literarni radovi uČenika - naslovnica · tata je zatražio dvije boce vode, jednu za stariju...

SREDNJA STRUKOVNA ŠKOLA VELIKA GORICA

LITERARNI RADOVI UČENIKA (izbor iz zadaćnica), veljača, šk.god. 2010./2011.

NNNNaaaassssiiiilllljjjjeeee ooookkkkoooo nnnnaaaassss

Zdravi duh u Zdravi duh u Zdravi duh u Zdravi duh u

zdravome tijeluzdravome tijeluzdravome tijeluzdravome tijelu

NAJLJEPŠA UČIONICA U ŠKOLI – DVANAESTICA!

Čamcem po turopoljskim selima

Sadržaj: UVOD ..............................................................................................................................................1 ČAMCEM PO TUROPOLJSKIM SELIMA..............................................................................................2

„MRIJETI TI ĆEŠ KADA POČNEŠ SAM U IDEALE SVOJE SUMNJATI“....................................................7 NAJLJEPŠA UČIONICA U ŠKOLI –DVANESTICA ..................................................................................9 ZAŠTO JE ELEKTROTEHNIKA MOJ IZBOR? .......................................................................................11 NA PRAKSI ....................................................................................................................................14 KAKO SAM SE SNAŠAO U NOVOJ ŠKOLI..........................................................................................17 ZDRAV DUH U ZDRAVOM TIJELU....................................................................................................18 NASILJE OKO NAS ..........................................................................................................................19

1

Drage učenice i učenici!

Vaša su razmišljanja vrijedna pažnje. I vaše su kreacije

vrijedne pažnje.

I nadalje razmišljajte. I nadalje kreirajte.

Ali mislite pozitivno. Jer svijet može biti onakav

kakvog ste sami osmislili i iskreirali.

Kreirajmo zajedno!

Uredništvo

glavne urednice:

Sanja Cmrečnjak, literarna urednica

Jadranka Bakula, grafička urednica

kreativni suradnici:

učenice i učenici učionice br.12 – 3.e i 1.d - izrada plakata

Mirjana Mikulčić, kreativna voditeljica

Jasenka Novoselić, kreativna voditeljica

Vesna Begić, književna savjetnica


2

Jednoga jutra su svi ljudi u Turopolju počeli paničariti. Pričalo se da dolazi poplava. Sava se

počela izdizati. Poplava je došla iz Slovenije. Nikomu nije bilo teže nego jadnim ljudima koji su lijevali suze za svojim domovima i dugotrajnim radom na poljima. Kada je poplava došla, nosila je sve pred sobom. Domovi, sagrađeni u mukama, sada su bili pod vodom. Sav trud je nestajao u sekundama.

Pisalo se o tome u novinama, govorilo na vijestima, svima je bilo žao. Organizirali su akciju za pomoć. Prvi val su jedva prebrodili, propuh i žal im se uvukao u domove. Kada su čuli za drugi val, počeli su selo braniti pješčanim branama. Neki su bježali kod svojih bližnjih. Došao je i taj drugi val, bio je još jači i veći. Brane su popustile, a ljudi su molili u svojim

domovima za spas. Krenule su akcije spašavanja ljudi u okolnim selima. Dolazili su helikopterima, čamcima, pomoć je dolazila sa svih strana. Ljudi su konačno bili spašeni.

Neki su izgubili domove, neki su iza sebe ostavili muku na radu, u poljima. Na kraju je većina ipak bila sretna jer su im životi bili spašeni.

Robert Nujić, 1.f

Kiša pada već treći dan. Korito Save je

puno. U našem selu su ulice već poplavljene, ne previše, ali dosta. Kiša ne prestaje padati. Na vijestima javljaju da dolazi vodeni val iz Slovenije. Što napraviti?

Četvrti dan započinje hladnim jutrom. Kiša je sve jača. Ujutro, za doručkom, nitko ne može normalno jesti. Svi smo zabrinuti. Odjednom zazvoni telefon. Stric javlja da kod njih voda već ulazi u kuću.

Ne mogu gledati roditelje zabrinute pa odlazim kod prijatelja Borisa. Njegovi su već pripremili čamce što me nasmijalo.

Vratio sam se kući. Voda je već poplavila ulice i došla nam do vrata. Do kraja dana pokušavamo spriječiti ulazak vode u kuću. Tako je prošao još jedan dan napetosti.

