James Madison je rodjen 1751 u pokrajini Orange u Virginiji. Pohadjao je Princeton Univerzitet, koji se u to vrijeme zvao College of New Jersey. Studirao je istoriju i politiki sistem, a bio je dobro upuen u pravo. Uestvovao je u uobliavanju Ustava Virginije, sluio u Kontintalnom Kongresu i bio lider u Skuptini Virginije. Kada su se delegati okupili na Ustavnoj Konvenciji u Philadelphiji, tada 36-to godinji, Medison je izuzetno aktivno uestvovao u debatama. Kasnije je nazvan Ocem Ustava, protiv ega je on protestirao istiui da Ustav SAD nije dijelo jednog ovjeka nego rad mnogih umnih ljudi. U Kongresu je pomogao uobliiti Povelju o pravima (Bill of Rights). Kao dravni sekretar u Kabinetu Thomasa Jeffersona on je protestirao upozoravajui Francusku i Britaniju da je zapljenjivanje amerikih brodova u suprotnosti sa medjunarodnim zakonom. Uprkos nepopularnom Zakonu o Embargu iz 1807, koji nije uticao na smanjenje zategnutosti medju dravama, ali je doveo do recesije u SAD, Medison je 1808 izabran za predsjednika. Prije nego je Madison pruzeo ured Zakon o Embargu je povuen. Tokom prve godine Madisonovog mandata, Sjedinjene Drave su zabranjivale trgovinu sa Britanijom i Francuskom, a onda je u maju 1810. godine Kongres je odobrio trgovinu sa obje te zemlje. Napoleon se pretvarao da suradjuje. Krajem 1810, Madison je proklamirao prekid odnosa sa Britanijom. U Kongresu grupa, ukljuujui Henry-a Clay-a i John-a C. Calhun-a, takozvane War Hawks, ratne sokolove, vrila je pritisak na predsjednika da odabere militantniju politiku. Konano, zbog uestalog Britanskog pritiska na moru, zarobljavanja mornara i zapljenjivanja tereta, Madison je podlegao pritisku i 1 juna 1812. godine zatraio od Kongresa da objavi rat. Medjutim, mlada Amerika federacija nije bila spremna za rat. Britanski vojnici su 1812. godine uli u Washington i spalili Bijelu kuu i Capitol. Ali, nekoliko uspjenih pomorskih bitki, koje su kuliminirale trijumfom generala Andrew Jacksona kod New Orleansa, uvjerili su Amerikance da je rat 1812 bio izuzetno uspjean. Kao rezultat takvog uvjerenja ojaao je nacionalni osjeaj, a Federalisti iz New England-a koji su se protivili ratu i ak prijetili secesijom naili su na toliko protivljenje u masama da je Federalizam kao partija jednostavno isezao. Nakon odlaska u mirovinu ivio je na svom imanju u pokrajini Orange, u Montpelier-u u Virginiji. Ni u mirovini nije mirovao i upozoravao je na opasnost irenja prava drava, koja su mogla, kako je upozoravao ugroziti Federalnu zajednicu, (Federal Union). James Madison je umro 28 juna 1836. godine u Montpelieru u Virginiji. Citati:"Kada se uspostavlja sistem vladavine, u kojem ljudi imaju upravljati drugim ljudima, temeljni problem lei u tome to se vladi mora omoguiti da kontrolira one kojima upravlja, a potom je obavezati da kontrolira samu sebe. Bez sumnje, ovisnost vlade o narodu predstavlja najvaniji oblik kontrole vlasti - ali ovjeanstvo iz iskustva znade kako moraju postojati i dodatne mjere opreza. Da se putem suprotstavljanja razliitih interesa mogu pronai greke i u najboljim namjerama, mogue je uoiti u svim oblicima meuljudskih odnosa, privatnih kao i javnih (...) Zbog toga je cilj odreene funkcije trajno razdijeliti i tako urediti kako bi svaka mogla koiti drugu - time bi privatni interes svakog pojedinca mogao postati zatitnikom javnih prava."

