miće gamulin - tvrdalj petra hektorovića

Miće Gamulin

TVRDAU PETRA HEKTOROVIĆA U STAROM GRADU NA HVARU

DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI SR HRVATSKE

Knjiga XL

Za izdavača Dr VINKO ZLAMALIK

Recenzenti Dr JERKO M ARASOVIC

Dr IVO MAROEVIĆ Dr JOSIP BELAMARIĆ

Lektura Dr PETAR ŠIMUNOVIĆ

Korektura Dr VINKO ZLAMALIK

Impaginacija BRANKO ZLAMALIK

Zahvala

To što imam kome zahvaliti na pomoći prilikom pisanja ove knjige pričinja mi veliko zadovoljstvo: tu su najprije svi oni autori koji su se bavili Hektorovićem i umnogome olakšali svojim radom moj. U prvom redu to je pokojni gospodin Stjepan Plančic, koji me je nesebično uveo u Arhiv porodice Hektorović i upozorio me na najinteresantnije dokumente za Tvrdalj.

Zahvaljujem i o. Marinku Zadru, dominikanskom provincijalu, i Nevenki Koić iz Akademijina instituta u Dubrovniku, koji su mi olakšali rad u arhivima. Dr. Niku Dubokoviću Nadaliniu i dr. Grgi Gamulinu zahvaljujem na razgovorima kojim su proširili moje stavove o hvarskoj kulturnoj klimi i njezinoj produkciji.

Zahvaljujem i dr. Jerku Marasoviću i dr. Nevenu Segviću na pomoći u mojem približavanju hrvatskoj arhitektonskoj institucionaliziranoj misli.

Zahvaljujem na kraju i Ivi Politeu i Nikši Račiću što su mi omogućavali da gledam Tvrdalj izbliza, a N. Račiću posebno na tome što je napisao rad o Tvrdalju kojim sam se često koristio pouzdajući se u njegove prijevode Hektorovićevih

natpisa.

4

Uvod

Svima nam je Petar Hektorović, hvarski humanist (1487-1572) poznat kao obvezno srednjoškolsko štivo iz jednog dalekog razdoblja renesanse i humanizma.

Većina radova, kojima su Hektorovićeva djela predmet istraživanja, stavlja u fokus Hekto- rovićevo pjesničko stvaralaštvo, te kroz literarne prizme osvjetljava jedan nadasve renesansni život.

Zbog svoje pjesničke aktivnosti i sudjelovanja u kreaciji hrvatskog jezika, Hektorović ulazi u našu povijest kao markantna književna figura, u koje je sve puno vedrih, originalnih, renesansnih sinkretizama.

Negdje na margini naše znanosti zabilježena je velika pjesnikova ljubav prema njegovu vrtu i tvrđavici na obalama danas nasute uvale - na Tvrdalj, koja ga, po njegovim riječima, zaokuplja više od pjesništva. Tvrdalj u našu znanost ulazi anegdotski, njime se više potkrepljuje ideja o univerzalnosti renesansnog' duha na istočnom Jadranu nego što se istražuje njegova graditeljska baština.

Ovaj rad želi prikazati upravo prilike u kojima nastaje Tvrdalj i arhitektonsku materijalizaciju jedne za naše prilike velike i rijetke pjesničke vizije, jer je gradnja koju Hektorović provodi na Tvrdalju u potpunosti autorski rad. On na Tvrdalju daje uklesati prvi put u našoj povijesti kapitelnom kvadratom tekst na hrvatskom jeziku. On je također prvi od nas tiskao jedan melografski zapis, a među prvima zabilježio je bugaršticu...

Ovaj rad ograničuje se na prikaz danas raspoloživih informacija o objektu koje se interpretiraju s gledišta arhitekture uz nužno osvjetljavanje socijalne pozadine Hektorovićeva građevinskog pothvata i značenja njegovih natpisa

Rad ne nudi program obnove Tvrdalja (jer za to nema dovoljno podataka), ali ima pretenzije da proširi sferu očekivanog i eventualno potakne i usmjeri buduća istraživanja na tom graditeljskom kompleksu.

5

Popis kratica Mjereza dužinu

Pri izradi ovog rada naišao sam osim na metre i na četiri stare venecijanske mjere za dužinu koje su upotrebljavali Hektorovići. Te mjere danas je teško točno odrediti, jer sigurnih uporišta nema, a istim nazivima su se u tri- stogodišnjoj venecijanskoj vladavini označavale različite vrijednosti. Usporedbom izmjerenih dužina koje su Hektorovići zabilježili (često s oznakom cca.) ipak dobivamo bar približne vrijednosti tih jedinica, koje su koliko- toliko operativne.

Brazzo Venetiano- venecijanski lakat0.69 m

Najčvršći podatak o ovoj mjeri je dužina sjevernog pročelja Tvrda- lja, koju je g. 1747. zabilježio MarcAntonije Hektorović, a iznosila je 79 bv. (brazzadura), što komparirano s današnjom dužinom sjevernog pročelja Tvrda- lja od 54.50 m, uz pretpostavku da se ono nije bitno izmijenilo, daje vrijednost te jedinice od 0.69 m. Ta vrijednost lakta nazivana je još i civilna ili uobičajena (civil, communis). Pri kraju XV st. ta je jedinica imala dužinu i od 1.26 m, tada se nazivala brazzovenezzi- ano militare.

Brazzo lesegnano (pharenses) - hvarski lakat

0.74 mU jednom računu na

poleđini jednog od četiriju tlocrta Tvrdalja MarcAntonije Hektorović bilježi g. 1747. da su 34 bv jednaka 31 1/2 bp, što nam daje vrijednost hvarskog lakta od0.74 m.

Canna- trska 0.91 m Sjeverna fasada Tvr

dalja izmjerena 1667. u kanama imala je dužinu od 59 4/1 kane, što nam daje njihovu aproksimativnu vrijednost od 0.91 m.

Pas- korak 1.70 m Kupujući jednu kuću

na Tvrdalju g. 1516. Petar Hektorović bilježi njezinu širinu i dužinu koje su iznosile 3 koraka.

Kuća koja je danas na tom mjestu duga je 5.2 m, pa dolazimo do približne vrijednosti koraka od 1.7 m, što odgovara uobičajenim vrijednostima te jedinice.

6

a - apendixb - bibliografijabp - bracium pharensium,

hvarski lakatbv - bracium venetum,

venecijanski lakatc - cannaF - fugai - izvorHO JAZU - Historijski odjel JAZUIZ JAZU - Izdavački zavod JAZUMH - Matica hrvatskaN - natpisP - stranicaPSHK - Pet stoljeća hrvatske

književnostiSPH - Stari pisci hrvatskiV - vidi

PROSTORNA STRUKTURA

TVR DALJA

Položaj otoka HvaraOtok Hvar pripada skupini srednjodalmatinskih

otoka. Zbog isturenog položaja nalazi se na istočnom pomorskom putu kojim se kroz Jadran plovi iz Jonskog mora za sjevernojadranske luke.

Hvar je u antici i za venecijanske vladavine bio važan vojni i tranzitni pomorski punkt. Danas je takva njegova uloga zbog izmijenjene situacije potpuno zanemariva.

Prostorne cjeline otoka Hvara

Konfiguracija reljefa na otoku tvori dvije prostome cjeline. Uzduž istočno-zapadne osi otoka pruža se visoki planinski hrbat, koji dijeli otok na južnu i sjevernu stranu.

U sjeverozapadnom dijelu Hvar se širi u nisku plodnu ravnicu, koja je najgušće naseljeni dio otoka i privredno najznačajniji.

Istočni dio otoka (do Jelse) imao je gotovo potpuno različit razvojni put od zapadnog. Dok je zapadni dio zbog blizine grada Hvara i plodne ravnice na svojim sjevernim obroncima bio naseljeniji i razvijeniji, planinski, istočni dio, zbog blizine kopna i turske opasnosti intenzivnije je naseljen tek u 16-17. st. i to stanovništvom koje je s kopna bježalo pred Turcima.

Stari GradStari Grad (antički Pharos) smješten je u po-

danku (na južnoj obali) dubokog zaljeva, koji pruža dobru zaštitu brodovima od svih vjetrova.

Istočno od grada (do Jelse) pruža se najveća i najplodnija ravnica otoka.

Južno od Starog Grada uzdižu se strme padine otočkoga planinskog lanca.

Tvrda ljDanas se tim toponimom označuju ljetnikovac

Petra Hektorovića u Starom Gradu i područje oko njega.

Tvrdalj je arhitektonska struktura, koju čine prostorni elementi i njihove relacije.

Prostorni element dio je prostora koji se konstituirao u odnosu na okolni prostor kao nešto parti- kulamo.

Partikularnost prostornog elementa evidentira se njegovom denominacijom.

Neki prostorni elementi Tvrdalja imaju denominacije, koje nastaju zbog lakšeg snalaženja u prostoru. Te denominacije su posebno važne jer se rabe i u pamičkim spisima za detekciju pojedinih spornih prostora. One nam danas jedino svjedoče o bivšim prostorima lokaliteta i dvorca.

7

Slijedeći pravne spise o Tvrdalju i denominacije pojedinih prostora kompleksa možemo uočiti konstituiranje nekoliko prostornih elemenata kojima su Hektorovići kroz više stoljeća mijenjali funkcije i imena.

Zbog točnije komunikativnosti ovdje se izdvajaju dominantni nazivi vezani uz pojedine prostome elemente.

Geografski i urbanistički položaj Tvrdalja

1. Geografski topos

2. Centurijacija Starogradskog polja

Lokalitet Tvrdalj

Ovo se ime rabi za širi prostor koji se neka« nalazio na obali danas nasute uvale.

Toponimi lokaliteta Tvrdalja1. Uvala Tvrdalj Danas nasuta uvala na čijoj si

južnoj obali nekad nalazio Hektorovićev kom pleks.

2. Mandrač Uvala se prema jugoistoku (pre< sjeveroistočnim dijelom Tvrdalja) sužavala u plitk rukavac nazvan Mandrač.

3. Osekaj Osekaj je bio nasuta i isušena isto čna obala Mandrača.

4. Nasuti prostor sjeverno od Mandrača I da nas na tom mjestu stoje zgrade čija je gradnj; počela isušivanjem sjeverne obale Mandrača (i ta se prostor nekad nazivao Osekaj).

5. Posjed Tvrdalj To se ime odnosi na prosto koji je posjedovao Petar Hektorović od južne obali uvale do zemalja dominikanskog samostana n; jugu.

6. Sv. Roko Posjed Tvrdalj s istočne strani graniči s Ulicom sv. Roka. Ulica se tako naziva p< crkvi sv. Roka, koju je istočno od nje podiga< Petar Hektorović.

7. Ograda Obrađivano polje koje graniči sa za pada ulicom sv. Roka, na jugu zemljištem domi nikanskog samostana sv. Petra.

8. Sv. Petar Dominikanski samostan jugo istočno od posjeda Tvrdalja.

9. Njiva Polje zapadno od Tvrdalja.

4. Toponimilokaliteta Tvrdalj

1. Uvala Tvrdalj - danas nasuta

2. Mandrač - danas nasut3. Osekaj - danas nasut4. Nasuti prostor

sjeverno od Mandrača5. Posjed Tvrdalj:

a. vrtb. dvorac Tvrdalj

6. Sv. Roko7. Ograda8. Sv. Petar, dominikanski

samostan9. Njiva

3. Urbani topos - lokacija Tvrdalja u Starogradskom urbanom tkivu

8

Posjed Tvrdalj

Posjed Tvrdalj zauzima zidom ograđeni dio lokaliteta koji je posjedovao Petar Hektorović. Na sjevernom dijelu posjeda Petar Hektorović podiže svoj utvrđeni dvorac, a ispred njega s južne strane uređuje vrt, tako da na posjedu razlikujemo dvije posebne cjeline:

1. Dvorac Tvrdalj2. Vrt južno od dvorca.

Vrt (horto) Kod većine autora koji su obrađivali ovu problematiku postoji neujednačenost pri prevođenju originalnih spisa. Oni dosta slobodno prevode riječi horto i giardino s vrt, đardin i perivoj, unoseći na taj način semantičku zbrku i neujednačenost u prijevodu, čega nema u originalnim spisima.

Horto je kod Petra Hektorovića obradlji va površina, pa tako i ovaj vrt južno od fortifikacija, koji je donekle imao javnu namjenu kao i Revelin, jer su se njima koristili uz vlasnika i siromasi, te putnici smješteni u hospiciju, pa bi se za njega mogao upotrijebiti naziv perivoj, koji uključuje javnu namjenu, ali bi se onda izgubile oznake obradljive površine, što je ovaj vrt u prvom redu bio. Današnji vlasnici Tvrdalja za vrt rabe i naziv ograda.

Dvorac Tvrdalj Ovdje se nazivom Tvrdalj označava fortificirani dio posjeda.

Denominacija prostornih elemenata dvorcaTvrdalj

Hektorovićevu fortifikaciju okruživao je visoki obrambeni zid koji je štitito zgrade i unutrašnja dvorišta.

Đardin Dvorišta okružena zgradama i visokim obrambenim zidovima nisu imala javnu namjenu, pa se ovdje za njih rabi naziv đardin koji su Hektorovići najčešće upotrebljavali. Petar Hektorović neke je od tih prostora nazivao perivoj.

Đardin su Hektorovići u dokumentima dijelili na nekoliko posebnih jedinica, koje obično razmje- štajno određuju s pomoću ribnjaka.

1. Veliki ribnjak (peschiera grande) Veliki ribnjak je smještne u centralnom dijelu đardina i dijeli ga na tri dijela. Ribnjak i danas nalazimo na kompleksu. On je arhitektonski najraščlanjeniji njegov dio.

2. Mali ribnjak (peschiera piccola, parva) Mali ribnjak ne nalazimo danas na lokalitetu (postoje dokumenti koji ga spominju), jer je zatrpan.

Više nas indicija upućuje na to da ga tražimo južno od velikog ribnjaka.

3. Istočni đardin U literaturi se taj dio dvorišta obično naziva "manji perivoj", a predstavlja dio đardina istočno od ribnjaka. U taj dio Tvrdalja može se locirati Hektorovićev perivoj.

4. Južni đardin Đardin južno od ribnjaka.U literaturi se taj dio đardina obično naziva veći

ili južni perivoj jer se miješa s vrtom južno od dvorca.

5. Zapadni đardin Đardin zapadno od ribnjaka.Na tom dijelu unutrašnjeg dvorišta danas se na

laze zgrade podignute u XIX st. a u Hektorovi- ćevo vrijeme imao je gospodarsku namjenu, pa se naziva horto.

Zgrade na Tvrdalju tijekom su vremena dobivale različite namjene i nosile različite nazive. Ovdje se donose njihovi nazivi upotrebljavani u dokumentima nastalim u XVII st. kad se situacija na kompleksu stabilizirala.

Zgrade na Tvrdalju možemo prema njihovoj nekadašnjoj namjeni (danas su isključivo stambene) podijeliti u tri skupine: fortifikacije, stambene i gospodarske zgrade.

Fortifikacije1. Retirata (Petrova kuhinja, nova kuća),2. Kaštil,3. Revelin,4. Altana s merlaturama.

10

Sve te zgrade započeo je graditi Petar Hektorović. One su uglavnom ostale nedovršene.

Stambene zgrade Možemo pretpostaviti da je Petar Hektorović izgradio sve utvrde kao fortificirane stambene zgrade. Njihove su prizemne etaže imale gospodarsku namjenu.

Gospodarske zgrade U dokumentima nalazimo nekoliko naziva gospodarskih zgrada: kokošinjac, drvarnica, konoba, teza. Od njih možemo barem približno locirati konobu, tezu i kokošinjac u prizemlje altane.

Zapadni dio kompleksa U zapadnom dijelu kompleksa podignute su najkasnije do prve polovice XIX st. dvije zgrade na području nekadašnjeg vrta zapadno od ribnjaka.

1. Zgrada u sjeverozapadnom uglu kompleksa2. Bigatjera (svilana) - koja je služila i kao kuća

za poslugu.

Prostorni elementi dvorca Tvrdalj

5. Zgrade na 1- Flet irataTvrdalju: 2-Kaštel

3. Revelin4. Altana s merlaturama

(u prizemlju kokošinjac)5. Velika kuća

a. Konobab. Portego

6. Prizemna sobica7. Kuća u

sjeverozapadnom uglu kompleksa

8. Bigatjera (svilana)9. Teza10. Kuća iznad volta

11

6. Prostori đardina: 1- Veliki ribnjak2. Mali ribnjak3. Istočni đardin4. Južni đardin5. Zapadni đardin

Postojeće stanjeMaterijalni ostaci bili su glavni objekt ovog

istraživanja, ali kako je lokalitet danas konglomerat najrazličitijih gradnji, dogradnji i pregradnji, teško se bez zadrške, pri rekonstrukciji pojedine faze gradnje opredijeliti za najvjerojatnije rješenje.

Na sreću, otok Hvar i Petar Hektorović već su dugo vremena predmet znanstvenih istraživanja, pa su nam prethodna pokoljenja vrijednih istraživača uvelike olakšala lutanja, ostavljajući za sobom čitavu biblioteku radova na osnovi kojih je znatno lakše na Tvrdalju prepoznati pojedine intervencije i locirati ih, te rekonstruirati čak i one elemente kojih danas više nema.

Pri istraživanju koristio sam se arhitektonskim snimkom Tvrdalja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu, napravljenim godine 1972.

7. Tlocrt prizemlja

12

MATERIJALNI OSTACI

8. Tlocrt prvog kata

9. Tlocrt drugog kata

13

10. Tlocrt potkrovlja

11. Tlocrt krovišta

14

Presjeci

13. Presjek 2-2 14. Presjek 3-3

15. Presiek 4-4

16. Presjek 5-5

15

12. Presjek 1-1

19. Zapadna fasada

20. Sjeverna fasada

17. Istočna fasada

18. Južna fasada

Fasade

Aksonometrija

21.

22.

17

Sjevernafasada

Istočna fasada

24. Aleja palmi pred Tvrdaljem pogled s rive i

(sjever)

25.Sjevernopročelje,istočni rlin

26.Sjevernopročelje,zapadnidio

27.Sjevernopročelje,zapadnidio

23.

28.Sjevernopročelje,pogledpremazapadu

30.Istočno pročelje, pogled s juga

31.Istočnopročelje(revelin)

32.Istočnopročelje

18

29.

Južna fasada

37.Južnopročelje,pogledpremaistoku

41.Zapadno pročelje, pogled sa sjevera

19

34.Južno pročelje, pogled s juga

39.Zapadno pročelje, pogled sjuga

35.Južno pročelje, istočni dio,

najdesnije retirata

36.Južnopročelje,zapadnidio

40.Sjeverozapadniugaokompleksa

Zapadna fasada

33. 38.

PROSTORNI RAZVOJ

TVRDALJA

G. Novak: HVAR KROZ STOLJEĆA, Hvar 1960.G. Boglich: STUDII STORICI SULL’ISOLA Dl LEŠINA, Zadar 1873.B. Gabričević: P RISTUPNA RAZMATRANJA URBANIZMA GRČKIH NASEOBINA NA ISTOČNOJ OBALI JADRANA, Vjesnik z a arheologiju i historiju dalmatinsku, g od. LXVIII, Split 1966, 1 4 7 -1 6 7N. Duboković Nadalini:O FAZAMA RAZVITKA KULTURE NA HVARU, publikacija Historijskog arhiva - Hvar, br. 14,Hvar 1965.F. Bulić: RITROVA- MENTI ANTICHIA CITTA- VECCHIA Dl LEŠINA, Bulletino di archeologia e storia Dalmata, anno XXI, Spatato 1898, p.21.

N. Račić: LOKALITET TVRDALJ I HEKTORO- VlCEVE MISAONE P R E OKUPACIJE NA UKLESANIM NATPISIMA, Anali Hl JAZU u Dubrovniku, knj. XII, Dubrovnik 1970 , p. 231. (svi prijevodi natpisa p r e u z e ti su iz o v o g R ačićevog rada)Š . Ljubić: PETAR HEK- TOROVlC - ŽIVOT, P jesm e Petra Hektorovi- ć a i Hanibala Lučića,Stari pisci hrvatski, knj.VI, JAZU, Zagreb 1874.P. Kuničić: PETAR HEKTOROVIĆ NJEGOV ROD I TVRDALJ. Srpska,, štamparija, Dubrovnik 1924 , p. 21.

Tvrdalj u antici

A n t i k a n a H v a r u

Grčka strata 385-219 p.n.e.Godine 385. p.n.e. Dionizije stariji, tiranin Si-

rakuze, dopušta Jonjanima s otoka Pharosa da podignu koloniju na teritoriju današnjeg Starog Grada.

Prilikom kolonizacije Grci utvrđuju naselje me- galitskim zidovima, centuriraju polja uz grad, koji ima sve atribute antičkog urbanog centra.

Pharia se, bez obzira na netrpeljivost s domaćim stanovništvom, urbanizira; politički autonomna, kuje i svoj novac1.

Rimska strata g. 219. p.n.e. - VII st.Politička tvorevina koju je osnovao Dionizije

Hvaranin sa sjedištem u Pharosu kratko je trajala, jer je osvajaju Rimljani g. 219. p.n.e. Dionizije je upravljao iz Pharosa dalmatinskim primorjem sve do Albanije. Rimljani prilikom osvajanja Pharosa ruše gradske zidine, ali ne napuštaju porušeni grad, nego ga postepeno romaniziraju, što se vidi i u promjeni imena Pharos u Pharia.

Iako politički neaktivna, Pharia je, sudeći po materijalnim ostacima, značajno privredno središte.

Tipološki, osim dva urbana antička središta na otoku (Pharia i Dimos) javlja se u ruralnom prostoru latifundijska organizacija poljoprivrede i specifičan oblik gospodarske zgrade, kojih je do sada pronađen znatan broj, što svjedoči o postojanju centraliziranog veleposjeda na otoku. Pronađene vile često su opremljene svim poznatim antičkim konforom (terme, podno grijanje...) što otkriva znatnu tehnološku i ekonomsku informiranost barem gornjeg sloja otočkog stanovništva.

Kasna antika - VII-VIII st.O otoku Hvaru i događajima na njemu u tom

periodu nemamo nikakvih podataka, jedino ranokršćanska piscina u Starom Gradu svjedoči, o pojavi ranog kršćanstva. Privredni se život otoka, čini se, nesmetano razvijao do neretvanskih i hrvatskih provala.

Nakon njihovih provala, Hvar je kao i ostali dalmatinski otoci bio pod etničkom i vojnom supremacijom Neretvana, koji po dolasku na otok ruše sva urbana središta, pa ni u jednom ne nailazimo na kontinuitet urbanih formi. Tek kasnije oživljavaju naselja u blizini antičkih središta.

20

43. Perimetar Pharosa i antička linija obale po dr. Gabričeviću

Perimetar antičkog Pharosa i TvrdaljO perimetru antičkog grada postoji više radova

koji daju različite varijante rješenja tog problema, jer su grčke zidine danas većim dijelom zatrpane i sačuvane samo u fragmentima.

Dr. B. Gabričević smatra da je zapadni zid Pharosa čak obuhvaćao i tvrdaljski kompleks2.

Dr. N. Duboković vidi Pharos znatno manjim3. Prema varijanti koja se ovdje prihvaća kao ispravna, Tvrdalj nije bio unutar perimetra grčkog grada.

Perimetar rimske strate današnjeg Starog Grada još je teže utvrditi, jer su grčki zidovi bili razrušeni i naselje se moglo nepredvidljivo širiti (sustavna iskapanja nisu izrađena). Iz tog perioda imamo sigurne podatke o rimskoj gradnji na Tvrdalju.

Rimska Faria i Tvrdalj-Terme Zbog blizine tvrdaljske uvale antičkom Pha-

rosu, njegovi stanovnici sigurno se koriste uvalom. Nažalost, o intenzitetu antičke gradnje u uvali ne znamo dovoljno. Danas na lokalitetu bivše uvale ne možemo naći nikakvih sigurnih i vidljivih tragova antike, zbog slijeganja i naknadnog nasipavanja uvale, te zbog intenzivne gradnje na Tvrdalju nakon antike i srednjega vijeka.

U blizini Petrove retirate, istočno od Tvrdalja pred crkvom sv. Roka, g. 1898. obavljen je prepravak stubišta. Tom prilikom pronađeni su ostaci antičkih građevina i mozaika, koje don Frane Bulić prepoznaje kao pod rimskih termi4. Nalaz je zatrpan i registriran natpisom na najvišoj stepenici skalinade pred crkvom, na kojoj je uklesan tekst:

PAVIMENTUM MUSIVM THERMARUM ROMANORUM REPERTUM A.MDCCCXCVIII SUBEST

Prijevod:Mozaički pod rimskih kupki, pronađen godine 1898, nalazi se ispod stubišta5.

Stara tvrđava - toponim Tvrdalj Š. Ljubić6 i kasnije P. Kuničić' tvrde da je sje

veroistočni dio Tvrdalja (Petrova retirata) sagrađena na ostacima stare tvrđave po kojoj i čitava uvala dobiva ime. Tako neodređeno navedena stara utvrda (u dokumentima koje su oni imali na uvid, a koje nisu registrirali, moglo je stajati za tvrđavu "antica") mogla je biti sagrađena u antici, ali isto tako je mogla biti srednjovjekovna prilagodba neke antičke građevine. Nije isključeno ni da je to bila srednjovjekovna utvrda.

44. Linija mora:a. oko 1450; b. do 1860; c. današnja riva

21

42. Perimetar Pharosa po dr, Dubokoviću

Petar Hektorović i antička gradnja u Starom Gradu

(interpretacija)Po opisima suvremenika, antičke su ruševina

Pharie u doba Petra Hektorovića bile znatno oču- vanije nego danas. Velika je vjerojatnost da su Petar Hektorović i njegovi preci prilikom gradnje Tvrdalja naišli na znatne ostatke antičkih građevina, koji su im poslužili kao temelji. Ti antički ostaci vjerojatno su dali i ime lokalitetu Tvrdalj, jer su služili i kao utvrda.

® N. Duboković Nadalini: PRILOG RJEŠENJU POSTANKA HVARSKE KOMUNE, Prilozi povije sti otoka Hvara, br. I, publikacija Historijskog arhiva - Hvar, br. 9, Split 1959, p. 17.

22

47. Natpis na najvišoj stepenici skalinade pred crkvom:PAVIMENTUM MUSIVM THERMARUM ROMANORUMREPERTUM A.MDCCCXCVIII SUBEST Prijevod: Mozaički pod rimskih kupki, pronađen godine 1898, nalazi se ispod stubišta

46. Crkva sv. Roka

45.

Tvrdalj od antike do Petra Hektorovića

Prilike na Hvaru od antike do XV st.

Vrhovnu vlast nad otokom u ovom periodu su imali:1000 - XI st. Venecija

XI - 1102. hrvatski kraljevi 1102 - 1135. hrvatsko-ugarski kraljevi 1135- 1164. Venecija

U tom periodu Venecija na Hvam (u Starom Gradu) osniva

biskupiju.1164- 1180. Bizant1180- 1278. hrvatsko-ugarski kraljevi

Hvarska biskupija postaje religiozni centar Neretvana.

1278 - 1358. VenecijaVenecija u ovom periodu seli biskupiju iz Starog Grada u Hvar.

1358 - 1420. hrvatsko-ugarski kraljevi 1420- 1797. Venecija

U VIII st.n.e. na Hvar dolaze Neretvani i potpuno ga slaviziraju (što dokazuje otočka toponi- mija). Na otoku se formira neretvansko rodovsko plemstvo na čijem se čelu nalazi župan.

Religiozno, ekonomsko i političko središte o- tokai dalje je kao u antici plodno Starogradsko polje, a Stari Grad je sjedište župana. Kroz čitav srednji vijek otokom su naizm jenično vladali V enecija, Bizant, hrvatski i hrvatsko-ugarski kraljevi.

Dok je Hvar u vlasti susjednog kontinentalnog kraljevstva, političko težište otoka ostaje u svom prirodnom ekonomskom središtu (u Starom Gradu) s feudalnom upravom podložnom kruni. Republika Venecija je otok (kad bi ga osvojila) uvodila u svoje političke aspiracije i strategiju šireg mediteranskog plana u kojem je uloga grada Hvara rasla kao značajne tranzitne luke na venecijanskim trgovačkim i vojnim pomorskim putovima.

Venecija tako p . . 1147, da bi povećala autonomiju otoka od susjednog kraljevstva, osniva u Starom Gradu biskupiju neovisnu splitskoj metro- poliji, čija se jurisdikcija proteže na sve neretvansko područje, jer Split tada još nije bio u vlasti Venecije.

Venecija, da prekine veze Neretvana s matičnim kraljevstvom, osim biskupije, osniva u tada rastućem gradu Hvaru i gradsku komunu, u koju g. J ff iU eli biskupiju iz Staroga Grada. Izgleda da je razlog toj selidbi bio i taj što Stari Grad nije bio utvrđen, a vremena su bila opasna. Osim toga Hvar je bio bliži Visu koji također ulazi u sastav komune8.

Hvarskom komunom upravlja gradska oligarhija, koja dobiva privilegije od Venecije, za razliku od starog rodovskog plemstva ravnice, koje je dobivalo privilegije i vlast od hrvatsko-ugarskih vladara. Tako nastaje antagonizam između Hvara, čiji je administrativni aparat nosilac venecijanske mediteranske politike, i ravnice (Starog Grada) kao lokalnog gospodarskog središta. Kroz taj sukob prelamaju se širi strateško-trgovački i lokalno-ekonomski pravci razvoja otoka. Naime, dok je panonskom, kontinentalnom kraljevstvu Hvar bio daleka provincija, on se mogao razvijati slijedeći svoje ekonomske impulse u okviru te provin- cijalnosti. Venecija na otoku hoće isključivo sigurnu luku pa popravlja i hvarske utvrde, a sve ostalo joj je marginalno. Nosilac je jedne i druge politike gradska oligarhija u čije redove ulaze i pripadnici starog feudalnog poretka.

Glavni prihodi plemstva dolazili su i dalje iz Starogradskog polja, dok su sami plemići, zbog privilegija koje su uživali kao građani Hvara, morali u njemu i boraviti, tako da dolazi do ali jenacije feudalaca od njihovih posjeda u ravnici, koje nisu više mogli izravno nadgledati.

Kako je Venecija garantirala oligarhiji privilegije i stabilni sistem, a svemu otoku zaštitu od gusara i kasnije od Turaka, komuna se stabilizirala u gradu Hvaru, koji postaje središte otoka Hvara i Visa.

Godine 1420. Venecija zadnji, četvrti put dobiva Hvar i na njemu ostaje dugih 377 godina, do pada Republike. Hvarska komuna doživljava procvat po veličini, bogatstvu i broju stanovnika; grad Hvar je često premašivao ostala dalmatinska središta poput Splita i Trogira. Komuna svoj prosperitet uglavnom zahvaljuje tomu što je bila tranzitni centar i zimovalište venecijanske jadranske flote, od čega je imala velike koristi, ali primami lokalni interesi i prihodi stanovništva, u prvom redu plemića, i dalje dolaze iz Starogradskog polja.

Unutrašnje uređenje hvarske komuneGrad Hvar jedini je od svih naselja komune

imao status grada. U njemu su bili svi komunalni magistrati.

Komunalna upravaNa čelu hvarske komune bio je knez Veneci-

janac, koji je zastupao interese Republike, predsjedavao je sjednicama Velikog vijeća. Uz kneza, najviši komunalni magistrati bili su suci, koje hvarski plemići biraju iz svojih redova.

Veliko vijećeVeliko vijeće je bilo najvažnija hvarska munici

palna ustanova sa zakonodavnom, upravnom i izvršnom vlasti. Na početku tog perioda imalo je ve

23

like prerogative, koje kasnije u sukobu s pučanima postepeno gubi. Paralelno s plemićkim Velikim vijećem, funkcionirala je i Pučka skupština.

Venecija je iskorištavala česte sukobe između pučana i plemića koji su se materijalizirali kroz sukobe dviju navedenih institucija. U njihovim sukobima i sporovima Venecija se javlja kao vrhovni arbitar, jer se i plemići i pučani njoj obraćaju za pomoć, na što ona normalno donosi takve presude kojima se primamo ona koristi. Venecija često presuđuje u korist pučana, jer su njihove molbe pretežno tražile ograničavanje vlasti plemića i njihova Velikog vijeća. Na taj je način Venecija postupno neutralizirala jedini potencijalni separatistički sloj komune i smanjila otočku komunalnu autonomiju. Rezultat te politike bio je postupno slabljenje uloge plemića i njihovih institucija, čija se prava prenose na Veneciju i pučane.

Kada je komuna došla pod Veneciju g. 1420, knez je trebao biti biran iz redova hvarskog plemstva, čemu su se suprostavili pučani koji se boje korumpiranog lokalnog plemića, a isključuju i mogućnost da knez bude i ma koji dalmatinski plemić koji bi se lako sprijateljio s hvarskim nobilitetom, te donosio odluke koje bi išle na štetu pučana. Zato se pučani obraćaju Veneciji s molbom da ona bira kneza koji će biti "neutralni" Venecijanac, što Venecija, normalno, prihvaća9.

9 G. Novak, o.c. (1), p.112N. Duboković Nadalini: JEDNA GRATIA ANTUNA LUČICA, Zadarska revija, br. 1, Zadar 1958 , p. 65-69 .

11 G. Novak, o . c . ( 1 ), p.112 .

12 I. Kasandrić: STVARNO PRAVNE, BRAČNE I OBITELJSKE O D R E D BE HVARSKOG STATU TA, Hvarski zbornik,br. 5, Split 1977, p. 149.

13 I. Kasandrić: NASLJE- DNOPRAVNE O D R E D BE HVARSKOG STATU TA, Hvarski zbornik, br.6, Hvar 1977 , p. 55.

24

Dužnosti i privilegije hvarskog nobili tetaZa svoju primarno militarističku ulogu i sposob

nost da očuva državu i sistem nobilitet dobiva nasljedne privilegije; oslobođen je od nameta, te jedini ima političku vlast u svojim rukama.

Osnovnaje uloga neretvanskih feudalaca u hvarskoj ravnici vojnomobilizatorska.

Tu funkciju mogla je na sebe kasnije preuzeti i komunalna oligarhija, ali ona je prepušta Veneciji, jer više ne živi s kolonima u ravnici, nego u Hvaru pod zaštitom venecijanske tvrđave i flote. Venecija brani samo luku i pomorski put kroz Jadran, dok joj ostali dio otoka nije interesantan pa ga i ne brani jer se ne uklapa u njezinu širu mediteransku strategiju.

Novo plemstvo tako postupno gubi militarističke dužnosti i kontrolu nad svojim kolonima koji ostaju u ravnici prepušteni uglavnom sami sebi. Na taj način koloni su prisiljeni steći vojnička iskustva i neovisniji status, koji im kasnije naročito pomaže za pučke bune.

Da se feudalni sistem i njegove privilegije ne bi disperzijom obezvrijedili, komunalno Veliko vijeće se g. 1384. zatvara za pučane, čime se točno utvrđuju potencijalni nosioci feudalnih (nasljednih privilegija), što još više dijeli prostorno izoliranu oligarhiju od ravnice.

Istočni dio otoka je u tom periodu permanentno izložen napadima obližnjih omiških i neretvanskih gusara, a i Đenovežani su često na Jadranu.

Na početku komunalnog života, feudalni impulsi plemića još su živi i oni osjećaju odgovornost prema komuni i kolonima, pa poduzimaju vojničke akcije na obližnje kopno, naoružavaju komunalnu galiju, organiziraju straže itd10. Tek kasnije slabila je vlast plemstva te degenerirala i socijalno-po- larizatorska funkcija tog sloja, koji prije pada Republike postaje potpuno anakroničan.

Svi hvarski plemići, ma gdje da se nalazila glavnina njihovih posjeda, bili su u prvom redu građani Hvara. U gradu su morali imati kuću koja se računala kao njihov glavni stan. Pravno hvarski plemić bio je onaj član komune koji je imao pravo sudjelovati u radu Velikog vijeća. Nakon "zatvaranja Velikog vijeća", to pravo imali su članovi 38 porodica; u kasnijim periodima broj porodica smanjivao se, a malen broj novih je agregiran.

Sudjelovanje u radu Velikog vijeća, iz kojeg su plemići crpli svoje privilegije, bila je njihova glavna obaveza. Ona ih je prisiljavala da veći dio godine borave u Hvaru i zapostavljaju ostale svoje poslove. Ta obaveza plemićima naročito teško pada, te je izbjegavaju, pogotovu u kasnijem periodu kad je broj plemića sposobnih da se prihvati administrativnih funkcija bio malen, pa je knez bio prisiljen donositi uredbe koje prisiljavaju plemiće,

da žive u Hvaru. Prekršaj se kažnjavao gubitkom svih plemićkih prava, ali oni raznim načinima uspijevaju izbjeći te obveze11.

Statut Hvarske komuneSTATVTA COMMUNITATIS LESINAE

Hvarskim se statutom pravno regulirao život komune. Statut je rezultat privrednih, političkih, porodičnih i religioznih relacija. Sastavljen je tako da štiti postojeće odnose, naročito obitelj kao osnovnu socijalnu jezgru, te veleposjed i kolonatski poredak koji su bili osnovni ekonomski elementi komunalne privrede.

U Statutu nalazimo neke pravne odredbe koje se znatno razlikuju od današnje prakse, pa se ovdje donose radi boljeg razumijevanja odnosa na Tvrdalju.

Bračno i obiteljsko pravoGlavna je jezgra i hvarskog srednjovjekovnog

društva obitelj. Hvarski statut12 posebno štiti specifični oblik feudalne obitelji dajući očinskoj vlasti velika prava. Velika očinska vlast u Statutu ostatak je rimskog robovlasničkog prava. Cilj joj je da otac i muž (pater familias) štiti homogenost i zajedničke interese obitelji i njezin patrimonij od partikularizacije.

Očinska vlast proteže se na sve članove koji žive u istom domaćinstvu s njim: na ženu, djecu i onu vanbračnu naknadno priznatu te usvojenu, čak i na one koji nisu s glavom porodice bili u srodstvu npr. služinčad, koju je mogao nekažnjeno tući (kao i svoju djecu).

Žena udajom stupa u neravnopravni položaj. Dok je bila u braku, nije mogla bez pristanka muža slobodno raspolagati niti svojim mjrazom, a kamoli sklapati neku drugu obvezu. Žena je na taj način uvijek u podređenom položaju jer je sve do udaje podređena ocu.

Ni sinovljev položaj nije bio ništa bolji, sve dok je živio u zajedničkom domaćinstvu s ocem i nije se ekonomski emancipirao. Očeva vlast protezala se na njega, ako se nije ekonomski emancipirao, i nakon punoljetnosti koju su stjecali u 25. g. života, a prestajala je tek očevom smrću.

Statut štiti porodičnu imovinu raznim propisima tako da se nekretnine očuvaju u okviru istog roda, pa predviđa da bliski rođaci mogu prigovoriti zbog blizine srodstva nekoj prodaji, darovanju ili bilo kojem drugom otuđenju nekretnina uz ponudu cijene pred knezom i onim koji otuđuje.

Nasljedno pravne odredbe Hvarskog statutaZakonski je nasljedno pravo između muškarca i

žene bilo jednako13. U slučaju smrti roditelja djeca i živi roditelj dijele imanje na jednake dijelove. Statut jedino isključuje kćer iz nasljedstva kuća i

posjeda u gradu (Hvaru) kao izuzetno važnih, jer su muškarci nasljednici glavnih porodičnih tradicija i identiteta koji se na ovaj način podržava.

Miraz koji kćerka dobiva prilikom udaje računa se u diobenu masu. Nakon smrti bezoporučno umrlog muža udovica uz svoj dio njegova nasljedstva zadržava miraz koji je uvijek bio njezino vlasništvo. Ako bi se udovac ili udovica ponovno vjenčali, imovina umrlog (uključujući i miraz) pripala bi njegovoj djeci iz prvog braka.

Oporuka (testamentum) jest institucija kojom oporučitelj slobodnom voljom raspolaže svojom imovinom, u praksi je njegova slobodna volja ipak ograničena. Roditelj koji je imao živu djecu nije mogao ostaviti jednom djetetu više nego ostalima, u vrijednosti od jedne desetine cjelokupne ostavštine.

Pošto je oporučitelj mogao ostaviti svoju imovinu bilo kome, Statut, štiteći obitelj, daje ženi i djeci pravo na nužni dio prepuštajući da se to regulira običajnim pravom.

Kodicil (codicillus) je isprava pisana nakon oporuke koja sadržava odredbu pokojnika kojom jedan točno određeni predmet svoje imovine ostavlja određenom nasljedniku (ne univerzalnom).

Fideikomis (fiducijama supstitucija, povjerbena zamjena) nasljedno je pravna institucija karakteristična za feudalni poredak; sačuvala se već iz rimskog robovlasničkog prava, u kojem je fideikomis bio neotuđiv posjed, koji je prelazio na najstarijega sina u svakom koljenu (parenteli).

Hvarani su često pribjegavali takovu načinu reguliranja svoje ostavštine koji garantira nedjeljivost posjeda. Fideikomitent (osnivač Fideikomisa) bi fideikomisaru (nasljedniku, povjereniku) ''povjerio" imanje određujući mu fiducijara koji je također određen. Obično bi to bio kao i prvi najstariji sin te tako ad infinitum.

Danas je u našim pravnim propisima taj oblik nasljeđivanja ukinut da se izbjegnu njegova ograničenja.

Nasljednici se često nisu pridržavali oporu- čiteljevih odredbi, pa su oni imenovali izvršioca oporuke (comissario testammentario), ili više njih, sa zadatkom da osiguraju potpuno izvršenje svojih želja.

Na takav je način i Petar Hektorović regulirao svoje posljednje nakane, odredivši čak tri izvršitelja svojega fideikomisa i određujući im primanja za uslugu koju će mu nakon njegove smrti napraviti. Često su muškarci koji su upravljali nasljedstvom ženskih članova porodice to radili protiv njihovih interesa, stoga od 1588. izvršna vlast imenuje četiri prokuratora (dva plemića i dva pučanina) koji su bili dužni štititi interese ženskih nasljednika, i oporučitelja koji su im ta nasljedstva ostavljali.

25

Roditelj je mogao razbaštiniti svoje dijete kad bi ono zaključilo brak protiv njegove volje, ako bi ih zlonamjerno udarilo, i kad bi postupilo protivno o- nome što je otac odredio svojom posljednjom željom.

Ovih nasljednopravnih odredbi Hvarani su se pridržavali od početka komune do početka XIX vijeka, i to bez obzira na stalešku pripadnost.

Agrarni odnosiFeudalno podijeljeno vlasništvoZemljoradnja je bila glavni izvor egzistencije

velikog dijela stanovništva hvarske komune. U poljoprivredi su se proizvodni odnosi regulirali kolonatskim feudalnim principima dvojnosti vlasništva nad zemljom14.

Vrhovno vlasništvo (dominium directum)Vrhovni vlasnici nad zemljom obično su plemi

ći, komuna i crkva. Oni ugovorom sklapaju sporazum o zakupu s kolonom (pogodovnikom) o obrađivanju njihova zemljišta.

Koristovno vlasništvo (dominium utile)Na osnovi ugovora sklopljenog s vrhovnim

vlasnikom nekretnine kolon je stjecao pravo da obrađuje zemlju, za što mora dati ugovoreni dio

14 I. Kasandrić: AGRARNI O D NO SI U STAROJ HVARSKOJ KOMUNI, Hvarski zbornik, br. 4, Split 1974 , p. 189-196 .G. Boglich, o .c . (1) p.106 .N. Duboković Nadalini: HVAR U XII ST.

26

prihoda gospodaru. Ako je renta bila ugovorena u novcu, onda se nazivala livel. Ovim ugovorom gospodar nije vezivao kolona za zemlju, niti je dobivao ikakvu vlast nad njim.

Koristovno vlasništvo bilo je kao i vrhovno vlasništvo nasljedno, moglo se davati u podzakup ili čak prodavati za što nije bio potreban pristanak vrhovnog vlasnika kojeg zanima samo prihod, a ne tko ga ostvaruje.

GratiaKad se općina javljala kao vrhovni vlasnik,

onda je u dodjeli zemlje u zakup uvijek stajalo "daje se iz blagonaklonosti i udjeljuje" (deditetde gratia concessit). Zato se ovaj agrarni odnos skraćeno nazivao "gratia". Gratije su se u načelu davale pripadnicima svih staleža, ali obično su ih dobivali plemići za neku svoju zaslugu ili dobro obavljenu službu.

Iza tih naoko liberalnih odnosa krije se gruba eksploatacija pučana, jer su njihova davanja i nameti kojih su plemići bili oslobođeni, bili veliki. Glavna otočka bogatstva: ribarstvo, poljoprivreda, stočarstvo bili su u rukama dva do tri procenta otočkog stanovništva povlaštenih staleža. Plemići i crkva svojom su staleškom pripadnošću kontrolirali duhovne, političke i ekonomske odnose preko zakonodavne vlasti, Velikog vijeća te sudaca i ostalih komunalnih službi.

U svim ostalim posjedovnim odnosima važilo je građansko pravo.

Inestitura - uvođenje u posjedHvarska komuna je imala katastar u kojem su

bile zavedene sve nekretnine, a koji su vodili specijalizirani službenici bukariji. Pravno punovažeća promjena vlasništva nad nekretninom jedino se mogla sprovesti postupkom investiture. Pri investituri (uvođenju u posjed) bukario bi najprije izvršio reambulaciju (ponovno mjerenje) nekretnine, te bi je zajedno s promijenjenom identifikacijom ponovno unio u katastar.

U prometu nekretninama bio je propisan pismeni oblik (uz investituru). Pravno punovažeće isprave sastavljao je komunalni kancelar ili notar (notarius publicus), stručno lice s posebnim ovlaštenjima.

Svaka promjena u prometu nekretninama morala se javno oglasiti.

Tek nakon takvih pravilno izvedenih postupaka novi vlasnik je bio potpuno uveden u svoj novi posjed i stjecao sva prava nad njim.

GenealogijaobiteljiHektorović

48.Zajednički grb i geslo obitelji Piretić, fakša, Barbić, Colombini i

Hektorović.Prijevod gesla:Ovaj grb prvi je nosio Petar Taurus (Bik), koji bijaše kraljev blagajnik.

Neretvansko rodovsko plemstvo - DivićiO najranijim hvarskim moćnicima znamo danas

veoma malo, jer u tom periodu još nisu bila formirana obiteljska prezimena, pa ih dokumenti bilježe samo imenom, a u najboljem slučaju uz ime pojedinca stoji i očevo ime.

Do nas je doprla tradicija iz XVI st. o plemenu Đivića, od kojega potječu četiri najstarije otočke obitelji: Piretići, Nikolini, Lučići i Slavogosti. Po toj predaji, predak navedenih porodica za zasluge učinjene Beli IV (dok je bježao pred Tatarima), dobio je poveljom privilegij po kojem su hvarski i brački župani mogli biti birani samo među njegovim nasljednicima. Divići su bili kraljevi povjerenici na otoku i garantirali su svoju privrženost kruni. U tom periodu centar otoka bio je u Starom Gradu gdje su bili i feudi neretvanskih rodovskih poglavara.

Većina suvremenih autora smatra da je ta tradicija operativna jedino na razini mita, ali mit je dugo vremena opravdavao pripadnicima četiriju navedenih obitelji pravo na ekskluzivnost političke supremacije, tako da je povijesno realan15.

vkisnici tvnktlju

ANTIJN COLOMHINI

49.Vlasnici Tvrdalja

27

Dr. N. Duboković upozorava samo na sloj feudalaca s nasljednim privi legijama, dok mit o Divići- ma tumači greškom u transkripciji Beline povelje.

Kad Venecija upravlja otokom, u sloju kraljevih feudalaca ima protivnike, pa zato (uz druge navedene razloge) premješta upravno središte otoka u Hvar, gdje formira komunu s novom oligarhijom kojoj ona garantira privilegije. Neki pripadnici rodovskog kraljevskog plemstva ipak uspijevaju ući zbog svog bogatstva i političke moći u sastav novonastale komune, među njima i preci porodice Hektorović Piretići (de Petris).

Hvarska "comunitas" je tako stvarno bila zajedništvo (čemu je nobilitet inače sklon, a što ne isključuje familijarne animozitete).

Hektorovići se tako, makar po ženskim linijama, mogu povezati sa svim značajnijim ljudima hvarske povijesti. Porodice Barbis: Jakša, Leporini, Gazzari, Lučić, naročito Viđali, ubrajale su se, kao i oni, u sam ekonomski i socijalni vrh hvarskog društva. Osjećaj zajedništva, ali i se- gregativne arogancije prema ostalim staležima, bio je znatno jači na startu nakon konstitucije komune.

Veliko vijeće tad je zasjedalo većinom u hvarskoj crkvi sv. Marka, koja je bila i plemićka zajednička nekropola s porodičnim grobnicama. Zelja Petra Hektorovića i njegovih nasljednika da ih pokapaju kod dominikanaca u Starom Gradu, a ne u crkvi sv. Marka, ili bar u nekoj od hvarskih crkvi, može se tumačiti kao hotimično kršenje tradicija u želji da se distancira od tog "communitas", i u izboru posljednjeg boravišta.

PiretićiPo navedenoj tradiciji Piretići su bili potomci

kraljevskog blagajnika Petra Taurusa, njihove grane su bili Jakše, Barbići (Barbis) i Colombini. Piretići su i dalje nakon tih odvajanja opstojali kao porodica. Sve grane i dalje zadržavaju zajednički porodični grb, u čijem je lijevom uglu bik (Taurus) okrenut prema desnoj, pozitivnoj heraldičkoj strani; ispod bika tri su dijagonalna pojasa, također pozitivno heraldički orjentirana.

Hektorovići, kao grana Colombinijevih, imaju ista heraldička obilježja.

16 P. Kuničić, o .c . (7) p.10, v. a p e n d ik s 2

17 Ibidem, p. 1018 Ibidem, p. 15.19 A. Zaninović: G DJE SE

RODIO PETAR HEKTOROVIĆ, G rađa z a povijest književnosti hrvatsk e , br. 17, Zagreb1949 , p. 162.

28

20 Ibidem, p. 162.21 L .D ančev ić : ISTUPA

NJA MATIJE 1VANJIĆA I DRUGIH PUČKIH VOĐA PRED MLETAČKOM VLADOM, Prilozi povijesti otoka Hvara, br. IV, Hvar 1974, p. 42 -48 .

22 P. Kuničić, o .c. (7) p.18.

ColombinijeviHektorovići su sva svoja genealoška stabla pra

vili s Antunom I de Petris Colombini na čelu.Antun I rodonačelnik je porodici Colombini, jer

se on prvi prestao služiti prezimenom Piretić i prešao na Colombini, što preuzimaju i njegovi sinovi Matij (Mattio), Šimun (Simone) i Nikola (Nicolo), dok je njegov sin Hektor prešao na novi patronim Hektorović, te tako osnovao novu granu Hektorovića.

O kulturnoj klimi rane renesanse u obitelji svjedoči mitološko ime Hektor, koje Antun I daje sinu kršeći kršćanske i slavenske tradicije uobičajene u njegovo doba. Iz toga možemo zaključiti da je bio vatreni pobornik klasične literature i novog revolucionarnog, humanističkog svjetonazora. Osjećaj pripadnosti Colombinijevima još je jak kod Petra Hektorovića, koji ih imenuje nasljednicima svojega fideikomisa u slučaju da izumru svi zakoniti muški potomci Hektorovića.

Vlasnici posjeda Tvrdalj prije Petra HektorovićaPosjed Tvrdalj gotovo nikad nije bio vlasništvo

samo jednog čovjeka, čak ga ni Petar Hektorović nije dugo uspio dobiti cjelokupnog. Isključivi vlasnici posjeda bili su samo Petrovi nasljednici MarcAntonije i don Matij Hektorović.

Prije Petra Hektorovića posjed na Tvrdalju bio je najprije zajedničko vlasništvo cjelokupne obitelji Antuna Colombinia. Diobama, posjed pripada Hektoru Hektoroviću (utemeljivaču porodice Hektorović) i njegovu bratu Nikoli Colombiniu. Nakon Hektorove smrti njega nasljeđuju njegovi sinovi, između ostalih i Marin, Petrov otac, koji još neko vrijeme ne dijele posjed.

Kad je Petar Hektorović nakon smrti svojega oca naslijedio njegovo imanje, Tvrdalj je bio vlasništvo većeg broja njegovih rođaka Hektorovića i Margarite kćeri Nikole Colombinia udane za Nikolu Vidalia. Osim potomaka Antuna Colombinia, Tvrdalj je još posjedovao i don Andrea Deccolini, kojega nasljeđuju Succutini s čijim se nasljednicima Cerinićima nagađao Petar Hektorović.

Hektor I, Hektorović (Colombini)oko 1400-1479.Ovaj potomak Colombinijevih, djed Petra Hek

torovića, nasljedio je veliki posjed na Hvaru i Visu, čija je glavnina bila u Starogradskom polju (Campo st. Stephani). U Hvaru je sigurno imac jednu kuću, a u samom Starom Gradu ne spominje se nijedan posjed Hektorovića, osim onih na Tvrdalju koje Hektor dobiva, prvi od čitave familije, kaogratiju 144816.

Hektor je bio oženjen Lukrecijom (Lucretiom) i imao s njom pet sinova: Antuna, Dominika, Jako-

va, Vicenca i Marina, oca pjesnika Petra Hektorovića, te nekoliko kćeri.

U oporci17 koju piše 1467. u svojoj kući u Hvaru želi da ga pokopaju u crkvi dominikanskog samostana sv. Marka u Hvaru pokraj svih njegovih predaka (znači svi Piretići i Antun Colom- bini tamo su počivali) a ostavlja i nekoliko legata crkvama. Dominikanskoj crkvi u Hvaru ostavlja za njezin popravak 20 lira. Franjevačkoj crkvi koja se tada tek gradila ostavlja također 20 lira.

