Životopis

Osobni podaci

Ime / Prezime Pavla Aleksić

Datum rođenja 02 siječnja 1991

Radno iskustvo

Datumi 01 travnja 2009 - 01 lipnja 2009

Naziv projekta Mini kolekcija povodom 100. obljetnice Gimnazije Antuna Vrančića Šibenik

Opis projekta Prikazana mini kolekcija, bila je sastavljena od apstrahiranih kostima koji su predstavljali osnovne ljudske osjećaje : - Sreća - Tuga - Strah - Bijes

Ime poslodavca Gimanzija Antuna Vrančića Šibenik Šibenik (Hrvatska)

Datumi 01 ožujka 2009 - 01 travnja 2009

Naziv projekta Pobjeda na međunarodnom natjecanju '' Suvremeno lice tradicije ''

Opis projekta Natjecanje se odvijalo u Budimpešti pod skupnim nazivom „Suvremeno lice tradicije“ te je bilo je vođeno ACES (Academy of Central European Schools) grupom. Dizajnirane haljine su sadržavale motiv šibenske kape i donijele su pobjedu školi koju sam pohađala.

Ime poslodavca Academy of Central European Schools Budimpešta (Mađarska)

Datumi 01 travnja 2004 - 01 svibnja 2005

Naziv projekta Rad na scenografiji i produkciji lutkarskih predstava

Opis projekta Kreiranje lutaka i popratne scenografije. Produciranje kompletne predstave te glumljenje u istoj.

Ime poslodavca Osnovna škola Tin Ujević Šibenik Šibenik (Hrvatska)

Osobne vještine i kompetencije

Materinski jezik(ci) Hrvatski

Drugi jezik(ci) Engleski

Dodatne informacije Dobitnica dekanove nagrade u akademskoj godini 2009./10.

Na ovogodišnjem Modnom ormaru predstavljam kolekciju pod nazivom „Posljednji stihovi koje za nju pišem...“. Navedena kolekcija je inspirirana pjesmom čileanskog pjesnika Pabla Nerude. Ova romantična priča se sastoji od pet modela u kategoriji eksperimentalne visoke mode.

Gornji dijelovi osmišljeni su poput oklopa, izrazito su kruti i presvučeni metalnim lancima koji prelaze u cvjetne ornamente, mijenjajući svoj karakter u zaigranoj priči. U igri ornamenta zbiva se otvaranje tijela u gornjim odjevnim oblicima, što mu daje prevlast nad krojem. Duge haljine koje se nastavljaju iz gornjih dijelova, rađene su od laganih, prozračnih materijala koji se formiraju gibanjem tijela.

Korišteni materijali su tri vrste svile za duge haljine i čvrsti poliester za gornje odjevne oblike. Naglasak cijele kolekcije je na ručnom radu, odnosno ručno izrađenom ornamentu koji po modelu sadržava od 30- 50 metara metalnih lanaca. Lanci su fiksirani za tkaninu vrućim silikonom, koji je vodootporan i primjenjiv za tekstil jer ga ne oštećuje, a lijepi i metal.

Moja priča započinje s vrlo snažnim terminom, s riječi “ljubav”. Ostala sam fascinirana načinom na koji se pjesnik poigrao s tim terminom.

“Voljela me, a ponekad sam i ja sam nju volio.

Kako da ne volim njene velike nepomične oči.”

…

“Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!

Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.”

…

“Više je ne volim zaista, no možda je ipak volim?

Tako je kratka ljubav, a zaborav tako dug.”

…

“Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje

i posljednji stihovi koje za nju pišem…”

Upravo ova igra, snažna energija i strast kojom je prožeta pjesma, potaknula me da je oživim. Odjenuti ornament, za mene je odjenuti liriku. Iskazane osjećaje, misli i doživljaje ove pjesme prevela sam u svoj ornament i odjenula pjesmu.

Kroz moju kolekciju “ljubav” postaje metalni lanac, snažna i čvrsta, no ima mogućnost postati nježna u slici, a zadržati snagu i osjet. Duge svilene haljine, s druge strane, moje su viđenje Nerudine ljubavi; poput dva kontrastna materijala, metal i svila, zaljubljeni u priči, kao što je i sam Neruda pisao o sebi i djevojci; dvije persone, dva svijeta, zaljubljena ludo. Ideja ove kolekciju je oživjeti poeziju. Stvoriti sliku iz njegovih stihova, napraviti da se slika pomiče, oživjeti riječi, postati akter u slici i napisati posljednje stihove za nju...

Curriculum Vitae

Personal information

First name / Surname Pavla Aleksić

Date of birth 02 January 1991

Work experience

Dates 01 April 2009 - 01 June 2009

Name of the project Mini collection regarding the 100th anniversary of the Antun Vrančić Šibenik high school

Project description The displayed mini-collection was composed of four abstracted costumes representing basic human emotions: - Happiness - Sadness - Fear - Rage

Name of the employer Antun Vrančić high school Šibenik Šibenik (Croatia)

Dates 01 March 2009 - 01 April 2009

Name of the project Victory in the international competition '' The modern face of tradition ''

Project description The competition was held in Budapest under the collective title "The modern face of tradition" and was driven by ACES (Academy of Central European Schools) group. Designed garments contained motifs of the Šibenik folclor hat, which brought victory to the high school I attended.

