milan-minja obradović~atraktivan naslov.pdf

Milan Miwa Obradovi}

ATRAKTIVAN NASLOVgrottesco pro improvisatio

EI i GALERINI, An|elima

8 Milan Miwa Obradovi}

îwenicu da je ro|en, nipoda{tava kao neoriginalnu. Ono {to~in wegovog ra|awa ~ini za~udnim u odnosu na Srbe ro|ene u znakustrelca te zime Gospodwe1952. – to je fakat da je ro|en bukvalno narodnoj grudi; na mestu koje bi i sam Bahus poèleo za rodno. Ro|en jekao grozd – u rodi{tu vinoroda!

U ranom detiwstvu biva zadojen ùpskim “crwakom” i postajemelanholi~an. Shvativ{i da bi teatar mogao da ga ko{ta ìvota,potraì}e pribeì{te u pozori{tu. Naivno veruju}i da }e to~akpostati noga kad pozori{te postane ìvot, ~itav ìvot posve}ujesceni – preciznije “back stage-u”.

No{en opsesivnom ùdwom da sazna {ta }e biti kad poraste,studira Medicinu, Filozofiju, postdiplomske na Filolo{kom...Prethodno, diplomira na Fakultetu dramskih umetnosti /Grupa zaProdukciju/ kao najboqi student Univerziteta umetnosti.

Jedan od osniva~a, kaù “spiritus agens Zvezdara teatra”. Autorprogramske orijentacije, vele “najzna~ajnijeg jugoslovenskog pozo-ri{ta toga vremena”.

Osniva~ i idejni tvorac teatra “Kult”. O wemu govore kao o“rodona~elniku ideje nezavisnog akcionarskog teatra u nas”. Sre-dinom “jebenih devedesetih”, “Kult” odvodi u svet, uprkos apso-lutnom embargu sveta. Surova statistika tvrdi da su predstave“Kulta” taman toliko puta izvedene na “belosvetskim” pozorni-cama, koliko u XX veku nisu gostovala sva srpska pozori{ta zajedno.

Atraktivan naslov 9

Pod wegovom “paskom”, neposrednim umetni~kim i produkcij-skim rukovo|ewem, posceweno je pedesetak naslova na daskama ”Zve-zdara teatra”, “Barskog qetopisa”, “Teatra Gardo{”, “Kru{eva~kogpozori{ta”, “Slobodi{ta”, “Vukovog sabora”, “Teatra Kult”, “Bud-va – grad teatra”... Press cliping beleì da su brojni od tih naslovapostali laureati me|unarodnih i doma}ih festivala.

Zvawa: U mladosti kriti~ar, eseista, rediteq, ~lan Udruèwadramskih umetnika Jugoslavije... U naponu snage “Profa” 13-tegimnazije, Profesor na Univerzitetu za umetnost i kulturu, Prof.baletske {kole “Lujo Davi~o”, Urednik, Glavni urednik, Glavni iodgovorni urednik... Krizu sredwih godina kompenzuje funkcijamaDirektora, Upravnika, Direktora i Umetni~kog direktora isto-vremeno, po~asnog Upravnika “Malih scena u dijaspori”, Art di-rektora “Intercult & performing arts intenational LTD – non for profit or-ganization from Chicago”, ~lanstvom u Udruèwu dramskih pisacaSrbije...

Po osnivawu nekolikih, danas svakolikih pozori{ta, da bi seponosio sobom, a pritom ne bio sveseban, osniva porodicu na diku iponos svog ìvotopisa.

Napokon, kad mu ni{ta drugo nije preostalo, naprasno postajedramati~ar: “Ogledalo bez pokrova”, “Seks trafiking”, “Atrak-tivan naslov”...

Neke nagrade su ga stigle uprkos tome {to je od wih beào ko od“nagrda”. Priznaje da su ga stekla i neka priznawa. Plakete jeuru~ivao drugima uz dijagnozu “Vanitas vanitatum”.

HISTRIONI, oprez!!!

LIKOVI: Nisu dramski; stvarni su da stvarniji biti ne mogu.

BARD: Taj i taj (di~no ime i prezime doajena) u “ulozi”prepunoj sebe. Po cenu smrti ne napu{ta pozornicu.Urban. “Rola” inicira krunu karijere.

VEDETA: Ta i ta (vedeta poimence) u “roli” svojstvenoj sebi.Po cenu qubavi izlazi na scenu. Melodramati~na.“Uloga” du{u dala za primadonu teatra.

PRVAK: Taj i taj (li~no i personalno) u ulozi samoga sebe.Rizikuju}i `ivot, ponekad si|e sa scene. Rudimen-taran. “Uloga” za freneziju i dugo se}awe.

JORIK: Lik iz fundusa rekvizite. Misli svojom lobawom,govori iz tu|e glave. Ve~ni glumac u “ulozi” koju nezavre|uju `ivi akteri.

OFICIJELNIGLAS:

Sonoran, bar{unast, prepoznatqiv iz TV marketinga.Glas na spikerskom glasu.


Milan Miwa OBRADOVI]

ATRAKTIVAN NASLOVgrottesco pro improvisatio

UPUTSTVO ZA UPOTREBU:

Dejstvo: “Atraktivan naslov” je melem na rane dramskog tea-tra. Medikament pripada grupi te{kih antidepre-siv-a {irokog spektra. Deluje groteskno. Le~i i trujedo daske koja `ivot zna~i.

Indikacije: Distorsio spiritus, distorsio ratio i srodne bolesti mo-dernih vremena.

Dozirawe: Lek se primewuje ad oculos, perotalno i peroralno.

Kontraindikacije: Hroni~na sujeta dujagnosticirana kao vanitas vani-tatum.

Mere opreza: Ne preporu~uje se kod resistentie theatralis i sl. du-{evnih poreme}aja.

Interakcije: Na brzinu resorpcije presudno uti~e incontinuo con-sumatio artes liberales.

Na~in ~uvawa: In facie leci, na svetlosti pozornica.

Na~in izdavawa: Lek se izdaje iskqu~ivo na recept starih majstora iliconsiliuma histrionis.

Rok upotrebe: Ograni~en trajawem homo ludens-a.

Na~in upotrebe: 2x1 posle svega, pro improvisatio.

Pakovawe : Meko i slojevito. Dve ~inije bez trunke iluzije.

Upozorewe: “Atraktivan naslov” kanzumirati kao teatar... u tea-tru... o teatru.

Dozirati po analogiji glumac je... glumac je... glumac.

Pre upotrebe mu}nuti Jorikovom lobawom.

Atraktivan naslov 11

* * *

Avetiwski prazna pozornica. U polu tmini, na poziciji zadwe zavese,leluja dripa od belog tila. Scenom je~i “Requiem” – uvertira za mono-dramu “Avaj jadni Jori~e”.

PRVI ÎNOGLEDALO PRIRODE

IMENTALNA BLOKADA

OFICIJELNIGLAS: (Off, posle gonga, sa ozvu~ewa):

Po{tovani posetioci, dobro ve~e! Dobrodo{li da vi-dite vi|ene, da vas zapaze zapaèni! Dobrodo{li napremijeru monodrame “Avaj jadni Jori~e”!(GONG!)Molimo vas da iskqu~ite mobilne telefone, izvedeteku}ne qubimce, uzdrìte se od pu{ewa i brze hrane...

Svetlo liè pustu pozornicu. Bard izlazi do proscenijuma ko izguran.Na rampi ostaje ukopan ko u{inut. Ukru}en visokom plisiranom eliza-betanskom kragnom, netremice posmatra publiku.

OFICIJELNIGLAS: (Off, posle gonga, sa ozvu~ewa):

Dame i gospodo! Ugodno ve~e, èli vam sponzor spek-takla: Kompanija “Thalia”!(GONG!)Nastala iz skromne radionice kulisa Nacionalnog tea-tra, “Thalia” ubrzo prerasta u Holding za proizvodwu ipromet pogrebne opreme. Koriste}i neslu}ene mogu-}nosti doma}eg trì{ta, sti~e naklonost i besmrtnikakakav je nadasve bard na{eg glumi{ta, gospodin (vla-stito ime i prezime Barda)!(GONG!)

Ti{ina. Muk traje do granice izdr`qivosti nedu`nih gledalaca. Dokonsternacije, do razmene ubezeknutih pogleda.

BARD: (Sa dlanom na temenu)Ko sve danas pi{e za pozori{te... dobro da nisam iz-gubio i mo} govora...?!

Ti{ina. Bard uzalud poku{ava da se seti teksta. U magnovewu, silazi u dvo-ranu. Vedetu koja premijeru posmatra iz prvih redova, izvodi na scenu...


VEDETA: (Zbuwena, publici)Mentalna blokada...(Pokazuje na Barda)

BARD: (Sa dlanom na ~elu)[ta }u, strefila me “ùta minuta”...?

VEDETA: (Diskretno)Koncentri{i se!

BARD: Na {ta?

VEDETA: Na suflera.

BARD: Nema suflera.

Vedeta hitro odlazi u “back stage”. Pauza.

VEDETA: (Off, do{aptava)Sss...!(Pauza)Se..!(Glasnije)Seti se!

BARD: Koga? “Jorika”?!

VEDETA: (Off, do{aptava)Sssss!(Pauza)

BARD: (Osvrnut ka Vedeti)Sss... se}am se smrti...(Publici)Smrt prati glumca kroz ~itav ìvot...(Potowa stawa pokazuje ponaosob)Koliko puta sam bio mrtav... bolestan... mrtav ’ladan... mrtavtrezan... mrtvosan... smrtno zaqubqen...(Pauza. Osvrnut iza scene, sa rukom iza uha)Kaì!

VEDETA: (Off, {apatom)Nemam re~i!

BARD: (Posle pauze, publici)Ko se to drznuo, od smrti histriona da pravi predstavu?!(Ironi~no)Sponzoru, kapa dole...(Klawa se)On profitira na smrti, investira na daske koje ìvotzna~e...


VEDETA: (Off, do{aptava)Mrak. Gasite svetla!(Glasno)Mrak!

BARD: (Odmahuje rukom)Gasi, sad je sve svejedno.(Svetlo reostatira na polovinu prethodnog {timunga.Publici)Uloga moje minornosti... Pardon, malenkosti... ve~eras biina~e bila jadna. Pardon, jedna jedina...(Pauza)Da skratimo pri~u.(Osvrnut ka Vedeti)Aj’mo kraj, pa da krenemo od po~etka! [ta be{e epilog?

VEDETA: (Off, do{aptava)Epilog je mo... monolog!

BARD: (Osvrnut iza scene, besno)U monodrami je sve monolog!?

Prasak i pisak mikrofonije. Naredne replike iza scene ~u}e se u dvorani.Kvar na inspicijenskom mikrofonu prenosi ton na ozvu~ewe.

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Dragi gledaoci! Ima li neko od vas neku ulogu? Mo`e imawa.

Svetlo se poja~ava.

BARD: Zavesa! Dajte zavesu!

Mikrofonija. Bard dr`i dlanove na u{nim {koqkama.

IITRANSPARENTNI TEATAR

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa, delimi~no kroz mikrofoniju, duva u mi-krofon)Fu, fu! J’en, dva, j’en, dva...(Pauza. Kroz ti{inu)Skandal! Interni ton probija u javno mwewe?!

BARD: Gasi se!


VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Kako da se gasim? Svi tasteri pokvareni...(Kroz grozni~avo {kqocawe prekida~a)Ne radi “Off” na mikrofonu inspicijenta?!

BARD: (Publici)Qudi, {ta je ovo? Tehni~ka proba, radio drama... {ta?!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)[ta {ta? Providno pozori{te. Transparentni teatar!

BARD: (Publici)Opa, sufler u glavnoj ulozi?!(Osvrnut ka Vedeti)Da ne bi da rukne{ koji monolog iz “Off-a”?

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Ne}u iz “Off-a”, ho}u iz mene!(Tiho)Dragi gledaoci!(Pauza)Qudi... pa ja sam ve} de.. deformisana od su... sufleraja...?!No... normalne `ene toro~u ko poto~are, ja na... natuknemprvu re~ u re~enici i ukopam se ko mu... mula?! Tuc - muc iutihnem ko ro... rodoqubiva pesma. Cedim re~i kroz zube koda mi je dah ne...neprijatan. Usne imam, jezik kanda ne...nemam?! A, ko danas zna da ~ita sa usana, kad’ su logopedi ne...nepismeni?! I da se ko mu... mutav zatelebeta u mene, di}i }eruke kad vidi da ne znam ni ru... rukama... da pri~am.

