mala i velika pred
TRANSCRIPT
1.UVOD
Mala i srednja preduzeća (MSP) nisu novina u ekonomiji. Ona imaju veoma dugu istoriju, a
njihov razvoj označen je povremenim širenjem i stagnacijama. Možda najveću ekspanziju mala i
srednja preduzeća doživljavaju u novije vrijeme, početkom 70-ih godina 20. veka. Novost je u
tome što su od tada mala i srednja preduzeća postala sve više konkurentna velikim preduzećima,
a uspješno se uključuju i u savremenu globalizaciju poslovanja. Deo njih se i dalje temelji na
tradicionalnoj tehnici i tehnologiji, ali je i sve veći broj onih koja primenjuju novu i visoku
tehnologiju. Upravo MSP u obavljanju svoje delatnosti pokazuju visok stepen inovativnosti i
fleksibilnosti u svom okruženju. Iako su i dalje pretežno usmjerena na lokalno tržište, mala i
srednja preduzeća imaju sve značajniju ulogu i u međunarodnoj razmjeni (Pavlović,
2009).Upravljanje preduzećem, u uslovima nedostataka resursa, utiče i na definisanje
organizacione strukture malih i srednjih preduzeća – mali je broj zaposlenih (pogotovu u
mikrofirmama), zaposleni obavljaju po više funkcija u preduzeću (nije redak slučaj da sam
vlasnik obavlja po nekoliko funkcija), a neke aktivnosti su premeštene izvan preduzeća. Drugim
rečima, male firme zbog nedostatka finansijskih sredstava, ili neisplativosti formiranja snažnije
organizacione strukture, vođene logikom uvećanja profita, dobar deo aktivnosti koje se tiču
samog poslovanja firme lociraju izvan samog preduzeća. Mogućnost da mala i srednja preduzeća
mogu većinu funkcija da izmeste izvan samog preduzeća umnogome odražava i specifičnosti
njihovog menadžmenta. U radu će biti obrađena tema “Menadžment malih i srednjih preduzeća”.
Od izuzetnog značaja je za sve nacionalne ekonomije u svetu je sektor malih i srednjih preduzeća
Zbog brojnih prednosti ekonomske i socijalne prirode, poput ekonomske i tehnološke
fleksibilnosti, kreiranja novih radnih mesta, zapošljavanja posebno mladih radnika i žena, sektor
malih i srednjih preduzeća se, s pravom, označava kao generator razvoja nacionalne ekonomije.
Sve razvijene ekonomije u svetu, u značajnoj meri, efekte svoga rasta i razvoja duguju, upravo,
malim i srednjim preduzećima (MSP). Njihov razvoj je posebno bitan za ostvarivanje ciljeva
regionalnog razvoja, kako u okviru jedne nacionalne ekonomije, tako i na međunarodnom planu.
Povezivanje MSP stvara značajne mogućnosti za nastup na međunarodnom tržištu i formiranje
nacionalnih brendova. O značaju grupacija MSP govori i činjenica da je Evropska unija usvojila
Povelju o MSP. Njen cilj je unapređivanje razvoja MSP na tržištu EU, a posebno je važno što
ona postaje vodič za zemlje u tranziciji koje treba da pristupe ovom savezu.
1
Smanjivanje prosečne veličine preduzeća uslovljava neophodnost različitih oblika povezivanja i
saradnje preduzeća koja nastupaju na međunarodnom tržištu u funkciji ostvarivanja sinergetskog
efekta.
2
1. Definisanje malih i srednje velikih preduzeća u zemljama EU i u BiH.
Postoji veoma mnogo različitosti u definisanju malih i velikih preduzeća. Tako dolazi do
situacije da postoje različita poimanja šta su mala i srednja preduzeća zavisno od toga koja se
država posmatra. Tako postoje definicije MSP-a iz Sjedinjenih država, EU i Japana, a manje
razvijene države uglavnom preuzimaju te definicije. U EU postoje takođe različite definicije od
države do države ali se i na nivou EU radi na stvaranju jedinstvene definicije. U svakom slučaju
izvori definisanja su vladine institucije, komisije i razne poduzetničke asocijacije, a različitosti se
javljaju i zavisno od branše u kojoj preduzeća posluju.Dugo vremena se u EU malim preduzećem
smatralo ono koje zapošljava do 100 radnika. Uz to se malom privredom ili malim poslovima
mogu smatrati svi oni mali poslovi koji nisu dominirajući u svojoj branši i nemaju monopolsku
poziciju a ni takve tendencije. U novije vrijeme ovom problemu se pristupa kompleksnije i
nastoji se iznaći definicija za čitavu EU.
U Velikoj Britaniji formalni odnos prema malom biznisu ima dugu tradiciju koja je započeta od
strane vlade još 1969. godine. Zauzet je stav da se malom firmom smatra svaka ona koja
zapošljava manje od 200 radnika. Uz to takve firme trebalo bi da imaju malo učešće na svom
tržištu, da njima upravlja sam vlasnik, da su neovisne i nepodržavane od velikih firmi.
Postavljeni kvantitativni limiti bili su:
- proizvodne firme do 200 zaposlenih
- trgovina na malo do 50.000 funti
- građevinarstvo do 25 zaposlenih
Pozitivne posljedice ove klasifikacije bile su u iznalaženju puteva njihovog finansiranja i
oporezivanja i unapređivanja njihovog rada.