"Kad bi ljudi bili aneli, tada ne bi trebala postojati nikakva vlast. Kada bi aneli vladali ljudima, ne bi trebalo nikakve, ni vanjske niti unutranje kontrole. A pri uspostavljanju sistema vladavine koju imaju provoditi ljudi nad ljudima, velika potekoa jest u sljedeem: prvo morate omoguiti vladi da kontrolira one kojima vlada - a zatim je obavezati da kontrolira samu sebe."

Amerika je zemlja mnogih vjera. Vjerski profil Sjedinjenih Drava vrlo je dinamian: neke starije, etabliranije vjerske zajednice postaju sve malobrojnije, a zamjenjuju ih druge. No, bez obzira koja je od amerikih vjerskih grupa najbrojnija, statistike pokazuju da su Amerikanci, u pravilu, prilino poboan narod. Iako je vjera u Americi strogo odvojena od drave, ona na politikoj sceni ima vaan utjecaj. Za rubriku U aritu prilog su pripremile Aida Akl i Jela de Franceschi.Protestanti razliitih denominacija ine oko 52 posto amerike populacije. 1988. godine bili su 58 posto. Prema istraivanju znanstvene ustanove Centar Pew, sve se vie Amerikanaca deklarira 'nereligioznim', a sve brojnije su ne-kranske zajednice. Meu protestantima sve je manje prezbiterijanaca i metodista, tradicionalnih protestantskih denominacija koje su imale povijesnu ulogu u stvaranju Sjedinjenih Drava. Sve je vie, meutim, takozvanih 'evangelikih krana', meu kojima su najbrojniji baptisti kae John Green iz Centra Pew u Washingtonu: "Evangelici biljee stalni rast, tako da ih je danas znatno vie nego pripadnika tradicionalnijih protestantskih crkava. U isto vrijeme, rastu ne-kranske vjerske zajednice muslimani, hindusi, budisti i drugi. Iako su u usporedbi s protestantima i katolicima jo uvijek razmjerno male, te su zajednice sve prisutnije u javnom ivotu."Budui da su protestanti podijeljeni u vie desetaka denominacija, katolici predstavljaju najbrojniju ameriku vjersku zajednicu s oko etvrtinu stanovnitva Sjedinjenih Drava. Rastu katolike crkve uvelike pomae useljavanje milijuna Meksikanaca i drugih junoamerikanaca.Sjedinjene su Drave religiozna zemlja, barem u usporedbi s Europom ili Japanom. Amerikance ne smeta, recimo, iskazivanje vjerskih osjeaja u javnosti. Od izabranih politikih elnika, poput recimo predsjednika, to ak i oekuju. Neki od najznaajnijih dogaaja amerike povijesti primjerice ukidanje ropstva ili irenje graanskih prava amerikih crnaca bili su u etikom smislu inspirirani kranskom vjerom. Iako je prosjenom Amerikancu i Amerikanki vjera vrlo bliska, oni se sa skepsom odnose prema bilo kakvom politikom angamanu vjerskih zajednica i sveenika. Strunjak za ustavno pravo na sveuilitu Tufts Vincent Munoz kae da naelo odjeljivanja vjere od drave ima svoje podrijetlo u prvim danima amerike republike: "Ljudi poput Georgea Washingtona smatrali su da u nezavisnoj zemlji i graani, pojedinci, trebaju biti neovisni, da trebaju sami vladati zajednicama u kojima ive. Vjera je tu vana jer ona kultivira karakter ovjeka, ona ga priprema za samo-upravu. Jedan od utemeljitelja Sjedinjenih Drava, James Madison, smatrao je zato da je demokratskoj vlasti potrebna podrka vjere, meutim dravna vlast ne bi smjela pristajati niti uz jednu konkretnu vjersku zajednicu."Vincent Munoz kae da Prvi amandman na ameriki ustav jami slobodu vjere, ime se elio zagarantirati sklad, u vjerskom smislu, raznorodnog stanovnitva. To se pravilo odnosilo recimo na pravo svakog graanina, bez obzira na vjeru, da obavlja neku javnu ili politiku dunost. O raspravama koje su, krajem 18. stoljea pratile izglasavanje ovog ustavnog naela, Vincent Munoz kae: "Kada se stvarao ameriki ustav, njegovi protivnici su prigovorili da e zahvaljujui prvom amandmanu na javne dunosti moi biti izabrani idovi, katolici ili muslimani. James Madison je rekao, 'ako ih narod izabere, neka budu'. injenica je da je tada Amerika bila homogenija