Za ukras Gospine kapele u hvarskoj katedrali ostavlja 10 lira. Hektor umire 1479. g. u Hvaru, pa možemo pretpostaviti da su Hektorovići već tada imali svoj oltar Gospe od Karmena.

Sinovi Hektora I

Antun II (Antonio Hettoreo)Najstariji sin Hektora I, i svakako glavni bašti-

nik porodičnih tradicija bio je Antun II Hektorović, pa njegovim nasljednicima Petar Hektorović (kako nije imao zakonitih muških potomaka) ostavlja svoj fideikomis, te ga unuk Antuna II, sin Hektora II, Antun III, nakon smrti Julije Lučić i preuzima. Ta grana Hektorovića kasnije je gotovo isključivo živjela na Tvrdalju (o njima će biti riječ kasnije).

Dominik (Domenego Hettoreo)Dominikov ogranak familije pretežno je živio u

Hvaru i na Visu. Sveukupno uzevši, čini se da su Dominikovi potomci uživali veći prestiž i raspolagali većim kapitalom (barem dok su imali zakonite muške potomke) od glavne grane Hektorovića Antuna II.Iz njihovih redova regrutirano je nekoliko hvarskih javnih sudaca, đakona i arci- dakona.

Dominik je imao sina Ulissea koji je bio suvremenik Petra Hektorovića, i baštinio je od oca posjede na Tvrdalju te ih prodaje Petru Hekto- roviću ili mijenja s njim za posjede na Visu, jer Ulisse tamo koncentrira svoje imanje. Palača Hektorović na viškoj rivi bila je njegovo vlasništvo.

Marin Hektorović (Marino Hettoreo)1464-1514.Marin Hektorović, otac Petra Hektorovića,

rodio se g. 1464. u Hvaru, gdje je bio glavni stan obitelji.

Godine 1479. umro mu je otac Hektor, dok je on još bio maloljetan i imao samo 15 godina. Nakon očeve smrti braća Hektorović nastavila su živjeti u zajednici, u kojoj se Marin ženi Katarinom Barbić (de Barbis) odličnom hvarskom plemki- njomčija je obitelj vukla korijene od istih predaka kao i Hektorovići. Porodica Barbić imala je juspatronat nad glagoljaškom crkvicom sv. Jero-

lima u Starom Gradu. Možda je po toj liniji Petar Hektorović bio upoznat s elementima hrvatskoga jezika.

Kad je Marin imao dvadeset i tri godine, Katarina mu rađa sina Petra (našeg pjesnika) g. 1487. Marin je s Katarinom, osim Petra, imao kćer Margaritu, a u Trogiru mu je živjela nezakonita kći Maruška18.

Dana 5.111500. u trideset devetoj godini života, kad je njegovom sinu Petru bilo 16 godina, Marin i njegov brat Dominik dijele19 s rodicom Marga- ritom, kćerkom Nikole Colombinia, zajedničko dobro Colombinijevih. Margarita diobom dobiva nekoliko kuća u "predgrađu", a braća Hektorović dobivaju dvije kuće u Hvaru, jednu do starog bunara, a drugu do kuće Paladini (između kuće Paladinijevih i kuće Hektorovićevih bile su stube). Kuća je bila duga i široka 13 1/2 bp. Tom prilikom dijele i posjed na Tvrdalju.

Godine 1502. dijele braća Dominik i Marin vrtove na Visu i Hvaru. Tom prilikom Dominik u Hvaru dobiva vrt pod gradskim zidinama, a Marin vrt iza Grada, ograđen zidom, koji je obrađivao Toma Bračanin.

Godine 1503. braća se ponovo dijele, ali ovaj put između sebe20. Marin dobiva dvije kuće (one spomenute već u diobi s Margaritom Vidal) tj. onu do starog bunara i onu do kuća Paladinijevih. Obje od oca nasljeđuje kasnije Petar Hektorović. Prvu, tj. onu do starog bunara, kasnije mijenja za kuću na Tvrdalju s Dominikovim sinom Ulissom, a drugu do Paladinijevih zadržava za sebe, jer u Hvaru mora imati barem jednu.

Dominik dobiva također dvije kuće, jednu u predgrađu (in Borgo) do kuća Vidalijevih i Nikole Colombinia, drugu s ruševinom i cisternom do kuća-Piretić i Cranchi. To je najvjerojatnije gotička palača, poviše hvarskih gradskih vrata, za koju se dugo mislilo da je pripadala pjesniku Petru Hektoroviću, dok dr. N. Duboković nije pjesnikovu kuću locirao nešto istočnije.

Kad je g. 1510. izbila hvarska buna pučana pod vodstvom Matije Ivanjića, Marin Hektorović angažira se na strani svoga staleža21.

Njegov ugled i sposobnosti, među hvarskim plemićima bili su, izgleda, na visokoj cijeni, jer ga šalju na čelu poslanstava u Veneciju da ih predstavlja pred senatom u sporu s pučanima. Tim prilikama Marin se dva puta, pred senatskom komisijom, konfrontira s pučkim vođom Matijom Ivanjićem, iznoseći plemićke optužbe protiv pobunjenika. Buna u tom periodu još nije bila zadobila svoj krvavi tok.

Dana 16.111 1513. Marin je još u splitskom egzilu gdje sastavlja oporuku22 (datum ut supra), želi da ga pokopaju u katedrali, u grobu koji je sam dao napraviti kod Kristovog oltara. Poklanja novac raznim oltarima, a ne zaboravlja ni porodični

29

oltar (obitelji Piretića) u Sv. Marku. Želi da se za crkvu sv. Kuzme i Damjana u Vrbanji nabavi za pet dukata slika koja će prikazivati Isusa Krista i njegovu majku Mariju.

Iste godine zaručuje svoju nezakonitu kći Maru- šku za Splićanina Nikolu Molendinaria.

1514. Matija Ivanjić prodire u Hvar s pobunjenicima. Ustanici pale plemićke palače a njih ubijaju u krvavom pokolju. Porodica Marina Hektorovića je u egzilu, tako da je izbjegla pokolju u svom gradu.

Petar Hektorović te godine navršava 24 godine.Po svršetku bune, koja se okončala vješanjem

glavnih pobunjenika (osim Matije Ivanjića, koji uspjeva pobjeći) na jarbole venecijanskih galija u hvarskoj luci, porodica Marina Hektorovića vraća se u Hvar, a Marin te godine umire.

Tvrdalj do 1514.

Presušivanje Tvrdaljske uvaleStari Grad je u XV st, do formiranja Vrbovske i

Jelse, bio najznačajnija luka Starogradskog polja, marginalna zbog malog broja stanovnika kao potrošački centar, značajnija kao tranzitni punkt preko kojeg su plemići, posjednici većeg dijela polja, transportirali svoje proizvodne viškove do većih trgovačkih središta, u prvom redu Hvara, gdje su i živjeli.

Zbog ekspanzije proizvodnje i trgovine uz obalu starogradske luke polovicom XV st. niču gospodarske zgrade za preradu i čuvanje vina, ulja, te slane ribe. S vremenom gradnja u luci postaje tako gusta da i nešto dalja, plitka Tvrdaljska uvala, pogodna za formiranje luke, postaje interesantna za eksploataciju. Pogodnost uvale bila je i blizina antičkom putu (južno od uvale) kojim se iz Starog Grada išlo u Hvar.

Na plodnom zemljištu oko uvale već su bili zasađeni vinogradi, pa se komuna zbog racionalne zemljišne eksploatacije više zalaže za melioraciju muljevitog, plitkog zemljišta uz samu obalu ili čak u moru i za gradnju na njemu nego za uništavanje vinograda, iako to isušivanje zahtijeva znatno veće investicije.

23 V. apend iks 1. V. apend iks 2.

30

Zemljište uz obalu komuni je bilo neinteresantno, s malom vrijednošću, te ga dariva, kao gratiju, svojim zaslužnim članovima, među ostalima i Colombinijevima.

Gospodarski karakter zgrada koje niču na Tvrdalju u tom periodu evidentan je, a služile su za prikupljanje, preradu i uskladištavanje poljoprivrednih proizvoda.

Renesansa i srednji vijek imali su čvrste ekonomske temelje bazirane na zemljoposjedu koji je bio vrijednost iznad svega i nije se smio narušavati ni pod koju cijenu. Čuvanje zemljoposjeda determiniralo je većinu socijalnih relacija unutar komune. Promatrati prostornost Tvrdalja polovicom XV st. znači promatrati rezultate jedne uspješne, pažljivo promišljene, agrarne politike koja vodi do formiranja nukleusa centraliziranih latifundija kadrih producirati značajne profite, čiji su rezultati kulturna klima, s vrhovima u egzistencijama poput Lucićeve i Hektorovićeve. Gledano legislativno, ta politika se realizirala kroz uspješne statutame odredbe poštovane u cijeloj komuni.

Renesansni promišljeni i dugoročno planirani urbanizam i agrarna politika, poštovan od svih, toliko odudaraju od našeg rastrošnog doba, koje ne prepoznaje vrijednosti plodne obradljive površine, pa je bespoštedno uništava.

Sukcesivnost gradnje na Tvrdalju do godine 1514.

26.X 1447.Najraniji podatak o Tvrdalju23 (datum ut supra)

vezan je za don Andru Deccolinija (Deculini) koji je sredinom XV st. posjedovao veći dio zemljišta oko uvale. Ovog nadnevka dariva nećacima Ivanu i Cvitanu Petroviću s Brača jednu parcelu u predjelu Osekaj.

26. V I 1448.Najraniji podatako Colombinijevima na TvrdaljuColombinijevi su posjedovali-4 imanja u Staro-

gradskom polju, pa su trebali i magazin uz more. Zato traže od komune parcele oko Tvrdaljske u- vale. To ne mora značiti da se ta familija tek tad javlja i u Starom Gradu, jer je mogla, diobama (barem grana Antuna Colombinija) izgubiti prava na korištenje porodičnih spremišta u Starom Gradu.

Hektor Hektorović, sin Antuna Colombinija, djed Petra Hektorovića, zatražio je u ime Colombinijevih (u svoje i u ime svoje braće) teren i dozvolu da sagradi kuće i skladišta na Tvrdalju. Hvarski knez Antonije Marcelo im (datum ut supra) gratijom ustupa muljevito općinsko zemljište uz obalu koje je trebalo presušiti.

Na tom su terenu Hektor i njegova braća sa-

31

Sukcesivnost izgradnje na Tvrdalju do 1514 50. do 1450. 51. do 1463. 52. do 1489.

gradili tri kuće, te mul s njihove sjeverne strane. Kuće su najvjerojatnije bile jednokatnice podignute na antičkim ruševinama. Teško bi bilo pretpostaviti da su kuće na Tvrdalju bile stalno mjesto boravka Colombinijevih. Vjerojatno su se oni njima koristili kao skladištima, a za stanovanje samo prilikom nadgledanja sezonskih radova. Glavno boravište Colombinijevih, dok su boravili u ravnici, bilo je u Starom Gradu (a u Hvaru su bili obvezni kao plemići posjedovati glavne kuće).

18.X 1450.Don Deccolini dariva Antunu II Hektoroviću

(Hektorovu sinu) zemljište na čijem je sjeveru more25, da ga presuši i nakon toga njemu vrati polovicu presušenog terena; po dimenzijama ta parcela identična s parcelom čije je dijelove Petar Hektorović kasnije kupovao od svojih rođaka i Deccolinijevih nasljednika Cerinića.

do 1463.pretpostavljeno

Hektor Hektorović sagradio je do 1463. još jednu kuću i gat zapadno od kuća sagrađenih na parceli dobivenoj g. 1448. Gat sagrađen u tom periodu okomit je na liniju obale i na gat pred kućama.

23.111463.Hektor Hektorović dobiva od hvarskog kneza

Francesca Justa gratiju da može na tad darovanom zemljištu, što ga presuši, sagraditi što god hoće26. Veličina parcele nije bila izmjerena. Hektor Hektorović mogao je presušivati zemljište sjeverozapadno od ugla svoje kuće, u pravcu mula koji je sagradio do posjeda don Paula Paladinija, arci-

25 V. apend iks 526 V. apend iks 8.27 A. Zaninović, o.c. (19)

p. 160.28 V. apend iks 11.29 V. apendiks 13.

32

đakona hvarskog, uz uvjet da prema Paladinijevu vinogradu ostavi put širok 6 lakata.

Istočna granica parcele i gradnja kuća zapadno od nje, podignutih na parceli dobivenoj 1448, određene su prema zabilješkama svećenika A. Zaninovića.

1482.Pet godina prije rođenja Petra Hektorovića na

uzvisini južno od uvale na Tvrdalju počinje se graditi dominikanski samostan sv. Petra mučenika27. Kao njegovi prokuratori i osnivači spominju se članovi pet obitelji: Balcius Balci, Antonio Draciza, Georgio de Lupo, Johane de Gazaris. Hektorovići, znači, ne sudjeluju u njegovu osnivanju.

13.II 1489 .Dominik Hektorović (Hektorov sin) sa sinom

Ulixom, dobiva (datum ut supra) uslijed naročite molbe od hvarskog kneza Capella gratiju da prisvoji glibasto tlo (squereto o pantano) dugo koliko su kuće, a široko 28 bv. Ovdje se uzima da je istočna granica gratije od 1463. određena prema kući Hektora Hektorovića, a zapadna granica gratije iz 1489. da je određena zapadnim uglom zajedničkih kuća koje su Hektorovići posjedovali.

5.7/ 1500.Do godine 1500. Hektorovići i Colombinijevi

nabavljaju veći dio zemljišta na Tvrdalju. Dokumenti o nabavama nisu sačuvani jer one (vjerojatno) nisu bile sporne.

Marin Hektorović (Petrov otac) dijeli se u ime porodice Hektorović s Nikolom Vidalijem (datum ut supra), mužem Margarite rod. Colombini28 (unuke Antuna Colombinija). Dijelili su porodični posjed na Tvrdalju južno od kuće Vidalija. Hek- torovićima je nakon diobe pripala južna polovica. Podatak koji imamo o parceli bez dimenzija je i lokacije, a svjedoči da su obiteljski posjedi Hektorovića na Tvrdalju bili znatno veći od tri navedene parcele, koje su, Hektorovići sigurno posjedovali. Kako ne nalazimo nijednu kasniju nabavu terena na Tvrdalju koja bi se mogla locirati unutar dvorca, g. 1500. uzima se kao godina do koje su Hektorovići i Colombinijevi posjedovali sav teren toga dijela.

Kasnije Petar kupuje te terene od svojih rođaka, a od Cerinića terene koji su bili u vrtu južno od dvorca.

Izgled Tvrdalja do 1514.Do 1514. Hektorovići su uredili luku na južnoj

obali Tvrdaljske uvale. Južno od gatova nalazile su se barem četiri njihove kuće. Osim Hektorovića na kompleksu je barem jednu kuću posjedovala i Margarita Viđali rođ. Colombini.

Tvrdalj za Petra Hektorovića 1514-1572.

Život Petra Hektorovića može se promatrati kroz tri radoblja.1. od rođenja 1487. do očeve smrti1514.2. od 1514. do prvog napada Turaka na Stari Grad i Hektorovićeva egzila u Italiju1539.3. Od povratka na Hvar g. 1541. do smrti 1572.

Prilike u svijetu

Petar Hektorović je za života bio svjedok pa i iOdionik velikih promjena u Evropi, koja se počela Oslobađati srednjovjekovnih stega. Kad je Petru bilo pet godina (1492), Colombo se vratio sa svog Meričkog pohoda. Kao tridesetogodišnjak doživio te Luterovo pribijanje 95 teza na vrata crkve u Witembergu, a kao pedesetsedmogodišnjak bio je !&nvremenik Pizarova osvajanja carstva Inka.

ZaPetrove mladosti Venecija nije imala dovoljno snage da ratuje na istoku i zapadu te preferira Osvajanja na kopnu i to na račun levantinskih prostora, koje Turci polagano osvajaju stvarajući mornaricu, pa Republika postupno gubi pozicije vodeće sile u istočnom Mediteranu.

Osvajanja priobalja okrenula su Evropu ujedinjenu u Kombrešku ligu protiv Venecije, i to u Najdelikatnijim trenucima venecijanske povijesti, mjublika gubi čitavu terafermu, ali u sebi ima još dovoljno snage da povrati sve izgubljene posjede (1517). Taj trenutak kad je protiv metropole bila Sva Evropa iskorišćuje Matija Ivanjić za podizanje hvarske bune.

Na istoku Turci s enormnom vitalnošću ratuju od Tunisa i Kavkaza do Beča (1529), a Selim I se 1517. proglašava za kalifa.

Godine 1522. zauzeli su Rodos pa vitezovi sv. Ivana sele na Maltu.

Godine 1526. u mohačkoj bici uništena je ma- đarska suverenost.

Godine 1538. vodi se odlučujuća pomorska bitka na istočnom Mediteranu kod Prevese, u kojoj Turci odnose veliku pobjedu nad kršćanskom flotom, nakon čega su venecijansko pozicije ozbiljno ugrožene i na moru.

1487-1514.Petar Hektorović rodio se g. 1487. O mjestu

«jegova rođenja polemiziralo se sve do nedavno, ivarani su tvrdili da je rođen u Hvaru, a Staro- fiađani u Starom Gradu. Te oštre, kampanilističke polemika iznijele su niz korisnih biografskih po

dataka o Petrovu životu.O mladosti Petra Hektorovića nemamo nikakvih

sigurnih podataka. Nagađa se da je poput ostalih hvarskih plemića školovan u Hvaru i Splitu (boraveći tako u Marulićevu krugu).

U tom periodu svoga života Hektorović je živio razuzdanim renesansnim životom, aktivno se baveći pjesništvom.

Hektorović se nikada nije ženio, niti je igdje do danas pronađen ma kakav podatak o majci njegove nezakonite kćeri Lukrecije (nazvane po Hektoro- vićevoj majci), koju priznaje za zakonitu i sam odgaja.

U doba kad su dalmatinski plemići obično odlazili u Padovu na školovanje, Petar je spriječen, jer se na Hvaru rasplamsala pučka buna (g. 1510. Petru je bilo 23 g.). Iste godine kad je buna krvavo ugušena (1514) Petru umire otac Marin, te se on morao prihvatiti upravljanja svojim posjedom, koji kupovinama znatno povećava.

Tvrdalj 1514-1521.J , 0o ^ h' l\- ^

Odmah nakon očeve smrti Petar Hektorović otkupljuje od rođaka polja, a naročito terene oko Tvrdalja. Tvrdalj u toj fazi figurira u prvom redu kao gospodarski centar Petrova posjeda, premda ima i ladanjske značajke (ribn jak i đardin). Tvrdalj je Petru bio suburbani vrt, u čiju je gradnju znatno investirao.

Hektorovićev glavni stan i dalje ostaje kuća u Hvaru. Dok boravi u Starom Gradu, Hektorović boravi u jednoj od svojih starogradskih kuća, to prije što je u tom periodu Tvrdalj bio veliko gradilište nimalo ugodno za življenje.

Ma koliko velika bila ljubav Petra Hektorovića prema Starom Gradu i Tvrdalju, on je kao plemić bio nužno građanin Hvara. Iz tog statusa proizlazile su i sve njegove privilegije.

1515.Altana i dvorišteNa području današnje altane bila je kuća koju

Petar Hektorović, kao i dvorište istočno do nje (današnji portego), prostor iza glavnog baroknog portala kompleksa, nasljeđuje od oca Marina. Neposredno nakon očeve smrti on otkupljuje kuće istočno od dvorišta koje su pripadale njegovim rođacima, te tako proširuje svoj posjed.

24.X 1515.Konoba

U diobi (datum ut supra) s rođacima Ulixom i Hektorom II Petaj^Hektorović dobiva konobu29, prvu kuću izvan Nasljedstva. Konoba se nalazila istočno od navedenog dvorišta, na njezinu zapadnom zidu još se vide puškarnice i velika vrata kroz koja su se unosile bačve, što svjedoči da je nekad

33

prostor zapadno od nje bio otvoreno dvorište. To je bila najveća zgrada posjeda sigurno gospodarskog karaktera, čija veličina uvjetuje buduću koncentraciju Hektorovićevog kapitala na Tvrda- lju, jer mu omogućuje uskladištenje poljoprivrednih proizvoda.

12.X 1516.Prizemna sobicaHektorović se mijenja s rođakom (datum ut

supra) Hektorom II, koiem daje obližnje polje Ograda, a dobiva kuću3" istočno od konobe, zidanih zidova i pokrivenu kamenim pločama (kuću kasniji dokumenti nazivaju prizemna sobica).

1516- 1518.Između te dvije godine Petru Hektoroviću jedan

neimenovani rođak poklanja oveću parcelu u vrtu pred Tvrdaljem31.

30. V III1517.Pri smirivanju pučke bune venecijanska flota i

kneževi, koje Republika šalje kao svoje zastupnike na Hvar, odigravaju presudnu ulogu, pa hvarski plemići zahvalni za očuvanje poretka i privilegija priređuju slavlja u njihovu čast32.

Tako njih dvadesetak sudjeluju kao kumovi na krštenju (datum ut supra) G ian / Battiste, sina hvarskog kneza Victora Dieda, koji je smatran za naročito zaslužnog u smirivanju pučana. Između ostalih bili su prisutni Petar Hektorović, Hanibal Lučić, Jerolim Bertučević, MarcAntonije Hektorović (Dominikov).

30.11518.Petar Hektorović kupuje kuću na Tvrdalju od

rođaka Hektora II, za 35 dukata33. Kuća nije bila u tvrdaljskom kompleksu, nego nešto sjevernije u predjelu Osekaj. Kasnije je Hektorović dariva svećenicima crkve sv. Roka.

3® V. ap end iks 15.31 V. ap end iks 14.32 C .F isk o v ić: LJETNIKO

VAC HANIBALA LUČIĆA U HVARU, Anali Hl JAZU, u Dubrovniku, go d . VIII-IX, Dubrovnik 1 9 6 2 , p. 1 7 7 -2 5 2 .

33 V. ap en d ik s 16.34 G. N ovak, o .c . (1),

P - 17.

34

35 F. Rački: HANIBAL LU- ClC - 2IVOT, PJESM E PETRA HEKTOROVlCA I HANIBALA LUČIĆA, Stari p isci hrvatski, knj. VI, JAZU, Z agreb 1874 , p. 45.

36 V. ap end iks 17.

1.V III1519.Nakon krvavog suzbijanja bune pučani i njiho

vođa Matija Ivanjić ne mire se potpuno s porazon Ivanjićeva aktivnost još se osjeća na otoku, pren daje u rimskom egzilu, odakle poručuje plemićira da se namjerava vratiti na otok i ponovo podij ustanak34, na dan hvarskog patrona sv. Stjepan 1 .VIII. Među plemićima je zavladao strah i panik od mogućih pučkih represalija. Neki čak i bježe otoka. Plemići i tada traže pomoć od Venecije, koja uvidjevši da je situacija ozbiljna - šalje galiju d

čuva plemiće iz hvarske luke za trajanja tjen Ivanjić procijenivši da bi povratak bio preopasai a njegov cilj neuspješan, odustaje od svoga na« ma, te blagdan protječe mimo.

Tvrdalj 1520.

53.

54.1. Altana2. Portego3. Konoba4. Prizemna sotx&5. Kuhinja6. Ribnjak7. Gospodarskal

zgrada (Viđali})8. Gospodarska'

zgrada j9. Nepresušeni

teren

55.

Te godine Hvarom hara kuga. Plemići napuštaju grad i borave u svojim poljskim dobrima. Hanibal Lučić u kući izoliran od ostalog svijeta prevodi zadnje stihove Ovidijeve "Pariš Jeleni". Možda tu nalazimo tragove zajedničkog zadatka prevođenja Ovidija koji pred sebe postavljaju Lučić i Hektorović kao tridesetgodišnjaci, jer Hektorović kasnije prevodi Ovidijevo Remedio amoris, a možda se tu radilo o pjesničkoj kompeticiji, svojstvenoj renesansi35.

19.111520.Petar Hektorović dijeli s Petrom Vidalijem, si

nom Margarite Colombini36, iste pozicije koje je s njom dijelio njegov otac Marin. Ona potvrđuje da je Hektorovićeva parcela ona koja se nalazi u vrtu južno do zgrada na Tvrdalju.

23.111520.Kuću zvanu kuhinja, istočno od prizemne sobi

ce, u sjeveroistočnom uglu dvorca, Petar Hektorović kupuje od rođaka Hektora II između 1516. i taj datum nalazimo uklesan na natpisu sjevernog zida gustime u prizemlju kuće. Do tog datuma Hektorović je posjedovao sve kuće kompleksa te đardin s njihove južne strane, pa je to možda i razlog zašto bilježi upravo taj datum.

Konoba, prizemna sobica i kuhinja činile su niz kuća podignutih na gratiji dobivenoj g. 1448, koja je imala dimenzije 40/15 bv, što otprilike odgovara i današnjoj tlocrtnoj površini zgrada na lokaciji, pa zaključujemo da se Hektorović nije bitno miješao u gabarite otkupljenih kuća, iako ih kasnije nadograđuje.

U ovom razdoblju Hektorović jedino nije posjedovao vrt u sjeverozapadnom uglu kompleksa, koji je pripadao Ulixu Hektoroviću.

1514- 1520.

Hektorovićeve intervencije na TvrdaljuMalo je vjerojatno da Hektorović počinje graditi

ili dovršavati bilo što na Tvrdalju prije 1514. jer je prije te godine na Hvaru bjesnjela pučka buna, a prije bune Hektorović je premlad za bilo kakav veći građevinski pothvat ili investiciju, koja bi se ionako pripisivala njegovu ocu. A tek je u ovom razdoblju postajao vlasnik Tvrdalja (najvjerojatnije se koristio rođačkom imovinom i prije nego što to zakonski potvrđuje).

Sukcesivnost Hektorovićeve gradnje na lokalitetu možemo detektirati ne samo interpretacijom dokumenata nego i slijedeći grafiju natpisa koje on odmah počinje postavljati na zidove svojega zdanja. Natpisi su najfascinantniji rezultati Hektorovićeve originalne inventivnosti. I prije njega humanisti poput Marulića skupljaju i ugrađuju rimske natpise na svoje građevine, te u kamen daju uklesa-

1519. ti posvete ili značajnije datume, ali nitko se prije Petra Hektorovića nije medijem natpisa koristio u tolikoj mjeri i u tolikom broju. Oni svojom multi- medijalnošću uvode njegova arhitektonska ostvarenja u sfere nabijene semantike, koje ona sama po sebi, sa svojom rustičnom romantičnošću, nemaju. Na Tvrdalju Hektorović isprepleće verbalno s ikoničkim, objašnjavajući svoje ideje o prostoru.

Hektorovićeva refleksivna pretencioznost, snaga i sigurnost u poznavanje apsoluta (kojeg nalazi u Bogu) nisu introvertirane. On ima potrebu da svoje kontemplacije trajno zabilježi ne samo u stihovima Ribanja nego i na zidovima Tvrdalja. Didaktičko moralistička potreba da se deklarira na Tvrdalju više djeluje kao politički program, pun tajnih migova, aluzija i simbola ako ne i alegorija, nego kao želja za poetičnošću, od koje pisac stihova nije mogao pobjeći. Na natpisima Tvrdalja naslućujemo uspješno baratanje prezentacijamastruk- turiranog transcendentnog, koje nam danas izgledaju masonski hermetičke ili barem platonske. Bez obzira na njihovu provenijenciju jasno je da ih Hektorović sa žarom ostavlja budućim pokoljenjima. Neke gnoseološke ako ne i ontološke stavove nalazimo u oba Hektorovićeva opusa - Ribanje i natpisima, samo što je u Ribanju znatno ekspli- citniji zbog veće analitičnosti medija, dok su natpisi nužno heraklitski lapidarni pa im treba meta- jezička verbalna eksplikacija. Samom Tvrdalju i natpisima Hektorović u ribanju posvećuje znatan broj svojih stihova. U drugom dijelu svoje knjige koji slijedi iza Ribanja on tiska kratki odgovor na latinskom na jednu Bertučevićevu pjesmu, u kojem odgovoru nimalo pretenciozno, već psihotički samouvjereno, poručuje da se odgovori na traženja najviših ontoloških kategorija (superos) mogu naći u stihovima uklesanim u hladni kamen njegova vrta i kuće.

RESPONSVM PETRI HECTO;

RET A E P I S T O L A E H I E R O N I M I B E R T V - C I I A N T E D I C T I , QJV I A B E O S C I -

R E C V P I E B A T Q_V A S I T A D

S V P E R O J , I T E R .

^fdjuperos fifcire cupis uirtutts alumne,Corporis exuto pondere quaJit iter .

Hortulus oflendet nofler, breue ttatiKj; (juodoptas In gelido fcuJptum limine carmen habet .

62.Prijevod:ODGOVOR PETRA h e k t o r o v ić a NA PISMO JEROLIMA BERTUČEVIĆAk o ji je ž e l io s a z n a t i k a k o s e s t iž e d o z v ije z d a

35

Saznati želiš, miljenice kreposti, kuda li možek zvijezdama slobodan duh pravi pronaći put.Vrt će pokazat ti moj, u njemu ono što želišvratiju hladni kam urezan sadrži stih37.

Promatrani na ovaj način, natpisi prestaju biti deklaracija i pjesničko poetski ili arhitektonsko dekorativni artefakt, već oni postaju agitatorski zapisi kojima on zagovara onaj tip religioznosti koji se njemu apsolutno jedini čini ispravnim, suprotstavljajući se svima koji misle drugačije. A njegova je religioznost također militantna, on se beskrupulozno natpisima suprotstavlja dominikan- cina i njihovom makularističkom naučavanju o bezgrešnom začeću, ili, premda često zaziva Krista i Djevicu Mariju, najvećim natpisom na kompleksu Tvrdalja posvećuje ne bilo kojoj emanaciji Boga nego upravo Bogu tvorcu, "OMNIUM CONDITORI" što također ima masonske prizvuke. Danas značenje natpisa s teškoćom dešifriramo jer su njihovi označitelji zastali u vremenu i nisu doprli do nas i tek se postupno smisao koji im je Hektorović namijenio ponovo konstituira. Natpisi se mogu zbog analize strukturirati u nekoliko shema prema prioritetu sadržaja ispitivanja. Po sadržaju natpisi se mogu podijeliti na one koji pozivaju na pokornost Bogu, Djevici Mariji, Isusu Kristu, na one koji podsjećaju na prolaznost i smrt, te na one koji objašnjavaju namjenu pojedinih arhitektonskih elemenata ili navode poetske Hektorovićeve refleksije o prostorima uz njih. Po jeziku natpisi se dijele na one pisane latinskim, talijanskim i hrvatskim jezikom (prvi put u povijesti kapitalnom kvadratom). Natpise možemo razvrstati i po grafiji u četiri skupine. Ako pretpostavimo da svakom tipu slova odgovara majstor s različitim šablonama, zaključujemo da su na Tvrdalju slova ža Hektorovića klesala barem četiri majstora, jer se grafije međusobno znatno razlikuju, sva su slova pisana kapitalnom kvadratom, ali kod majstora koji su ranije radili na Tvrdalju nailazimo na značajne gotičke retardacije koje se kod kasnijih klesara gube.

Ribnjak

37 Prijevod M. Nikolancija: PETRA HEKTOROVIĆA "INOJEZIČNE SITNICE", Hvarski zbornik, br. 4, Split 1976, p. 346.

38 N. Račić, o.c. (5) p. 247.39 Ibidem, p. 261.

36

56.

57.Zapadnizidribnjaka

58.Sjeverozapadniugaoribnjaka

59.Južni zic ribnjaka

60.Jugoistočniugaoribnjaka

61.Arkadezapadnogzidaribnjaka

64.Svod istočno od

ribnjaka

65.Crijep za odvod kišnice s terase ribnjaka

66.Sv. Roko i đardin, pogled s kaštela

Slijedeći grafiju natpisa i dokumente zaključujemo da su prve Hektorovićeve intervencije na Tvrdalju bile u đardinu i ribnjaku južno od zgrada koje postupno dobiva od rođaka. Već dok je širio svoj posjed Hektorović počinje graditi južni zid đardina pred ribnjakom u kojem radi gotički portal iznad kojeg postavlja natpis s konvencionalnim sadržajem uklesanim u središnji dio odmotanog svitka koji se u gornjim uglovima uvija prema unutra. Svitak s tekstom je česta gotička forma natpisa postavljenih iznad portala.

Natpis:PETRVS HECTOREVS MARINI FILIVS PROPRIO SVMPTU ET INDVSTRIA AD SVVM ET AMICO/ VSVM CONSTRUXIT

Prijevod natpisa:Petar Hektorović Marinov sin vlastitim troškom i marom sagradio je za upotrebu sebi i svojim prijateljima58

Natpis je klesao neki nevješt klesar, možda i nepismen, koji nije znao ni rasporediti tekst pa je bio prisiljen na abrevijature. Na natpisu Hektorović s ponosom ističe svoje ime i obznanjuje tko ga i zašto gradi. Tu nalazimo prvobitni nukleus graditeljske geneze Tvrdalja, koji Hektorović počinje graditi kao ladanjsko boravište s vrtom i ribnjakom, uz gospodarske zgrade, izvan Starog Grada, gdje se može povući s prijateljima i u osami voditi uzvišene raspre o pjesništvu, muzici i Bogu. Kasnije on u Ribanju proširuje te ideje, jer Tvrdalj reinerpretira adicijom novih sadržaja (npr. fortifikacijskih), pa navodi da Tvrdalj radi sebi na zabavu, nasljednicima i općini na korist.

Paralelno s južnim zidom kompleksa Hektorović popravlja ribnjak, koji je najvjerojatnije ostatak neke antičke piscine ili lučke naprave. Slova natpisa uzidanog u istočni zid ribnjaka imaju najviše gotičkih retardacija. Smatra se da upravo ovdje Hektorović otpočinje pregradnje.

Natpis glasi: NIHIL OCCVLTVM Prijevod natpisa: Ništa nije skriveno39

Ne može biti slučajno daje takav tekst natpisa, postavljenog upravo na istočnom zidu, na strani na kojoj se svjetlo rađa, i to poviše kanala koji služi za mrijestilište cipala u ribnjaku.

Tekst natpisa pronalazimo u Matejevu Evanđelju (Mt 10, 26). Isus obznanjuje apostolima, šaljući ih na misiju po Izraelu, da je njihova misija u vlasti Boga i da ih privremeni neuspjesi ne smiju obeshrabriti jer njihova je vječnost.

"Ne bojte ih se, dakle, jer nema ništa skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati".

37

40 Ibidem, p. 245.41 Ibidem, p. 247.42 Ibidem, p. 266 .43 J. Chevalier, A. G heer-

brant:RIJEČNIK SIM BOLA, Nakladni za v o d MH, Zagreb 1983 ,v. krizmon, šestar .

38

Ribnjak

68.Natpis:

N I H I L O C C V L T V M Prijevod natpisa:Ništa nije skriveno

69.Natpis:

P E T R V S H E C T O R E V S M A R I N I F I L I V S P R O P R I O S V M P T U E T I N D V S T R I A A D S V V M E T A M I C O S V S V M C O N S T R U X I T

Prijevod natpisa:Petar Hektorović Marinovsin vlastitim troškom i marom sagradio je za upotrebu sebi i svojim prijateljima

70.Natpis:

M E M O R A R E N O V I S S I M APrijevod natpisa:Sjeti se posljednjih stvari.

71.Natpis:

R E S P I C E Q V O D S A L V A N T N E C O P E S N E C G L O R I A M V N D I N O N D E C O R A V T A E T A S M O R S Q V I A C V N C T A R A P I T .Prijevod natpisa:Imaj na umu da ne spasava ni bogatstvo ni svjetska slava ni lijepota ili dob, jer smrt sve grabi.

72.

Natpis:C O N N V E N T I B V S V I R T V T E E T G E N I O - F -

Prijevod natpisa:"Izgrađeno u prisnoj suradnji vrline i

sposobnosti"

"NIHIL ENIM EST OPERTUM, QUOD NON REVELABITUR e t o c c u l t u m , q u o d n o n SCIETUR".

Poviše natpisa u udubljenoj četvrtastoj površini zida vide se tragovi u vapno utisnute zelene keramike jedne boce sa čije strane su bila dva tanjura. Poznavajući Hektorovićevu ćud i informiranost, reljef ne može biti nikako puka dekoracija (u što se postavljanje keramike izrodilo) jer je inicijalno njezino postavljanje na zidove kuća predstavljalo simbole: alegoriju Posljednje večere i drugog božanskog saveza s čovjekom. S ovako složenim elementima: kanalom za mriještenje cipala, natpisom i reljefom istočni zid ribnjaka nudi Čitav niz konotativnih optimističkih sklopova od moralno praktičnih, da se grijeh uvijek otkriva, da religioznom čovjeku ništa nije skriveno, jer dobro se ne mora ni skrivati.

Natpis i reljef koje Hektorović postavlja na južni zid ribnjaka kao da se konfrontiraju s ovom stranom svijeta oduvjek simbolom života.

Natpis glasi:RESPICE QVOD SALVANT NEC OPES NECGLORIA MVNDI NON DECOR AVT AETASMORS QVIA CVNCTA RAPIT.

Prijevod natpisa:Imaj na umu da ne spasava ni bogatstvoni svjetska slava ni lijepota ili dob, jer smrtsve grabi40.

N. Račić povlači paralelu između djela Severina Beotija, Hektorovićeve poslanice Nalješkoviću iz1541, te teksta ovog natpisa. U poslanici Hektorović, meditirajući o prolaznosti, parafrazira Beotija navodeći četiri stvari: bogatstvo, svjetsku slavu, dob i ljepotu koje "smućuju" svijet. Ta ideja ga nakon čitanja toliko zaokuplja d i je daje lapidarno prerađenu uklesati na ribnjak, ne bi li ga stalno podsjećala na prolaznost i smrt. Dvadesetak godina nakon klesanja natpisa Hektorović se u navedenoj poslanici osvrće na starost i nepisanje te argumentira svoju pjesničku neaktivnost ovom mišlju koja mu priječi žudnju za slavom, ali ipak dvadeset godina nakon pisanja poslanice daje tiskati svoju knjigu.

Da bi još više ukazao na prolaznost života koji buja Hektorović s juga poviše natpisa postavlja reljef sa simbolima smrti i efememosti lubanjom i dvije ttkfšteae bedrene kosti.

Tekst natpisa je po obliku elegijski distih potpuno pravilan s daktilskim heksametrom i pen- tametrom.

Na sjevernom zidu ribnjaka, strani hladnoće i smrti nalazi se natpis koji upravo na njih upozorava:

MEMORARE NOVISSIMASjeti se posljednjih (eshatoloških) stvari41.

Slova natpisa slična su slovima natpisa na južnom zidu, pa se smatra da ih Hektorović simultano gradi. Tekst Starog zavjeta (Sir 7/40) iz kojega Hektorović uzima fragment glasi:

"In omnibus operabus tuis memorare novissima tus et in aeternum non peccabis".

Poviše natpisa Hektorović je postavio reljef koji nažalost nije sačuvan.

Zapadni zid ribnjaka Hektorović je sudeći po grafiji slova natpisa postavljenog na njemu sagradio oko 1520. godine. Natpis glasi:

CONNVENTIBVS VIRTVTE ET GENK>F«

Prijevod natpisa dostaje diskutabilan pa i Račić razmatrajući problem nudi dvije solucije:

"Izgrađeno u prisnoj suradnji vrline i sposobnosti", te - "Slabašnima krepošću i mudrošću sam sagradio"42.

Nama danas, više od samog teksta natpisa govori reljef postavljen iznad njega. Reljef je najzanimljiviji dekorativni skulptorski element lokaliteta, na njemu je s prilično rustičnosti u sredini uklesan krizmon, kozmički i solami simbol Krista predstavljenog kao "sol invictus"43, simbol pravde koja se ostvaruje kroz prolaznost. Sa strane kri- zmona Hektorović simetrično kleše eminentni masonski simbol šestar, simbol preslikavanja božanskog reda na materijalni svijet. Ako su ta dva šestara Hektorovićeva deklaracija, onda njihov mali kut otvora upućuje na supremaciju materijalnog svijeta i niski stupanj njegove prosvijećenosti u masonskoj hijerarhiji.

U gornjem lijevom uglu reljefa nalazi se u zrakastoj auri glava muškarca, a u suprotnom uglu glava žene u zrcalno simetričnoj auri. Glave su kozmički simboli sunca i mjeseca. Danas je teško rekonstruirati u potpunosti sklopove Hektorovićeve retorike kojima se koristi komponirajući alegoriju, ali je jasno da pred sobom imamo referen- ■jaje jednog značenjskog sistema koji ribnjak razotkrivaju kao segment jednog šireg astralnog ako ne i kozmičkog poretka.

KuhinjaU jugozapadnom uglu kuhinje Hektorović gradi

gustimu koju s ponosom spominje u Ribanju kao "dažjevicu petu", pa bi ovo bila prva i dugo jedina gustima na Tvrdalju, u koju se voda slijevala kroz naplav napravljen na južnom zidu u visini poda prvoga kata.

39

Na dva slobodna zida gustime Hektorović postavlja natpise, od kojih je onaj na sjevernom zidu prvi datirani natpis kompleksa. Natpisi grafijom odgovaraju natpisu na zapadnom zidu ribnjaka, što nam omogućuje da ih datiramo oko 1520.

Natpis na sjevernom zidu gustime glasi:ANNO A SALVTIFERA DOMI NI NOSTRA IESV CHRISTI INCARNATIONE MCCCCC XX DIE XXIII FEB RVARII

Prijevod natpisa:Dne 23. veljače 1520. od spasonosnog utjelovljenja gospodina našeg Isusa Krista44.

Od natpisa s datacijom u sjevernom zidu znatno je zanimljiviji natpis postavljen na istočni zid gustime. Natpis se nalazi u plitkoj niši poviše otvora kroz koji je otjecala voda iz gustime, a glasi:

QVI BIBIT EX AQVA HAC SITIET ITERVM

Prijevod natpisa:Tko god pije od te vode, opet će ožednjeti45.

Tekst natpisa je doslovni citat iz Svetog pisma (Iv 4.13), čiji je novozavjetni kontekst potpuno u Hektorovićevom duhu stremljenja ka božanskoj vječnosti, pa ga ovdje donosimo.

Na putu za Galileju Isus se zaustavio u Samariji kod Jakovljeva zdenca. Bunar je bio dubok, a on

44 N. Račić, o .c . (5) p .220.45 Ibidem, p. 251 .46 PSHK, knj. 7, Lučić,

Hektorović, p. 109.47 V. apend iks 20.48 P. K uničić .o .c . ( 7 ) p . 3 949 V. apendix 23.50 J. Vončina: NO VO PRO -

NAĐENA PJESNIČKA POSLANICA, Forum, br. 3, Zagreb 1978 ,p. 3 2 2 -3 3 0 .

51 V. apend iks 2 552 V. Gortan: HVAR U D JE

LU VINKA PRIBOJEVI- ĆA, Hvarski zbornik,br. 4, Split 1976, p. 183-188 .

53 P. Kuničić, o .c . (7) p. 4054 C. Fisković, o .c . (32)

p. 205.55 P. Kuničić, o .c . (7) p. 40

40

nije imao čime dohvatiti vodu, pa zamoli Sama- rićanku koja je naišla da mu pomogne. Ona se začudi njegovoj molbi jer je Židovima bilo zabranjeno miješanje sa Samarićanima. Isus joj na to odgovori kad bi ona znala tko je on, pitala bi ona od njega vode, a on bi joj dao vode žive.

Samarićanka se na ove riječi još više začudi jer Isus nije imao vodu ni čime zahvatiti, a kamoli je izgledao veći od Jakova koji je podario Samarićane bunarom.

Nato joj Isus odgovara: "Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti" (što je i tekst Hekto-i rovićevog natpisa), a onaj koji bude pio vodu koju mu on daje neće ožednjeti dovijeka, jer ta voda bit će u njemu izvor vode koji teče u život vječni.

Na to je Samarićanka prepoznala u tom strancu Krista i zamolila ga da joj podari tu vodu.

Hektorović je, čini se, razradio mnemotehničke metode upozoravanja samoga sebe na ništavnost' ovoga svijeta, pa čak i na gustirni postavlja natpis- koji nužno asocira na ništavnost vode koja iz nje istječe, u odnosu na božansku vodu o kojoj govori Krist u Bibliji, a koju Hektorović nikako ne želi zaboraviti.

Kuhinja

73.74.Natpis:

A N N O A S A L V T I F E R A D O M I N I N O S T R A I E S V C H R I S T I I N C A R N A T I O N E M C C C C C X X D I E X X I I I F E B R V A R I I

Prijevod natpisa:Dne 23. veljače 1520. od spasonosnog utjelovljenja gospodina našeg Isusa Krista.

75.Natpis:

O V I B I B I T E X A Q V A H A C S I T I E T I T E R V MPrijevod natpisa:Tko god pije od te vode, opet će

ožednjeti

Nakon velikih osvajanja u Aziji i Africi, Selim I okreće se zapadu. Te godine turska flota je pred Visom.

1522.Hanibal Lučić i ostali pjesnici hvarskog kruga

naročito su prijateljevali sa Splićaninom Jerol i mom Martinčićem, latinistom. Lučić mu ove godine šalje poslanicu46 kojom mu kao informiraniji, jer Hvar je bio tranzitni centar, opisuje strahote rata razjedinjenih kršćana protiv Turaka, koji upravo napadaju Beograd, a Rodos otimaju vitezovima sv. Ivana. Iz poslanice doznajemo da su dalmatinski pjesnici hvarskog i splitskog kruga bili povezani čvrstim vezama. Jerolim Bertučević dobiva ime upravo po Martinčiću (jer mu je otac s njim prijateljevao). Lučić je među Splićanima imao mnoge prijatelje koje poslanicom pozdravlja, a obavještava Martinčića da je uručio njegov pozdrav He- ktoroviću, kako mu je on to naložio, te da ga Hektorović uzvraća.

271 Mejutoj ja prosu: sve tami k i stoje272 Pozdravi (znaš tko su) prijatelje moje,273 Jer i ja zapovid tvoju sam opravil:274 komu bi Ektor did Petra sam pozdravi I275 U svemu ki veli vaskolik da je tvoj,276 Terda si zdrav želi i vesel tolikoj.

14.V 1520 - 20. V I1520.Hektorović dobiva parnicu protiv braće Faza-

nić, koja se vodila zbog četiri sporna lakta graničnog zemljišta, do Hektorovićeve kuće sv. Roka naOsekaju4 '.

1522.Hektorovićeva sestra Margarita živi u Hvaru

kao udovica48.

17.VI 1522 - 23.VIII 1522.Hektorović se nagađa s Petrom Sparljetićem

zbog posjeda na Osekaju, jer je Sparljetić trebao put od svoje nove kuće do mora49.

1524.U Splitu umire Marko Marulić, naš najveći rene

sansni pjesnik, kojeg Hektorović s dubokim poštovanjem spominje u Ribanju, a smisao njegov a puta u Belistirićev i Marulićev Nečujam kao da je hodočašće uspomeni na ovog velikana.

J. Vončina datira Hektorovićevu poslanicu J. Zečkoviću (Leporiniju) svakako prije smrti M. Marulića50.

2.11524.Hektorovići i Viđali dijele parcelu koju je njiho

vu djedu Hektoru darovao don Deccolini (već

1520. 18.X 1450.) s njegovim nasljednicima, nasljednikom Ciprijanom Cerinićem, koji je diobom trebao presušiti parcelu i Hektorovićima dati onu polovicu koju oni izaberu51.

1525.U hvarskoj dominikanskoj crkvi sv. Marka

Vicenco Pribojević drži znameniti latinski govor "DE ORIGINE SUCCESSIBUSQUE SLAVO- RUM" - (O podrijetlu i zgodama Slavena) pred hvarskim plemićima. Prisutni su Petar Hektorović, Hanibal Lučić i ostali. V. Pribojević u trećem dijelu svoga govora opisuje Hvar i njegovo bogatstvo nastalo trgovinom i eksploatacijom Starogradskog polja, u kojem spominje i po gradsku sagrađena sela od kojih je najveće Stari Grad sa 500 stanovnika. Za Stari Grad ističe i njegovu antičku starodrevnost (ruševine, nađene kamene skulpture, antičke predmete od zlata i srebra, koji su se još tada lako nalazili među starim zidovima). Među učenim Hvaranima navodi Lučića, Bertučevića, Pelegrinovića; spominje i Hektorovića naročito ističući da se proslavio prijevodom Nazonovih Remedio Amoris, ne ispustivši ništa od originalnog teksta52.

Kolika je moć tiskane riječi svjedoči i činjenica da te Pribojevićeve retke o Hektoroviću preuzimaju svi oni koji pišu o Hvaru (Fortis, Kava- njin...).

1525.Ove godine Hektorović udaje svoju kći Lukre-

ciju za Petra Gazarevića (Gazzari). Ako pretpostavimo daje Lukrecija tada imala dvadesetak godina, onda je Hektorović s isto toliko postao njezinim ocem53.

7. VIII 1525.Kakav je bio hvarski renesansni urbanizam i

život unutar gradskih zidina naslućujemo iz parnice koju Hektorović vodi, u godini u kojoj udaje kćerku i kad ga Pribojević toliko slavi, sa susjedom Paladinijem, čija septička jama i odvodni kanal u ljetnim mjesecima Hektoroviću neugodno zaudaraju, pa on pokreće parnicu, koju i dobiva, te Pa- ladini mora popraviti septičku jamu54.

1526.Lukrecija je najvjerojatnije u Hvaru, gdje je živi-

la s mužem, rodila prvorođenu Hektorovićevu unuku Juliju55.

28.11527.Petar Hektorović je te godine ili nešto prije, za

počeo gradnju crkve sv. Roka istočno od dvorca na Tvrdalju, pa traži od komune da mu kao gratiju ustupi dio javnog puta (4bp) kako bi na njemu mogao sagraditi stepenice crkve. Hvarski knez

41

Pietro Quirini potvrđuje mu gratiju56.

l .in 1528.Ovaj nadnevak nosi prva sačuvana Hektoro-

vićeva poslanica57 Mikši Pelegrinoviću (oko 1500- 1562), hvarskom plemiću i desetak godina mlađem suvremeniku. M. Pelegrinović se bavio administrativnim poslovima. U Hvaru je bio defenzor komune, u Korčuli notar, a u Zadru kancelar. Mikša Pelegrinović je imao 1528. oko 28 godina, a Petar 39. U prvom dijelu poslanice Hektorović se najprije okomljuje na kritičare i uspoređuje ih s neplodnim kobilama, što svakako govori o visokim kriterijima ondašnje publike, nakon čega izvještava Pelegrinovića o svom nedavno dovršenom prijevodu Ovidijevih "De remedio amoris" (šalje mu prijevod uz poslanicu), koje je nastojao prevesti ne ispustivši ništa, nakon duže pjesničke neaktivnosti (upotrebljava metaforu oružje mu je zarđalo, konj otromio). Ovo nije u suprotnosti s Pribojevićevim navođenjem Hektorovića kao poznatog prevodioca1525, jer je Hektorović to mogao postati i s nedovršenim prijevodom. Hektorović zapravo u strahu pred kritičarima, tražeći vojvodu i branitelja koji može zagovarati njegov prijevod i obraniti ga od zlonamjernih jezika, kako on sam kaže Pelegrinoviću, izabire upravo njega, autora Jeđupke, koju izuzetno cijeni. (Poslanica razjašnjava autorstvo i dataciju Jeđupke koju je Pelegrinović dovršio godinu dana ranije na Korčuli, gdje je radio kaov notar.)

Sto znamo o ostalom Hektorovićevom pjesničkom stvaralaštvu osim prevođenja, do ovog vremena, kad je već bio četrdesetogodišnjak?

Jedino sigurno znamo da je već bio afirmiran kao pjesnik, iako, kao što se to vidi iz poslanice, obuzima ga velik strah pred kritikom sredine i kolizije među dalmatinskim renesansnim pjesnici

56 V. apend iks 26 .57 PSHK, knj. 7, p. 249 .58 P. Kuničić, o .c . (7) p. 3659 V. apend iks 27 , 28.60 P. Kuničić, o .c . (7) p. 3161 C. Fisković, o .c . (32)

p. 2 1 862 P. Kuničić, o .c . (7) p. 4063 V. apend iks 29 .64 S . Plančić: APH, knj. III,

Centar z a zaštitu kulturne baštine, Stari Grad, 1 984 , CXXX/3, p. 100.

65 P. Kuničić, o .c . (7) p. 36

42

66 V. apend iks 30.67 PSHK, knj. 7, p. 241.68 V. apend iks 31 .69 V. apend iks 32.70 V. apend iks 34 .71 V. apend iks 35 .72 V. apendiks 36 .73 M. Rešetar: EIN SE N D -

SCHREIBEN VETRA- N lC 'SA N HEKTOROVIĆ, Archiv fur s lav ish e Philologie XXIII, Berlin 1901 , knj. III,p. 2 0 6 -2 1 5 .

ma. Možda je Hektorovićevajuvenalna poezija bila poput Lucićeve? Većina autora u ovaj mladalački period njegova stvaralaštva stavlja pjesme napisane Gracijozi Lovrinčević, hvarskoj humanistkinji, i rođaku Jakovu Zečkoviću (Leporini) koje baš i ne odišu originalnošću.

3. VII1528.v Oko ponoći ovog dana na hvarskoj rivi u blizini

"Stendarda" izbila je tuča između pučanina Dom- paulusa i plemića Grafika. Među onima koji su priskočili da ih rastave bili su hvarski knez i Petar Hektorović58.