Za Francusku se ne može smatrati da je postavljena prava definicija malog biznisa jer ona
definicija koju su oni postavili uključuje otprilike oko 90% firmi koje zapošljavaju ispod 10
radnika. Međutim za potrebe oporezivanja i vladinih inicijativa za podršku utvrđivano je mjerilo
veličine biznisa prema broju zaposlenih.
3
- manje od 10 zaposlenih (mikropreduzeća)
- 10-40 zaposlenih (mala preduzeća)
- 50-500 zaposlenih (srednja preduzeća)
- Preko 500 zaposlenih (velika preduzeća)
U Francuskoj se prag od 50 zaposlenih smatra izuzetno važnim jer već na tom nivou se
uspostavljaju pune obligacione norme u vezi sa zaposlenima i zapošljavanjem.U Njemačkoj su
definisanja u velikoj mjeri slična ali i sa nekim razlikama. Koriste se kvantitativni i kvalitativni
faktori. Kvantitativni faktori: broj zaposlenih i obim godišnjeg prometa (mala preduzeća, do 50
zaposlenih, obim prometa do 2,5 miliona €; srednja od 50 do 100 zaposlenih, obim prometa 2,5-
5,5 miliona €; velika, više od 100 zaposlenih, obim prometa veći od 5,5 miliona €).
Prema većini autora ističu se sljedeće kvantitativne specifičnosti MSP-a:
- vlasnik firme je najčešće i menadžer firme
- vlasnik sam donosi poslovne odluke uz povremeno uključivanje drugih članova porodice,
(savjetnika)
- vlasnik najčešće direktno komunicira sa zaposlenima
- relativno je malo tržišno učešće preduzeća u tražnji njegovih kupaca
- preduzeće je fundamentalna baza njegovom vlasniku za preduzetničke i inovacijske
napore
- poslovni rezultati preduzeća su najčešće jedini izvor egzistencije porodice
- veliki broj malih i srednjih preduzeća ne radi za finalno tržište već za proizvodno uslužno
tržište ili u kooperacijske svrhe
- mala i srednja preduzeća rijetko samostalno izvoze svoje robe već to čine putem svojih
asocijacija ili uz posredstvo velikih preduzeća
4
Procesi menadžmenta i obavljanje aktivnosti unutar ili izvan firme takođe su važni faktori
segmentiranja preduzeća u kategoriji malih i srednjih preduzeća nasuprot velikima. U ovom
smislu MSP imaju sljedeće osobine: jednolinijski sistem vođenja, gotovo da nema sektorske
podjele, kratki i direktni informacioni putevi, neposredne upute i kontrola personala, delegiranje
samo u ograničenim područjima, gotovo da ne postoje problemi koordinacije, mali stepen
formalizacije, nizak stepen fleksibilnosti, izraženi lični kontakti između zaposlenih.
EU:
EU definicija za MSP-a definira broj uposlenika i financijski nivo koji određuju kategoriju
preduzeća:
- Kategoriju mikro, malih i srednje velikih preduzeća čine preduzeća koja zapošljavaju manje od
250 osoba, sa godišnjim prometom koji ne prelazi 50 miliona € (97.791.500 KM) i čiji ukupan
godišnji bilans stanja ne prelazi 43 miliona € (84.100.690 KM) .
- U okviru kategorije MSP-a, malo preduzeće se definira kao preduzeće koje zapošljava manje
od 50 osoba i čiji godišnji promet i/ili ukupan godišnji bilans stanja ne prelazi 10 miliona €
(19.558.300 KM) .
- U okviru kategorije MSP-a, mikro preduzeće se definira kao preduzeće koje zapošljava manje
od 10 osoba i čiji godišnji promet i/ili ukupan godišnji bilans stanja ne prelazi 2 miliona €
(3.911.660 KM) .
Ona također definira neophodne mjere za prikupljanje i prezentiranje statističkih podataka o
MSP-a da bi se identificirale sljedeće klase preduzeća po veličini:
0 – 1 osobe;
2 – 9 osoba;
10 – 49 osoba;
50 – 249 osoba.
5
BiH:
Kategoriju srednje velikih preduzeća čine preduzeća koja zapošljavaju manje od 250 osoba, sa
godišnjim prometom koji ne prelazi 20 miliona € (39.116.600 KM), i čiji ukupan godišnji bilans
stanja ne prelazi 15 miliona € (29.337.450 KM).
U okviru kategorije MSP-a, malo preduzeće se definira kao preduzeće koje zapošljava manje
od 50 osoba i čiji godišnji promet ne prelazi 2 miliona € (3.911.660 KM).
U okviru kategorije MSP-a, mikro preduzeće se definira kao preduzeće koje zapošljava manje
od 10 osoba i čiji godišnji promet ne prelazi 200.000 € (391.166 KM).
2. Načela «nove ekonomije» – prijetnja ili šansa razvoju MSP-a.
a) Nove tehnologije uzrokuju decentralizirani učinak koji je na kraju veći od centraliziranog,
smanjujući istovremeno minimalni nivo obima preduzeća;
b) Rastuća globalizacija učinila je tržišta nemirnima zbog sve veće konkurencije. U takvoj
situaciji mala preduzeća zbog sve veće fleksibilnosti dobivaju na značaju u ukupnoj privrednoj
strukturi;
c) Primijetan je gotovo “eksplozivni” porast broja žena kao pokretača i voditelja malih novih
preduzeća;
d) Promjene u potražnji, koje se očituju u stiliziranim i individualiziranim promjenama
proizvoda i usluga, bolje mogu zadovoljiti mala preduzeća. Ona u tom položaju prestaju biti
inferiorna pogotovo s obzirom na sve prisutniju maloserijsku proizvodnju;
6
e) Gotovo u svim razvijenim zemljama svijeta bilježi se proces deregulacije koji omogućuje ulaz
manjih preduzeća i niz novih oblasti, kao što su: telekomunikacije, bankarstvo, razne
intelektualne usluge – prenošenje znanja od savjetovanja do projektovanja.