Name of the employer Academy of Central European Schools Budapest (Hungary)

Dates 01 April 2004 - 01 May 2005

Name of the project Set design and production of puppet theater

Project description Creation of dolls and accompanying scenery. Acting and production of complete show.

Name of the employer Primary school Tin Ujević Šibenik Šibenik (Croatia)

Personal skills and competences

Mother tongue(s) Croatian

Other language(s) English

Additional information Winner of the deen award for the academic year 2009./10.

At this year's Fashion wardrobe I will presents a collection titled " These are the last verses that I write for her

...". This collection is inspired by the song of the Chilean poet Pablo Neruda. This romantic story consists of five

models in the category of experimental haute couture.

The upper parts are designed like armor, they are extremely rigid and coated with metal chains that gradually

cross into floral ornaments. In this game of ornaments the upper body clothing is opening in it’s full form, giving

it power over the garment cuts. Long dresses that continue from the upper parts are made of lightweight, airy

materials which are formed with the body movement.

I have used three kinds of silk materials specified for long dresses and tight polyester for the upper garment

shapes. The emphasis of the collection is on manual work and handcrafted ornament containing 30-50 meters of

metal chains per model. Chains are fixed to the fabric by hot silicon, which is waterproof and very applicable

because it does not damage textile, and it glues metal.

My story begins with a very strong motive, with the word "love." The way in which poet plays with that term

fascinates me.

“She loved me sometimes, and I loved her too.

How could one not have loved her great still eyes. ”

…

“I no longer love her, that's certain, but how I loved her.

My voice tried to find the wind to touch her hearing. ”

…

“I no longer love her, that's certain, but maybe I love her.

Love is so short, forgetting is so long.”

…

“Though this be the last pain that she makes me suffer

and these the last verses that I write for her... ”

The powerful energy and passion of the poem, prompted me to revive it in the full form. Wearing the ornament,

represents wearing the lyrics. Expressed feelings, thoughts and experiences of this poem are translated into

ornament and carried as a song.

Through my collection "love" is presented in a form of metal chain, strong and tough, but it becomes tender in

the ornament, and maintains it’s original power and sensation. Long silk dresses are my vision of Neruda’s love.

Like the two contrasting materials, metal and silk, in love in the story. Same as Neruda wrote of himself and a

girl, two personalities, two worlds, madly in love. The idea of this collection is creation of life based on verses. I

have tried to make the image move, to revive the words, to become an actor in the picture and write the last

verses for her …

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove

Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda, Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je a katkad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.

Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju. I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što moja ljubav nije mogla zadržati.

Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.

Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,

Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.

Pablo Neruda

Tonight I can write the saddest lines

Tonight I can write the saddest lines. Write, for example, “The night is starry and the stars are blue and shiver in the distance.“

The night wind revolves in the sky and sings.

Tonight I can write the saddest lines. I loved her, and sometimes she loved me too.

Through nights like this one I held her in my arms. I kissed her again and again under the endless sky.

She loved me, sometimes I loved her too. How could one not have loved her great still eyes.

Tonight I can write the saddest lines.

To think that I do not have her. To feel that I have lost her. To hear the immense night, still more immense without her.

And the verse falls to the soul like dew to the pasture. What does it matter that my love could not keep her.

The night is starry and she is not with me.

This is all. In the distance someone is singing. In the distance. My soul is not satisfied that it has lost her.

My sight tries to find her as though to bring her closer.

My heart looks for her, and she is not with me.

The same night whitening the same trees. We, of that time, are no longer the same.

I no longer love her, that's certain, but how I loved her.

My voice tried to find the wind to touch her hearing. Another's. She will be another's. As she was before my kisses.

Her voice, her bright body. Her infinite eyes.

I no longer love her, that's certain, but maybe I love her. Love is so short, forgetting is so long.

Because through nights like this one I held her in my arms

my soul is not satisfied that it has lost her. Though this be the last pain that she makes me suffer

and these the last verses that I write for her.

Pablo Neruda

Project 1 (projekt 1)

f1, f2, f4, b1

f3, f5, b2

d1, d2

Construction of the garment 1 ( konstrukcija odjevnog predmeta 1)

Project 2 (projekt 2)

f1, f2, f3, b1, b2 f4, f5

d1, d1’

d2, d2’

Construction of the garment 2 ( konstrukcija odjevnog predmeta 2)

Project 3 (projekt 3)

f1, f3, f4, b1

f2, f5, f5’

d1, d2, f6, d1’, d2’

Construction of the garment 3 ( konstrukcija odjevnog predmeta 3)

Project 4 (projekt 4)

f1, f2, f3, b1, b2 d1, d2

Construction of the garment 4 ( konstrukcija odjevnog predmeta 4)

Project 5 (projekt 5)

f1, f2, f3, b2

d1, d1’

b1, p1, d2’

Construction of the garment 5 ( konstrukcija odjevnog predmeta 5)

Lookbook 1

Lookbook 2

Lookbook 3

Lookbook 4

Lookbook 5

Shoes (cipele)