16.X 1528.Hektorović se mijenja s rođakom Ulixom, ko

jem daje posjede na Visu u zamjenu za njegov dio jedne parcele na Tvrdalju. Iste godine dobio je i dio koji je pripadao Ulixovu bratu MarcAntoniju. Parcela se nalazila u vrtu južno od dvorca59.

1529.Te godine ponovno nekoliko mjeseci Hvarom

hara kuga, pa Starograđani izabiru sv. Roka za svog zaštitnika (16. kolovoza). Toj ideji sigurno se priklanja i Hektorović koji možda tek tada odlučuje da svoju crkvu posveti upravo ovom svecu. Interesantno je da se u dokumentima buduća crkva, koja je sigurno već tada u gradnji, spominje samo kao kuća.

Hektorovićevo jedinstvo s pukom i osjećaj zajedništva vidljivi su i iz gradnje crkve samo u blizini dvorca, a ne gradnje privatne kapele unutar njegovih zidova60.

1530.C. Fisković smatra da je Hanibal Lučić upravo

te godine počeo graditi svoj suburbani hvarski ljetnikovac, pošto su se unutrašnjopolitičke prilike u hvarskoj komuni smirile61.

1533.Lukrecija je rodila do te godine, osim Julije, još

i kći Mariju, a tada rađa Petru Hektoroviću prvog unuka Mihovila62.

28.IV 1533.Na ovaj dan je prodao Ulix Hektorović obli

žnjem samostanu sv. Petra svoj vrt s ruševinom i nasutim terenom pred današnjim sjeverozapadnim uglom dvorca63. To je, čini se, jako pogodilo Petra, jer tako više nije mogao imati Tvrdalj kao zaokruženu cjelinu, tim više što mu je plato služio kao gat prilikom pristajanja brodova. Petar je po hvarskom komunalnom statutu kao rođak prodavača imao pravo prvenstva pri kupnji nekad zajedničkog dobra, pa pokreće parnicu koja je trajala sve do 1538.

23. V I I 1533.Hektorovića je ponovno smetalo zaudaranje

Paladinijeve septičke jame64 do njegove kuće u Hvaru, pa on ponovno pokreće parnicu ne bi li susjeda prisilio na popravak. Ovoga se puta kao odvjetnik javlja Hanibal Lučić. Dosuđeno je da Pa- ladini mora u roku od petnaest dana popraviti svoj zahod.

Imamo više podataka daje odnos između Lučića i Hektorovića u mladosti bio prijateljski, ali nakon te rasprave nikad se više ne spominju zajedno. Ako je rasprava imala imalo mediteranskog bučnog šarma, a po svemu sudeći morala ga je imati (bio je srpanj), njih dvojica imala su prigodu da se više nikad rado ne sretnu. Koliko je zapravo bio mali hvarski krug, govori i podatak da je upravo Paladiniju Lučić posvetio svoju Robinju i obvezao ga, kao i Hektorović Pelegrinovića, za svoj prijevod Ovidija, na pripremu terena kod publike prije izvođenja, te da ga propagira kod kritike. Samo godinu dana prije te rasprave, Jerolim Ber- tučević bio je hvarski sudac.

1535.Spominje se Petar Hektorović kao komisar u

oporuci Margarite Petković, žene Petra Barbisa (možda nekog majčinog rođaka ako ne i brata)65.

29.11535.Ulix Hektorović dariva Petru Hektoroviću vrt

okružen zidovima s ruševinom u sjeverozapadnom uglu Tvrdalja, zapadno od altane. Sjeverni susjed parcele naznačen je dvojno, kao donator (Ulix) ili kao samostan sv. Petra, pa izlazi da Hektorović još vodi parnicu sa samostanom oko platoa pred Tvrdaljem jer ne priznaje njegovu vlasnost.

Istočno od vrta bila je Hektorovićeva altana, a zapadno od vrta kuća Ilije Stantalića (današnja pošta)66.

1535-1536.Iz poslanice koju je uputio Nikoli Nalješkoviću

1541. doznajemo da je te godine neka teška nesreća pogodila Hektorovića. Kako znamo da mu je unuk Mihovil umro kao dječak (tada je imao oko tri godine), možemo pretpostaviti da je Petar kao pedesetogodišnjak jako tugovao za svojim jedinim muškim potomkom67.

1535.Hektorović se dijeli ove godine i sa Ciprijanom

Cerinićem, ali ne znamo koji su dio vrta pred Tvrdaljem međusobno razdijelili68.

18.1111535.Hektorović ponovno dijeli s Vitalijima, koje je

zastupao kanonik Jerolim Vitali, zajednički posjed u vrtu južno od Hektorovićeve kuće na tvrdalju69.

1536.Zoranić završava Planine.

28.XII 1536.Petar Hektorović je nastavio gradnju stepenica

pred crkvom sv. Roka. Čini se da je povećao svoj prvotni plan jer mu za njihovo dovršenje treba još pola lakta javne ulice, što mu knez Kornelije Barbaro i udjeljuje70.

28. V II1538.Hektorović konačno završava parnicu s domi

nikanskim samostanom oko platoa pred sjeverozapadnim uglom Tvrdalja71, nagađajući se s priorom Tomom bračaninom. Dominikanci su zadržali svoj posjed važan zbog opskrbe samostana jer nisu morali ići u starogradsku luku, već su brodovi s teretom mogli pristati upravo na mul do plokate ograđene zidom.

Nagodba određuje sudbinu tog dijela Tvrdalja jer spečava bilo kakvu gradnju na tom području, tako da prostor zapadno od altane dugo ostaje vrt.

25.11539.Hektorović otkupluje od nasljednika Ciprijana

Cerinića, njegove žene Margarite, te njihovih kćeri dio parcele u vrtu južno od dvorca72.

3. IV 1539.Tvrdalj u VetranovićevojposlaniciOvaj nadnevak nosi jedina sačuvana i objav

ljena poslanica koju je Mavro Vetranić, Dubrovčanin (1482-1576), naslovio Petru Hektoroviću73. Vetranović je bio pet godina stariji od Hektorovića. Potjecao je iz pučke trgovačke obitelji. Ulazi u benediktinski red, te se školuje u Monte Casinu. Život je proveo uglavnom po benediktinskim samostanima gdje je obnašao visoke funkcije.

Plodan kao pjesnik i autor raznovrsnih scenskih djela, Vetranović je već za života bio slavljen kao najveći dalmatinski pjesnik i autoritet. Hvaranima posvećuje jednu poslanicu u kojoj im zahvaljuje na hvalama njemu upućenim. U poslanici posebno ističe Petra Hektorovića i Jerolima Bertučevića, dok Lučića mudro, kao i svi Dubrovčani, prešućuje zbog Lucićeve arogancije i plagijata dubrovačkih "Robinja". Tako se i ovdje Hektorović našao na suprotnoj strani od Lučića.

Djela Vetranovića i Hektorovića nastaju u istom povjesnom segmentu, pa im je i aktualna problematika nužno ista. Slični su im i sudovi o mnogim pojmovima: viteštvu, hrvatstvu, Turcima..., a jednog i drugog prožima duboka pokajnička religioznost.

Kod Vetranovića, kao benediktincakoji živiere- mitskim životom, takvi stavovi su egzistencijalni, a Hektorović u dominantno religioznu misaonu sfe

43

ru ulazi nakon burne renesansne mladosti, izmoren i razočaran kaosom oko sebe. Kao i sva renesansa, tako i njih dvojica, nedvojbeno skrušeno pobožni, uspijevaju paralelno drugovati s Bogom i s Apolonom i muzama. Hektorović kao čovjek svojega doba nije mogao zaobići ove poganske književne, metaforičke konvencije, ali je u kasnijem razdoblju svog života osjećao otpor prema njima te ih pokušava izbjeći.

O prijateljstvu Hektorovića s Vetranovićem, pučaninom, benediktincem i najslavnijim poetom svoga vremena, najviše doznajemo iz dvije poslanice koje su sačuvane. Iz poslanica se razabire da je među njima razmjena pisama bila česta. Pisma su pisana s velikim trudom i s pretenzijama da se stvore dobri stihovi. U pozadini tih nastojanja koja mirišu na lovor naslućuje se toplo i iskreno prijateljstvo dvojice boležljivih uglednika na pragu starosti, koja im teško pada, pa je sa svom mudrošću koju donosi starost poetiziraju, a duh koji je još uvijek bio živ ne odustaje od akcije i odgovornosti.

Ne zna se kako su se Vetranović i Hektorović upoznali, ali se zna da je Vetranović predstavio Hektorovića dubrovačkom književnom krugu i upoznao Nalješkovića (^desetak godina mlađi od obojice) s njegovim knj^fevnim radom, i to upravo u ovom periodu. Kad je pisao ovu poslanicu iz nekog dubrovačkog otočkog samostana (sv. Andrija, Mljet) Vetranoviću su bile 57, a Hektoroviću 52 godine.

Uz pomoć poslanice možemo rekonstruirati tok korespondencije koja joj prethodi. Vetranović, pošto se upoznao s Hektorovićevim već afirmiranim radom, šalje Hektoroviću na Hvar "kratki listak" koji inicira njihovo kasnije prijateljstvo. Hektorović mu odgovara dužom nesačuvanom poslanicom, u čije sastavljanje ulaže znatan trud, što mu Vetranović zamjera. Obvezao se "vazda Vetrano- vićev zvati", našto mu ovaj zahvaljuje i uzvraća istom mjerom, iz čega vidimo da krupne riječi hvale nisu bile samo puka konvencija, nego da su stvarno označavale goleme bliskosti i toplotu među pjesnicima, često znatno udaljenih međusobno i jedino intelektualno povezanih.

U poslanici je Hektorović među listovima poslao Vetranoviću osušeni narcis, a poslanica je sadržavala i (nažalost nesačuvanu) pohvalu gradu Dubrovniku. Hektorović je opisao i neku veću nesreću koja je zadesila Hvar i Dubrovnik, jer na njegovu tugu Vetranović nadovezuje svoju, zbog slične masovne smrti koja je zadesila n jegov grad (ovo se možda odnosi na turska razaranja, epidemiju kuge ili oluje).

Što je nama posebno interesantno, Hektorović je podrobno upoznao Vetranovića s izgradnjom Tvrdalja (koji je intenzivno gradio) pravdajući se, kao što je često to i kasnije radio, da zbog njega i

starosti više ne sklada pjesme. Odatle Vetranoviću informacije o Tvrdalju, pa on hvali u svojoj poslanici Petrovu gradnju, imenujući pojedina mjesta lokaliteta koja mu je Hektorović naveo. Stihove kojima je Vetranović opisao Tvrdalj Hektorović kasnije inkorporira u Ribanje, jer Vetranovićev opis Tvrdalja ima dosta sličnosti s opisom u Ribanju.

Vetranoviću je Petar bio poznat kao pjevač i skladatelj, pa on spominje leut i liru, te izražava sumnju u Hektorovićevu iznemoglost i starost i bodri ga da nastavi s pjesmom.

Iz opisa Tvrdalja razabiremo da je dvorac već bio uglavnom sagrađen, možda i nastanjen, ali nikako i dovršen. Vetranović spominje palaču i dvor, jedno je mogla biti fortifikacija (altana), a drugo obitavalište, golubinjak (kula do altane), ribnjak (južno od kule), tvrd most (pokretni most ili lučki gat), perivoj (gizdav svim biljem zasađen, miriš- ljavo bilje i voćke, odrine); u istočnom vrtu spominje dud s kojeg je Hektorović dobivao svilu, te uzgajanje pčela, ptica i na kraju izvore vode.

Od svega toga Vetranovića najviše impresionira odnos mora i Tvrdalja (možda i ovdje slijedi Hek- torovićev opis), koji je možda uistinu bio potpuno okružen morem kao što on tvrdi. Nasipanje tvrdaljske uvale njemu je kao građaninu pomorske republike, kroćenje silnika Neptuna, nemoćnog pred utvrđenom lukom i zidištem koje skriva ribnjak okružen mirišljavim perivojem.

Stihovi poslanice u kojima se spominje Tvrdalj

Plemenitom i vrijednomu gospodinu PetruEktoroviću, vlastelinu hvarskomu, s velikojempriklonstvom odgovor umilenD. Mavra Vetrani.

stihovi 323-358323 Polaču i dvor tvoj, koji si sagradil324 i gizdav perivoj svijem biljem nasadil;325 inimijem najliše, koji vrijeme u svako326 gizdavo miriše, luveno i slatko;327 i razlika voća držeći rod svaki,328 od kojijeh još voća jakno raj zemalski;329 i tvoj golubinak i odrine gizdave,330 tvrdi most i ribnak i ostale naprave,331 pridragi Petre moj, kad ti se sve svrši,332 višni Bog sve ti toj u dugo podrži.333 Ljeti i prolitje, zimi i jeseni334 da t's travom sve cvitje vazda se

zeleni;335 da t's duba granice u vijek nikade336 ni s drobne travice lic na tle ne pade;337 tva misal što hoće, tuj ti se plodilo338 i obilno sve voće da bi ti rodilo;339 i s oblak tih daž zilen ti tuj kropil,340 i od boga što pitaš, toj ti sve dopustil.341 I one t'se tuj, Petre, jabuke rodile,

44

342 Esperide sestre koje su gojile;343 i on dub gizdavi, ki rađa mohoune344 u istočnoj dubravi od pritanke vune.345 I oni isti med izavril tuj tebi,346 ki služi Ganimed svim bogom na

nebi;347 i onu istu slas da duh tvoj izdvori348 ku posla božja vlas putnikom u gori,349 kad starca voevode božji puk vodeći350 bez brašna i vode pustinom hodeći.351 Svaka vrst od ptica tuj ti se gojila352 i bistra vodica da bi ti izavrila;353 kod bistre vodice neka ti svaki čas354 žubere sve ptice, gdi je taj rajska slas.355 Da t'slavic tuj poje, pojući da trudi356 i pijerske gospoje s danicom da budi.357 Taj družba pridraga s počtenom lubavi358 da s tvojom jednaga vrijednosti

boravi.stihovi 375-384

375 I Tvrdol taj luka s božjome lubavi376 tolik trud i muka s morem ju rastavi.377 Tomu sam vele rad, duh se moj

raduje,378 jak da mi lijepi sad tko na dar daruje.379 Zač kom je prisuši, staviv moć toliku,380 Neptunu prituži, našemu krvniku;381 grozno ti tijem plače i svili i jada,382 jak da mu svak drače srdačca

probada,383 i ak'ne ima valove, da t's tijem

pohvali,384 ter tvoje zidove da po tleh obali,

stihovi 437-440437 Nu pukli s'utvrdil kraj mora zidove,438 nega si pogrdil i sile negove;

(Neptunove op.)439 tijem bogu hvalu daj, ki ti da tolik dar440 prisušit morski kraj, koliko trudnu

stvar.

Tvrdalj 1539.Vetranović nam svojim opisom Tvrdalja daje

neke uporišne točke, koje omogućuju bar grubu rekonstrukciju Hektorovićeva dvorca neposredno prije njegova bijega u Italiju.

PalačaJedina fortifikacija koja je bila sagrađena do tog

doba (a završena je sigurno 1559) jest altana. Fortifikaciju je Hektorović sagradio poviše kuće koju je naslijedio od oca. Altana je danas potpuno inkorporirana u zgrade, visoka je dva kata, a nekad je, kao što nam svjedoče fuge na sjevernom pročelju Tvrdalja, stajala potpuno samostalno.

Ispod ove zgrade prolazi kanal kojim je voda cirkulirala između ribnjaka i mora. U prizemlju se

nalaze tri manje prostorije presvođene posebnim kamenim svodovima. Jedina prostorija na katu bila je presvođena istom konstrukcijom, koja je tada bila jedini način da se zgrada završi ravnom prohodnom terasom, pa se naročito upotrebljava pri fortifikacijama planiranim bez krovova. U fortifikacijama koje se grade s krovovima međukatna konstrukcija najvišeg kata gradi se od drvenih greda. Na sjevernom zidu altane Hektorović je dao napraviti tri zuba (merla) merlature, na svakom je po sredini bila konzola (pri vrhu zupca) kroz koju bi se provlačila prečka na kojoj je bila pričvršćena drvena škura koja bi se otvarala prilikom obrane, pomicanjem prema gore tako da su branioci mogli

77.Natpis:S I T E N O S T I C V R S V P E R B I SPrijevod natpisa:Kad vidiš što si, zašto seoholiš.Natpis je postavljen na nadvratniku zahoda.

45

76.

78.

gađati neprijatelje kamenjem ili vatrenim oružjem (slika 78). Ispod konzola Hektorović je napravio uske puškamice, a na visini poda altane s vanjske sjeverne strane, ispod fortifikacijskih naprava, postavio je najveći natpis kompleksa - OMNIVM CONDITORI (Stvoritelju svega). Natpis je sastavljen od tri ploče koje zajedno imaju dimenzije 416 x 38 cm.

Na jugoistočnom uglu, poviše Ribnjaka, altani je flankirana kula. Tu se može locirati Vetrano- vićev golubinjak, jer na kuli nalazimo otvore za ptice. Kula je nadvisivala altanu za visinu jednog kata. Danas je otkrivena samo njezina južna fasada bogato dekorirana lezenama koje završavaju arka- turom adriobizantijskih lukova, stoje interesantna retardacija XVI st, ispod kojih se nalaze tri okrugla dekorativna udubljenja (tondi ili petene). Slični profili lezena pronađeni su nedavno skidanjem malterai na ostalim vanjskim zidovima kule, pa je očito da se ona nekad samo jednom stranom naslanja na altanu, dok su joj druge strane bile slobodne. Takav sklop sigurno je fortifikacijski objekat, kojem je kula služila za promatračnicu s koje se pružao pogled na ulaz u Starogradski zaljev. Tako je svaki iznenadni napad na Tvrdalj, pa i Stari Grad, unaprijed bio osujećen. Tko god dolazio u Tvrdaljsku luku s morske, sjeverne strane, morao je uočiti altanu i kulu kao dominantne vertikale.

Prišavši bliže, posjetilac, ili napadač, mogao je pročitati devocijski natpis "OMNIVM CONDITORI", uklesan velikim slovima (19 cm), kojim Hektorović povezuje Tvrdalj s kozmičkim božanskim redom, obznanjujući da je svjestan neumitnosti Božjih sila čija teritorizacija dovodi do izgradnje Tvrdalja.

Dvor

Dvorište zapadno od altane i dalje je bilo gospodarski prostor. U njegovom sjeveroistočnom uglu nalazi se jedan od kurioziteta Tvrdalja - zahod nad čijim je ulaznim kamenim pragom Hektorović dao uklesati natpis:

SI TE NOSTI CVR SVPERBIS (Ako znaš što si, zašto se oholiš74).

74 N. Račić, o .c . (5) p. 255 .

46

Hektoroviću koji je drugovao sa Stvoriteljem, Apolonom i muzama, a pri tome uvijek inzistirao na realizmu, ni naturalizam nije stran. On permanentno ruši važnost ovosvjetovnog života, ukazujući na njegovu efememost ili kao ovim natpisom na nužne biološke činjenice. Nas danas kontrast latinskog jezika natpisa, koji nužno implicira dignitet tradicije i mudrost starine, te sadržaja natpisa, ostavlja u nedoumici, jer uvođenje zahoda iz sfere intime u sferu javnog, u krajnju ruku je neuobičajeno (jer natpis uključuje komunikaciju). A Hektorović s velikim ponosom, zbog dosjetke, svoju meditaciju o ljudskoj ništavnosti, prostorno osten- zivno i nama naturalistički, do granica dobrog ukusa, obogaćuje i ovom nemilosrdno rječitom istinom.

Ribnjak i vrt oko njegaDo 1539. Hektorović dovršava ribnjak, čiji pa-

rapef je izvomo bio viši od današnjeg. Nekoliko indicija upućuje na to da su svodovi oko ribnjaka nastali znatno kasnije od Hektorovićeva vremena, u kojem nastaju samo stupovi koji pridržavaju od- rinu oko njega.

O izgledu mirišljava vrta punog voćki i ukrasnog bilja tek naslućujemo. Vetranović za vrt šalje kasnije Hektoroviću oleandar i čempres, a u istočnom dijelu vrta bio je dud na kojem je svilac preo za Hektorovića kokone svile.

Iz kasnijih dokumenata znamo daje do velikog ribnjaka postojao i uži kanal koji su Hektorovići nazivali mali ribnjak (piscina parva, piccola pes- chiera75). Možemo pretpostaviti daje i taj mali ribnjak koji više ne nalazimo na Tvrdalju sagradio upravo Hektorović.

1536- 1541.

Prilike na MediteranuKakva su to prevrtljiva i opasna vremena bila,

samo naslućujemo. Konfrontacija dvaju kulturnih modela, islamskog i kršćanskog, nije bila ni ideološki ni religiozno statična jer se Frangois I spo- razumjeva sa Sulejmanom veličanstvenim protiv cara Karla V. Sulejman poziva Venecijance 1537. da i oni pristupe savezu i dopuste mu da preko njihovih teritorija prodre u srednju Evropu, što kršćanska republika odlučno odbija. Zbog toga Su- lejmanov admiral Barbarosa žestoko napada Krf, ali bezuspješno.

8.11 1538.Venecija ulazi na inicijativu pape u Svetu ligu

(papa, Karlo V Venecija) protiv Turaka. Njihovi se interesi samo djelomično poklapaju. Španjolskoj i Austriji glavni je cilj bio smirivanje gusarstva i mir u zapadnom Mediteranu. Stoga prihvaćaju pomoć venecijanske mornarice, ali nisu bi-

80.

Altana s merlaturama.81.

Natpis:O M N I V M C O N D I T O R I Prijevod natpisa:Stvoritelju svega.Vidi tri zupca merlatura, konzole i puškamice na njihovoj sredini.

79.

47

le spremne prihvatitia a kamoli pomoći da Venecija konsolidira svoje posjede na istočnom Mediteranu i time ponovno uspostavi dominaciju na moru, što bi se reflektiralo i na venecijanske pozicije u Italiji, gdje jedino ona ne priznaje španjolsku supremaciju. Za veliki pomorski obračun Venecija oprema veliku mornaricu, koja broji 150 galija zajedno sa španjolskom mornaricom.

Kršćanskom mornaricom zapovjedao je Andrea Doria, potomak familije starih venecijanskih neprijatelja.

Flote se konfrontiraju kod Prevese 27.XI 1539. Zbog loših Dorijinih instrukcija, povukao se bespotrebno prije vremena, Turci odnose pobjedu, nakon koje postaju najveća pomorska sila Mediterana, jer se^kršćanske flote sporo obnavljaju. Ipak u tom ratu Španjolci osvajaju Novi, a Venecijanci Risan u Bokokotorskom zaljevu.

U nemirnim vremenima 1539, zbog unutrašnjih spletki, Venecija uvodi inkviziciju (inquisitori di stato, Tribunal supremo) kao magistrat čiji je glavni zadatak bila protuobavještajna služba. Barba- rosa usprkos primirju sa 150 galija napada španjolski Novi, dok Venecijanci u Kotoru i Risanu izdržavaju tešku opsadu.

5. VIII 1539.Venecijansko-turske bitke koje se vode na moru

i Hvaru bliskom kopnu izazivaju među hvarskim plemićima pomutnju, pa većina bježi u sigurniju Italiju. Među njima je i Hektorović s već starom majkom Lukrecijom. Osamnaestodnevnu plovidbu

82.

83.Južna fasada kuk (prema ribnjaku)

76 PSHK, knj. 7, p. 24177 P. Kunićić, o .c . (7) p. 2478 O PO RUKA PETRA

HEKTOROVIĆA štam p a- na in e x te n so u SPH , knj. VI, p. 8 -23

79 SPH , knj. V ,p . 3 1 2 -3 2 0

87.Otvor u svodu poda

prvog kata altane

84.Vrh kule (terasa)

85.Donjizavršetaklezenakule

86.Lukuunutrašnjostikule

48

do Itali je po olujnom moru Hektorović opisuje Na- lješkoviću76 u poslanici iz 1541. rječnikom iskusnog mornara i dubokim otočkim respektiranjem mora. Bijeg je bio opasan ne samo zbog snažnih vjetrova nego i zbog blizine Turaka i uskoka od kojih Hektorović podjednako strahuje. Kad su stigli pred Rovinj, dva mjeseca prije bitke kod Pre- vese (datum ut supra), na brodu Petra Konkića (ser Petrus Concich), Hektorović s već starom majkom sklapa ugovor o korištenju njezine dote i očeve ostavštine7'.

Možda mu majka ostaje u Rovinju, dok on nastavlja svoj put ka sjeveru, gdje u piranskom vice- dominijariju predaje prvu oporuku (ordinamento a morte) napisanu kod Ivana Casija (Zuane Casio)78.

0 pojedinostima I lektorovićeva boravka u Istrii Italiji ne znamo ništa, možemo samo pretpostaviti daje boravio u Veneciji, koja je tada bila u svom punom renesansnom zamahu.

Dok je Hektorović bio u Italiji, Turci pljačkaju Stari Grad. Napad je imao manje razmjere pa nije zabilježen u venecijanskim izvještajima. Sudeći po datumu Nalješkovićeve poslanice, doduše pisane u Dubrovniku 7.X 1540, Hektorović se vraća kući prije sklapanja tursko-venecijanskog mira 2.X1540, gdje zatiće Tvrdalj u kaosu.

10. V 1540.U ovim strahom i patnjama prožetim vremenima

Hektoroviću je naslovio (datum ut supra) svoju poslanicu Dubrovčanin Nikola Nalješković79, potomak bogate građanske, trgovačke obitelji, koja je i prije njega aktivna u dubrovačkom znanstvenom krugu (bio je u dalekom srodstvu sa Cvijetom Zu- zorić). Prva Nalješkovićeva poslanica upućena Hektoroviću napisana je nakon što ga Vetranović upoznaje s Hektorovićevim radom. Nalješković je bio tridesetak godina mlađi od oboje pjesnika. Dok piše poslanicu, ima upravo toliko godina, a Hektorović navršava pedeset i tri.

Nalješković je po porodičnoj tradiciji trebao postati trgovac. Kao trgovac propada, što je znatno umanjilo njegov prestiž u špekulantskom Dubrovniku, netolerantnom prema siromaštvu. Nalješković u dubrovačkoj sredini svojim upornim organizatorskim radom, raznovrsnim kontaktima, književnim i znanstvenim djelima podiže status pisca i znanstvenika, iako su to zanimanja koja ne donose profite. Nalješkovićevo siromaštvo je relativno jer je, iako nesretan u privatnom životu, njegov posjed u Župi bio okupljalište mnogobrojnih prijatelja gdje su se čitala i razmatrala literarna i astronomska djela.

Sudeći po onome što je ostalo od Nalješko- vićeve korespondencije, on održava kontakte s raz

Tvrdalj 1540. 88 . 89.49

nim kulturnim sredinama, a najzastupljeniji je hvarski krug i u njemu naročito Hektorović. Godine 1579. tiskano je Nalješkovićevo djelo "Dialogo sopra le sfere del mondo", koje je možda već1541. bilo gotovo (u rukopisu), jer mu Hektorović u poslanici čestita na jednoj nagradi, za koju se zna da je (datum ut supra) Nalješković dobio od Republike upravo za navedeno djelo.

Pred kraj života Nalješković je sudjelovao svojim komentarima u velikoj reformi kalendara Grgura III.

Iz korespondencije Nalješkovića s Hektorovi- ćem doznajemo obilje podataka o Hektorovićevom duševnom stanju u starijim godinama života, za razliku od ostalih dokumenata kojima raspolažemoi koji su čisto pravne prirode, te samo šturo nabrajaju činjenice.

Dva prijatelja su zaokupljena istim ciljevima, pažljivo su sastavljala i razmjenjivala poslanice koje odišu, uza svu konvencionalnost stila, neizmjernom toplinom i povjerenjem. Dok Nalješković, znatno mladi, tek juriša za slavom, Hektorović se, već umoran, star, u Turcima obilježenim vremenima povlači skromno, možda i previše skromno da bi bilo uvjerljivo, jer još nije napisao Ribanje.

Među Nalješkovićevim spisima pronađeni su prijepisi šest njegovih (pisama) pjesama upućenih Petru Hektoroviću, od toga su dvije datirane. Prva od 10.V 1540. kojom i počinje njihovo prijateljstvo, dok zadnja datirana poslanica nosi datum18.XII 1557. Njom Nalješković zahvaljuje Hektoroviću na posjetu u Dubrovniku. Sačuvana je i jedna Nalješkovićeva poslanica Hektoroviću koja može biti približno datirana po smrti Nikole Dimi- trijevića, 1553, o kojoj on obavještava Hektorovića. Osim poslanica kojima se može odrediti vrijeme nastanka, Nalješković piše Hektoroviću i tri nedatirana djela različite dužine i sadržaja, a i u svojoj korespondenciji s drugim pjesnicima on često spominje Hektorovića. Sačuvane su i dvije pjesme na latinskom, koje je Korčulanin Antun Rožanović uputio Nalješkoviću, a moguće i Hektoroviću.

Od onoga što je Hektorović Napisao Nalješkoviću sačuvana je samo jedna poslanica, i to

80 PSHK, knj. 7, p. 2 4 1 -2 4 781 STATUT KOMUNE

HVARSKE, p. 2082 V. ap end iks 38 .83 E. C oncina: LA MACCHI-

NA TERRITORIALE, LA PROGETTAZIONE DEL- LA DIFESA NEL CIN- Q U EC EN TO VENETO,

50

L aterza 87 7 , Bari 1983; P. M archesi: FORTEZE VENEZIANE 1 5 0 8 -1 7 9 7 , R usconi, M ilano 1984 .

odgovor na onu prvu Nalješkovićevu poslanicu iz 1540. Uza sve bogatstvo te korespondencije Hektorović ne uvrštava ništa od nje u svoju štampanu knjigu.

U prvoj Nalješkovićevoj poslanici Hektoroviću, koja počinje stihom "U knjigah Čičeron..." nakon uvodnog dijela, iz kojeg doznajemo da je Hektorović vladao latinskim i talijanskim, što je aluzija na njegov prevodilački rad, te da je upravo Vetranović upoznao Nalješkovića s Hektoroviće- vim radom i pjesmama koje je on uputio Pele- grinoviću, Nalješković opisuje jedan svoj pastoralni san. Vila (muza) ga poziva na Parnas, na izvor pjesničke inspiracije (čuo je daje Hektorović tamo već bio). Na vrhu gore, nakon što su slušali pjesmu za koju nije bio siguran da li dolazi s vrha gore ili s neba, vila ga obavještava i kaže mu da to Nikola Dimitrijević, Mavro Vetranović i Hektorović plešu okrunjeni lovorovim vijencima:

Mavru Uranija ljepša neg ružaPetri Talija, Nikoli Klio muza...

Nalješkovićevo metonimijsko povezivanje Hektorovića u kolu s Talijom obično se tumači time što je Hektorović bio poznat kao pisac scenskih djela, na osnovi čega se potvrđuje tradicionalna staro- gradska pučka atribucija Prikazanja sv. Lovrencija mučenika upravo Petru Hektoroviću.

U snu Nikola ne uspijeva doći na vrh Pamasa, muza ga napušta, on se budi i žuri da obavijesti prijatelje o svom snu. Nakon tih stihova s mnogo hvale upućene Hektoroviću završava poslanicu.

16.XI 1541.Hektorović odgovara Nalješkoviću nakon

godinu i po dana od njegove poslanice80 "U knjigah Čičeron...", i to iz Hvara, a ne iz Staroga Grada. Poslanica je pisana uobičajenim načinom, a sadržava nekoliko važnih podataka za Hektoro- vićevu biografiju. U njoj Hektorović opisuje već obrađeni bijeg u Italiju i dvije nesreće (također obrađene, vidi 1535).

Iz poslanice doznajemo da je Hektorović imao sijedu bradu (Za me nisu pjesni sjeda je sva brada, st. 53), te da se osjećao već star (imao je 54 godine). Patio je od kostobolje koja mu zahvaća noge, kukove i ruke. Na kraju poslanice Hektorović hvali Nikolinu pjesmu, njemu namijenjenu, uz napomenu svojstvenu njegovu izraženom katoličkom realizmu, koja sadrži i mali prijekor da treba odustati od zazivanja muza i poganskih bogova i pronaći kršćanske forme pjesničkog izražavanja:

Zaman je muže zvat i boge poganske,Potrebno je iskat načine karstijanske (155-156)

Ovog se savjeta ni sam Hektorović nije pridr

žavao, jer u pismu upućenom Vicencu Vanettiju, oko 1561, ima obilja muza i pastoralnih motiva, ako. ne i dosta duhovitog ironiziranja Nalješko- vićeve poslanice (Hektorović štaviše objavljuje to pismo). Na kraju poslanice Hektorović šalje pozdrav i Vetranoviću.

Poslanica sugerira da se Hektorović pred intenzivnu gradnju na Tvrdalju osjećao nemoćan, star, mučen kostoboljom i nepoznatim nesrećama. Pjesništvo po njemu ne dolikuje takvu starcu. Tek se nedavno vratio iz izbjeglištva odlučan da radi korisnije stvari nego što je stihotvorstvo po kojem ulazi u našu povijest.

Odgovor Nikoli Nalješkoviću stihovi 133-138

133 Rastarkom ležahu sve stvari jur koje134 Jedva se poznahu sa su bile moje135 Ke ne znam ja ikad stavim li na svoj red.136 Nu misli oto sad kakva je moja zled.137 Nikola razumni, veraj mi zaisto138 Da s toga moj um ni još došal na misto.

1542.Hvar je nakon Hektorovićeva povratka bio u

zapuštenom stanju. Polja i putovi su bili zakrčeni zbog neobrađivanja, pa je knez bio prisiljen izdati naredbu koja prisiljava vlasnike polja da urede ceste uz svoje zemljište81.

13.X 1543.U ratom opterećenim vremenima kad nadzor

centralne vlasti slijedi svoje prioritete, uvijek se nađu pojedinci spremni prekršiti zakone. To se događa i na Tvrdalju kad za Hektorovićeve odsutnosti Petar Succutini nasipa ispred kuće De Angelis na sjevernoj obali mandrača, pred istočnim dijelom sjeverne tvrdaljske fasade, kamenje u dužini od 6 lakata i time sprečava cirkuliranje vode u mandraču, a Hektorović je svakako želio da more dolazi do njegova dvorca82.

Hektorović parnicu dobiva 29.XII 1545, pa su Succutinijevi nasljednici bili prisiljeni povaditi kamenje iz mora.

1543.I provedi tori delle FortezzeEkspanzija Sulejmana Veličanstvenog nije se

zaustavila ni nakon Hektorovićeva povratka u Stari Grad. Doduše u ovom periodu glavna linija na- oada išla je sjevernije prema Carstvu. 1543. Su- ejman osniva Budimski pašaluk, a njegov admiral 3arbarosa napada i pljačka Nicu.

Kršćanska Evropa shvaća da joj je istočni neprijatelj jak i da će se protiv njega još dugo i iscrpljujuće boriti, pa carevi i Venecija grade čitav niz utvrda koje permanentno brane njihove teritorije od Turaka.

Golemi venecijanski imperij nije se mogao braniti čitav, pa se Venecija odlučuje braniti samo važne punktove, i to tvrđavama sposobnim da izdrže napad artiljerije koja se naglo usavršavala postajući svakim danom sve ubojitija. Gradski zidovi poput hvarskih imaju zadatak samo da spriječe eventualni iznenadni napad. Velikom zadatku Venecija pristupa sistematski, koristeći se svim tadašnjim znanjima o fortificiranju, balistici i njezinoj primjeni kod fortifikacija83.

U Italiji tada djeluje više privatnih škola koje se bave znanstvenim proučavanjem balistike i njezine primjene.

Sve veća prisutnost problema vidljiva je iz pojave većeg broja traktata na tu temu publiciranih u Evropi.

Venecija složenom i faraonskom problemu fortificiranja posjeda prilazi sistematski, pa čak osniva magistrat Proveditori delle fortezze (anno ut supra), čiji je glavni zadatak da izgradi utvrde po svemu imperiju. Magistrat je pri svom radu konzultirao najeminentnije stručnjake, uz nužnu kon- spirativnost koju zahtijeva svaka vojna intervencija.

1545.Na istočnom prilazu Starom Gradu, u ulici P.

Škaipe, postavljena je kapelica, čiji natpis materijalizira religiozne impulse Starograđana homo- logne Hektorovićevim. Na kapelici je uklesan natpis Gabrijelova navještenja Mariji:

AVE MARIAGRATIA PLENADOMINVS TECVMM'D XXXXV

Prijevod: Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin je s tobom. 1545.

29.IV 1546.Dvadeset godina prije nego što je postavio ka

pelu koja je markirala prilaz Starom Gradu iz Hvara, Hektorović na sjevernoj fasadi obližnje crkve dominikanskog samostana sv. Petra, južno od antičkog puta koji ^ijeli posjed Hektorovića od dominikanskog, plarrtra postaviti još jedan nadasve zanimljiv natpis u sklopu većih zahvata koje namjerava izvesti unutar crkve. Natpis je sačuvan, a danas se nalazi poviše južnog ulaza u crkvu sa sirane klaustra.

Na natpisu je prvi tekst uklesan kapitalnom kvadratom na hrvatskom jeziku. Hektorovići ne sudjeluju u gradnji samostana, jer su u to doba tek dobivali parcele u njemu susjednoj tvrdaljskoj uvali, ali kad za Petra Hektorovića posjed već tol iko narasta da predstavlja centar njegova imanja, on želi i u susjednom uglednom plemićkom samo

51

stanu obilježiti svoju prisutnost, pa u njemu gradi porodični oltar i kapelu.

Hektorović je zatražio od priora Ivana s Brača (datum ut supra) i osnivača (fundatores) samostana dozvolu koju i dobiva da sagradi oltar Kristova pokapanja84. Oltar želi sagraditi da pojača kult Božji, i to najbolje što bude mogao upravo u obliku groba, koji najadekvatnije prikazuje jedan od posljednjih trenutaka Kristova ovozemaljskog života (pro ampliando cultu divino et pro eius devotione sepulcrum formam sepulcri).

Kapela je bila u crkvi, a Hektorović je dobio dozvolu da može intervenirati i na sjevernoj fasadi (et extra eam). Intervencija je locirana između zapadnog ugla sjeverne fasade crkve i kapele od Ružarija, što implicira Hektorovićevu gradnju oltara u unutrašnjem uglu crkve a na suprotnoj vanjskoj strani zida postavljanje navedenog natpisa:

PVTNICE CHOYI ZNACS//CIMSE RAYDOBIIVAAEVO OVDE ISVS NACS//V GREBVPOCIIVAA:POYMVSE POCHLONI//POCTVY BOGATVOGA:NECHATE VCHLONI//ODA ZLASVACHOGA85.

Natpisom Hektorović upozorava umorne putnike koji prolaze frekventnom otočkom magistralom na prisutnost oltara i kulta pokapanja u crkvi. On postavljanjem natpisa socijalizira svoj privatni oltar, za koji je kako navodi Kuničić, od pape dobio povlasticu da bude "altare privile- giatum", u također ekskluzivnoj crkvi, još upravljanom plemićima osnivačima, uvodeći ga u sferu javnog prometnog puta demokratično dostupnog svima. Kao što je i Kristova žrtva bila žrtva za sve, tako joj svi molitvom trebaju odavati poštovanje,

84 P. Kuničić, o .c . (7) p. 3285 N. R ačić, o .c . (5) p. 2 3 986 G. Gam ulin: JA C O PO

TINTORETTO SULL'AL- TARE Dl PIETRO HEKTOROVIĆ, P a ra g o n e, god XV!, br. 183 , Milano 1965; TINTORETTO NA HEKTOROVIĆEVU OLTARU, Vjesnik, Z agreb , 2 6 .VI11 9 6 4 .

87 C. F isković, o .c . (32) p. 2 0 9

52

88

89

90

S . P lančić: APH, knj. III, CX XX/1, p. 99 V. O m ašić: POVIJEST KAŠTELA, L ogos, Split 1986 , p. 126 H agg Ion: STORIA DELLE FORTIFICA- ZIONI, Instituto geo g ra - fico d e Agostini, Novara 1982.

jer inače je ona bespredmetna, pa Hektorović upravo na nju natpisom poziva.

Na taj način njegov oltar ne funkcionira više samo u kontemplativnom dominikanskom sumraku crkve nego ekspandira među sve one kojima je Kristova žrtva i vjera u nju neophodna za spasenje. Gledano komunikacijski, možda bi arhitekti mogli zamjeriti Hektoroviću da povezivanje internog i eksternog nije ostvario arhitektonskim jezikom, ali Hektorović nije projektirao crkvu (koja je već bila sagrađena), nego gradi samo jedan od oltara.

Na taj najvjerojatnije drveni oltar Hektorović daje postaviti palu s prikazom Kristova pokapanja. Pala se nalazila na oltaru i nakon turske pljačke Starog Grada (1571), pred kraj Hektorovićeva života, kad strada i dominikanski samostan. Nakon pljačke čitav samostan je obnovljen, pa i Hek- torovićev oltar, a pala je zamijenjena novom dragocjenom Tintorettovom86, u čemu Hektorović ni-

91.Natpis:

P V T N I C E C H O Y I Z N A C S / / C I M S E R A Y D O B I I V A A E V O O V D E I S V S N A C S / / V G R E B V P O C I I V A A : P O Y M V S E P O C H L O N I / / P O C T V Y B O G A T V O G A : N E C H A T E V C H L O N I / / O D A Z L A S V A C H O G A (91. današnja i 91. a nekadašnja lokacija natpisa)

OltarPieta

90.

je mogao izravno sudjelovati jer je već bio mrtav. Postoje mišljenja, danas opovrgnuta, da bez obzira na preinake oltara, pala nije mijenjana, pa bi po tome Hektorović sam kod mladog Tintoretta u Veneciji naručio sliku. Međutim ako i sam Hektorović nije tu sliku naručio u Tintoretta, to sigurno čini kasnije njegova unuka Julija (v.), možda po djedovoj želji. Taj čin upozorava na kultftnu klimu najviše razine koja vlada u obitelji, jer i samo povezivanje Hektorovića i njihova privatnog oltara s vrhunskim stvaraocem kakav je Tintoretto, pokazuje ne samo veliko bogatstvo nego i ukus.

Samo inzistiranje na pogrebnom motivu i činjenica da Hektorović u istoj crkvi gradi grob za sebe i majku, ali do glavnog oltara (bliže Bogu), a ne uz ovu kapelu u najudaljenijem uglu crkve, upućuje nas na to da je možda on već tada počeo graditi porodičnu grobnicu. Naime, 11.11 1556. mauzolej je sagrađen ali voda prodire na nj, pa ga Hektorović mora popraviti.

24.XII 1547.Splitsko-trogirske

fortifikacijske paradigme TvrdaljaRazmjerno velik broj trogirskih i splitskih ple

mića nakon 1474. počinje utvrđivati kaštelima posjede u polju između dva grada, u čemu ih Venecija često pomaže. Prvi plemić koji podiže utvrđenu vilu već 1481. bio je proslavljeni kapetan trogirske galije Koriolan Cipiko, čijoj unuci Hanibal Lučić posvećuje najljepše stihove naše renesanse u pjesmi "Jur ni jedna na svit vila"87.

Hektorović je te godine posjetio Trogir dva puta. Drugi se put vraća u grad, jer ga u putovanju sprečava loš vjetar (ne zna se kamo je putovao). Tada prodaje trogirskim plemićima, braći Ivanu i Ludvigu Čega, polje Ograda u Splitskom polju za30 dukata88.

C. Fisković smatra daje Hektorović proveo taj Badnjak kod svoje nezakonite sestre koja je živjela u Trogiru, a možda je on došao u Trogir upravo pogledati tamošnje fortificirane vile, jer i sam namjerava podići sličnu u Starom Gradu (a pritom sređuje i sestrinu ostavštinu).

Obitelj Čega s čijim članovima Hektorović sklapa ugovor o prodaji polja (znači imao je čak i posjed u blizini fortifikacija) sagradila je svoj kaštel već 1501, pa nema sumnje da se Hektorović barem mogao inspirirati, ako ne i informirati, na pravom mjestu89.

U mnogo čemu kasnije Hektorovićeve intervencije na Tvrdalju podsjećaju na trogirsko-split- ske kaštele. Između njih može se uočiti niz analogija iz istog povijesnog segmenta nastajanja u permanentnim turskim ratovima. Lokacija, ekonomski potencijal vlasnika, znanje i tehnologija fortificiranja gotovo su identični. Samo što je Stari Grad s već formiranom urbanom jezgrom preblizu

Tvrdalju da bi on mogao imati polarizatorsku funkciju feudalnog zamka poput splitsko-trogirskih kaštela.

Paradigmatski gledano Tvrdalj i Kaštela fortifikacijske su srednjovjekovne retardacije, jer za obranu izbliza njihove kortine ne bi mogle izdržati iole ozbiljniji artiljerijski napad. Čini se da za takav tip napada većih razmjera ove lokalne utvrde nisu ni građene, jer one svojim fortifikacijskim uređajima uspješno udaljavaju od sebe gusare i pljačkaše90.

17.IV 1548.Svaka fortifikacija nužno otkriva slabost cen

tralne uprave i njezinu nesposobnost da sama garantira mir, pa disperzijom demokratizira obranu. Ni jedna vlast nije rado dopuštala svojim podanicima da se utvrđuju, jer fortifikacija znači autonomiju koja se može okrenuti protiv nje same. U okviru svojih širih fortifikacijskih zahvata koje ne propušta omekšati elegancijom Michelocijevih portala, kako ne bi priznala da svoje tvrđave gradi iz straha, Venecija dopušta splitskim i trogirskim plemićima utvrđivanje posjeda u neposrednom susjedstvu turske granice, što je vrlo uspješan način obrane i sprečavanja depopulacije polja oko utvrđenih gradova. Ali na Hvaru, zbog specifičnih uvjeta nakon bune, bilo je neizvodljivo dopustiti nekom članu komune, pogotovu plemiću, da gradi fortifikaciju, nužno autonomnu i agresivnu prema okolnom teritoriju naseljenom i obrađivanom od kolona. Na Hvaru, prije fortificiranja Tvrdalja, od utvrda postoje samo hvarska tvrđava i zidine, a na cjelokupnom istočnom dijelu otoka nije bilo nijedne utvrde osim jelšanske crkve, koja se tad intenzivno gradi. Postojao je zato jedan drugi vid obrane - "straže", organizirane po otočkim visovima da barem spriječe iznenadni napad i omoguće bijeg ili eventualnu obranu. Limitiranje na ovakav oblik samoobrane bez prisutnosti plemića bio je razumljiv u postrevolucionarnim vremenima. A golema venecijanska sila i još veća turska opasnost isključivali su svako prerastanje stražara u po sistem opasne buntovnike.

Komuna je do pred sam kraj Republike imala svoju galiju čiji je naročito istaknut suprakomit (zapovjednik) bio Nikola Paladini, a kasniji su su- prakomiti najčešće regrutirani iz redova obitelji Viđali, s kojima se Hektorovići najčešće vjenčavaju.

Odgovor na pitanje zašto se Petar Hektorović u takvim teškim okolnostima odlučuje na fortificiranje svog posjeda, pa čak to i uspijeva, dostaje kompleksan, a nameće niz pretpostavki o statusu i njegovu bogatstvu. U njemu se očito budi stari zaštitnički impuls, imanentan svakom zdravom feudalnom odnosu, da brani svoj posjed i kolone na njemu. Starograđanima Hektorović nije predstavljao opasnost jer se za trajanja bune porodica

53

ne ističe agresivnošću bez obzira na angažman pjesnikova oca Marina, te oni prihvaćaju Hektorovića kao svog prirodnog rodovskog vođu bez ikakvih problema, što najvjerojatnije ne bi pošlo za rukom ostalim hvarskim plemićima. Moguće su sami Starograđani pomagali Hektoroviću pri gradnji utvrda, koje je gradio i za njih.

A Hektoroviću se nije ni živilo u bučnom, mondenom Hvaru, u kojem Lučić pjeva udvorne stihove venecijanskim kneževima i admiralima. Venecijanska uprava nije imala ništa protiv fortificiranja Tvrdalja, naprotiv Hektorović je zbog toga bio pohvaljen, iako je Venecija bila jako oprezna prilikom izdavanja takovih dozvola, koje Hektorović bez problema dobiva.

Hektorović je znatno kasnije nego što se dosada mislilo počeo utvrđivanje svoga posjeda, nakon puta u Trogir i obilaska Kaštela. Najvjerojatnije u s- klopu priprema za gradnju kaštela na jugozapadnom uglu posjeda Hektorović službeno mjeri (datum ut supra) ulicu između Tvrdalja i posjeda braće Paladini pokojnog Francesca91.

2.XII 1550.Dvije godine kasnije (datum ut supra) Hekto

rović službeno mjeri put istočno od Tvrdalja prema gomili vrta Petra Maranguna92.

91 V. apendiks 39.92 V. apendiks 40.93 R.BučićiOJAVNIM

GRAĐEVINAMA 1 ZGRADAMA U HVARU, Publikacija Historijskog arhiva - Hvar, br. 3, Split 1956, p. 52; C. Fisković,o.c. (32) p. 52

94 PSHK, knj. 7, p. 23495 D. Berić :0 HVARSKIM

PJESNICIMA JEROLI- MU I HORTENZIJU BER- TUČEVIĆU, Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, knj. XXVI, sv e sk a 3 -4 , B eograd 1 9 6 0 , p. 1 9 3 -2 0 5

96 SPH, knj. 6, Oporuka Petra H ektorovića, p. 17

97 V. ap end iks 5 7 ,3 1 ; notarski prijepis n a ša o sa m m eđu dokum entim a don A. Z aninovića koje ču v a dom inikanski provincijalat u Z agrebu.

98 SPH , knj. V ,p . 2 2 899 G. N ovak, o .c . (1) p.

105, p. 110

54

100101102103

V. apend iks 41 V. ap end iks 43 .V. ap end iks 44 .G. Novak: T E ST A MENT HANIBALA LUČIĆA I NJEG O VE NE- V ESTE JULIJE, Prilozi z a književnost, jezik, istoriju i folklor, s v e zak VIII, B eograd 1 928 , p. 1 1 7 -1 3 4

Put je izmjerio kako bi mogao srediti istočnu granicu svog posjeda, graditi revelin i crkvu sv. Roka. Sigurno je već gradio fortifikaciju poviše kuhinje, u sjeveroistočnom uglu dvorca, jer je tu glavnu fortifikaciju čitavoga dvorca do pisanja oporuke 1559. najviše izgradio.

25. V I 1552.Na Hvaru je porodica Staničić od polovice

stoljeća razgranala graditeljsku djelatnost.. U tom se periodu spominju Nikola, Kuzma i Petar. Nikola Staničić, najstariji član obitelji, bavio se, osim vođenja gradilišta, i proizvodnjom vapna koje prodaje po svemu otoku93. Dva člana obitelji, Nikola i Kuzma, sigurno su izvodila radove za Petra Hektorovića na Tvrdalju. Dok se Tvrdalj tek počinjao fortificirati, Nikola Staničić pomaže Hektoroviću, ali kako se u Hvaru istovremeno gradi arsenal za venecijansku flotu, za kojeg Venecijanci smatraju da je najkorisnija zgrada u Dalmaciji, i koji sigurno ima primat pred Tvrdaljem, uprava mobilizira Nikolu Staničića te ga povlači s Tvrdalja na gradnju urgentnijeg arsenala. Ovoga dana Staničić u Hvaru potpisuje s komunalnim vlastima (među ostalima spominje se i Hanibal Lučić) nabavku vapna za gradnju arsenala.

14.IX 1552.Hektorovićeva poslanica upućena JerolimuBertučeviću Dok su ga mučili problemi sa zidarima, Hek

torović piše (datum ut supra) svoju jedinu sačuvanu epistolu Jerolimi Bertučeviću Atticusu, koju 1569. g. štampa u knjizi, kao jedan od dodataka Ribanju, koje upravo njemu i posvećuje94.

Bertučević je pripadao istoj generaciji pjesnika kao Lučić i Hektorović. Bio je najcjenjeniji erudita i filozof hvarskog renesansnog kruga. U Hvaru obavlja kroz čitav život najodgovornije administrativne poslove često zajedno s Lučićem, pa se za njih može reći da su glavni kreatori i akteri komunalne politike. Ovaj se humanist, čije je djelo nažalost potpuno izgubljeno, prihvaća i dužnosti upravitelja hvarske humanističke škole gdje podučava gramatiku. O njegovoj književnoj veličini danas doznajemo jedino kroz razmatranja utisnuta u djela Hektorovića, Lučića i sina mu Jerolima, također pjesnika. Oni ga nikada ne propuštaju staviti na najviše mjesto.

Bertučevića je za zasluge u ratovima oko 1540. odlikovao papa visokom titulom viteza reda zlatne mamuze, zbog čega dobiva nadimak Atticus. Jero- limova žena Jerolima bila je iz porodice de Barbis, kao i Hektorovićeva majka Lukrecija. Možda zbog tih srodstava Hektorović u oporuci imenuje potomke Jerolimova sina Hortenzija svojim nasljednicima, doduše, tek ako izumru njegovi bliži rođaci Hektorovići i Colombinijevi. Hektorović je bio bli-

zak i s Hortenzijem95, koji ga slavi kao velikana u svojim poslanicama upućenim u Dubrovnik zajedničkom prijatelju Nalješkoviću kojem ga upravo Hektorović predstavlja kao pjesnika. Hortenziju je Hanibal Lučić bio kum na rođenju, a on nastavlja porodično prijateljstvo i s Hanibalovim sinom Antunom i Hektorovićevom unukom Julijom.

