master rad word verzija 7 rev copy - pmf.ni.ac.rs · pdf file6 1. uvod vodozemci i gmizavci...
TRANSCRIPT
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Miloš D. Milojević
MASTER RAD
Niš, 2015
UNIVERZITET U NIŠU
PRIRODNO-MATEMATIČKI FAKULTET
DEPARTMAN ZA BIOLOGIJU I EKOLOGIJU
Dinamika naseljavanja vodozemaca i gmizavaca u
novoformiranu stajaćicu u gradu Nišu
MASTER RAD
Kandidat : Mentor :
Miloš D. Milojević 98 prof. dr Jelka Crnobrnja Isailović
Niš,2015
ZAHVALNICA
Najsrdačnije se zahvaljujem svom mentoru, prof. dr Jelki Crnobrnji Isailović na nesebičnoj
pomoći koju mi je pružila prilikom izrade ovog master rada. Zahvaljujem dr Bojanu Zlatkoviću
sa Departmana za biologiju i ekologiju PMF-a u Nišu za ideju i realizaciju formiranja stajaćice
u dvorištu PMF-a Univerziteta u Nišu. Dr Bojanu Zlatkoviću, dr Đurađu Miloševiću i dr Mariji
Marković sa istog departmana zahvalan sam i na svesrdnoj pomoći u prikupljanju podataka.
Ovaj rad posvećujem svojoj deci, supruzi Jovani, roditeljima i prijateljima. Hvala na podršci,
razumevanju, strpljenju i ljubavi.
BIOGRAFIJA KANDIDATA
Milojević Miloš rođen je 7. juna 1983. godine u Kruševcu. Osnovno obrazovanje završava u
OŠ “Jovan Kursula” 1998. godine u Varvarinu, iste godine upisuje gimnaziju u Paraćinu, smer
prirodno-matematički, koju sa vrlo-dobrim uspehom završava 2002. godine.
Osnovne akademske studije Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Nišu, na
Departmanu za biologiju i ekologiju upisuje 2007. godine, a iste završava 2012. godine i dobija
zvanje “biolog”. Po završetku osnovnih studija, iste godine započinje master akademske studije
takođe na Departmanu za biologiju i ekologiju, na smeru Ekologije i zaštite prirode, koje
uspešno završava 2014/2015 godine.
SADRŽAJ
1. UVOD……………………………………………………………………………………..6
1.1.Ciljevi rada…..……………………………………………………………………….9
2.MATERIJAL I METODE..………………………………………………………………10
2.1. Istraživano područje……………………………………………………………….10
2.1.1. Fizičko-geografske karakteristike grada Niša .……………………………12
2.1.2. Fizičko-geografske karakteristike područja istraživanja………………….13
2.2. Opis staništa………………………………………………………………………15
2.3. Metodologija monitoringa – parametri i dinamika……………………………….19
2.3.1. Korišćeni parametri..…….………………………………………………...19
2.3.2. Oprema korišćena tokom istraživanja……………………………………..19
2.3.3. Dinamika uzorkovanja…………………………………………………….20
2.4. Statističke analize……..…………………………………………………………21
3. REZULTATI………………………………………………………………………………22
4. DISKUSIJA……………………………………………………………………………….30
5. ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………..32
6. SUMMARY……………………………………………………………………………….33
7. LITERATURA……………………………………………………………………………34
6
1. UVOD
Vodozemci i gmizavci predstavljaju najveću grupu ugroženih kičmenjaka Evrope (Silva i sar,
2009). Skoro četvrtina vodozemaca i 20% gmizavaca je pod konzervacionim IUCN tretmanom
(Silva i sar. 2009). Vodozemci i gmizavci naseljavaju čitavu Evropu i njihova rasprostranjenost
dobrim delom zavisi od klimatske i vegetacijske strukture. Iz globalnih mapa rasprostranjenja
vrsta vodozemaca (IUCN Red List 2014) se može zaključiti da ovim kičmenjacima odgovaraju
vlažna staništa, mada naseljavaju i neka sušna staništa, ili vrlo specifična severna i hladna
staništa. Takođe, naseljavaju i određena staništa planinskih predela (Capitao, 2009).
Vodozemci i gmizavci predstavljaju važne članove ekosistema i nezamenljivi su elementi
hranidbenih lanaca. Njihove populacije su velikim delom ugrožene ili izumrle u mnogim
staništima širom sveta. Uništenje i promena staništa je glavni uzročnik opadanja broja
populacija, ali njihova revitalizacija, obnavljanje i očuvanje od suštinskog su značaja za očuvanje
diverziteta vrsta (Purenhage i Boone, 2009).
Kolonizacija je važan faktor u ekologiji životinja. Vodozemci i gmizavci predstavljaju
organizme koji imaju sposobnost da naseljavaju tj. kolonizuju nova staništa, i da pritom prelaze
velike razdaljine (Almhagen, 2007). Kolonizacija vrsta u povoljna staništa zavisi od niza
ekoloških faktora, tako da antropogena izmena zemljišta može dovesti do sprečavanja
mogućnosti kolonizacije tog prostora od strane životinja (Zanini i sar. 2007).
Područje Republike Srbije (sa autonomnim pokrajinama Vojvodinom na severu i
autonomnom pokrajinom Kosovo i Metohija na jugu) rangira se u prvih 20 zemalja
Palearktičkog regiona prema bogatstvu vrsta vodozemaca (Anthonyi sar. 2006). Nažalost,
populacije vodozemaca u ovim zemljama su u većini slučaja veoma ugrožene.
Urbanizacija predstavlja rastuću pretnju u očuvanju ekoloških zajednica (Johanson i sar.
2013). Urbana područja mogu da sadrže povoljna staništa za prisustvo populacija vodozemaca,
kao što su na primer mala veštačka jezera (Gonyales i Vaskez, 2012). Neke od tako formiranih
stajaćica mogu predstavljati povoljno stanište u urbanim ekosistemima. Ovakav vid formiranja
stajaćica primenljiv je, a ujedno je i važan faktor za kolonizaciju. Međutim, bitnu ulogu čine i
7
lokalni faktori koji deluju od vrste do vrste (Devynn i sar. 2009). Tokom istraživanja na
lokalitetu u „Front Range“ u Koloradu, za 4 godine analizirana je 201 stajaćica na ovom
lokalitetu koji ima najbrži urbani razvoj u SAD-u. Tada se došlo do rezultata da su stajaćice u
urbanim ekosistemima znatno manje bogate taksonima vodozemaca i gmizavaca (čak za 60%) u
odnosu na one u prirodnim nenarušenim ekosistemima (Johnson i sar. 2013). Za razliku od
stajaćica koje se nalaze u urbanom ekosistemu, šumske stajaćice odlikuje veća raznovrsnost
vrsta, između ostalih činilaca i zbog dobre prohodnosti koridora za kolonizaciju, povoljnih
klimatskih uslova (umereno variranje), što kod urbanih ekosistema nije slučaj (Salivan i Morrale,
2009).
Uništavanje staništa i njihova promena je glavni uzrok koji dovodi do opadanja broja
populacija, pa shodno tome sprečavanje uništenja kao i restauracija prirodnih staništa od
suštinskog su značaja za očuvanje lokalnih populacija. Međutim, restauracija staništa može
dovesti do negativnih posledica koje se mogu odraziti na opstanak populacija vodozemaca.
Struktura staništa može igrati jednu od glavnih uloga u pogledu uticaja na biotičke interakcije
među vrstama, pa vodozemci predstavljaju jednu od tipičnih grupa kičmenjaka koji će pokazati
pozitivne ili negativne trendove u pogledu uslova koji se stvaraju unutar staništa (Purrenhage i
Boone, 2009). Holzer (2009) smatra da su vlažna staništa važna za mnoge grupe životinja, a
jedna od tih grupa su i vodozemci.
Nakon izgradnje autoputa u zapadnoj Francuskoj 1999. godine pokrenut je projekat
monitoringa kompleksa stajaćica koje su bile pod dejstvom antropogenog uticaja. Utvrđeno je da
je dinamika kolonizacije i sukcesije izražavala pozitivne rezultate ne samo kod vodozemaca, već
i sukcesije u pogledu flore samih lokaliteta. Navodi se da je dijapazon vrsta bio veliki i da su
neke populacije dostizale veliku brojnost (Lesbarreres i sar. 2009).
Istraživanja Williams-a (2007) sprovedena u periodu od sedam godina monitoringa, pokazala
su da se diverzitet novoformiranog kompleksa stajaćica povećao u odnosu na početno stanje.
Lokalitet u Pinkhill-u koji se nalazi neposredno pored reke Temze u Velikoj Britaniji, pokazao se
veoma raznovrsnim i sapovoljnim uslovima za makrofite, vodene makrobeskičmenjake,
vodozemce, gmizavce, močvarne ptice itd. Tokom sedam uzastopnih godina i na ukupno 3,2
hektara, 40 stalnih, polu-stalnih i sezonskih stajaćica je kolonizovano od strane 20% svih lokalno
postojećih vrsta makrofita, beskičmenjaka, vodozemaca i gmizavaca. Heyer i Dixon (1968) su u
svojim istraživanjima izučavali dinamiku sukcesija vodozemaca u stajaćici koja se nalazi u
8
državi Kalifornija. Nakon obilnih padavina stvorila su se nova staništa koja su bila kolonizovana
od strane vodozemaca, pa se kroz vrlo kratak period od dvanaest dana moglo čuti oglašavanje
mužjaka raznolikog broja vrsta koji su naselili ove stajaćice.