nacija, no osnivai drave su, oito, oekivali da bi ona mogla postati vrlo pluralistina zemlja."Edward Sidlow, politolog na sveuilitu Eastern Michigan, kae da se danas mnogo vie govori o utjecaju vjerskih zajednica na politiku ba zbog toga to je Amerika u vjerskom smislu postala pluralistinija nacija: "Na poetku nae drave - kada ovdje nije ivjelo toliko razliitih ljudi, i kada je Amerika bila teritorijalno manja bilo je lake odluiti gdje na javnoj sceni prestaje vjera. Danas je ta javna scena znatno vea i raznolikija nove vjerske zajednice ive po vlastitim naelima, tako da je nekad teko ograniiti vjeru od javnog ivota."John Green iz washingtonskog Centra Pew kae da se danas utjecaj vjere na politikoj sceni najvie osjea kada se analizira glasako tijelo republikanske odnosno Demokratske stranke: "Republikanska stranka svoje pristae najee nalazi meu protestantima europskog podrijetla, kao i u drugim kranskim vjerskim zajednicama. Demokratska stranka, u vjerskom smislu, predstavlja znatno sloeniju koaliciju tu su protestanti iz afro-amerike zajednice, katolici podrijetlom iz June Amerike, krani liberalne orijentacije, kao i idovi, muslimani, hindusi. Tu su i ljudi kojima vjera u ivotu nije ba vana. Republikanci otvorenije govore o vjeri moda i zbog toga jer njihova stranka nije toliko pluralistina u vjerskom smislu. Politiari iz Demokratske stranke u pravilu ne govore mnogo o vjeri vjerojatno i zbog toga to im je birako tijelo vrlo raznoliko." Analitiari se slau da e uloga vjere u javnom ivotu Sjedinjenih Drava i u budunosti biti vrlo znaajna.

Madison, Thomas Jefferson i John Adams bojali su se da bi razmirice izmeu luterana i baptista ili prezbiterijanaca i katolika mogle uzrokovati probleme za tada mladu i krhku naciju.

Christine Heyrman, profesorica povijesti religije u Americi na Sveuilitu Delawarea, o tome kae: "Odgovor Madisona, Jeffersona i Adamsa bio je da se vlada ne mijea u vjerska pitanja odnosno da se podigne, kako je rekao Jefferson, zid razdvajanja izmeu drave i crkve kako niti jedna religijska skupina ne bi mogla iskoristiti mo vlade i pretvoriti zemlju u njenu verziju svete zemlje." Takva ideja bila je prilino radikalna za svoje vrijeme. Niti jedna zemlja prije Sjedinjenih Drava nije bila utemljena bez dravne religije, a neki su elnici vjerovali da e bez utemeljene Crkve, Amerika postati zemlja bezbonika. Ako zakon ne prisiljava ljude da podre neku crkvu, razmiljalo se tada, onda oni to ni nee napraviti. Meutim, dogodilo se upravo suprotno: sve je vei broj Amerikanaca poeo ii u crkve. U 19. stoljeu, kada su se razne crkve morale nadmetati za lanove i njihovu financijsku podrku, sveenici, posebno protestanti, uveli su vrlo emocionalnije slube, pa ak i zabavne, kako bi ih ljudi eljeli uti. "Bili su vrlo inventivni i kreativni u smislu tehnika kojima se provodi evangelizacija" - kae ova amerika povjesniarka. Vjerska raznolikost Sjedinjenih DravaTijekom 19. stoljea broj kranskih denominacija u Sjedinjenim Dravama kao i broj onih koji su se smatrali kranima znatno je porastao. Prema neslubenim procjenama, osim krana, u Americi trenutno ima pet i pol milijuna idova, etiri milijuna muslimana, dva i pol milijuna budista i oko pola milijuna hindusa. Takva vjerska raznolikost nije samo rezultat useljavanja. Gary Laderman, profesor religije na sveuilitu Emory u Atlanti, kae da su tijekom ezdesetih godina pokret za graanska prava crnaca i rat u Vijetnamu skrenuli pozornost mnogih Amerikanaca na ne-kranske religije, a neki od njih su i preli na te vjeroispovjesti. "Nakon ezdesetih javnost je postala znatno otvorenija za druge vrste vjerskih ideja i vrijednosti. Prije ezdesetih, nije bilo takvih mogunosti uenja o drugim religijama, sudjelovanja u njima, pa i promatranja pripadnika drugih religija na ulici" - kae Gary Laderman.