BARD: (Publici)Vedeta stvarno glumi suflerku?!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)@ivot sam pro}erdala, a u `ivotu nisam povisila ton?!Pitam se da li uop{te postojim? Stas mi niko ne vidi, glasniko ne ~uje... [apta~ice umiru same.(Rida)

BARD: Daj, kontroli{i emocije!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)@ivot mi se sveo na {apat. A, kome da {ap}em? Glumcima upoverewu?! Em tvrdi na u{ima, em oguglali na }u}orewa kogluva soba!(Pauza)Jesam li jasna i glasna?


BARD: (Publici)Glasnija nego jasnija.(Ka Vedeti, tiho)Ti{e!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Dokle vi{e “ti{e, ti{e”? Malo {to sam nevidqiva, jo{treba da budem i ne~ujna?!(Ote joj se krik)

BARD: (Publici)\avo je odneo {alu. Otkazujem monodramu iz “tehni~kihrazloga”.

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Duodramu Barde! I boqe otka`i “zbog bolesti glumca”.Dijagnoza: “lapsus ludus”.

BARD: (Publici, egzaltiran)Mislite da samo vama pripada pravo da otkazujete pred-stave?!(Pauza)Molim?! Kako otkazujete? Lepo. Malo-malo, pa vas nema ugledali{tu. I kad vas ima...(Pokazuje)Dva-tri zeva, onda sebi u bradu: “dosado Bo`ja” i... glavom bezobzira!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Dame i gospodo, zamenite karte za neku komediju!(Zviznu u prste)

BARD: (Gledaocu koji navodno ustaje)Sedite gospodine!(Publici)Blagajna ne radi... i blagajnica gleda predstavu, nego!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Koju predstavu?!

BARD: (Publici, uz klimoglav)Blagi naklon podr{ci. Dobro do{li u istoriju teatra! Napremijeru povodom otkazane premijere.(Pauza)Za Boga miloga, klimnite glavom! Poklonite se napokon ivi meni!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Publiko, glavu gore! Pustite da se ponizi do daske.


BARD: Nema te publike koja }e otkazati istorijski ~in.(Publici)Budite akteri doga|aja za anale! Ju, kad jekne u javnosti daste gledali otkazanu predstavu?! Kuku, pu{i}e se ~ar{ija kodeponija!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Narode, ga|ajte si}om!(Zviznu u prste)

BARD: (Publici)Sitninom, ni slu~ajno! Zveknu}e me dinar u facijalis i...ode mimesis.

Iza bo~ne sufite ulazi Prvak guraju}i {tenderaj na “rol vagenu”. Na{tenderaju kostimi, {e{iri, ma{ne... Iz yepa na kostimu Deda Mraza,Prvak vadi nov~i} i baca ga Bardu pod noge. Bard gleda kroz Prvaka kaokroz staklo.

IIIVEÊRAS IMPROVIZUJEM

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Kruna – pismo!

BARD: (Podiè nov~i})Pismo.(Pauza. Gledaju}i oko sebe)Ne podnosim prazan prostor...

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)(Li~no ime Barda),{ta }e tebi dekor? Scena je puna tebe.

BARD: (Prvaku)Dosta je bilo glume, donesi scenografiju!(Prvak stoji ukipqen sa ~ivilukom u ruci)Kolega, ho}u dionizijsku atmosferu!

Prvak prilazi {tenderaju, vadi “pqosku” iz kostima Deda–Mraza, uru-~uje je Bardu i odlazi.

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa, kroz smeh)@iveli!

BARD: (Posle gutqaja, publici)@iveli! Ne traìm huk mase, dajte pulsirajte!(Sa rukama iza u{iju)Ne ~ujem bilo... daleko bilo?!(Pauza)Hibernacija, a? Kako da vas otkravim?


VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Nastavi da ih loì{, istopi}e se od miline.

Prvak dovla~i “dekor”: sto za {minku na kome su portreti Barda urazli~itim rolama, deo press cliping–a bogate karijere... Unosi stilskustolicu, {taku, skelet ki{obrana... Dva kofera rekvizite punih sit-nica koje ìvot zna~e. Bard skida elizabetansku kragnu. Sa {tenderajagrabi borsalino, beli smoking, leptirku... Kostimira se. Pali ciga-retu. Hodom a la Bogart, nadzire postavku “dekora”.

BARD: (Publici, uperenim kaìprstom)Ve~eras improvizujem, samo za vas!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)(Li~no ime Barda), improvizujemo, samo za tebe!

BARD: (Publici)Znate li ko koga imitira u “Kazablanki”? Ja Bogarta iliBogi mene...?

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Ni lo{u kopiju Amerikanca, ne mogu o~ima da vidim!

Revoltiran, Bard kre}e prema Vedeti. Prvak grabi {taku i pre~i muput.

BARD: (Prvaku)[takom na velesilu?!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)(Li~no ime Prvaka), uzmi pra}ku!

Bard otima {taku iz ruku Prvaka i kre}e ka Vedeti. Prvak prilazistolu za {minku, uzima uramwenu fotografiju Barda u ulozi “Ham-leta”, prinosi je podignutom kolenu.

BARD: Nemoj uspomenu preko kolena!(Pauza. Prvak drì podignuto koleno)Ne! Bez te fotografije nema biografije!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Odloì oru`je, razbi}e te ko ~a{u!

Bard odlaè {taku na patos. Prvak hu~e u staklo, rukavom milujefotografiju.

BARD: “It’s O.K.” Sviraj to ponovo, Sem!

Prvak “preludira” prstima po vazduhu. Napu{ta scenu pevaju}i prod-zuklim glasom ariju “I am lucky” iz “Kazablanke“. Aplauz, naravno.


BARD: (Publici, skidaju}i {e{ir)Hvala, niste trebali... Nisam zlopamtilo ali...(Zagledan u gledaoca u zadwim redovima)Da li to mene o~i varaju? Vidim li ja to gledaoca kome nebride dlanovi? Sakloni Boè, ~ovek ne tap{e?! Ni spon-tano da pqesne?(Pokazuje)Ma, ni jagodicom u jagodicu?! Pa da...(Uz pqesak po ~elu)Kriti~ar, sto posto. Oni rukama kriju pogled.(Jednom rukom na o~ima, drugom pokazuje na “kriti~ara”)Oduvek se pitam, kako doti~ne persone dlanom o dlan?(Tap{e, zatim pokriva o~i rukama)Kako aplaudiraju?!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Misli{, ~emu aplaudiraju?

BARD: îme?(Pokazuje)Tabanima, ko fakiri?!(Pauza)Ruku na srce, posle predstave spuste utrnule {ake s’ o~iju.Treba se nalaktiti na {ank. Dok vi “na bis”, oni “na eks”?!“@estinom” o{tre pera, pa kad’ krenu da reù ko reciklaù,da reè, rastrù...

Ulazi Prvak sa kondirom u ruci.

IVJORIK FROMDENMARK

PRVAK: Morava nas ne}e oprati... Plakni ruke, pa...(“Posipa” Barda iz prazne posude)

BARD: Ne rasipaj donaciju!(Publici, ironi~no)Kisela, poklon sponzora.

Bard otima kondir, “pije”, posipa “vodu” po vratu. Iz kofera zarekvizitu, Prvak uzima “pra{ka” i tajanstveni predmet umotan u belitil. Lagano, sa puno pijeteta otvara zave`qaj. Ne`nim pokretima“paja” teme Jorikove lobawe.

PRVAK: Nema druge, mora da ’vatamo publiku na klasiku...


BARD: Epizodisti svih zemaqa, povampirite se!

PRVAK: (Lobawi)Slobodno se povampiri, nema vi{e malih uloga.

BARD: Ima malih glumaca.

PRVAK: Nemoj tako, bez wega nema ìvotne uloge. Uzmi, nosio sikosti lobawe ko malo vode na dlanu.(Utrapquje mu Jorika u naru~je)

BARD: (Zate~en, mrzovoqno, fragmentima monologa iz davno odi-granog “Hamleta”)“Avaj, jadni Jori~e! Gde su sada tvoja zajedawa...”(Pauza)

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa, do{aptava)“Tvoje {ale”!

BARD: “Tvoje pesme, tvoje muwevite dosetke”...(Osvrnut ka Vedeti)“Zar ni~ega {to bi se podsmehnulo na{em kreveqewu?”

PRVAK: Nemoj da gudi{ tu|e monologe, kreni dijalog sa dvorskombudalom!(Slu{aju}i lobawu)ûj, kako klepe}e svojim re~ima!

BARD: Lobawa pri~a iz glave?!(Lobawi)Do you speak English?

PRVAK: Ko materwi, samo dok mu}ne lobawom.(Lobawi)Glumi budalu, da te ceo svet razume!

BARD: (Mu}kaju}i lobawom pored uha, ko {ejkerom)Speluj!

PRVAK: (Lobawi)Sri~i! Bard je glumac, nije prevodilac!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Mrtva usta ne govore?! Folirate, pa ne znate za dosta!

PRVAK: (Osvrnut ka Vedeti)U pozori{tu svi govore, na sva usta!(Bardu)I svi mrtvi su ìvi.


VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa, ironi~no)Tonac, daj ozbiqnu muziku!

BARD: (Ka tonskoj kabini)’El moè neko opelo?

Grunu “Requiem”.

OFICIJELNIGLAS: (Off, posle gonga, sa ozvu~ewa)

“Po{tovani sugra|ani, budu}i pokojnici!(GONG!)Kompanija ’Thalia’ nudi asortiman iz programa ’Pokoj uspokoju’! (GONG!)Silikonska obrada pokojnica! Gratis solarijum, cr-tica, priprema za krematorijum!(GONG!)Korisnicima koji zagovaraju eutanaziju, “lifting” nalizing do godi{weg pomena!(GONG!)Budite lep le{, bez obzira na ìvotno doba premi-nu}a!(GONG!)Bakama, polugodi{wi kredit za nadogradwa noktiju!Dekama, ~ek na po~ek! êtr’es’ dana odloènog pla}a-wa za zagrobni ìvot u okruèwu ka{iranih an|ela!”(GONG!)

BARD: (Lobawi, dok mu se trese u ruci)Doajen, smiri se!

OFICIJELNIGLAS: (Off, sa ozvu~ewa, kroz “Requiem”)

“I napokon megatrend!(GONG!)Da vam se zna grob odavde do ve~nosti, poru~ite zaìvota satelitsku identifikacija svog le{a u lesu!(GONG!)Samo za Vas blindirani sanduci ìvih boja, namewenibalkanskom trì{tu!(GONG!)Va{e je da umrete, ostalo je na{a stvar.(GONG!)Va{a smrt je na{a inspiracija!(GONG!)I ne prkosite sudwem danu! Kad se ve} mora, za{to nepo~ivati ve~nije od kom{ije!(GONG!)


BARD: (Lobawi)Budi mrtav ’ladan, za mrtve imamo sve ìvo.


Po{tovani konzumenti! Latentni pokojnici!(GONG!)Ne podleìte globalnoj propagandi da su nam grobqaprebukirana! Na{a crna zemqa {tedro otvara svojegrudi! Birajte ilova~u, crnicu, smonicu, birajte belo-breìnu!(GONG!)Kompanija “Thalia” nudi grobna mesta, cene}i svakumrvu rodne grude!(GONG!)

PRVAK: (Gledaju}i lobawu u ~udu)Krsti se levom i desnom?!

BARD: (Lobawi)îme se ti krsti{, ìvotati?

PRVAK: Fiktivno. Nema tri kokala za palac, kaìprst i...(Pokazuje prstima)

BARD: (Prenosi Jorikove re~i)Pita, krste}i se: ”Da li ovde daske ìvot zna~e ilitismrt zra~e?”

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Ne mrsi ga Jori~e! Nama si na{’o da glumi{ Hamleta,ludo jedna?!

BARD: (Osvrnut ka Vedeti)Replicira.(Prenosi Jorikove re~i)“Ne kapira{, nema{ gra|u ’made in Denmark’”.

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Jorik nije pomenuo “Denmark”?