U močvarnim staništima na lokalitetima napuštenih rudnika u severozapadnoj Indiji, tokom
2000-te godine vršen je monitoring bogatstva vrsta i odnosa vrsta-stanište kod 40 predstavnika
vodozemaca. U tom periodu, na ovim močvarnim staništima detektovano je 9 vrsta vodozemaca,
a od njih zabeležena je reprodukcija potomaka u 7 od 9 vrsta, tako da je stepen prisutnosti kako
u jednom tako i u svim staništima pokazivao pozitivne vrednosti (Timm i Maretsky, 2004).
Jedno od prvih istraživanja predela Parka prirode Vransko jezero imalo je za osnovni cilj da
se prikupe preliminarni podaci o herpetofauni i pokuša proceniti bogatstvo i raznolikost vrsta. Za
Vransko jezero kao zaštićeno područje vrlo je bitno naglasiti posebno osetljive i ugrožene vrste
prema postojećim međunarodnim propisima, kao i pregled spiska indikatorskih vrsta i proceniti
moguće uticaje na ove populacije. Zato su istraživanja bila usmerena na inventarizaciju živog
sveta i pokušaj naglašavanja vrednosti Vranskog jezera za zaštitu faune ovog područja. Bilo je
neophodno uraditi kvantitativnu i kvalitativnu procenu raznolikosti faune s obzirom na snažan
antropogeni pritisak na čitavo područje (Marković, 2004).
Kreiranje novih stajaćica je jednostavan način da se obezbedi stanište za širok spektar divljih
vrsta . Ove stajaćice mogu zameniti neka vredna staništa koja su izgubljena kao rezultat uništenja
prirodnih staništa. Ujedno se može i povećati raznovrsnost staništa za divlje životinje u urbanim
ekosistemima. Istraživanja Balkanskog poluostrava pokazala su da je ovaj prostor veoma bogat
herpetofaunom (Neftali, 2014), a da je Srbija u samom vrhu po broju i diverzitetu vodozemaca
(Antony, 2009). Postavljanje temelja za sastavljanje spiska faune Republike Srbije ima naš
istaknuti naučnik Josif Pančić (1814-1888). Pančić je u svojoj knjizi: “Građa za faunu Kneževine
Srbije”, štampanoj u Beogradu 1869. godine, opisao nekoliko rodova (Pančić, J. 1869). Kao
osnova za dalja istaživanja naučno je dokazano da po broju vrstavodozemaca Republika Srbija
spada u bogatije zemlje istočnog Balkana, sa svojih osam vrsta repatih i trinaest vrsta bezrepih
vodozemaca (Vukov, 2013).
9
1.1. Ciljevi rada
Cilj ovog rada je praćenje dinamike naseljavanja vrsta vodozemaca i gmizavaca u stajaćicu
formiranu 2012. godine na užoj teritoriji grada Niša (kordinate: 43°18'35.4"N; 21°55'22.3"E).
Pored toga, praćeno je nekoliko ekoloških faktora koji mogu imati uticaj na dinamiku
kolonizacije: temperatura vazduha, temperatura vode na površini i dubini stajaćice, brzina vetra,
vlažnost vazduha.
Akcenat je stavljen na identifikaciju prisustva vrsta što je preciznije moguće. Takođe se
obratila pažnja na moguće prisustvo “source-sink” metapopulacionog modela organizacije, jer je
detektovana „source“ lokalna populacija kao izvor potencijalih migranata.
2. MATERIJAL I METODE
2.1. Istraživano podru
Niška kotlina predstavlja prostorno ulegnu
jugoistočne Srbije. Kao deo prostrane Južnomoravske doline,
Sićevačke klisure, dok na zapadu srasta sa M
površini od 620 km2 i broju stanovnika 260.237 spada me
južnoj Srbiji.
Slika 1: Predeo na karti koji zauzima Niška kotlina
Na osnovu fizičko-geografskih, društveno
složen razvojni sistem u kome centralno mesto zauzimaju grad Niš, jedno banjsko i 72 seoska
naselja sa svojom infrastrukturom. Iako je
obodom, Niška kotlina je u povoljnoj komunikativnoj vezi sa susednim kotlinama, zahvaljuju
najviše dolinama Južne Morave, Nišave i Kutinske reke. Niška kotlina
okviru Nišavskog okruga i prostire se izme
49’ и 22° 13’ istočno od griniča.
MATERIJAL I METODE
Istraživano područje
Niška kotlina predstavlja prostorno ulegnuće u zemljinoj kori i specifičan je g
prostrane Južnomoravske doline, Niška kotlina počinje na istoku od
isure, dok na zapadu srasta sa Moravskom potolinom, čineći
i broju stanovnika 260.237 spada među veće geografske prostore ove vrste u
Predeo na karti koji zauzima Niška kotlina (www.wiki.org/Nišavski/okrug
geografskih, društveno-geografskih i demografskih karakteristika, ona je
stem u kome centralno mesto zauzimaju grad Niš, jedno banjsko i 72 seoska
naselja sa svojom infrastrukturom. Iako je pretežno uokvirena visokim brds
obodom, Niška kotlina je u povoljnoj komunikativnoj vezi sa susednim kotlinama, zahvaljuju
najviše dolinama Južne Morave, Nišave i Kutinske reke. Niška kotlina ima centralni položaj u
prostire se između: 43° 15’ и 43° 30’ severne geografske širine i
ča. Dolina Južne Morave Nišku kotlinu deli na dva nejednaka dela:
10
e u zemljinoj kori i specifičan je geoprostor
Niška kotlina počinje na istoku od
ći kotlinu koja po
eografske prostore ove vrste u
www.wiki.org/Nišavski/okrug)
geografskih i demografskih karakteristika, ona je
stem u kome centralno mesto zauzimaju grad Niš, jedno banjsko i 72 seoska
retežno uokvirena visokim brdsko-planinskim
obodom, Niška kotlina je u povoljnoj komunikativnoj vezi sa susednim kotlinama, zahvaljujući
ima centralni položaj u
43° 30’ severne geografske širine i 21°
išku kotlinu deli na dva nejednaka dela:
11
zapadni deo, poznat pod nazivom “Dobrič”, koji je široko otvoren prema Topličkoj kotlini i
istočni (veći) deo, koji predstavlja Nišku kotlinu u užem smislu, koju preseca reka Nišava, blizu
njenog ušća u Južnu Moravu, deleći grad Niš, najvećim delom izgrađen na njenim obalama, na
severni i južni deo.
Slika 2:Niška kotllina. (www.wiki.org) Slika3:Istočni obod Niške kotline.(www.wiki.org)
Na klimu kotline utiču geografski položaj, reljef i prodori toplih i hladnih vazdušnih masa.
Leta su topla, a zime sa dosta snega. Prelazna godišnja doba su izrazita, dok su padavine tipične
za prolećni i jesenji period. Pojava najviših i najnižih temperatura nije uvek vezana za jul i januar
već ima pomeranja i odstupanja. Podneblje Niške kotline spada u oblast mezotermalnih,
umereno-toplotnih klimata sa izraženim stepenom kontinentalnosti i srednjom godišnjom
temperaturom od 12°C. Godišnje u proseku u Niškoj kotlini padne 589,6mm kiše i snega po
kvadratnom metru, dok je prosečni vazdušni pritisak je 992,74 milibara, a srednja godišnja
vlažnost vazduha je 70,4% (najviša je u januaru 80,0%, a najmanja je u avgustu 61,9%).
Prema sastavu i razmeštaju tla i vegetacije, Niška kotlina je žitorodni i vinorodni predeo, na
čijim obodnim delovima danas preovladavaju vinogradarske i voćarske zone. U Niškoj kotlini
obitava više od 1.400 vrsta cvetnica i papratnica, dok su alge, gljive, lišajevi i mahovine slabije
izražene. Područje Niške kotline je submediteranska oaza mediteranskih i submediteranskih vrsta
među kojima su najznačajnije: Salvia officinalis, Lophochloa cristata, Linaria dalmatica a
najzastupljeniji balkanski i mezijski florni endemiti: Ranunculus rumelicus i Ranunculus
serbicus. Osim vrbe i topole koje se protežu duž vodotokova Južne Morave i Nišave, Nišavsku
dolinu karakterišu i ostale drvenaste vrste kao npr. bagrem, hrast itd. Pobrđa Niške kotline
prekriva prirodna šumska vegetacija koja je najviše zastupljena u reonu Niške Banje, gde
preovladavaju beli grab, jasen, kraški grab, hrast, cer, klen i planinski brest.
12
Strmi obronci Niške kotline sačuvali su u svojim krečnjačkim stenama i pukotinama tercijarne
endemične relikte iz porodice Gesneriace, kao što su Ramonda sebica i Ramonda nataliae.