Znanstveno intenzivna industrija
Inovacije su sve učestalije i znatnim dijelom proizilaze iz primijenjene znanosti. Znanstveni
pristup u upravljanju, proizvodnim i uslužnim procesima tj. svim poslovnim djelatnostima
prisutan je od poljoprivrede do uslužnih djelatnosti.
Pametni proizvodi
Elektroničke se komponente ugrađuju u sve većoj mjeri u gotovo sve proizvode, od odijela do
alatnih strojeva. Proizvodi su multifunkcionalni. Tako npr. senzori u automobilu upozoravaju na
promjenu vanjske temperature, a muzika s radija automatski se pojačava u skladu s jačinom
zvuka motora.
Nedodirljiva vrijednost
Tržišna vrijednost kompanije često je nekoliko puta veća od knjigovodstvene vrijednosti,
odnosno vrijednosti materijalne imovine. Ključni trenutak dogodio se 1988. kad je Philip Morris
kupio Kraft za 12,6 milijardi američkih dolara, što je bilo šest puta više od knjigovodstvene
vrijednosti. Tokom 90-tih godina 20. stoljeća na taj fenomen je upućivala korporacija Microsoft.
Nedodirljiva trgovina
Podaci, informacije i znanje postaju česti predmet trgovine. Tako je 1980 godine vrijednost
trgovanja licencama, patentima i ostalim oblicima znanja porasla s tri milijarde američkih dolara
na više od 100 milijardi američkih dolara.
7
3 Životni ciklus MSP-a: Organizacione faze rasta i krize koje se pojavljuju u tim
fazama rasta. Deset «velikih» grešaka bosanskohercegovačkih poduzetnika zbog kojih
najčešće propadaju mala i srednja preduzeća.
Faza 1 Faza 2 Faza 3 Faza 4 Faza 5
Kriza
upravljanja
Kriza
autonomije
Kriza
kontrole
Kriza
formalizma
Rast kroz
Kriza
Rast
kroz
saradnju
8
Velika
Veličina organizacije
Rast kroz
kreativnost
Rast kroz
davanje uputa
Rast kroz
usmjeravanje
koordinaciju
Slika 1. Organizacione faze rasta
Faza 1. Rast kroz kreativnost
Potvrđena je istina i empirijsko iskustvo da dobar biznis može da nastane na dobroj ideji koja se
može transformisati u proizvod/uslugu/ ukoliko za to postoji adekvatna tražnja. To je osnova
preduzetništva i stvaranja firme. Zato ovu fazu Greiner, pa i drugi autori s područja
menadžmenta, s pravom nazivaju «rast kroz kreativnost». Personalna snaga vlasnika-
preduzetnika dolazi do izražaja ne samo idejom (zamisli) šta i kakav treba da bude proizvod,
koja i kakva će se osnovati firma već dolazi do izražaja i angažovanje faktora (sredstava, ljudi)
da bi poslovi stvarno što prije krenul1i.
Međutim, relativno veliki broj preduzetnika, naročito tipičnih pronalazača, upravo zanemaruju
faktor organizovanja i upravljanja. Ne iznalaze prava, organizaciona rješenja, ne sarađuju
efikasno sa drugima, žele sami rješavati sve pa i najsitnije operativne probleme i tako nesvjesno
uvode firmu u tzv. KRIZU UPRAVLJANJA. To može ići na štetu postizanja samoodrživosti
firme šansi za razvoj. Zbivanja u toj fazi mogu biti kontraproduktivna i izazvati propadanje firme
stvorene na istinski dobroj ideji.
1 Drucker Peter, Menadžment za budućnost, PS Grmeč- Privredni pregled, Beograd, 1996., str 13
9
Faza 2. Rast kroz davanje uputa
Preduzetnici sa jakim liderskim predispozicijama nastoje kontrolisano voditi firmu kroz ovu
fazu. Samostalno utvrđuju prioritetne zadatke i daju upute o načinu izvođenja zadataka. Oni
(preduzetnici) objelodanjuju svoje ideje i nastoje stvoriti ambijent i uslove da bi se one ostvarile
u praksi. Borba za ostvarenje ideje može da ide dotle da poslovni rezultati i profit postanu sasvim
zanemareni. Zato takvi preduzetnici-pronalazači nisu prave osobe za ovu fazu razvoja firme.
Uspjeh u ovoj fazi zavisit će od iznalaženja, angažovanja i motiviranja sposobnih kadrova, a to
ide na štetu autoriteta, odnosno dovodi do KRIZA AUTORITETA IZVORNOG
PREDUZETNIKA. On se mora obučiti o suštini razvojnih procesa i spoznati rješenja za ovaj tip
krize. Mora, takođe biti svjestan da je njegov lični stil rukovođenja nevažan u odnosu na
potrebnu poslovnu efikasnost. On o svom menadžerskom stilu može misliti šta hoće, ali ako se
ne rješavaju kriza i ostvarenje rasta on se mora mijenjati. U taj kontekst spada postepeno
iscrpljivanje u davanju uputa zaposlenima koje nakon poboljšanja u odnosu na prethodnu fazu
takođe (u generalnom smislu riječi) počinje pokazivati znake krize
Faza 3. Rast kroz delegiranje
Ova faza nastaje zbog poteškoća autoritarnog davanja uputa i evaluacije shvatanja menadžera da
tim može postići bolji rezultat nego što to može učiniti pojedinac, pa makar to bio sam
preduzetnik.