PRVAK: (Lobawi, lupaju}i se dlanom po ~elu)Kome to fale daske iz trule Danske?!

BARD: (Slu{aju}i Jorika)Ostao bez teksta.(Lobawi)Da li si mislio na telesnu gra|u?(Pokazuje na Vedetu)Ili na pozori{ni patos?(Pokazuje na Prvaka)


VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Doma}e pisce da igramo na daskama iz uvoza?!

PRVAK: (Lobawi)Slu{aj ti tintaro! Gra|u za neznane junake imamo za izvoz, aneznane glumce uvozimo ’mesto dasaka.

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)(Li~no ime prvaka), alal ti replika!

BARD: (Podmetnu lobawu)Kresni Skandinavcu kokavac!

PRVAK: (Kresnu ~vrgu po lobawi, preglasno)Zve~i mu praznina, ni{ta ne ~ujem?!

BARD: (Slu{aju}i lobawu, Prvaku)Od re~i do re~i: “Is~a{eni ste ko zglobovi”.

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Boqe da smi iza{li iz zgloba, nego iz groba!

BARD: (Prenosi Jorikove re~i)“Masovno ste uvnuti. Epidemija.”

PRVAK: (Lobawi)Nama su ligamenti na broju, a tebi?

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Vre|a naciju u kojoj je preìveo ekshumaciju i doìveoafirmaciju?!

BARD: (Slu{aju}i lobawu)Insistira na personalnoj krivici.(Prvaku)Kaè: “Ti si ’veri’ uganut.(Osvrnut iza scene)Ti i tebi sl.”

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Dobaci mrtvo puvalo, da mu iskrutim vilicu!

BARD: (Publici)@eli neko od prisutnih Srba, “izme|u dve vatre” s’ “pu-valom”?(Pauza. [araju}i pogledom po dvorani)Patriote nikom poniko{e...

PRVAK: (Pokazuju}i na publiku)Da nisu qudi kulturno...?(Bardu)Kako se ono kaè?


VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Dekontaminirani!

BARD: (Gledateqki)Zamislite gospo|o, uznemiri vam zglobove, gane vas do uga-nu}a... Juuu!(Pauza)Oprostite madam!(Bard klawa Jorika gospo|i u prvim redovima)

PRVAK: Kome klima lobawom?

BARD: Dama je iz “Human rights watch–a.”

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Ole{ite ga!

PRVAK: (Gledateqki)Ole{en gospo|o.

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Sahranite le{!

PRVAK: (Gledateqki)Sahrani}u posmrtne ostatke u saksiju za bosiqak.

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Lobotomirajte akrepa!

PRVAK: (Gledateqki, pokazuju}i pokret, sa pogledom uprtim naBarda)Posle svakog “Hamleta, redovno lobotomiran o daske, krp-qen “OHO” lepkom po svim {avovima.

BARD: (Slu{aju}i lobawu)Jorik je uvre|en do sr`i.

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Blefira. Lobawa nema ko{tanu sr`.

BARD: (Slu{aju}i lobawu)Ima li~nost.(Prenosi Jorikove re~i)Citiram: “Prek... kur~evit... stasit...”

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Kur~evit?!

BARD: (Osvrnut iza scene)Kur~evit, in memorijam.

PRVAK: Stasit?


BARD: Posthumna uobraziqa.

PRVAK: [{{{!(Gledaju}i lobawu)[ta to ~ujem?

BARD: [{{!(Slu{aju}i lobawu)Cok}e.

PRVAK: Kako cok}e?

BARD: ]}}}}...

PRVAK: Ima dva coktawa. Za da se ~udi{: ], }, }...?! I kad ne{tone}e{: ]! Jok more!

BARD: (Slu{aju}i lobawu, ~ude}i se)], }, }... Ovo prevesti?!

PRVAK: Daj da probam ofrqe!(Otima lobawu, slu{aju}i Jorika)Mora se prepeva na deseterac...“Sve gledaste, kako ne vi|este,|e uze{e starinu Jorikasa reversom, sa ]ele kuline...”

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Danas svaki “}elestonac”, imitira “}elekulca”?!

PRVAK: (Lobawi)]agu na sunce!

BARD: (Lobawi)Poka`i revers!

PRVAK: (Tuma~i Jorikove re~i)“Mati~ne kwige ostale na buretu.”

BARD: Kom bre buretu?

PRVAK: (Prenosi Jorikove re~i)“Na buretu baruta.”

(Prvak baca lobawu u sanduk za rekvizitu. Mrak. Rezantno. UlaziVedeta. Na wenim grudima i le|ima, osvetqeni fluo cevima, bqe{tedva mini bilborda. Na bilbordima logo i natpis “THALIA”, uz slogan“POKOJ U SPOKOJU”)


VGLUMCI SU STIGLI

BARD: Da nastup nije malo komercijalan, a koleginice?

PRVAK: (Li~no ime Vedete), vu~e na marketing.

BARD: (Obilaze}i oko Vedete)Vidi, vidi! @ivi bilbord, kostimiran u scenografiju?!

PRVAK: (Vedeti)Daj mi skalameriju samo jedan krug oko Novog grobqa i menidosta.

VEDETA: Ne dolazi{ u obziraciju. Ovo je sofisticirana tezga.

BARD: Nosio bih no}u, d’ uzmem koju kintu u gluvo doba.

BARD: (Prvaku)Sponzoru{o!

PRVAK: Ja sponzoru{a?!(Vedeti, pokazuju}i pokret)Vrcni u inat Bardu! Vrti guzom, izazovi salve!

VEDETA: (Vrckaju}i)“Tal i ja”! “Tal i ja”!

BARD: Ja Bogami, ne!

PRVAK: (Publici, podra`avaju}i Vedetu)Dajte freneziju!(Pokazuje na Vedetu)Aplauz za miqenicu Talie!

Pauza zbog aplauza.

BARD: (Sti{avaju}i aplauz, publici)Smawite do`ivqaj i zapitajte se: Jesu li glumci prosjaciili...?

PRVAK: Mi prosjaci?!(Pokazuje na Vedetu i sebe)[ta to mi prosimo, slave ti?

BARD: Kam~ite aplauz od publike.

VEDETA: Nikad nisam kam~ila reakciju gledalaca. Pqesak mi je uvekspontan, ko pqusak.

BARD: Ne}u da delim sa vama iznu|ene reakcije.(Histeri~no)Oslobodite pozornicu!


PRVAK: Oslobo|ena, oslobodio~e!

VEDETA: (Skidaju}i skalameriju od bilborda na sebi)(Li~no ime Barda), sti{aj strasti, bubri ti “ulkus”!

PRVAK: Glumci su stigli, ~ire!

VEDETA: (Prvaku)Ko velim, boqe da hrupim na daske, nego da mi krene ciklusiza kulisa.

BARD: (Publici, histeri~no)Ajde, svi na pozornicu! Ajmo, Srbija ima vi{e glumaca negostanovnika.

PRVAK: Obdaren narod.

BARD: (Vedeti)Zovi Upravnika!

VEDETA: Koga koleri~e? Flegmatik {trajkuje gla|u.

BARD: (Uzima pi{toq iz kofera za rekvizitu. Prvaku)Be`i mi s’ o~iju, da ne u|em u istoriju ko prvi Bard, ubicaPrvaka iz prve!([kqoca u prazno)

VEDETA: (Bardu)Pukni, crko dabogda!

PRVAK: (Bardu pomirqivo, nude}i fla{u)Trgni, nizak nam vodostaj nadahnu}a...

BARD: (Sklawaju}i bocu, Prvaku)Ko je ovde Mocart, Salijeri?

VEDETA: Ti si mala muzika za no}nu posudu.

BARD: (Publici)Qudi, ako Boga znate? Ko je Bard, pobogu?!

VEDETA: Ti, al’ nisi po Bogu. Po sebi si Bog.

PRVAK: (Uporno mu dotura fla{u)Nagni! Vino spaja Boga i ~oveka.

BARD: (Uzima fla{u, prosu malo vina i pogleda u nebo)Svevi{wi ne voli besmrtnike. @ive ikone, pogotovu...

Prvak prilazi stolu za {minku, razbacuje ise~ke iz novina, Bardovefotografije iz predstava.


VIKOREKTURA [MINKE

PRVAK: (Pokazuje na sto za {minku, Bardu)Odakle ti ovaj “ikonostas”, “ikono”?(Vedeti)Vidim ja, grize burmu ko {iparica brwicu...

VEDETA: Ko to {iparica?

PRVAK: Pu~e sekuti}, zaroza mi se supruga.(Imitira ènu, {u{kaju}i)“[ta }e mi {krboj {minkeraj? Nosi u pozori{te i daj gaBardu, da mu ja ne dajem!”

VEDETA: Wemu da da?!

PRVAK: Pre~anka. Kiseli mu korni{one svake jeseni.

VEDETA: Dosta da se iskezi tako poznat i zatreska se, {ta }e...?

PRVAK: Iste no}i me zatek’o portir sa stolom na ple}ima i teglompod mi{kom: “Pred zoru glumci unose u garderobe lakeènske i te{ku èstinu, a ti(Li~no ime Prvaka)te{ku {minku i laku tur{iju?!”

VEDETA: (Bardu)Nije te sramota!(Pokazuje na Prvaka)Divio ti se do idolatrije. Za tebe je puder yepario potramvajima?!

PRVAK: Ratovi, beda, pudera ni od pra{ine.(Bardu, {ire}i ruke)A, drogerije drì podzemqe.

VEDETA: (Posmatra Barda u podo~wak)Ovako od oka, treba mu frtaq kila. Po podo~waku.

PRVAK: Minimalizuje{, tro{io je kilo po predstavi. Po podo~wa-ku.

BARD: Srbija nema te resurse pudera.

VEDETA: (Uneta u Bardovu facu)Za taj lik, nema korektora...


PRVAK: (Bardu)A, ti bi korektor?! GSB nije metro, snobe jedan!(Vedeti)Kad me }api za ruku, nafrakana se ne dere “dr`’te lopova...?”

VEDETA: Nego?

PRVAK: “Ua, puderu”! Onda me pospe pederom...

VEDETA: Stop!(Prvaku, diskretno)Lapsusi ludusi, na angro.

PRVAK: (Publici)Oprostite!(Vedeti na note)“Ua pederu”! Onda me pospe... puderom. Mu{ki zaglave naprvoj stanici, ènske me streqaju pogledom ko da sam kalu-|er u haremu... Bulevar mi se oduì ko pruga Beograd – Bar.

BARD: (Vade}i nov~anik)Koliko do|em za uvredu ~asti?

PRVAK: Nisam ja normalan yeparo{. Da sam hteo lovu, marisao bihbu|elare.

BARD: (Prvaku, nude}i otvoren nov~anik)Izvoli!(Pauza)Posluì se!

VEDETA: ]api {lajpik!

PRVAK: (Gledaju}i u nov~anik)Banknote nisu pozori{ne?(Pauza. Bardu)Nisu rekvizita?(Zgrabi nov~anik)

BARD: (Vedeti)Secikeso!

PRVAK: Stvarno stvarne?!

Prvak lista nov~anice. Vedeta broji naglas. Novac dele po pola.


VIISHOW TIME

VEDETA: Iske{irani smo, {ta bi mogli po{teno da odradimo?

PRVAK: Glumi}emo ne{to te{ko, onako dramski.

VEDETA: Mo`e. To se danas malo pla}a.

BARD: (Prvaku)N.p.r... “Hamletov monolog glumcima”!

VEDETA: Rukni, tvoj dar je blagosloven!

BARD: I uklet. Srce o}e, talenat kloko}e.

VEDETA: Showtime, prva~ino!

PRVAK: Sa lobawom ili bez, it’s the question!

BARD: (Nadmeno)Mladi kolega... “Monolog glumcima” je bez dileme, bez lo-bawe.

VEDETA: (Bardu)Ti si sve svoje monologe odigrao sa praznom tintarom, pa{ta?

PRVAK: (Vedeti, u poverewu)Neki leptiri me {a{oqe po stomaku...(Seda za {minkerski sto, ustaje tremiran)“Zadatak glume, u po~etku i sad... bio je i jeste”...(Tokom monologa iz “Hamleta” imitira Bardov glas)

VEDETA: (Suflira, {apatom)“Da bude...”

