioca.

– To je sjajno! – re~e Bergil. – Nas dje~ake vi{e ne pu{taju krozGradska vrata bez pratnje starijih. Sad }emo sve bolje vidjeti.

S one strane Gradskih vrata stajala je svjetina uz cestu i velik po-plo~an prostor na koji su se slijevali svi putovi {to su vodili do MinasTiritha. Sve su o~i bile uprte na jug i ubrzo se razlegao `amor:

– Gle kako se, tamo daleko, pra{i! Dolaze!Pippin i Bergil proguraju se kroz svjetinu. Negdje u daljini ogla-

se se rogovi, i bu~no klicanje dovalja se do njih poput vjetra {to sedi`e. Zatim se razlegne sna`no trubljenje a ljudi oko njih po~nu vikatina sav glas:

– Forlong! Forlong!– [to to vi~u? – upita Pippin.

GOSPODAR PRSTENOVA 35

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 35

– Da je stigao Forlong – odgovori mu Bergil – stari debeli For-long, gospodar Lossarnacha. Tamo `ivi moj djed. Hurrra! Eno ga!Dobri stari Forlong!

Na ~elu povorke stupao je sna`an konj debelih nogu, a na njemuje sjedio ple}at ~ovjek, {irok u struku, star i sijede brade, ali u `i~anojko{ulji i crnoj kacigi, s duga~kim, te{kim kopljem u ruci. Za njim jeponosno kora~ala povorka pra{nih ljudi, dobro naoru`anih, s velikimratnim sjekirama; bili su smrknuti, ali ni`i i pone{to tamnoputiji odsvih ljudi koje je Pippin vidio u Gondoru.

– Forlong! – urlali su svi oko njega. – Na{ vjerni saveznik, na{vjerni prijatelj! – Ali, ~im su pro{li vojnici iz Lossarnacha, po~eli sugun|ati: – Kako ih je malo! Dvije stotine, {to je to? Nadali smo se da}e ih biti deset puta vi{e. To je vjerojatno zbog najnovijih vijesti o cr-noj floti. Odvojili su za nas samo desetinu svojih snaga. Ipak, boljei{ta nego ni{ta.

I tako su ~ete pristizale i prolazile, pozdravljane i bodrene, krozGradska vrata, vojnici iz drugih zemalja koji su do{li braniti gradGondor u tom mra~nom ~asu, ali ih je svagda bilo premalo, svagdamanje nego {to ih je nada o~ekivala ili nu`da zahtijevala. Vojnici izdoline Ringlóa stupali su za sinom svoga gospodara, Dervorinom: tristotine njih. S visija Morthonda, iz velike doline Crnkorijena, do{ao jevisoki Duinhir sa sinovima Duilinom i Derufinom i pet stotina strije-laca. Iz Anfalasa, dalekog Langstranda, stigla je duga povorka ljudiraznih zanimanja, lovaca, pastira i seljaka iz malih sela, oskudnoopremljenih izuzev pratnje njihova gospodara Golasgila. Iz Lamedo-na je pristiglo nekoliko mrkih br|ana bez zapovjednika. Pa ribari izEthira, stotinjak njih, koliko ih se moglo odvojiti od brodica. Pa Hir-luin Lijepi od Zelenih bregova iz Pinnath Gelina, sa tri stotine hra-brih, zeleno odjevenih bojovnika. I posljednji i najponositiji, Imrahil,knez Dol Amrotha, gospodarov ro|ak, s pozla}enim stjegovima kojisu nosili njegovo znamenje – la|u i srebrna labuda – i ~eta vitezova upunoj bojnoj opremi na konjima zelencima, a iza njih sedam stotinaratnika, visokih poput plemenita{a, sivookih, crnokosih, {to su stu-pali pjevaju}i.

I to je bilo sve, ukupno manje od tri tisu}e. Vi{e ih ne}e ni do}i.Njihovi povici i bat njihovih koraka gubili su se malo-pomalo i napo-kon izgubili u gradu. Gledaoci su jo{ neko vrijeme {utke stajali. Uzraku je lebdjela pra{ina jer je vjetar zamro i zavladala je sparina. Bli-

36 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 36

`ilo se vrijeme zatvaranja Gradskih vrata, crveno je sunce bilo za{loza Mindolluin. Na grad je pala sjena.