Delegiranje zahtijeva decentralizaciju organizacije, visok stepen sposobnosti onih kojima se
delegiraju (povjeravaju) zadaci i visok stepen motivisanosti tima za obavljanje odgovarajućih
zadataka. Ova strategija daje rezultate do momenta sazrijevanja i krize koja se ogleda u KRIZI
KONTROLE I PORASTA TROŠKOVA usljed prevelike fragmentnosti zadataka2.
Faza 4. Rast kroz koordinaciju
2 Drucker Peter, Menadžment za budućnost, PS Grmeč- Privredni pregled, Beograd, 1996.
10
U ovoj fazi treba otkloniti neke nedostatke iz prethodne faze i stvoriti ambijent za dalji i bolji
rast. Decentralizacija aktivnosti postoje uobličena u vidu SPJ – strategijskih poslovnih jedinica.
Razvija se sistem strateškog i formalnog planiranja na bazi istraživanja tržišta i drugih potrebnih
istraživanja, kontrole troškova i sl. Unapređuje se marketing mix koristeći se kreativnom
inicijativom i inovacijama na nivou SPJ. Rezultati ne izostaju.
Slabosti procesa počinju da se ogledaju u pojavama birokratizma i papiromanije na nivoima SPJ
i cjeline. Faza se završava crvenim signalima izazvanim zbrkom i pometnjom uloge pojedinaca i
regulacije, što determinira poslovne rezultate.(KRIZA FORMALIZMA) Pri kraju faze,
kontinuitet koordinacije popušta i može da nastane diskontinuitet nauštrb efikasnosti i na štetu
profita.
Faza 5. Rast kroz saradnju
Strategija saradnje i timskog rada su preporučljivi upravo zbog karaktera krize u prethodnoj fazi.
Saradnja i timski rad naročito su primjenjivi u firmama gdje se mogu formirati npr. Proizvodne
linije, prometne linije, uslužne linije i slično.
Umjesto individualne odgovornosti grupa (tim) ima zajedničku odgovornost za sve bitne zadatke
poslovanja. To se podstiče sistemom integrativnih informativnih procesa i stvaranja podloga za
donošenje dobrih poslovnih ciljeva, poslovnih odluka i mjera za implementaciju. Korištenje
inovativnih sposobnosti i vještina izvršilaca aktivnosti dolaze do punog izražaja.
Takav proces stvara osnovu budućim fazama rasta na bazi stalne dodatne edukacije
menadžmenta i zaposlenih radnika. Iz toga proističu nove inovacije, unapređenja, investiranje na
bazi udruživanja kapitala i unapređenje organizacije i upravljanja u kontinuitetu. Kako se vidi
svaka faza završava krizom organizacije, a oživljava inovativnim poduhvatom u promjeni
postojećeg organizacionog tipa i metoda upravljanja.
Tako se stvaraju okviri za stalne promjene i klima za nove poduzetničke kreativnosti. To je
jedini način stabilnog rasta firme i sticanja novih profita.
11
4. Važnost razvoja msp u zemljama u tranziciji
Zemlje u tranziciji kreću od planirane i centralizovane ka tržišno orjentisanoj ekonomiji. Tokom
perioda centralne i planirane ekonomije većina državnih firmi funkcioniše u veštački i
odbrambeno orjentisanom ekonomskom ambijentu koji im nije dao priliku da nauče da se
ponašaju tržišno; Transformacija državnih firmi u privatne automatski ne vodi nužno ka
stvaranju profitablinih kompanija jer preduzetništvo pre svega podrazumeva spremnost da se
preuzme rizik, a onda treba posedovati i iskustvo i izoštren osećaj za posao. Sa druge strane
veoma je važno stvaranje pozitivnog političkog i ekonomskog ambijenta pogodnog za stvaranje
jakog MSP sektora. To je jedan od glavnih zadataka vlada zemalja u tranziciji.
Razlozi za stratešku važnost MSP su:
MSP doprinose porastu zaposlenosti mnogo više nego velike firme i mogu na duži rok, da
obezbjede veoma značajan udeo svih zaposlenih; MSP mogu da pomognu u restruktuiranju tako
što apsorbuju suvišne radnike; povećavaju konkurenciju na tržištu.Tranzicione ekonomije su na
različitim nivoima razumevanja i razvoja MSP. Pogled na trenutnu situaciju u pogledu razvoja
sektora MSP u zemljama u tranziciji su data dalje u tekstu:
Grupa najrazvijenijih zemalja ima pravni sistem postavljen tako da podržava sektor MSP. U
posebnim slučajevima postoji potreba za ispravkama i dopunama nakon prelaska iz rane faze
tranzicionog procesa na viši nivo. Druga grupa zemalja ima već pripremljen pravni sistem i
predstoji još da se izvrši implementacija kroz prikladne programe podrške i promocije malih i
srednjih preduzeća, dok se treća grupa zemalja nalazi na samom početku, njihovi parlamenti tek
treba da donesu zakone, a vlade strategije kojima će promovisati razvoj MSP. Uporedne analize
MSP u zemljama u tranziciji rade ECE i EBRD. Postoji potreba za jasnim definisanjem,
statistikom i poreñenjem; Razlike u definicijama MSP u tranzicionim ekonomijama i u EU, što
govori da MSP u zemljama u tranziciji su još uvek na niskoj fazi razvoja; Velika većina MSP su
mikro preduzeća koja zapošljavaju članove porodice ili bliske srodnike. U najvećem broju
zemalja u tranziciji MSP su uglavnom orjentisana na trgovinu i samo mali deo njih proizvodi
dobra namenjena prodaji ili pružanjem usluga;
12
Karakteristika MSP je da zapošljavaju relativno visoko obučene radnike; U zemljama u
tranziciji, fokus treba da bude na stvaranju MSP i treba im pomoći da rade efikasno u uslovima
tržišne ekonomije.