2.1.1. Fizičko-geografske karakteristike grada Niša
Niš je jedanod najstarijih gradova na Balkanu, drugi po veličini u zemlji posle Beograda,
sedište Nišavskog okruga. Nalazi se na raskrsnici balkanskih i evropskih puteva koji povezuju
Evropu sa Bliskim istokom i od davnina važi za kapiju istoka i zapada. Niš se nalazi u Niškoj
kotlini uz ušće Nišave u Južnu Moravu na 43°19' severne geografske širine i 21°54' istočne
geografske dužine. Uži centar grada je na 194m nadmorske visine kod spomenika u centru.
Najviša tačka na teritoriji grada je Sokolov kamen, vrh na Suvoj planini 1361m nadmorske
visine, a najniža nizvodno od ušća Nišave u Moravu kod mesta Trupale, na 173m nadmorske
visine. Samo područje grada zahvata površinu od 596,71km2, na kome se nalazi grad Niš, Niška
Banja i 68 prigradskih i seoskih naselja.
Slika 4: Panorama trga kralja Milana. (Izvor: www.wiki.org/wiki/Niš)
Niš i šira okolina imaju umereno kontinentalnu klimu. Srednja godišnja temperatura je 11,2°C.
Najtopliji mesec je jul sa prosečnom temperaturom od 21,2°C, a najhladniji je januar sa
srednjom temperaturom 0,2°C. Godišnje u proseku padne 567,25mm kiše i snega po metru
kvadratnom. Prosečni vazdušni pritisak je 992,74 milibara. U proseku godišnje ima 123 kišovita
dana i 43 dana pod snegom.
Kao saobraćajni čvor evropskih putnih i železničkih pravaca i sa aerodromom, Niš je lako
dostupan iz svih pravaca. Kao savremeni univerzitetski grad sa preko 250.000 stanovnika,
13
istovremeno je prirodni, društveni, privredni, obrazovni, zdravstveni, kulturni i sportski centar
jugoistočne Srbije. Geografski, Niš se nalazi na raskrsnici najvažnijih balkanskih saobraćajnih
pravaca. U Nišu se magistralni pravac koji vodi sa severa, dolinom Morave iz pravca Beograda,
račva na pravac ka jugu, dolinom Vardara prema Solunu i Atini, i pravac ka istoku dolinom
Nišave i Marice prema Sofiji, Istanbulu i dalje ka Bliskom istoku. U Nišu se odvajaju putevi i ka
severozapadu prema Zaječaru, Kladovu, Temišvaru, i ka jugozapadu prema Jadranskom moru.
Svi ovi putni pravci bili su poznati još od najstarijih vremena kao pravci kretanja naroda, robe i
vojski.
2.1.2. Fizičko-geografske karakteristike užeg područja
istraživanja
Grad Niš je podeljen na više manjih gradskih i prigradskih naselja među kojima je i opština
Palilula. Predstavlja jednu od pet gradskih opština, a njenapovršina zahvata117,37km². Po popisu
iz 2002. godine, u njoj živi 72.165 stanovnika. Njena površina se prostire južnim obodom Niške
kotline pravcem istok-zapad.
Slika 5: Površina koju zahvata opština Palilula(www.wiki.org/Opština_palilula_Niš)
Po južnom obodu Niške kotline, teritoriju današnje gradske opštine Palilula zakrivljuju svojim
pitomim padinama brda Delijski vis, Apelovac, Svetonikolski breg, Kovanluk, Čekrov breg,
Gorica, Kalač brdo i brdo Bubanj. Opština Palilula je značajna jer se unutar nje nalazi područje
istraživanja. Istraživano područje nalazi se unutar trougla čije su strane: Gabrovački put,
14
Višegradska ulica i Gabrovačka reka i na koordinatama 43° 18' 35.4" SGŠ i 21° 55' 22.3" IGD.
U neposrednoj blizini lokaliteta, iza Prirodno-matematičkog fakulteta uzdižu se prvi ogranci
planine Seličevice na kojoj izvire Gabrovačka reka sa dužinom toka od oko 9 km koja može da
predstavlja jedno od potencijalnih izvorišta migranata na istraživani lokalitet. Leti je veoma mali
protok vode, reka ponekad i presuši, dok zimi i u proleće posle obilnih padavina nadođe voda
koja povremeno plavi delove Gabrovca i Niša.
slika 6: Korito Gabrovačke reke u blizini PMF-a.
Ovaj predeo krasi i uzvišica koja se nalazi u neposrednoj blizini istraživanog područjasa
jugoistočne strane, koja vodi ka Delijskom visu. Shodno svemu ovome može se zaključiti da je
opština Palilula prirodno-geografski kombinacija ravničarskog (u slivu Nišave i Južne Morave) i
brdsko-planinskog reljefa (počeci ogranaka Seličevice).
15
2.2. Opis staništa
Ispred Prirodno-matematičkog fakultetu u Nišu, koji se nalazi u Višegradskoj ulici, 2012.
godine formirana je stajaćicasa namerom obogaćenja, edukacije i ulepšavanja dvorišta fakulteta.
Na lokalitetu je izvršena modifikacija terena pa je u sklopu dvorišta napravljen bazenčić dužine
4,5m sa širinom u najvećem delu od 1,5m, koji je napunjen vodom, dubine od 30 do 70 cm sa
mešovitom podlogom od betona i prirodnog kamena.
slika 7: Prvobitni izgled dvorišta ispred zgrade fakulteta
slika 8: Sadašnji izgled dvorišta fakulteta nakon formiranja stajaćice 2012. godine
16
Na samom lokalitetupostoji veoma razvijena vegetacija o kojoj svedoči spisak vrsta. On je
podeljen na dva dela: za istraživanje značajan termofilni deo u kome se nalazi stajaćica i na
šumski deo dvorišta. Shodno tome napravljena je tabela sa svim postojećim vrstama za
termofilni deo (Tabela 1).
Tabela 1. Spisak postojećih ukrasnih vrsta biljaka ispred zgrade fakulteta
Latinski naziv Familija Narodni naziv
Thuja orientalis Cupressaceae Tuja
Betula pendula Betulaceae Breza
Picea excels Pinaceae Smrča
Picea omorica Pinaceae Pančičeva omorika
Philadelphus coronaries Saxifragaceae Pajasmin
Pyrus communis Rosaceae Kruška
Junipersu media Hetzii Cupresaceae
Thuja occidentalis var. columna Cupresaceae Zapadna tuja
Chamaecyparis lawsoniana alumi-
gold
Cupresaceae Srebrni čempres
Spiraea japonica Rosaceae Zlatni plamen
Juniperus squarocket Cupresaceae Piramidalni juniperus
Chamaecyupari lawsoniana Cupresaceae Lavsonov pačempres
Prunus laurocerasus Rosaceae Lovor višnja
Lonicera pileata Caprifoliaceae Zimzeleno pasje grožđe
Chamaecyparis lawsoniana
ellwoodii
Cupresaceae Lavsonov pačempres
Hibiscus syriacus Malvaceae Hibiskus
Ciklamen hederifolium Primulaceae Baštenska ciklama
Chamaecyparis lawsoniana Cupresaceae Lavsonov pacempres
Junglas regia Juglandaceae Orah
Iris germanica Iridaceae Perunika
Berberis ottawensis var. purpurea Berberidaceae Žutikovina
Introdukcija novih biljnih vrsta je urađena 2012.godine, a po odobrenju Ministarstva
Republike Srbije za zaštitu životne sredine. Nove vrste su introdukovane sa ciljem ex-situ zaštite,
a ujedno i u pogledu edukacije i estetike samog lokaliteta. Tako je aprila 2013. godine skupu
postojećih vrsta dodato još nekoliko (Tabela 2):
17
Tabela 2.Spisak vrsta biljaka termofilnog dela bašte iz perioda april 2013.
Latinski naziv Narodni naziv Familija Kol.
Acinos hungaricus (Simonakai)Šilić Laminaceae 2x
Allium rotundrum L. (Allium scorodoprasum L. ssp. rotundrum
(L.)Steam)
Lamiaceae 2x
Cytisus procumbens (Waldst.& Kit. ex Willd.)Sprengel Fabaceae 2x
Jurinea mollis (L.) Reichenb Asteraceae 1x
Muscari neglectum Guss. ex Ten Zmisko grožđe Liliaceae 2x
Aethoinema saxatile (L.) R. Br. Brasicaceae 3x
Ranunculus illyricus L. Ranunculaceae 2x
Stenbergia colchiciflora Waldst. & Kit. Liliaceae 1x
Hyacinthella leucophea (C. Koch) Schur Liliaceae 3x
Irus pumila L. Iridaceae 5x
Iris reichenbacii Heuffel Zečija ružica Iridaceae 4x
Salvia austriaca Jacq. Bela žalfija Lamiaceae 5x
Salvia officinalis L. Žalfija Lamiaceae 1x
Saturea kitaibelii Wierzb. Rtanjski čaj Laminaceae 3x
U autentičnom prirodnom ambijentu introdukovane vrste su se brzo adaptirale na uslove
staništa, a ujedno su doprinele da se na lokalitetu pored flornog primeti i prisustvo faunističkih
elemenata karakterističnih za ovakva staništa. Nakon aprilske introdukcije urađena je još jedna u
maju 2013. godine. Tada je postojećem broju biljnih vrsta dodato još nekoliko (Tabela 3):
18
Tabela 3.Spisak vrsta termofilnog dela bašte introdukovanih u maju 2013.