PRVAK: “... takore}i ogledalo prirode! Da vrlini poka`e wenosopstveno lice”...

BARD: Ni nalik na danskog princa, imitatoru! Niti si ti, niti sija, niti si on.

VEDETA: (Gledaju}i u Barda)“Poroku wegovu ro|enu sliku”...

PRVAK: “...Sada{wem pokolewu i bi}u sveta... wegov oblik i otisak.”

Vedeta hitro dodaje fla{u. Prvak ispija dugim klokotima.


VEDETA: Nemoj notorno!(Otima fla{u)Polako, bi}e i logisti~ke podr{ke.(Inicira aplauz publike. Pauza)Aj’mo, znamo ga napamet!(Pokazuje na Barda)

PRVAK: A kritike, ne da mu znam naizust...?(Citira kao navijen)“Rola (ime i prezime Barda), neimanentno transcendira krozmetafizi~ni pledoaje groteske i poput inplanta u komi~notkivo, destrui{e situacije tvore}i dezavuaciju lika ad oculos”.

BARD: “Ad oculos”?!(Publici)I on da nadirodi Iroda?(Prvaku)[w si, {owo {owavi!

PRVAK: (Zgrabi fla{u sa Vedetinih usana i potegnu. Izme|u dvagutqaja)[{{... {alabajzeru!(Ruknu Bardu u facu)[ajlo~e!(Publici)[mirglana {mizla.(Bardu)[qivo u {ajzetu!

VEDETA: Nisi pomenuo “{mirant”?

PRVAK: Ne}e se vre|amo.

VEDETA: Onda ka`i {loseru ko je!

PRVAK: (Bardu)Ti si Tito na{eg glumi{ta... {mirantu!

VEDETA: (Bardu)Gubi se iz centra pa`we!(Pokazuje iza scene)Idi tamo da malo strepi{ nad na{im ulogama.

PRVAK: Idi bdi, da oseti{ muku bdenija!

VEDETA: Sezonama se tresem nad tvojim lapsusima, ko ja da gre{im.

PRVAK: Torwaj se iza kulisa!

Pokuweni Bard odlazi iza scene. Vedeta uzima lobawu iz kofera zarekvizitu.


VIII[EKSPIRU GOROPADNO

VEDETA: (Lobawi)Bar ti mi dopadni {aka, tebi ne treba korektor... Kazujstvore gde su tebi bore?(Jorika qubi u ~elo)

Pi{toq reflektor se iznebuha upali sa fokusom na lobawu. Vedetapretrnu.

PRVAK: (Zbuwen)Nema zbr~kanu facu, nije mr{av nego mrtav...(Vedeti koja ga zblanuto posmatra)Ho}u re}i nije kost i ko`a... on je kost kostiju na{ih.

VEDETA: (Gledaju}u lobawu)Odakle mu taj... posmrtni sjaj?!(Baca lobawu Prvaku u naru~je)

PRVAK: Stara koska svetli u mrklini.(Lobawu glanca rukavom)Gledaj kad bqesne ko luster!

VEDETA: (I daqe ustra{ena, gledaju}i u Jorika)Metuzalem je paranormalan tip?!

PRVAK: Cakli. Bez rasvete ga slikali za TV {op “Nega lobawa”.

VEDETA: Ne bi ga kupila, ni iz foteqe Upravnika.

PRVAK: Da ~ujem kokalo... [ta re~e, Jori~e?(Slu{aju}i lobawu)“Vilijemu sasuo u brk”?!

VEDETA: [ekspiru, goropadno?!

PRVAK: (Lobawi)Sram da te bude! Mrtav si se brecnuo, besmrtniku!

Prvak se zatetura i sede na stolicu.

VEDETA: (Dr`e}i ruku na ~elu Prvaka)Te{ko breme treme...(Drugom rukom poziva Barda)

Iza sufite priska~e Bard, otima lobawu iz krila Prvaka. “Pi{toq”prati Jorikovu glavu.


BARD: (Slu{aju}i Jorika)Lobawa citira sebe: “Slu{aj ti [ekspirino! [to si mevadio iz groba, za kosku od uloge?”(Pauza)

VEDETA: (Prvaku)[lagvort je “kosku od uloge”!

PRVAK: (Prenuv{i se, Bardu)Hvala, usko~io si u moju kosku od uloge.

VEDETA: (Bardu)[lagvort je “kosku od uloge”!

BARD: (Slu{aju}i lobawu)Ti{ina, citira [ekspira! Da vidimo {ta ka`e Vili?

VEDETA: Ko?!(Prvaku dodaje notes)Pi{i zaostav{tinu!

Prvak vadi olovku, pi{e drhtavim prstima.

BARD: (Diktira, slu{aju}i lobawu)“Listen to me, tintaro. Uskli~nik. Ako si dead, nisi Queen ofEngland. Znak ~u|ewa. Only epizode actor like me i’ts eternal ac-tor. Uskli~nik.(Usporeno)Willi... am Sha... ke... speare.”

PRVAK: Nisam tol’ko pismen!(Baca olovku)

BARD: (Podi`u}i olovku sa poda)Tebi jo{ traje olovka kojom si nau~io da pi{e{?!

PRVAK: Tebi u inat ima da napi{em neki atraktivan naslov.

VEDETA: (Li~no ime Prvaka) iznesi avet, pa posle pi{i dramu!

Prvak zgrabi lobawu i olovku iz Bardovih ruku i odlazi sa scene.“Pi{toq” koji prati Jorika se gasi.


IXTAMNAVSKI PERFORMANS

(omage senima A. P.)

VEDETA: Napokon... sami.(Daje mig tonskoj kabini)

BARD: Izvoli.(Upire prstom u sebe)Fahman za kamerne forme.

Kre}e muzika. Vedeta ple{e nagla{enim erotskim pokretima.

VEDETA: Za{to si ubezeknut? Ne igra me~ka!

BARD: To neki performans...?!

VEDETA: Dodole, barde avangarde! Prizivam ki{u uspomena...

BARD: Zaboravi. Prezirem rimejk.

VEDETA: Seti se, “Rudarima u pohode”.(Uz pokret, publici)Posle predstave “Mre{}ewe {arana”, poveo me na kop, da binasrnuo povr{inski...

BARD: Na tresetu...

VEDETA: Na lignitu, ko crnkiwu za jednokratnu upotrebu!(Publici, ple{u}i)Smandrqao me u ugqeno blato, onako misionarski...

BARD: (Publici, pravdaju}i se)Okolina Lazarevca, osamdeset i neka dvadesetog veka.. Umotelu purwa kaqava pe}...

VEDETA: (Ple{u}i, Bardu)Prvi put u `ivotu... bila sam ti crnka po celom telu...(Publici)Te jeseni je mrzeo plavu{e, ja volela nesvrstane... dok su nadTamnavom padale neke modre ki{e...(Uz pokret striptizete, svla~i gorwi deo kostima)

BARD: Koja crna poezija, vapila si: “Zgrabi me Mugabe!”

VEDETA: (Publici, pravdaju}i se)Lilo iz kabla, negli`e mokar od ~a|ave vlage... Sklonilasam se pod wega.(Bardu, iznervirana)Brundao si iznad mene, nisam ni osetila... brundawe iznadtebe!


BARD: (Publici)Bager nas pokupi “ka{ikom”, ko drowke iz krem supe od sipe.

VEDETA: (Pokazuje pokretima tela)Meni udobno, wi{em se levo – desno, gore – dole...(Publici)Umesto da koristi mehaniku za spontane pokrete, drowak seutrowao?!

BARD: Nisam ma{ina, ne radim po u~inku!

VEDETA: Bagerista ko bagerista, odmah prepoznao nemo}... Izru~igolu gomilu na jalovinu i sru~i u poznatu facu: “Silazi s’nesvrstane drugarice! Crnkiwi si na{’o da glumi{ sno{ajna ugqu!” Vrti pajserom: “A, jok! Ne abam ja vi{e dru{tvenuhidrauliku na nadomudne glumce?!”

BARD: (Sleù}i ramenima, publici)U ìvotu nisam koristio mehani~ka sredstva.

Prekid muzike na rez. Vedeta skamewuje pokret.

VEDETA: E, sa’}u tek da te oplevim pred svetom, ko ma~e mu{katlu!(Publici)U poverewu... Svako normalan guta abrove, on krka pilule zapotenciju. A, posle kaù (Li~no ime Barda), prepotentan?!

BARD: êmu tako tabloidno? Tra~ ne prili~i teatru.

VEDETA: (Publici)Ovo je presedan.

BARD: Scena je opsena. Niko ti ne}e verovati.

VEDETA: Vide}emo.(Publici)Posle jedne kratkotrajnosti... u garderobi, pijan.(Imitira Barda)“[to se mene ti~e, ti si kresnuta.”(Gospo|i u prvom redu, {apatom)Tim re~ima, verujte mi na re~.

BARD: Dobro, {ta ho}e{ ti vi{e od mene!?

VEDETA: Upali me makar beì~no, ko Tesla sijalicu. Zagrli me,kobojagi!(Prebacuje mu ruku preko svog ramena)Tako, zadrì gest...

BARD: Da fiksiram qubavne pokrete? Ti bi da me sroza{ u manir?!


VEDETA: Tebi se veruje dok zine{ na sceni... Ka`i “A”!

BARD: Aaaa!

VEDETA: Tako, poqubi me filmski!(Na silu naslawa usne na Bardove)

BARD: Filmski u pozori{tu?!(Odgurnu je)Ti nisi normalna!

VEDETA: Ja, nenormalna?! Ti i da poludi{, niko ne bi primetio?!(Publici)Nenormalnik je normalan i u likovima ludaka.

BARD: Normalno da sam normalan.(Publici)Zaboravi{ na sebe, kad si toliko puta neko drugi.

VEDETA: Ti da zaboravi{ na sebe, svesebni~e?!(Pauza)Oprosti...(Bardu na ramenu)Razumi me... @udim za tobom, ko ti za samim sobom...

BARD: Skloni se, u`ivqena si do daske! (Li~no ime Vedete), ovo je{ala–komika!

VEDETA: (Oslovqava Barda li~nim imenom), ja zbijam zbiqu. Volimte vi{e od stvarnosti, iluzijo moja...(Grli ga na silu)

BARD: (Publici, batrgaju}i u zagrqaju)Spre~ite zlupotrebu scene (naziv teatra u kome se igrapredstava) u privatne svrhe!

Ulazi smrknuti Prvak, sa lobawom pod mi{kom. Na Jorikovom ~elu sepu{i obloga za glavoboqu. Prvak srdito posmatra Vedetu.


XNOSITE SE U GROTESKU

VEDETA: (Zate~ena)Izvinite gos’in Jori~e... recite mi ko renesansni ~ovek,onako hladne glave: Za{to i stvarni `ivot na sceni, li~i naobmanu?

PRVAK: Ne filozofiraj, dobi}e upalu malog mozga!(Pokazuje na Jorika)

BARD: Odkud wemu mali mozak, oba su mu velika.(Pokazuje na Prvaka)Sve mu je nateklo, nabreklo...

VEDETA: (Prvaku)Da te izmasiram {vedskom krpom umo~enom u komovicu?

PRVAK: (Pokazuje na Jorika)Izmasiran Danskom krpom. Zrikio kroz sufitu, o~i muispado{e iz jama.

BARD: Voajere obi~no brkam sa Poloniem.

PRVAK: Koga da proburazi{?!([trecnu se, pokaza na lobawu)Wemu ne bi mogao {upqe dupqe da iskopa{.

VEDETA: (Pokazuje na Barda)[owa, trowa, mlakowa.

PRVAK: Mlak{i od Hamleta.(Bardu)Uvija se, uspija, upija te ko Ofelija, ti stisnuo nagon koudava~a butke?!

VEDETA: (Bardu)Ko da si progutao rampu? Telo ti ukru}eno, udovi landarajuko skr{ene grane...

BARD: Nisam inspirisan.

VEDETA: Jorika sam probudila iz mrtvih, a tebi fali inspiracija?!

PRVAK: (Pokazuje na Jorika)[to jes’ jes’, jesi ga probudila. [klopo}e, {krgu}e, uganu}eovo malo zglobova... Plus, prokqu~ao! Puk}e, para mu {ikqana umwake.(Pokazuje prstom na svoju “{esticu”)


VEDETA: (Bardu, pokazuju}i na Jorika i Prvaka)Sve ìvo i mrtvo se pu{i od neizdrà, samo si ti zasi}en korastvor?!

