II.

Naučno-istraživački rad sastoji se od tri dijela:

1. PRIPREMANJE (idejno-teorijsko zasnivanje istraživanja, konsultacije i provjera

idejnog projekta što rezultira definiranjem problema, cilja istraživanja i metodološkog

okvira istraživanja, te formulacijom istraživanja)

2. ISTRAŽIVANJE (prikupljanje primarne i sekundarne građe, iščitavanje, postavljanje

hipoteze i izbor radnih hipoteza, dokazivanje radnih hipoteza)

3. ZAKLJUČIVANJE (donošenje zaključaka i opisivanje rezultata istraživanja)

Priprema

U pripremi – najvažniji dio izbor teme.

Četiri pravila za izbor teme (prema U. Eco):

1) Tema mora odgovarati interesima kandidata (dakle, u najužoj vezi sa ispitima koje je

polagao, literaturom koju je koristio, njegovim političkim, kulturnim i religioznim

ambijentom).

2) Izvori na koje se kandidat upućuje moraju biti dostupni, što znači usklađeni s njegovim

materijalnim mogućnostima.

3) Izvori na koje se upućuje moraju biti upotrebljivi, odnosno primereni kulturnom profilu

kandidata.

4) Metodološki okvir istraživanja mora biti uskladen sa iskustvom kandidata.

Dileme:

1. Monografski ili panoramski rad?

2. Teme iz prošlosti ili savremene teme?

3. Da li je potrebno znati strane jezike?

Pri ovome treba na umu imati i sljedeće:

1. Optimalan opseg magistarskog rada

2. Vrijeme izrade – ne manje od 6 mjeseci, ne više od 2 godine - PRAVILNIK

1

3. Istraživanje

U istraživanju – postavljanje hipoteze

Hipoteza (grč.Hypothesis) – pretpostavka, logički termin, koji označava sud za koji se

pretpostavlja da je istinit, da bi se pomoću njega moglo tumačiti i objašnjavati niz određenih

činjenica.

Od osnovnih pretpostavki za valjanu hipotezu najznačajnije su:

1. Relevantnost – hipoteza mora omogućiti rješenje osnovnog, formuliranog problema, a

ne nekog drugog

2. Kompatibilnost – treba postojati mogućnost usaglašavanja s drugim provjerenim

hipotezama (hipoteza ne smije biti apsurdna, tvrdi R. Zelenika)

3. Plodnost – mora biti usmjerena na objašnjavanje što više pojmova

4. Jednostavnost

Vrste hipoteza prema saznajnoj ulozi (važne za književnoznanstveni rad):

1. Generalna hipoteza – pokriva cijeli predmet istraživanja i iskazuje se kao stav ili

pitanje o preliminarnom određenju predmeta istraživanja, a opća hipoteza predstavlja

razradu generalne.

2. Radna/polazna hipoteza – pretpostavka za koju je istraživač/ica uvjeren/a da će biti

korisna, da će imati određenu spoznajnu ulogu u ranoj fazi istraživanja i rada. Ona se u

radu može potvrditi i kao ključna hipoteza, ali se isto tako može pokazati i

nedostatnom te se onda modificira ili čak zamijeni novom.

3. Hipoteza ad hoc – provizorna hipoteza, bez logičkog temelja, nešto što „padne na

pamet“ zbog čega se kao i radna hipoteza u procesu rada/istraživanja zna često

modificirati.

4. Pomoćna hipoteza – služi dopuni, modificiranju radne i ad hoc hipoteze

Sve teze služe dobivanju teorijskih rješenja koja doprinose proširenju naučnih spoznaja.

Hipoteze se potvrđuju analizom kao osnovnom metodom u koju su integrirani specijalni

teorijski pristupi. Ako je analizom hipoteza potvrđena, ide se na zadnji dio istraživačkog rada

tj. na zaključivanje, koje započinje sintezom – misaono sastavljanje jednostavnih tvorevina u

složene, tj. povezivanje analizom dobivenih dijelova u novu cjelinu.

M. Šamić navodi: „Znanstveni se rad smatra završenim kada je odštampan; tek

objavljivanjem on postaje pristupačan svim zainteresiranim i svojina znanstvene javnosti.“

2

III.

Naučni i stručni rad – razlike?

Naučni rad se definira kao opis originalnih rezultata istraživanja koji mora biti napisan,

objavljen i dostupan naučnoj javnosti. Kod naučno-istraživačkog rada postoji problem za čije

rješavanje se mora postaviti hipoteza i tek nakon toga se može odrediti i naslov samog rada.

→ vodi ka novim saznanjima.

Stručni rad ne sadrži nove, originalne naučne spoznaje, rezultate i teorije, već se u njemu

obrađuje već poznato i opisano. Autor/ica stručnog rada ima osnovni zadatak da prikupi i

interpretira već poznata naučna saznanja, činjenice, informacije i teorije.

Struktura završnog magistarskog rada

„Član 9.

Orijentaciona struktura magistarskog rada, u pravilu, treba da obuhvata:

- uvodno poglavlje

- pregled ranijih istraživanja

- teorijski okvir istraživanja

- metodologiju empirijskog istraživanja (varijable, indikatori, uzorak, prikupljanje i obrada

podataka i sl.)

- diskusiju i interpretaciju rezultata istraživanja

- zaključke i preporuke

- popis korištene literature.“

Obilježja završnog magistarskog rada:

1. Rad mora biti razumljiv; ciljana publika (mentor, članovi/članice komisije, ali i šira

naučna i stručna javnost)

2. Objektivnost, ali bez dociranja

3. Fokus – u rad ne unositi ništa što nije u direktoj vezi s temom (reducirati ili potpuno

izostaviti digresije) i izbjegavati ponavljanja ili varijacije istih rečenica, ne treba rad

opterećevati beznačajnim pojedinostima, ne objašnjavati ono što je samo po sebi dovoljno

razumljivo. Međutim, treba objasniti osnovne teorijske postavke koje su važne za rad.

4. Bezlične rečenice ili mi-subjekt

5. Formuliranje pasusa - najviše 3 do 5 pasusa na stranici; pasus se odvaja od prethodnog

teksta, s tim da se prvi redak može uvući (evropski sistem pismenog oblikovanja pasusa),

ali i ne mora (američki sistem).

3

6. Etičnost - etičke dvojbe mogu se javiti u svim fazama istraživačkog procesa: u fazi

prikupljanja i korištenja izvora literature, u fazi izrade istraživanja, u fazi analize i

interpretacije...

4