Latinski naziv Narodni Naziv Familija Kol.
Potentilla visianii Pančić Rosaceae 1x
Halacsya sendtneri (Boiss.) Dörfler Boranginaceae 2x
Micromeria thymifolia (Scop.) Fritsch Laminaceae 2x
Narcissus radiiflorus Salisb. Narcis Amaryllidaceae 1x
Potentila heptaphylla L- Rosaceaeae 1x
Jovibarba heuffelii (Schott)A.& D. Löve Crassulaceae 1x
Trinia glaucia (L.) Dumort. Apiaceae 1x
Stipa capilata L. Kovilje Poaceae 1x
Allium rotundum L. Lamiaceae 1x
Stachus anisochila Vis. & Pančić Lamiaceae 1x
Pistia stratiotes Araceae 20x
Gabrovačka reka predstavlja veliki činilac u doprinosu prirodnog ambijenta ovom predelu, pa
samim tim postoji velika verovatnoća da je neposredna blizina ove reke uzrok i direktni činilac
prisustva nekih vrsta na lokalitetu, dok preostali deo lokaliteta obiluje urbanim staništima koja su
posledica modifikacije od strane lokalnog stanovništva. Među njima povoljno mesto za
stanovanje našle su mnoge vrste, a stajaćica u dvorištu Prirodno-matematičkog fakulteta postala
je jedno od potencijalnih mesta za stanovanje i razmnožavanje predstavnika određenih vrsta.
Lokalitet obiluje mešavinom betona i prirodnog staništa, dok je okolina stajaćice uređena tako da
predstavlja verodostojnu sliku prirodnog ambijenta. Sama okolina lokaliteta na kome je vršeno
istraživanje sličnijaje urbanim staništima, pošto se lokalitet nalazi u blizini porodičnih kuća.
19
2.3. Metodologija monitoringa – parametri i dinamika
2.3.1. Korišćeni parametri
Ekološki parametri koji su korišćeni u ovom istraživanju svodili su se na merenja temperature
vazduha na samom lokalitetu (Ta), zatim merenja temperature vode na površini (Tws) i njenoj
dubini (Twd), vlažnosti vazduha (Hum) i brzine vetra (WS). Pored ovih parametara beležena je i
količina oblačnosti (Cl), kao i tačno vreme izlaska na lokalitet (ToD).
Takođe je beleženo prisustvo vrsta vodozemaca i to prisustvo adulta, ampleksusa, položenih
jaja, i kasnije larvi, kao i prisustvo određenih vrsta gmizavaca koji se mogu naći u ovakvom tipu
staništa. Naravno, morala se obratiti pažnja na prostorni raspored vrsta na lokalitetu pa se za
odgovor na to pitanje uzimao prostorni ili homogeni tip rasprostranjenosti.
2.3.2. Oprema korišćena tokom istraživanja
- Termometar za merenje temperature vode (oC)
- Termometar za merenje temperature vazduha (oC)
- Anemometar (m/s)
- Higromer (%)
- Meredov sa sitnim okcima
- 75% alkohol
- Teglica za prikupljanje uzoraka
- Marker
- Nalepnica za etiketiranje
- Fotoaparat Nikon 12mpx
- Baterijska lampa
- Olovka
- Papir (protokol za upisivanje podataka i beleženje podataka)
- Crveni konac za šivenje
- Plastična kofa
- Kjuč za determinaciju vodozemaca (Arnold i Ovenden, 2002)
20
- Veb strana: Checklist of the herpetofauna of Serbia (Tomović i sar.2009)
- Softverski program Microsoft Excel 2007
- Internet sajtovi
2.3.3. Dinamika uzorkovanja
Prikupljanje podataka počelo je 25.02.2013, da bi se nastavilo svake nedelje, sa manjim
odstupanjima tokom leta, tačnije tokom jula i avgusta, sa po jednim izlaskom na lokalitet u
okviru meseca. Poslednji izlazak u okviru 2013. godine bio je 30. avgusta. Istraživanje je
nastavljeno 12.02.2014 i trajalo je istom dinamikom izlazaka na teren jednom sedmično do
28.05.2014. Period letnjih meseci propraćen je po jednim izlaskom na teren zaključno sa
26.09.2014.
Tokom ovog perioda lokalitet je bio pod stalnim monitoringom, ali su parametri mereni samo
jednom sedmično. Svi podaci upisivani su u protokole koji su umnogome olakšali rad i
poboljšali preglednost podataka.
Na lokalitetu je 19. juna 2013. godine izvršeno uzorkovanje pomoću bentosne mrežice.
Bentosna mrežica predstavlja konus od mlinarske svile ili sličnog materijala koji je zašiven za
metalni ram koji je pričvršćen za metalnu ili drvenu dršku. Dobijeni uzorak zatim je fiksiran i
kasnije determinisan pomoću ključa za determinaciju vodozemaca.
Kada se 08.04.2014. pristupilo čišćenju bazenčića uz konstantan monitoring čišćenja, obratila
se pažnja na prisustvo larvi, jaja i adulta vodozemaca unutar bazenčića.
Veliki udeo u prikupljanju podataka imali su ljudi koji su bili očevici prisustva određenih
vrsta i koji su usmenim putem obaveštavali o vrstama koje su se pojavile.
21
2.4. Statističke analize
Analizom su obuhvaćene kontinuirane (temperatura vazduha, temperatura vode na
površini stajaćice, temperatura vode na dubini od 20 cm, vlažnost vazduha, brzina vetra) i
kvalitativne (doba dana: 1 - od 4.01h do 12h, 2 – od 12.01h do 20h i noć – od 20.01h do 4h
po ponoći; oblačnost: 1 – od 0% do 30%, 2 – od 40-70% i 3 – od 70% do 100%; prisustvo -
1/odsustvo -2- određene vrste i uzrasnog stupnja vrste) promenljive. Testiranje normalne
raspodele kontinuiranih promenljivih rađeno je Kolmogorov-Smirnov testom. Testiranje
međusobne povezanosti promenljivih rađeno je primenom Spearman-ove korelacije ranga.
Testiranje značajnosti razlika u variranju opsega kontinuiranih promenljivih u okviru iste
vrste urađeno je primenom Studentovog t-testa. Sve analize rađene su u programskom paketu
Statistica 8.0 (StatSoft Inc., 2007).
22
3. REZULTATI
Tokom monitoringa u stajaćici su zabeležene dve vrste bezrepih vodozemaca (red
Anura): zelena krastača (Pseudepidalea viridis, Bufonidae) i zelena žaba (Phelophylax
kl.esculentus complex, Ranidae). U Tabeli 4 predstavljeni su osnovni parametri deskriptivne
statistike za kontinuirane, a u Tabeli 5 za kategorijske promenljive koje su opisivale variranje
odabranih abiotičkih faktora tokom monitoringa. Značajne razlike utvrđene su između srednjih
vrednosti sredinskih temperatura perioda bez i sa prisutnim različitim uzrasnim stupnjevima
zelene krastače (vrednosti sredinskih temperatura bile su značajno veće u danima kada su
predstavnici vrste viđaniu okviru eksperimentalne površine), dok kod predstavnika zelenih žaba
nisu uočene nikakve razlike srednjih vrednosti sredinskih parametara u periodima sa i bez
njihovog prisustva (Tabela 6). Adultne zelene krastačebile su aktivne kada je vlažnost vazduha
bila znatno veća u odnosu na dane kada jedinke nisu uočene. Takođe, punoglavci zelenih
krastača uočeni su u danima kada su sredinske temperature bile znatno veće u odnosu na dane
kada punoglavci nisu viđeni. Jaja zelenih krastača zabeležena su u jednom kratkom periodu
tokom monitoringa, ali se taj period po vrednostima sredinskih parametara nije značajno
razlikovao od ostalih dana u okviru monitoringa. Rezultati t-testa za brzinu duvanja vetra (WS)
ne moraju biti tačni jer je u skoro svim grupama uočena nehomogenost varijansi što proračun
čini nepreciznim.
23
Tabela 4. Osnovni parametri deskriptivne statistike za vrednosti kontinuiranih
promenljivih pri beleženju prisustva vrsta vrsta vodozemaca.