Hektorovićeva epistola Bertučeviću pisana je uobičajenom manirom. Iz nje doznajemo da ga je Bertučević bodrio na pisanje. Možda je započeo upravo tada svoj spjev, jer ga tri godine nakon te poslanice završava. U Ribanju Hektorović spominje Bertučevićev posjed u uvali Lučišće pred Sta- rogradskim zaljevom. Bez obzira na slične književne afinitete, Bertučević i njegov sin Jerolim, kao stalni konstituenti i vršioci administrativnih funkcija, mogli su Hektoroviću sigurno pomoći pri podizanju Tvrdalja, pogotovu zato što on, zauzet gradnjom, rijetko boravi u Hvaru.

13.X 1552.Mjesec dana nakon pisanja epistole Bertuče

viću, Hektorović dobiva, kako sam piše u svojoj oporuci96, dozvolu od admirala venecijanske flote Stefana Tiepola (cimo. et. eccmo. domino Stefano Thiepolo dignissimo capitan general da mar) da može podići utvrdu za zaštitu gospodara svoga dvorca i osoba koje će stanovati u Revelinu. Utvrda je bila do prizemne sobice, a iz idućeg teksta oporuke razabire se da je to utvrda koju je Hektorović podizao poviše kuhinje. To je trebala biti najviša utvrda dvorca, zadnje uporište obrane "mastio", ili kako je Hektorović naziva "reduto", a njegovi nasljednici retirata.

10.XI 1552.Mjesec dana nakon izdavanja dozvole za podi

zanje retirate Christofor da Canal, proslavljeni admiral jadranske flote i teoretičar brodogradnje koji kreira "idealnu galiju", piše hvarskom knezu, uz sve hvale na račun Hektorovićevih graditeljskih intencija na Tvrdalju, da otpusti Kuzmu Staničića, zidara, s arsenala kako bi mogao nastaviti graditi za Petra Hektorovića na Tvrdalju97.

1553.OintenzivnijemknjiževnomraduPetraHektoro-

vića u ovom periodu svjedoči i poslanica koju mu iz Dubrovnika šalje Nikola Nalješković o skorašnjoj smrti zajedničkog prijatelja Jerka Dimitro- vića na dalekoj Kandiji. Iz epistole, prožete religioznim mislima o prolaznosti, doznajemo da Hektorović dobro poznaje Dimitrovićev rad i bar se pismeno s njim druži98.

Sindik Gianbattista Giustiniani obilazi te godine otok Hvar koji je u svom punom razvojnom zamahu. Sindik je naročito bio impresioniran kozmopolitizmom koji vlada u hvarskoj luci kroz koju pro

laze brodovi sa svih strana i u kojoj zimuje 17 galija jadranske flote99.

Giustiniani navodi da su glavna bogatstva hvarskih kuća (casada) potjecala od trgovine. Kao najbogatije otočane imenuje Vidalije, čiji prihodi su preko 1000 dukata, prihode od 500 dukata imale su dvije kuće Paladinijevih, Hektorovići i Lučići, dok su ostali plemići imali prihode manje od 200 dukata. Zanimljivo je da Giustiniani navodi da 15 pučkih obitelji ima prihode veće od 200 dukata, uglavnom nastale trgovinom.

17.1111553.Petar Hektorović kupuje (datum ut supra) od

Margarite Cerinić i njezinih kćeri dio parcele koju je njezin muž Ciprijan naslijedio još od don Dec- colinija100.

12.IV 1553.Izgradnja na crkvi sv. Roka i retirati bila je u

toku, ali jugozapadno od njih još je močvarno tlo, pa Hektorović traži dozvolu da tlo naspe i uzme dio puta istočno od retirate prema crkvi sv. Roka. Ovog datuma dobiva povlasticu kojom mu se nasipavanje dozvoljava. Nju dobiva i da bi mogao nastaviti ravno zidati i to "kuće za upotrebu raznih ljudi". Znači tek tad se počeo graditi revelin namijenjen putnicima i siromasima101.

17. V I I1553.Petar Hektorović se (datum ut supra) nagađa s

Paulom Petrovićem oko gomile do đardina na Tvrdalju, koju je Petrović nagodbom morao pomaknuti102. Hektorović otkupljuje od Petrovića dio vrta koji je ovaj kupio od Ciprijana Cerinića.

4.X I I 1553.Smrt Hanibala LučićaU Hvaru u svojoj kući nakon duže bolesti umire

Hanibal Lučić osam dana nakon što je izdiktirao doktoru medicine Vicencu Vanettiju zadnji kodicil svojoj oporuci, kojom cijelo imanje ostavlja nezakonitom sinu Antunu103.

Odnos Lučić- HektorovićDanas kad renesansa funkcionira na povijes

nom nivou i kad su nama važniji zabilježeni i sačuvani proklamirani književni stavovi renesansnih stvaralaca i kad naše doba selekcionira sebi bitne činjenice renesanse, razlika između Lučića i Hektorovića izgleda znatno veća nego što je u njihovo doba bila (premda nije isključeno da su i oni ustrajavali na razlikama).

U većini radova o dalmatinskoj renesansi (likovnoj ili literarnoj) Hektorović i Lučić obrađuju se paralelno, često postavljeni u antagonistički odnos, za razliku od nebrojenih homolognosti po kojima su te dvije pjesničke egzistencije gotovo istovjetne.

55

Čudno je u tom odnosu jedino to da o njemu imamo premalo podataka osim ako to ne protumačimo kao namjerno prešućivanje, pa ma kakve njihove relacije bile, jer su se obojica potrudila da se barem njihove uspomene na pjesnike s kojima su prijateljevali sačuvaju.

Neizmjerno uvećanje koje mi danas možemo napraviti na osnovi nekoliko slučajno sačuvanih dokumenata, dvije namjerno štampane knjige te dva ljetnikovca, ne umanjuje važnost njihova djela niti degradira spoznaje današnjeg znanja o njima.

I u njihovim sačuvanim poslanicama, kojih i nije tako mali broj, jedan drugoga nadaleko zaobilaze, iznimno u poslanici Martinčiću Lučić diskretno spominje Petra. Osim te poslanice pisane oko 1524. iz njihovih mlađih dana sačuvani su i neki dokumenti koji upućuju na to da njihov odnos tada nije bio neprijateljski.

1517. zajedno su kumovi na krštenju sina hvarskog kneza.

1524. Lučić uručuje Hektoroviću Martinčićev pozdrav.

1525. Vinko Pribojević ih slavi (uz Bertuče- vića i Pelegrinovića) kao hvarske pjesnike.

1535. u parnici koju Hektorović vodi protiv svog susjeda Paladinija (zbog Paladinijevog zahoda), Paladinija zastupa upravo Lučić. Sva trojica su bila u rodu, ali čini se da su Lučić i Paladini bili bliže vezani.

Nakon parnice u njihovom odnosu nastupa muk, koji se prekida tek nakon Hanibalove smrti kad se njegov vanbračni sin Antun (tek izašao iz korote) ženi tridesetgodišnjom Petrovom unukom Julijom Gazzari. Okolnosti pod kojima je brak sklopljen upućuju na Hanibalovo protivljenje.

Socijalni statusObojica potječu iz grana starih familija hvar

skog pretkomunalnog plemstva koje ulaze u sastav Velikog vijeća. Ta socijalna i politička determinanta potpuno pokriva izbor njihovih aktivnosti.

Kao plemići imali su optimalni mogući pristup u sve društvene sfere, lako su se mogli školovati, dobijati unosne poslove, primati se utjecajnih funkcija.

104 S . P . Novak: N E ŠT O O VEZI MAVRA VETRANOVIĆA I HANIBALA LUČIĆA, Hvarski zbornik, br. 2 , Hvar 1974 , p. 3 5 3

Ovu potencijalnu kreativnost oni dovode do vrhunskih rezultata svog doba na našem tlu, barem na književnom planu, zbog čega su nama danas važni. Ali za njihove suvremenike nije bio bez značaja ni ekonomski prestiž obiju obitelji koje se ubrajaju, uz Vidalijeve, među najbogatije na otoku.

Očevi, žene i djecaI Petrov i Hanibalov otac bili su istaknuti čla

novi hvarske komune. Obojica su se prihvaćala sličnih odgovornih i opasnih zadataka. Antun Lučić ističe se napadima na turske teritorije u Krajini, a Petrov otac Marin vodi plemićko poslanstvo u Veneciju gdje se pred venecijanskim Velikim vijećem u oštroj konfrontaciji suprotstavio Matiji Ivanjiću, vođi pobunjenika. Marin je bio prisiljen da živi u egzilu u Trogiru i Splitu, što znači da nije bio baš siguran niti nedužan prema pučanima. Kao i njihovi očevi, tako Petar i Hanibal provode mladost o- bijesnim životom hvarske plemićke mladeži. Obojica su imali po jedno nezakonito dijete s pučan- kama, te ljubavi ih blokiraju, a oni sami nikad nisu smogli snage za prekoračenje plemićkih bračnih uzusa, te su obojica ostali neženje svega života iako privržena svojoj nezakonitoj djeci.

PrihodiGlavni su im prihodi dolazili sa zemljoposjeda,

a bavili su se trgovinom i zelenaštvom. Lučić je imao veće posjede na Visu, dok je većina Hektoro- vićevih posjeda na istočnom dijelu Hvara. Veleposjede su uglavnom širili klasičnom metodom zaduživanja seljaka, nakon čega bi otkupili njihovu zemlju i sklopili s bivšim vlasnicima kolonatski ugovor.

Hektorovičev odnos prema selu i seljacimaPetrova sklonost seljacima obično se ilustrira

samom temom Ribanja i time što se udostojio uvrstiti ih u svoj spjev (pa čak i štampati knjigu o njima). Za Hektorovića je dobar ribar poslušan ribar. U odnosu na Lučića razlika je neznatna.

Petrova racionalizacija uloge pučkog staleža shvaćena je unutar feudalnog poretka. On piše Ribanje u poznijim godinama s već stečenim političkim iskustvom u ophođenju (izdavanju zapovijedi kolonima), koje mu nalaže da ne potcjenjuje i omalovažava njihovu ulogu ako hoće dobiti optimalne rezultate i prihode.

Ovo se zbivalo kad su i svi Dalmatinci s političkom odgovornošću vapili za jedinstvom i mobilizacijom cijele kršćanske Evrope i žalili zbog njezine razjedinjenosti, koja se naročito osjeća na tursko-dalmatinskoj granici. Oštriji stav prema pučanima u ovom vremenu bio bi potpun politički promašaj.

U tom svjetlu Ribanje i natpisi na Tvrdalju pučkim su analfabetama nedostupni (ali su im mo

56

gli biti rastumačeni) i imaju funkciju Petrove političke deklaracije i poziva na toleranciju prema pučanima upućen u prvom redu suprematski nastrojenim plemićima.

Lučićev odnos prema seluLucićev stav se obično ilustrira jednom njego

vom misli o puku kao nerazumnoj masi, a to se još potkrepljuje njegovim angažmanom u sporu s pučanima. Takve misli izrekao je iskusni političar o protivnicima u periodu neposredno nakon hvarske bune, u kojoj je angažman Petrova oca bio kudikamo veći.

Marksističke interpretacije bune tek su nedavno uočile njezinu klasnu samosvijest. Čuvari poretka, protovnici bune, sigurno je tako nisu mogli vidjeti. Čak i Pribojević, sklon selu (i sam je bio pučanin), govori o buni kao o pojedincima željnim vlasti.

Lucićeva je dominantna ideološka sfera kršćanska, pa on bez obzira na svoje stavove, politički nepovoljne po puk, na samrtničkoj postelji, da se dodvori Bogu, ako ne i iz kršćanske karitativnosti, ostavlja siromasima znatne sume novca.

Administrativne funkcijeZa Hanibala Lučića sigurno znamo da se često

prihvaćao sudačke dužnosti najviše autonomne komunalne magistrature. Nalazimo ga i na drugim odgovornim pozicijama, na kojima je svojom stalnom prisutnošću razvio nezanemarivu političku aktivnost. Uz Bertučevića i Paladinija možemo ga smatrati za isturenijeg člana oligarhijske municipalne politike.

G. Novak smatra da se i Hektorović barem u svojim mlađim danima, dok se nije posvetio gradnji Tvrdalja, prihvaćao sličnih funkcija, samo što ti dokumenti nisu sačuvani.

Odnos prema DubrovnikuObojici je Dubrovnik bio grad s uzornim politi

čkim uređenjem. S Dubrovčanima je Petar održavao raznovrsna prijateljstva, među njima je bio afirmiran u prvom redu kao pjesnik.

Lučić u svojoj Pohvali gradu Dubrovniku uz sav Laudatio politici Republike, tek usput spominje dubrovačke pjesnike. Dubrovčani mu zbog te netaktičnosti, a i zbog Vetranovićeve povrijeđene sujete (pisac prve Robinje104) uzvraćaju ignoriranjem, dok Hektorovića ugošćuju i slave.

Pjesnički opusiLučić je bio samo dvije godine stariji od Hek

torovića, pa pripadaju istoj generaciji. Kad konfrontiramo ta dva pjesnička opusa, onda kompariramo dvije životne dobi - mladost i starost. Razlike u interpretaciji nastaju jer nam je sačuvana Lucićeva mladenačka poezija, dok su slični Hekto- rovićevi radovi izgubljeni. Lučić nije ni mogao na

pisati neko didaktičko djelo poput moralističkog Ribanja, jer je živio znatno kraće od Petra. Kad je Hektorović pisao Ribanje, Lučić je, nakon duže bolesti, već tri godine bio mrtav.

Mjesto boravka - arhitekturaObojica su silom svojih poslova i društvene

uloge morali obitavati u raznim mjestima hvarske komune. Uz statutom propisani glavni stan u Hvaru, imali su kuće na Visu i u Starom Gradu.

Petar je diobama nasljedstva i kupovinama uspio grupirati većinu svojih posjeda u istočnom dijelu otoka Hvara, dajući za uzvrat rođacima glavninu porodičnih viških posjeda. Je li postupio tako zbog svojih afiniteta prema Tvrdalju, ili su ga ekonomski razlozi prisilili da se više veže radi lakše uprave za Tvrdalj, koji je diobom možda slučajno dobio, i gdje je stalno živio (praktički protivno statutamim odredbama, a za to je trebao specijalne dozvole). O tome možemo tek naslućivati.

Lucićev posjed bio je rastrganiji, pa je imao kuće i u Visu i u Starom Gradu. Dok je Hektorović potpuno zanemarivao glavni grad komune, Lučić gradi u Hvaru, Visu i Starom Gradu. Kuća koju je gradio u Starom Gradu prostrana je i for- tificirana slično Tvrdalju, samo u manjoj mjeri.

Obično se inzistira na različitom karakteru samo dvaju njihovih objekata, zbog njihove važnosti za povijest naše arhitekture, i to za Tvrdalj i za Lucićev ljetnikovac u Hvaru. I tu je sličnost veća nego se na prvi pogled može uočiti, barem u prvoj fazi do turskog napada 1540.

Tvrdalj je trebao biti zbog svoje izdvojenosti osposobljen za autonomni život, tako da je Petar u njemu sintetizirao raznovrsne funkcije (fortifikacij- sku, privrednu, stambenu i ladanjsku) koje narušavaju čistu ladanjsku plemenitašku isključivost, ali Tvrdalju daju izuzetnu značenjsku raznolikost i oblike. Lucićev ljetnikovac je monofunkcionalan. On je samo stotinjak metara udaljena luksuzna ekstenzija njegovog gradskog stana s isključivo ladanjskom namjenom koju ni Lučić sebi nije mogao pribaviti unutar gradskih zidina, dok njegova kuća u gradu zadržava sve elemente glavnoga stana. U kasnijim dokumentima zgrade ljetnikovca potpuno se zanemaruju, pa se on i naziva po svojoj glavnoj namjeni samo vrtom.

Kad bismo spojili Lucićeve zgrade van hvarskih zidina, rezultat bi bio sličan Tvrdalju. Lučić partikularizira funkcije svojih zgrada preferirajući hvarski kozmopolitski život u suburbanom ljetnikovcu, dok kod Petra prevladava osjećaj odgovornosti koji rezultira poiifunkcionalnim i slojevitim Tvrdaljem.

Arhitektonska omamentacijaLucićev ljetnikovac ima za naše prilike tipične

oznake renesansnog šarma. Kad se njegovi skul-

57

ptorski detalji kompariraju s istovremenim venecijanskim ostvarenjima, onda djeluju provincijalno. Nasuprot njemu renesansna ornamentika Tvrdalja neznatno je zastupljena, pa se govori o njegovoj ru- ralnosti i rustičnosti. Nedostatak omamentacije Petar bogato nadoknađuje postavljanjem uklesanih natpisa koji preuzimaju funkciju referencija njegovih moralno estetskih poruka, dok Lucićeva deko- rativnost profilacija denotira isključivo nobilitet i mondeni ukus.

Tvrdalj iLucićev ljetnikovac hotimični su produkti ukusa i životnih opredjeljenja svojih vlasnika, ali i objektivnih povjesnih ograničenja. U konceptu gradnje Tvrdalja razlikujemo dvije različite faze: u prvoj, do 1540. Tvrdalj je figurirao kao pretežno ladanjski kompleks slično Lucićevom. U drugoj fazi dolazi do promjene funkcija - nakon turskog napada Hektorović forsira gradnju fortifikacija.

Petrova skromnost uvjetovana je kao i moraliziranje u njegovim pjesmama starijim godinama nakon ratnih iskustava s Turcima. Hektorović koji je u mlađim danima gradio i danas slikovit ribnjak s đardinom kasnije u oporuci zahtjeva skromnost čak i pri izradi dimnjaka, gdje ne želi ukrase.

Lučiću je u Hvaru, u kojem se intenzivno gradilo na nekoliko velikih javnih objekata, bilo znatno lakše dobiti dobre klesare nego ih Hektoroviću dovesti u Stari Grad. Da bi na Tvrdalj doveo zidara Kuzmu Staničića, Hektoroviću je potrebna dozvola čak venecijanskog vrhovnog zapovjednika jadranske flote, i to tek nakon što dobiva dozvolu za fortificiranje Tvrdalja kao objekta od opće koristi.

13.11554.Tek što je prekinuo s jednogodišnjom korotom

nakon očeve smrti, Antun, bogati sin Hanibala Lučića, sklapa s Petrom Hektorovićem vjeridbeni105 ugovor kojim se Hektorović obvezuje dati svojoj dvadesetosmogodišnjoj unuci Juliji Gazzari skromni miraz od 100 dukata. Julija je po ondašnjim običajima bila stara za udavaču, pa možemo naslutiti jednu zabranjenu ljubav kojoj se Hanibal Lučić suprotstavljao. A i Hektorovićev miraz je preskro- man, plemkinje Julijinog ranga, pa i ostale žene iz

105 S . P lančić: APH, knj. I, LXXIV/1, p. 7 0

106 P. Kuničić, o .c . (7) p.3 5

107 PSHK, knj. 7

porodice Hektorović, često se udaju mirazima od 1000 dukata, a Hanibal Lučić samo siromasima oporukom ostavlja 120 dukata.

1554.U sobici crkve sv. Mikule, u kojoj su se po

Hektorovićevoj oporuci za njega trebale moliti mise, zazidana je, slično Osani Kotorskoj, Lukrecija s Brača, koja je tu živjela do 1589. na kruhu i vodi106. Religioznost je u Hektorovićevo vrijeme poprimala i znatno radikalnije oblike nego što su bili njegovi, a na koje on baš i ne pristaje.

14.11556.Hektorović je u jeku gradnje Tvrdalja otišao na

trodnevni ribolov opisan u njegovom najznačajnijem spjevu Ribanje i ribarsko prigovaranje koji u formi epistole šalje hvarskom plemiću i vitezu Jerolimu Bertičeviću107.

Nesumnjivo su nam stihovi Ribanja danas najvažnije Hektorovićevo nasljeđe. Međutim čak i u ovom Hektorovićevom najznačajnijem literarnom djelu on sam Tvrdalj opisuje kao svoju najvažniju preokupaciju; na njega troši najviše vremena i novca. I sam odlazak na ribanje Hektorović u početnom dijelu spjeva povezuje s Tvrdaljem jer na ribanje odlazi upravo da se odmori od napornog posla pri gradnji dvorca, jer onaj koji ne želi radom skratiti život, mora nakon napornog rada počinuti. Stoga Hektorović napušta gradilište (zidove), meš- tre i težake (znači na Tvrdalju su uz majstore za Hektorovića radili i njegovi koloni).

Hektorović se, kako sam kaže, dobrovoljno upleo u gradnju te je rijetko u Gradu i svom gradskom stanu, što se može protumačiti kao rijetko boravljenje u Hvaru, jer Hvar obično tako naziva uz Novi Grad, za razliku od Starog Grada. Ali na koji god od gradova mislio, Hektorović priznaje da mu je u njemu mjesto, pa mu je Tvrdalj tek privremeno boravište. Zbog Tvrdalja Hektorović zapušta svoje ekonomske (težake) i socijalne (majku i prijatelje) obveze, ali i razgovor, što se može protumačiti kao metafora filozofskih književnih diskusija kojima je sklon. Kroz poslanice se osjeća nota pravdanja pred Bertučevicem, koji ga prekorava zbog pjesničke neaktivnosti, pa mu Hektorović poručuje da oni koji posjete Tvrdalj vide opravdanost tolikih napora. Sve skupa to zvuči dosta neuvjerljivo, jer je Hektorović upravo završio svoj najznačajniji spjev.

58

Povod gradnji Tvrdalja

Hektorović u Ribanju svoju gradnju Tvrdalja tumači na više komplementarnih nivoa.

Duboko religiozan, bojeći se svake pretencio- znosti i oholosti, ili takva tumačenja svoje graditeljske ideje na Tvrdalju, Petar ga posvećuje slavi Božjoj, vrhovnom patronu čiju pomoć i zaštitu očekuje, ne bi li ovim transcendentalnim patro- natstvom otklonio sve zle misli i djela od svoga Tvrdalja. Posveta Bogu Tvrdalj ne stavlja u inferioran položaj, nego ga uzdiže u ideološki očekivanu i prihvatljivo neutvrđenu apolitičnu sferu Božje univerzalne pravednosti, skidajući s Tvrdalja veo feudalne arogancije, tako da funkcionira dominantno u kontekstu univerzalnih Božjih zakona i dobrote.

Općini na pomoć ^Kroz Ribanje se provlače dva aspekta (naročito

vezana za Tvrdalj), koja izlaze iz Petrova poimanja sela: literarni i graditeljski. Petar u Ribanju kaže da gradi svoj Tvrdalj općini na pomoć (kolonima i ribarima za zaštitu). Ribari pak zauzimaju središnje mjesto u spjevu.

Literarni nivo (Ribanje)Ribanje je glavni dokument, uz oporuku, za pro

učavanje Petrove bliskosti s Hvarom "fuori le mura".

Petrovo napuštanje odgovornih poslova, ne bi li se razonodio u trodnevnom ribolovu, nije toliko čudno, koliko to da ovaj događaj on bilježi u svojem najdužem spjevu. Hektorović kao plemić pripada klasi kojoj je povijest bila neophodna da konzervira svoje privilegije. Petar je znao važnost administracije i u njegovu vremenu rijetkih pisanih dokumenata (rukopisi ne gore), to prije što je renesansni polet još imao inicijalnu kreativnost i optimizam. Petar je htio da pokoljenja znaju za njegov stav prema narodu (s kojim su hvarski plemići bili u permanentno lošim odnosima). On cijeni ribarsku mudrost i bilježi njihove pjesme, ali u svojim odnosima s ribarima uvijek ima status onog informiranog arbitra iz drugog svijeta koji zna više, koji prosuđuje.

Hektorovićev stav je možda stvarno uključivao poimanje jednakosti (što je malo vjerojatno), ali on ne može i ne izlazi iz feudalnih okvira. Svoje Ribanje posvećuje eminentnim plemićima svoga doba, koji su zauzimali visoke upravno-političke funkcije s kojih se na narod nužno gleda operativno i pragmatički. Njima kao svojim najboljim prijateljima, političkim i književnim istomišljenicima Petar izrežirano i dogovoreno preventivno obrazlaže svoj stav prema selu, obraćajući se zapravo potencijalno nesklonim kritičarima, dižući selo u svo

jim poslanicama na (što bismo danas rekli) znanstveno neutralni, etnografski stav.

Graditeljski aspekti u RibanjuU Ribanju Petar određuje socijalni položaj Tvr

dalja u okvirima strukture hvarske komune, tvrdeći da ga gradi na pomoć općini (za zaštitu kolona i ribara), što nam je danas najzanimljiviji aspekt gradnje, jer takva samosvjesna demokratična kari- tativnost i na graditeljskom polju izdvaja Hektorovića iz njegova vremena. On se prepoznaje kao dux populi; ono što će općini biti korisno, njemu je na zabavu, jer on je mogao mimo poput drugih pripadnika svog staleža živjeti pod zaštitom hvarske tvrđave.

Tvrdalj je više retardacija zaštitničke uloge pretkomunalnog plemića nego anticipacija građanske jednakosti.

Na utjehu nasljednicimaOsim transcendentalnog, socijalnog i avokacij-

skog značenja Petar svoju gradnju na Tvrdalju stavlja i u dijakronijski odnos prema generacijama koje dolaze. Petar svjesno i odgovorno ulaže napor i rad da bi im olakšao egzistenciju, a sve zato što je pravo svoje pomagat i ljubit.

Tvrdalj se gradi u miru Božjem na korist općine i nasljednika, kazano skromno i promišljeno bez trunka oholosti, ali s velikim ponosom da iza njega ne bi stajala želja za optimističkom besmrtnošću kroz arhitekturu čiju je materijalnost preferirao u odnosu na eteričnost stiha.

Stihovi Ribanja u kojima se spominje Tvrdalj:(prema PSHK 7, p. 173-174)

stihovi 15-4415 I zato još pišu: za trudom daj pokoj16 Tko neće na prisu skratiti život svoj.17 Odručih toga radi minutih ovih dan,18 Pušćavši sve nazad, kudgodi pojti

van,19 Zide ostavivši, meštre i težake,20 Brašno pripravivši i potribe svake.21 Videć se zapleten u stvari primile22 i čudno umeten povoljno brez sile23 Kih nisam nigdar sit ni u san ni bdeći24 Mirniji moguć bit, manje se trudeći25 Na TVRDALJU momu koji me

posvoji,26 Ki, pravim svakomu, čudno me

opoji,27 Kim buduć savezan kad njega

naprvljam,28 I grad i grajski stan velekrat

ostavljam.29 I sve prijatelje (toli je on jaki),30 Š njimi roditelje i razgovor svaki.31 Bud da ki ga vide, toli jim drag bude,

59

32 Kad u njem poside; tomu se ne čude,33 Negli budu pravit: ni u tom grigote,34 Svaka taj ostavit rad ove lipote,35 U kom svaki trud moj toliko me slaja36 Da mi šarcu pokoj to veći poraja.37 A sve ča se čini na božju jest slavu.38 Na pomoć općini, meni na zabavu.39 Na utihu mojih koji će za mnom bit.40 Jer je pravo svojih pomagat i ljubit.41 Li ne hteć u meni skratit mudrih svita42 Koji su hvaljeni po svit mnoga lita,43 Premda se slab čuju, odlučih za tri dni44 Da kudgod putuju, neka me doma ni.

Nakon tog uvodnog dijela Hektorović opisuje trodnevno putovanje do Balistrićeva i Marulićeva Nečujma, s jakom primjesom pelegrinstva. Družina na putovanje kreće s Ploče, trga u dnu starogradske luke, a ne s Tvrdalja. To se obično interpretira time da Hektorović nije živio na Tvrdalju, nego u nekoj od svojih starogradskih kuća bliže o- vom trgu:

65 Svi uliziš u plav veselo pri Ploči

Treći, zadnji dan ribarenja Hektorovićeva družina sreće galiju čiji vlasnik prepoznaje Hektorovića, jednom njegova domaćina u Starom Gradu, te ih poziva u goste i nekom svom uglednom suputniku opisuje Hektorovićev Tvrdalj stihovima:

stihovi 1147-1184 (p.205-206)1147 Gostu ki š njim biše povida od svega1148 Sve ča god umiše zidanja mojega.1149 Pohvali perivoj, zide svekolike.1150 I ribe kom ni broj i sve njih konike.1151 I stupe kamene kišu pod lozami1152 I voćke sajene višćimi rukami.1153 I koji dvižu se čeprisi najviše1154 I bazde i buse, š njimi tamariše.1155 Kapare, žafrane od njih ne otklada.1156 Smokve indijane s listjem ko obada,1157 Zatim jelsamine po stupih povite.1158 Žilje, ružmarine, oleandre cvite.1159 Tko mi ga dobavi i čini saditi.1160 Bog mu daj u slavi nebeskoj živiti!1161 Meni poštovani dom Ma var posla toj.

108 P. Kuničić, o .c . (7) p. 3 3

109 F. M aroević: S V JE D O ČA NSTV O O G RO BU PETRA HEKTOROVIĆA, M ogućnosti, br. 6, Split 1 969 , p. 7 0 9 -7 1 2 ;

S . P lančić: NOVI P O DATAK ZA BIOGRAFIJU PETRA HEKTOROVIĆA, Anali Hl JAZU u Dubrovniku, go d . VIII-IX, Dubrovnik 1 962 , p. 3 7 3 -3 7 8 .

1162 S čeprisi ka hrani gizdavi perivoj.1163 Jednu živu vodu, i drugu, i tretu,1164 Š njimi Dragovodu, dažjevicu petu,1165 I vodu mu reče slatku ka odzgora1166 Jednim ždribom teče u ribnjak do

mora,1167 Kroz on sud kameni ka tekuć minuje1168 Gdi družim i meni peru što tribuje.1169 I pisma mu zbroji u kami dilana1170 I koje gdi stoji na mista zidana.1171 Sva mu hti pobrojit, jedno mučat

neće,1172 A jest jih može bit dvadeset i veće,1173 Tarpezu kamenu, grozde u njoj

dilane,1174 Mev sada stavljenu ka su sa tri strane,1175 I početke nike od jedne tvardine1176 Jur dosti velike i stvari još ine1177 Ke mi se ne vidi ovdi sad pisati,1178 Neka svaka sidi gdi se će pak znati.1179 Nad ribnjakom odzgar golubinjak

oni,1180 Više njega rebčar hvalom više poni.1181 Ne hti ostaviti najmanju shranicu1182 Ku ne hti praviti: peć ni darvaricu,1183 Gdi se vino vari pod pokrovom čisto1184 I za svimi stvari kokošinje misto.

Opis je Tvrdalja u Ribanju štur, ali se razabire da je dvorac veliko gradilište. Neke zgrade se mogu komparacijom opisa Tvrdalja u Ribanju i u Hek- torovićevoj oporuci te u kasnijim dokumentima barem približno locirati. Hektorović spominje početke neke utvrde, što može biti jedino retirata, najviša utvrda dvorca. Golubinjak i repčar iznad njega obično se zbog otvora za ptice između ukrasnih lezena lociraju na kulu sjeverno do ribnjaka. Kokošinjac se može locirati u prizemlje altane (koju ne spominje, iako je morala biti izgrađena). Drvarnicu i konobu s peći za vino možemo locirati u jugozapadni ugao dvorca. Utvrde su povezivali obrambeni zidovi i kuće koje Hektorović upravo podiže, ali se ni jedna zgrada ne može prepoznati kao stambena, što je još jedna potvrda da Hektorović nije živio na Tvrdalju. Hektorović u opisu najveći broj stihova posvećuje perivoju u istočnom dijelu centralnog dvorišta dvorca, koji nije dirao od vremena Vetranovićeve poslanice, podižući samo zidove i zgrade po njegovom obodu. Detaljniji opis Tvrdalja u ovom periodu nalazi se u Hektoro- vićevoj oporuci, pa se tamo i komentiraju ovdje navedeni podaci.

Tvrdalj se u Ribanju spominje još jednom pri kraju spjeva, kao mjesto na koje je družina pristala vraćajući se iz ribolova i gdje je podijelila ulov:

1664 I pri ner sunca sja na Tvardalj dopriše.

60

Ribanje je već duže vrijeme znanstveno obrađivano. Ocjenjen je njegov enormni značaj u književnosti našega naroda. Kroz stihove koji prvenstveno zanimaju književnu kritiku izranjaju i neki Hektorovićevi stavovi koji osvjetljavaju njegov odnos prema Tvrdalju. Hektorović je u svakom trenutku svjestan povijesnosti Ribanja. On ima povjerenje u poslanicu i pisanu riječ kao medij čije poruke traju vječno. Potreba da svjesno bilježi kronike koje čuvaju od zaborava, kod Hektorovića se

92.Hektorović u

Ribanjuspominje:

1. Perivoj2. Razne zidove3. Kameni stol4. Voćke5. Čemprese6. Tri žive vode (bunari)7. Dragovodu (bunar)8. Cisternu (kišnice)9. Potok koji prolazi kroz Tvrdalj i ulazi

u more10. Ribnjak11. Mjesto za pranje robe u ribnjaku12. Natpise (dvadeset i više njih)13. Početke jedne utvrde14. Golubinjak nad ribnjakom15. Repčar nad golubinjakom16. Kokošinjac17. Drvarnicu18. Konobu s peći za vinoOd toga možemo locirati prostore pod: 1,3,4,5, 7,8,9, 10, 11,12,13,14, 15 116.

isprepleće s pjesničkim talentom. On nikada ne zaboravlja na manifestni momenat kod zapisanog. Zato pri kraju spjeva vizionarski poručuje Bertuče- viću da ga svojim stihovima šalje u vječnost. U čemu je, mora se priznati, imao pravo, jer da nije Hektorovića o Bertučeviću bismo znali malo, a kamoli za njegovu sklonost filozofiji koja toliko imponira Hektoroviću i koja prožima dobar dio Ribanja. Jer kad ribari prigovaraju to više liči na rudiment sokratovskih diskurza nego na dokoliča- renje ribara. Tu se, kao i na natpisima Tvrdalja, bilježi samo ono što je pertinentno da ostane budućim generacijama. Iz svega izbija Hektorovićeva potreba za spoznajom koju teše u razgovorima s Bertučevićem, najvećim hvarskimpoznavaocemfi- lozofije. Opisujući neukim ribarima gozbu na bregovima solinske rijeke Jadra, koja najviše liči na skup nekog tajanstvenog učenog društva, Hektorović još uvijek zadivljen onim što je tad čuo, replicira paragonski razgovor koji se vodio za stolom o postanku kiše i rijeka isparavanjem mora. Danas treba uložiti mentalni napor da se prida pionirski dignitet alkemičarskim otkrićima iz praskozorja znanosti, jer nam njihove spoznaje i metode izgledaju same po sebi jasne, te zaboravljamo na inicijalnu zamisao. Hektorović se tako pokazuje znatno širi i kognitivno radoznaliji, a možda se nekim od tih alkemičarskih znanja koristi i pri kompo- niranju Tvrdalja, samo što nam ona još uvijek bježe. On se ne zanima samo za biće, njegova radoznalost i želje za ispravnošću vode ga i u sfere fizikalnih zakonitosti, a ne samo u mir religioznog.

11.111556.Dozvola za popravak porodičnog mauzolejau crkvi sv. PetraGotovo je nevjerojatno da bi Hektorović svoju

majku u Ribanju spominjao kao živu da ona to nije bila, jer i nju (roditelje) napušta kako bi se posvetio gradnji Tvrdalja, pa se može uzeti zasigurno da je Hektorovićeva majka umrla između datuma pisanja Ribanja i mjesec dana kasnije pisane isprave kojom se Hektoroviću dozvoljava da popravi porodični mauzolej u crkvi sv. Petra u Starom Gradu108. Naime, u toj se ispravi Katarina spominje kao mrtva. Hektorović je htio popraviti krov crkve poviše groba, jer je prokišnjavao. Grob se nalazio s desne strane velikog oltara iza kora do epistole109. U podu popločanom opekama (tavolet- te) nalazila se kamena ploča s epitafom posvećenim Hektorovićevoj majci. Kasnije prilikom pregradnji velikog oltara 1786. ploča i svi grobovi koje su kasniji Hektorovići podigli uz veliki oltar, prekriveni su novim podom, ali sačuvan je fragment Hektorovićeve nadgrobne ploče, koji sadržava i fragment epitafa koji se može u cijelosti rekonstruirati, jer ga Hektorović štampa u svojoj knjizi:

61

Mauzolej Hektorovića u sv.

Petru

93.94.

Prijevod natpisa:Ovdje leži Katarina, oličenje poštenja Hektorovićeva doma.Po njenu ćeš primjeru, čitaoče, potpuno razabrati kako se dugo pamti dobar glas onoga koji čestito proživi svoj vijek11 0 .

95.Fragmentnadanašnjojlokaciji.

lio

ili

N. R ačić, o .c . (5) 112 PSHK, knj. 7, p. 2 3 6p. 2 3 7 113 PSHK, knj. 7, p. 2 2 3

SKLADANJE IZVAR- 114 P. Kuničić, o .c . (7)SNICH PISAN RAZLI- p. 2 2 3CICH POC TO V ANO G A 115 PSH K , knj. 7, p. 2 2 3G O SPO D IN A HANIBA 116 SP H , knj. V, p. 329'LA LVCIA VLASTELI 117 SP H , knj. V, p. 3 4 0NA HVARSCHOGA.CHOYE CINI ŠTA M PATI V B N E C IH , SING N E G O V ANTONI, V enetia, per F ra n cescoMarcolini, MDLVI.

1CKVI1556.Među Hektorovićima i Lučićima, te godine mo

ra daje vladalo veliko slavlje. Porodica se potpuno posvetila književnosti. Uz Hektorovićevo dovršavanje Ribanja, zabilježen je još jedan važan događaj: u Veneciji izlazi iz štampe (datum ut supra) jedna od najranijih naših autorskih knjiga u kojoj srećemo hrvatski jezik tiskan latinicom, prvi kan- conjer Hanibala Lučića koji financira njegov sin Antun, rođak i sad već bliski prijatelj Petra Hektorovića111.

l.V II 1556.Hektorović nakon pisanja Ribanja ništa nije pre

puštao slučaju, nego rukopis šalje svojim prijateljima, pomno brinući za efekte koje Ribanje budi kod čitalaca. Sačuvana je epistola112 koju Hektorović šalje uz tekst Ribanja svom prijatelju don Vetranoviću u Dubrovnik. Epistola je pisana 17 godina nakon jedine Vetranovićeve poslanice upućene Hektoroviću (1539. v.). Pri kraju poslanice Hektorović poručuje Vetranoviću koji poznaje njegov rad da mu šalje neke svoje stihove "na novi način složene". Sudeći po ovome, Ribanje je omnibus ako ne i kanconijer, pa nije ni čudo što Hektorović u Ribanju ponavlja stihove o Tvrdalju koje pred toliko godina šalje Vetranoviću a ovaj ih replicira svojom poslanicom Hektoroviću.

Stihovi poslanice su najtopliji i najintimniji Hek- torovićevi stihovi, njima se već star i bolestan pjesnik (imao je šezdeset i devet godina) žali svom dalekom prijatelju (sedamdeset i četiri godine) na tegobe starosti (nepokretnost, kašalj, promuklost, umor) kojima obrazlaže svoju odluku da više ne piše, jer pisanje pristoji mladosti punoj životnih sokova, a on je daleko od toga. Hektorović svoj odnos prema pjesništvu uspoređuje s momarem koji se kune da na more neće izaći, a uvijek mu se iznova vraća, ali čini se da je ovaj put definitivno odlučio napraviti i svoj "grišni duh" pročistiti Bogu ugodnim djelima (građenjem Tvrdalja).

Možda u ovim jeremijadama kojima je Hektorović bio sklon u posljednjem desetljeću života ima aristokratske skromnosti i dobrog ukusa kojima se branio, ne samo zbog konvencije od upućivanih hvalospjeva, a možda i potrebe za opravdanjem pred svima onima koji ga nagovaraju na pisanje. Oba starca živjela su još dugo, a Hektorović se nikako nije odricao pisanja nego mu se baš poput mornara moru uvijek do pred sam kraj života vraća. Poruke poslanice toliko su mu pertinentne da ih uvrštava u štampanu knjigu.

Svibanj 1557.Iako bolestan, godinu dana nakon pisanja posla

nice Vetranoviću, Hektorović se zajedno s rođacima, prijateljima i slugama po Uskrsu 1557. uputio brigantinom i jednom mrižaricom u Dubrovnik

62

gdje je ostao dvadeset i pet dana. Hektorović je odavna pozivao Nalješkovića i Dubrovčane da ga posjete na Tvrdalju, ali kako oni nisu dolazili, vremešan ali rezistentan i radoznao Hektorović zaboravlja na bolest te se otisnuo na put. Razlog je za put sigurno i kampanja koju pjesnik vodi za svoje djelo, koje hoće sam prezentirati Dubrovčanima, najelitnijoj dalmatinskoj publici, ništa ne prepuštajući slučaju.

Hektorović s oduševljenjem opisuje Pelegrinoviću113 kako su ga Dubrovčani primili. Bio je gost kod Nalješkovića, a ostali se trude da ga što bolje ugoste. Vidio je stare i upoznao nove prijatelje. Hektorović uz dubrovačke pjesnike nije ništa manje oduševljen ni uređenjem njihova grada i države, koje po njemu proizlaze iz kreposti kojima je Bog obdario dubrovačko gospodstvo. Na kraju putovanja Dubrovčani su obdarili Hektorovića mnogim darovima. Dio tih darova Dubrovčani su namijenili i Mikši Pelegrinoviću, upravo tad oženjenom u Zadru.

12.VI 1557.Nakon povratka iz Dubrovnika Hektorović se

teže razbolio i zalegao šest mjeseci u krevet, te ga je (datum ut supra) zet Antun Lučić zastupao na krštenju Pelegrinovićeve kćerke114. Za tu prigodu Hektorović je spjevao prigodne latinske stihove hvale Mikši Pelegrinoviću.

20.X 1557.Hektorovićeva poslanica PelegrinovićuČetiri mjeseca nakon krštenja Pelegrinovićeve

kćerke, Hektorović mu nakon što je prizdravio šalje pismo u Zadar, gdje je Pelegrinović radio kao komunalni kancelar (datum ut supra), a uza nj rukopis Ribanja s uglazbljenom bugaršticom i pjesmom te darovima koje mu šalju Dubrovčani11*

Pismo ima istaknuto mjesto u Hektorovićevoj štampanoj knjizi, jer njim počinju Razlike stvari, koje sijede Ribanje, a iza pisma Hektorović štampa bugaršticu, pisan i stihove s krštenja Pelegrinovićeve kćerke. Uglazbljena bugarštica i pisan naši su prvi laički melodiografski zapisi, iz čega se vidi velika Hektorovićeva glazbena naobrazba i poznavanje Palestrinine reforme notnog sistema, sprovedene kratko vrijeme prije Hektorovićeve upotrebe. U tom svjetlu Vetranovićevo spominjanje leuta i lire te Nalješkovićevo viđenje Hektorovića na Heli- konu stavlja Hektorovića među trubadure. Tako je Hektorović ne samo među prvima zabilježio naše narodne pjesme nego ih je prvi notama zapisao.

Pismo ima karakter realističkog književnog manifesta. Hektorović u njemu obrazlaže svoje očito diskutabilno uvrštavanje bugarštice u spjev ne kao plagijat (one su bile poznate), nego kao želju da njegov spjev bude što bliži istini, jer kad su ih ribari već pjevali, on ih mora zabilježiti. Težnju za

realizmom i dokumentiranjem događaja susrećemo i u prvom Hektorovićevom pismu upućenom Pelegrinoviću 1528. u kojem inzistira na neizmjenje- nom sadržaju svojega prijevoda Ovidija. Štampanje (vjerojatno dozvolom samog Pelegrinovića) stavlja pismo u širi komunikacijski kontekst, pa Hektorović, bojeći se da njegovo uvrštavanje bugarštica bude zlonamjerno protumačeno, upućuje čitaoca (ne samo Pelegrinovića) u svoje namjere. Možda se Hektorović u Dubrovniku sreo s oštrijim kritikama uvrštavanja bugarštica u spjev, pa se na ovaj način drugi put koristi Pelegrinovićem i njegovim autoritetom za obraćanje čitalačkoj publici, jer ga i prvim pismom moli, zapravo nagovara, za propagiranje Ovidijeva prijevoda.

16.X I I 1557.Godinu dana nakon posjeta Dubrovniku Nikola

Nalješković zahvaljuje Hektoroviću (datum ut supra) pismom na učinjenom posjetu. Ganut lošim Hektorovićevim zdravljem, šalje mu bambusov štap s drškom od slonovače i vrškom od roga. Kao i u prvoj Nalješkovićevoj poslanici Hektoroviću "U knjigah Cičeron", i o štapu na latinskom je spjevao pjesmu korčulanski arciđakon i patricij Antun Rožanović116, koji se kasnije ističe organiziranjem uspješne obrane Korčule, napuštene od venecijanskog kneza, za turskog napada pred Lepant- sku bitku 1571.

Međutim sačuvana je jedna nedatirana Nalješ- kovićeva poslanica Hektoroviću, s previše natura- lističkim opisom Hektorovićeve starosti da ne bi bila uvredljiva, pa možemo pretpostaviti da su se dva pjesnika u svojim kasnijim danima razišla. Poslanica sadrži stihove117 kao što su:

25 jer glava, od ke svieh bješe strah u kući,taj bude rug i smieh svedjer se tresući;

31 hoće svak besjedu njegovu da zori, a pljuje na siedu bradu kad govori koliko na svoje rieči sam da pljuje, a hoće svak stoje da gleda i čuje.

39 Kad tko s kijem govori, a da on ne čuje,tad svijet obori, i vika i psuje.Ne može reć’rieči, što god ne para da se on ne beči i da se ne kara.

53 Grubša je stvar druga: kad reče pet rieči,para se on ruga gdi čeljus izbeči, ter još ki ne smjeju ne mogu trpjeti da se njim ne smjeju kad bude što rieti.

63 Potrjebe pak ine, bez kijeh nam nie živjet,kako se vaj čine, od srama ne ću riet'.

Po Nalješkovićevom opisu Hektorović je u starijim danima neugodan i tvrdoglav, a takav dojam

63

se stiče i čitajući njegovu oporuku. No Hektorović mu sigurno ne ostaje dužan. Sačuvana je samo njegova parodija na Nalješkovićevu piesmu "U knjigah Čičeron", upućena V. Vanettiju*18.

Oporuka Petra Hektorovića

18.11 1559. Petar Hektorović u Starom gradu vlastoručno piše svoju drugu oporuku u 72. godini života.

30. V 1560. Zapečaćena je oporuka u prisutnosti svjedoka koji su izbrojali 14 listova (carte), s 23 napomene i ispravka (postile et emendazioni). Oporuku su zapečatili dvama Petrovim pečatima. Pečatnjak je imao inicijale P.H.

1566. Oporuci je dodan kodicil o uređenju u- vale, kojim se Lukreciji Gazzari i njezinoj kćeri Juliji Lučić određuje svota koju moraju potrošiti na uređenje uvale pred zgradama na Tvrdalju.

28. V 1569. Hektorović dodaje oporuci kodicil u korist Julije picokare i Radić Miloševića, koji su ga služili.

30.VII 1571. Dodan je oporuci kodicil u korist Petrove unuke Julije, koju on, za njezina života, proglašava nasljednicom fideikomisa.

1571. U Trogiru piše zadnji kodicil u korist Lucije picokare.

13.in 1572. Umire Petar u Starom Gradu.15.1111572. Otpečaćena je oporuka. Od poro

dice Hektorović bili su prisutni pretendenti na nasljedstvo braća Antonio i Domeniko Hektorović (sp.d. Antonio et d. Domenico Hecttoreo fratribus).

1874. Sime Ljubić objavljuje in extenso na talijanskom originalu Petrovu oporuku119. Original

118 PSH K , knj. 7 , p. 2 5 7119 SP H , knj. VI, p. 8 -2 3120 G . N ovak: DVA KO-

DICILA TESTAM ENTU PETRA HEKTOROVIĆA, Prilozi z a književ- nost, jezik, istoriju i folklor, knj. IV, B eograd 19 2 4 , p. 121

121 N. Račić: PRIJEPIS O PO R U K E PETRA HEKTOROVIĆA P R O NAĐEN U DOMINIKANSKOJ ZBIRCI U STAROM G RADU, S lo b o d n a Dalm acija, Split, 2 0 .1 X 1 9 5 8 .

122 N. R ačić, o .c . (5) p. 2 6 4

64

ni dokument, čiju je transkripciju objavio Ljubić, izgubljen je.

1924. G. Novak objavljuje zadnja dva kodicila oporuke prema njihovom prijepisu, koji je pronašao u Kaptolskom arhivu u Hvaru120.

1958. U dominikanskom samostanu sv. Petra u Starom Gradu pronađen je još jedan primjerak prijepisa oporuke'21.

1970. F. Maroević, prema starogradskoj kopiji, objavljuje ispravke Ljubićeve transkripcije oporuke122.

Hektorovićeva oporuka došla je do nas kao dosta konfuzan dokument, jer su prepisivači integrirali u tekst napomene i ispravke koje je Petar naknadno dodavao, tako da dokument navodi iste stvari, uz manje napomene, na nekoliko mjesta.

Petar je već oko 1540. g. kao pedesetrogo- dišnjak bolova od kostobolje k6ja bi ga ukočila. Oporuku najvjerojatnije piše u nekom kritičnom trenutku kada mu se smrt činila blizom. On se preko dokumenta na vrlo pedantan način oprašta optimistički od ovog svijeta. Pažljivo i promišljeno s osjećajem za tradicionalno bira nasljednike među zakonitim potomcima svojih rođaka, ali ipak ne prelazi preko očinske ljubavi prema svojoj usvojenoj nezakonitoj Lukreciji i njezinoj kćeri Juliji.

Nasljednicima Petar ne ostavlja samo stihove (premda knjige ostavlja Juliji) nego i veliki posjed Tvrdalj, druga polja na Visu i Hvaru te razne dragocjenosti.

Izvršitelji oporuke - comissariiZa izvrđitelje svoje oporuke imenuje:Hortenzija Bertučevića (Hortensio Bertu-

zio)Antonia Lučića (Antonio Lucio)Antonia Gazarovića (Antonio Gazareo)Njima preporučuje izvršenje svih odredaba testa

menta.Ako koji od njih umre prije završetka gradnje

na Tvrdalju, neka hvarska uprava (magco.et cimo. rezimento di Liesna) odredi nekog drugog s istim prihodima.

Svaki od izvršitelja imao je primati pet posto dukata utrošenih na gradnju dok se ne dovrše sve gradnje.

FideikomisPetar ustanovljava fideikomis i proglašava sva

svoja pokretna i nepokretna dobra na Hvaru i Visu za nedjeljivi i neotuđivi dio ostavštine. Ta dobra ne smiju biti opterećena dugovima nid davana za dotu.

Nekretnine koje Hektorović spominje u oporuciNekretnine u Starom Gradu: gradilište (fabri-

che), velike zgrade (casament|fposjedifluoghi), zgrade (edificii) I

96. Prostori koje Hektorović spominje u svojoj oporuci:1. Altana s merlaturama2. Vrt južno od revelina3. Kapela djevice Marije (u jugoistočnom dijelu vrta)4. Revelin (opširno)5. Gradnja nad kuhinjom (retirata)6. Prizemna sobica7. Konoba8. Utvrda (kaštel)9. Kokošinjac10. Artičoke11. Kupine12. Peć za vino (u vrtu)13. Dio vrta zapadno od ribnjaka14. Cisterna do retirate15. Pokretni most16. RibnjakMožemo locirati prostore pod brojevima: 1,2,3,4,5, 6, 7,8,13, 14, 15.

Nekretnine u Hvaru: kuća između kuća Paladi- nijevih i Gazarijevih (istok) poviše gradskih zidina. To je skromna dvokatnica do danas dobro očuvana koja je imala ispred zidina vrt. Jedan drugi Petrov vrt nalazio se na hvarskom trgu s isto/čne strane bunara, a s južne strane mu je bio javni put.

Prihodi koje Petar spominje u oporuci1. Zemljišni prihodi,2. Dužnički prihodi,3. Prihodi od trgovine vinom.Petar ih dijeli na viške i hvarske prihode.

Hvarski prihodiU slučaju da Lukrecija naslijedi fideikomis.Prihodi s otoka Hvara morali su se podijeliti na

tri dijela.1. Prvi dio Petar namjenjuje siromasima ili siro

mašnim djevojkama za miraz ili redovnicama (sve dok budu trajale spomenute gradnje na Tvrdalju).

2. Druga trećina prihoda bila je na raspolaganju Lukreciji.

3. Treći dio Petar namjenjuje Juliji.A ako prihodi ne bi bili dovoljno veliki za sve

isplate, Juliji se mora dati njezin dio, a ostalo dijele Lukrecija i siromasi.

Viški prihodiIz kasnijih dokumenata dozanjemo da je Petar

imao na Visu kuću s vrtom i poljem. Posjed se nazivao Zaino polje, Zlo polje, Smarljice.

Prihodi s viških posjeda morali su se deponirati u uredu hvarske kancelarije i razdijeliti onako kako je on to odredio. Posjedi moraju biti davani u zakup dok sve odredbe oporuke ne budu izvršene. Određuje da se njegovi legati podmire, a gradnje na Tvrdalju završe i održavaju novcem od viških posjeda, novcem od dužnika i novcem koji će se dobiti trgovinom vina, a koji se novac nakon njegove smrti bude našao u konobi.