6. Ekonomski značaj MSP: Mit ili Realnost
Zbog čega je potrebno promovisati MSP? Donose veću ekonomska korist od velikih firmi — u
smislu stvaranja novih radnih mesta, povećanje efikasnosti i ekonomskog rasta, jesu neki od
razloga3.
Struktura firmi i zaposlenost.
U većini zemalja u razvoju, mikro i mala preduzeća čine većinu ukupnog broja firmi i čine veći
deo ukupne zaposlenosti. U Ekvadoru, na primer, firme sa manje od 50 zaposlenih broje 99
procenata svih firmi i 55 procenata ukupne zaposlenosti u 1980. godini; u Bangladešu, firme sa
manje od 100 zaposlenih broje 99 procenata svih firmi i 58 procenata zaposlenosti u 1986.
godini. U zemljama sa malim dohodkom po glavi stanovnika, ogromna većina firmi su mikro ili
mala preduzeća, pored kojih postoji i nekoliko velikih preduzeća. U zemljama sa srednjim
dohodkom, srednja preduzeća počinju da uzimaju relativno veće učešće u ukupnoj proizvodnji i
zaposlenosti. U većini zemalja, trend je da veće firme donose uvećanje nacionalnog dohodka po
glavi stanovnika. Izuzetak od ovog pravila su azijske zemlje Tajvan ili Kina na primer, gde je
odnos većih i manjih firmi relatvno stalan u poslednjih trideset godina, bez obzira na to što se
struktura proizvodnje promenila od primitivnih radionica do visokih tehnologija i kompjuterske
industrije. U proseku, mala preduzeća ne igraju veliku ulogu u razvoju jedne zemlje.
Stvaranje radnih mesta. Rasprava ima i o tome da li su MSP važna za rast zaposlenosti tj.
stvaranje novih radnih mesta. Ovoga puta empirijski dokazi nisu na strani tradicionalnog
mišljenja kada je o ovoj temi reč. Male firme u velikoj meri utiču na stvaranje novih radnih
mesta, ali takoñe i u gašenju postojećih. To je zbog toga što male firme nastaju velikom brzinom
ali se brzo i gase.
3 Milošević D., Osnove malih i srednjih preduzeća, Grafopak-Aranđelovac, Beograd, 2010., str 68
13
Mnoge male firme ne uspeju da porastu. U razvijenim zemljama uprkos rasprostranjenom
mišljenju, male firme ne stvaraju više radnih mesta, ako se imaju u vidu radna mesta koja se
zatvaraju i firme koje nestaju mnogo češće nego velike firme. Isti zaključak bi mogao da se
izvede i kada se radi o zemljama u razvoju. Male firme, kako stvaraju mnogo novih radnih mesta
tako ih jako mnogo i ukidaju MSP nude manju sigurnost radnog mesta nego velike firme. U
U.S., trajnost radnog mesta se povećava sa veličinom firme. Treba reći da je ukudanje ranih
mesta u slučaju recesije manje u MSP nego u velikim firmama—zahvaljujući njihovoj velikoj
fleksibilnosti.
Mjera efikasnosti preduzeća varira kako unutar jedne industrijske grane tako i ukupno u
industriji. Veličina firme može da bude povezana sa nekim drugim faktorima koji su povezani sa
efikasanošću, kao što su veština upravljanja i tehnologija, kao i efekti koje proizvodi pravni
ambijent. U U.S. prouzvoñački sektor, industrije u kojima veće firme imaju veći udeo na tržištu i
imaju veći rast produktivnosti. Većina studija u zemljama u razvoju pokazuje da su najmanje
firme i najmanje efikasne, postoje činjenice koje govere da su i male i velike firme relativno
neefikasne u poreñenju sa srednjim firmama. Sporno je i to da su inovativnija od velikih firmi.
Mnoge male firme donose inovacije na tržište, ali doprinos u inovacijama na temu produktivnosti
zahteva odreñeno vreme, a velike firme imaju više resursa da usvoje i implementiraju inovacije.
6. Planovi i strategije razvoja MSP
Koliko je razvoj malih i srednjih preduzeća važan zemljama u tranziciji pokazuju izmeñu ostalog
i strategije razvoja. Kojima vlade promovišu ciljeve i daju odrednice kako bi stvari trebalo da se
odvijaju u nekom dužem ili kraćem periodu. Jedan primer za to je i dokument Veliki broj
pokazatelja dobijenih na osnovu uporednih iskustava govore u prilog mogućnosti ostvarivanja
definisanih strateških ciljeva. Ostvarivanjem ovih ciljeva odnos broja malih i srednjih preduzeća
i privatnih preduzetnika prema ukupnom broju stanovnika i prosečan broj zaposlenih po
preduzeću u BIH značajno će se približiti proseku Evropske Unije
14
7. Sektor malih i srednjih preduzeća – u okruženju i nekim članicama EU
ITALIJA
Italijanskom ekonomijom domainiraju mala preduzeća. U Italiji nema precizne definicije šta su
mala i srednja preduzeća. Pokretačka snaga za stvaranje novih preduzeća je zakon iz 1986.
godine, koji ima nov prilaz i metodologiju za iskorišćenje lokalnih preduzetničkih resursa za
stvaranje novih radnih mesta. Cijela stvar je postavljena tako da vlada svojim mjerama stvori
ambijent koji će podstaknuti stvaranje nove generacije preduzetnika. Za sprovoñenje ove ideje,
ponuñeni su razni servisi, kao što je pomoć u planiranju, škole menadžmenta i tehnička pomoć
za započinjanje posla, uz finansijske podsticaje, subvencije i zajmove sve u skladu sa propisima
EU. Od 1986 do danas oko 7,500 novih preduzetnika je krenulo u nove poslovne projekte 73
procenta od njih su mladi ljudi4.