Kontinuirana
promenljiva
N Srednja
vrednost
Standardna
greška
Minimalna
vrednost
Maksimalna
vrednost
Phelophylax Kl. esculentus kompleks
Ta (oC) 26 19,8 1,50 9,0 33,2
Tws (oC) 26 15,3 0,83 6,4 22,0
Twd (oC) 26 14,9 0,82 6,0 21,6
Hum (%) 26 55,7 3,93 22,0 94,0
WS (m/s) 26 3,6 1,48 0,1 27,4
Pseudepidalea viridis (svi uzrasni stupnjevi)
Ta (oC) 17 22,0 1,89 8,0 33,2
Tws (oC) 17 17,2 0,83 12,0 22,0
Twd (oC) 17 16,6 0,78 11,6 21,6
Hum (%) 17 60,4 4,91 22,0 94,0
WS (m/s) 17 1,7 0,51 0,1 8,0
Pseudepidalea viridis(adulti)
Ta (oC) 11 19,6 2,35 8,0 30,0
Tws (oC) 11 16,8 1,0 12,0 21,0
Twd (oC) 11 16,4 0,97 11,6 20,9
Hum (%) 11 67,2 4,98 37,0 94,0
WS (m/s) 11 2,3 0,72 0,1 8,0
Pseudepidalea viridis(jaja)
Ta (oC) 2 18,9 0,20 18,7 19,1
Tws (oC) 2 13,6 0,10 13,5 13,7
Twd (oC) 2 13,7 0,10 13,6 13,8
Hum (%) 2 65,2 1,05 64,2 66,3
WS (m/s) 2 0,5 0,00 0,5 0,5
Pseudepidalea viridis(punoglavci)
Ta (oC) 4 30,0 1,51 27,0 33,2
Tws (oC) 4 20,3 0,94 18,3 22,0
Twd (oC) 4 18,8 1,46 14,7 21,6
Hum (%) 4 39,2 11,16 22,0 72,0
WS (m/s) 4 0,6 0,18 0,1 1,0
24
Tabela 5.Osnovni parametri deskriptivne statistike za vrednosti kategorijskih promenljivih pri
beleženju prisustva vrsta vodozemaca. Cl-oblačnost; ToD-doba dana (za objašnjenje kategorija
pogledati poglavlje 2.4.).
Kategorijska
promenljiva
N Moda Frekvencija
mode
Minimalna
vrednost
Maksimalna
vrednost
Medijana
Phelophylax kl. esculentus kompleks
Cl 26 2 16 1 3 2
ToD 26 3 13 1 3 2,5
Pseudepidalea viridis(svi uzrasni stupnjevi)
Cl 17 2 10 1 3 2
ToD 17 3 9 1 3 3
Pseudepidalea viridis(adulti)
Cl 11 2 8 1 3 2
ToD 11 3 6 1 3 3
Pseudepidalea viridis(jaja)
Cl 2 * 1 1 2 1,5
ToD 2 3 2 3 3 3
Pseudepidalea viridis(punoglavci)
Cl 4 1 3 1 2 1
ToD 4 1 3 1 3 1
25
Tabela 6. T-test značajnosti razlika između srednjih vrednosti beleženih sredinskih parametara za dane kada je uočeno prisustvo predstavnika grupe i za dane kada nije uočeno prisustvo istih. Statistički značajne su sve razlike gde je p < 0.05. M2 –srednja vrednost parametra za dane kad nije bilo uočeno prisustvo predstvnika grupe; M1-srednja vrednost parametra kada su predstavnici grupe bili uočeni; t-vrednost t testa, df-stepeni slobode, p-statistička verovatnoća, SD-standardna devijacija vrednosti parametra za datu grupu; F-F odnos varijansi; pvar-značajnost nehomogenosti varijansi.
Promenljiva M2 M1 T Df P N2 N1 SD2 SD1 F Pvar Phelophylax kl. esculentus kompleks
Ta 16,4 19,8 -1,23 33 0,22 9 26 5,25 7,63 2,11 0,27 Twp 13,3 15,3 -1,19 33 0,24 9 26 4,11 4,24 1,06 0,99 Twd 12,8 14,9 -1,34 33 0,19 9 26 3,48 4,19 1,45 0,60 Hum 54,5 55,7 -0,16 33 0,88 9 26 19,30 20,06 1,08 0,97 WS 1,9 3,6 -0,65 33 0,52 9 26 2,71 7,53 7,73 0,00
Pseudepidalea viridis (svi uzrasni stupnjevi) Ta 16,0 22,0 -2,66 33 0,01 18 17 5,25 7,81 2,22 0,11 Twp 12,4 17,2 -4,04 33 0,00 18 17 3,61 3,42 1,12 0,83 Twd 12,3 16,6 -3,67 33 0,00 18 17 3,73 3,22 1,34 0,56 Hum 50,7 60,4 -1,48 33 0,15 18 17 18,27 20,26 1,23 0,68 WS 4,5 1,7 1,25 33 0,22 18 17 8,93 2,09 18,25 0,00
Pseudepidalea viridis (adulti) Ta 18,6 19,6 -0,38 33 0,70 24 11 7,03 7,80 1,23 0,65 Twp 13,8 16,8 -1,99 33 0,054 24 11 4,35 3,31 1,72 0,38 Twd 13,5 16,4 -2,02 33 0,052 24 11 4,17 3,21 1,69 0,39 Hum 50,0 67,2 -2,60 33 0,01 24 11 18,77 16,52 1,29 0,70 WS 3,5 2,3 0,49 33 0,63 24 11 7,88 2,39 10,83 0,00
Pseudepidalea viridis (jaja) Ta 18,9 18,9 0,01 33 0,99 33 2 7,40 0,28 684,79 0,06 Twp 14,8 13,6 0,40 33 0,69 33 2 4,36 0,14 948,62 0,051 Twd 14,4 13,7 0,24 33 0,81 33 2 4,20 0,14 882,37 0,053 Hum 54,8 65,2 -0,73 33 0,47 33 2 20,04 1,48 182,08 0,12 WS 3,3 0,5 0,57 33 0,57 33 2 6,80 0,00 0,00 1,00
Pseudepidalea viridis (punoglavci) Ta 17,5 30,0 -3,92 33 0,00 31 4 6,24 3,01 4,29 0,26 Twp 14,0 20,3 -3,11 33 0,00 31 4 3,92 1,88 4,36 0,25 Twd 13,8 18,8 -2,46 33 0,02 31 4 3,88 2,92 1,77 0,72 Hum 57,5 39,2 1,81 33 0,08 31 4 18,60 22,32 1,44 0,50 WS 3,4 0,6 0,82 33 0,42 31 4 6,99 0,37 357,16 0,00
26
Grafik 1. Variranje vrednosti sredinskih promenljivih tokom perioda monitoring.
Series 1 –Ta; Series 2-Tws; Series 3 – Twd; Series 4-Hum; Series 5-WS. Crvena elipsa-vrednosti sredinskih parametara u periodu prisustva P. viridis.
Na Grafiku 1 predstavljeni su rezultati sredinskih promenljivih dobijenih tokom dve
uzastopne godine monitoringa. Crvena elipsa pokazuje vremenski period gde je bilo najviše
zabeleženih prisustva različitih uzrasnih stupnjeva Pseudepidalea viridis. Može se zaključiti da
su vrednosti abiotičkih faktora u mesecima kao što su mart, april i maj 2014. godine najviše
pogodovali aktivnosti vrste P.viridis, jerje ovaj period godine karakterisao veći broj kišnih,
vlažnih dana. Prethodna godina (2014.) imala je veoma veliki broj kišnih i vlažnih dana sa nešto
nižim srednjom temperaturom u odnosu na isti period za 2013. godinu. Kombinacija nižih
temperatura sa velikom količinom padavina i veoma velikim brojem oblačnih dana takođe je
pogodovala vrsti P. viridis, pa je i 2014. godina okarakterisana većim brojem jedinki pronađenih
i zabeleženih na lokalitetu.
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
25
/2/2
01
3
25
/3/2
01
3
25
/4/2
01
3
25
/5/2
01
3
25
/6/2
01
3
25
/7/2
01
3
25
/8/2
01
3
25
/9/2
01
3
25
/10
/20
13
25
/11
/20
13
25
/12
/20
13
25
/1/2
01
4
25
/2/2
01
4
25
/3/2
01
4
25
/4/2
01
4
25
/5/2
01
4
25
/6/2
01
4
25
/7/2
01
4
25
/8/2
01
4
25
/9/2
01
4
Series1
Series2
Series3
Series4
Series5
27
Grafik 2.Dinamika pojavljivanja i zastupljenost dve vrste vodozemaca uočenih u
novoformiranoj stajaćici tokom dve uzastopne godine. Zelena boja – P.kl.esculentus; crvena boja
-P. viridis.
Grafik 2 prikazuje prisustvo vrsta u stajaćici, a analizom podataka dolazi se do sledećih
rezultata: u mesecu februaru 2013. godine počelo je prikupljanje podataka, tj monitoring. Pored
već definisanih abiotičkih faktora, praćene su i kvantitativne karakteristike na staništu. Prvi
naseljenici stajaćice primećeni su već 25. marta 2013. godine. Adultne jedinke Phelophyla
.kl.esculentus su u ovom slučaju prvi naseljenici i prisutne su tokom obe godine monitoringa,
nezavisno od vremenskih uslova i uslova koji vladaju na staništu, što pokazuje visoku ekološku
valencu vrste za abiotičke faktore. Iako su predstavnici P.kl.esculentus prisutni tokom obe
godine monitoringa, njihova populacija ipak nije ni u jednoj godini ostavila potomstvo.