Pokretna dobra koja Petar spominje u oporuciPetar ostavlja zlatno prstenje nećakinjama.Srebrni križ sa česticama svetaca unuci Juliji.Nasljednik Tvrdalja morao je dobiti:- dva zlatna prstena, jedan s dijamantima, a

drugi sa safirom,- jaspis s glavicom optočenom srebrom,- srebrne šolje sa svim vilicama i noževima,- pušku tanke cijevi udešenu za ljevaka (s pri

borom)- nož s bijelom drškom, kovan po tursku, opto

čen srebrom. Naljedniku je trebalo dati onoliko srebra koliko mu je bilo potrebno da se završe korice noža i lanac na kojem bi nož visio.

Unuci Juliji ostavlja sve knjige pisane hrvatskim jezikom (tutti miei libri ligati et desligati, cosistampati come scritti a mano in lingua nostra

65

dalmatirta).Određuje da se dva mjeseca nakon njegove smr

ti njegova odjeća podijeli na dva dijela. Prvi je trebao pripasti sinu g. Hektora Hektorovića, a drugi su dijelili Ulisov sin Vincenc i unuk Dominik.

Nakon Petrove smrti načinjen je popis njegove odjeće, koji je objavio Petar Kuničić. Po ovom popisu Petar se oblačio u vrlo skupu odjeću, kaputi su mu bili postavljeni hermelinom i lisičjim krznom.

NasljedniciPetar u oporuci detaljno razrađuje razne moguć

nosti nasljeđivanja.

Lukrecija GazariLukreciju Gazari (Lucrecia), udovicu Piera Ga-

zarija (Piero di Gazari), svoju kći, imenuje samo za njezina života posjednicom i korisnicom sve svoje pokretne i nepokretne imovine. Ne dopušta da joj se na bilo koji način bilo silom ili prevarom radi inventar ma koje stvari.

Julija LučićOdređuje da ako Lukrecija umre prije nego za

vrši sve gradnje na Tvrdalju, njezina kći Julija, žena Antonia Lučića, preuzme sve što joj je majka od njega naslijedila. Julija mora nastojati završiti gradnje što je moguće prije. Kada završi gradnje na Tvrdalju, predat će ih pravim nasljednicima zajedno s kućom u Hvaru (alia terra).

Antun HIAko gradnje budu završene nakon Lukrecijine

smrti, svi Petrovi posjedi na Hvaru i Visu trebali su pripasti najstarijem zakonitom sinu Hektora Hektorovića (Hettore Hettoreo) p. Antonija, a to je bio Antun III. Nakon njegove smrti svi posjedi fideikomisa trebaju pripasti njegovom najstarijem zakonitom muškom potomku i tako redom.

Ovi su kasnije i naslijedili fideikomis.Ako ova grana nestane, Hektorović predviđa ra

zne mogućnosti.1. Fideikomis pripada najstarijem muškom za

konitom nasljedniku Ulisa Hektorovića (Ulisse Hettoreo) p. Dinku (Domenego).

123 Ibidem, p. 2 6 4

66

2. Ako izumre i ova grana Hektorovića, fideikomis je trebao pripasti najstarijem muškom zakonitom nasljedniku Hektora Kolombinija (Hettore Colombini).

3. Ako izumre i ova grana Kolombinijevih, nasljednici su bili najstariji muški potomci Petra Kolombinija (Piero Colombini) p. Nikole (Nicilo)

4. Ako izumru i Kolombinijevi, fideikomis nasljeđuju najstariji muški zakoniti potomci Hortenzija Bertučevića (Hortensio Bertuzio).

5. Ako izumru i Bertučevići, onda kuća u Hvaru pripada hvarskom kapitolu, a posjedi u Starom Gradu dominikanskom samostanu sv. Petra Mučenika.

Petar isključuje iz nasljedstva sve one koji nisu zakoniti muški nasljednici i one koji su crkvena lica.

Univerzalnim nasljednicima (heredi universal) imenuje muške zakonite potomke svojih rođaka Antonija i Dominika (Domenego). Pola nasljedstva pripada potomcima Antunova sina Hektora. Drugu polovicu dijele Ulisovi potomci: sin Vincenco i unuk Zan Domenego Franceskov.

U slučaju da ne bude tih zakonitih nasljednika, svi prihodi se dijele na tri dijela.

Prvi dio izvršioci moraju podijeliti crkvama i manastirima koje je Petar prije spomenuo (za gradnju i druge potrebe).

Drugi dio prihoda morao se dijeliti siromasima.Treći dio morao se davati siromašnim djevoj

kama za miraz.

KlesariZahvaljujući oporuci, doznajemo imena triju zi

dara koji su radili na Tvrdalju za Hektorovića.

1. Nikola StaničićHektorović ostavlja dva dukata Nikoli Staničiću

(Nicolo Stanicich) starijem, koji mu je pomagao u gradnji i brižno ga služio.

2. Kuzma StaničićKuzmi Staničiću (Cosmo Stanicich) zidaru (mu

rator), koji ga je vjerno služio pri gradnji, osim napojnice koju je od njega dobio, ostavlja još deset dukata da mu se isplate u dvije godine, računajući od Božića poslije njegove smrti.

3. AleksandarAleksandru (Alessandro taglia piera) klesaru,

koji ga je svojim umjećem (arte) mnogo godina predano služio i bez kojega Tvrdalj ne bi ovoliko bio vrijedan, i koji mu je, osim stručnog znanja, pružao i druge usluge, a kako je samo jednom, za razliku od drugih majstora, primio napojnicu, neka se uruči četrdeset dukata u prve dvije godine nakon Hektorovićeve smrti, računajući od Božića, s tim da je dužan raditi na crkvi sv. Roka u Starom

Gradu za svoju uobičajenu, redovitu plaću sve dok gradnja ne bude potpuno gotova.

Druge dvije godine, računajući od istog Božića, moralo mu se isplatiti drugih četrdeset dukata s tim da je obvezan raditi za svoju redovitu plaću na revelinu i ostalim sobama dok ne budu završene.

U treće dvije godine, računajući od istog Božića, po treći put mu se trebalo isplatiti četrdeset dukata uz redovitu plaću da radi na već započetoj gradnji skloništa projektiranog za spasavanje osoba (Sulla fabrica del redutto dessegnato per salva- tion dalle persone) započetog ispred njegove sobice. Taj novac mu se morao isplatiti ako se obveže da će raditi kao i dotad.

Svakom ostalom meštru koji je bio zaposlen na gradnji Tvrdalja nakon Hektorovićeve smrti moralo se isplaćivati preko njegovih dnevnica svakih sto dana napojnica od dva dukata.

Izgled Tvrdalja 1559.

Prve tragove većih pregradnji i fortificiranja Tvrdalja nalazimo već početkom ovog desetljeća. Hektorović u nekoliko navrata piše svojim prijateljima da se potpuno posvetio gradnji, ne govoreći ništa detaljno o njoj, ali jedan veliki dio svoje oporuke posvećuje nedovršenom Tvrdalju koji mu je najveća briga. Hektorović je izvršiocima i majstorima ostavio nacrte i planove kojima zacrtava glavne upute gradnje. Oporukom se služi samo da ih legislativno prisili na izvršenje njegovih želja čije neizvršavanje kao krajnju konzekvenciju povlači gubitak prava na fideikomis. Opis gradnji u oporuci prilično je površan i kaotičan, jer je pisan onima kojima je bilo evidentno što i kako moraju nastaviti graditi, ali i iz ovako pisane oporuke doznajemo dosta o izgledu Tvrdalja.

Hektorović ne samo daje imao jasnu predodžbu kako je Tvrdalj trebao izgledati nego je točno sebi predočio i njegova gospodara. Vlasnik dvorca trebao je biti stariji muškarac (dovoljno mudar da shvati Hektorovićeve zamisli), pa mu Hektorović ostavlja i najdragocjeniji nakit te posuđe. Premda je Hektorović u oporuci žestoko prijetio, Tvrdalj nikada nije završen, pogotovu ne onako kako je on to isplanirao, čemu je najviše doprinjeo požar dvorca za turskog napada 1571, tako da jedna herme- tička autorska graditeljska misao nikada nije bila izrečena do kraja.

Više od svega zapanjuje neizmjerni faraonski Hektorović optimizam i povjerenje koje ima u moć svoje oporuke. Isto kao i u njegovim poslanicama, srećemo Hektorovića svjesnog sebe kao povijesne osobe koja je odlučila da traje u vremenu i svim silama se trudi da pripremi sve za etemističku egzistenciju. Koliko li samo kontradiktornosti ima između takvih djela i Hektorovićevih tugovanja nad

ljudskom prolaznošću. Razapet, kao i čitava renesansa, između Apolona i Dionizija, Krista i Djevice Marije, Hektorović nalazi neki svoj put, dovoljno udoban i prije svega njemu istinit.

Gradnja nad kuhinjom redutto - rettirata Hektorović u oporuci selekcionira one nedovr

šene građevine do čijeg mu je finaliziranja osobito stalo, pri čemu je apsolutni prioritet imala gradnja nad kuhinjom, koju on naziva i "redutto per sal- vation delle persone", znači posljednja i najjača fortifikacija čitava dvorca. Kasnije je termin redutto doživio semantičku reinterpretaciju i označavao kockarnicu, pa kasniji Hektorovićevi imaju za ovu kuću naziv retirata. Do pisanja oporuke Hektorović je retiratu podigao do visine prvog kata, jer opis gradnje počinje upravo tom visinom. O tom svjedoče i dva natpisa čiji nas sadržaji upućuju na tvrđavni karakter gradnje, a koje je Hektorović postavio da obilježi početak fortificiranja. Natpisi su postavljeni na izvanjske zidove retiratf (sjeverni i južni) u visini poda prvog kata pa prethode gradnjama koje Hektorović spominje u oporuci. Kako su na vanjskim zidovima natpisi nužno deklarativni, objašnjavaju prolazniku Hektorovićeve prostome posege.

Natpis na sjevernom zidu retirate glasi:A QVO PRINCIPIVM CHRISTVS BENE CEPTA SECVNDET SCANDAT ET HIC SVRGENS IN SVA VOTA LABOR.Prijevod natpisa: Krist od kojeg sve proizlazi ne

ka dade sretan ishod dobro započetom djelu. Neka se građevina koja se ovdje diže vine njemu na slavu122.

Ovim natpisom, čiji je profilirani okvir gotovo potpuno uništen, Hektorović obilježava početak fortificiranja i svoju tvrđavu posvećuje Kristu. Ako bismo komparirali veličinu slova natpisa OMNIVM CONDITORI, koji se nalazi na istoj fasadi, onda primjećujemo da Bogu tvorcu Hektorović posvećuje čitavu zgradu, i to piše najvećim natpisom kompleksa, dok utvrdu posvećuje Kristu, stoje uklesano malim slovima čitljivim tek kad se natpisu priđe bliže. Možda Hektorović to radi hotimično, povlačeći još jednom metonimiju između označenog i njegovog označitelja, držeći se svoje teološke hijerarhije.

Na južnom zidu retirate nalazi se natpis okrenut prolazniku koji dolazi iz pravca dominikanskog samostana: RES EX NOMINE

Prijevod natpisa: Po imenu se poznaje stvarnost (biće)123.

Semantika natpisa može se promatrati s više as- pekata. Terminologija upotrijebljena u natpisu upućuje na natpis kao gnoseološku deklaraciju jer Hek-

67

r

torović kao poznavalac Beotija i sv. Augustina (koje i prevodi) na čijim se djelima bazira srednjovjekovni platonizam i realizam, kojima je kao kršćanskim realistima nomen (bitna riječ, ime) bio termin kojim su označavali Božju uzročnost svijeta, res je bio termin za označavanje toga pojavnog svijeta sastavljenog od partikulamih stvari.

Tumačeći poruku natpisa u okviru ovakvih paradigmi možemo kazati da se Hektorović priklanja onima koji daju gnoseološku prednost imenu (nomen est omen).

Natpis se može i drugačije protumačiti, za arhitektonsku semantiku Tvrdalja puno meritomije, pa bi značenje natpisa bilo: Ovo je tvrđava (res), a ime joj je Tvrdalj (nomen).

Opis gradnje red rate u oporuciPrvi pod (prizemlje)1. Na katu iznad kuhinje Hektorovićevi su nas

ljednici s istočne strane (levante) na sredini zida (cortina) trebali napraviti prozor srednje veličine bez klesanja. Prozor je trebao biti kao oni napravljeni prozori odloženi do skela negdje na Tvrdalju. Te gotove prozore, koje Hektorović daje nasljednicima kao model, on nigdje ne opisuje.

2. Na zapadnom kuhinjskom zidu nasljednici su trebali napraviti dva jednaka prozora bez klesanja od tvrdog kamena. Jedan je bio dovršen, a za drugi su bila pripremljena dva praga (soleri) koja su bila odložena u hodniku (portego) koji je teško locirati. Prozori su trebali odgovarati poviše popločanog hodnika (portigo salizato), tj. poviše neka dva velika kamena (Hektorović ne definira koja) i trebali su služiti za obranu iznutra. Prozori su morali imati drvene kapke (mantelleti di tavole da- vanti), preko kojih je trebalo postaviti jednu prečku (stricha per traverso), koja je trebala biti učvršćena u drvene klinove (cugni di legno) poput nekih koje je Hektorović već postavio na gornjim katovima (soleri). Na tu prečku trebali su biti pričvršćeni kapci s dvije šarke (bartuelle) na isti način kao kod luminara. Na svakom kapku trebalo je s donje strane postaviti jednu kuku (ganzo) da se može zatvoriti i pričvrstiti na donji prag u izdubljeni utor.

3. U udubljenju zida na prvom katu nasljednici su trebali dovršiti spremište (granaro) s jednim prozorčićem u sredini, sličnim puškamici (bales- trera), koji je bio pripremljen, a nalazio se u đardinu do kupine (uva crispina) s bodljikavim granči-

98. Retirata, istočna fasada.

99. Natpis:R E S E X N O M I N E Prijevod natpisa:Po imenu se poznaje stvarnost.

100. Natpis:A Q V O P R I N C I P I V M C H R I S T V S B E N E C E P T A S E C V N D E T S C A N D A T E T H I C S V R G E N S I N S V A V O T A L A B O R Prijevod natpisa:Krist od kojeg sve proizlazi neka dade sretan ishod dobro započetom djelu. Neka se građevina koja se ovdje diže vine njemu na slavu.

101. Natpis:s i v i s a d V I T a m I N G R Ed i s e r v A M A n D A T APrijevod natpisa:Ako hoćeš ući u život vrši zapovjedi.

68

97.

cama. Prozorčić je trebalo postaviti poviše spremišta sa zapadne strane.

Drugi pod (prvi kat)1. U istočnom zidu drugog poda (altro soler)

trebala su biti napravljena dva prozora s istočne strane, prozori su bili poput onih (kao gore) koji su se nalazili do skela. Prozori su trebali biti udaljeni malo više od dvije stope od uglova. U sredini između ta dva prozora nasljednici su trebali napraviti malu puškamicu, poput onih sa saracineska- ma, za koje se Hektorović nadao da se nalaze spremljene u đardinu do peći za vino (fomelo fatto per vin). Tamo je bilo spremljeno sve što je bilo potrebno za dvije saracineske (ovo je izvedeno).

2. U sjevernom zidu Hektorović je naredio da se napravi spremište (armer) za čuvanje velikog kamenja za obranu (danas je ovdje prozor)

3. Na sredini ovog poda ili kata (jer Hektorović nije određen pa piše samo - soler) trebalo je napraviti svod s razmjernim otvorom za obranu (piombatoia) kroz koji bi se bacalo kamenje. Otvor je trebao biti u središtu (polovici) nekog velikog kamena u sredini pločnika (salizada). Svod se trebao naslanjati (con ii tondo delle mezarie sopra ii muro) na zid poviše kuhinjskih vratiju, gdje je bio pokretni most (ponte levaizzo) i poviše zida prizemne sobice.

4. U zidu prizemne sobice trebalo je napraviti otvor viši nego širi, kroz koji bi se mogao puštati dim u portik ako se u njemu nađu neprijatelji.

5. Poviše portika sa sjeverne strane (tramontana) nasljednici su trebali napraviti jedan prozor udaljen od zapadnog ugla dvije i pol stope (i ovaj prozor bio je istog tipa kao i oni odloženi do skela).

6. Poviše svoda sa zapadne strane (ponente) trebalo je postaviti dvije puškamice udaljene od uglova po tri stope, koje su bile spremljene poviše zida do artičoka (veneza artichiochi).

7. U sjevernom zidu do prozora trebalo je, kao i na prvom podu, napraviti spremište (armer) za obrambeno stijenje.

8. Stepenice su trebale biti postavljene jedne poviše drugih uz kuhinjski zid, koji je trebao biti podignut do najvišeg kata.

9. U kuhinjskom zidu, na polovici, nasljednici su trebali napraviti vrata kroz koja bi se išlo na popločani svod (salizada dell volto). Vrata su trebala biti kao ona do mosta kojima se također išlo na "salizadu" poviše svoda.

Treći pod (drugi kat)1. Poviše najvišeg kata, koji je valjalo izgraditi

iznad zijelog tlocrta, trebalo je napraviti dvanaest prozora, po tri na svakom zidu, koji bi imali na svojim palestradama željeza, ne zalivena olovom nego pričvršćena drvenim klinovima da se mogu

skidati. U njih bi se stavljale drvene grede preko kojih bi se prebacivali štramci (stramazzi) za obranu kamenjem.

2. Do prozora sa zapadne strane (ponente) trebalo je podići dimnjak prizemne sobice koji će biti širi od prozora (izvedeno).

Krov (la coverta)Krov je trebao biti dvovodan, napravljen od ku

pa, kao što su one koje su bile postavljene poviše konobe (la coverta sia fatta in pavion con ii coppi strafenti, come sono quelli sopra la canava). Oko krova Hektorović je planirao oluk (canalli) koji bi sakupljao kišnicu i vodio je do cisterne.

Nacrt detalja ukrasa i zubaca oluka (ornamenti et cagnolade) nalazio se među ostalim Hektoro- vićevim priručnim planovima (come se trovera nel dissegno per me fatto tra le mie carte portatili). Na vrhu krova trebalo je postaviti kamenu kuglu s bakrenim perom koja ne bi bila zalivena olovom, nego bi bila učvršćena drvenim klinovima tako da bi se mogla okretati na vjetru.

Dimnjaci (camin nel pilastro)Svi dimnjaci retireate morali su imati iste dimen

zije kao i dimnjak (camin nel pilastro) prizemne sobice, koji je išao do zapadnog prozora gradnje poviše kuhinje. Kuhinjski dimnjak trebalo je zato smanjiti na dimenzije ovoga da ne bi bili neusklađeni. On je trebao ići od nape s okruglima baštu- nom (napa con quel baston tondato fato di pian- castro), koji je Hektorović bio odložio ispod "skala" u portiku. Ta dva dimnjaka trebalo je podići malo iznad crepova. Hektorović je smatrao da bi ih bilo najbolje napraviti okrugle, sa zakrivljenim ciglama (caminele storte). Dimnjaci nisu smjeli biti niži od sljemena (alti non meno del pavion), trebali su biti otkriveni i bez nepotrebnih sitnica kao što su bili i dimnjaci na Petrovoj kući u Hvaru (koje je on proučavao).

S. Ljubić locira još dva natpisa na retirati124, koju naziva i Tvrdalj, dok ih Kuničić locira na zidove perivoja, pa možemo zaključiti da su natpisi bili postavljeni na fasadama retirate okrenutim perivoju. Natpise danas ne nalazimo na Ljubičevoj lokaciji. Jedan je nedavno pronađen u temeljima kuće u sjeverozapadnom uglu dvorca dok je drugi potpuno izgubljen.

Hektorović kao da se poigrava s biblijskim kontekstom natpisa, hermeneutički određujući svoju poziciju bogatuna koji hoće ući u život vječni, što mora da mu je, kao dobrom poznavaocu Biblije, i samom bilo dovoljno zdvojno, ali on ne samo da pronalazi način kako može prići Bogu na velika vrata, ako ga ovaj bude htio, nego svoje rješenje problema daje uklesati na dva natpisa na retirati obznanjujući ga time svima.

Evo kako on to iješava na natpisu čiji dijelovi69

su nedavno pronađeni; doslovni citat iz Vulgate (Mt 19, 17):

SI VIS AD VITAM INGREDISERVA MANDATAAko hoćeš ući u život, vrši zapovijedi.

Natpis ne govori odviše. Fragmentarno je istrgnut iz biblijskog konteksta gdje se javlja kao Isusov odgovor bogatom mladiću koji je želio saznati od Isusa što mora činiti da postigne život vječni. Isus mu odgovara: Ako hoćeš ući u život, vrši zapovijedi (što je i tekst natpisa). Mladića je interesiralo i koje zapovijedi mora slijediti. Isus mu poče nabrajati: Ne ubij, ne čini preljuba,... Na ovo mu mladić odgovara da tako živi, i zapita ga da li treba napraviti još što? Na to mu Isus kaže da ako hoće biti savršen, mora prodati ono što ima i podijeliti siromasima, te mu se pridružiti, tad će moći imati blago na nebu. Kad je čuo te riječi, mladić, budući da je bio jako bogat, žalostan se udalji, svjestan da Isus traži od njega previše. Isusov je komentar nakon mladićeva odlaska poznat: "Lakše je devi proći kroz iglene uši nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko". To dovodi Isusove učenike koji su prisustvovali događaju u nedoumicu, pa ga zapitaše: "Tko se onda može spasiti?" našto im Isus odgovara: "Ljudima je nemoguće, ali je Bogu sve moguće":

Paraboli po kojoj su mu šanse za vječni život minimalne, Hektorović na drugom danas izgubljenom natpisu suprotstavlja svoju iglenu ušicu ili veliki adut s kojim računa, pa daje uklesati drugi tekst iz evanđelja koji rješava njegov problem i to ovoga puta po Luki (Lk 10, 38-4):

PORO VNUM EST NECESAR1VM Prijevod: Ipak samo je jedno potrebno.

Fragment je uzet iz priče o Marti, koja je dvorila Isusa za njegova boravka u njezinoj kući, dok se njena sestra Marija sklupčala do Isusovih nogu i pažljivo slušala njegove riječi, ne obazirući se što samo Marta naporno radi. Umorna Marta spočita Kristu što ne kori Mariju, neka joj pomogne. Nato joj Isus odgovara: "Marta, Marta! Brineš se i uzru-

124 Š . Ljubić, o .c . (6) p. 2 7124 Š. Ljubić, o.c. (6) p. 27

70

javaš za mnoge stvari, ipak je malo ili samo jedno potrebno!" (što je i tekst natpisa). "Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti".

Hektorović evidentno prepoznaje sebe u Mariji, pa pronalazi svoj indiv iđualno intelektualiziran put do kršćanskog spasen ja. Ta intelektualna racionalizacija je njegova ušica, ako je Bog bude htio, kroz nju se namjeravao provući, jer očito poput bogatog mladića nije bio spreman na asketski život i odreći se ovozemaljskih radosti. Njegove šanse na spasenje povećava upravo fortifikacija posvećena slavi Božjoj, čiji je najjači dio upravo retirata, za koju Hektorović skromno tvrdi da je podiže Kristu na slavu, a za spasavanje ljudi, što se gotovo može usporediti s raspodjelom imanja, samo usmjerenom.

Sunčani satŠ. Ljubić piše daje ispod sata na Tvrdalju Hek

torović postavio natpis koji danas ne nalazimo na lokalitetu:

TEMPORA LABVNTVRMORE FLVENTIS AQVAEPrijevod natpisa: Vrijeme protječe poput rijeke.

Za tekst natpisa Račić piše da gaje Hektorović kao poznavalac i prevodilac Ovidija sačinio prema jednom elegijskom distihu. Sam tekst potpuno me- tonimično analogijski slijedi semantiku sata u čijem se sklopu nalazio. Sunčani sat morao je biti postavljen na južnoj dvorišnoj fasadi dvorca prema đardinu, a možda i na retirati (danas je njegovu lokaciju nemoguće točno odrediti).

Dokumenti nastali znatno kasnije od Hekto- rovićeve oporuke opisuju stanje u kojem je bila ta utvrda dugo vremena poslije turskog napada.

.Turci su prilikom opsade Tvrdalja zapalili prizemnu sobicu i konobu u susjedstvu retirate. Dok je retirata bila oštećena samo izvana, unutrašnjost joj je ostala neoštećena.

Dokumenti spominju zavojite stepenice kojima se penjalo na cisternu odakle se mostom, čiji su parapeti imali merlature, ulazilo u retiratu. Vatra je oštetila krunu cisterne i most retirate. Unutrašnjost utvrde nije oštećena požarom, jer je imala međukat- nu konstrukciju od kamenih svodova, a možda je retirata i izdržala tursku opsadu kao što pripovjeda legenda.

Gradnja poviše prizemne sobice i konobe1. Hektorović je želio da njegovi nasljednici mo

gu podizati sobe poviše njegove sobice i konobe kako god budu htjeli, od temelja do vrha.

2. Sobe su mogli podizati (alzando ii soler di essa cameretta over salizada) podižući terasu poviše prizemne sobice ili pločnika cisterne.

3. Ako bi nasljednici počeli gradnjom od vrata kojima se ulazilo u konobu, ta su vrata trebala od

govarati ulaznim vratima do cisterne. Mogla su biti i nešto niža.

4. Gornji kat (koji je trebalo izgraditi) trebao se slično uskladiti s drugim vratima do pločnika cisterne.

5. Nasljednici su trebali paziti pri izradi vrata kojima bi se dolazilo iznad konobe, da ona odgovaraju onima do pločnika cisterne (kao gore).

Podaci o konobi i sobici iz ostalih dijelova oporuke1. Sobica je imala zavojite stepenice i zidni umi

vaonik (taj podatak Hektorović donosi u oporuci opisujući stepenice koje su se trebale sagraditi u

102.

crkvi sv. Roka).2. Sobica je imala dimnjak na istočnoj strani ko

ji je išao po zapadnom zidu gradnje nad kuhinjom.3. Konoba je bila jednokatnica pokrivena ku

pama.U kasnijim dokumentima te gradnje navode se

Hektorovićeve prizemnice s jednovodnim krovovima, koje su Turci zapalili 157£|. Popravljene su i nadograđene tek u drugoj polovici XVII st. Hektorović je, čini se, uspio podignuti zapadni zid te zgrade na visinu drugog kata (puškamice u potkrovlju). Tu se nalazio i pokretni most (sjeverna fasada) i most kojim se ulazilo na prvi kat retirate.

Pokretni most (ponte levaizzo)Opisujući što nasljednici trebaju napraviti na ku

hinji, Hektorović im daje upute za svod na visini prvog kata (drugog poda) između zida prizemne sobice i zida iznad vrata, kojima se ulazilo u kuhinju, spominje i pokretni most, koji je danas prema tom šturom podatku nemoguće točno locirati. Možemo jedino pretpostaviti da se nalazio na sje-

103. Gradnja nad prizemnom sobicom, sjeverna fasada.71

vemoj fasadi kompleksa između retirate i prizemne sobice.

Revelin i kaštelJužna strana Tvrdalja bila je izložena napadu s

kopna, pa na njoj Hektorović izvodi visoki obrambeni zid kortinu, s tipičnim fortifikacijskim elementima baštunom i škarpatom. Današnji položaj baš- tuna upućuje nas daje zemljište oko njega u Hek-. torovićevo vrijeme bilo znatno niže. Prošireni dio vanjskog zida izvodi se da ojača zid u slučaju postavljanja mina poda nj. Iza kortine nalazila se s istočne strane predutvrda revelin, a sa zapadne kaštel. Revelin i kaštel nikad nisu dovršeni, a kortina je djelomično devastirana u XIX st.

RevelinHektorović je tek 1553. započeo gradnjom istoč

nog zida i revelina jer je tad dobio ovlast da ih može sagraditi na terenu koji je trebalo presušiti, pa je šest godina od dobivanja gratije do pisanja oporuke, s obzirom na intenzitet ostalih gradnji, na revelinu napravio malo. Ali on je imao jasnu sliku kako njegova predutvrda treba izgledati. Morala je biti odvojena od ostalih prostora Tvrdalja, tako da se u nju ulazilo samo kroz jedna vrata iz ulice sv. Roka, jer je revelin bio namijenjen putnicima i siromasima, a Hektorović nije želio da ga oni smetaju. Hektorović, čini se, nije imao povjerenja u obrambene sposobnosti revelina, jer samo za retiratu piše da je namijenjena spasavanju stanovništva, a možda i zato što je revelin tek tad poprimao željene konture.

Hektorović završava kortinu i dvije kućice u u- nutrašnjosti revelina, a ostale radnje potrebne za njegovo dovršavanje podrobno opisuje izvršioci- ma oporuke:

105.Revelin,južnafasada(današnjestanje).

1 06 -

107.Revelin,sjevernafasada.

125 V. apendiks 5 6 , 2 5126 S . Ljubić.o.c . ( 6 ) p . 2 7

108. Današnji ulaz u revelin (kuća iznad volta).

109.Kuća iznad volta, pogled iz dvorišta (zapad).

72

Revelin104.

Baštun

110.

112.Baštun na kaštelu.

1 1 1 .

Zapadnizavršetakbaštuna.

113-114.Baštun na

revelinu.

1. Revelin je Hektorović započeo s jednim vratima (clausura) i želio je da tako ostane.

2. Vrata revelina zatvarala su se željeznom rešetkom koja se spuštala (sarattinesca). O vratima se trebao brinuti upravitelj imanja (gastaldo) kad za to bude slobodan.

3. Revelin je trebao imati deset soba u prizemlju i poviše njih deset soba na katu.

4. Pod soba na katu trebao je biti popločan opekama.

5. Na prozorima prizemnih soba trebale su biti rešetke (sarazinesche), dok ih na prozorima kata nema.

6. Krov je trebao biti poviše svih soba, i to je- dnovodan. Vanjska (južna) strana krova trebala je biti viša.

7. Vanjski zidovi soba trebali su se podignuti na visinu terase s merlaturama (altana con le merladure). Ostale okolne zidove (one koji nisu na vanjskoj strani sklopa) također je trebalo podignuti na tu visinu, i to od ruba oluka (dal cordon fina ii grondali).

8. Voda se s krova trebala slijevati kroz kanale u cisternu.

9. Prvu kuću (časa, a ne soba) do vrata Hektorović je namijenio siromasima.

10. Drugu kuću do vrata Hektorović je sagradio za putnike.

11. Nitko od putnika i siromaha nije smio biti primljen na boravak u revelinu duže od tri dana bez dopuštenja gospodara Tvrdalja.

12. Sobe koje su se trebale sagraditi do tih ostavlja Vicenci, ženi Aleksandra kamenoresca, za vjerna služenja u kući, uz jednu kacu mošta godišnje. Gornju sobu u toj kući ostavlja Klari, ženi g. Vicenca (Vicenzo), koji se također spominje u o- poruci. Hektorović je ostavio Vicenci i Klari te sobe samo za osobnu upotrebu dok budu žive.

13. U ostalim sobama revelina (izuzimajući navedene četiri) trebali su stanovati oni kojima bi po ocjeni komesara to bilo najpotrebnije, i to samo pet godina nakon smrti Petra Hektorovića. Poslije toga vlasnik Tvrdalja mogao je upravljati i revelinom.

Kasniji dokumenti125 navode da su prve dvije kuće, koje Hektorović spominje u oporuci (kuće za siromahe i putnike), jedine bile sagrađene (od svega što su nasljednici trebali napraviti na revelinu). Njihova ukupna dužina bila je oko 3,7 metara. Hektorović je želio da ima deset takvih kuća (soba), pa je očito zamišljao svoj revelin na čitavoj južnoj strani svog kompleksa (na jugozapadnom uglu Tvrdalja Hektorović je započeo gradnju kaštela).

Hospicij za siromahe i putnike dugo je funkcionirao na Tvrdalju. Š. Ljubić bilježi natpis nad vratima kuće za siromahe i putnike koji je Hektorović postavio, što je dokaz da ih je i sagradio126.

73

Tekst natpisa nad vratima kuće za siromahe:

PRO PAVPERIBVS (za siromahe).

Nad vratima kuće namijenjene putnicima Ljubić bilježi natpis:

PRO ITINERANTIBVS (za putnike).

Natpisi su danas izgubljeni, a kuće na kojima su stajali doživjele su modifikacije, tako da ih je nemoguće raspoznati među današnjim pregrad- njama.

Južni zid kompleksa i revelina u njegovom istočnom dijelu (cortina da meridie) još je djelomično sačuvan s kamenim baštunom. U zidu se morao nalaziti i glavni južni ulaz dvorca.

Istočni zid revelina, s jedinim ulazom u revelin, bio je oko četiri metra zapadnije od današnjeg zida na tom mjestu (paralelno s njim). Pred ulazom u revelin bio je plato na kojem se krajem XIX st. gradi cisterna i sobica nad kamenim svodom (u upotrebi su i danas).

Natpis danas uzidan iznad vrata tog dijela kompleksa premješten je na ovu lokaciju s prvobitnihRevelin

1 2 7 N . R a č i ć , o . c . ( 5 ) p . 2 4 2

1 2 8 I b i d e m , p . 2 5 274

Hektorovićevih vrata prilikom navedenih pregradnji. To je drugi po redu natpis klesan hrvatskim jezikom na latinici (prvi je postavio također Hektorović na obližnjoj dominikanskoj crkvi), a sadržava jednu od vedrijih Hektorovićevih lamentacija, kojom upozorava stanovnike revelina na prolaznost.

Tekst natpisa:MISLI CHI CTIC OVOY//DVI STVARI CHORISNEDATE V VICGNI ZNOY//ZGRISCANYE NETISNEA TO DACH VMRITI//TER PVSTI ZLE CHIVDII NAPOCHON PRITI//CH BOGV DATE SVDIDanašnja ortografija:M isli, ići čtiš ovoj/dvi stvari korisne da te u višnji znoj/zgrišanje ne tisne, a to: da ć'umriti/ter pusti zle ćudi, i napokon pri ti/k Bogu da te sudi127.

Iza današnjih vrata revelina nalazi se između dva zida bunarska kruna, na kojoj je, sudeći po

116. Današnji ulaz u revelin.

117. Natpis:M I S L I C H I C T I C O V O Y / / D V I S T V A R I C H O R I S N E D A T E V V I C G N I Z N O Y / / Z G R I S C A N Y E N E T I S N E A T O D A C H V M R I T I / / T E R P V S T I Z L E C H I V D I I N A P O C H O N P R I T I // C H B O G V D A T E S V D I

118. Naptis: T V A R D A G L S C H A

115.

120.Kaštel,zapadnafasada.

121.Kaštel, pogled s palače Bianchini

122.Kaštel,konzole.

123.Kaštel, istočni zid cisterne.

grafiji, Petar Hektorović dao uklesati nazivTVARDAGLSCHA, kojim još jednom s pono

som ističe ime svog dvorca128.

KaštelUtvrdu u jugozapadnom uglu revelina koju su

njegovi nasljednici nazivali kaštel, Hektorović ne spominje u oporuci, ali možda o njoj govori kad navodi jednu od cisterni (iznad koje je tek podizao fortifikaciju). Danas je od kaštela sačuvana samo cisterna priljubljena južnom stranom na kortinu. Na zapadnom i južnom zidu nalaze se dva para kamenih konzola napravljenih da pridržavaju para- pet na otvorima (piombatoie) kroz koje su branioci trebali bacati kamenje na napadače prilikom obrane. Ti nedovršeni otvori na kaštelu, po svemu sudeći, morali su biti slični onima poviše hvarskih gradskih vrata. U istočnom zidu cisterne još se vide tragovi kamina pa se tu možda nalazila Hekto- rovićeva peć za vino.

Đardin - perivojU jugoistočnom dijelu đardina na zidu koji ga

dijeli od revelina Hektorović je dao postaviti dva natpisa i više dekorativnih elemenata. Jedan od natpisa, premda u vrtu, u bliskoj je vezi s revelinom, tj. prostorom koji se u Hektorovićevo vrijeme nalazio pred njegovim ulazom, jer u zidu je Hektorović dao napraviti puškamicu koja je branila ulaz, a koja je danas zazidana i gleda na hodnik ispod sobe nad svodom do ulaza u ovaj dio dvorca. Simetrično ispod natpisa postavljeni su jedan ispod drugog dva dekorativna elementa, niša i rozeta, koji s natpisom čine jedinstven sadržaj.

Rozeta ima oblik kružnog vijenca (u koji je uklesano 14 latica) uokvirenih s vanjske i unutrašnje strane kružnim okvirom. Unutrašnje je kružno polje prostor za sliku ili reljef.

Niša je uklesana u kamen četvrtastog oblika. Sastoji se od udubljenja za sliku ili reljef oko kojeg je profilirani okvir.

124. Stražarnica (bertescha)75

Kaštel

119.

Tekst natpisa:MELIOR EST OBEDIENTIA QVAMVICTIMESANCTI PETRE ET PAVLE ORATE PRONOBISDOMINE IESV CHRISTE MISERERENOSTRIPrijevod natpisa: Bolja je poslušnost nego žr

tve, sv. Petre i Pavle, molite za nas. Gospodine Isuse Kriste, smiluj se129.

Kamena ploča natpisa ima dimenzije 166 x 33 cm.

Natpis je slojevit i može se razložiti na tri zna- čenjska dijela. Prvi najzanimljiviji Hektorović je našao u starozavjetnoj knjizi Samuelovoj, u priči o kralju Saulu, kojem Bog preko Samuela zapovjedi da povede vojsku protiv naroda Amaleka, te da ih sve pobije i uništi svu njihovu imovinu kao prokletu. Nakon uspješno završenog rata Saul na nagovor naroda štedi amalečku najbolju stoku. Zbog te neposlušnosti Bog se rasrdi i šalje Saulu

još jednom Samuela s porukom da ga ne želi više za kralja izraelskog naroda. Kralj Saul se pravdao Samuelu daje sačuvanu stoku namjeravao predati Bogu kao žrtvu paljenicu, na što mu Samuel odgovara daje Bogu milija poslušnost nego žrtve (što je tekst natpisa). Dio Samuelova odgovora Saulu Hektorović je uklesao kao prvi dio natpisa služeći se srednjovjekovnom ortografijom a ne klasičnom.

U Bibliji ima više mjesta kojima se obznanjuje kako su Bogu od žrtava miliji razni drugačiji oblici pobožnosti. Hektorović ne bira za svoj natpis jedan od tih preferiranih milosrdnih modusa pobožnosti poput ljubavi ili milosrđa nego se opredjeljuje za pokornost, znači za zakon i red po bilo koju cijenu, čime se još jednom potvrđuje njegov eminentno feudalno konzervativni politički stav čak i na području religioznog.

Konotativnost teksta bitno se mijenja uključimo li militarističke momente izvornog starozavjetnog teksta u Bibliji i blizinu puškarnice. U drugom dijelu teksta natpisa Hektorović zaziva sv. Petra i Pa- vla da mole, a Isusa Krista da se smiluje onima

129130131

132

133

Ibidem, p. 2 4 7 Ibidem, p. 2 5 3 A. Petravić: U SPO M E NE NA TVRDALJ PETRA HEKTOROVIĆA, N ovo doba, Split,19. VII11922 .N. D uboković Nadalini: O SF R A G IST IC IIST E - MATOLOGIJI OTOKA HVARA, Arhivist, br. 3- 4, B eograd 1 956 , p. 63 - 7 3P. Matković: ZNAČAJ DJELA PETRA HEKTOROVIĆA ZA HORTIKULTURU, Hortikultura, go d . XXXV/XIV, br.3, Split 1 968 , p. 69

125. Menza stola, natpis:F E D E E R E A L T A Q V A N T O E B E L L A

Prijevod natpisa:Koliko je lijepa vjera i stvarnost.

126?Natpis:d v l o / C > V L V S S A L S I S H i c I A T E T I M B E R A Q V I S

127. Natpis:M E L I O R E S T O B E D I E N T I A Q V A M V I C T I M E S A N C T I P E T R E E T P A V L E O R A T E P R O N O B I S D O M I N E I E S V C H R I S T E M I S E R E R E N O S T R I Prijevod natpisa: Bolja je poslušnost nego žrtve, s v . Petre i Pavle, molite za nas. Gospodine Isuse Kriste, smiluj se.

76

125A.Nekadašnjalokacijastola.

koji su prisiljeni braniti se kroz puškamicu i prolijevati krv napadača.

Krista i sv. Petra i Pavla iz teksta natpisa možemo povezati s poljima u rozeti i niši u kojima su stajale njihove slike ili reljefi. Kompozicija je svakako višeznačna i danas se teško odlučiti za neki sloj i odrediti ga kao pertinentnog. Možda se prvi dio teksta odnosi na vojničku poslušnost koja uključuje i neophodnu okrutnost pri obrani. Marti- ri sv. Petar i Pavao prizivaju se da pomognu, a Isus, pod čijim okriljem je sve, da se smiluje.

U istom zidu nalazi se nešto zapadnije u plitkoj zidnoj niši još jedan natpis uklesan na sjevernu stranu bunarske krune.

dvlcIDVLVS SALSIS Hic1ATET IMBER AQVISPrijevod natpisa: Ovdje se krije kišnica slatkasta

od slane vode130.

Dimenzije plohe za tekst su 90 x 18 cm.Natpis svojim sadržajem spada u red ambijen-

talnih natpisa kojima Hektorović individualizira prostore Tvrdalja dajući im partikulama obilježja. Tako on diferencira ovaj bunar opisujući kako se u njemu miješa kišnica s morem, od ostalih koje također imenuje.

Dio đardina istočno od ribnjaka Hektorović uređuje kao mirisni vrt pun ukrasnog bilja, okružen visokim zidovima i utvrdama.

Romantičnosti ambijenta svakako je pridonosio ribnjak, a između ribnjaka i vrta nalazila se i Hek- torovićeva ljetna blagovaonica koju diskretno spominje u Ribanju. Blagovaonica je bila s tri strane okružena zidovima a naslanjala se na jednu od zgrada. U njezinu središtu Hektorović je postavio kameni stol (tarpezu) čija menza (sačuvana do danas) ima više dekorativnih elemenata, od kojih neki imaju čisto heraldička obilježja131. U centru menze, koja ima oblik čistog kvadrata (stranice 115 cm), nalazi se Hektorovićev porodični grb obješen na grane stabla. Poviše grba nalazi se kaciga s kre- stom u obliku "ruke istine" koja pokazuje na natpis uklesan u gornju polovicu kružnog vijenca, dok donju ispunjavaju vitice vinove loze (koja figurira kao Hektorovićevo geslo).

Natpis glasi:FEDE ET REALTA QVANTO E BELL APrijevod: Kako je lijepa vjera i stvarnost.(Ovo je jedini natpis Tvrdalja na talijanskom je

ziku132.)

Hektorović se u svojoj korespondenciji više puta poziva na istinu i realnost kao glavne vodilje stvaralačkog rada i života, ali na menzi on ne samo da moralizira istinu i vjeru, ističući njihovu bitnost i svoje opredjeljenje nego ih i estetizira, pronalaze-

ći u njima i ljepotu. Ako natpis shvatimo kao gfes-lo, onda se ono potpuno razlikuje od porodičnog gesla Piretića i Hektorovića koje navodi heraldika XVII st, pa zaključujemo da je sam kreirao svoj životni motto, koji ne prihvaćaju njegovi nasljednici.

U Ribanju Hektorović spominje s ponosom razne ukrasne biljke u vrtu, koje su stvarale svojim hladom ugođaj za "razgovore" koje je vodio s prijateljima ispod odrina i stupova obavijenih vinovom lozom i jasminom. Održavanje vrta s ukrasnim biljkama na bezvodnom dijelu otoka teško bi bilo okarakterizirati kao luksuz, jer je Hektorović morao ulagati u vrt previše napora da bi to samo prestiž mogao opravdati. Vjerojatnije se radi o njegovoj potrebi za lijepim.

P. Matković133 je naročito obradio dio Ribanja u kojem se opisuju biljke u Hektorovićevom vrtu i istakao pjesnikov doprinos današnjim spoznajamao renesansnoj hortikulturi, jer je Hektorović jedan od prvih u nas pisao o toj problematici.

Pa evo popisa biljki koje Hektorović navodi: voćke, čemprese, koje mu je poslao dum Mavro Vetranović (Cupresus semprevirens), bazge, busi (šimšir, Buxus sempervirens), tamarisi (Tamarix afiicana), kapare (Capparis spinosa), šafrani (Crocus satius), smokve indijane (indijski opuncij, O- puntia ficus indica), jasmini "poviti po stupih" (Jasminum officinale), žilje (ljiljani, Lilium can- didium), ružmarin (Rosmarinus officinalis), oleandre, koje mu je kao i čemprese poslao dum Mavro Vetranović (Meriumoleander). Vetranović spominje u vrtu još i dud, a u oporuci sam Hektorović spominje u vrtu kupine (uva crispina, che ha ii rametti spinosi) i artičoke.

Altana - kokošinjac (caponara)Kokošinjac koji Hektorović spominje u Ribanju

oporukom ostavlja na korištenje Luciji picokari za njezina života.

Ona je mogla stanovati u sobi poviše svoda ko- košinjca (la mia cameretta fattainvoltasoprala caponara con tutti fomimenti fatti per quela). Jedini prostor koji je imao svod nad prvim katom, znači i terasu poviše njega bila je altana, pa kokošinjac možemo locirati u prizemlje te fortifikacije.

Na podu sobe u kojoj je mogla živjeti Lucija picokara Hektorović je napravio otvor kroz koji se bacala hrana kokošama u prizemlju. Ovo potvrđuje teze da je i golubinjak (kula) služio za dobivanje gnoja.

RibnjakHektorović opisuje ribe u ribnjaku i potok koji

teče iz njega prema moru kroz sud u kojem se pere rublje za njega i druge.

Lucija picokara koja je mogla živjeti poviše ko- košinjca mogla je prati u ribnjaku sve što joj bude

77

potrebno (che possi acconodarse nella peschera di lavare tutto quello ii sara di bisogno).

Dio vrta zapadno od ribnjakaLucija picokara mogla se uz navedene prostore

koristiti i dijelom vrta zapadno od ribnjaka, i to cijelim, od juga do sjevera (quella parte dell horto, che da parte de ponente della peschera, dico tutta tra ostro et tramontana), što znači da je zajzapadniji dio Tvrdalja još bio vrt.

BunariGeološke osobine i oblik reljefa južno od Sta

rog Grada uvjetovali su bogatu vodu na Tvrdalju.^ Izvori su svakako povećavali vrijednost zemljišta, jer je otok Hvar gotovo bezvodan. Ta izvorska voda nije bila za piće, pa je Hektorović bio prisiljen graditi gustirne.

U Ribanju Hektorović navodi četiri bunara žive bočate vode, od kojih se onaj nazvan Dragovoda nalazi pred sjevernom fasadom Tvrdalja. Današnja kruna i natpis s imenom Dragovoda naknadno su postavljeni na lokaciju.

GustirneU Ribanju Hektorović spominje i jednu gustir-

nu "dažjevicu petu". To je cisterna sagrađena već 1520, a nalazi se u retirati. U revelinu gradi i daje postaviti krunu s nazivom cisterne Tvardaglscha, a u kaštelu gradi najveću gustimu.

Danas na Tvrdalju nalazimo tri cisterne koje su još u upotrebi, a koje je najvjerojatnije sagradio ili bar planirao sam Hektorović.

U vrijeme pisanja oporuke do prizemne sobice nalazila se još jedna cisterna, koja je kasnije srušena.

Na jednu od tih gustima (najvjerojatnije na onu u kaštelu) Hektorović misli kad u oporuci dopušta Luciji picokari da se koristi kišnicom iz nje (et che sia accomodata della aqua dolce della cisterna per uso suo), jer joj dozvoljava da se koristi prostorima u zapadnom dijelu dvorišta koji izgleda nisu imali intimni karakter nego gospodarski. Hektorović je morao zbog veće autonomije branilaca za potencijalnih opsada Tvrdalja sagraditi u svakoj

134 N. R ačić, o .c . (5) p. 2 3 4

135 Ibidem, p. 2 3 4136 Ibidem, p. 2 3 3137 Ibidem, p. 2 3 2138 Ibidem, p. 2 5 4

Fragmentinatpisa

130.Fragment natpisa: . . . A V X I - L I V M M E V M . . .

78

128.

129.Fragmentnatpisa:

. . . o M V S . . .

131.Fragmentnatpisa:

...che

...mP O S F EV I C H E

132.Fragmentnatpisa:... V L . . . ...Ha...

RivapredTvrdaljom „

utvrdi po jednu gustimu, tako da su branioci mogli nastaviti pružati otpor iz svoje utvrde i kad bi ostale bile osvojene.

Fragmenti natpisaDaje Hektorović dao postaviti znatno više natpi

sa na Tvrdalj nego što ih spominje čak i Ljubić, svjedoče nam njihovi fragmenti koje nalazimo uzidane u zidove dvorca, gdje su ih naknadno ugrađivali vlasnici nakon pregradnji Tvrdalja.

Dva takva fragmenta nalaze se uzidana u južni zid zgrade podignute na području revelina. Manji natpis postavljen u visinu dovratnika sadrži samo četiri slova134

... VL....... Ha...

Veći fragment svjedoči da je Hektorović dao uklesati još natpisa na hrvatskom jeziku. Fragment je uzidan u visinu drugog kata zgrade, ali je okrenut naopako135

...che ...m POSFE VICHE

Na južnom zidu velike kuće ispod prozora drugog kata nalazi se fragment nekog očito latinskog natpisa, koji je najvjerojatnije u tekstu imao riječ domus136

...oMVS...

Na istočnom zidu bigatjere poviše prozora prvog kata nalazi se fragment također latinskog natpisa137

...AVXILIVM MEVM ...

kojeg je tu postavio Petar Niseteo.

Obala pred TvrdaljemU ovom periodu Starograđani su počeli intenziv

nije naseljavati tvrdaljsku uvalu. Pri gradnji svojih kuća često su uzurpirali komunalni i Hektorovićev posjed (nasipali su zamljišta koja nisu smjeli), pa se Petar Hektorović parniči s njima da bi obranio svoja prava i sačuvao uvalu od nasipanja.

Jedina značajna Hektorovićeva intervencija na tom dijelu Tvrdalja je oblikovanje ušća potoka kojim je voda otjecala iz ribnjaka (kroz pokriveni kanal ispod prizemlja altane), iznad kojeg je dao postaviti natpis s još jednom lamentacijom nad prolaznošću koja možda ima paradigme u klasičnom pjesništvu:

HEV FVNGIVNT FLVXVNON REDEVNTE DIESPrijevod natpisa:Jao, kako nepovratnim tijekom bježe dani138!(Dimenzije natpisa: 93 x 32 cm - slika 137)

133.

134. Bankina,obala pred

Tvrdaljom

135.Slatina

136.

137.Natpis:

D R A G A -V O D A

79

Zbog nasipavanja uvale u drugoj polovici XIX st. natpis je premješten i postavljen iznad zapadnih vrata zgrade u sjeveroistočnom uglu kompleksa podignute u tom periodu.

Kapela Blažene djevice MarijeHektorović u oporuci navodi i kapelicu Djevice

Marije koju locira u ugao vrta južno od Tvrdal ja (apresso la cantonada del mio horto da parte de mezzodi), izričito zahtjevajući od svakog vlasnika Tvrdalja koji ga naslijedi da održava kapelicu ako ona s vremenom bude oštećena. Prilikom popravka nasljednik je mogao promi jeniti ukrase, ali ih je morao zamijeniti sličnima. Kapela je imala nadstrešnicu (suffitada) s prednje strane da je štiti od kiše. Poviše kapelice nalazili su se natpisi uklesani u kamen (et con quelle scolture, che di sopra scritte in pietra).

Kapelica je srušena u drugoj polovici XIX st. prilikom popravka crkve sv. Petra, a njezini dijelovi uzidani su na današnje lokacije. Niša koja se nalazi u sjeveroistočnom uglu đardina, do retirate, najvjerojatnije je jedan od elemenata Hektoroviće- ve razrušene kapele. Kamen nadstrešnice nose dvije plitke konzole koje se oslanjaju na profilirani prag. U udubljenju niše bio je postavljen Marijin

lik, ispod kojega je uklesan doslovni citat iz Biblije:

ONVS MEVM LEVEPrijevod natpisa: Moje je breme lako139.Tekst je preuzet iz Matejeva evanđelja (Mt. 11.

30), gdje Isus, nakon što priznaje Ivana Krstitelja za proroka i kritizira stanovnika nekih gradova, koji se, ni nakon čuda koje im je predočio, ne o- braćaju, zaključuje daje to volja njegova oca i zato poziva sve opterećene i umorne da dođu k njemu i on će ih odmoriti: "Uzmite jaram moj na sebe i naučite se od mene, jer ja sam krotak i ponizna srca, tako ćete naći pokoj dušama svojim. Jer je jaram moj blag, a breme lako" (stoje tekst natpisa).

Originalna kombinacija Marijinog lika i Kristovih lapidarno prerađenih riječi poziva na univerzalni optimizam one koji ga slijede među prolaznicima koji su prolazili putem između dominikanske crkve i Hektorovićeva posjeda. U što su trebali vjerovati, to Hektorović daje uklesati u natpis iznad kapele:

VIRGO MARIA MATER DEI SANCTISS1MA SINE LABE ORIGINALI CONCEPTA ORA PRO NOBIS

139.(140A -

prijašnja lokacija kapelice)

,?9 Ibidem, p. 249;v. apend iks 60 , 10

*^0 Ibidem, p. 2 5 8 141 Ibidem, p. 258 '42 V. apend iks 5 6 ,1 4

140. Nalpisi:Q V I A L I T E R S E N T I V N T V I D E N T V R N E S C I R E S C R I P T V R A S N E Q V E V I R T V T E M D E IPrijevod: Koji drugačije misle, očito ne poznaju Sveto pismo niti moć Božiju.

V I R G O M A R I A M A T E R D E I S A N C T I S S I M A S I N E L A B E O R I G I N A L I C O N C E P T A O R A P R O N O B I S Prijevod natpisa: Djevice Marijo, presveta majko Božja, začeta bez istočnog grijeha, moli za nas.