Thomas JeffersonOvaj veliki zagovornik slobode rodjen je u Viriginiji, 1743 u porodici plantaera. Studirao je na Univerzitetu William and Mary. 1771 je oenio udovicu, Marthu Wayles Skelton i sa njom otiao da ivi u planini, u dijelimino zavrenoj kui u Monticello-u. Bio je izvanredan u pisanoj rijei, ali slab govornik. U 33 godini je napisao Deklarciju o neovisnosti, a kasnije i zakon o religijskim slobodama, koji je stupio na snagu 1786. Jefferson je nasljedio Benjamina Frenklina na mjestu ministra u Francuskoj, 1785. Njegove simpatije prema Francuskoj revoluciji dovele su ga do sukoba sa Alexanderom Hamiltonom, dok je Jefferosn bio dravni sekretar u vrijeme predsjednika Washingtona. 1793 Jefferson je dao ostavku. U to vrijeme jaaju dvije politike partije Federalisti i Demokrati-Republikanci. Jefferson je izriito bio za Republikance zalaui se za vea prava drava, a manje federalne ovlasti. 1800-te Republikanski elektori u namjeri da iz vlastite partije imenuju i predsjednika i podpredsjednika dali su jednak broj glasova Jeffersonu i Aeronu Burru. Nakon dugih rasprava Zastupniki dom je rijeio sluaj i Jefferson je postao predsjednik. Taj sluaj je uticao na kasniju izmjenu izbornih zakona u procesu biranja predsjednika. Nakon dva mandata, Thomas Jefferson se povukao u mirovinu u Monticello gdje je i umro 4 jula 1826. godine.

James Madison je rodjen 1751 u pokrajini Orange u Virginiji. Pohadjao je Princeton Univerzitet, koji se u to vrijeme zvao College of New Jersey. Studirao je istoriju i politiki sistem, a bio je dobro upuen u pravo. Uestvovao je u uobliavanju Ustava Virginije, sluio u Kontintalnom Kongresu i bio lider u Skuptini Virginije. Kada su se delegati okupili na Ustavnoj Konvenciji u Philadelphiji, tada 36-to godinji, Medison je izuzetno aktivno uestvovao u debatama. Kasnije je nazvan Ocem Ustava, protiv ega je on protestirao istiui da Ustav SAD nije dijelo jednog ovjeka nego rad mnogih umnih ljudi. U Kongresu je pomogao uobliiti Povelju o pravima (Bill of Rights). Kao dravni sekretar u Kabinetu Thomasa Jeffersona on je protestirao upozoravajui Francusku i Britaniju da je zapljenjivanje amerikih brodova u suprotnosti sa medjunarodnim zakonom. Uprkos nepopularnom Zakonu o Embargu iz 1807, koji nije uticao na smanjenje zategnutosti medju dravama, ali je doveo do recesije u SAD, Medison je 1808 izabran za predsjednika. Prije nego je Madison pruzeo ured Zakon o Embargu je povuen. Tokom prve godine Madisonovog mandata, Sjedinjene Drave su zabranjivale trgovinu sa Britanijom i Francuskom, a onda je u maju 1810. godine Kongres je odobrio trgovinu sa obje te zemlje. Napoleon se pretvarao da suradjuje. Krajem 1810, Madison je proklamirao prekid odnosa sa Britanijom. U Kongresu grupa, ukljuujui Henry-a Clay-a i John-a C. Calhun-a, takozvane War Hawks, ratne sokolove, vrila je pritisak na predsjednika da odabere militantniju politiku. Konano, zbog uestalog Britanskog pritiska na moru, zarobljavanja mornara i zapljenjivanja tereta, Madison je podlegao pritisku i 1 juna 1812. godine zatraio od Kongresa da