PRVAK: Ma, nosite se u... grotesku!

Prvak napu{ta scenu nose}i lobawu naslowenu na prepone. Iznenada,posrnu iza zavese od tila. Batrgajuci, upali svetlo na zadwem zidu. Doktetura na “contra light”–u, Vedeta i Bard tr~e ka wemu. Senke akteraposr}u iza prozirne zavese..,

XIDRAMA U U@EM SMISLU

BARD: (Li~no ime Vedete), daj fla{u!

VEDETA: (Prinosi fla{u usnama Prvaka)Slobodno, notorno!

BARD: (Prvaku)Nemoj na ka{i~icu... Iskapi, nije lek!

VEDETA: Odbija da eksira.

BARD: [ta, nema frku po~etnika?!

VEDETA: Ima te{ku dilemu, ne ispu{ta lobawu iz ruke.

BARD: Mo`da nosi neku dramu u uèm smislu?

VEDETA: Da ga nakqukam sedativima?

BARD: Nemoj, vidi{ da guta unutra{wi monolog.

VEDETA: (Kroz krik)(Li~no ime Prvaka), {ta ti je! (Li~no ime Barda), wegovotelo ne ume da laè!?(Kroz pla~)On ovo ne zna da glumi?!

BARD: Tu grimasu niko nikad nije odigrao?!

Vedeta pani~no istr~ava ispred tila.

VEDETA: Ima li doktora u gledali{tu?(Logi~na pauza)Gospodo, ne mora psihijatar...

BARD: (Prvi put oslovqava Prvaka li~nim imenom), nemoj javno!Nemoj d’ umre{ uìvo! Nemoj, ìvota ti!


VEDETA: (Osvrnuta ka Bardu)Ne prejudiciraj tu|u sudbinu, Sotono!

Senka Prvaka se sru~i zajedno sa tilom. Vedeta kriknu, raspusti duguplavu kosu i istr~a. Iz dubine scene, Prvak agoni~no puzi ka pro-scenijumu.

BARD: (Sa Jorikom u naru~ju, prate}i Prvaka “u stopu”)(Li~no ime Prvaka), ustani da izigramo bole{~inu! Gledaj!For{pilujem, samo za tebe. Sko~i{ na noge lagane, odigra{hod na rutinu...(Pauza)Pogledaj Jorika, `ivota ti! Vidi na {ta li~i glumac poslesmrti! Ustaj, qudino! Ustani, puza}emo pored {anka... akotreba, bauqa}emo.(Pauza. Sa pogledom na kabinu)Mrak! Gasi svetlooo! Mraaak!(Svetlo trne)Tonac, requiem za glumca!!

Muzika je~i u pomr~ini od utrnulog svetla. Bard odlazi sa scenekr{e}i prste.

KRAJ PRVOG ^INA


* * *

Kr{e}i prste, ulazi Bard. [eprtqivo prinosi stilsku stolicu doPrvaka koji leì zgr~en na podu. Podiè ga, seda na stolicu, lobawuu{u{kava na wegovom krilu.

DRUGI ÎNSOPSTVENO LICE VRLINE

XIISHOW MUST GO ON

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)’Alo! ’Alo 94! ’Alo, glumcu je pozlilo na sceni... Da...posrnuo... Ne... nije pio!(Pauza)Da nije hitno ne bih zvala “hitnu”!?(ûje se signal prekida veze)

BARD: Tako se di{e... Respiratorno, nego? Oslobodi dah, zadrìduh... Nemoj pokojno, di{i spokojno!(Pauza)Tako... budi obi~an smrtnik, ne pa~aj se u legendu...

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)(Li~no ime Prvaka), nemoj ko Molijer, umre}emo ko qudi!Alo 94!

BARD: (Zagledan u nebo, sklopqenih ruku)“O mon Dieu... s’il vous plait...”

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Alo! Jeste,(Izgovara naziv pozori{ta u kome se izvodi predstava.Pauza)Nemojte tako, nisu svi glumci uobraèni bolesnici! Mo-lim? Ne zarezujete pozive iz pozori{ta?!(ûje se signal prekida veze)

Bard vadi iz unutra{weg yepa aparat za merewe pritiska.

BARD: (Zavija oko ruke Prvaka traku aparata)[to’no re~e doktor êhov: “Zdravqe je ni{ta, a bez zdravqasve je ni{ta”...


(Gleda u aparat, ubezeknut)Pritisci mewaju mesta... Gorwi pritisak prelazi u dowi...?!(Pauza. Stavqa nao~ari)Slava mu!(Publici)Gorwi mawi od doweg?!

VEDETA: (Off, sa ozvu~ewa)Alo! “Hitna”, molim vas... Ma nemojte mi re}i, ne tro{itelekarsku etiku na hipohondre?! A, na {ta tro{ite mito?Ma, m’r{ u k... korupciju!(Kroz signal spu{tene slu{alice)Nosite se u uterus materis!

BARD: (Stetoskopom slu{a srce Prvaka)Da ti opsujem `enu na latinskom?(Pauza)Ho}e{ mater na materwem, onako deskriptivno?(Pauza)A, da ti celu familiju procedim kroz zube?(Pauza)Da dreknem “{owo {owavi”?(Pauza)Uznemiri se flegmanu, da ti pritisci zamene mesta!

PRVAK: Oooo... Eeee...

BARD: (Prvaku)Tiho! Jezik ti dva broja ve}i, okomi}e se kritika na “{prahfeler”...?

PRVAK: ’A ’iji?! (Na ~iji?!)

BARD: Jo{ pita{ ~iji feler?! Kome otek’o jezik, kome kapqicaudarila u glavu?(Prvak zdravom rukom pomera nepokretnu nogu)Ne koprcaj se, otrca}e ti i scenski pokret.

PRVAK: (Kiselo)Hi, hi, hi...

BARD: Nemoj monologe! Dobaci koji samoglasnik, onako k’o uba-qezgan glumac.(Stavqa ruku na o~i)Progleda}e ti kroz prste iz puke solidarnosti.


OFICIJELNIGLAS:

(Off, posle gonga, sa ozvu~ewa)Show must go on!(GONG!)Pokroviteq: Kompanija “Thalia” sa lepezom proizvodaiz programa “Pokoj u spokoju”!(GONG!)

BARD: (Prvaku)Ajde! Ajmo, nisi imao dr`avni udar?(Publici)Humanitarna premijera, dame i gospodo! Opet praizvo-|ewe, opet improvizacija!(Sa pogledom na kabinu)Rokni reostat!(Pauza)


Svetlomane, bquni rasvetu!(GONG!)

Svetlo “bapnu” na maksimum.

BARD: (Publici)Kako bi nekada te~no rekao (Li~no ime Prvaka)“Narod i{te smejali{te!”

Bard uzima lobawu sa Prvakovog krila. Zapaweno posmatra Jorika kojise “utegnut” plisiranom elizabetanskom kragnom, nudi animaciji po-put “grand guignol”–a. Vedeta izlazi na scenu u haqin~etu iz mladosti.Torbu sa video kamerom nosi preko ramena. Mogu}nost projekcije “in live”je dobro do{la.

XIIIPOZORI[TE JE POLA ZDRAVQA

VEDETA: Opusti se, nisam do{la da glumim. Ordinarna tehni~ka“tezga”. (Okre}e le|a i raspakuje kameru)

BARD: (Drmusa lobawu)Gukni, gologlavi!(Gledaju}i Vedetu, nagnutu nad torbom)Bi il’ ne bi? Ka`i kokalo!


VEDETA: Bi, ali kako bi? Svi glumci ste isti.

BARD: Kolega le{, za mene je mrtav kolega.(Prinosi lobawu uhu. Kriknu)Bedna rekvizito za podkusurivawe!(Lobawu baca na pod. Vedeti, vrte}i prst u u{nom kanalu)[apnuo mi “dobar glumac je mortus glumac” i zavario pqu-va~ku u Eustahijevu trubu.

PRVAK: (Sko~i na noge lagane, jasno i glasno, Bardu u brk)[lagvortu {qama, {pekulantu, {utu, {apu, {penadlo, {pi-clovu, {varglo, {vindleru, {kartu {kembeta, {abanu, {o-{onu, {vorcu...(Pauza zbog aplauza. Publici, pokretom do tada nepo-kretne noge)[upirati {itinu.(Pokazuje do tada nepokretnom rukom)[alabajzeru {qisnuti {amar~inu {akom.

VEDETA: (Prvaku)Prepao si me do bola. Nemoj vi{e d’ igra{ na kvarno!

PRVAK: (Ubezeknutom Bardu)Ve~nog glumca baca{ u pra{inu, {{{iqokuranu?!

VEDETA: (Prvaku, snimaju}i)So~an si ko pquva~ka. Izvini se na izrazu!

PRVAK: (Publici, uz blagi naklon)Izvinite, do{lo mi da popizdim!(Bardu)Strancu – Dancu si se popeo na vr’... lobawe?!(Podiè Jorika sa patosa i usmerava ga ka reflektoru)Priznaj, kostima se veruje tokom istrage! Kaì, na{ narodvoli da ~uje posmrtne ostatke! Kaì ko je kome rekao:“Dobar glumac je mrtav glumac”?(Pauza)Jesi li pqucnuo na Bardov sluh ili si fajtao bubne opne?(Lobawa potvrdno klima, zatim odre~no vrti glavom naruci Prvaka)

VEDETA: Guilty, or not guilty? [ta da snimim sponzoru?

PRVAK: (Bardu)Tebi voda u u{ima, dokaz protiv Evropejca?! Gluv si zasvetske tokove, ko artiqerijski kow posle Cerske bitke!(@onglira, bacaju}i lobawu iz ruke u ruku)


BARD: (Prvaku, ubezeknut)Ti vi{e nisi bolesnik?!

PRVAK: Nisam, ’fala Bogu. Pola zdravqa je sveta stolica.(Pokazuje na stilsku stolicu, potom {iri ruke u kru-`nicu)Pozori{te je druga polovina...

VEDETA: (Prvaku, dok snima)Ipak te kvrcnuo infarkt u razum... Priznaj!

PRVAK: Meni lobawa nije popila mozak.(Prekrsti preko Jorika)Vojmi oca i sina...

BARD: (Vedeti)Zgromio ga udar, pocepao li~nost na pola i...

VEDETA: (Spu{ta kameru, publici)Ima li psihijatra me|u vama?(Logi~na pauza)

BARD: (Publici)Mo`e i pacijenti sa iskustvom...

Rukom Prvaka animirana Jorikova lobawa klepe}e vilicom i unosi seVedeti u lice. Glumica sa krikom na usnama, {mugnu iza sufite.

XIVVANITAS VANITATUM

PRVAK: (Lobawi, celivaju}i je triput)Alal vera!(Krsti se, ironi~no)Sad si tek besmrtan! Oporu~i bistu ispred teatra, bareqefna portalu, biraj ulicu...

BARD: Wemu puna kapa “Jorikovo soka~e”.

PRVAK: (Slu{aju}i lobawu)Ne preferira periferiju.(Bardu prinosi lobawu)Prevedi!

BARD: (Prenosi Jorikove re~i sa bezbene udaqenosti)Oporuka glasi: “Trg Republike, znak jednakosti, Jorikovtrg”...?!


PRVAK: (Slu{aju}i lobawu)[ta?(Prenosi Jorikove re~i)On bi i “mural~inu”?!(Lobawi)Gde bi ti sliku svoju?(Prenosi Jorikove re~i)“Na fasadi, vizavi trga”.

BARD: Jorikov lik na zdawu nadgrobnog?!

PRVAK: “Narodnog”, lapsuse!(Prenosi Jorikove re~i)“Ispod lobawe ukrstite butne kosti”...

BARD: (Lobawi)Ni slu~ajno!(Publici)Kloni}e se narod Narodnog pozori{ta, ko trafo stanice?!

PRVAK: (Miluju}i lobawu po temenu)Sujeta je ko du{a. Nikad ne umire.

BARD: (Setno)’Falim te Boè, da sam makar malo besmrtan...

PRVAK: “Vanitas vanitatum”...