AUSTRIJA
Preduzetništvo u Austriji je razvijano veoma pažljivo. Rezultati govore sami za sebe, 99 posto
svih firmi su mala i srednja preduzeća. Trend u zakonodavstvu je sve veća liberalizacija. Stalno
uveñenje novih tehnologija doprinosi povećanju konkurentnosti austrijskih MSP na svetskom
tržištu.
Strateški pravci razvoja MSP Austriji:
1) Proizvodnja novih visoko kvalitetnih proizvoda;
2) Podizanje kavaliteta turističke ponude;
3) Stvaranje novih i podizanje kvaliteta - dodatnih usluga;
4 Porter Michael, Clusters and the New Economics of Competition, Harvard Business Review, november-december
1998., str 5
15
4) Štednja energije, maksimalno iskorišćenje sirovina, prikupljanje otpada i ponovno korišćenje
(recikliranje);
5) Primena novih tehnologija;
6) Industrijska kooperacija;
7) Unapreñenje transportne opreme i logistike.
ČEŠKA
28. aprila 1992. Češka vlada je usvojila Akt, kojim se država opredelila da podrži mala i srednja
preduzeća. Osnovni cilj ovog akta je da olakša osnivanje MSP i ojača ekonomske pozicije koje
ona zauzimaju. Za dalju implementaciju ovog akta, vlada je osnovala fondove koji su finansirani
iz državnog budžeta i ustanovila institucije kojima je poveren zadatak pružanja podrške
preduzetnicima.
Ostali vidovi podrške uključuju sledeće:
1) podrška stručnom osposobljavanju;
2) podrška radu konsultanskih firmi;
3) podrška kooperaciji izmeñu MSP;
4) podrška prikupljanju, obradi i distribuciji informacija;
5) podrška istraživanjima i tehničkom razvoju;
6) podrška stvaranju novih radnih mesta;
7) podsticanje regionalnog ekonomskog razvoja;
8) podrška prekograničnoj kooperaciji i učestvovanje na sajmovima; i
Ministarstvo Ekonomije je razaradilo detaljne programe za podršku MPS. Program uključuje
osam podprograma sa jasno definisanim ciljevima i transparentno određenim kriterijumima.
16
POLJSKA
U Poljskoj radi 2 miliona MSP, zapošljava oko 60 posto radne snage i generiše gotovo polovinu
ukupnog bruto nacionalnog proizvoda. Bazirana na sporazumu asocijacije sa EU, šestog juna
1995. godine Savet Ministara je usvojio i predstavio nacionalnu strategiju malih i srednjih
preduzeća. Uprkos činjenici da su MSP najvažniji element ekonomske politike, do sada nema
jedinstvene definicije šta su mala preduzeća. Nezvanično, mala preduzeća su do 50 zaposlenih,
dok srednja preduzeća zapošljavaju od 51 do 250 radnika5.
RUMUNIJA
Zakonodavna aktivnost, u pogledu podsticaja i pružanja podrške za uspostavljanje i razvoj MSP,
se ogleda u aktu koji je doneo Parlament 1994. Ovim aktom vlada je neambiciozno definisala šta
su mala (25 zaposlenih) a šta srednja (25-200) preduzeća i glavni pravac promovisanja MSP
sektora.
Glavne forme podrške MSP su:
1) pružanje informacija, podrška i usluge konsultantskih firmi;
2) podrška regionalnim razvojnim programima;
3) obuka preduzetnika, menadžera i zaposlenih u MSP;
4) istraživanja i tehnološke inovacije;
5) pristup resursima, javne nabavke i predugovori;
6) podsticanje izvoza;
5 Drucker Peter, Menadžment za budućnost, PS Grmeč- Privredni pregled, Beograd, 1 996., str. 231.
17
7) ekonomske i finansijske veštine; i
8) neophodni fondovi, Zakon iz 1994. stvara uslove za formiranje fondova za podršku MSP.
Sredstva koja pune te fondove su sve od godišnjih dodela sredstava odobrenih državnim bužetom
do privatnih doprinosa i strane ekonomske pomoć6i.
Vladinom rezolucijom iz 1995, formirana je Rumunska agencija za razvoj, razlog njenog
osnivanja je obavljanje sledećih poslova:
1) analiza, koordinisanje i primena razvojnih programa za MSP takoñe i evidentiranje dodeljenih
subvencija i monitorisanje šta se dobija kao efekat;
2) jednom u tri godine priprema predloga vladi u pogledu politike i strategije prema MSP;
3) saradnja sa drugim vladinim i nevladinim institucijama sa ciljem stvaranja ambijenta za
podršku i razvoj MSP;
4) priprema godišnjeg izveštaja vladi u pogledu MSP sektora.