objavi rat. Medjutim, mlada Amerika federacija nije bila spremna za rat. Britanski vojnici su 1812. godine uli u Washington i spalili Bijelu kuu i Capitol. Ali, nekoliko uspjenih pomorskih bitki, koje su kuliminirale trijumfom generala Andrew Jacksona kod New Orleansa, uvjerili su Amerikance da je rat 1812 bio izuzetno uspjean. Kao rezultat takvog uvjerenja ojaao je nacionalni osjeaj, a Federalisti iz New England-a koji su se protivili ratu i ak prijetili secesijom naili su na toliko protivljenje u masama da je Federalizam kao partija jednostavno isezao. Nakon odlaska u mirovinu ivio je na svom imanju u pokrajini Orange, u Montpelier-u u Virginiji. Ni u mirovini nije mirovao i upozoravao je na opasnost irenja prava drava, koja su mogla, kako je upozoravao ugroziti Federalnu zajednicu, (Federal Union). James Madison je umro 28 juna 1836. godine u Montpelieru u Virginiji.

James Monroe je rodjen u pokrajini Westmoreland u Virginiji, 1758. godine. Pohadjao je Univerzitet William and Mary i kasnije radio kao pravnik u Fredericksburgu u Virginiji. Bio je ministar u Francuskoj od 1794-1796. godine, i izraavao simpatije za Francusku revoluciju. Pomogao je pregovore oko kupovine Louisiane od Francuza. Njegova energija i podrka koju je iskazivao predsjedniku Medisonu, navela je Republikance da ga kandiduju za predsjednike izbore 1816. godine. Sa vrlo slabom opozicijom Federalista lako je pobjedio i na ponovljenoj kandidaturi osvojivi drugi mandat 1820. godine. U vrijeme predsjednika Monroa, narod teritorije Missouri je traio prijem u Federalnu Zajednicu, ali je 1819 njihov zahtijev odbijen zbog toga to je na teritoriji Missouria na snazi bilo ropstvo, kojeg nije bilo u slobodnim dravama unutar Federalne Zajednice. Konano je sluaj Missouria rijeen tako to je njegova teritorija u paru sa slobodnom dravom Maine ula u Uniju, ali uz zabranu prelaska ropstva sjeverno i zapadno od rijeke Missouri za sva vremena. James Monroe e ostati poznat u istoriji i po vanjskoj politici, posebno prema Evropi. On je upozorio na opasnost da neke konzervativne zemlje Evrope mogu pomoi paniji da povrati svoje kolonije u Junoj Americi. Britanija sa svojom monom mornaricom, takodjer, se protivila ponovnom panskom osvajanju June Amerike, i predloila je SAD zajedniku proklamaciju u tom smislu. Bivi predsjednici Jefferson i Medison su predlagali Monrou da prihvati britansku ponudu, ali je dravni sekretar Adams savjetovao da bi bilo bolje amerike principe iznijeti Rusiji i Francuskoj, a onda se obratiti Britaniji. Monroe je posluao Adamsa i upozorio da ne samo da Latinska Amerika mora biti ostavljena na miru, nego da Rusija ne smije kroiti u pravcu juga na Pacifikoj obali...na ameriki kontinent, niti mogu biti razmatrane kao subjekt budue kolonizacije od strane bilo koje evropske sile. Dvadesetak godina nakon smrti predsjednika Monroa, ta jasno proklamirana politika SAD da Rusija, ili bilo koja evropska sila ne mogu iriti teritoriju, ili kolonije na amerikom kontinentu dobila je ime MONROOVA DOKTRINA. James Monroe je umro 4 jula 1831 u New Yorku.