BARD: Zapravo, ko je ovde ta{tiji? Mi ili dvorske budale?

PRVAK: (Pokazuje na lobawu)On je mrtav sujetan. Wega samo “vanity” odràva u ìvotu.(Lobawa se kezi na ruci Prvaka. Vedeta ulazi na scenu)

XVAVAJ JADNI JORIÊ

VEDETA: (Zapaweno)(Li~no ime Prvaka), pa ti si zakikotao dvorsku ludu?!

BARD: (Surevwivo)Kostur se cereka na silu.

PRVAK: Na silu?! Kosti nisu giligi~ave.

VEDETA: (Prvaku)Stvarno, ~ime se kliberi? Nema muskulaturu lica?!


BARD: (Dok grimasira)Nema ni facialis?!

PRVAK: Glumac od nerva. Mewa raspoloèwa, kako mu se }efne.

BARD: Odakle grimasa, nema par~e koè?!

PRVAK: Tapaciran talentom.

VEDETA: (Bardu)Dvorska navika. Smeje se iznutra, da ne bi plakao spoqa.(Po~iwe da snima)

PRVAK: (Bardu)Vidi izliv emocija.(U objektiv kamere)Gledaj, sad ja improvizujem!(Uzima “titovku” iz kofera za rekvizitu. Lobawi)Piì, brate! Prioni na grudi i roni dok lipte!(Kapom bri{e lice lobawe)

VEDETA: (Prvaku, snimaju}i)Ne va}ari na nostalgiju.

PRVAK: (Zagledan u Jorika)Ceo radni vek gutao suze na dvoru Elsinoru. Dupqe muprelivaju ko Vrelo Bosne.

Prvak cedi kapu. Dok poto~i} vijuga na podu, “titovku” stavqa nalobawu.

BARD: (Prvaku, diskretno)Odurno. Banalna metafora.

VEDETA: (“Zagledana” objektivom u lobawu)Sakloni Boè, li~i na mrtvu prirodu?!

PRVAK: Li~i na sebe, isti on.(Lobawi)Ogledni se!

Prvak podme}e “vojni~ko” ogledalce ispred lobawe.

BARD: (Gledaju}i sliku na pole|ini ogledala, Prvaku)Tvoja “fotka” iz JNA?!

VEDETA: (Dok snima fotografiju, Prvaku)Pokri se mokrom “titovkom”!

BARD Skini petokraku, ogledalo }e se stropo{tati u sr~u!


VEDETA: (Zumiraju}i lobawu):Avaj, jadni Jori~e!

Ko àr na dlanu, Prvak iznosi lobawu sa scene. Vedeta tr~i za wim sakamerom na ramenu. Kada su “umakli vizuri”, za~u se pad na daske. Prvakse vra}a na scenu, {epa sa lobawom u ruci i {takom pod pazuhom. Vedetasnima iz ruke, obilaze}i oko Prvaka. Kad je dogegao do sredi{ta scene,Prvak baca {taku, otresa pra{inu sa ode}e, Jorika uvija u beli til,ne`no ga spu{ta u kofer za rekvizitu.

XVIU SENCI GODOOVOG DRVETA

VEDETA: (Li~no ime prvaka), ne podnosi realnost. Tik zakora~i sapozornice, strefi ga kap.

PRVAK: Tu. U sabirni centar.

Bard i Prvak stoje ukipqenog pogleda. Vedeta snima.

VEDETA: Kamera ide, {ta ~ekate?

BARD: (Drsko)Godoa...

VEDETA: Action! Smrzli ste mi sliku?!(Pauza)Dobro, onda “E Pe Pe”. Gong!(Vadi papir iz unutra{weg yepa. îta)“Po{tovani publikume! Proizvodnom trakom ’Thalie’, sve-~ano klizi jubilarni sanduk! Sto hiqada odara, bez rekla-macije korisnika!” Gong!

PRVAK: (Bardu)Nije lo{e ìveti od smrti, a?

VEDETA: Gong!(Nastavqa da ~ita)“Unikatni les, bi}e prigodno uru~en tu`noj porodici kojaprva dotr~i do ekspoziture za kremaciju ’Dugo kona~i{te’!Ne zaboravite umrlicu!” Gong!

Bard otvara ki{obran bez platna. Prvak stavqa cilindar na glavu.Sedaju ispod ì~anog skeleta.

BARD: “Kako bi bilo da se obesimo?


PRVAK: Mogli bi i tako da se zabavqamo.

BARD: Onda da po|emo?

PRVAK: Hajdemo.(Ne mi~u se)”*

VEDETA: Nema druge, slika}u vas ispod Godoovog drveta.

BARD: (Gledaju}i u “nebo” kroz ìce ki{obrana)Nisam fotogeni~an u senci!(Ustaje)

PRVAK: Nismo pod suncobranom, ki{obran nema senku?!

VEDETA: (Spu{ta kameru, Bardu)Nikad ti ne}e{ iza}i ispod senke onog modrog oblaka nadTamnavom.

PRVAK: (Vedeti)Nemoj tako, svakome se ponekad namr{ti nebo.

BARD: Opet pravi predstavu.(Vedeti)Ne dopu{tam spletkarewe mojom du{om!

VEDETA: Nema{ ti du{u! Kad srca nisi imao... za onu mrvicu naultrazvuku...

PRVAK: (Bardu)Kol’ko se razumem u tehniku, bila ti je u blagoslovenom?

VEDETA: (Kroz suze)Danima, mesecima sam bila...(Otima skelet ki{obrana iz Bardove ruke. Sklapa ga la-gano. Torbu stavqa preko ramena)

PRVAK: êkaj, (Li~no ime vedete)!

VEDETA: (Zagledana u Barda)Koga?

PRVAK: Ta dilema je melem na ranu od ènske patwe.

VEDETA: Dokle da ~ekam, onoga ko nikad do}i ne}e?(Prvaku, u odlasku)Zbogom!

PRVAK: (Bardu, prekorno)Tebi èqena èna i neèqena trudno}a, do|u na isto?! Srceti je licidersko.


* Samuel Becket: En attant Godot.

VEDETA: (Vra}aju}i se iz dubine scene)U meni su kucala dva srca od krvi i mesa: srce i srda{ce...(Pokazuje na grudi i stomak, prislawa glavu na rame Pr-vaku)

PRVAK: (Vedeti)Malo li je du{evna bol, nego i `gep~e da te yilita postomaku...? (Bardu, prekorno)Ubudu}e pamet uglavu: Prvo kontracepcija, pa percepcija!

VEDETA: (Kroz pla~)Boqe da sam... umrla na poro|aju, crna ja... Ostavila bioporuku, de~aku da tepa “Ugqe{a”... od milo{te... devoj~ici,“ârna, crno oko moje”...

PRVAK: (Bardu)A, ti tepao viski sa ginekologom?! Ko da gledam kakobaqezgate: “Pol nije bitan, va`no da sluì vojsku”.

VEDETA: (Baci Bardu pod noge svoju polovinu novca otetog u prvom~inu)Izvoli alimentaciju. Kupi medu i zeku... bicikl i romobil...

Vedeta odlazi grcaju}i, pra}ena zbuwenim Prvakom koji nosi ponovootvoreni skelet ki{obrana. Prvak oprezno zagleda iza scene, pla{e}i seda ne prekora~i crtu izmedu ìvota i {loga.

XVIIÎR NA @UÎ

BARD: (Li~no ime Prvaka), beì sa simsa! Do|i, mewamo ànr...

PRVAK: Zar opet?!(Prilazi Bardu, podiè novac sa poda i stavqa mu u yep)Kako ti ono re~e: J’be{ lovu, igra}emo na samoobmanu...

BARD: Igrali se vrani... onda i kowi shvate da je igra wihovasudbina...

PRVAK: Ti kako ho}e{, ja }u da budim decu u qudima.(Gleda u publiku)

BARD: Meni detiwarije o~ito ne idu od ruke.

PRVAK: (Publici)Slu{ajte sliku! Puder od pra{ine skrio je bore na licumoga zavi~aja. Upekla zvezda ko babina poga~a...


BARD: [ta }e{ ti biti kad poraste{? Glumac naivac, seqak pe-snik...?

PRVAK: Ne}u da porastem. I nemoj da mi brqavi{ po se}awu!(Publici, epski)Sunce jari vrelinu... Senke za`dile u hladovinu...

BARD: [trihuj se, gubimo ritam.

PRVAK: Ne moè kra}e!(Publici)Danima sam dre`deo na ~elopeku, smi{qao {ta }u ’de }u...?

BARD: Kolega, pozori{te se ne gusla, pozori{te se ne slu{a negogleda!

PRVAK: Znam, uvodim radwu sa rekvizitom.(Pokazuje sklopqenim ki{obranom, rukama i nogama)Odlomim gran~icu, okrenem se oko sebe... Ispade krug odpra{ine ko {estarom. O’{rafim |edinu granatu, doneo izsvakog rata po tri za uspomenu. Posejem barut po obimu,frqnem {korpiona u centar... [korpija tih godina ko ùtihmrava. Frcnem {ibicu. Buknu kru`nica, plamen jezi~a ko...

BARD: Ko, ko, ko?! Kokoda~e{ komparacije ko koko{ka!

PRVAK: @ivotiwka se uspiwe na vra`ji rep da presko~i vatru ko...(Pokazuje prstima, palac mu glumi “vra`ji rep”)

BARD: Ko skaka~ s’ motkom.

PRVAK: Barut bukti, gasi nadu u boqe sutra. Oprqeni stvor se vra}au sredi{te... Tu u centru centra se skvr~i, isu~e àlac koma~ i probode kucavicu u srcu. Vatra umine, ìvot utrne...Ostane pra{ina, pepela nigde... Ni{ta.

BARD: Hvala za toplu preporuku.(Drè}i se za grudi)Ina~e imam probode, harakiri ne bih osetio.

PRVAK: Sunce àrko ne postiè da mi osu{i obraze. Rucam, ronzam,ridam... Sre}a da insekt diè àlac na sebe, ina~e se udavipod olukom iz mojih o~iju... Onda shvatim da sam mu{ko,upregnem gran~icu i dreknem ko rediteq: “Drvo jedno, kowujedan!”(Opkora~uje ki{obran)\iha! Kraqevstvo za kowa! \iha!(Uz onomatopeju galopa, “|ipa” ja{u}i ki{obran u krug.Usput Bardu dodaje {taku i poziva ga u igru)


BARD: (Oslowen na {taku)Ja bi da }opam na usudu prolaznosti. Dijagnoza en passant...

PRVAK: Meni ciroza prva dijagnoza. @iga pod grudi, mora}u da seodmaknem od {anka.

BARD: Srce, dijabetes, prostata... u koaliciji. Na èludcu nemamvi{e mesta za ~ireve.

PRVAK: Blago tebi. Ima od ~ega da umre{, imao si od ~ega da ìvi{...

BARD: Samo mi fali “Ulcus vezica fellea” i ulazim u medicinskeleksikone.

PRVAK: Na ~emu to be{e?

BARD: Na ù~noj kesi.

PRVAK: îr na ù~i?! Nisi ti pio iz te ~a{e...

U yepu Prvaka zvoni mobilni telefon arijom “Sad pijmo, nek ~a{a se...

XVIIIDRUGA REPRIZA

PRVAK: Alo!(Pauza)@iv sam, pusti pri~e!(Pauza)Kakav pritisak? Nemam, ni za lek... Gorwi mi mawi oddoweg, èno!(Pauza)Ko bre, mrtvosan?!(Duva u mobilni)

BARD: Pokri mikrofon, slute maligane na daqinu.

PRVAK: (U mikrofon)Nismo liznuli, ~asna Bardova.(Pauza)Nemoj da ti spustim slu{alicu, do|i pa proveri!(Prekida vezu)

BARD: Ako i Rosa hrupi na scenu, dièm ruke od glume i idem umanastir...

PRVAK: Za slu~aj da neko normalan bane na binu, ~uvam onu ko{uquiz “Mara–Sada”.


BARD: Daj da je razbucam ko ulogu! Donesi, zar ne vidi{ da imamotvoreni prelom du{e?

PRVAK: Nije kostim, nepoderiva. Original iz umobolnice.(Pokazuje vezane ruke oko tela. Potom “odre{i” ruke izagrli Barda)Meni si na{’o da glumi{ ludilo?!