141Natpis:O N V S M E V M L E V E Prijevod natpisa: Moje breme je lako.

80

Prijevod natpisa: Djevice Marijo, presveta majko Božja, začeta bez istočnog grijeha, moli za nas140! (Dimenzije 103 x 195 cm)

Niži natpis:QVI ALITER SENTIVNT VI DENTVR NESCIRE SCRIPTV RAS NEQVE VIRTVTEM DEI Prijevod: Koji drugačije misle, očito ne poznaju

Sveto pismo niti moć Božiju141! (Dimenzije natpisa 186 x 44 cm)

Netko je očito mislio suprotno, tj. da Djevica Marija nije začela bez istočnoga grijeha i da joj breme nije lako, a to su kao što se zna, bili dominikanci u susjednom samostanu, koji su zastupali opozitni teološki kredo. Hektorović im, kao vatreni štovalac Blažene Djevice Marije i njezina bezgrešnog začeća, a čiji je genij imao i svoju mračnu stranu, postavlja tik do glavnog ulaza u samostansku crkvu kapelu s natpisima koji slave bezgrešno Isusovo rođenje. Kapela je postavljena preko puta natpisa koje je Hektorović već 1546. postavio na crkvi i kojim poziva putnike nek se pomole na oltaru. Svakodnevna nazočnost kapele sigurno je iritirala dominikance, stoje i bila Hektoro

vićeva strategija u hermeneutičkom hladnom ratu na Tvrdalju. Kapelica dobiva karakter militantnog teološkog manifesta, a "dišpetožasti" Hektorović, rezistentan u svom uvjerenju, strogo propisuje nasljednicima pomljivo održavanje kapelice i naročito natpisa na njoj.

Imakulatističko učenje u koje je vjerovao Hektorović proglasio je dogmom tek 1854. papa Pio IX bulom "ineffalibilis Deus".

Usprkos razmiricama i parnicama koje je Hektorović vodio s dominikancima, njegovo povjerenje u njih je veliko, pa osim što je već u samostanskoj crkvi sagradio porodični oltar i mauzolej, on imenuje njihov samostan (istom oporukom u kojoj inzistira na čuvanju kapele) svojim nasljednikom u slučaju da izumru svi njegovi rođaci koje navodi oporukom, pa kapelu možemo shvatiti kao Hekto- rovićevu nesumnjivu i nepopustljivu duhovitost.

Kapela sv. KatarineU istočnom zidu kompleksa (prema ulici sv. Ro

ka) vide se i danas tragovi nekadašnje kapele sv. Katarine, koju spominje MarcAntonije Hektorović, donoseći mjere Tvrdalja. Nije isključeno daje tu kapelu sagradio Petar Hektorović (o njoj nemamo nikakvih drugih podataka)142.

Hektorovićeve intencije 142. 143.

81

9. I I 1561.Hektorovićeva korespondencija 143 s Vincenzom Vanettijem Vincenzo Vanetti bio je doktor medicine, rodom

iz Pezara, a radio je u Hvaru kao liječnik. Liječio je i Hanibala Lučića, koji ima veliko povjerenje u njega pa mu diktira kodicil svojoj oporuci 26.IX 1553. Tom prilikom sprijateljio se s Hanibalovim sinom Antunom, a kasnije, preko njega s Hektoro- vićem.

Iz jedne Hektorovićeve laudacije doznajemo da je Vanetti napustio Hvar i otišao u Split, odakle se javio (datum ut supra) Hektoroviću pismom. U pismu Vanetti moli Hektorovića za sud o svom sonetu posvećenom Antunu Lučiću, koji je napisao s dosta truda, otkrivši u Lučiću mnoge vrline, koje nisu imale veze s muzama, ali su ga primorale da se počne baviti pjesništvom, pa se boji da ih nije okrnjio svojom pjesmom. Venetti intimnu potrebu za verifikacijom svog soneta uspoređuje s alkemi- čarskim uzusom komparacije s paragonom.

Tu je potrebno uočiti da se Vanetti javlja Hektoroviću kao neprikosnovenom arbitru kadrom da ga promovira u pjesničkim krugovima i do čijeg mu je mišljenja osobito stalo.

Nakon dva dana od uručenja pisma Hektorović šalje Vanettiju odgovorna talijanskom, kojim završava svoju štampanu knjigu. U njemu Hektorović, kao sedamdesetčetverogodišnjak koji već odavna ne pjeva i posvećuje se samo gradnji Tvrdalja, radi sažetak svoga književnog djelovanja ocijenivši ga sa skromnošću afirmirana pjesnika. (Zato pismo i stavlja na posljednje mjesto u svojoj štampanoj knjizi. Sedam godina nakon pisma Hektorović daje štampati svoja djela, što znači da je i te kako tražio svoj gutljaj slave.) Hektorović sud o po

146-147. Natpis:S A N C T A M A R I A O R A P R O N O B I S M . D . L X X I D I E X V I N O V E M B R I S Prijevod natpisa: Sveta Marijo, moli se za nas. Dne 16. studenog 1566.

slanom mu sonetu daje kroz konvencionalne metafore, opisujući san usnut večer prije uručenja Va- nettijeva pisma. Poznavajući Hektorovića i dob u kojoj se nalazio, ovaj odgovor više liči na parodiju Nalješkovićeve davne poslanice kojom mu možda vraća udarac zadan pjesmom o starosti.

Opis sna počinje dolaskom muze koja ga prekida u njegovom dugom i revnom razmišljanju o Tvrdalju dok je sjedio na kamenu usred livade pu-

145. Kapela Djevice Marije

146.147.

143

144

145146147

82

Faksimilno izdanje "Ribanja", JAZU, Zagreb 1953.M. Franičević: POVIJEST HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI, knj. 3, p, 74 N. Račić, o.c. (5) p. 22 Ibidem, p. 221 O.c. (143)

144.

148. Strop niše

ne raznobojnog cvijeća (kao u repu pauna). Muza poziva Hektorovića da prisustvuje apoteozi jednog pjesnika na Helikonu, u čijem opisu Hektorović ne propušta duhovitosti. Muze su, naime, morale obrijati pjesniku Vanettiju brke da bi izgledao kao što i dolikuje umjetniku. Muze ga pozivaju ne samo da prisustvuje kao svjedok apoteozi nego i njemu nude lovorov vijenac, koji on skromno odbija braneći se daje star, nemoćan pjesnik, koji je malo toga napisao već u mladim danima i više gotovo ne piše. Tako je Hektorović, kad već nije bio na Parna- su (a tamo ga Nalješković stavlja), zahvaljujući ovom snu osjetio bar malo božanske slave na Helikonu.

Na kraju pisma Hektorović se budi i detektira Vanettija kao nepoznatog okrunjenog pjesnika, pa u budnom stanju hvali njegov sonet. Hektoro- vićeva mračna strana stvarno je znala biti ubojita, ao Nalješkoviću zapravo nigdje ni traga.

1566.Hektorović je napisao nadgrobnicu Franetu He-

ktoroviću, svom rođaku144.Zabrinut za uvalu pred Tvrdaljem koja se na-

sipala, Hektorović dodaje oporuci kodicil kojim naređuje nasljednicima da svake godine moraju potrošiti pet dukata za njezino čišćenje.

15. VI 1566.Hektorović predaje svoju zapečaćenu oporuku

notaru Antoniju Gazzaru.

16. XI 1566.Mandalina - kapela Djevice MarijeŠest godina nakon pisanja oporuke Hektorović

je na jugozapadnom uglu vrta pred Tvrdaljem postavio kapelicu koja se još i danas nalazi na toj lokaciji. P. Kuničić piše daje puk ovu kapelicu u suprotnom uglu južnog zida vrta od one pred vratima dominikanskog samostana nazivao Mandali- na. Na kamenom okviru niše koja je čuvala Gospin lik dao je uklesati natpis:

SANCTA MARIA ORA PRO NOBISM.D.LXXI DIE XVI NOVEMBRISPrijevod natpisa: Sveta Marijo, moli se za nas.

Dne 16. studenog 1566.145

Na stropu niše Hektorović postavlja kameni reljef, teško uočljiv s vanjske strane, dakle bez komunikacijskih relacija, poput naosa antičkih hramova, vjerniku nedostupni, ali neophodni za funkcioniranje hrama, razotkrivajući misteriju preslikavanja božanskog i svjetovnog. Reljef prikazuje neku Hektorovićevu očito kozmološku spekulaciju. U sredini se nalazi rascvali cvijet sa četiri zatvorene latice ispod kojih proviruje jedinstveno središte, u krugu oko njega još je šest latica, a u

završnom, vanjskom krugu, deset. Cvijet je očito simbol nekog astrološkog pojma koji za Hektoro- vića ima i teološki smisao. Oko cvijeta su sa svake strane tri simetrične šesterokrake zvijezde. Niz 1, 4, 6, 10 upućuje na dvostruku pitagorejsku lamb- du, ali kakva je Hektorovićeva šifra bila, pitago- rejska, skolastička ili masonska (ili kompilacija svega pomalo), danas se ne može pouzdano reći. Reljef potvrđuje još jednom da Hektorovićevo izražavanje brojevima viših teoloških kategorija nije slučajno (na rozeti crkve sv. Roka postavlja 10 stupova, na natpisu zapadnog zida ribnjaka aure imaju po pet zraka).

• • •

Na gotičkoj kući u starogradskoj četvrti Grod, u blizini trga s kojeg Hektorović kreće na Ribanje i u čijoj blizini je imao kuću, postavljena je iste godine kapelica s natpisom slične grafije kao onaj za koji smo sigurni da je Hektorovićev146, pa možemo pretpostaviti daje Hektorović bar sudjelovao u njenom postavljanju, ako ta kuća i nije bila njegova (ali vjerojatnije da jest).

Natpis glasi:DOMINE IHESV CHRISTE FILI DEI VIVI QVI IN CRVCE PEPENDISTI ET SANGVINEM TVVM PRO HVMANA NATVRA FVDISTI MISERERE POPULO TVO.M.D.L.XVI Prijevod: Gospodine Isuse Kriste, sine Boga

živoga, koji si na križu visio i krv svoju za ljudsku narav prolio, smiluj se svom narodu. 1566.

1568.Tri godine prije Hektorovićeve smrti, kad je već

bio u dubokoj starosti (imao je 81 godinu) štampana je njegova knjiga u Veneciji147, godinu dana ranije od Zoranićevih "Planina", koje imaju sličnu naslovnu stranicu kao i Ribanje.

Izdavanje knjige možemo najvjerojatnije pripisati njegovoj unuci Juliji i mužu Antunu Lučiću, koji već prije sedamnaest godina štampa očeva djela, pa ima u tome iskustva.

Osim glavnog dijela Ribanja i ribarskog prigovaranja, štampanog prvog po redu, u Hek- torovićevoj knjizi štampano je još trinaest manjih jedinica, pod zajedničkim imenom Razlike stvari ine. Malo je vjerojatno da Hektorović nasumice bira tekstove za štampanje i slučajno ih reda. Objavljujući epitaf majci, nadgrobnicu nećaku Fra- netu Hektoroviću, poslanicu i pjesmu Vicencu Vanettiju, poslanice dum Mavru Vetranoviću, Pelegrinoviću i Bertučeviću želio je sačuvati uspomenu i ljubav prema njima. Nesumnjivo se Hektorović kroz te stihove obraća svojoj nepoznatoj budućoj publici, ali, naslovljavajući svoje poslanice, selekcionira one koje najviše voli i cijeni i za

83

čije ime i uspomene želi biti vezan. Karakteristično je da nijednom ne spominje Nalješkovića, premda u poslanici Vetranoviću ima možda jedna aluzija na njega. Osim uspomena, Hektorović, birajući stihove za ovaj dio svoje knjige, kao da želi sačuvati i objasniti neke svoje životne i književne stavove, i to naročito u prvom štampanom pismu upućenom Mikši Pelegrinoviću, u obliku književnog manifesta. U pismu Vanettiju kojim završava knjigu daje rekapitulaciju svog rada satirom na Nalješkovića.

Evo kako su redom štampane Razlike stvari ine:1. Pismo Mikši Pelegrinoviću 20.X 1557. u či

jem su sklopu uglazbljene bugarštica i pjesma,2. Bugarštica i pisan (uglazbljeni),3. Pohvala Mikši Pelegrinoviću na rođenju kćer

ke (latinski 1559),4. Gracijozi Lovrinčević,5. Nadgrobnica Franetu Hektoroviću 1566,6. Epitaf majci (latinski),7. Poslanica Jerolimu Bertučeviću 14.IX 1552,8. Kratki latinski odgovor Jerolimu Bertučeviću

(možda u sklopu iste poslanice),9. Poslanica don Mavru Vetranoviću 1.V1I

1556,10. De Lyeo (Pjesma o Bakhu, s posvetom V.

Vanettiju, latinski),11. Vanettijev sonet posvećen Antunu Lučiću

(talijanski) i12. Hektorovićev odgovor Vanettiju na pret

hodno pismo (talijanski).

152.Natpis:A D L A V D E M D E I E T H O N O R E M T V V M B E A T E R O C H E T E M P L V M H O C E D I F I C A V I M V S O R A E V M P R O N O B I S E T P R O T E G E N O S M . D . L . X . V I I I I Prijevod natpisa: Ovaj hram podigli smo na slavu Boga i u čast tebi, blaženi Roko, moli njega za nas i štiti nas! 1569.

153. Rozeta na crkvi sv. Roka

Sv. RokoJednaku, ako ne i veću pažnju, kao gradnji

Tvrdalja, Petar Hektorović je poklanjao i gradnji crkve sv. Roka, lociranoj u neposrednoj blizini Tvrdalja, ali ipak izvan njegova recinkta, kako ne bi bila samo za internu upotrebu, premda je njezinu gradnju Hektorović sam financirao.

Hektorović je crkvu završio sigurno do visine rozete. On je napravio i portal iznad kojeg je u luneti dao uklesati natpis s tekstom148:

149. Desno: Naslovna stranica prvog izdanja Ribanja iz 1568.

151. Crkva sv. Roka

148 N. R ačić, o .c . (5) p.222

84

AD LAVDEM DEI ET HONOREM TVVM BEATE ROCHE TEMPLVM HOC EDIFI CAVIMVS ORA EVM PRO NOBIS ET PROTEGE NOS M.D.L.X.VIIII Prijevod natpisa: Ovaj hram podigli smo na sla

vu Boga i u čast tebi, blaženi Roko, moli njega za nas i štiti nas! 1569.

30. V I 1571.U osamdeset i petoj godini života, pošto mu

umire kći Lukrecija149, star i bolestan, nepokretan ali pri svijesti, Hektorović piše kodicil kojim odgađa nasljeđivanje Tvrdalja od fideikomisara iz porodice Hektorović, određujući da nakon njegove smrti, fideikomis koristi samo za života njegova unuka Julija. Iz fideikomisa isključuje svoju kuću u Hvaru, koju namjenjuje siromašnim djevojkama, bez novaca za izdržavanje, napominjući da se nemoralne djevojke i muškarci ne smiju primati u hospicijI5(5.

Juliji i Antunu Lučić ostavlja u zadatak da dovrše i sve gradnje koje je on započeo.

Oni su morali završiti crkvu sv. Roka, započete sobe u revelinu, sobe na cisterni, te sve ostale gradnje. U tom kratkom i neodređenom nabrajanju (St. Rocho, come anche de tutte le stanzi gia co- minciate nel Revelino, et della cisterna, et cosi tutte le altre fabriche) možemo znati što Hektorović nije završio, tj. crkvu sv. Roka, revelin, i to samo sobe, dok je kortinu podigao, te cisternu koja je najvjerojatnije kaštel, pa je retirata, jer je ne imenuje, do ovog perioda već uglavnom sagrađena.

7.Vin 1571.Tvrdalj pred Lepantsku bitku 1571. kršćanska Evropa još jednom na poticaj

pape osniva Svetu ligu protiv Turaka, koji tad napadaju najbogatiji venecijanski otok Cipar. U ligu ulaze Venecija i Filip II Španjolski. Strategija i ciljevi bitno se ne mijenjaju. Venecija oprema veliku flotu za obranu svojih prekomorskih posjeda, dok Dalmaciju ostavlja neka se sama brani. Zapovjednik kršćanske flote bio je donHuan dAustria, van- bračni sin imperatora Karla V. Venecijanskim dije

149 P. Kuničić, o .c . (7) p. 3 8

*50 G . N ovak, o .c . (120) p. 123

86

lom flote upravljao je Sebastian Venier, dok Turcima zapovjeda Karajal,Karakosa iz Valone.

U sastavu turske flote bio je i tunižanski potkralj (bej) E1 Eldj Ali Uluz Ali - Alija odmetnik iz pjesme Andrije Kačića Miošića. Njegovo pravo ime je Luca Galeni, po narodnosti je bio Talijan, rođen 1508. u Licastoli u Kalabriji, a bio je pomorac i ratnik. Na putu za Napulj zarobljavaju ga Turci, pa postaje galiot na njihovim galijama. Iscrpljen mukama odriče se kršćanstva i prelazi na islam, zato ga i nazivaju odmetnikom. Godine 1568. nakon uspješnih gusarskih pothvata na strani Turaka, napreduje i postaje alžirski bej, a godinu dana kasnije oduzima Španjolcima Tunis.

Takve sudbine u nemirnim mediteranskim vremenima nisu bile rijetkost. Identitet kršćanstva bio je ozbiljno ugrožen, o čemu svjedoči i Lucićeva Robinja, elastičnošću turskog kulturnog modela koji omogućuje blistave karijere i sposobnim odmetnicima poput Luce, na što konzervativna Evropa nije mogla pristati.

Neposredno pred veliku bitku, za koju se flota spremala, turski admiral šalje Uluz Alija s 80 brodova, od toga 12 galija, na pljačku po Jadranu. Flota najprije bezuspješno napada Korčulu, koju napušta venecijanska posada, ali zahvaljujući Antunu Rožanoviću, Hektorovićevu prijatelju, Korčula se uspijeva obraniti.

156.1. Nadograđena prizemnica Petra

Hektorovića2. Cisterna3. Zavojite stepenice4. Most s merlaturama5. Retirata6. Svod retirate

Tvrdalj prije turskog napada 1571. 154.

Tvrdalj nakon turskog napada 1571. 157.

155.

158.

87

Godine 1571. Uluz Alijeva flota navaljuje zatim na grad Hvar.

Hvarska tvrđava je za napada obranjena, a u nju se sklanja većina stanovništva. Sam grad ispod Tvrđave razoren je i zapaljen. Uništene su sve komunalne zgrade, arsenal, lodža, kneževa palača u kojoj je izgorio i komunalni arhiv. Oštećene su crkve, samostani i kuće u gradu. Nakon turskog odlaska, u gradu je zavladala epidemija kuge koja desetkuje stanovništvo.

Turci nakon Hvara napadaju Stari Grad (12. VIII), Jelsu i Vrbovsku. Stanovnici Starog Grada i Vrbovske većinom bježe u brda, odakle pružaju otpor, ali njihova nezaštićena naselja stradavaju. U Starom Gradu je uništeno više od dvije trećine kuća, sve crkve i samostani. Jelšani se sklanjaju u svoju već dovoljno utvrđenu crkvu, koju uspjevaju obraniti151.

Nakon ovog pohoda eskadra se vraća svojoj glavnini u Otrantu, a flote se konfrontiraju kod Le- panta 7.X 1571. Premda je pobjeda kršćana u bitci zbog propagande gromoglasna, Venecija zapravo gubitkom Cipra trpi veliki poraz.

Što se događalo u tom periodu na Tvrdalju, teško je sa sigurnošću tvrditi. Znamo jedino da je opljačkan samostan sv. Petra i daje Tvrdalj gorio. Š. Ljubić navodi pučku predaju po kojoj se Hektorović zatvorio u Tvrdalj i obranio ga1̂ 2, stoje lako moguće, jer je retirata bila dovoljno utvrđena, pa je mogla izdržati kraću i manju opsadu. Za nju znamo da je bila oštećena požarom s vanjske strane, dok su gorile kuće oko nje (prizemna sobica i konoba). P. Kuničić, navoddći da je zadnji kodicil Hekto- rovićevoj oporuci pisan tri mjeseca nakon napada u Trogiru, zaključuje da Hektorović tamo bježi pred Turcima153, što nije isključeno, ali je vjerojatnije da prestrašeni Hektorović tek nakon povlačenja Turaka napušta vatrom oštećeni Tvrdalj. Kako su već opljačkani Stari Grad i Hvar, on bolestan i star, jer nema gdje biti u svojoj komuni, odlazi kod prijatelja u Trogir. Tamo nepokretan diktira u kući Mateja Kostisa svoj zadnji kodicil (datum ut supra), kojim Luciji picokari, koja ga sve to vrijeme predano služi, ostavlja novac za izdr

žavanje te dopušta da i nakon njegove smrti živi na Tvrdalju.

13.1111572.Nakon što su Julija i Antun Lučić osposobili oš

tećene kuće za život, Hektorović se iz Trogira vraća u Stari Grad gdje i umire (datum ut supra) u osamdeset i petoj godini života. Pokopan je velebnim pogrebom kojem prisustvuju svi plemići komune i mnoštvo žalosnog puka, u porodičnom mauzoleju do glavnog oltara crkve dominikanskog samostana154.

151 N. D uboković Nadalini: GRADNJA I POVIJE S T CRKVE TVRĐAVE U JELSI, Prilozi p o vijesti um jetnosti u D almaciji, br. 18, Split 1 9 7 0 , p. 101

152 š . Ljubić, o .c . (6) p. 7153 P. Kuničić, o .c .(7 )p .3 8154 P. Kuničić, o .c .(7 )p .3 8

88

Julija Lučić i Hektorovići, nasljednici Tvrdalja

1572- 1773.

Period u kojem su Hektorovići posjedovali Tvrdalj prije nego su izumrli poklapa se s vremenom venecijanske uprave Hvarom. U tom su razdoblju odrednice Petrove oporuke bile barem donekle poštivane, tako da Tvrdalj nije doživio većih odstupanja od njegovih građevinskih zamisli, osim što nije bio dovršen.

Fideikomis Petra Hektorovića naslijedila je najprije Julija Lučić, njegova unuka. Po Julijinoj smrti fideikomis je pripao Antunu III Hektoroviću.

Antuna je trebao naslijediti njegov najstariji sin Hektor III, ali je on umro prije oca i za sobom ostavio udovicu s maloljetnom djecom. Hektorova prava, iako maloljetan, nasljeđuje njegov najstariji sin Antun IV.

Nakon smrti Antuna III, pravo Antuna IV na nasljedstvo osporavao je njegov stric GianFran- cesco, četvrtorođeni sin Antuna III. Njih dvojica se ipak nagađaju, te se posjed dijeli između dva vlasnika. Glavninu posjeda baštinio je Antun IV i njegovi nasljednici (Matij i MarcAntonije). Tek je unuk Antuna IV (MarcAntonije) uspio, nakon što je izumrla GianFrancescova loza, dobiti njihov dio kompleksa. MarcAntonijev sin don Matij, iako crkvena osoba, nasljeđuje fideikomis protivno odredbi Petrove oporuke, koja izričito zabranjuje takvu mogućnost. Don Matij je zadnji Hektorović u čijem je vlasništvu bio Tvrdalj.

Njega nasljeđuju sinovi njegovih sestara Poli- sene, udane Niseteo, i Lodovike, udane Raffaelli, Nicoletto Niseteo i MarcAntonije Raffaelli.

89

Tvrdalj za Julije 1572-1594.

Unuka Petra Hektorovića, kći Lukrecije i Petra Gazzarija, Julija, rodila se u Hvaru 1526. O njezinoj mladosti ne znamo ništa. Udala se 1554. u dvadeset i osmoj godini za Antuna Lučića, sina već pokojnog pjesnika Hanibala Lučića.

Julija i njezin muž živjeli su u skladnim odnosima s Julijinom majkom Lukrecijom i djedom Petrom, kojem Antun često pomaže u vođenju poslova. (Petar je već bio star.)

Iako se taj bračni par nije aktivno bavio pjesništvom, bio je rado viđen i cijenjen u hvarskim književnim krugovima.

Juliji je djed u znak ljubavi ostavio sve svoje knjige pisane hrvatskim jezikom.

Julija je nakon djedove smrti naslijedila njegov golemi fideikomis, čiji je centralni posjed bio nedovršeni i vatrom oštećeni Tvrdalj, pa su se u Julijinom i Antunovom braku bez djece ujedinila dva, za hvarske prilike, enormno velika posjeda najslavnijih otočkih pjesnika. Taj je bračni par, uz Tvrdalj, posjedovao i Lucićev ljetnikovac, te kuće u Starom Gradu i Hvaru.

Nedugo nakon turske pljačke u Hvaru je eksplodirala barutana na tvrđavi, čiji su se dijelovi sručili na grad u podnožju brijega i nanijeli mu velike štete.

Julija i Antun Lučić morali su se sigurno angažirati oko popravaka svojih hvarskih kuća, tako da je Tvrdalj bio zapostavljen, to prije što je Antun dovršavao svoju veliku starograđsku kuću u blizini Tvrdalja koju je već njegov otac započeo.

U takovim prilikama teško je povjerovati da je taj bogati bračni par uza sve kuće koje je posjedovao u Hvaru i Starom Gradu odabrao Tvrdalj za svoje boravište, kao što piše P. Kuničić.

155 D. D om ančić: VALIER- 158 P. Kuničić, o .c . (7)OVA VIZITACIJA NA p. 48OTOKU HVARU I 159 Ibidem, p. 5 0VISU, Arhivska građa otoka Hvara, Publikacija HA u Hvaru, br. 2,Hvar 1961 , p. 33

156 C. Fisković; o .c . (32) p. 2 1 4

157 G. N ovak, o .c . (103)

1579.Pet godina nakon Hektorovićeve smrti apostol

ski vizitator Augustin Valier155 obilazi otoke Vis i Hvar. Posjećuje i dominikanski samostan sv. Petra, gdje za oltar "Pieta" piše "Altare Sanctae Pietatis, ornatum pala, mappis, candelabris ferris, et pallio ex tela, cum lampade continuo ardente, quae alitur ab illis de Lucijs Fundatoribus dicti Altaris". Budući da znamo daje oltar utemeljio Petar Hektorović, možemo zaključiti da Valier navodi Lučiće (Julija i Antun) kao osnivače, jer ga oni već do tad popravljaju. Pala koju Valier spominje na oltaru sigurno je Tintorettova, prema stilskoj analizi dr G. Gamulina, koji smatra da likovi starca, žene i muškarca (Josip iz Arimateje, Marija Magdalena i Nikodim) nisu portreti jer su tipizirani Tintorettovi likovi kasnije faze. Bez obzira na to puk je ikono- logiju pale povezao s Hektorovićem (Josip) i Lučićima.

Velier piše da se o uglavnom završenoj crkvi sv. Roka brinula skula sv. Roka, pa možemo pretpostaviti da Julija nakon dovršenja (ili da ga ubrza) prepušta brigu o crkvi novoosnovanoj bratovštini, a u hvarskoj dominikanskoj crkvi Antun popravlja porodični oltar Lučića, koji po Valieru ukrašava "icona honorabilis".

24. IX 1579.Antun Lučić nepokretan ali pri svijesti piše opo

ruku (datum ut supra) u svojoj starogradskoj kući (koju je sam sagradio), a ne na Tvrdalju, kojom cijelu imovinu, ne propuštajući nježnosti, ostavlja Juliji - "alia sua cara consorte Giulia in vita et in morte...". Želi da ga pokopaju u njegovu grobu u hvarskoj dominikanskoj crkvi sv. Marka15”.

9. V I I1584.Nakon smrti Antuna Lučića, Julija piše (datum

ut supra) svoju oporuku157, kojom između ostalog crkvi sv. Roka ostavlja jedan vinograd da bije mogli ukrašavati (što znači daje crkva završena). Nasljednicima Hektorovićeva fideikomisa također ostavlja jedan vinograd. Kuću zvanu LaTorre (u kojoj piše oporuku) do kuće Viđali ostavlja siromasima, a o kući se trebao brinuti biskup ili njegov vikar. Lucićev ljetnikovac (nazvan samo vrt) ostavlja isusovcima. Svojom univerzalnom nasljednicom proglašava sestru Mariju Ferro i njezinu djecu (Mariju djed gotovo i ne spominje).1585.

Antun Lučić pripremao je štampanje drame Robinja, koju je njegov njegov otac napisao već u mladim danima, a komad je bio prihvaćen od hvarskog puka i igrao se kao pučka igra sve do XIX st. Nakon muževljeve smrti Julija doista izdaje Robinju, što još jednom potvrđuje njezine veze s književnošću, a zna se da se družila i s Marinom Be- netovićem.

90

22.XI 1591.Nešto se bitno promijenilo u Julijinom odnosu

prema sestri Mariji, jer je kodicilom (datum ut supra) imenuje za svoju nasljednicu samo za njezina života, dok gotovo cijelo imanje ostavlja crkvi.

Kodicilom veliku starogradsku kuću koju nasljeđuje od muža ostavlja, ne zato stoje na to obvezna, nego zato da umiri savjest što nije dovršila gradnju Tvrdalja,Hektorovićevirrjnasljednicima(značiTvr- dalj je nedovršen).

Kuća u kojoj je pisala kodicil, a koja je bila izbačena u ulicu, kojom se od gradskih vrata do tržnice išlo prema biskupiji, ostavlja ženskom benediktinskom još neosnovanom samostanu (picokare).

Julijin rođak Nikola Colombini p. Hektora također oporukom napisanom 3.II 1570. ostavlja svoju kuću ženskom benediktinskom samostanu. Te dvije kuće, znači i Lucićeva gradska kuća, tek će u XVII st. postati samostan.

Tvrdalj zaAntuna III Hektorovića

1594- 1619.

Antun III rodio se 1550.Nakon smrti Julije Lučić jedini vlasnik čitavog

fideikomi sa Petra Hektorovića trebao je postati Antun III Hektorović, ali ga on nagodbom dijeli s rođacima 1595. Hektorovići su podijelili samo polja fideikomisa, dok je Tvrdalj čitav pripao Antunu 111158.

P. Kuničić piše da je Antun III živio na Tvrdalju u velikoj kući s prvorođenim sinom Hekto- rom III i bratom Vicencom, a nakon njegove smrti sa sinovljevom djecom i udovicom, dok je njegov četvrtorođeni sin GianFrancesco živio u kućama do revelina.

To je malo vjerojatno zbog ruševnog stanja u kojem se Tvrdalj tada morao nalaziti. Vjerojatnije je da su živjeli u Starom Gradu, a Tvrdaljem su se koristili kao skladištem i si, što ne isključuje An- tunove popravke i adaptacije Tvrdalja, naročito revelina.

Revelin nije bio dovršen po Petrovim planovima, tako da su ostale samo kuće za putnike i siromahe, koje je već on bio podigao i koje su korištene po pjesnikovim željama (ad pias causas). Na ostalom prostoru koji je Petar predvidio za revelin, bile su kuće kojima se koristio Antunov četvrtorođeni sin GianFrancesco159.

91

Tvrdalj u posjedu Antuna IV Hektorovića 1619- 1678.

Antuna III trebao je naslijediti njegov unuk Antun IV (sin Hektora III), pošto mu je sin Hektor umro prije njega. U tomu ga je pokušao spriječiti stric GianFrancesco, otjeravši ga s Tvrdalja i proglasivši se jedinim nasljednikom Petrova fideikomisa. Ta obiteljska razmirica dosta je nejasna, jer je Antun IV kasnije, nakon stoje dobio parnicu protiv strica, ipak njemu ustupio dio Tvrdalja protiv Petrove oporuke po kojoj je Tvrdalj smio posjedovati samo jedan vlasnik. Antun je bio oženjen Splićankom Lodovikom pl. Alberti (pok. Matija) i s njom je imao više sinova i kćeri. Naslijedio ga je sin Matij, prvi iz glavne grane Hektorovića, koji se školovao u Padovi i primao se visokih administrativnih funkcija po čitavoj venecijanskoj Dalmaciji.

1620.

Hektorovićevi nasljednici, iako nisu završili revelin, nisu ni dirali njegove dvije kućice namijenjene putnicima i siromasima.

Te je godine zabilježeno da je u kućici za putnike fra Dominik Bevilaqua podučavao djecu. Znači daje tu bila škola160.

3.II 1623.Antun IV dijeli Tvrdalj sa stricem GianFran-

cescom. Antun diobom dobiva veliku kuću (poviše konobe) i prizemnu sobicu tada ruševinu te tezu do revelina. GianFrancesco dobiva retiratu (zvanu i kuhinja) s cijelim đardinom, dok dvorišta s gustirnama i krovištima kuća ostaju zajednička161.

15. V I I 1624.Papa Urban VIII izdaje bulu (datum ut supra)

kojom daje potpun oprost grijeha vjernicima koji posjete crkvu sv. Roka i obave propisane obrede za svečev blagdan162. Očito se radilo o nekom zna-

160

161

162

92

160 Ibidem, p. 5 5161 S . P lančić: APH,

knj. III, CXX/8, f.162 S . P lančić: APH, knj. I,

LXXXIV/3, e , p. 89

162.

Naslovna stranica drugog izdanja Ribanja,

1668.

Antun IV

G i a n F r an c e s c o

□ za jednički ili n e u tv rd tn i pos je d

ho sp ic i j

159.

intervencije Antuna IV

160.

i n te rv en c i je GianFrancesco

161.

163. Mjere Tvrdalja, izmjerene 1667. (fotokopija dokumenta)

93

čajnijem jubileju (možda pedesetogodišnjici kon- sakracije).

1628.Antun IV, nezadovoljan diobom sa stricem, po

kreće parnicu protiv njega, u kojoj ga kao advokat zastupa MareAntonij Ivanić (Ivaneo), potomak Ma- tije Ivanića163. Antun se nagađa sa stricem, ali ne isplaćuje Ivanića, pa mu ovaj plijeni odjeću i srebrno posuđe. Jedne noći Antun IV organizira krađu svoje srebrenine iz MarcAntonijeve kuće, nakon čega odlazi do MarcAntonija da se nagode.

U trenutku njegova dolaska MarcAntonija od uzbuđenja udari kap te umre.

Ivanići su se potpuno do tog perioda infiltrirali među nobilitet ženidbama i ekonomskim potencijalom te podnose molbu za agregaciju u Veliko vijeće, u čemu ih naročito podržavaju hvarski Hekto- rovići. Agregaciji se protive pojedine plemićke obitelji koje ne zaboravljaju ulogu koju je Matij Ivanić odigrao za bune. Ipak 1636. Ivanići postaju plemići. Kasnije izravna loza Matije Ivanića izumire, ali se po ženskoj liniji nastavlja kroz obitelj Ivaneo Fasani, koja posjeduje polja istočno od Tvrdalja.

164.Zadnja stranica popisa nekretnina na Tvrdalju.

Potvrda hvarskog kneza Jerolima Tiepola

(Gierolimo Tiepolo) Antunu IV da je jedini

vlasnik Tvrdalja (1667).

163 P. Kuničić, o .c . (7) p. 5 0

164 S . Plančić: APH, knj. I, XXX11/4, p. 30

165 A ppreso B artolom eo G ianam m i, V enetia, 1638 .

166 V. a p e n d ik s5 3167 S . P lančić: APH,

knj. III, CXXIX/2,p. 367; v. ap end iks 5 6

94

1633.Plemićima je teško padao stalni boravak u Hva

ru, pa ga oni zbog poslova na imanjima napuštaju, zanemarujući administrativne poslove koje su morali vršiti za komunu. Te godine generalni provi- dur Zen određuje da plemići koji namjeravaju napustiti Hvar duže od 15 dana moraju imati za to posebnu dozvolu164. Godine 1638. generalni pro- vidur Alvize Mocenigo naređuje plemićima i građanima Hvara da moraju u roku od dvadeset dana, u času kad se opremaju galije, dovesti u grad i ondje držati svoje obitelji.

Hektorovići su uz sve teškoće uspijevali duže boraviti u Starom Gradu kao suci ili povjerenici za zdravstvo.1638.

Hanibal Lučić i Petar Hektorović imali su još svoju čitalačku publiku pa te godine iz štampe izlaze njihove knjige, štampane kod istog izdavača s identičnom grafičkom opremom pa možemo zaključiti da ih Hektorovići daju zajedno štampati. Karakteristično je da je iz Hektorovićeve knjige izbačen sav talijanski i latinski opus165.

1664.Antun IV tražio je povlasticu kojom bi postao

vlasnik čitave uvale na Tvrdalju, koju, čini se, ne

dobiva, ali nam njegov zahtjev omogućuje rekonstruirati izgled uvale do toga perioda166.

1667.Antun IV i njegov sin Matij pokušali su na

dograđivati kuće namijenjene hospiciju u revelinu, pa ga GianFrancescovi sinovi tuže, jer je izgradnja bila u suprotnosti s Hektorovićevom oporukom. Za tu je parnicu Matij Hektorović premjerio Tvrdalj, te tako napravio jedan od najvažnijih dokumenata za proučavanje arhitektonike Tvrdalja167.

Gian Domenego, GianFrancescov sin, pokušava popraviti neke ruševine na Tvrdalju (najvjerojatnije prizemnu sobicu), ali ga je Antun IV tužio i dobio parnicu. Tom prilikom hvarski, knez Jerolim Tiepolo izdaje Antunu potvrdu da je on jedini vlasnik Tvrdalja (ano ut supra).

1673.Stari Grad je bio najranije biskupsko središte

Neretvana čija se katedrala nalazila na području današnje crkve sv. Stjepana (zajedno s biskupskom palačom do nje). Nakon prelaska biskupa u Hvar, zgrade postepeno propadaju. Godine 1278. crkvu su porušili gusari, pa crkva sv. Marije preuzima njezinu ulogu. Godine 1579. za Valierove vizitacije crkva je još u lošem stanju. Godine

Barokniportal

95

Barokniportal

168 P. Kuničić, o.c. (7) p. 5 7

96167.

168.

168A.Glavniportalretirate

1604. Starograđani, iako malobrojni, ima ih oko 700-800, dobivaju od biskupa Cedulina dozvolu da mogu početi graditi novu crkvu istom svecu (na istom mjestu).

Najprije u lombardskom stilu grade glavni crkveni brod. Godine 1664. potporom M atijeLukoe- vića (pradjeda Jerolime, žene Matija Hektorovića) grade veliku kapelu. Kapela se preko jedne noći sruši i majstor Luka Marangon i proto Bartolomeo Collona obavezuju se da će je ponovo sagraditi ako se utvrdi da su oni krivi za njezin pad. Matij Hektorović kao prokurator pri gradn ji crkve jamči za njih. Matij moli rođaka Napoleonija, splitskog arhitekta, da mu pomogne dovršiti crkvu, te mu šalje detaljniji opis dotadašnjih gradnji (glavnog broda i kapele). Napoleoni mijenja tlocrt i na istočnu fasadu stavlja mala vrata uz glavni portal. Prije su mala vrata bila predviđena samo na jugu i sjeveru168.

Za tu uslugu Matij šalje rođaku četiri bačvice smokava. Iste godine Matij saziva sve građane Starog Grada u nedovršenu crkvu (uz njega su bili prokuratori Ivan Polutić i Nikola Staničić) da odluče tko će nastaviti graditi crkvu. Skup određuje da se Marku Foretiću iz Korčule, nastanjenom na Visu, povjeri gradnja pobočnih strana crkve sa svodovima na pilastrima poput onih u hvarskoj katedrali i to bijelim viškim kamenom. Godine 1675.

169.Balkon na prvom katu

altane

170.Balkon na prvom katu

altane

171.Natpis:C O N C O R D I AF R A T R V MPrijevodnatpisa:Bratskasloga.

Tvrdalj za Antuna IV 173.97

Starograđani potpuno dovršavaju crkvu, a Matij Hektorović isplaćuje prota 27.III te godine.

Još 1673. u sklopu većih radova na Tvrdalju Matij Hektorović je pozvao klesara Nikolu Stani- čića da za njegova oca napravi glavni portal na sjevernoj fasadi Tvrdalja. Antun IV podizao je kat poviše portika i konobe, na koji se penjalo stepenicama, čiji se tragovi još vide u sjeveroistočnom uglu portika. To je prva značajnija adaptacija Tvrdalja u stambeni prostor, kojim su se Hektorovići koristili i smatrali ga kao svoj dom, premda su i dalje imali nekoliko kuća u Starom Gradu i Hvaru. Tom prilikom Antun je popločao i portik i veliku konobu, a GianFrancescovi sinovi, naročito Antun, popravljaju retiratu, jer je u kasnijim dokumentima opisuju kao zgradu na dva kata s krovom (polovica poda drugog kata bila je kameni svod). Zadebljani zidovi, koji su podupirali svod, još se uočavaju u unutrašnjosti bivše tvrđavi- ce. Prizemna sobica s cisternom i zavojitim stepenicama kojima se penjalo na nju i mostom kojim se ulazilo u retiratu, još nije bila popravljena.

Tvrdalj za Matija Hektorovića 175.

Tvrdalj za Antuna IV 174. Tvrdalj za Matija Hektorovića 176.98

Matij Hektorović, rođen 1626, prvi je od starogradskih Hektorovidćzavršio visoke škole u Padovi, što se kasnije reflektiralo i na izbor njegovih zvanja. Nakon završetka školovanja, dok mu otac vodi porodično imanje, on se prihvaća službe tajnika komesara Petra Loredana, pripadnika najvišeg venecijanskog nobiliteta169, pa nema sumnje u visoku Matijevu naobrazbu i sposobnost. S Lore- danom je Matij službovao u Kopru (gdje mu istarski plemići u znak zahvalnosti poklanjaju srebrni tanjur), Zadru, Kotoru, a bio je i općinski kancelar u Korčuli. Nakon stoje prekinuo državnu službu i vratio se na Hvar, s Loredanima Hektorović i kasnije njegov sin MarcAntonije održavaju dobre odnose, pa su oni kumovi na krštenju Marc- Antonijeva sina Matija170. Matij je bio prokurator pri izgradnji crkve sv. Stjepana, a brinuo se i o financijama hvarskog ženskog benediktinskog samostana.

Uz Kuću na Hvaru i Visu, nasljeđuje po majci i jednu kuću do sv. Duha u Splitu, oštećenu prilikom gradnje bedema. Tu kuću prisvajaju susjedi, braća Dumanić, pa ih Matij tuži, a kao advokata angažira Jerolima Ka vanjina. Spor okončavaju sporazumno. Možda po ovoj liniji Kavanjin uvrštava u svoj spjev Bogatstvo i uboštvo stihove o Petru Hektoroviću, zapravo replicirajući Pribojevića iz davne 1525. Nakon očeve smrti, Matij nastavlja parnicu protiv GianFrancescovih nasljednika (kojui dobiva) ne bi li imao slobodne ruke pri preuređivanju Tvrdalja, nakojem je inicijator adaptacija još za života svog oca. On je najvjerojatnije proširio veliku kuću prema ribnjaku, ali o tome nema čvrstih dokaza.

169 Ibidem, p. 5 3170 S . Plančić: APH,

knj. ll,XCIII/37, p. 21171 G. Gamulin:

BOGORODICA S DJETETOM, MHi K ršćanska s a d a š njost, Z agreb 1971 ,

P - 12

MarcAntonije (rođen 1672) započinje svoje školovanje u Hvaru, gdje je živio kod očevog rođaka Hektora Hektorovića (Domenikova grana, umro 1690). Hektor je bio hvarski kanonik i učitelj u javnim i privatnim školama. Zajedno s bratom Bon- domjerom, arciđakonom, napravio je u hvarskoj katedrali njezin najljepši oltar Gospe od Karmena s našom najstarijom ikonom iz XIII st.171 i baroknim grbom Hektorovića (1686), što upućuje na to da oni popravljaju stari porodični oltar. Hektor je bio jedan od suradnika Ivana Lučića Trogiranina. On mu je slao dokumente iz hvarske povijesti interesantne za njegov rad. Sačuvano je jedno pismo iz njihove korespondencije, kojim Hektor obavještava Lučića o zadnjem dolasku Venecijanaca na Hvar 1420. i o načinu izbora najranijih hvarskih kneževa.

Nakon školovanja u Hvaru, u kulturnoj sredini najvišeg ranga, MarcAntonije odlazi u Padovu. Po povratku sa školovanja ovaj najveći erudit među starogradskim Hektorovićima aktivno sudjeluje u

177. Oltar porodice Hektorović99

178. Lijeva strana tlocrta na kojoj je prikazan Tvrdalj (Časa Hettorea)

100

182.

Tlocrt D102

183. Prva stranica popisa nekretnina na Tvrdalju, koji je sastavio MarcAntonij Hektorović 1748.

103

u municipalnoj politici svoje komune, pretežno živi na Tvrdalju, gdje nastavlja notarsku tradiciju svog oca Matija. MarcAntonije obogaćuje porodičnu biblioteku i vrši razne preinake na Tvrdalju. Nastavlja parnice protiv GianFrancescovih potomaka koje se prekidaju njihovom smrću, tako da on postaje jedini vlasnik dvorca.

Godine 1748, nagodbom s fratrima samostana sv. Petra, dobiva prostor pred sjeverozapadnom fasadom dvorca,17- a kao naknadu za njega fratrima daje jedan vinograd. Pošto je postao jedini vlasnik i korisnik Tvrdalja, MarcAntonije ga je mogao preurediti po svojoj želji, iako su mu za to trebala odobrenja komune, koja i dobiva.

On je vjerojatno podigao kuće uz revelin, koje su koristili GianFrancescovi nasljednici, na jedan kat premda se opirao kad su oni to isto htjeli napraviti i ispunio prazninu poviše prizemne sobice između retirate i velike kuće, te sveo sjeverno pročelje Tvrdalja na jedan kat. Na pročelju preuređuje i prozore. Retiratu, koju najkasnije dobiva od GianFrancescovih nasljednika, naziva i nova kuća.

Tvrdaljza MarcAntonija Hektorovića 184.

104185. 186.

Tvrdalj u posjedu don Matija Hektorovića

1766- 1773.

1707. tridesetšestogodišnji MarcAntonij i Jelena Martinis iz Bola u godini vjenčanja dobivaju prvorođenog sina Matija.

O Matijevoj mladosti znamo malo. Kasnije ga otac predodređuje za svećenički poziv i šalje u Padovu na školovanje. Nakon završetka školovanja (prije 1735) počinje nadasve zanimljiv period Matijeve biografije. On prekida uobičajeni slijed i ne vraća se kući kao većina dalmatinskih plemića školovanih u Italiji nego ostaje živjeti skromnim i boemskim životom u raskošnoj i skupoj prednapoleonskoj Veneciji od potpore koju mu otac šalje po starogradskim kapetanima.

Kako je MarcAntonij stario, to mu je i sinovljeva pomoć u vođenju imanja bila sve potrebnija, pa ga u pismima moli neka se vrati, ali Matij ostaje uporan i ne vraća se. Nato mu MarcAntonij, čiji su se prihodi smanjili, prestaje slati potporu iz ionako preopterećenog budžeta (mirazi koje je davao kćerima vrijedili su i 1000 dukata), pa se Matij napokon vraća kući (vjerojatno bolestan).

Na Tvrdalju je zatekao samo starog oca koji nedugo zatim umire. Brat Aleksandar i majka već su umrli, a sestre su bile u hvarskom benediktinskom samostanu ili odavno poudane.

Po oporuci Petra Hektorovića Matij, kao crkvena osoba, nije smio naslijediti njegov fideikomis, nego dominikanski samostan sv. Petra, budući da više nije bilo zakonitih loza Hektorovića (oni na Visu potjecali su od nezakonitog Kazimira).

O izgledu Tvrdalja u don Matijevo vrijeme doznajemo najviše iz jednog od ključnih dokumenata za obradu arhitektonike Tvrdalja, inventara pokretne imovine napravljenog neposredno nakon don Matijeve smrti, za njegove baštinike Nisiteo i Raffaelli173. Komisija koja je popisivala inventar sastojala se od plemića, pravnika i služavke i nije bila vezana za Tvrdalj, niti za stvari koje popisuje. Zato je njezin popis štur i ograničava se na nabrajanje isključivo pokretne imovine bez ikakve deskripcije. Cilj im je bio da popisu predmete i navedu prostorije u kojima su ih zatekli.

Stanje na Tvrdalju koje popisuju svakako nije bilo uobičajeno, jer se popis radi nakon dužeg perioda dekadencije, uvjetovane MarcAntonijevom starošću i neposrednom don Matijevom bolešću, za koje se napuštaju uobičajene konvencije stanovanja da se olakša samrtniku u njegovim posljednjim trenucima.

Tvrdalj je bio zapušten, vino u konobama pokvareno, mlin neupotrebljiv i rastavljen, oružje u

potkrovlju zarđalo, ali u popisu se osjećaju tragovi nekadašnjih boljih vremena. Spominju se ostaci većih kompleta baroknog i pozlaćenog rokoko stilskog namještaja "ali antica". Dr N. Duboković interpretira inventar u širem kontekstu venecijanske gradske raskoši i hvarske provincijalne skromnosti. Don Matij je bio svjedok obaju načina životai očito je preferirao venecijanski. Dok je mogao, tamo je i živio. Od venecijanskog načina života on na Tvrdalj donosi kavu i čokoladu, a igrao je kartei "dame", koristio se nosiljkom, što ga diferencira od njegovih sugrađana.

Popisivači počinju svoj inventar u "sali" u kojoj nalaze notarski stol od orahovine sa četiri pretinca. Stolu je pripadao i naslonjač također od orahovine "ali antica", s jednim jastukom (cussin da poltrona), a u dvorani nalaze i pet stolića (tavolini) od orahovine i šest "ali antica" stolica. Inventar spominje i pet ormara, jedan od orahovine sa četiri pretinca u kojima se nalazi glavnina porodične biblioteke od 377 knjiga čije naslove popisivači ne navode i notarski spisi s porodičnim arhivom Hektorovića (Processi e Carte). U škrinjama, crvenoj od orahovine i drugoj, obojenoj u tamnu boju, nalazila se odjeća. Na zidovima su bile dvije velike slike koje su prikazivale sv. Karla Boromejskog i sv. Francesca, te tri male ovalne s prikazom misterija sv. Ružarija.

Takav namještaj, očito veće prostorije u blizini glavnog ulaza^upućuje nas da tu lociramo notarsku kancelariju Hektorovića, u kojoj primaju svoje klijente, napravljenu još za Antuna IV poviše portika.

Nakon dvorane inventar navodi mali hodnik kojim se išlo u sobe. U hodniku su se nalazila dva mala stolića, jedan poluokrugli a drugi četvrtasti, ogledalo u crnom okviru i stara slika sv. Josipa u agoniji (S. Giuseppe agonizzante) u pozlaćenom okviru.

Iz hodnika popisivači najprije ulaze u spavaću sobu, okrenutu jugu, na čijem je podu bio tapet sa crvenim cvjetovima i "turchinima", a u tri škrinje nalazila se odjeća. U maloj orahovoj škrinjici nalazila se veća suma novca prenesena iz škrinje u velikoj sobi, i to 55 cekina u peticama, 101 cekin,

172 \j ap end iks 5 4

173 D okum ent s e nalazi u arhivu K asandrić, a m eni g a je ustupio na uvid dr Niko D uboković Nadalini.

N. D uboković Nadalini: ZADNJI MUŠKI HEKTOROVIĆ U STAROMg r a d u i n e k i Ž i v o t ni a s p e k t i NJEG O VA VREMENA NA O TO KU HVARU, Prilozi povijesti o toka Hvara, br. VII, Hvar 1983 , p. 3 7 -5 8

105

tri dopije u zlatu, te dva srebrnjaka. Na zidu je bio sat sa svojom kućicom i tegovima, te slike sv. Ante, sv. Trojstva, sličice Gospe od sedam žalosti, raspelo od kosti i ogledalce. U ovom prostoru okrenutom jugu s predmetima koji odaju stanovitu intimnost (klečalo i krevet) prepoznajemo zimsku spavaonicu ili bolničku sobu posljednjeg vlasnika Tvrdalja.

Nakon spavaonice popisivači prelaze u veliku dnevnu sobu, u kojoj nalaze tri ormara, jedan je zidni s tri police pune dokumenata, a u drugom nalaze, između ostalog, i Aristotela u dva toma (jedini naslov kojeg popisivači spominju), dalekozor, vrč za čokoladu itd. Pri dnu ormara nalaze mali broj knjiga napisan na nekom stranom jeziku (možda su to knjige na hrvatskom ostale još od Petra Hektorovića). U četiri škrinje nalaze razne vrste igraćih karata, vrećicu kave, knjige i odjeću. U sobi se nalazila igra "dame", pa možemo barem donekle rekonstruirati kako su Hektorovići provodili svoje slobodno vrijeme.

Na sredini sobe nalazio se veliki stol, koji se razvlačio kad bi domaćin imao više gostiju, oko njega su stajale stolice od orahovine, a u prostoriji su bile i dvije fotelje, jedna od kože i naslonjač od orahovine. Na zidu je bila velika slika za koju popisivači ne navode što prikazuje, pa sigurno nije imala religiozni sadržaj. Uz nju vise i slike Judite, razapinjanja na križ, Gospe od sedam žalosti, sv. Francesca.

U ovom boljem i reprezentativno namještenom dnevnom prostoru Hektorovići su jeli i primali goste.

Nakon velike sobe popisivači navode sadržaj neke skoro pregrađene sobice koja je po popisanim stvarima i imenu bila spremište. Prva stvar koju uočavaju je nosiljka (lettigga) s jastukom i pro- zorčićem (coli suo Cristalo, e cusino), što nas upućuje na blizinu ulaza, te da su iz nje Hektorovići, nošeni slugama, odlazili u grad.