Kad Pippin digne pogled, u~ini mu se da je nebo postalo pepelja-stosivo, kao da nad njima lebde silna pra{ina i dim, kroz koje svjetlojedva da prodire. Ali sunce je na zalasku potpalilo sav taj dim pa seMindolluin crnio naspram ovog tinjanja isto~kanog `eravicama.

– I tako se jedan lijepi dan zavr{io u gnjevu! – re~e on zaborav-ljaju}i na dje~aka pokraj sebe.

– I bit }e tako ako se ja ne vratim ku}i prije zvona o zalasku sun-ca – priklopi Bergil. – Idemo! Evo upravo truba ogla{ava da se zatva-raju Gradska vrata.

Dr`e}i se za ruke, vratili su se u grad. Bili su posljednji koji supro{li kroz Gradska vrata prije zatvaranja. Kad su do{li do Fenjera{keulice, sva su zvona na kulama sve~ano zvonila. U mnogim su prozo-rima sinula svjetla, a iz ratni~kih ku}a i stra`arnica uza zidine razle-gla se pjesma.

– E pa, do vi|enja – re~e Bergil. – Pozdravi mi oca i zahvali muna dru{tvu koje mi je poslao. Molim te da opet skoro do|e{. Sad bihgotovo najradije da nema rata, tada bismo se mo`da dobro zabavili.Mo`da bismo oti{li u Lossarnach, do mog djeda; tamo je lijepo u pro-lje}e, {ume i polja puni su cvije}a. A mo`da }emo jo{ i oti}i tamo za-jedno. Ne}e oni nikad pobijediti na{eg gospodara. Moj je otac, zna{,vrlo hrabar. Do vi|enja, i do|i nam opet!

^im su se rastali, Pippin pohita do citadele. Put mu se otegnuo,sav se zagrijao i ogladnio, a crna je no} brzo padala. Ni jedne jedinezvijezde na nebu. Zakasnio je na ve~eru u blagovaoni, ali ga Bere-gond radosno pozdravi i posjedne do sebe da ~uje novosti o sinu. Na-kon ve~ere Pippin se zadr`ao jo{ malo s njim, a onda se oprostio jerga je obuzela neka ~udna sjeta. Po`elio je da {to prije opet vidi Gan-dalfa.

– Ho}ete li se znati vratiti sami? – upita ga Beregond na vratimamale dvorane na sjevernoj strani citadele gdje su sjedili. – Mrkla jeno}, a jo{ je mrklija zato {to je izdana naredba da se u gradu prigu{esvjetla, a izvan grada da se uop}e ne pale. Mogu vas izvijestiti o jo{ne~em: sutra rano izjutra pozvat }e vas gospodaru Denethoru. Bojimse da ipak ne}ete do}i u Tre}u ~etu. Ali nadajmo se da }emo se opetvidjeti. Do vi|enja i dobro spavanje!

GOSPODAR PRSTENOVA 37

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 37

Soba je bila u mraku, samo je mala svjetiljka gorjela na stolu.Gandalfa nije bilo. Pippina jo{ vi{e obuzme sjeta. Popne se na klupui pogleda kroz prozor, ali bilo je to isto kao da gleda u lokvu crnila.Si{ao je s klupe, spustio kapak na prozoru i legao u krevet. Neko jevrijeme le`ao i oslu{kivao ne bi li ~uo da se Gandalf vra}a, a onda jeutonuo u nemiran san.

U no}i ga probudi svjetlo i ugleda Gandalfa kako hoda gore--dolje iza zastora na alkovenu. Na stolu su stajale upaljene svije}e isvici pergamenta. ^uo je ~arobnjaka kako uzdi{e i mrmlja:

– Kad li }e se vratiti taj Faramir?– Hej! – re~e mu Pippin i zaviri iza zastora. – Ja sam ve} mislio

da ste vi na mene potpuno zaboravili. Drago mi je {to ste se vratili.Ovo je bio zbilja dug dan.

– Ali no} }e biti prekratka – odvrati Gandalf. – Vratio sam se jermi je bilo potrebno malo mira, samo}e. A ti spavaj u krevetu dok jo{mo`e{. U zoru }u te opet odvesti do Denethora. Ne, ne u zoru negokad nas pozovu. Nastupila je Tama. Zore ne}e biti.

38 J. R. R. Tolkien

PRSTEN3.QXD 06.12.00 09:16 Page 38