BARD: (Setno)Neki glumci nikad ne polude. Kakav to jebeni ìvot onivode?

PRVAK: Di{u iz du{e gledalaca...

Prvak “mese~ari” ka proscenijumu sa ispruènim rukama. Povremeno seosvr}e Bardu, ne bi li ga trgnuo iz depresije.

BARD” (Prenuto)Stop! Ni pedaq daqe!

PRVAK: (Publici, ma{u}i rukama na rampi i klate}i se sve duòmamplitudom)Da mi je da se vinem preko va{ih glava... Pa ja vas da gledamiz nedogleda.

BARD: Ne lelulaj, pa{}e{ na publiku! Ne mora {log, slava tiudari u glavu i...

Prvak se okliznu na rampi i geknu u prve redove.

PRVAK: (Iz krila gledaoca, drè}i se za glavu)(Svoje li~no ime), ’bem ’e u’lavu... (j’bem te uglavu..)

Bard grabi stolicu, ubrzano gega do proscenijuma. Na rampi spu{tastolicu, ska~e u dvoranu.

BARD: (U gledali{tu)Ne mlataraj... daj zdravu i ~itavu! Kazi, kojom zeka pije vodu,kazi?

PRVAK: O’om. (Ovom)

Prvak pruà Bardu desnu ruku. Bard ga izvla~i na proscenijum i seda nastolicu.

BARD: Sedi! Nema tog patosa koga nisi popio na eks?!

PRVAK: (Te~no)Po mojoj evidenciji, tek druga repriza.

BARD: Kap po kap, krvava kapqica ti pre{la u naviku?!


PRVAK: Meni daske ìvot zna~e, mogu da se luksuziram sa {lo-govima. Samo nek’ zveke}u. Dobauqam do prve pozornice,zale~im se... pa Jovo nanovo!

BARD: Blago tebi. Scena ti do|e ko bawa.

PRVAK: Da si pametan, koliko si zavidan... ubeuti{ se daskova~om,megne{ kilo jaretine na ~etr’es celzijusa, squ{ti{ gajbupiva pored sa~a... Da te strefi u glavu, da nas vidi Bog!

BARD: Krunu karijere da provedem na tretmanu u pozori{tu?!

PRVAK: [ta fali, u{li smo u fah.

BARD: Fahman jesam, u fahu nisam.

PRVAK: U fahu smo, fahmane. Igramo sebe.

Frazom “Requiema” zvoni mobilni telefon u yepu Prvaka.

XIXLAUREAT

PRVAK: Ti si me prekomponovao, a?(Pogledom fiksira Barda)

BARD: Nisam, tebe mi.(Pauza. Prvak ga smrknuto posmatra)Mene mi, nisam!

PRVAK: Onda mi i telefon u{o u depresiju. ’Alo! Po{tovawe...(Pauza)Nismo liznuli kap, ~asna Bardova?(Duvaju}i u slu{alicu)Za tebe!

BARD: ’Alo!(Pauza)Kako da ti se javim, uìvo sa premijere?!(Pauza)Kaì prvo ru`nu vest, lepa moja!(Pauza. Pokrivaju}i mikrofon, Prvaku)Prosipa “after shave” u bide?!

PRVAK: U {ta?


BARD: ’Alo!(Snishodqivo)^emu prohibicija, darling?(Pauza. Pokrivaju}i mikrofon, Prvaku)[ta zna~i: “Bezbojni ti parfemi, biv{i Raspu}ine”?

PRVAK: Bezbojni zna~i votka. Biv{i zna~i, komuwara. Kako dashvatim ono “Raspu}in”? Pozori{te, neki “sveti |avo”,kabare s’ Ruskiwama... Neki raspad sistema, j’bem li ga?

BARD: ’Alo... izvini, slu{ao sam monolog Prvaka...(Pokrivaju}i mikrofon, Prvaku)I kalodonte cedi u {oqu?!

PRVAK: U {ta?!

BARD: (U mikrofon)Ne haluciniraj, mila! Nisam u delirijumu, da rokam iztube za zube?!

PRVAK: [ika{, podmuklo?!

BARD: (Pokrivaju}i mikrofon mobilnog telefona)Nula tri.(Vadi ~etkicu iz yepa i mu}ka je)Protiv kariesa.(U mikrofon)Alo! Da ~ujem radosnicu!(Pauza)Jeeea! Jihuu huu! Jupiii!


Dragi posetioci! Prekidamo predstavu da bismo vamsaop{tili radosnu vest. Iz izvora bliskih Holivudu,“Thalia” saznaje da je laureat legata “Hemfri Bogart” ifondacije “Kazablanka”, bard na{eg glumi{ta (ime iprezime Barda)!(GONG!)Uz propagandni pokli~ “Pokoj u spokoju”, kompanija~estita slavodobitniku!(GONG!)

PRVAK: (Publici)Mene iz “Sterijinog pozorja”, ako se sete... sete.

Prvak dobrano potegnu iz fla{e.


XXPORODI^NA DRAMA


Poseta N. N. lica! (GONG!)

PRVAK: Roksanda?!(Te~nost iz fla{e prsnu u ki{nu izmaglicu ispredwegovog lica)

BARD: Tebi nije dosta jedan glumac u familiji?(Osvrnut ka zvu~niku odakle dopire glas)Makar se ja zamona{io, izvedite lice pred lice jav-nosti!

OFICIJELNIGLAS: (Off, posle gonga, sa ozvu~ewa, pre~anskim akcentom)

Lice se ne}ka.

BARD: Samo da vidi idola, pre nego idol ode u keliju!

PRVAK: Ako ti tra`i autogram, potpi{i se ko ja.(Odgurnu Barda koji je krenuo prema “glasu”)

BARD: Molim gospo|u da se okura`i!(Publici)Fali nam porodi~na drama, zar ne?

PRVAK: (Bardu)Ukipi se, da te ne bih i bukvalno patosirao!

BARD: (Ukipqen, dovikuje)“Oficijelni glasu”, omogu}i vizitu!(Publici)Dragi na terapiji...

PRVAK: Koji bre dragi?

OFICIJELANGLAS: (Off, posle gonga, sa ozvu~ewa, pre~anskim akcentom)

@enska, odlu~i se napokon!(Pauza)

PRVAK: (Bardu, kroz zube)Jorik je za tebe mudowa.

BARD: Za tebe je faca.


PRVAK: Rosa da bane na scenu, bez da me konsultuje?! Pritom, nerazume se u umetnost.

BARD: Idealna za komiku. U{eprtqa se, zaboravi na ulogupo{tene ène...

PRVAK: Ona da klone moralno? Da je takva, zaposlio bih je upozori{tu.

BARD: Kako kad se stidi javnog nastupa?!


Ne kumi me Bardom, èno Bo`ja! Dobi}e teglu napoklon, na poklonu.(GONG!)

Pobesneli Prvak kre}e prema glasa. Bard mu pre~i put, hvata ga okopasa...

BARD: Gde si po{’o... {logira{u? Kako iskora~i{ sa scene,mlatne te udar... I kako ènu da udari{, tako udaren?!

Dok traje gu{awe, ulazi Vedeta nose}i bo{cu od {atorskog krila imali {ator na sklapawe.

XXIMATI^NA SCENA

VEDETA: (Prvaku)Smiri se! Sa~uvaj to malo mozga za ìvot na pozornici.

BARD: (Vedeti)Zakuni se da niste improvizovali posetu?(Pauza. Prvaku)Tvoja Rosa stvarno bila u pozori{tu?!

PRVAK: (Uru~uje mu teglu korni{ona iz bo{~e)Corpus delicti.

VEDETA: Kusaj! Kiseli ko uspomena.

Vedeta i Prvak montiraju {ator.

BARD: (Grickaju}i krastav~i}e, sa kiselim izrazom na licu)(Li~no ime prvaka), postao podstanar na mati~noj sce-ni?!


VEDETA: Retko pametan glumac. Mentalno zdravqe je iznad karijere.

BARD: (Prvaku)Ne raspakuj se, pakuj prwe! Letimo po nagradu “Kazablanka”!

PRVAK: Odavde, nikud, nikad i nigde...

VEDETA: [to se ti~e zdravstvenog kartona, ja bih mogla da {vr}am poAmerikama.

BARD: Vodim wega i Roksandu. Bra~ni trougao pr{ti od dramskognaboja.

VEDETA: (Bardu)Idem i ja. “Amerke” ima da seku vene na na{u melodramu.

PRVAK: Nuto novog trougla! Melodramu spakujte u limeni sandukyumle sa Jorikom, pa improvozujte do...

VEDETA: “Ameri” ne vole da neko drugi improvizuje s’ lobawama.

BARD: Jorik putuje ko bodyguard. Da pripazi na Rosu u opasnimscenama.

VEDETA: (Prvaku)Sru{i taj ku}erak na sceni i kreni! Nosi}emo te nakrke–yake od stage–a do stage–a...

PRVAK: (Gledaju}i oko sebe)Home sweet home... Uze}u prijavu stana na adresi(Ime i adresa teatra u kome se igra predstava)

BARD: Come on, (Li~no ime Prvaka)!Ovde je pozori{te, pribe`i{te.

PRVAK: Ne pada mi napamet, da }opam od jedne do druge belosvetskepozornice! I da nosim ovo |ule rodne grude u grudima...

BARD: Ceo svet je pozornica, ozdravi}e{!

PRVAK: Mati~na bina, meni milina.(Vadi iz bo{~e re{o i {erpicu)Supica u {erpici “Uspomena iz Koviqa~e”... Rosa, ako sevrati sa turneje, zare|a u kra}e kurtoazne... ako postaneglumica, parim o~i na balerine...(Bardu pru`a nov~anik otet u drugom ~inu)Trkni po gumice!

VEDETA: Higijenske?

PRVAK: Jok, za slavine?!(Bardu)Dalek’ put, uzmi barem tri pakovawa.


VEDETA: (Bardu koji je zanet brojawem nov~anica)Bogami, tri puta pet, pa ti vidi...

PRVAK: Ako mene ra~una{, mnoì sve sa triput.

BARD: Prestanite da brojite, zabroja}u se!(Zadovoqan skorom, vra}a nov~anik u yep)

PRVAK: (Vedeti i Bardu)Skoknite do trafike! De da se lomatam preko ulice ko robotdoma}e proizvodwe...

VEDETA: (Bardu)Uze}u sebi {teku, tebi komad–dva... zbog prostate.

Vedeta izvodi Barda, smeju}i se grohotom. Sa {tenderaja Prvak grabitrorogi {e{ir, periku... Kostimira se u Molijera, ka{qe u maramicu.

XXIINEKROLOZI – MONOLOZI

PRVAK: (Publici, kroz ka{aq)[to’no re~e Molijer: “Ne brinite za mene. Krvario sam ja nasceni mnogo vi{e...(Pokazuje publici “krvavu” maramicu)Ako po{tedim ìvot junaku drame, ubi}u dramu... A kad seve} mora, za{to ne umreti ve~nije od Jorika?(Uzima lobawu iz kofera, opra{ta se sa Jorikom, triput gaqubi u “obraze”, potpisuje sliku na pole|ini ogledalca)Kolegi Joriku, svom idolu, dvorskoj budali, uzoru...(Lobawi)Lako je tebi... prestao ti ìvot... po~elo pozori{te... Menikrenula gluma, red je da se ratosiqam du{e...(Drè}i se za stolicu, kroz ropac od ka{qa)Dvaput si mi spasila ìvot, tre}i put Bog pomaè...(Pauza. Publici)U zdravqu! Vidimo se u nekoj lep{oj imitaciji ìvota...

Prvak se skqoka na stolicu. Pauza. Ulazi konsternirani Bard. PrilaziPrvaku.