SLOVENIJA
Slovenačka mala preduzeća su sektor ekonomije koji se najbrže razvija. Na bazi zakona za
promovisanje malog biznisa, formiran je fond za razvoj malih preduzeća koji je finansiran iz
republičkog budžeta kao i iz drugih izvora.
6 Đorđević, D., Bogetić, S.: Unapredenje konkurentnosti domaćih malih i srednjih preduzeća, Poslovna politika,
septembar, 200, str 17.
18
8. Glavni strateški pravci razvoja malih i srednjih preduzeća i preduzetništva u BIH
Glavni strateški pravci razvoja malih i srednjih preduzeća i preduzetništva u BIH u narednom
petogodišnjem periodu su:
8.1. Podrška razvoju malih i srednjih preduzeća i preduzetništva u prioritetnim
privrednim sektorima
Svaki preduzetnik, malo ili srednje preduzeće ima određenu vrijednost za BIH. Pojedini
privredni sektori imaju poseban strateški značaj zahvaljujući svojoj sposobnosti dodavanja nove
vrednosti prirodnim resursima, doprinosu povećanja deviznog priliva, uticaju na povećanje
zaposlenosti, podsticanju regionalnog razvoja i stvaranju uslova da BIH iskoristi mogućnosti
koje se otvaraju napretkom informacionih i komunikacionih tehnologija. Imajući u vidu izneto,
identifikovana su četiri privredna sektora koja imaju najveći ekonomski potencijal: prerada
poljoprivrednih proizvoda, industrijska proizvodnja, turizam i elektronsko poslovanje (e-
business)7.
8.2 Prerada poljoprivrednih proizvoda
Poljoprivreda ima poseban značaj za BIH jer stvara oko 20% bruto društvenog proizvoda.
Postoje realne mogućnosti za povećanje obima prerade poljoprivrednih proizvoda, uz
pretpostavku da se izvrše neophodna ulaganja u kvalitet i marketing.
8.3 Industrijska proizvodnja
7 Đorđević, Dejan: Mala i srednja preduzeća, KAS, Beograd, 2001, str.4.
19
Iako će vremenom udeo industrije u bruto društvenom proizvodu opasti, ova privredna grana će
uvek imati važnu ulogu u privredi BIH. U naslijeđenoj privrednoj strukturi velika koncentracija
industrije je u mašinogradnji i metalurgiji. Ovim industrijskim granama predstoji neophodno
restrukturiranje, ali ne treba zanemariti akumulirana znanja koja predstavljaju potencijal koji se
može iskoristiti za razvoj sektora MSP u oblasti inženjeringa i kooperacije. Osim toga, MSP u
BIH imaju značajne potencijale i u drugim industrijskim granama, uključujući i nove
industrijske grane poput audio-vizuelne produkcije kulturnih sadržaja. Jak proizvodni sektor, u
kome važno mesto ima sektor MSP, od presudne je važnosti za razvoj privrede8 .
Turizam
Zbog teških okolnosti usled raspada SFRJ, BIH nema značajnije razvijen sektor turizma.
Turizam doprinosi povećanju zaposlenosti i životnog standarda i koristan je za sve regione i
sektore, pa stoga njegovo oživljavanje i razvoj predstavljaju prioritet za BIH. Turistički
‘proizvod’ zemlje podrazumeva kako prirodna bogatstva, tako i izgrañene kapacitete i širok
spektar komercijalnih usluga koje obuhvataju hotele i druge vrste smeštaja, restorane i ostale
ugostiteljske objekte, prodavnice, saobraćaj i sportske aktivnosti, a usluge u pomenutim
oblastima uglavnom pruža sektor MSPP.
Elektronsko poslovanje (e-business)
Najjednostavnija definicija elektronskog poslovanja glasi: “to su sve poslovne transakcije koje se
obavljaju elektronskim putem, najčešće preko Interneta”. Elektronsko poslovanje je jedan od
sektora koji se najbrže razvija u svetu i pruža velike mogućnosti za ekonomski razvoj.
Tehnologije koje podržavaju elektronsko poslovanje imaju sve jači uticaj na sve privredne
aktivnosti. Ne treba da dozvoli da ostane po strani i mora da učini znatan napor da bi dostigla
određene standarde i razvila svoje kapacitete u elektronskom poslovanju. U tom smislu, posebnu
pažnju treba posvetiti razvoju industrije softvera u MSP sektoru, jer BIH raspolaže mladim
kadrovima sa znanjem i iskustvom u ovoj oblasti koja poseduje i značajan izvozni potencijal9.
Republička agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva, u saradnji sa
8 Stanković F.: Preduzetnička ekonomija, Savremena administracija, Beograd, 1989, str. 489 Marić, Zorica : Klasteri — udruživanje kao ključ ekonomskog razvoja, build magazine br.6. jun 2008
20
Ministarstvom za privredu i privatizaciju, Ministarstvom trgovine, turizma i usluga,
Ministarstvom za nauku, tehnologiju i razvoj i Ministarstvom poljoprivrede i vodoprivrede
pripremiće tokom 2003.g. operativne programe razvoja sektora MSP u oblastima prerade
poljoprivrednih proizvoda, industrijske proizvodnje, turizma i elektronskog poslovanja, u skladu
sa strategijskim opredeljenjima ovih ministarstava10.