Prvi adultni predstavnici Pseudepidalea viridis pojavili su se 19.marta 2014.i to nekoliko
jedinki, da bi se kasnije nastavio trend povećavanja broja adultnih jedinki ove vrste. Ovaj period
karakterisala je veća količina padavina kao i veće vrednosti vlažnosti vazduha, što je očigledno
pogodovalo zelenoj krastači. Zelena krastača ‒ Pseudepidelea viridis (Laurenti,1768), jedna je
od najčešćih vrsta žaba širokog rasprostranjenja u Srbiji. Podjednako naseljava kako ravničarske
0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
25
.2.2
01
3
11
.3.2
01
3
25
.3.2
01
3
8.4
.20
13
16
.4.2
01
3
13
.5.2
01
3
20
.5.2
01
3
10
.6.2
01
3
17
.7.2
01
3
12
.2.2
01
4
26
.2.2
01
4
12
.3.2
01
4
8.4
.20
14
28
.4.2
01
4
14
.5.2
01
4
28
.5.2
01
4
16
.7.2
01
4
26
.9.2
01
4
1 2 3 4 5 6 7 8 9 1011121314151617181920212223242526272829303132333435
P. viridis
P.kl.esculentus
28
tako i planinske predele. Vrlo često se može naći i daleko od vode, pa čak i u najurbanizovanijim
sredinama. Iza očiju nalazese uočljive nakupine otrovnih žlezda u obliku kratke pruge ‒parotidne
žlezde. One luče otrovan sekret kojisluži za odbranu od neprijatelja. Polažu jaja, koja obično
pričvrste za neku vodenu ili flotantnu biljku, u vidu konca u obliku spirale.
Grafik 3.Dinamika pojavljivanja i broj zabeleženih uzrasnih stupnjeva P. viridis tokom dve
uzastopne sezone monitoringa.
Na Grafiku 3 detaljnije je predstavljena dinamika vrste Pseudepidalea viridis u okviru dve
godine monitoringa. Odmah na početku treba spomenuti da je na lokalitetu došlo do nenamerne
introdukcije jaja P.viridis koja su donešena krajem marta 2013. Nenamerna introdukcija je
izvršena tako što je na lokalitet donešena flotantna biljka Pistia stratiotes na čijem korenu su bila
pričvršćena jajašca, pa se na grafiku jasno može videti prisustvo jaja P.viridis u aprilu 2013.
godine. Daljim analiziranjem grafika može se videti dinamika kojom su se smenjivale uzrasne
strukture, tako da posle perioda prisustva jaja, nastupa period prisustva larvi, ali u 2013. godini
ipak nema zabeleženih adultnih stupnjeva. Narednu, 2014. godinu karakteriše veće prisustvo
adultnih jedinki, ali u ovoj godini izostaju jaja i larveni stupnjevi.
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
25.2.2013
11.3.2013
25.3.2013
8.4.2013
16.4.2013
13.5.2013
20.5.2013
10.6.2013
17.7.2013
12.2.2014
26.2.2014
12.3.2014
8.4.2014
28.4.2014
14.5.2014
10.6.2014
16.7.2014
26.9.2014
1 2 3 4 5 6 7 8 9 1011121314151617181920212223242526272829303132333435
JEDINKA
JAJA
LARVE
29
Pored svih zabeleženih vrsta vodozemaca treba se osvrnuti i na potencijalno prisustvo
gmizavaca. Vrste gmizavaca kao što su belouška - Natrix natrix, ribarica - Natrix tessellata ili
barska kornjača - Emys orbicularis veoma su česte i rasprostranjene na teritoriji Srbije. S
obzirom da ove vrste naseljavaju vlažna staništa, staništa pored reka i jezera, postojala je velika
verovatnoća pojavljivanja i na lokalitetu koji je istraživan. Neposredna blizina Gabrovačke reke
predstavlja dobar preduslov za obezbeđenje prisustva gmizavaca na istraživanom lokalitetu.
Shodno pretpostavkama o pojavljivanju gmizavaca, do pojave prvih nije se dugo čekalo. Iako
nisu zabeleženi u protokole jer nisu viđeni od strane istaživača, usmena saopštenja očevidaca
predstavljaju valjani dokaz o njihovoj posećenosti stajaćice (prema opisima jedan predstavnik
viđen je u periodu od 10. do 13. jula 2013. god. i najverovatnije je to bila vodena zmija -
belouška).
30
4. DISKUSIJA
Analizom dobijenih podataka sakupljanih tokom dve godine monitoringa sa sigurnošću je
potvrđeno prisustvo dve vrste vodozemaca na lokalitetu (red Anura): zelene krastače
(Pseudepidalea viridis, Bufonidae) i zelene žabe (Phelophylax kl.esculentus complex, Ranidae).
Ovu činjenicu potkrepljuju dosadašnja istraživanja na teritoriji Srbije koja potvrđuju prisustvo
ovih vrsta (Crnobrnja-Isailović, & Paunović, 2014.). Zelene žabe su prisutne širom Evrope i
veoma su rasprostranjenena teritoriji Srbije. Naseljavaju obično manje i pliće vodene basene,
močvarna staništa, vlažne ravnice i šume. Period hibernacije ove žabe provode nepomične na
dnu bare ili reke, pa stoga ne čudi da su bile nalažene tokom čitavog perioda monitoringa. Zelena
krastača je česta vrsta u urbanim ekosistemima u Srbiji, a na teritoriji grada Niša je jedna od, ako
ne i najčešća vrsta vodozemaca.
Jedan od glavnih ciljeva ovog istraživanja je utvrđivanje dinamike kolonizacije
novoformirane stajaćice u Nišu. Ako ovu stajaćicu uporedimo sanekim standardima koji su
propisani u pogledu projektovanja novih stajaćica koje služe za poboljšanje i povećanje lokalnog
biodiverziteta primetićemo da je stajaćica u dvorištu PMF-a u Nišu u celosti odrađena po svim
standardima opisanim u priručniku: “The pond book: A guide to menagment and creation of
ponds” (Wiliams, P. 1999). Takođe, stajaćica koja je kreirana u cilju poboljšanja lokalnog
biodiverziteta treba da obezbeđuje što prirodnije uslove da bi se ostvarilo naseljavanje
vodozemaca i gmizavaca, insekata, riba, ptica itd. Urbana područja mogu sadržati staništa koja
podržavaju populacije vodozemaca. Jedan od primera je i istraživanje u gradu Oviedu (Severna
Iberia) na stajaćici površine ne veće od 3m2 i sa maksimalnom dubinom od 30cm, koja se nalazi
u gradskom parku, koji je okružen urbanim staništem gde se pokazalo da su vodozemci uspešno
kolonizovali stajaćicu i uspostavili stabilnu vijabilnu populaciju (Garcia-Gonsales &Garcia-
Vazqez, 2012).
Istraživanja koja su sprovedena mogu se uporediti sa istraživanjima Birx-Razbuck i sar.
(2009) koja su uključila urbanizaciju kao jedan od važnih faktora u pogledu smanjenja lokalnog
biodiverziteta, zatim udaljenost njihovih stajaćica u odnosu na neki veći izvor migranata (reka,
jezero) gde su rezultati pokazali da je baš prisustvo blizine nekog izvora migranata od ključnog
značaja. Shodno tome, stajaćice koje su bile bliže nekom od potencijalnih izvora, karakteriše
31
veće prisustvo kao i ustaljenost populacija vodozemaca kroz dugi niz godina monitoringa. Iako
se nalazi u urbanom okruženju sa konstantnim antropogenim pritiskom na lokalitet (konstantno
prisustvo studenata), posmatranu stajaćicu su naselile jedinke određenih vrsta vodozemaca.
Neophodno je spomenuti neposrednu blizinu Gabrovačke reke. Samo prisustvo Gabrovačke reke,
kao i dobijeni rezultati, navode na razmišljanje da je u ovom slučaju uspostavljen neki vid
“source-sinck” modela prostorne organizacije populacije. Model “source-sink” predstavlja takvu
organizaciju dve ili više lokalnih populacija gde je slučaj da “source” ima suštinsku stopu rasta
populacije veću od 1 i može samostalno da opstane, dok “sink” ima suštinsku stopu rasta
populacije manju od 1, ali se ipak održava uz pomoć migranata iz “source” populacije, tj. u
odsustvu migranata neizostavno izumire (Crnobrnja-Isailović, 2013). Dobijeni rezultati tokom
ove dve godine monitoringa pokazuju da su populacije vodozemaca u stajaćici organizovane u
vidu “sink” populacije, a da neposredna blizina Gabrovačke reke sa populacijama raznih vrsta
vodozemaca predstavlja “source” tip populacije.