BARD: Mnogo puta sam bio mrtav... ovako nikad.(Pauza. Prvaku, zagrcnut, pateti~no)“Au revoir” Molijeru iz Mirjeva! Zbogom, qudino! Neka ti jeBogom prosto, pozori{tni~e... Ja sam kriv {to si smrtpro}erdao za ìvota. Da sam ti tepao “Joro moj, Jori~e”,


oko{tao bi, trajao vo vjek i vjekov...(Sa pogledom na kabinu)Mrak!(Svetlo postepeno trne, sklapa mu o~i)Sklopi snene trepavice, qudoqube...(Prvak reaguje diskretnim mimom na licu)Nema vi{e tvog mermernog lika, gromado...(Publici, pravdaju}i strah)Pa da... kad umre glumac, grimasa titra ~etrdesetak dana...(Prvaku)Tebe te{iti posle smrti uìvo, bilo bi odve} pateti~no.Takav smrtni slu~aj da priu{ti glumac sebi za ìvota, da sene postidi. Minuti u teatru, preminuti na me|i iluzije istvarnosti? [lus, pa svis?! Bravo (Li~no ime Prvaka)!(Ka kabini)Mrak!(Svetlo lagano raste)Sahrani}emo te u mom prisustvu, skromna qudeskaro. Glumcui kad se ne zna grob, zna mu se mesto. Bi}e{ jedini komi~ar sakrajputa{em.(Prvak {a{oqi lobawu po temenu. Joriku koji se kezi nadlanu Prvaka)Ti ve~ni, da se okane{ obele`ja! Tvoj svetao lik blista nakokardama, na otrovima, ima te na svakoj banderi gde pi{e“opasno po ìvot”!(Prvak skida {e{ir, bri{e ~elo)Ti efemerni, daj levu od srca!(Prvak mu pruà desnu ruku. Bard opipava puls, gleda nasat)Tako, budi mrtav ozbiqan...(Publici, gledaju}i na sat)Ili je (Li~no ime Prvaka) umro, ili je meni stao sat?(Pauza)Kona~no! Egsitus letallis...(Skr{ta mu ruke na grudima. Otvara dr{ku ~etkice zazube, nagnu gutqaj i prosu kap za pokoj du{e. Zagledan ukabinu)Mrak maestro, mrak!

Dok svetlo reostatira do tame, Prvak sko~i iz foteqe, zgrabi ~etki-cu, iskapi sadrìnu. Lakim korakom stavi Jorika na {tenderaj. Svetlose poja~ava do maksimuma.


XXIIIUGOVOR SA \AVOLOM

PRVAK: Sve sam probao d’ umrem uìvo. Ne}e, pa ne}e!

BARD: Nemoj vi{e da umire{, ovako te molim!

PRVAK: Nisam hteo od smrti da pravim predstavu. Hteo sam da mepozori{te ìvota ko{ta...

Pauza. Bard otvara skelet ki{obrana.

BARD: Mi smo prevaranti, stari moj... Postali smo ìvot kogaimitiramo.

PRVAK: Sebe nisam imitirao. Tebe ko Hamleta jesam, mawe–vi{eneuspe{no...

BARD: Ne li~imo na predrasudu o sebi.

PRVAK: Kakvu predrasudu? Ko {to to~ak nije noga, tako pozori{tenije ìvot...

BARD: Koga to doti~e pozori{te kao skra}eno izdawe na{ih ì-vota? Na{i ìvoti blede uokvireni portalom... Ram si{esvoju sliku.

PRVAK: Krvna slika nema ram.

BARD: Nema opsene oko nas. Prestali smo da glumimo... krademopublici veru u varku.

PRVAK: Igramo sebe, ne krademo ni{ta od drugih.

BARD: Krademo veru u zabludu, umesto da krademo vatru od Bogova...

PRVAK: Pa da nas vidi Bog i razapne na stenu?! Orlovi da mi kqujucirozu?! îr na ù~i vole vi{e nego gu{~ju yigericu!

BARD: Ne sprdaj se mitovima, izgubi}emo gledaoce zauvek...(Publici)Kako }ete ponovo u hram, bez trunke iluzije...? Kako beziluzije, u iluziju?!

Bard sklapa skelet ki{obrana. Podiè ruke, ukr{ta ih kao sudija kojiozna~ava kraj utakmice...

VEDETA: (Off, posle gonga, sa ozvu~ewa)Gospodine (Prezime Barda), podse}amo vas da predhodnoispunite ugovorne obaveze!

GONG, prete}i, uzastopno vi{e puta.


PRVAK: Ne}u da brinem tu|e obaveze!(Publici)Da ste mi ìvi i zdravi, ima da glumim dok se kolektivno ne{logiramo.

BARD: Nema te ìvotne predstave koja traje u nedogled.

PRVAK: Meni predstava traje po cenu ìvota!

Utr~ava Vedeta sa crnom fasciklom.

VEDETA: (Bardu strogo utrapquje fasciklu, {apatom)Po cenu qubavi...(Hitro napu{ta scenu)

BARD: Cena smrti...(îta iz fascikle)“Kompanija ’Thalia’ se obavezuje da Trgom Republike, nalafetu sa ~etvoropregom lipicanera, provoza odar sa premi-nulim Bardom, pod navodnicima ’preminulim’, da suzavcemizazove tugu na licima statista, crtica, slu~ajnih prolaz-nika...”

VEDETA: (Off, posle gonga, sa ozvu~ewa)Gospodine (Prezime Barda), upozorena sam da vas upozorim:Odlukom Borda bosova rigorozno je ka`wivo javno izno-{ewe poslovne tajne! (GONG!)

BARD: (Sklapa fasciklu, naizust ko pesmicu)... “’Thalia’ se obavezuje da naru~i stotinu posmrtnih slova pocenovniku Saveza kwièvnika; uprili~i interpretaciju is-tih po cenovniku Sindikata glumaca; uputi telegrame sau-~e{}a u ime svih ~lanova Akademija ponaosob. U zagradiSrpske, Crnogorske i Dukqanske; te distribuira tira` odpola miliona umrlica...”

PRVAK: Pola miliona umrlica?! Pod uslovom da toliki po{taripreìve {trapac, dobi}e vene i... u penziju. A, ko posle wimada nosi penzije?

BARD: Golubovi. Natnu {apkice, prhnu u nebo i smrkne se nadSrbijom...

PRVAK: Boqe gavrani, zbog epske dimenzije smrtnog slu~aja... êkajbre! Za pola miliona umrlica treba dva miliona rajsnadli“TOZ – Zagreb” ili sto kilometara selotejpa “Aero – Ce-qe”... Zar povodom i neke navodne smrti, peti put da pravimoJugoslaviju?!


BARD: (Napamet)“’Thalia’ se obavezuje da svakodnevno zakupi ’In memoriam’prostor lista ’Politika’ do termina godi{weg pomena”...

PRVAK: Daj da vidim tvoje obaveze, smrti ti!(Otima fasciklu, okre}e list, ~ita)“Bard }e ugovoreni iznos tzv. nagrade ’Kazablanka’, u iz-nosu...”(Uhvati se za glavu i zatetura)

BARD: Kolega, ne zanosi se od iznosa!(Publici)[lognu}e se opet iz ~iste zavisti.

PRVAK: êkaj! Stani! Pa ja sam malopre umro za yabaka...?!(Publici)I to, nisam ko (izgovara vlastito ime), nego ko Molijer.

BARD: (Napamet)... “Iznos tzv. nagrade ’Kazablanka’, ustanovqene kao kompen-zacija za odigranu smrt, preuzeti po ispuwewu slede}ihobaveza: Pod jedan: Priloì smrtovnicu sa parafom su-pruge...”

PRVAK: To }e ti potpi{e na nevi|eno... Nego pitaj, treba li nekitu`ni {logira{ za povorku? Nosio bi crni flor levomrukom, budza{to.

Ulazi Vedeta. Otima fasciklu iz ruku Prvaka, usput uzima pi{toq izkofera za rekvizitu i odlazi.

BARD: (Napamet)“Pod dva: Na premijeri monodrame ’Avaj jadni Jori~e’, odi-gra smrt u skladu sa renomeom. Pod tri: lice, tj. facu,podvrgne tretmanu kako bi postao potpuno nepoznat, tj.inkognit”...

PRVAK: Za tri~avih deset posto, pristao bih da me kloniraju u tebe.

BARD: (Napamet, setno)“Video i DVD zapisi sa ispra}aja pokojnika... (“pokojnik”,pod navodnicima), bi}e kori{}eni za izradu spotova proiz-vodnog asortimana “Thalie”, bilbordova, putokaza do grobaqadiqem...”

PRVAK: Sve piramide da skupimo na gomilu, mumije Faraona plusLewin, Jorik pride... ajd’ doda}emo i “Ku}u cve}a”... Sve tone vredi cvowka za tvoj kobajagi zagrobni ìvot?!

BARD: (Pada na kolena)Sklopio sam ugovor sa |avolom...


PRVAK: Dok si pred o~ima javnosti, bosovi mogu da te povuku za... re~.(Publici, ironi~no)Hvala, niste trebali freneti~no.

BARD: (Publici)Fanovi moji! Trend moga brenda se gasi. Ubi}e me... ako neumrem honorarno.(Sklopqenih ruku)Aplauz, prekliwem vas...(Pauza zbog aplauza)

PRVAK: Umesto da reklamira{ kafu ko normalni Bardovi, ti bi d’umre{ za lovu?! Duduk si za marketing! Gledaj!(Pokazuje)’Ladno srku~e{ vreli napitak... (Li~no ime Vedete) utegne-mo, reklamira ulo{ke... ja testiram kondome, onako humani-tarno...

BARD: (Publici)Glumi}emo dok di{emo... êka nas smrt kada prestanemo dapostojimo.

PRVAK: (Publici)Ho}e re~i: “Ima da nas nema, ako doìvimo kraj”. Samo dadodam: Predstava kraja nema!

Iza scene odjekuju pucwi. Lagano se pali svetlo u dvorani, na sceni trne.Ulazi Vedeta u luda~koj ko{uqi, sa pi{toqem koji se pu{i na wenomdlanu. Prilazi konsterniranom Bardu, uzima ga za ruku i uvla~i pod{atorsko krilo. Na {tenderaju, u scenskoj pomr~ini, svetli Jorikovalobawa.

XXIVEPILOG = PROLOG

BARD: (Vape}im glasom, ispod {atora koji leluja kao na oluji)Dajte zavesu! Zavesa!

PRVAK: Na {ta da se spusti? Na na{e ìvote?! Nema zavesa!

Prvak spu{ta zastor na {atoru, odlazi do proscenijuma i pada napubliku. Bukvalno. Pauza. Iz {atora izlazi Vedeta. Zamr{ene kose,radrqene ko{uqe I razmrqanog ruà na usnama. Prvaka izvla~i nascenu, sme{ta na stilsku stolicu, Barda izvodi na proscenijum.


VEDETA: Sponzor vi{e ne postoji.(Pauza)“Sir”(Izgovara prezime Barda)“monsieur”(Izgovara prezime Prvaka)“lady”(Izgovara sopstveno prezime)izvolite! Showtime!

BARD: (Vlastito ime Vedete)Nedostaje naslov.

VEDETA: “Atraktivan naslov”, prvi put!

GONG, iznebuha. Pauza.

BARD: (Sa dlanom na temenu)Ko sve danas pi{e za pozori{te, dobro da nisam izgubio imo} govora.

VEDETA: (Publici)Ima li neko od vas neku ulogu? Moè i mawa.

PRVAK: (Ska~e na noge lagane, preludira po vazduhu pevaju}i ariju iz“Kazablanke”)“I am lucky”...

Mikrofonija. Svi zate~eni, publika tek. Mukla pauza. Ti{ina se uvla-~i u kosti.

JORIK: (Off, posle gonga, sa ozvu~ewa)Ladies and gentlemen!(GONG!)Speaking Yorick, eternal actor!(Na iskvarenom srpskom)Ser Vilijeme, na|i sebi drugu budalu!(GONG!)

Pozornicom je~i “Requiem”. Kroz muziku, iz daleka dopire u~estali zvon gon-gova. Sli~i ehu dalekih crkvenih zvona. Dalekih do Boga... Jorik se laganoklati na {tenderaju. Dok mrklinu pozornice osvaja fluorescentna svet-lost kojom zra~i “ve~ni” histrion, lobawa geknu na patos, bapnu na da-ske koje ìvot zna~e. Dim po~iwe da kuqa iz nekada davno ìvih o~iju...Gospodari drame se okupqaju oko fenomena. Natkriquju mrtvu ludu.Magla skriva ritual smrti, vaqa se preko rampe, osvaja gledali{te...

KRAJ

p. s. Ni{ta nije toliko podlo`no improvizaciji kao uspomene za dugose}awe.


milan-minja obradović~atraktivan naslov.pdf

Documents