9. ZAKLJUČAK
Jedan od ciljeva BIH jeste da sektor MSP postigne meñunarodnu konkurentnost. U tom smislu,
neophodno je postići predhodnu konkurentnost sektora MSP na domaćem tržištu i to u ambijentu 10 llić, Milan: Poslovni inkubatori i klasteri kao model razvoja malih i srednjih preduzeća u industriji,2006, str 44
21
otvorene tržišne privrede. Sektor MSP u svim zemljama značajno je prisutan na domaćem tržištu
i koristi lokalne tržišne mogućnosti. Postoje tri glavne oblasti delovanja koje treba da omoguće
bolji pristup MSP domaćem tržištu. Međunarodni trend već nekoliko decenija je da se velika
industrijska preduzeća koncentrišu na ključne aktivnosti, a da za mnogobrojne druge aktivnosti,
kao koperante, angažuju specijalizovana MSP. Uspostavljanje ovakvih odnosa smatra se da ima
presudan značaj za konkurentnost u sektoru industrije. Osim toga, razgranata mreža MSP kao
kooperanata predstavlja pozitivan faktor za podsticaj direktnih stranih investicija. Procesi
privatizacije i restrukturiranja velikih društvenih preduzeća treba da uključe i razvoj ovakvih
poslovnih odnosa sa sektorom MSP.
Uključivanje sektora MSP u javne nabavke proizvoda kao što su uniforme, školski nameštaj,
oprema za bolnice, grañevinski materijal i sl. Velika preduzeća obično imaju konkurentsku
prednost u pogledu zadovoljavanja zahteva i propisa sistema tenderske nabavke, ali su vlade
mnogih zemalja preduzele mere da obezbede ravnopravniji položaj sektora MSP kroz bolje
informisanje i jednostavnije tenderske procedure. Na domaćem tržištu, u maloprodaji, nalazi se
veliki broj artikala poreklom iz različitih država. Iako je domaće tržište ograničeno po veličini,
značajan spoljnotrgovinski deficit ukazuje na potrebu za većim učešćem domaćeg sektora MSP
na domaćem tržištu. Republička agencija za razvoj malih i srednjih preduzeća i preduzetništva
pripremiće predloge za podsticanje boljeg poslovanja sektora MSP na domaćem tržištu.
U Europskoj Uniji danas postoji oko 23 miliona malih i srednjih preduzeća što predstavlja 99%
od ukupnog broja preduzeća u EU. Ta preduzeća zapošljavaju oko 75 miliona radnika od čega
čak 2/3 radi u privatnom sektoru. Da bi se preduzeće moglo svrstati u srednje preduzeće ono
mora da ima do 250 radnika i da mu godišnji promet ne prelazi 50 miliona eura. Prije nastanka
svetske ekonomske krize, mala i srednja preduzeća su pokazivala značajan napredak u pogledu
inovativnosti. Iako su mala i srednja preduzeća u Europskoj Uniji jos u velikom zaostatku za
SAD-om i Japanom u pogledu ivesticija, neposredno pre ekonomske krize počeli su pokazivati
znakove napredovanja. Po pitanju inovacija mala i srednja preduzeća se klasifikuju na lidere u
inovacijama, sledbenike u inovacijama, umerene inovatore i zemlje u sustizanju.
Mala i srednja preduzeća u Europskoj Uniji se lakše bore sa problemima koje je sa sobom donela
svetska ekonomska krize nego velika preduzeća. Mnogi od njih i u vreme svetske ekonomske
krize očekuju da će uspešno nastaviti poslovanje, bez značajnijih poremećaja. Jedan od razloga
22
tog verovanja leži u činjenici da mala i srednja preduzeća imaju svoje stalne kupce koji su
spremni platiti i više za proizvod koji će zadovoljiti njihove potrebe.
10. LITERATURA
23
1. Drucker Peter, Menadžment za budućnost, PS Grmeč- Privredni pregled, Beograd, 1996.
2. Draker Peter: Upravljanje u novom društvu, Adižes, Novi Sad, 2004.
3. Đorđević, D., Bogetić, S.: Unapredenje konkurentnosti domaćih malih i srednjih
preduzeća, Poslovna politika, septembar, 2004.
4. Đorđević, Dejan: Mala i srednja preduzeća, KAS, Beograd, 2001.
5. Hopkinson, Lana :"Inovacioni klasteri, Noninancial Assistance to SMEs in Serbia", 2003.
6. llić, Milan: Poslovni inkubatori i klasteri kao model razvoja malih i srednjih preduzeća u
industriji,2006.
7. Kiaster menadžment A, priručnik, Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja Srbije,
Beograd 2008.
8. Marić, Zorica : Klasteri — udruživanje kao ključ ekonomskog razvoja, build magazine
br.6. jun 2008.
9. Milošević D., Osnove malih i srednjih preduzeća, Grafopak-Aranđelovac, Beograd, 2010.
10. Porter Michael, Clusters and the New Economics of Competition, Harvard Business
Review, november-december 1998.
11. Republička agencija za razvoj MSP ipreduzetništva, Godišnji izveštaj o radu u 2006.
godini, Beograd, februar 2007.
12. Službeni glasnik RS, br. 55/05, 71 /05 - ispravka, 101 /07 i 65/08, Strategija razvoja
konkurentnosti i inovativnosti MSP 2008-201 3, Beograd, 2008.
13. Stanković F.: Preduzetnička ekonomija, Savremena administracija, Beograd, 1989.
INTERNET:
24
- http://www.ni.rs/uploads/file/studija_razvoja_lokalne_ekonomije2.pdf, Deo // inicijative
za stimulisanje lokalnog ekonomskog razvoja / ostvaren pristup 22.03.2014.
- Unido solution, UNIDO, 2002, www.unido.org / ostvaren pristup 22.03.2014.
25