Kreiranje ovakvih stajaćica je od velikog značaja za poboljšanje lokalnog biodiverziteta i
očuvanje prirodnog ambijenta u urbanim sredinama. Da ovakav vid održavanja biodiverziteta
ima uspeha, primećeno je u mnogim zemljama sveta. Naravno, stajaćice ove veličine i oblika u
potpunosti opravdavaju njihovo kreiranje, ako prevashodno postoji plan njihovog kreiranja i
namene. Zato bi bilo poželjno kreirati što veći broj njih koji će zadovoljavati potrebne uslove za
održanje vrsta životinja, i to u neposrednoj blizini neke veće vodene celine za koju se sigurno
zna da ima lokalnu faunu. Pri tom mora se voditi računa o ambijentu u kome će biti formirane
buduće stajaćice, a to je da budu u što prirodnijem okruženju. Potrebno je obratiti pažnju na
činjenicu da je uvek bolje formirati kompleks stajaćica, ukoliko je to moguće, i to tako da one
budu međusobno povezane koridorima, koji će omogućiti kretanje jedinki unutar datog
kompleksa. To će umnogome poboljšati strukturu i stabilnost lokalne populacije.
32
5. ZAKLJUČAK
Novoformirane stajaćice predstavljaju veoma zanimljiv objekat za istraživanje u
konzervacionoj biologiji, pre svega zbog formiranja novog povoljnog staništa, ali i zbog
mogućnosti očuvanja lokalnog biodiverziteta. Kolonizacija ovih stajaćica zavisi od niza faktora
koji trebaju biti zadovoljeni. Ovim istraživanjem praćena je dinamika kolonizacije vodozemaca i
gmizavaca u novoformiranu stajaćicu u užem centru grada Niša. Cilj istraživanja bio je da se
utvrdi da li novoformirana stajaćica zadovoljava uslove za kolonizaciju.
Na istraživanom lokalitetu zabeležene su dve vrste iz reda Anura: zelene krastače
(Pseudepidalea viridis, Bufonidae) i zelene žabe (Phelophylax kl.esculentus complex, Ranidae)
u dve godine uzastopnog monitoringa. Prisustvo ovih vodozemaca na ovim prostorima potvrdili
su i drugi istaživači. Tokom 2013. i 2014. godine zabeleženo je konstantno prisustvo zelene
žabe, i to u obe godine monitoringa, ali ova vrsta nije ostavljala potomstvo. Nenamerna
introdukcija jaja zelene krastače desila se 2013.godine, ali metamorfozirane jedinke nisu
primećene sledeće godine. Prvi adultni predstavnici vrste sreću se tokom druge godine
monitoringa i oni verovatno potiču iz susedne populacije iz Gabrovačke reke kao “source”
modela populacije, dok stajaćica po svojim karakteristikama verovatno predstavlja “sink”
stanište.
Da je neophodnost u kreiranju ovakvih stajaćica budućnost, u pogledu poboljšanja kvaliteta
(očuvanje lokalnog biodiverziteta i estetskevrednosti okruženja) urbanih sredina, govori ovaj i
mnogi drugi radovi širom sveta.
33
6. SUMMARY
The newly-formed ponds represents a very interesting object for research in conservation
biology, primarily because of the formation of a new favorable habitats, but also because of the
possibility of conserving biodiversity on a local scale. Colonization of these ponds depends on a
number of factors that need to be met. This research involved the dynamics of colonization of
amphibians and reptiles in the newly-formed pond in the center of Nis. The aim of the study was
to determine whether the newly formed pond fullfil the conditions for colonization.
On the study sites we observed two species belonging to order Anura: green toads
(Pseudepidalea viridis, Bufonidae) and green frogs (Phelophylax kl.esculentus complex,
Ranidae) in two consecutive years of monitoring. The presence of these amphibians in this area
was confirmed by other researchers. During 2013 and 2014 the constant presence of adult green
frogswas recorded in both years of monitoring, but they left no offspring. Unintentional
introduction of green toads` eggs happened in 2013, but metamorphosed individuals weren`t
seen in the following year. The first adult representatives of the species are encountered during
the second year of monitoring and they probably originated from nearby population from
Gabrovačka reka as a "source" model of the population, while pond in its own characteristics
represented a "sink" habitat.
This research, like many others done world wide, confirms necessity in creating such ponds
in the future, in terms of quality improvement in urban environment (conservationof both its
local biodiversity and aesthetic value).
34
7. LITERATURA
Alford, A. R., Wilbur, M. H., 1985: Priority effects in experimental pond communites:
Competition between Bufoand Rana. – Ecological socienty of America 66: 1097-1105.
Almhagen, J., 2007: Anuran colonization of newly constructed ponds: The importance of time
and distance to source populations, Master thesis, - School of Busness and Enginering,
University of Halmstad.
Angel, F., 1946: Faune di France. 45. Reptiles & amphibiens. – Librairie de la facultete des
sciences 12, Paris.
Anonimus, 2010: Pravilnik o proglašenju i zaštitistrogozaštićenih i
zaštićenihdivljihvrstabiljaka,životinja i gljiva(Službeniglasnik RS br. 5/10).
Anonimus, 2010: Uredba o stavljanju pod kontrolu korišćenja i prometa divlje flore i faune
(Službeni glasnik R.S br. 9/11).
Anthony, B., Arntzen, J.W., Baha El Din, S., Böhme, W., Cogalniceanu, D., Crnobrnja-Isailovic,
J., Crochet, P.-A., Corti, C., Griffiths, R., Kaneko, Y., Kuzmin, S., Wai Neng Lau, M.,
Li, P., Lymberakis, P., Marquez, R., Papenfuss, T., Pleguezuelos, J.M., Rastegar, N.,
Schmidt, B., Slimani, T., Sparreboom, M., Ugurtas, I., Werner, Y., Xie, F. 2008.
Amphibians of the Palaearctic realm. In: Stuart, S.N., Hoffmann, M., Chanson, J.S., Cox,
N.A., Berridge, R.J., Ramani, P., and Young, B.E. (Eds.), Threatened Amphibians of the
World. Lynx Edicions, with IUCN - The World Conservation Union, Conservation
International and NatureServe, Barcelona, 106-113.
Araujo, B., M., Thuiller, W., Pearson, G., R., 2006: Climate warming and decline of amphibians
and reptiles in Europe. – Jurnal of Biogeography33, 1712-1728.
Baker, J. M. R., Halliday, T. R., 1999: Amphibian colonization of new ponds in an agricurtural
landscape. – Herpetological Journal9: 55-66.
35
Barać, R. R., Stanković-Babić, G., Živić, M., 2011: Sanitetskipukovnik dr. Sava Petrović“ Flora
Niša i njegoveokoline” – ostavštinazabudućnost. – History of medicine 68: 281-285.
Birx-Razbuck, A. D., Price, J. S., Dorcas, E. M., 2009: Pond age and riparian zone proximity
influence anuran occupancy of urban retention ponds. – Urban ecosyst13: 181-190.
Brooker, A., 2010: Amphibians on hampstend heath and their conservation.
Cornel, H. J., Slatyer, O. R., 1997: Mechanisms of succession in natural communities and their
role in community stability and organization. - The American Naturalist 111: 1119-1144.
Crnobrnja-Isailović, J. (2013) Konzervaciona biologija. Skripta za kurs prve godine master
studija Ekologije i zaštite životne sredine naDepartmanu za biologiju i ekologiju PMF-a
Univerziteta u Nišu.
Crnobrnja-Isailović, J., Paunović, M., 2014: Conservation and decline of European amphibians:
The Republic of Serbia. – Amphibian Biology Vol.11. Part. 4. Chapter 43. 45-55. Pelagic
Publishing, Exeter, UK.
Cvetković, D., Tomašević, N., Aleksić, I., Crnobrnja-Isailović, J., 2007: Fenotipska selekcija kod
Bufo bufo. – Arhives of biological sciences 59: 327-333, Beograd.
Delbeck, L., Luscher, B., Ohlhoff, D., 2007: Beaver ponds as habitat of amphibian communities
in a central European highland. – Amphibia-Reptilia28: 493-501.
Drixon, J. R., Hayer, R. W., 1968: Anuran succession in a temporary pond in Colima, Mexico. –
Bilten Southern California Academy of Sciences67: 129-137.
Edgar, P., Foster, P., Baker, J., 2010: Reptile habitat management hand book. – Amphibian and
reptile consevation, Bournemouth.
Garcia-Gonzales, C., Garcia-Vazquez, E., 2012: Urban ponds, neglected Noah’s Ark for
amphibians. – Jurnal of Herpetology 46: 507-54.
Holzer, K., 2009: Two-year study of amphibians in oaks bottom willdlife refuge.- Bureau of
parks and recreations, Portland.
36
Johanson, J. T. P., Hoverman, T. J., McKenzie, J. V., Blaustein, R. A., Richgels, D. L. K., 2013:
Urbanization and wetland communities: applayingmetacommunity theory to understand
the local and landscape effects. – Jurnal of Applied Ecology 50: 34-42.
Lesbarreres, D., Fowler, S. M., Pagano, A., Lode, T., 2009: Recovery of anuran community
following habitat replacement. – Jurnal of Applied Ecology10: 1365-2664.
Lop, S., Caldart, M. V., Santos, G. T., Cechin, Z. S., 2012: What is a role of heterogeneity and
spatial autocorrelation of ponds in the organization of frog comunites in southern Brazil.
– Ecological studies 51: 1094-1104.