Popisivači odlaze u kuhinju i prostore s njom povezane, koji ne moraju imati direktne veze s prostorima u kojima žive gospodari, pa se ovdje donosi samo njihova približna lokacija i namjena.

Nakon obilaska prizemlja i vrta, obilaze odijeljenu jednokatnicu zvanu Borovina, u kojoj je na katu živjela posluga (Petar Zaninović sa svojom obitelji) dok je u podrumu bila konoba koju je ona koristila.

Najvažniji su zaključci na koje inventar upućuje: broj, naziv i namjena pojedinih prostorija.

Analizirajući dokument, nameće se osnovni raspored interijera na Tvrdalju: u prizemlju su gospodarske prostorije, velika i mala konoba i magazin za ulje, u dvorištu štala s mlinom i turanj za vino, a na katu se nalaze stambeni prostori. Samo je jedan prostor naveden kao "soffita", pa ga možemo locirati na retirati, koja je imala dva kata, dok su

1. DvoranaPrimo Appartamento, osra salla Lokacija: Najvjerojatnije je to prostor koji se

nalazio iznad portika, a koji je kasnije Petar Nise- teo preuredio u svoju biblioteku.

2. HodnikAndietto per entrar nelle Camere Namjena: hodnik kojim se ulazilo u sobe Lokacija: prostor možemo locirati na prvi kat

106

ostale zgrade bile jednokatnice. Hospicij na revelinu do teze još uvijek je bio namijenjen "ad pias causas".

3. Južna soba4. Velika soba5. Nova soba8. Soba u novoj

kući10. Prostor između kuhinje i

konobe11. Sobica za

poslugu19. Soba kuće za poslugu

12. Velika konoba

13. Mala konoba14. Magazin15. Dvorište16. Prostor zapadno od

dvorišta17. Teza istočno od ribnjaka18. Konoba kuće za poslugu

190.Drugi kat:

9. Prostor poviše sobe u

novoj kući u potkrovlju

188.Prvi kat:1. Dvorana2. Hodnik

189.Prizemlje:

6. Kuhinja7. Prostor pred

kuhinjom

187. Prva stranica popisa inventara107

3. Južna sobaPrima Camera verso mezzodi Namjena: zimska, južna spavaonica Lokacija: prvi kat

4. Velika soba - Camera grande Namjena: velika dnevna soba Lokacija: prvi kat

5. Nova soba, sprema (kamarin)Camera nuova - Luoco detto Camarin Namjena: mala sprema Lokacija: prvi kat

6. KuhinjaLa Cusina Namjena: kuhinja Lokacija: vjerojatno retirata

7. Prostor pred kuhinjomNell Luoco dinanti la CusinaNamjena: nesigurna; kokošinjac, otvoreni vrtLokacija: nesigurna, vanjski prostor

8. Soba u novoj kući Camera nella Časa nuova Namjena: povremeno stambena Lokacija: vjerojatno retirata (prvi kat)

9. Prostor poviše sobeu novoj kući u potkrovljuNell Luoco di sopra la Predeta Camera in soffita Namjena: spremište Lokacija: drugi kat retirate To je jedini prostor koji inventar navodi kao dru

gi kat. Jedino je retirata, uz altanu, u to vrijeme imala dva kata, pa se taj prostor tu i locira. (Altana nikako nije mogla biti nova kuća.)

10. Prostor između kuhinje i konobeTra la cusina e la caneva Namjena: hodnik Lokacija: nesigurna, prvi kat

174 P. Kuničić, o .c. (7) p.87

11. Sobica za posluguCamarin della serva Namjena: soba za poslugu Lokacija: nesigurna, prvi kat

PrizemljeNakon što su popisali stambene prostore na pr

vom katu glavnih zgrada, popisivači navode gospodarske prostore u prizemlju, te dvorišta.

12. Velika konobaNamjena: konoba u kojoj je čuvano vino Lokacija: sigurna

13. Mala konobaCaneva piccola Namjena: mala konoba Lokacija: sigurna

14. Magazin - Magazzen Namjena: spremište za ulje Lokacija: približna

15. Dvorište - CorteNamjena: tu se nalazio kameni turanj (za mas

line)Lokacija: približna

16. Prostor zapadno od dvorištaLoco di facia la Corte verso Ponente Namjena: prerada vina i ulja Lokacija: približna, zapadno od ribnjaka

17. Teza istočno od ribnjakaSotto la Tezza da levante della Peschiera Zbog spominjanja ribnjaka pri popisivanju in

ventara ovoga prostora, sigurni smo da se popis obavio na Tvrdalju.

Namjena: štala, mlin Lokacija: približna

18. KonobaLa canevaNamjena: konoba kuće za poslugu Lokacija: približna

19. Kat kuće za poslugu Sopra ii solerNamjena: stambena soba posluge Lokacija: približna

108

Tvrdalj nakon Hektorovića

1773. do danas

109

Povijesne prilike na Hvaru

1797-1805.Prva Austrijska uprava Hvarom.Nakon pada Venecijanske Republike, Dalma

cija, pa i Hvar, dolaze pod austrijsku upravu.

1813-1918.Druga Austrijska uprava Hvarom.Stanovnici Tvrdalja u periodu nakon Hektoro

vića unatoč promjenama političkih režima ne gube na socijalnom prestižu. I dalje su među najuglednijim stanovnicima Staroga Grada, što se svakako reflektira i na značaj samoga Tvrdalja.

Tvrdalj postupno i definitvno gubi izgled i konotacije fortifikacije, pa se masom i fasadama sve više nivelira s okolnim zgradama, koje se, kao i on, podižu na dva kata.

Uvalu ispred Tvrdalja, do koje je Petru Hekto- roviću bilo naročito stalo, Starograđani potpuno na- sipavaju između 1860-1880, tako da ispred Tvrdalja nastaje prostrani trg174.

Nakon smrti don Matija Hektorovića n jegov posjed su naslijedili MarcAntonije Raffaelli (Lodo- vikin sin) i Niccoletto Politeo Niseteo (Polisein sin).

Dio Tvrdalja koji su naslijedili

Raffaellijevi

Lodovikini potomci naslijedili su manji dio Tvrdalja (vjerojatno su dobili naknadu u poljima) i to zgrade revelina, koji je i dalje bio namijenjen siromasima175.

Raffaelijevi, koji su imali veliki posjed u Starom Gradu, nisu trebali ni te zgrade, pa ih prodaju rođaku Katarinu Lukšiću, a on ih 1874. prodaje odvjetniku Ivanu Botteriju.

Ivan BotteriBotteri je kupio revelin 1874. Do svojih zgrada

imao je prolaz i kroz glavna vrata na sjevernoj fasadi Tvrdalja, preko ribnjaka. To je smetalo Mihovilu Spalatinu, tadašnjem vlasniku velikih zgrada, pa mu ustupa dio vrta s južne strane revelina, a Botteri se odriče pristupa na revelin kroz glavnu portal i đardin. Nakon zamjene, Botteri preuređuje

kuće revelina namijenjene siromasima, čime prestaje njihova stoljetna karitativna funkcija, određena već od Petra Hektorovića. Botteri umire 1885.

Kuzma ŠkarpaStarogradski župnik Kuzma Škarpa kupuje Bot-

terijevo imanje na dražbi, jer je ovaj umro bez nasljednika. Škarpa dovršava Botterijevo preuređenje revelina, podiže cisternu do ulaza i kuću iznad volta (poviše ulaza u revelin), što bilježi na kruni zdenca.

CrkvaŠkarpa, kao i Botteri, umire bez potomaka, pa

revelin oporučno ostavlja mjesnom župniku.

PlančićCrkva nakon rata prodaj&zgrade današnjim vlas

nicima (Antoaneta Plančić), koji podižu iznad teze neadekvatnu nadogradnju, koja ovdje nije registrirana jer se lako može otkloniti.

175 P. Kuničić .o .c . (7) p.80

110

191.192.Natpis:1898 AD C R U C I S FORMAM REDACT UMPrijevod natpisa: 1898. prepravljeno na križni tlocrt.Natpis:AN AN O DOMIN11783. Prijevod: Godine gospodnje 1783.

193. Natpis:GLORIA J E S U C H R I S T O IHS XIX SE C DEI FILIO R E DE MPT OR I OMNIUM ANNO R E PARATAE SALUTIS MCMI INITIO SAECULI XX P A R O C H U S C. S C A R P A AD MEMORIAM P.Prijevod natpisa: Slava Isusu Kristu/IHS XIX st. Božjem sinu/Stvoritelju svega/ Godine ozdravljenja MCMI početka stoljeća Župnik C(Kuzma) Škarpa Na spomen

194. Austrijski katastarski plan Starog Grada iz 1834, s reambulacijom iz 1879.

111

Dio Tvrdalja koji su naslijedili Niseteovi

Polisena Hektorović udala se 1744. za Antuna Politea Nisetea s Brača. Antunov otac potjecao je iz starogradske porodice Politeo, a oženio se u obitelji Niseteo iz Bola na Braču. Njegovi potomci zadržali su majčino prezime, a unuk (Petar Niseteo) čak ispušta prezime Politeo.

Polisena je održavala i nakon udaje dobre odnose s bratom i starim ocem, koje je često posjećivala na Tvrdalju, gdje se 1769. za jednog takvog posjeta tragično utopila njezina kći Jelena u malom ribnjaku (piscina parva)177.

Tvrdalj 1773-1824.

Niccoletto Niseteo PoliteoPolisein sin Nikoleto je nakon smrti brata Mare*

Antonija postao jedini baštinik obiteljskog di jek Tvrdalja. Obitelj Politeo Niseteo imala je glavnini posjeda u Selcima na Braču, tako da su živjeli i Selcima i na Tvrdalju.

Tvrdalj1834.

176 J. Sanjek: O 2IV0TU I RADU JOSIPA RAFFA- ELLIJA, PublikacijaHA Hvar, br. 6, Split 1958, p. 29-48

177 P. Kuničić, o.c. (7) p. 80

178 Š. Ljubić: RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE I RAZLIKE STVARI INE SLOŽENE PO PETRU HEKTORO- VIĆU STAROGRAĐA- NINU, Zadar 1846.

179 A. Petravić: STUDIJE I PORTRETI - PETAR NISITEO,Zagreb 1905, p. 239

180 A. Petravić: USPOMENE NA "TVRDALJ" PETRA HEKTOROVIĆA, Novo doba,Split, 19. VII11922.

181 S. Plančić: INVENTAR ARHIVA PROFESORA PETRA NISITEA,Centar za zaštitu kulturne baštine Hvar,Stari Grad 1 9 8 6 ,1/42, p. 15 195.

112

Tvrdalj 1824-1866.

Petar NiseteoPetar Niseteo, Polisein unuk, školovao se u Ita

liji, gdje je ostao živjeti i nakon školovanja. Živio je u Veneciji, Trstu i Gorici, u čijoj gimnaziji radi kao direktor do 1814, kad se vraća na Tvrdalj.

Niseteo je imao prirodnjačku naobrazbu (matematika i fizika), ali se nakon povratka u Stari Grad priklonio narodnjačkom pokretu i njegovim idejama. U mladosti je pomagao Šimi Ljubiću, koji mu posvećuje svoje prvo izdanje Hektorovićeva Ribanja 1846178.

Niseteo je prvi iznio u ono doba heretičku tezu da Slaveni nisu Iliri, a pionirski je razbio još jednu zabludu onovremene znanosti, daje antički Pharos na području grada Hvara. Njegove teze znanost je tek kasnije prihvatila.

Niseteo je na Tvrdalju uredio obiteljski arhiv i obogatio biblioteku (koju je osnovao već Petar He- ktorović) znatnim brojem knjiga. Osim knjiga i obiteljskog arhiva, biblioteka je sadržavala numizmatičke, entomološke i botaničke zbirke179.

Te dragocjenosti nalazile su se u nekadašnjoj no- tarskoj kancelariji Mati ja i Mare Antonija Hektoro- vića iznad portika. U biblioteku se ulazilo kroz če- tvera vrata, od kojih su dvoja bila na južnom zidu, što svjedoči da je dodatak prema ribnjaku već bio sagrađen180.

Aneks je mogao sagraditi ili barem početi graditi već Petrov otac. Do tog perioda Niseteovi sigurno podižu i drugi kat poviše velike kuće, te grade kuće zapadno od altane. Tko ih je od njih sagradio, danas je zbog nedostatka dokumenata nemoguće točno utvrditi.

Niseteo je vjerojatno otkupio i dio Tvrdalja koji su posjedovala njegova braća, jer jedino njega nalazimo upisanog kao vlasnika u katastarskom snimku Starog Grada iz 1834.

Za života Petra Nisetea počeli su Starograđani nasipati uvalu ispred Tvrdalja. Radovi su završeni do 1880. Tom prilikom je možda premješten natpis, koji je Petar Hektorović postavio iznad kanala za otjecanje vode iz ribnjaka i postavljen iznad zapadnih vrata kuće zapadno od altane. Godine 1844. Niseteovi su doveli bigatijeru u njezin današnji oblik181.

196.1. Zgrade Tvrdalja sagrađene do 1834.2. Bigatijera je 1834. označena kao ruševina (popravljena je do 1844)3. Terasa (danas srušena)4. Ulaz u revelin nije bio prepravljen do 1876.5. Jugoistočni ugao vrta s kapelicom je razrušen između 1834-1876. (isprekidana linija označava današnje stanje)

113

Tvrdalj 1866-1882.

Mihovil SpalatinMihovil Spalatin došao je iz Raba u Stari Grad

gdje je radio kao činovnik. Oženio se Franicom, kćerkom Petra Nisetea, koja je preminula prije oca. U njihovu se braku rodilo troje djece: Antun, Franica i Marija182.

Poslije smrti Petra Nisetea, Spalatin se ženi po drugi put (u drugom braku dobiva četvero djece).

Za Mihovilova posjedovanja Tvrdalja srušen je južni obrambeni zid kompleksa kad je Ivan Botteri preadaptirao revelin.

Tvrdalj 1886-1912.

Antun SpalatinNakon smrti Mihovila Spalatina njegova djec;

iz prvog braka nisu bila u dobrim odnosima s ma čehom i polubraćom. Zbog nekog prkosa devasti rana je 1885. i Niseteova biblioteka182, nakon če ga obitelj Spalatin dijeli Tvrdalj u dva dijela. Frani čini potomci dobivaju zapadni dio, koji nakon An tunove smrti (umro bez potomaka) nasljeđuju djec; njegovih sestara, koja i danas posjeduju taj di< Tvrdalja.

Nikša RačićMihovilova djeca iz prvog braka dobivaju isto

čni dio kompleksa u kojem ne žive, pa ga prodaji Nikši Račiću početkom ovog stoljeća. Taj je di< bio u ruševnom stanju. Račić adaptira svoj dio Tvr dalja, probija vrata u istočnom zidu kompleksa pre ma ulici sv. Roka (donedavno u potkrovlju retirati bila je uređena kuhinja).

197.1. Istočni đardin, ljetna blagovaonica, čempres i oleandar (Vetranovićevi)2. Zazidani lukovi ribnjaka3. Niseteova biblioteka

1 8 2 A . P e t r a v i ć : o . c . ( 1 8 0 ) na prvom katu

114Tvrdalj početkom XX stoljeća 198.

Tvrdalj danas

Danas Tvrdalj funkcionira prije svega kao slavno ime. Često se ilustrira fotografijama romantičnog ribnjaka otvorenog za posjetioce.

Međutim, kad izbliza pogledamo slavnu, opjevanu palaču, uočavamo odmah nesklad između očekivanog i postojećeg, evidentno je da su se na kompleksu kroz stoljeća dešavale zanimljive intervencije, danas nejasne i međusobno isprepletene.

Nejasnoća T vrdalju najviše oduzima čar jedinstvenosti i raspoznatljivosti. Takvo stanje, kojem doprinosi i rasparčanost kompleksa između velikog broja vlasnika, a i naše malo znanje o konkretnim arhitektonskim detaljima i rješenjima na kompleksu, teško je promijeniti bez radikalnih zahvata.

Bilo kakovi ozbiljni programi obnove Tvrdalja mogući su jedino nakon detaljnog istraživanja lokaliteta koji danas očito skriva znatno više nego što sam ja uspio naći i interpretirati među danas sačuvanim dokumentima rasparčanog obiteljskog arhiva Hektorovića. Premda ovaj rad ne nudi programsku obnovu, možda će potaknuti barem iskopavanja u vrtu, koja bi mogla otkriti mali ribnjak u đardinu ili mul pred sjeverozapadnim uglom kom-

pleksa, a sigurno i znatne antičke ostatke.Koristi od tih istraživanja bile bi mnogostruke,

jer je prostor Tvrdalja potencijalni nosilac kulturnih događaja izuzetne nabijenosti ne samo starogradskih ili hvarskih nego i znatno širih naboja.

Tvrdalj 1985. 200.

115199.

201.Natpis:N E K A D A Š N J E M D O M A Ć I N U O V E P O V J E S N I Ć K E

Z G R A D E S V O M U VE LI K OM U S U G R A Đ A N I N U

P E T R U H E K T O R O V I Ć U MCCCCLXXVII -MDLXXI I

MILJENIKU VILE S L O V I N S K E U P R O Z O R J U

U M J E T N E K N J I Ž E V N O S T I H R V A T S K E P R I G O D O M

C C C V O B L J E T N I C E N J E G O V E S M RT I A ZA

V R I J E M E I S T O M I Z V O J E V A N E N A R O D N E

S L O B O D E S T A R O G R A Đ A N I S A SVIH K R A J E V A

S V I J E T A N A T V R D A L J U U D U H U S J E D I N J E N J A

R A D O S N I H ARNI P O N O S N I P O S T A V I Š E

XX.VIII .MCMXXII

f202-203.Bista Petra Hektorovića, radi. Mirkovića.

Na prednjoj, sjevernoj strani postamenta piše: P E T A R H E K T O R O V I Ć 1 4 8 7 - 1 5 7 2 .

Na istočnoj strani piše:N A T V R D A L J U M O M U KOJI ME P O S V O J I . . .

Na zapadnoj strani piše:P O D I G N U T O N A 4 0 0 G O D I Š N J I C U R I B A N J A 1 9 5 6 .

116

Stanovnici otoka Hvara u više civilizacijskih razdoblja ostvarili su djela visokih kulturnih dosega. Počevši s neolitikom, na otoku možemo promatrati razvoj i smjene kultura mediteranskog tipa.

Grci, osnivajući koloniju Pharos 3fi&p.n.e, na teritoriju današnjeg Starog Grada, uvode otok u povijesno razdoblje. Oni smještaju svoj grad u dnu dubokog, dobro zaštićenog zaljeva, s čije se istočne strane pruža plodno polje. Zapadno od grada ležala je plitka uvala, od srednjeg vijeka naovamo zvana Tvrdaljska.

Rimljani osvajaju grčki Pharos, a u Tvrdaljskoj uvali podižu gospodarske kuće (villa rustica), u čijem sklopu su se nalazile i terme, kojima pripadaju mozaici i hipokausti pronađeni na lokalitetu.

Dolaskom Neretvana na otok, antički grad i tradicija se ruše, središte otoka i dalje ostaje u plodnoj starogradskoj ravnici. Formira se rodovsko plemstvo podložno hrvatskougarskim kraljevima. U tom periodu na dnu Tvrdaljske uvale postojala je utvrda (možda adaptirana antička građevina), po kojoj je čitav lokalitet i dobio ime.

Venecija, dok još nije osvojila kontinentalni dio Dalmacije nego samo otoke, osniva na Hvaru biskupiju i komunu, neovisnu o kontinentalnim kraljevskim institucijama. Da bi prekinula tradicionalne veze otoka sa susjednim kraljevstvom, Venecija seli otočki centar iz Staroga Grada u Hvar, gdje je već postojala tvrđava pod čijom će zaštitom venecijanska jadranska flota zimovati sve do prije samog pada Republike.

Koloni starogradske ravnice ostaju tako bez militarističke zaštite feudalaca, koji se pretvaraju u gradsku oligarhiju u dalekom Hvaru, čija je luka Veneciji iznimno važna kao tranzitni centar, premda ravnica i dalje ostaje dominantni ekonomski centar i glavni izvor prihoda najvećeg dijela otočkog stanovništva, naročito plemića koji su posjedovali gotovo svu zemlju na otoku. Hvar je i geografski imao prednosti pred Starim Gradom, jer je bio bliži Visu, koji također ulazi u sastav komune.

Godine 1420. Venecija definitivno dobiva Dalmaciju, te upravlja njom idućih 377 godina. Krajem XV stoljeća Turci u svojim ekspanzionističkim osvajanjima opasno prijete Hvaru, ali ga nikada ne osvajaju.

Na početku komunalnog života otoka, neke obitelji starog rodovskog plemstva ulaze u sastav komune, među njima i preci obitelji Hektorović. Premda te obitelji moraju živjeti u Hvaru, one i dalje imaju čvrste veze sa starogradskom ravnicom, gdje im je glavnina polja s kojih dobivaju najznačajnije rente.

Stari Grad se, iako zapostavljen, značajno širio. Na njegovoj obali podižu se magazini (spremišta) i konobe za skladištenje proizvoda s okolnih polja, te slane ribe. Oko 1450. i Tvrdaljska uvala postaje

117

SAŽETAK

STRATIGRAFIJA IZGRADNJE

TVRDALJA

1448.Prije Hektorovića veći dio tvrdaljske uvale pri

padao je don Andrei Deccoliniju.Hektorovići se na Tvrdalju prvi put javljaju go

dine 1448. kada Hektor I Hektorović dobiva gratiju da može sagraditi kuću ili magazin oko antičkih ruševina na Tvrdalju koje su tad već bile pod vodom, tako da on mora nasipati teren. Na tom predjelu Hektorovići su podigli tri kuće, od kojih je najistočnija bila jednokatnica, a ostale dvije prizemnice, koje su služile kao konobe.

1463.Do 1463. Hektorovići su podigli još jednu kuću

zapadno od navedenih, koja je određivala istočnu granicu gratije dobivene te godine.

1539.Nakon smrti oca Marina, Petar - kao njegov uni

verzalni nasljednik - otkupljuje od rođaka njihove dijelove Tvrdalja. Uz već navedene kuće, dobio je i jednu kuću u vrtu, južno od glavnih zgrada.

Do 1540. Hektorović je otkupio sav teritorij današnjeg kompleksa i odmah počeo oko ribnjaka stvarati perivoj pun ukrasnog bilja, tako da Tvrdalj, uz gospodarski, dobiva i ladanjski karakter. U poslanici koju je uputio Hektoroviću 1539. Ma- vro Vetranović na Tvrdalju opisuje polaču, dvor, golubinjak iznad ribnjaka i zide svekolike, iz čega možemo zaključiti da je 1539. Tvrdalj bio u jeku gradnje, a altana s kulom (golubinjak) već sagrađena.

1571.Nakon povratka iz Italije, u koju je pobjegao

pred Turcima, Hektorović se dao na intenzivno fortificiranje svoga kompleksa. Uz već podignutu altanu na sjevernom zidu, u sjeveroistočnom uglu dao je sagraditi dvokatnu retiratu. Na južnoj strani kompleksa u jugoistočnom uglu planirao je revelin, koji je imao biti sklonište za siromahe i putnike, a kaštel je trebao braniti jugozapadni ugao. Kaštel i revelin branili su čitavu južnu stranu Tvrdalja. Između utvrda, Hektorović je namjeravao podignuti visoke obrambene zidove, koji bi potpuno okruživali perivoj i ribnjak u sredini.

1571.Hektorovićev Tvrdalj napali su Turci 1571. i za

palili ga, tako da ga je on prije smrti vidio znatno oštećena. Hektorović nije uspio dovršiti revelin i kaštel, a retirata i kuće do nje bile su znatno oštećene požarom.

1671.Nakon smrti Petra Hektorovića, Tvrdalj je dugo

bio u ruševnom stanju i podijeljen između dvije grane Hektorovićevih nasljednika, stoje možda i dob-

119

120

1688,_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 1704._ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 1766

ro, jer su se one u međusobnim optuživanjima međusobno prisiljavale na pridržavanje oporučnih odredbi za dovršenje Tvrdalja, koje im je propisao Petar Hektorović.

Jedna grana (GianFrancesco i Antun Hektorović) popravljaju oštećeni revelin i retiratu, a druga velike kuće do altane. Tad nastaje i veliki barokni portal na sjevernom pročelju Tvrdalja (Antun IV Hektorović).

1704.Glavna grana Hektorovićevih nasljednika (Matij

Hektorović) gradi aneks prema ribnjaku.

1766.Dva posljednja Hektorovića na Tvrdalju posje

dovala su sav kompleks. MareAntonij gradi kuću za poslugu sjeverno od kaštela, dok je teza do revelina služila kao mlin.

1834.Nakon prestanka važenja venecijanskih zakona

koji su štitili oporučne odredbe Petra Hektorovića o gradnji na Tvrdalju, nasljednici ih više nisu bili obvezatni poštovati, pa Tvrdalj doživljava velike promjene. Ruši se južni zid kompleksa između revelina i kaštela, a tad se grade i svodovi ribnjaka. Preuređuje se revelin (između 1874-1885), a sav kompleks podiže se na dva kata. U sjeveroistočnom uglu podiže se nad vrtom dvokatnica.

U tom periodu (do 1880) potpuno se nasipava uvala pred Tvrdaljem.

1901.Veće promjene doživljava revelin 1901. kad je

srušen njegov istočni zid (pomaknut još istočnije) i sagrađena kuća iznad svoda i cisterna do vrata kojima se i danas ulazi u taj dio Tvrdalja.

1985.Posljednja velika intervencija na Tvrdalju potpu

no je neadekvatni prepravak teze do revelina započet 1984. i još uvijek nedovršen, te ovdje nije ni registriran.

APENDIKS

122

1. 26.X 1447.izvor apendiks 57, a.ldogađaj: Andrea Deccolini dariva svojim nećacima Ivanu i Cvitanu Petrović s Brača ovu parcelu, koju je trebalo presušiti. Parcela se nalazila u uvali zvanoj Tvrdalj (vallis Tvardagl) dimenzije parcele: dužina (širina - 94)16 bv - cca. 39,2 x 10 mgranice parcele: istok - javni put, zapad - slano (duboko) more, sjever - don Andrea Deccolini lokacija: sigurna, prema a.38'Bnota: ovo je prvi podatak o Tvrdalju (locco dicto Tvardagl), Hektorovići nikad nisu posjedovali ovu parcelu

2. 26.VI 1448.izvor apendiks 57, a.2događaj: gratia hvarskog kneza Antonija Marcella (knez 1447-1449) Hektoru I, njegovoj braći i njihovim nasljednicima da mogu napraviti kuću ili magazin (časa seu magazenum) najednom prostoru u tvrdaljskoj uvalidimenzije parcele: dužina (širina - 40) 15 bv - cca. 25,2 x 9,45 mgranice parcele: istok - javni put, zapad - more, sjever - don Andrea Deccolini, jug - don Andrea Deccolinilokacija: sigurna, prema i.40.2

3. l.III 1450.izvor apendiks 57, a .r4 t°događaj: don Deccolini i Ivan Petrović dijelili su parcelu pod 1. Sjevernu polovicu preuzeo je don Deccolini, a južnu Petrović lokacija: vjerojatna, prema a.l

4. 18.X 1450.izvor apendiks 57.23Adogađaj: don Andrea Deccolini ustupa Francescu Petroviću s Brača jedno zemljište na Tvrdalju (pri moru)dimenzije parcele: dužina (širina - 40) 15 bv - cca. 25,2 x 9,45 mgranice parcele: istok - Jurije Turbac, zapad - Antun Hektorović i njegova braća, sjever - more, jug - javni putlokacija: sigurna, prema i.39.11

5. 18.X 1450.izvor apendiks 57.23Bdogađaj: don Andrea Deccolini daruje Antunu II Hektoroviću zemljište na Tvrdalju, koje je trebalo presušiti i nakon toga polovicu vratiti darovatelju (don Deccoliniju) dimenzije parcele: dužina (širina - 52) 40 bv - cca. 32,8 x 25,2 mgranice parcele: istok - Antun Hektorović, zapad - arciđakon, sjever - more, jug - javni put lokacija: vjerojatna (prema sjevernoj i istočnoj granici)nota: arciđakon, s čijim je zemljištem parcela graničila na zapadu, mogao je biti MarcAntonije Hektorović (Domenikov) ili Paolo Paladini koji je imao posjed zapadno od Hektorovića (on se ovdje uzima za zapadnog susjeda), v.a.25, 36, 42

123

6. lO.m 1454.izvor apendiks 57, a.14, a.58.12događaj: Radoslav Turbae ustupa zemljište koje je dobio od hvarskog kneza Antonija Marcella Stjepanu Dujmoviću sive Faziniću.dimenzije parcele: dužina (širina - 26) 15 bv - cca. 16,38 x 9,45 mgranice parcele: istok - javni put, zapad - more, sjever i jug - don Andrea Deccolinilokacija: sigurna, prema a.58.12nota: kasnije se Petar Hektorović parničio s Fazinićima oko ove parcele s kojom je graničila njegova kuća, v.a. 16, 20, 21, 22

7. 8.VI 1454.izvor apendiks 57, a.ldogađaj: don Deccolini prodaje Radovanu Čubričeviću jednu parcelu na Tvrdalju (bez dimenzija) granice parcele: istok - javni put, zapad - more, sjever - sporedni put, jug don Cvitan Petrović lokacija: vjerojatnanota: parcela je locirana u susjedstvu parcele za koju se pretpostavlja daju je posjedovao don Cvitan Petrović

8. 25.n 1463.izvor apendiks 57.25događaj: Hektor I dobio je gratiju od hvarskog kneza Francesca Justa da može, nakon što osuši zemljište na Tvrdalju, na njemu sagraditi što hoće (podatak bez dimenzija parcele), uz uvjet da prema posjedu Paola Paladinija, arciđakona hvarskog, ostavi put širok šest venecijanskih lakata - cca. 3,78 m

granice parcele: istok - ugao kuće Hektora I Hektorovića, zapad - Paolo Paladini i javni put (via comunis), sjever - more, jug Hektor I lokacija: sigurna

9. 3.IX 1465.događaj: Matij i Mihovil Doimičić dobijaju od hvarskog kneza Francesca Sagreda gratiju damogu sagraditi kuću na Tvrdalju negdje do grebenadimenzije, granice i lokacija: nepoznatinota: ovu bilješku našao sam među papirima don Zaninovića

10. 15.n 1489.izvor apendiks 57, a.6, apendiks 58.6, apendiks 4, a.2događaj: Dominik Hektorović sa sinom, uz naročitu molbu dobiva od hvarskog kneza Capella gratiju da može prisvojiti glibasto tlo (squereto o pantano) zvano Osekaj (Assechai), dugo i široko koliko su kuće (40/28 bv - 25,2 x 17,6 m)granice parcele: istok - javni put, zapad - more, sjever - općinsko tlo (ranije Deccolini,Petrović... Bonini, Angeli, Dobrovoljić, Vranjican, Papica i Orsini Scarpa), jug - kuće Hektorovića s molom pred njima lokacija: sigurna, prema i.58.6, 59.2nota: MarcAntonije je u i.57 zabilježio da ova gratija nije bila poznata do parnice s Papicama

124

11. 5.II 1500.izvor apendiks 57.11događaj: Nicolo Vitalis, muž Margarite Vitalis r. Colombini, dijeli se s ostalim Hektorovićima koje je zastupao Marin Hektorović (otac pjesnika Petra). Dijelili su zemlju na Tvrdalju južno o< kuće Vitalija. Hektorovićima je nakon diobe pripala južna polovica. Podatak bez dimenzija, lokacija: pretpostavljena

12. 5.VI 1515.izvor apendiks 57, b.16događaj: Petar Sparljetić dobija gratiju da može sagraditi kuću na Tvrdalju lokacija: pretpostavljena, prema kući de Angelis, v.a. 23,24nota: kasnije se Petar Hektorović parniči sa Sparljetićem i njegovim nasljednicima Deletisima. Spor se povezuje i s kućom de Angelis.

13. 24.X 1515.izvor P. Kuničić, p.22događaj: Petar Hektorović se dijeli sa svojim rođacima Ulixom (Ulissom) i Hektorom (Dominikovim), od kojih dobiva kuću na Tvrdalju lokacija: prema dokumentu od 22.X 1516, v.a. 15nota: ovo je podatak o prvoj kući koju je Petar Hektorović sigurno posjedovao na Tvrdalju

14. 1516-1518.izvor apendiks 57, a.5događaj: donacija nepoznatog Hektorovića Petru Hektoroviću, koji dobiva jedno nepotpuno osušeno zemljište na Tvrdaljudimenzije parcele: dužina (širina - 93) 16 1/2 bv - cca. 57,4 x 10,5 mgranice parcele: istok, zapad i jug - javni put, sjever - Margarita Colombini udana Vitalislokacija: pretpostavljena, prema sjevernom susjedunota: donacija je bila iza zgrada na Tvrdalju

125

15. 22.X 1516.izvor apendiks 57, a.7događaj: Petar Hektorović se mijenja s rođakom Hektorom II Antunovim, kojem daje zemljište Ograda, a dobiva jednu kuću na Tvrdalju, zidanih zidova i pokrivenu kamenim pločama, dugu i široku tri koraka, cca 5,2 m (constructam de muro et copertam planetis longitudinis et latitudunis pas trium)granice: istok - kuća Hektora II, zapad - Petrova kuća, sjever - nasljedna dobra Hektorovića, jug - javni putlokacija: pretpostavljena, prema granicamanota: ovaj podatak vjerojatno se odnosi na kompleks kuća koje nastaju u doba Hektora I na parceli opisanoj pod a.2

16. 30.1 1518.izvor apendiks 57, a.9; apendiks 58.12događaj: Petar Hektorović kupuje kuću na Tvrdalju od rođaka Hektora II Hektorovića za 35 dukatadimenzije: dužina (širina - 9 1/2) 9 bv - cca. 6,3 x 5,7 mgranice parcele: istok i jug - javni put, zapad - kupac, sjever - Petar Hektorovićlokacija: sigurna, prema a.58.12

17. 9.H 1520.izvor apendiks 57, a. 10događaj: Petar Hektorović se mijenja s Petrom Vitalisom, sinom Margarite Vitalis, od kojeg dobija jednu, djelomično osušenu parcelu s kućom, do kuća na Tvrdalju dimenzije parcele: dužina (širina - 94) 16 bv - cca. 39,2 x 10,1 mgranice parcele: istok i zapad - javni put, sjever - put (Petar Hektorović), jug - pomoćni put lokacija: pretpostavljena, prema sjevernom susjedu nota: ovo je parcela koju su već dijelili 5.II 1500, v.a. 11

18. 9.E 1520.izvor apendiks 57, a. 12događaj: dogovor između Petra Hektorovića i Vitalija o parcelama na Tvrdalju - Margariti Vitalis ostaje 22 bv - cca. 13,9 m s južne strane njezina posjeda, što su potvrdili i drugi Hektorovići lokacija: pretpostavljena, prema 11, 14, 17 nota: ovo je prvi podatak

19. 23.H 1520.izvor natpis uklesan na cisterni retirateANNO A SALVTIFERA DOMINI NOSTRI IESV CHRISTI INCARNATIONE MCCCCCXXDIE XXIII FEBRVARIInota: najraniji datirani natpis na lokalitetu

126

20, 21, 22. 14.V, 2. i 15. VI 1520.izvon apendiks 57, a.14događaj: braća Fazanić dijelila su dio zemljišta pri moru na Tvrdalju, u predjelu Osekaj dimenzije parcele: dužina/širina - 2 0 /15 bv - cea. 12,6 x 9,5 mgranice parcele: istok - javni put, zapad - more, sjever - Ivaniševići, jug - Petar Hektorović (oluk njegove kuće)nota: Petar Hektorović se parničio s Fazinićima za 4 bv - cca. 3,2 m ovog zemljišta

23, 24. 17. vn, 8.vm 1522.izvon apendiks 57, a. 16događaj: Petar Hektorović i Petar Sparljetić (koji je 5.VI 1515. dobio gratiju da na njoj sagradi kuću, v.a. 12) nagađaju se oko javnog puta koji je Petru Hektoroviću omogućavao pristup do mora događaj: izmjerene su neke dužine između posjeda Petra Hektorovića i Petra Sparljetića. Od nove gradnje Sparljetića do rupe u mulu (popravljenom) prema zapadu bilo je 8 1/4 bv - cca. 5,2 m

25. 2.1 1524.izvor apendiks 57, a. 17događaj: dioba između Ciprijana Cerinića i nasljednika Antuna I Colombinija. U diobi s ovim datumom najvjerojatnije se radi o istoj parceli kao u a.5, koju je 18.X 1450. don Deccolini darovao Antunu Hektoroviću daje presući. Kasnije ju je trebao presušiti Deccolinijev nasljednik Petar Sucuđni, ali ga nije isušio ni on ni njegov nasljednik Ciprianus Cerineus (Ciprijan Cerinić). Teren 1524. još nije bio presušen. Tog dana Cerinić se nagađa s Jerolimom Vitalisom u ime njegove majke Margarite, Petrom Hektorovićem nasljednikom Marina Hektorovića, te Ulixom Hektorovićem u ime njegove braće. Cerinić je trebao presušiti parcelu i predati im onu polovicu koju oni budu izabrali, lokacija: pretpostavljena

26. 28.1 1527.izvor apendiks 57, a.24događaj: hvarski knez Pietro Quirini dao je Petru Hektoroviću gratiju da može sagraditi stepenice kod njegove kuće u Starom Gradunota: svi izvori navode da su te stepenice bile pred crkvom sv. Roka

27, 28....... . 16.X 1528.izvor apendiks 57, a. 18događaj: MarcAntonije Hektorović (Dominikov), nasljednik polovice posjeda oca Dominika, ustupa svoj dio praznog, djelomično osušenog zemljišta na Tvrdalju koje posjeduje zajedno s Petrom i Ulixom Hektorović, te Margaritom Vitalis i Ciprijanom Cerinićem, Petru Hektoroviću dimenzije parcele: istok-zapad 50 bv - cca. 31,5 m; sjever-jug 90 bv - cca. 56,7 m granice parcele: istok, zapad i jug - javni put, sjever - Petar Hektorović lokacija: pretpostavljena, prema a. 18nota: Petar Hektorović je zamjenom od 16.X 1528. dobio i Ulixov dio ove parcele

127

29. 28.IV 1533.događaj: prodao je Uli* Hektorović dominikanskom samostanu sv. Petra jednu parcelu i mirinu na Tvrdalju. Prodaji se odupro Petar Hektorović koji je imao pravo prvenstva pri kupnji. 27.X Petar Hektorović se nagađa s priorom dominikanaca. Tom nagodbom na parceli dominikanci nisu smjeli graditi.lokacija: prema zabilješkama don Zaninovića, v.i.41nota: don Zaninović piše daje ta sporna parcela bila na gratiji danoj Hektorovićima 1463. v.a. 8,30, 35

30. 24.1 1535.izvor apendiks 57, a.22događaj: Jedan neimenovani Hektorović daruje Petru Hektoroviću zemljište u moru na Tvrdalju s jednim zidištem i svim ostalim kamenim zidovima na njemu dimenzije parcele: istok-zapad 27 bv - cca. 17 m; sjever-jug 25 bv - cca. 15,8 m granice parcele: istok i jug - Petar Hektorović, zapad - javni put, sjever - donator ili fratri samostana sv. Petralokacija: pretpostavljena, prema a.29, 54nota: teren je bio između kuća Petra Hektorovića i Ilije Stantalića

31....... 1535.izvor apendiks 57, a.23događaj: dioba između Petra Hektorovića i Ciprijana Cerinića, podijelili su posjed na Tvrdalju (nije naznačeno što)nota: pretpostavljeni dio koji je dobio Petar Hektorović, v.a.5, 25, 27, 28

32. 18.m 1535.izvor apendiks 57, a.21događaj: Petar Hektorović se dijeli s nasljednicima Margarite Vitalis (kanonik Hieronim zastupao je sebe, brata i nevjestu Margarini), Petar Hektorović se javlja kao nasljednik oca Marina, te kao posjednik dijelova koje su mu darovali rođak Jakov (arciđakon u Hvaru), te nasljednici stričeva Antuna II i Dominikadimenzije parcele: istok-zapad (počevši od istočnog ugla kuće P. Hektorovića prema zapadu)66bv (44,2m); sjever-jug 17bp (11,4m). Sedam lakata te parcele moralo je biti Petrovo (cca.4,7m). granice parcele: istok i jug - javni put, zapad - Ciprijan Cerinić, sjever - kuća P. Hektorovića lokacija: pretpostavljena, prema granicama v.a. 18, 25, 27, 28, 31 nota: parcela je bila u vrtu i nije bila potpuno presušena

33. 18.HI 1535.izvor isti kao kod a.32 događaj: isti kao kod a.32dimenzije parcele: istok-zapad 27 bv - cca. 18,1 m; širina 4 bp - cca. 2,7 mgranice parcele: prostor je bio između kuće Petra Hektorovića i zemljišta Ciprijana Cerinića.Parcela je s južne strane morala graničiti s posjedom Vitalisa

128

34. 28.XD 1536.izvor apendiks 57, a.24događaj: Petar Hektorović dobija gratiju da može sagraditi stepenice pred crkvom sv. Roka. Gratijom mu je dopušteno da proširi stepenice pred crkvom za jedan venecijanski lakat (cca.0,63m) nota: ovo je druga gratija koju je Petar Hektorović dobio za tu parcelu, v.a.26

35. 28. VI 1538.izvor apendiks 57, a.25događaj: Petar Hektorović se nagađa s priorom dominikanskog samostana sv. Petra (Tomom Bračaninom) za mjesto sa zidom na Tvrdalju; prior daje Petru jednu parcelu čija je polovica u moru dimenzije parcele: 14 1/2 bp - cca. 10,72 mgranice parcele: istok i jug - Petar Hektorović, zapad - javni put, sjever - prior događaj: Petar Hektorović daje prioru jedan prostor u morudimenzije parcele: 14/5 bp -cca. 9,4 x 3,4 m ne mjereći od temelja nego od granice (?) granice parcele: istok - Petar Hektorović, zapad - javni put, sjever - more, jug - prior lokacija: pretpostavljena, prema i.41 nota: fratri na istoku i jugu nisu smjeli ništa graditi

36. 25.1 1539.izvor apendiks 57, a.27događaj: Petar Hektorović kupuje parcelu na Tvrdalju od nasljednika Ciprijana Cerinića (udovice Margarite i njihovih kćeri)dimenzije parcele: istok-zapad 28 bp - cca. 18,8 m; sjever-jug 13 bp - cca. 8,7 m granice parcele: istok - kuća Petra Hektorovića, zapad - javni put, sjever - Petar Hektorović, jug - prodavač nota: v.a.5, 25, 31, 33

37. 3.1 V 1539.događaj: odgovor Mavra Vetranovića Petru Hektoroviću; podaci o Tvrdalju.Vetranović spominje:1.Polaču2. Dvor3. Perivoj4. Ukrasno bilje i voćke5. Golubinjak nad ribnjakom6. Odri ne

7. Tvrdi most8. Ribnjak9. Proizvodnju meda na Tvrdalju10. Proizvodnju svile11. Izvore vode12. Najviše je impresioniran nasipanjem Tvrdaljske uvale

38. 29.XII 1545.izvor apendiks 57, a.31događaj: Petar Hektorović je službeno prisilio braću de Letis da izvade iz mora ono što su nasuli, tako da more može slobodno prolaziti ispred njihovog mula (ispred kuće de Angelis) u dužini od 6 1/4 bv - cca. 3,8 m mjereći od novog zida kuće Jakova Sparljetića lokacija: pretpostavljena, v. a.12, 23, 24

129

39. 17.IV 1548.izvor apendiks 57, a.32događaj: izmjerena širina ulice između kuća na Tvrdalju koje su pripadale Petu Hektoroviću i braći Paladini (pokojnog Francesca) dimenzije: srednja vrijednost 4 1/2 bv - cca. 3,2 m

na sredini 6 bv - cca. 3,8 m na sjeveru 7 3/4 bv - cca. 4,9 m

lokacija: vjerojatna

40. 12.n 1550.izvor apendiks 57, a.33događaj: službeno je izmjerena širina ceste na istoku od zgrada Petra Hektorovića na Tvrdalju i gomile Petra Maranguna dimenzije: 5 4/2 bv - cca. 3,2 m lokacija: pretpostavljena

41. 13.X 1552.izvor oporuka Petra Hektorovićadogađaj: Petar Hektorović dobija koncesiju od hvarskog kneza Stefana Tiepola da može sagraditiutvrdu koja će braniti njega i narodlokacija: većina autora tu tvrđavu vidi kao retiratunota: Petar Hektorović detaljno opisuje gradnju poviše kuhinje u svojoj oporuci, a o toj utvrdi govori posebno, pa se ona ovdje locira na jugozapad kompleksa u kaštel.

42. 17.m 1553.izvor apendiks 57, a.35događaj: Margarita Cerinić prodaje Petru Hektoroviću jedan prostor na Tvrdalju dimenzije parcele: istok-zapad 27 bp - cca. 18,1 m; sjever-jug 37 bp - cca. 24,8 m granice parcele: istok - braća Vitalis, zapad i jug - javni put, sjever - Petar Hektorović lokacija: pretpostavljena, prema a.5, 25, 31, 33, 36

43. 12.IV 1553.izvor, apendiks 57, a.38događaj: Petar Hektorović dobija gratiju da može uzeti dio javnog puta istočno od njegove zgrade na Tvrdalju da bi je mogao ravno nastaviti zidati. Zemljište je bilo u moru pa gaje morao dati presušiti da bi na njemu mogao sagraditi kuće za upotrebu raznih ljudi (revelin) nota: revelin se tek tad počeo graditi

130

izvor apendiks 57, a.39događaj: Petar Hektorović se nagađa s Paulom Petrovićem oko gomile i vrta na Tvrdalju vrt Petrović prodaje Hektoroviću dio svog vrta koji je nabavio od Ciprijana Cerinića. Vrt se nalazio sa zapadne strane. Maksimalna širina bila mu je 5 bv - cca. 3,2 m, a dužina 36 bv - cca. 22,7 m mjereći na sredini vrta i počevši od zapada prema istoku, računajući i gomilu na zapadu do javnog puta. Vrt se sužavao od 36 bv na nulu.gomila: Petrović je morao pomaknuti gomilu u blizini đardina na Tvrdalju

44. 17. v n 1553.

45. 15. v n 1554.izvor apendiks 57, a.41događaj: Stefan Fasaneo tužio je Petra Hektorovića da mora popraviti ono stoje nasuo na zapadnoj strani Fazanićevog posjeda lokacija: pretpostavljenanota: zadnji podatak o graničnim parnicama na Tvrdalju za života Petra Hektorovića

46. 14.1 1556.događaj: Petar Hektorović šalje Jerolimu Bertučeviću rukopis svog spjeva Ribanje i ribarsko prigovaranje.Prostori Tvrdalja spomenuti u spjevu:1. Perivoj2. Zidovi3. Kameni stol4. Voćke5. Čempresi6. Tri žive vode

7. Dragovoda8. Cisterna (kišnica)9. Potok koji ide iz ribnjaka do mora)10. Natpise (dvadeset i više njih)11. Početak jedne utvrde12. Golubinjak nad ribnjakom13. Rebčar nad golubinjakom14. Konoba s peći za vino15. Kokošinjac16. Drvarica

47. 18.H 1559.događaj: Petar Hektorović piše svoju oporuku u Starom Gradu.Prostori Tvrdalja spomenuti u oporuci:1. Vrt južno od revelina2. Kapela Djevice Marije3. Revelin4. Gradnja nad kuhinjom (retirata)5. Portik sa svodom6. Pokretni most

7. Prizemna sobica8. Konoba9. Gradnja pred prizemnom sobicom (kaštel)10. Kokošinjac11. Artičoki (u đardinu)12. Peć za vino (u vrtu)13. Dio vrta zapadno od ribnjaka14. Cisterne

48. 1566.izvor oporuka Petra Hektorovićadogađaj: Petar Hektorović određuje da njegova kći Lukrecija i unuka Julija, kao nasljednice njegova posjeda, potroše svake godine pet dukata na čišćenje Tvrdaljske uvale.

131

49. 16.XI 1566.izvor kameni natpis na kapelici postavljenoj u jugozapadnom dijelu vrtaSANCTA MARIA ORA PRO NOBIS M D LXVI DIE XVI NOVEMBRIS

50. 1569.izvor: kameni natpis postavljen u luneti iznad portala crkve sv. Roka događaj: posveta crkve sv. Roka AD LAVDEM DEI ET HONOREM TVVM BEATE ROCHE TEMPLVM HOC EDIFI CAV1MVS ORA EVM PRO NOBIS ET PROTEGE NOS.M.D.L.X.VIIII nota: najkasnije datiran natpis

51. 30.VI 1571.izvor oporuka Petra Hektorovićadogađaj: u drugom kodicilu svojoj oporuci Petar Hektorović proglašava svoju unuku Juliju Lučić za univerzalnu nasljednicu njegova posjeda. Julija je na Tvrdalju morala završiti:1. Crkvu sv. Roka2. Započete sobe revelina3. Sve ostale sobe4. Cisterne5. Sve ostale gradnje

52. 7.VUI 1571.izvor P. Kuničić, P. Hektorović... p.47, apendiks 55događaj: Turci napadaju Stari Grad, tom prilikom oštetili su i zapalili Tvrdalj. Na Tvrdalju su gorile:1. Konoba2. Prizemna sobica3. Cisterna i most kojim se penjalo m retiratu

53. 1664.izvor apendiks 57događaj: baštinicima Tvrdalja izdana je gratija po kojoj Hektorovićima pripada vlasništvo nad morem Tvrdaljske uvale i to od: granice: sjever-jug 109 bv - cca. 63 m

istok-zapad 66 bv - cca. 38,3 m a ispred istočne obale put x 15 bv - cca. 8,7 mnota: izgleda da Hektorovići nikada nisu stvarno dobili ovu gratiju što ne umanjuje njezinu važnost jer nam ona pruža podatak o liniji mora i izgledu uvale godine 1664.

54. 1748-1749.izvor apendiks 57događaj: MarcAntonije Hektorović se mijenja s dominikancima iz samostana sv. Petra, kojima daje vinograd Vratnicu, a dobiva prostor na sjevernoj strani Tvrdalja. V.a. 8, 29, 35

132

S. Plančić:TURSKO PALJENJE DUELAHEKTOROVIĆEVA TVRD AU A

Stjepan Plančić u ovom članku donosi niz podataka o turskom paljenju Tvrdalja. Podatke ne analizira, ali ih globalno locira u predio retirate183.

1.18.1 1681. hvarski knez Sebastiano Baffo

izdaje nalog da jedan zidar (muraro) pregleda jedan dio Tvrdalja oko kojeg se Matij Hektorović parničio s nasljednicima Antuna GianFrancesca.

Zidar je trebao pregledati:- kuću i konobu (transferirsi debba dentro la

fabrica di Tuardagl et osseruar con dilligenza la Caneua et Cassa)

- nepokrivenu ruševinu iza kuće prema istoku do zdenca (ii luoco sue la Muracca scoperta dietro la detto Časa uerso leute prossima alla Cisterna)

- zavojite kamene stepenice koje su vodile na cisternu i u utvrđenu sobicu (ii scalinadi di pieri bianche che conduceuano alla Cisterna medma et nella stanza fabricata in forma di ritirata)

- zidar je trebao ocijeniti stanje vrata, poda i krova sobe (ii stato delli pieri bianche della porta d'essa stanza ii suo Soler et ii Colmo...)

2.Zidar Krstitelj Škarpa (Batista Scharpa) napisao

je pod zakletvom izvještaj o stanju navedenih kuća na Tvrdalju.

- Kuća koju je posjedovao Antun (Antonio) i njegov sin Matij (Matteo), a koju je sagradio Petar Hektorović, bila je zajedno s ruševinom na istočnoj strani kuće pokrivene krovom na jednu vodu (Casa..., ed Muro Contigno dalla parte di leuante e prossimo alla Cisterna erano anticamente coperti a un piouer).

- Petrovu kuću Turci su zapalili 1572, pa se oštećenja vide na unutrašnjim zidovima (pietre... chrepate del fogo).

- Krov kuće nekada je padao prema đardinu, voda se s njega kanalima slijevala u cisternu.

- Spiralno stubište (Schalinadi... fati a Bouolo) od bijelog kamena vodilo je na cisternu i preko jednog mosta do utvrđene sobe.

- Kruna zdenca na cisterni bila je oštećena požarom (anco lauer della Cisterna auesse patito dal focho).

- Most koji je vodio u utvrdu (per passar median te un ponte nella stanza forte fabrichat in

55. forma di Ritirata et ii Rechioni del Ponte medmo si uedono tutti ratti dal Focho et fatti in pezzi) bio je oštećen požarom. Njegovi zupci parapeta bili su ispucani od vatre.

- Utvrđena soba imala je samo oštećen dovratnik od bijelog kamena (pilastro della porta). Taj je vjerojatno bio oštećen vatrom koja je goijela- na mostu. Sama soba nije imala oštećenja od požara s unutrašnje strane, pa Škarpa pretpostavlja da nije imala drveni pokrov. Nad polovicom retirate bio je svod (uolto salizato). Škarpa izvještava da je soba nedavno bila pokrivena kao i kuća (susjedna velika kuća).

3.Stjepan Plančić donosi u istom članku i izvadak

iz oporuke Matija Hektorovića, pisane 7.VIII 1701. koji se odnosi na Tvrdalj: "Negli miglioramenti da me fatti et dal q.mio.Sigr Padre in Tuardagl di proprio peculio oue lui Costrusse et alzo la Casa grande fu Muracca al presente da me habitata pche la prima che era a un piouer fu abbruggiata da Turchi..."