McDiarmid,W. R., Foster, S. M., Guyer, C., Gibbons, J. W., Chernof, N., 2012:
Reprilebiodiversity: Standard metodsfor inventory and monitoring. – The regents of the
University ofCallifornia.
Mohneke, M., Rodel O. M., 2009: Declining amphibian populations and possibile ecological
consequences – a review. – Salamandra45: 203-210.
Sillero, N., Campos, J., Bonardi, A., Corti, C., Creemers, R., Crochet, P.-A., Crnobrnja Isailović,
J., Denoël, M., Ficetola, G.F., Gonçalves, J., Kuzmin, S., Lymberakis, P., de Pous, P.,
Rodríguez, A., Sindaco, R., Speybroeck, J., Toxopeus, B., Vieites, D.R., Vences, M.
2014. Updated distribution and biogeography of amphibians and reptiles of Europe based
on a compilation of countrywide mapping studies. Amphibia-Reptilia35: 1-31
Pančić, J., 1869: Građa za faunu Kneževine Srbije. – Glasnik Srpskog učenog društva, knjiga IX
sveska XXVI staroga reda.Beograd.
Pearl, A. C., Bowerman, J., 2006: Observations of rapid colonization of construted ponds by
western toads (Bufoboreeas) in Oregon, USA. – North Western American Naturalist 66:
397-401.
Purrenhage, L. J., Boone, D. M., 2009: Amphibian community response to variation in habitat
structure and competitor density. – Herpetologists’ League 65: 14-30.
Rodolph, C. D., Dickson, G. J., 1990: Stremside zone width and amphibian and reptile
abundance. – Southwestern Association of Naturalists 35: 472-476.
37
Saeed, S., Shaukat S. S., 2000: Effect of seed size on germination, emergence, growth, and
seedling survival on Senna occidentalislink. – Jurnal of Biological Sciences 3: 292-295.
Silva, P. J., Toland, J., Jones, W., Eldridge, J,. Hudson, T., O’Hara, E,. 2009: LIFE and Europe’s
reptiles and amphibians: Conservaction in practice – Office for Official Publications of
the European Communities, Luxembourg.
Schaffer, A. D., Kletečki, E. 2007: Protokol biomonitoringa vodozemaca na staništima duž
Drave. – 1.Odjel za ekologiju životinja, Institutza biologiju, Sveučilište u Pečuhu;
2.Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb.
Shoo, P. L., Olson, H. D., McMenamin, K. S., Murray, A. K., Van Slus, M., Donnelly, A. M.,
Stratford, D., Terhivuo, J., Merino-Viteri, A., Herbert, M. S., Bishop, J. P., Corn, S. P.,
Dovey. L., Griffiths, A. R., Lowe, K., Mahony, M., McCallum, H., Shuker, D. J.,
Simpkins, C., Skerratt, F. L., Wiliams, E. S., Hero, J-M., 2011: Engineering a future for
amphibians under climate change. – Jurnal of Aplied Ecology 48: 487-492.
Hacnar, J. S., M’Closkey,T. R.,1996: Regional Dynamics and the Status of Amphibian. –
Ecological Society of America 77: 2091-2097.
StatSoft, Inc. (2007). STATISTICA (data analysis software system), version 8.0.
www.statsoft.com.
Sullivan, L. K., Morreale, J. S., NG: A landowner’s guide to creating woodland pools for
amphibians and other wildlife. – Cornell departmant of natural resources.
Timm, A., Meretsky, V., 2004: Anuran habitat use on abandoned and reclaimed mining areas of
sauthweatern Indiana. – Proceedings of the Indiana Academy of Science 113: 140-146.
Tomašević, N., Cvetković, D., Aleksić, I., Crnobrnja-Isailović, J., 2007: Effect of climatic
conditions on post-hibernation body condition and reproductive traits of Bufobufo
females. – Arhives of biological sciences 59:51-52, Beograd.
Tomović, Lj., Ajtić, R., Crnobrnja-Isailović, J., 2008: Checklist of the herpetofauna of Serbia. –
http://www.oocities.org/herpetology_bg/Checklist7.htm
38
Wiliams, P., 1999:The Pond Book: A Guide to Management and Creation of Ponds.
Wilbur, M. H., 1987: Regulation of structure in complex sistems: Experimental temporary pond
communities. – Ecological Society of America 68: 1437-1452.
Vukov, T., Kalezić, L. M., Tomović, LJ.,Krizmanić, I., Jović, D., Labus, N., Džukić, G., 2013:
Amhibians of Serbia – Disribution and diversity patterns. - Bulletin of the Natural
History Museum6: 90-112.
Williams, P., Whitfield, M., Biggs, J., 2008: How can we make ponds biodiverse? A case study
monitored over 7 years. – Hidrobiologija597: 137-148.
Zanini, F., Klingemann, A., Schlaepfer, R., Schmidt, R. B., 2008: Landscape effects on anuran
pond occupancy in an agricultural countyside: barrier-based buffers predict distybutions
better than circular buffers. – Canadian Journalof Zoology88: 692-699.
Slika 1. -
http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9D%D0%B8%D1%88%D0%B0%D0%B2%D1%81
%D0%BA%D0%B8_%D1%83%D0%BF%D1%80%D0%B0%D0%B2%D0%BD%D0%
B8_%D0%BE%D0%BA%D1%80%D1%83%D0%B3
Slika 2. -
http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9D%D0%B8%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D0%B
A%D0%BE%D1%82%D0%BB%D0%B8%D0%BD%D0%B0
Slika 3. -
http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9D%D0%B8%D1%88%D0%BA%D0%B0_%D0%B
A%D0%BE%D1%82%D0%BB%D0%B8%D0%BD%D0%B0
Slika 4. - http://sh.wikipedia.org/wiki/Ni%C5%A1
Slika 5. -
https://www.google.rs/maps/place/Palilula/@43.2920697,21.8522787,12z/data=!3m1!4b1!4m2!3
m1!1s0x4755b9f51e75d76b:0x169be67e77a63e13
39
Редниброј, РБР:
Идентификациониброј, ИБР:
Типдокументације, ТД: Монографска
Типзаписа, ТЗ: текстуални / графички
Врстарада, ВР: Mастер рад
Аутор, АУ: Милош Милојевић
Ментор, МН: Јелка Црнобрња Исаиловић
Насловрада, НР: Динамика насељавања водоземаца и гмизаваца у
новоформирану стајаћицу у граду Нишу
Језикпубликације, ЈП: Српски
Језикизвода, ЈИ: Енглески
Земљапубликовања, ЗП: Р. Србија
Уже географско подручје, УГП: Р. Србија
Година, ГО: 2015
Издавач, ИЗ: Ауторски репринт
Местоиадреса, МА: Ниш, Вишеградска 33.
Физички опис рада, ФО: (поглавља/страна/ цитата/табела/слика/графика/прилога)
7/38/45/6/8/3/0
Научнаобласт, НО: Биологија
Научнадисциплина, НД: Конзервациона биологија
Предметна одредница/Кључне речи, ПО: колонизација, водоземци, гмизавци, стајаћица
УДК 591.9:597.6+627 (497.11. Ниш)
Чувасе, ЧУ: Библиотека
Важнанапомена, ВН: уколико је рад рађен ван факултета (у лабораторији)
Извод, ИЗ: Примећен је значај формирања стајаћица у урбаним
екосистемима, и динамика којом су стајаћице колонизоване
водоземцима и гмизавцима
Датумприхватањатеме, ДП:
Датумодбране, ДО:
Члановикомисије, КО: Председник: Проф. др Перица Васиљевић
Члан: Проф. др Предраг Јакшић
Члан, ментор: Проф. др Јелка Црнобрња Исаиловић
ОбразацQ4.09.13- Издање 1
40
Accession number, ANO:
Identification number, INO:
Document type, DT: Monograph
Type of record, TR: textual / graphic
Contents code, CC: Master thesis
Author, AU: Miloš Milojević
Mentor, MN: Jelka Crnobrnja Isailović
Title, TI: The dynamics of colonization of amphibians and reptiles in the
newly formed pond in the city of Nis
Language of text, LT: Serbian
Language of abstract, LA: English
Country of publication, CP: Republic of Serbia
Locality of publication, LP: Serbia
Publication year, PY: 2015
Publisher, PB: author’s reprint
Publication place, PP: Niš, Višegradska 33.
Physical description, PD: (chapters/pages/ref./tables/pictures/graphs/appendixes)
7/38/45/6/8/3/0
Scientific field, SF: Biology
Scientific discipline, SD: Conservation Biology
Subject/Key words, S/KW: Colonization, amphibians and reptiles, pond
UC 591.9:597.6+627 (497.11. Niš)
Holding data, HD: Library
Note, N:
Abstract, AB: Observed was the importance of formating ponds in urban
ecosystems, and the dynamicsof colonization of the particular pond
by amphibians and reptiles
Accepted by the Scientific Board on, ASB:
Defended on, DE:
Defended Board, DB: President: Prof Dr Perica Vasiljević
Member: Prof Dr Predrag Jakšić
Member, Mentor: Prof Dr Jelka Crnobrnja Isailović
ОбразацQ4.09.13- Издање 1