183 S . P lančić: TURSK O PALJENJE DIJELA HEKTOROVIĆEVA TVRDALJA, F iskovićev zbornik, knj. I, Prilozi povijesti um jetnosti u Dalmaciji, br. 21 , Split 1980 , p. 4 4 -4 8

133

Mjere Tvrdalja izmjerene 1667.Dokument184 je napisan na jednoj stranici papi

ra formata A4. Spis je nastao kao pamički dokument, koji je Matij Hektorović trebao za vođenje parnice protiv rođaka Antonija i Ivana Dinka (Zuan Domenega) pokojnog GianFrancesca.

Matijevi rođaci pokušali su nadograditi zgrade na Tvrdalju, za što nisu bili ovlašteni, jer nisu bili nasljednici Petrova fideikomisa, iako su se koristili retiratom i revelinom nakon diobe između Antuna IV i njihova oca (tu izgradnju lociramo na retiratu ili revelin).Dokument donosi mjere Tvrdalja u kanama, koje se dijele na pet četvrtina (cinque quarte). Komparacijom ovdje danih mjera s danas iz-

56. mjerenimdimenzijamaprepoznatihobjekatadolazi- mo do rezultata 1 kana (canna) = 0.9114 m.

Kana se dijelila na dijelove čiji nazivi ne odgovaraju njihovim vrijednostima. Tako je 1/4 kane 1/5, a 1/2 - 1/10 kane.

Većina objekata na koje se mjere odnose može se danas rektificirati s pomoću navedenih dimenzija, ali neke ne možemo zbog rušenja i pregradnji na objektima.

Mjere kompleksa su podijeljene u skupine.Matij po redu mjeri:1. sjevernu fasadu počevši od zapadnog ugla,2. istočnu fasadu počevši od sjevernog ugla,3. zapadnu fasadu počevši od sjevernog ugla,4. južnu fasadu počevši od zapadnog ugla,5. na kraju mjeri unutrašnjost kompleksa: kuću,

perivoj, ribnjak, mali ribnjak, đardin iza ribnjaka, ruševinu barba Vincenca.

184S . P lančić, APH, knj.ll.Cll/3, p. 41

k mSjeverna fasada 1. do damarize - fino damarizza 11 10

Tvrdalja (da borra) 2. od damarize do merlatura - damarizza fino merladure 6 5,463. altana 4 4/4 4,374. od altane do prozorčića unutrašnjih stepenica 1 0,975. od prozorčića do velikih vrata 3 1/2 2,826. velika vrata 2 1/2 1,917. od velikih vrata do Dragovode 12 4/4 11,658 . od Dragovode (uključivši i nju) do vrata barba D. Vin 13 11,839. vrata 1 1/2 1,010. od vrata do ugla 4 3/4(l/2) 4,2811. sve skupa 59 4/4 54,3 - 54,5

Istočna fasada 12. od ugla do kraja retirate 8 1/2 7,78Tvrdalja 13. ugao retirate ide unutra za 1 5 dita 0,97

(parte da Levante) 14. od ovog ugla do sv. Katarine 15 2 dita 13,4515. ovaj ugao ide unutra 4 2/4 4,0016. od ovog ugla do vrata revelina 2 /4 0,4317. vrata revelina 2 2 /4 1,5818. od vrata revelina do ugla 7 1/4 6,55

Zapadna strana 19. od sjevernog ugla do kaštela (Castel)Tvrdalja uključivši komad zida koji strši van 21 1/2 19,20

(da Maistro) 20. koji je od 11 10,0121 . od kaštela do ugla 11 10,0122. sve skupa 32 1/2 28,95

Južna fasada 23. kaštel je dug 4 1/2 3,73Tvrdalja (da Oštro) 24. cijeli zid (cortina) uključivši kaštel dug je 53 48,23

25. sobe revelina 4 1/2 3,7326. Obrati pažnju na krunu bunara u revelinu, saracineske i skaline prema kaštelu.

Unutrašnjost 27. dužina 11 10,01kompleksa - 28. širina 6 1,01

Kuća 29. Visina kata 3 2/4i 4 prsta

3,9

Perivoj 30. dužina 29 1/4 26,0(đardin, Giardino) 31. širina 14 3/4 1/2 13,38

Ribnjak 32. dužina 15 1/2 13,7433. širina 6 3/4 6,0134. put uz ribnjak širok je 1 4/4 1,64

134

-*206. Lokacija podataka

135

Mali ribnjak 35. dužina 9 1/4 8,37 i

(Peschiera piccola) 36. širina 4/4 0,73 ?

37. širina ruba 4/4 0,73 1Perivoj iza 38. dužina 20 18,20

ribnjaka 39. širina 9 4/4 8,92 i

Zidište barba 40. dužina 6 5,46 ?D.Vin. 41. širina koliko i kuće

(Muraglia da Barba...) (k = kane, m = metri, 1 = lokacija - ! = sigurna, ? = pretpostavljena ili nepoznata)

A Damariza - lokacija sigurna. Vjerojatno jedna od manjih gospodarskih zgrada nazvana po služavki Marici.

B Altana s merlaturama - lokacija i mjere sigurne C Prozorčić stepenica (danas zazidan)

Ako se tim stepenicama penjalo na kat, onda aneks s južne strane još nije bio sagrađen.

D Velika vrata - lokacija sigurna E Dragovoda, zdenac koji još postoji premda nije više u

upotrebi. Kruna današnjeg zdenca potječe iz XIX stoljeća.

F Vrata barba Vicenca - lokacija sigurna. Iz toga zaključujemo da se retiratom i Petrovom prizemnom sobicom koristio brat Antuna IV, Vicenco, za kojega Kuni- čić piše daje živio s bratom na Tvrdalju, što se ne kosi s činjenicom koju Kuničić također iznosi: da je pravo korištenja te kuće imao GianFrancesco, koji ga ustupa nećaku Vincencu.

G Retirata - lokacija sigurna H Sv. Katarina - lokacija približnaI Vrata revelina - lokacija sigurna

Vrata revelina bila su zapadnije od današnjih J Kaštel - lokacija sigurna

K Sobe revelina - lokacija pretpostavljena. Ove dvije sobe bile su duge samo 3,73 m, što znači da bi 10 istih takvih soba, koliko ih je Petar želio sagraditi na revelinu bilo dugo 18 m, pa zaključujemo daje Petar planirao revelin na čitavoj južnoj strani kompleksa (osim kaštela u jugozapadnom uglu).

L Kuća - lokacija pretpostavljena. Dimenzije kuće otprilike odgovaraju Petrovoj konobi. Budući da Matij ne navodi nijednu drugu zgradu, iz ovog izlazi daje portik još bio otvoren, i da južni aneks još nije bio sazidan.

M, Đardin - lokacija sigurna) ( 0 Mali ribnjak - lokacija pretpostavljena. Danas ga ne

nalazimo na lokalitetu. Ovdje je dana hipotetička lokacija koju bi iskopavanjem trebalo potvrditi.

P Đardin iza ribnjaka - lokacija sigurnaR Zidište barba Vicenca - lokacija pretpostavljena

Ova zgrada je možda Petrova prizemna sobica (u to vrijeme još su bila vidljiva oštećenja nastala turskom paleži) do retirate koja je pripadala i don Vicencu. Moguće je daje ta zgrada bila do kućica na revelinu.

Popis dokumenata o nekretninama na Tvrdalju sastavljen 1748.

Ovaj dokument185 koji sadržava popis nekretnina na Tvrdalju nije jedini koji se čuva u HI JAZU u Dubrovniku, ali je najkompletniji od svih koje sam uspio pronaći. To je sigurno MarcAn- tonijev prijepis sličnih, ranijih dokumenata, koje su Hektorovići radili da bi imali veću preglednost nad dokumentima potrebnim za vođenje mnogobrojnih parnica i rasprava s rodbinom, te susjedima oko vlasništva nad pojedinim parcelama na Tvrdalju. (Dokument su najvjerojatnije koristili Š. Ljubić i P. Kuničić jer navode većinu ovdje izne- senih podataka, ali bez analiza.)

MarcAntonije počinje svoj popis naslovljavajući ga Bogu, kojeg moli za pomoć:

Am: Domino (Auxilium meum a Domino).

Dokumenti popisa podijeljeni su u dvije skupine.

a) Prva skupina dokumenata iz popisaU prvoj skupini s indeksima od 1 do 42 kro

nološki su poredani prijepisi originalnih dokumenata, od kojih najstariji nosi datum od 26.X 1447, a najkasniji, s indeksom 42, od 17.IX 1623.

b) Druga skupina dokumenataU drugoj skupini prepisani su neki dijelovi do

kumenata, koji su MarcAntoniju bili potrebni za vođenje parnice protiv braće Vranjican Papica, za teren na kojem je danas sagrađen blok kuća, sjeverno od trga Tvrdalj. MarcAntonije im je parcelu iznajmio na livel, a oni su bez njegova dopuštenja sagradili na njoj kuću, te uzurpirali i dio javnog puta sjeverno od parcele.

Na početku drugog dijela popisa MarcAntonije je napravio zabilješku u kojoj upozorava da uz popis kao prilog ide i "disegno" - nacrt sporne parcele.

Tlocrti koji se čuvaju u Zagrebu i Dubrovniku (v.i.39 i 40) vjerojatno su skice koje je MarcAntonije radio dok je sastavljao tlocrt koji će priložiti na sudskoj raspravi.

Tlocrti su rađeni s intencijom da prikažu situaciju sjeverno od Tvrdalja, a ne samo MarcAn- tonijeve zgrade, ali zbog lakše i potpunije orijentacije MarcAntonije u svoje skice unosi niz korisnih podataka o susjednoj sjevernoj fasadi Tvrdalja (južno od sporne parcele) i današnjeg trga pred njim.

57. Na kraju popisa priložena je i potvrda, koju je hvarski knez Gerolimo Tiepolo (knez 1670-71) izdao Antunu IV, kojom mu potvrđuje da je jedini vlasnik Tvrdalja, čime su njegovi nasljednici eliminirali ostalu rodbinu s posjeda i pravno samostalno istupali. Većina podataka koje donosi ovaj dokument obrađena je u prilozima.

185S. Plančić, APH, knj. III, CXVIII/30, p.93

136

Tlocrt Tvrdalja, DubrovačkiTlocrt je izradio186 MarcAntonije Hektorović

(1748) za parnicu s braćom Vranjican Papica. Na tlocrtu nalazimo i podatke za parnicu koju je Petar Hektorović vodio ranije s bracom Fazanić.

Tlocrt je izrađen perom na smeđem tankom kartonu dimenzija 52 x 43 cm (djelomično je oštećen) i prikazuje parcele sjeverne obale istočnog Man- drača na dnu uvale zvane Tvrdalj.

Dimenzije parcela (većinom 40/50 bv) i raspored javnih putova uvjetovao je i znatno kasniju gradnju na njima, tako da se njihovi obrisi i danas raspoznaju na tlocrtnom rasporedu kuća. Na tim parcelama podignut je blok kuća sjeverno od trga pred Petrovom palačom (istočni dio trga je nastao presušivanjem i nasipanjem navedenog Mandra- ča).

Na osnovi tlocrta moguće je točno locirati velik broj podataka iz MarcAntonijeva popisa, što nije od male važnosti, premda se oni ne odnose direktno na Petrov Tvrdalj, ali još je važnije da se njihovim lociranjem sjeverno od Petrove palače eliminiraju kao podaci o ovdje obrađivanom dijelu lokaliteta.

Dubrovački tlocrt nam o zgradama Hektorovića na Tvrdalju donosi manje podataka od zagrebačkih tlocrta, jer je MarcAntonijeva intencija bila prikazati historijat spomenutih spornih parcela, a ne tvrdalj skog kompleksa.

Iz tlocrta možemo izvući podatke o:1. Giardino HettoreoĐardin Hektorovićevih (bolje je prikazan na za

grebačkim tlocrtima).2. Časa HettorcaKuća Hektorovićevih (bolje je prikazana na za

grebačkim tlocrtima).3. Vrata na sjevernoj fasadi TvrdaljaNa tom je tlocrtu MarcAntonije prikazao troja

vrata.4. M oloMul iz zagrebačkih tlocrta MarcAntonije ovdje

naziva molo.5. M olettoMulić iz zagrebačkih tlocrta MarcAntonije ovdje

naziva moletto.6. Lokacija gratije od 2.III 1489.dodijeljene Domeniku Hektoroviću na predjelu

zvanom Osekaj (Assecchai).7. Sporni javni put koji su Papice uzurpirali,8. Lokacija najranijeg dokumenta o parceli na

Tvrdalju od 26. X 1447.

58. 9. Lokacija dokumenta od l.III 1480. (a)10. Lokacija dokumenta od l.III 1450. (b)11. Lokacija parcele iz dokumenta od 18.X

1450.12. Lokacija parcele iz dokumenta od 10. III

1454.Taje parcela važna jer je s juga kasnije graničila

s posjedom Hektorovića (kad je dokument pisan, na jugu parcele bio je posjed don Deccolinija).

13. Lokacija podataka iz dokumenta datiranog 30.11518, kojim Petar Hektorović kupuje kuću na Tvrdalju od svog rođaka Hektora Antunova. Ovo je najznačajniji podatak koji je prikazan na tlocrtu. Iz njega se vidi da prva kuća za koju se znalo da ju je Petar kupio tog datuma nije bila u sklopu njegove palače nego sjevernije (izvan kompleksa). Kasnije se Petar parniči za četiri lakta parcele sa sjeverne strane te kuće.

Na zagrebačkim tlocrtima jedna kuća je naznačena kao kuća sv. Roka (Časa di st. Rocco). Možda je to kuća što ju je Petar darovao crkvi koju je gradio.

186 S . P lančić, APH, knj. III, CXVIII/30, p .93

208.137

Četiri tlocrta Tvrdaljaiz arhiva dominikanskog provincijalata u ZagrebuTi tlocrti187, uz one koji se čuvaju u Dubrovni

ku, najstariji su tlocrti Tvrdalja koje danas imamo. Napravljeni su da prikažu situaciju za spornu parcelu, zbog koje se MarcAntonije parničio sa svojim susjedima Braćom Vranjican Papica. Iz tlocrta koji su međusobno slični možemo izvući ove podatke:1.

Lokacija gratije od 26. Vi 1448.MarcAntonije na svojim tlocrtima naznačava sa

mo sjevernu granicu te darovnice kojom je ona graničila s onom dobivenom 1489. Na tom terenu, dugom 40bv, sagrađene su prve Hektorovićeve kuće na lokalitetu.

2.Lokacija gratije od 15.111489.Tu darovnicu MarcAntonije točno ucrtava. Juž

na granica poklapa joj se sa sjevernom granicom gratije datirane 26. VI 1448, a bila je duga koliko i Hektorovićeve kuće na njoj sagrađene. Teren je obuhvaćao istočni dio današnjeg trga pred Tvr- daljem i već onda je u svom istočnom dijelu bio nasut, dok je dio koji se nalazio pred današnjim glavnim sjevernim vratima ostao nenasut. MarcAntonije ga naznačava kao "pantano", "loco vici- oso", dakle, glib. Sjeverna granica te parcele bio je javni put koji su Papice uzurpirale, sagradivši na njemu kuće, kao i na dijelu ovog terena ustupljenog im na livcl od MarcAntonija.3.

Dužina sjeverne fasade TvrdaljaDužina koju MarcAntonije naznačava bila je 79

bv i poklapa se s današnjom dužinom od 54.50 m, iz čega izlazi daje 1 bv - 0.69 m.4.

Đardin Hektorovića (Giardino Hettoreo)Zapadno od altane nisu još bile sagrađene zgra

de; taj prostor MarcAntonije naziva - perivoj.5.Podzemni svod (Volto soteraneo)Altana je bila sagrađena na podzemnom svodu

kojim je voda otjecala iz ribnjaka u more.6.Ušće ribnjaka (Sgorgo della Peschiera)Kanal kojim je voda iz ribnjaka otjecala u more

bio je posebno obrađen i naznačen.

59. Vrata na sjevernoj fasadi Tvrdalja MarcAntonije na toj fasadi ucrtava najčešće dvo-

ja vrata.8Fontego

Duž čitave fasade Tvrdalja MarcAntonije crta obalu koju naziva fontego, a ponekad i molo.

9.Molo

Mul koji je bio okomit na fontego, nalazio se zapadno od ušća ribnjaka. Stršio je u more oko 27 bv.10.

MarcAntonije na tlocrtima razlikuje tri tipa obale. Fontego mu je kamena obala uzduž kuće, molo

7.

208.

138

je uski mul okomit na fontego, dok kao rivu označava prirodnu neobrađenu obalu.

11.

Lokacija gratije od 25.11 1463.Mul je do dobivanja ove darovnice bio isturen

samostalno u uvalu, a ovom gratijom dozvoljeno je nasipavanje terena zapadno od mula do posjeda don Paula Paladinija. Teren je, u trenutku kad ga je MarcAntonije crtao, pripadao dominikanskom samostanu sv. Petra u Starom Gradu, a on ga opisuje kao staru kuću i ruševinu dimenzija 27/26 bv.

12.Lokacija gratije iz 1664.MarcAntonije daje lokaciju tog terena nepravil

nog oblika (ali ima indicija da Hektorovići nisu nikad dobili taj teren).13.

Riva i javni put uzurpirani od Papica Na sjeveru gratije od 15.11 1489. nalazila se

sporna parcela od 6 bv, koju je MarcAntonije dao na livel Papicama, a oni su na njoj sagradili kuću, protivno dogovoru. Uzurpirali su i dio javnog puta sjeverno od tog terena za svoj vrt.14.

Kuće Papica kupljene od Dobrovoljića Prvi zabilježeni vlasnik tog terena bio je don

Andrea Deccolini, koji ga 26.X 1447. ustupa svojim nećacima Petrovićima. Nakon Petrovića MarcAntonije bilježi ostale vlasnike koji se smjenjuju ovim redom; de Angelis 1591-95, a zatim ga prodaju Boninima, ovi ga prodaju Dobrovoljićima (Bonini), od kojih ga kupuju Papice.15.

Kuće Dobrovoljić 16.Kuća sv. RokaJedna manja kuća do kuća Dobrovoljić i Papica

naznačena je kao kuća sv. Roka (najvjerojatnije ju je sam Petar Hektorović poklonio crkvi).

17.Crkva sv. RokaMarcAntonije crta, čisto šematski, i crkvu sv.

Roka. /18. J / / avne uliceJavne putove MarcAntonije naznačava kao via

comunalis, strada comunae, strada vicinalis.19.

Nasljedne zemlje Paladini 20.

Nasljedne zemlje Ivaneo Fasani

187 Tlocrte je p o sjed o v a o don Antonin Z aninović

Austrijski katastarski plan Staroga GradaKatastarski plan prikazuje stanje 1834. i njego

vu reambulaciju iz 1879. (ucrtana naknadno crve nom bojom), a pohranjen je u arhivu mapa Split skoga historijskog arhiva. Uz njega kao prilog id< i knjiga s popisom vlasnika parcela iz 1834, dok j< ona s popisom vlasnika nakon reambulacije izgu bijena. Snimak neprecizno prikazuje stanje na Tvr dalju, ali ipak se iz njega mogu dobiti podaci ( stanju na Tvrdalju navedenih godina i uočiti razlikt u odnosu na današnje stanje.

Snimak iz 1834.1. VlasnikU katastru je kao vlasnik čitavog posjeda Tvr

dalj naznačen jedino Petar Niseteo.

2. Jugoistočni ugao vrtaUgao vrta prema dominikanskom samostani

nalazio se zapadnije od današnjeg položaja. Tu st locira Petrova kapelica, koju on spominje u opo ruci.

3. RevelinPrema ovom snimku izgleda da 1834. revelii

još nije bio značajnije pregrađivan. Ulaz je bio joi neizmjenjen, svod i kućica poviše njega još nisi bili sagrađeni, kao ni cisterna južno od kućice.

4. RibnjakAko računamo s austrijskom pedanterijom, on

da je ovaj snimak jedan od dokaza da su svodov oko ribnjaka nastajali u tom periodu i da ih Peta Hektorović nije sagradio. Austrijski geodet ne crti istočnu i južnu šetnicu oko piscine, ali zato ucrtav; terasu zapadno od ribnjaka koja je danas srušena.

5. Terasa pred retiratomDo istočnog zida kompleksa nacrtana je teras;

koja se protezala od retirate do revelina. U tim si zidovima i danas vide otvori za grede koje su dr žale terasu.

6. Kuća za preradu svilePrema iskazu sadašnjih vlasnika kompleksa, ti

je kuća služila za preradu svile. Na snimku je ucr tana već onda kao ruševina.

6 0.

139

7. Velika kućaZgrade na sjeveru kompleksa ucrtane su u s-

vom današnjem tlocrtnom obliku. Kuća u sjeverozapadnom dijelu kompleksa već je bila sagrađena, barem njezina prva faza.

8. UvalaKod crtanja uvale, koja se protezala pred kom

pleksom, austrijski geodet je najviše griješio u proporcijama.

Sigurno možemo zaključiti iz snimka da je do 1834. uvala bila reducirana samo na jedan uski rukavac u smjeru sjever-jug, čitav Mandrač i obala pred Tvrdaljem već su bili nasuti.

Reambulacija snimka iz 1879.9. VlasniciPopis vlasnika nakon reambulacije nije saču

van, ali su na snimku ucrtane podjele kompleksa nakon smrti Petra Nisetea koji odgovaraju današnjim podjelama vlasništva na Tvrdalju.

10. Jugoistočni dio vrtaCrvenim linijama reambulacije, istočna granica

posjeda i put sv. Roka pomaknuti su zapadnije. Te promjene su izvršene u sklopu pregradnji dominikanskog samostana, kad je srušena i Petrova kapela.

11. UvalaUvala je do 1879. potpuno nasuta.

12. Nove kućeReambulacija prikazuje kuće koje su nastale

između 1834. i 1879.

Ante Petravić:USPOMENE NA "TVRDALJ" P. HEKTOROVIĆA

U jednom od tri članka, koje je Petravić objavio u povodu proslave 350. godišnjice smrti Petra Hektorovića 1922. u "Novom dobu", donosi važne podatke o Tvrdalju.

1. Retirata, istočni đardin,ljetna blagovaonica,Vetranovićev oleandarZa života Petra Nisetea sjeveroistočni dio kom

pleksa posjedovali su njegovi rođaci Nisiteo. Nakon njegove smrd tražili su još, i nagodbom dobili, većinu manjeg perivoja (istočni perivoj pred retiratom).

U tom perivoju bio je oleandar, koji je pjesniku poklonio Mavro Vetranović (novi vlasnici su ga sasjekli).

Prilikom diobe razrušena je i ljetna Petrova blagovaonica, koja se nalazila u jednom uglu perivoja i na čijoj je sredini bio stol s natpisom "Fede e realta quanto e bella".

"Odijelivši veći dio malog perivoja i uništivši blagovaonicu (koja mora da je služila ljeti) već je jedan interesantni dio dvorova pokvaren, taj dio stajaše između monumentalnog ribnjaka i visokih zidova kućnih i tvrđavnih te disaše nekom osamljenom tišinom."

2. RibnjakPrilikom diobe unuka Petra Nisetea zazidani su

lukovi na ribnjaku da se vlasnik koji je dobio zapadni dio ne bi mogao njime koristiti.

3. Niseteova bibliotekaPetravić opisuje i pretvaranje Niseteove biblio

teke u ljetnu spavaonicu. Biblioteka se nalazila na sredini prvog kata. U nju se ulazilo kroz četvera vrata, dvoja u sjevernom zidu, a po jedna u istočnom i zapadnom. Dva prozora u sjevernom zidu biblioteke gledala su na luku.

61.

140

LITERATURARibanjei ribarsko prigovaranjeGOSPODINV HffiRONIMV BERTVCEVICHIV, VITEZV POSTOVANOMV, VLASTELINV HVARSCHOMV, PETRE HECTOROVICH OVA RIBARSCHA PRIGOVARANYA ZA MILOSCCrV I ZA RAZGOVOR SCAGLIE.

Spjev je datiran: 14.1 1556.

1568.prvo izdanje Ribanja u Veneciji (appresso GianFrancesco Camotio) još za Hektorovićeva života

1638.drugo izdanje Ribanja u Veneciji za života Antuna IV Hektorovića (appresso Bartolomeo Ginammi)

1846.treće izdanje Ribanja, priredio Šime Ljubić, Zadar

1874.četvrto izdanje Ribanja,SPH, knjiga VI, JAZU, Zagreb

1934.peto izdanje Ribanja,priredio i predgovor napisao Božidar Kovačević, Beograd

1951.šesto izdanje Ribanja,priredio i predgovor napisao Ramiro Bujaš,JI JAZU, Zagreb

1953.sedmo izdanje Ribanja,faksimilno izdanje prvog izdanja iz 1568,IZ JAZU, Zagreb

1968.osmo izdanje Ribanja,priredio i predgovor napisao Marin Franičević, PSHK, knjiga 7, HH: "Zora", Zagreb

141

Bibliografija

1. A ngjelinović, Berislav, DA LI JE BE- LINA "DAROVNICA" FALSIFIKAT, Prilozi z a povijest o toka Hvara, br.l, Hl Hvar, br.9, Split 1959 .2 . Berić, D u šan , O HVARSKIM P J E S NICIMA JERONIM U I HORTENZIJU BERTUČEVIĆU, Prilozi z a književnost, jezik, istoriju i folklor, knj.XXVI, sv e z a k 3-4 , B eograd 1960 .3. Biblija, R upčić Lju. S tvarnost,Z agreb 1968 .4. B ogišić, Rafo, PETAR HEKTOROVIĆ I DUBROVNIK, Dubrovnik 1956.5 . B ogišić, Rafo, PJESNIČK A INTIMA PETRA HEKTOROVIĆA, Kritika, br.6, Z agreb 1 970 , p .8 6 -9 56. Boglich, G iacom o, STUDIISTORICI SULL'ISOLA Dl LEŠINA, Zadar 1873 .7. B ošković, Ivan, PETAR HEKTOROVIĆ - DRAMSKI PISA C ? Kritika, br.6, Z agreb 19 7 0 , p .1 0 7 -1 2 28. B ošković-Stulli, Maja, BALADA O MARKU KRALJEVIĆU I BRATU MU AN- DRIJAŠU, Kritika, br.9, Z agreb 1970 .9. Bučić, R em igo, O JAVNIM G R A Đ E VINAMA I ZGRADAM A NA HVARU, HA Hvar, br.3, Split 1956 .10. Bujaš, Ante, O ŠIMI LJUBIĆU -JEDAN O SV R T NA ZASLUŽNOG STAROGRAĐANINA, Prilozi povijesti otoka Hvara, br.l, Hl Hvar, br.9, Split 1959 . p11. Bujaš, R a m ir / PETAR HEKTOROVIĆ, RIBANJE I RIBARSKO PRIG O VARANJE, Z agreb 1961 .12. Bulić, don Frane, RITROVAMENTI ANTICHI A CITTAVECCHIA Dl LEŠINA, Bulletino di a rch eo log ia e storia Dalm ata, anno XXI, Sp a la to 1898 .13. C hevalier J ., G heerbrant A., RIJE- ČNIK SIMBOLA, NZ MH, Z agreb 1983 .14. C oncina, Ennio, LA MACHINA TE- RRITORIALE, LA PROGETTAZIONE DELLA DIFESA NEL CINQ UECENTO VENETO, Laterza 87 7 , Bari 1983 .15. Cvitanić, Antun, POM O RSK O PRAVO U SREDNJEVJEK OVNO M HVARSKOM STATUTU, Hvarski zbornik, br.2, Split 1 974 , p .1 0 3 -1 1 816. Č ale, Frano, O JEDINSTVU NADAHNUĆA U "RIBANJU I RIBARSKOM PRIGOVARANJU", Kritika, br.6,Z agreb 1 970 , p .9 6 -1 0 6

142

17. D an čević, Luka, ISTUPANJA MA- TUA IVANJIĆA I DRUGIH PUČKIH VOĐA PRED MLETAČKOM VLADOM, Prilozi povijesti otoka Hvara, br.IV, Hvar 1974 , p .4 2 -4 818. D an čević, Luka, POM O RSK E O - PERACIJE U PUČKOM USTANKU NA HVARU I VISU, Hvarski zbornik, br.2, Split 1974 , p .4 1 -7 619. D om ančić, Davor, VALIEROVA VI- ZITACUA NA OTOKU HVARU I VISU, Arhivska građa otoka Hvara, br.1, Hl Hvar, br.12, Hvar 1 961 , p .7 -5 82 0 . D uboković Nadalini, Niko, O SFR A - GISTICII STEMATOLOGIJI OTOKA HVARA, Arhivist, br.3-4, B eograd1956 , p .6 3 -7 32 1 . D uboković Nadalini, Niko, JEDNA GRATIA ANTUNA LUČIĆA, Z adarska revija, br.1, Zadar 1958 , p .6 5 -6 922 . D uboković Nadalini, Niko, S R E D NJOVJEKOVNI I NOVIJI SPOM ENICI OTOKA HVARA, P op is sp om en ik a o to ka Hvara, HA Hvar, br.7, Split 1958 .2 3 . D uboković Nadalini, Niko, NEKOLIKO TOPOGRAFSKIH I P O SJE D O V NIH BILJEŽAKA SA HVARA,Prilozi p o vijesti otoka Hvara, br.l, Hl Hvar, br.9, Split 1959.2 4 . D uboković Nadalini, Niko,PRILOG R JE ŠE N JU POSTANK A HVARSKE KOMUNE, Prilozi povijesti otoka Hvara, br.l, Hl Hvar, br.l, Split 1959 , p. 17-332 5 . D uboković Nadalini, Niko, SA M O STAN I CRKVA DOMINIKANACA U HVARU, Anali Hl JAZU u Dubrovniku, god.VII-IX, Dubrovnik 1 9 6 0 -6 1 , p .4 3 926 . D uboković Nadalini, Niko, O FAZAMA RAZVITKA KULTURE NA HVARU, Hl Hvar, br.14, Hvar 1965.2 7 . D uboković Nadalini, Niko, KUĆA PETRA HEKTOROVIĆA U GRADU HVARU, Vijesti m u zea la ca i k on zervatora H rvatske, br.4, Z agreb 1962.2 8 . D uboković Nadalini, Niko, G E N E A LOGIJA I HERALDIKA HVARA, Bilten HA kom une H varske, br.7-8, Hvar f 9 6 5 ,p .6 6

^§J)D uboković Nadalini, Niko, G R A D N J A l PO V IJEST CRKVE TVRĐAVE U JELSI, Prilozi povijesti um jetnosti u Dalmaciji, br.18, Split 1 9 7 0 , p .1 013 0 . D uboković Nadalini, Niko, O BRAM BENE PRILIKE NA SJE V E R N O J ST R A NI OTOKA HVARA XV-XVII STO LJEĆA I LEPANTSKA BITKA, Zapisi o zavičaju, sv .4 , J e ls a 1973 , p.5-21

31 . D uboković Nadalini, Niko, URBANISTIČKI l GRAĐEVINSKI RAZVOJ STA RO G GRADA U PROŠLOSTI, Prilozi povijesti otoka Hvara IV, Hvar 1974 , p .1 6-3132 . D uboković Nadalini, Niko, MJERE PROTIV O PA SN O ST I OD GUSARA NA SR EDIŠTU OTOKA HVARA U XVII ST, Zapisi o zavičaju, sv .2 , J e ls a 1974.3 3 . D uboković Nadalini, Niko, NEKE MISLI O MATIJU IVANJIĆU KAO VOĐI PUČANA, POLITIČARU I DIPLOMATU, Hvarski zbornik, br.3, Hvar 1975.34 . D uboković Nadalini, Niko, KAKO JE NA HVARU PRESTALA OBAVEZA NAORUŽAVANJA OPĆINSKIH GALIJA U SLUČAJU RATA, Prilozi povijesti otoka Hvara, br.V, Hvar 1978, p .24 -2635. D uboković Nadalini, Niko, ZADNJI MUŠKI HEKTOROVIĆ U STAROME GRADU I NEKI ŽIVOTNI ASPEKTI NJEGOVA VREMENA NA OTOKU HVARU, Prilozi povijesti otoka Hvara, br.VII,Hvar 1983 , P .3 7 -5 836 . D ueringsfeld, von Ida, AU S DAL- MATIEN, Prag 1857.

/ ^ 7^ F isković , Cvito, TRI LJETNI- SCOVCA HRVATSKIH PJESNIKA,

Hrvatska revija, br.7, Z agreb 1940. 38?)Fisković, Cvito, GAZAREVIĆEV LJETNIKOVAC U VISU, Kolo MH, Z agreb 1 946 , p .1 -15

@ F i s k o v ić , Cvito, HEKTOROVIĆEV TVRDALJ, Bulletin Instituta za likovne um jetnosti JAZU, godina V, br.2,Z agreb 19 5 7 , p .9 3 -1 0 7 4 0 > is k o v ić , Cvito, LJETNIKOVAC HANIBALA LUČIĆA U HVARU, Anali Hl JAZU u Dubrovniku, god.VIII-IX, Dubrovnik 1960-6141 . Fisković, Cvito, PETAR HEKTOROVIĆ I LIKOVNE UM JETNOSTI, Mogućnosti, br.5, Split 1969, p .5 5 8 -5 8 342 . F isković, Cvito, HVARSKA KATEDRALA, Čakavski sabor, Split 1976.43 . Foretić, Vinko, HEKTOROVIĆE- VO DOBA NA RELACUI HVAR-KOR- ČULA-DUBROVNIK, Dubrovnik, br.3, Dubrovnik 1 968 .44 . Franičević, Marin, LIČNOST I DJELO PETRA HEKTOROVIĆA,Z agreb 1962 .4 4 a . Franičević, Marin, LUČIĆ, HEKTOROVIĆ, P et sto ljeća hrvatske književn osti, knj.7, MH-Zora, Zagreb 1968 .

4 5 . Franičević, Marin, POETIKA PETRA HEKTOROVIĆA, Kritika, br.6, Z agreb 1970 .

/'4 6 > o r t is A, VIAGGIO IN DALMAZIA, V enetia 1 7 7 4 , p .1 7 44 7 . G abelić , Andro, O D N O SI PUĆANI- VENECkJA I PUĆANI-PLEMIĆI U U S TANKU MATIJA IVANJlCA, Hvarski zbornik, br.5, Split 1 9 7 7 , p.1314 8 . G abričević, Branimir, PRISTU PN A RAZMATRANJA O URBANIZMU G R Č KIH NASEOBINA NA ISTOČNOJ O BA LI JADRANA, Vjesnik z a arheologiju i historiju dalm atinsku, god.LXVIII, Split 1966 , p .1 4 7 -1 6 74 9 . G am ulin, G rgo, TINTORETTO NA HEKTOROVIĆEVU OLTARU, Vjesnik, Zagreb, 26 . VI11964 .5 0 . G am ulin, G rgo, JA C O P O TINTORETTO SULL’ALTARE Dl PIETRO HEKTOROVIĆ, P ara g o n e, god.XVI, br.183, Milano 19 6 5 .5 1 . G am ulin, G rgo, BO GO RO DICA S DJETETOM, MH i K ršćanska s a d a š njost, Z agreb, 19 7 1 .5 2 . Gortan, Veljko, HVAR U DJELU VINKA PRIBOJEVIĆA, Hvarski zbornik, br.4, Split 1976 , p .1 8 3 -1 8 8

/5 3 )H e r k o v , Zlatko, PRINOSI ZA U P O ZNAVANJE NAŠIH STARIH MJERA ZA DUZINU I POVRŠINU, JAZU, vol.8, £acjreb 1977 .

^ 5 4 /H o g g , lan, STORIA DELLE FORTI- FiCAZIONI, Istituto g eo g ra fico de A gostini, N ovara 1982 .5 5 . Jurić, Š im e, NOVO O PETRU HEKTOROVIĆU, Periodični izvještaj C e n tra z a zaštitu kulturne b a štin e, br.66, Hvar 1 9 7 7 , p .6 -75 6 . K asandrić, Ivo, AGRARNI O D N O SI U STA RO J HVARSKOJ KOMUNI, Hvarski zbornik, br.4, Split 1974 .5 7 . K asandrić, Ivo, STVARNO PRAVNE, BRAČNE I OBITELJSKE O D R E D BE HVARSKOG STATUTA, Hvarski zbornik, br.5, Split 1977 , p .1 4 9 -1 5 858 . K asandrić, Ivo, GRATIA - AGRARNI O D N O S NA O PĆ INSK O J

ZEMLJI, Prilozi povijesti otoka Hvara, br.V, Hvar 1 978 , p .5 3 -7 35 9 . K asandrić, Ivo, N A SLJEDN O PRA - VNE O D R ED BE HVARSKOG STA TUTA, Hvarski zbornik, br.6, Split 19 7 8 .6 0 . K asandrić, Petar, HRVATSKI PR U EV O D OVIDIJEVE PJESM E "REMEDIUM AMORIS", O D PETRA HEKTOROVIĆA, Iskra, g o d .lll, Zadar 1893 , (2 5 .IV), br.7-8, p .5 3 -5 4

61 . Kavanjin, Jerolim , BO GATSTVO I UBO ŠTVO , (VIII,30 ), Z agreb 18 6 1 .6 2 . Kolumbić, Nikica, REPORTAŽA HEKTOROVIĆEVA PUTA, Kritika, br.6, Z agreb 1 970 , p .2 2 8 -2 3 66 2 a . Kolumbić, Nikica, BIBLIOGRAFIJA NEKIH RADOVA O PETRU HEKTOROVIĆU, Kritika, br.6, Z agreb 1970 .6 3 . Kolum bić, Nikica, HEKTOROVIĆE- VO "RIBANJE* KAO PREDM ET KNJI- ZEVNONAUCNIH ISPITIVANJA,Kritika, br.6, Z agreb 1 970 , p. 12 3 -1 3 064 . Kolumbić Š ćep a n o v ić , Mirjana, HEKTOROVIĆEVA PREBIVALIŠTA, Hvarski zbornik, br.6, Split 1978.65 . Kuhač, Franjo, PETAR HEKTOROVIĆ - O NAPJEVIH K NARODNIM P JE SMAMA IK PRIKAZIVANJU SV. LOV- RINCA, Stari pisci hrvatski, knj.VI,Z agreb 1 8 7 4 , p .2 7 -3 36 6 . Kuničić, Petar, PETAR HEKTORO- VlC NJEG O V ROD I TVRDALJ, Srp sk a štam parija, Dubrovnik 1924 .6 7 . Ljubić, Š im e,P E T A R EKTOROVIĆ Zora dalm atinska, I, Zadar 1 844 , p .2 1 36 8 . Ljubić, Š im e, FARIA CITTA VEC- CHIA E NON LEŠINA, PIETRO HEKTO- ROVlC CITTAVVECCHIANO E NON LE- SIGNANO , S tam p eriad i Carlo Albrecht, Zagabria 1873 , p .5 1 -6 86 9 . Ljubić, š im e , PETAR HEKTOROVIĆ - 2IVOT, PJE SM E PETRA HEKTOROVIĆA I HANIBALA LUČIĆA, Stari pisc i hrvatski, knj.VI, JAZU, Z agreb 1874.70 . Ljubić, š im e , KNJIGE O VIDUEVE "OD LIKA LUBENOGA" STUM AČENE PO PETRU HEKTOROVIĆU, G rađa z a povijest književnosti hrvatske, I,Z agreb 1 897 , p .1 -77 1 . Ljubić. š im e , HEKTOROVIĆ P E TAR, O gled a lo književne povijesti jugo- slav ijansk e, II, Rijeka 1856 , p. 1 2 7 -1 2 87 2 . Ljubić, Š im e, EKTOROVIĆ PIETRO Dl C ir rA VECCHIA, Dizionario d e - gli uomini illustri della D alm azia,V ienna 1 856 , p .1 2 7 -1 2 87 3 . Ljubić, Š im e, ŽIVOTOPIS PETRA HEKTOROVIĆA, (u trećem izdanju Ribanja i ribarskog prigovaranja), Zadar 1846 , p .2 2 -2 674 . M achiedo, Dimitar, KAZNENE O D REDBE SREDNJO VJEK O VNO G HVARSKOG STATUTA, Hvarski zbornik, br.3, Split 1975 , p .1 7 3

7 5 . M achiedo, G erolim o, MEMORIA RIGUARDANTE LA INSIGNE RELIQUIA Dl SA N P R O SP E R O M.,Sp a la to 1872 .f^ M a r c h e s i , Pietro, FORTEZZE VE- faĆZlANE (1 5 0 8 -1 7 9 8 ), R usconi,Mjlano 19 8 4 .

^ 7 T ^ la rco n i, P aolo , I CASTELLI, Isti- tOfo geog ra fico d e A gostini, N ovara 1978 .78 . M aroević, Frano, SPOM EN-KNJI- G A O PETRU HEKTOROVIĆU STARO- GRAĐANINU, Split 1922 .7 9 . M aroević, Frano, SUDBINA G R O BA PETRA HEKTOROVIĆA, S lob odna Dalm acija, Split, 10 .VII11963 .80 . M aroević, Frano, RO DNO MJEST O PETRA HEKTOROVIĆA, M ogućnosti, br.2 i 3 , Split 1963 .8 1 . M aroević, Frano, TRI JUBILEJA JE D N O G GRADA - PETAR NISITEO, M ogućnosti, br.10, Split 1966 .82 . M aroević, Frano, SV JE D O Č A N STV O O G R O BU PETRA HEKTOROVIĆA, M ogućnosti, br.6, Split 1969.8 3 . M aroević, Frano, TRAGOM RUKOPISA PETRA HEKTOROVIĆA, Kritika, br.6, Z agreb 1 970 , p. 153 -1 6 68 4 . M aroević, Tonko, HEKTOROVIĆEVA "BAŠĆINA", Kritika, br.6,Z agreb 1 970 , p .3 4 -3 98 5 . M aroević, Tonko, HEKTOROVIĆ KAO PREVODILAC, Hvarski zbornik, br.1, Split 1 973 , p .3 5 3 -3 6 38 6 . M aroević, Tonko, DIKE TER HVALJENJA, L ogos, Split 1986.

(® 7.1latković, Petar, ZNAČAJ DJELA PETRA HEKTOROVIĆA ZA HORTIKULTURU, Hortikultura, god XXXV/XIV, br.3, Split 1968 , p .698 8 . N alješković, Nikola, POSLANICEINADG RO BNICE, Priredio Đ. Daničić, biografija od Fr. R ačkog, Stari pisci Hrvatski, knj.V, JAZU, Z agreb 1873.89 . Nikolanci, M laden, PETRA HEKTOROVIĆA "INOJEZIČNE SITNICE", Hvarski zbornik, br.4, Split 1976 .9 0 . Nikolanci, M laden, PETAR NISE- TEO-NI2ETIĆ KAO HUMANIST, Prilozi povijesti o. Hvara, br.V, Hvar 1978 .91 . Novak, G rga, DVA KODICILA TESTAM ENTU PETRA HEKTOROVIĆA Prilozi z a književnost, jezik, istoriju i folklor, KNJ.IV, B eograd 1 924 , p .1219 2 . N ovak, G rga,TESTA M EN T HANIBALA LUČIĆA I NJEG O VE NEVESTE JULIJE Prilozi z a književnost, jezik, istoriju i folklor, sv.VIII, B eograd 1928 .

143

93 . Novak, G rga, HVAR, Hvar 1 9 6 09 4 . Novak, G rga, EKONOM SKE, D R UŠTV ENE I POLITIČKE PRILIKE NA OTOKU HVARU U DOBA PETRA HEKTOROVIĆA, Kritika, br.6, Z agreb 1 970 , p .7 -1 49 5 . N ovak P„ S lob od an , N E ŠT O O VEZI MAVRA VETRANOVIĆA I HANIBALA LUČICA, Hvarski zbornik, br.2, Split 1 974 , p .3 5 396 . N ovak, S lob od an , HORTENZUE BARTUCEVIĆ, Prilozi povijesti otoka Hvara, br.V, Hvar 1 978 , p .4 497 . Oblak, Valentin, EIN VERSCH O L- LENES GEDICHT P. HEKTOROVIĆ'S, Archiv fu r s la v isc h e Philologia, XV, Bgrlin 1893 , p .4 7 5

£ / p 8 ^ p m a š i ć , Vjeko, PO V IJEST KAŠTELA, L ogos, Split 1986 .99 . Petravić, Ante, STU DIJE I P O R TRETI - PETAR NIZITEO, Z agreb i 9 0 5 .10 0 . Petravić, Ante, PRO DAJA ARHIVSKOG MATERUALA KAO ST A ROG PAPIRA, Vjesnik z a arheologiju i historiju dalm atinsku, god.XLV, prilogII, Split 1 9 2 2 , p .20101 . Petravić, Ante, U SPO M E N E NA "TVRDALJ" PETRA HEKTOROVIĆA, N ovo doba, Split, 19.VII11922; po lem ički napisi u Listu N ovo dob a , 2 0 .1 (br.20), 2 . III (br.51), 8.III (br.56) 19 2 3 .102 . P lančić, S tjepan , NOVI PO D A TAK ZA BIOGRAFUU PETRA HEKTOROVIĆA, Anali Hl JAZU u Dubrovniku, god.VIII-IX, Dubrovnik 1 962 , p .3 7 3103 . P lančić, S tjepan , KONAČNA UBI- KACUA HEKTOROVIĆEVOG G RO BA, S lob od n a Dalm acija, br .7312 , god.XXVI, Split, 3 .1 X 1 9 6 8 .104 . P lančić, S tjepan , TUR SK O PALJENJE DUELA HEKTOROVIĆEVA TVRDALJA, F iskov ićev zbornik I,Prilozi povijesti um jetnosti u Dalmaciji, br.21, Split 1 980 , p .4 4 -4 4 8105. P lančić, S tjepan , INVENTAR ARHIVA HEKTOROVIĆ, knj.l, Centar z a zaštitu kulturne b a štin e, Stari Grad 1980 .106 . P lančić, S tjepan , INVENTAR ARHIVA HEKTOROVIĆ, knj.ll, Centar z a zaštitu kulturne baštin e, Stari Grad 1982 .107. P lančić, S tjepan , NEPO ZNATO PISM O IVANA LUČIĆA, Z adarska revija, br.4, Zadar 1 982 , p .3 3 2

108 . P lančić, Stjepan , INVENTAR AR HIVA HEKTOROVIĆ, knj.ll!, Centar za zaštitu kulturne baštine, Stari Grad 1984 .109. P lančić, Stjepan , INVENTAR AR HIVA P R O FE SO R A PETRA NISITEA, Centar z a zaštitu kulturne baštine,Stari Grad 1986 .110 . Pribojević, Vinko, (P riboevius V icentivs), DE ORIGINE SU C C E S SI- B U SQ U E SLAVORUM , Hrvatski latinisti, knj,1, JAZU, Z agreb 1951.111 . Prijatelj, Kruno, BILJEŠKA O GRADITELJIMA ŽUPSK E CRKVE U STAROM GRADU NA HVARU, Hvarski zbornik, br. 1, Split 1 973 , p .3 1 5112. Puhiera, S am u el, JUDEX, DUX MARIANORUM, Prilozi povijesti otoka Hvara, br.l, Hl Hvar, br.9, Split, p .51 13 . R ačić, N ikša, P R U E P IS O P O R U KE PETRA HEKTOROVIĆA PRO NAĐEN U DOMINIKANSKOJ ZBIRCI U ( STAROM GRADU, S lob od n a D alm acija, Split, 20.1X 1958 .114. R ačić, N ikša, LOKALITET TVRDALJ I HEKTOROVIĆEVE MISAONE PREOKUPACIJE NA UKLESANIM NATPISIMA, Anali Hl JAZU u Dubrovniku, knj.XII, Dubrovnik 1970 .115. R ačić, N ikša, SU SR E T SA NATPISIMA PETRA HEKTOROVIĆA, Kritika, br.6, Z agreb 1 970 , p .241 16 . Ravlić, J a k ša , PETAR HEKTOROVIĆ, U PO VO DU 4 0 0 G O D IŠN JICE "RIBANJA I RIBARSKOG PRIG O VARANJA", Kritika, br.6, Z agreb 1970 .1 17 . R ešetar, Milan, EIN SE N D - SCHREIBEN VETRANIĆ'S AN HEKTO ROVIĆ, Archiv fu r S la v isc h e Philolo- g ie , god.XXIII, Berlin 1 901 , p .2 0 61 18 . Strgačić M., Ante, TREĆORECI- GLAGOLJAŠI NA HVARU, Prilozi povijesti otoka Hvara, br.lt, HA Hvar, br.13, Hvar 1962 , p .3 7119 . Sanjek , Janka, O ŽIVOTU I RADU RAFFAELLIJA, Prilozi povijesti m uzike otoka Hvara, HA Hvar, br.6, p .29120. Šigir, Mirjana, KAKO SU NA AUK- CUI U LONDONU ZA NACIONALNU I SVEUČILIŠNU BIBLIOTEKU U ZAGREBU OTKUPLJENI DRAGOCJENI TEKSTOVI STARE HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI. UTRKA ZA MARULIĆEM I HEKTOROVIĆEM, Vjesnik, Zagreb,6 .VI11976 , p.11i 2 l ) š i š i ć , Bruno, OBNOVA D U B R O VAČK OG R E N E SA N SN O G VRTA,Split 1981 .

122. Š v e lec , Franjo, PETAR HEKTOROVIĆ U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI, Kritika, br.6, Z agreb 1970, p .79123. štam b uk , I., RAZVOJ HVARSKE PJACE, Hvarski zbornik, br.4, Split 1976 , p .261124. Torbarina, Josip , HEKTORO- VlCEVO "RIBANJE" U KONTEKSTU EVROPSK E KNJIŽEVNOSTI, Kritika, br.6, Z agreb 1970 , p .200125. V aupotić M„ NAŠ DUG "BAŠĆI- Nl" PETRA HEKTOROVIĆA, Kritika, br.6, Z agreb 1970 , p .239126. Vetranić, Mavro, PJESM E MAVRA VETRANIĆA CAVRIĆA, Stari p isci hrvarski, br.lll, JAZU, Z agreb 1871.(v. M. R ešetar)127. V ončina J., NO VOPRONAĐENA HEKTOROVIĆEVA PJESNIČKA P O S LANICA, Forum, br.3, Z agreb 1978 ,

P*3̂ 2(128j£dravković , DUBROVAČKI DVORCI, B eograd 1951 .129. Zaninović, Antonin, GDJE SE RODIO PETAR HEKTOROVIĆ, Građa za povijest književnosti hrvatske,br.l 7, Z agreb 1949.130. Županović, Lovro, NAPJEVI IZ HEKTOROVIĆEVA "RIBANJA" U SV JETLU SUVREM ENE MUZIKOLOŠKE INTERPRETACIJE, Kritika, br.6, Zagreb 1 970 , p .40

144

SADRŽAJ Zahvala 4Uvod 5Popis kratica, mjere za dužinu 6

PROSTORNA STRUKTURA TVRDALJA 7Lokalitet Tvrdalj 8Posjed Tvrdalja 10Denominacija prostornih elemenata dvorca Tvrdalj 10

MATERIJALNI OSTACIPostojeće stanje 12

PROSTORNI RAZVOJ TVRDALJATvrdalj u Antici 20

Perimetar antičkog Pharosa i Tvrdalj 21Tvrdalj od antike do Petra Hektorovića 23

Prilike na Hvaru od antike do XV st. 23Dužnosti i privilegije hvarskog nobiliteta 24Statut Hvarske komune 25Agremi odnosi 26

Genealogija obitelji Hektorović 27Vlasnici posjeda Tvrdalj prije Petra Hektorovića 28Sinovi Hektora I 29

Tvrdalj do 1514. 30Tvrdalj za Petra Hektorovića 33

Prilike u svijetu 33Tvrdalj 1514-1521. 33Tvrdalj 1539. 45Povod gradnji Tvrdalja 59Oporuka Petra Hektorovića 64

Izgled Tvrdalja 1559. 67Julija Lučić i Hektorovići,nasljednici Tvrdalja 1572-1773. 89

Tvrdalj za Julije 1572-1596. 90Tvrdalj za Antuna III Hektorovića 1594-1619 91Tvrdalj u posjedu Antuna IV Hektorovića 1619-1678. 92Tvrdalj u posjedu Matija Hektorovića 1678-1704 99Tvrdalj u posjedu MarcAntonija Hektorovića 1704-1766. 99Tvrdalj u posjedu don Matija Hektorovića 1766-1773 105

Tvrdalj nakon Hektorovića 1773. do danas 109Dio Tvrdalja koji su naslijedili Raffaellijevi 110Dio Tvrdalja koji su naslijedili Niseteovi 112

Tvrdalj 1773-1824. 112Tvrdalj 1824-1866. 113Tvrdalj 1866-1882. 114Tvrdalj 1886-1912. 114Tvrdalj danas 115

SAŽETAK 117STRATIGRAFIJA IZGRADNJE TVRDALJA 119APENDIKS 122LITERATURA 141

Bibliografija 142

145

TVRDALJ PETRA HEKTOROVIĆA U STAROM GRADU NA HVAR U

Autor MIĆE GAMULINRecenzenti JERKO MARASOVIĆ

JOSIP BELAMARIĆ Izdavač DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI SR HRVATSKEZa izdavača VINKO ZLAMALIKLektura PETAR ŠIMUNOVIĆKorektura VINKO ZLAMALIKLikovno i tipografsko oblikovanje:

BRANKO ZLAMALIK i DIANA KUZMIĆ Crteži i fotografije

MIĆE GAMULIN Tisak NIKOLA i BRANKO KRAJNOVIĆUvez NIGRO "ZADRUŽNA ŠTAMPA", ZAGREB

Rukopis predan u proizvodnju 15.X I 1987.Tiskanje dovršeno 10.1 1988.

Naklada 1000 primjeraka

miće gamulin - tvrdalj petra hektorovića

Documents