Sljedeće jutro kao da je svijet stao. Na TV-u javljaju: „Dogodilo se…“ Voda je probila nasip! Voda iz korita ide kroz susjedna sela, prema nama!

Prenosimo stvari na drugi kat. Pripremamo i čamac (to mi više nije smiješno). Voda dolazi do nas. Cijeli donji kat nam je

poplavljen. Izaći možemo jedino preko balkona, direktno u vodu.

Na uzvišenim mjestima se okupljaju očevi. Dogovaraju se da će svi svima pomagati.

Dolazi i policija. Za njima i kamioni s pijeskom. Tako počinje akcija spašavanja. Ide se od kuće do kuće i spašava se namještaj. Postavljaju se brane od pijeska i kamenja.

Kiša i dalje ne prestaje padati. Stane na par minuta pa opet počne. Svaki dan je sve gore.

Kiša napokon prestaje, ali vode još ima. Neki su ljudi izgubili sve. Mi smo „samo“ auto. Jedna bakica se utopila jer nije znala plivati.

Vode je sve manje, ali štete su ogromne. Policija i vatrogasci polako odlaze. Moramo se sami snalaziti. Bez čamaca se još uvijek ne može. Došao je i novi dan. Bez vode! Vraćamo stvari na svoja mjesta. Kriza je prošla pa smo opušteniji. Molimo Boga da se više ne ponovi ovakva katastrofa.

Ivan Tomić, 1.f


3

Sve je počelo u noći, s nedjelje na ponedeljak, u tri sata. To je bilo nešto neopisivo, sa svih strana su se čule sirene.

Ujutro sam otišla na praksu, poslije prakse kod bake. Odjednom mi je zazvonio mobitel. Kad ono, moja mama! Rekla mi je da se požurimo na autobus, moja sestra i ja, dok još možemo do kuće jer poslije 18 sati autobusi više neće voziti prema Čičkoj Poljani. Mi smo se na brzinu spremile i odtrčale na autobus. U zadnji čas smo stigle na kolodvor, autobus je krenuo. Kada smo stigli do skretanja za Čičku Poljanu, autobus nije dalje mogao zbog vode koja je dolazila takvom brzinom da je to bilo nešto nevjerojatno! Moja sestra i ja smo brzo nazvale doma da netko dođe po nas. Nakon par minuta došao je moj tata po nas i u zadnji čas smo stigli kući.

Brzo smo sve životinje stavili na povišena mjesta da se ne utope. Kada smo to napravili, čekali smo da nam netko doveze vreće s pijeskom. No, dok su oni dovezli pijesak, voda je već bila do pola dvorišta. Polako se spuštao mrak i sve je počelo. U noći je zazvonio telefon. Na telefonu je bila susjeda, starija gospođa koja živi sama u drvenoj kući, a dosta je na nižem terenu od nas ostalih. Ona je inače srčani bolesnik i slabije je pokretna. Nazvala nas je zato da joj netko dođe pomoći jer ju je strah biti sama , a voda joj je već bila 20 centimetara u kući. Moj tata je na brzinu nazvao stožer za spašavanje, da treba stariju gospođu spasiti, ali oni su njemu poklopili slušalicu. Zatim je ponovno zvao da netko dođe pa su mu rekli da oni ne mogu doći do Čičke Poljane jer nemaju dovoljno čamaca. Budući da su naši čamci mali, bojali smo se ići evakuirati gospođu jer je voda bila prevelika. Ipak, nakon više njezinih poziva, odlučili smo je evakuirati. Moj tata i susjed uzeli su naš mali čamac i otišli po nju. Kada su došli do njezine kuće, oni su je jedva izvukli van. A da bi se situacija pogoršala, ona je imala dva psa, od kojih je jedan htio iskočiti van iz čamca, a ona je krenula za njim da ga ulovi. Tako je nagnula čamac da su skoro svi troje pali u vodu, ali su susjed i moj tata uspjeli stabilizirati čamac da ne padnu. I prošla su tako dva dana, a za nas nije nitko pitao, imamo li što za jesti i piti. Kada smo vidjeli da za našu ulicu nitko ne mari, moj tata je uzeo svoj mali čamac i krenuo na drugu stranu Povljane. Tamo su se svi borili za hranu, čizme i pitku vodu. Na kraju je moj tata dobio samo bocu vode, par komadića mesa i kruh za nas trideset i troje. A kako je u mojoj ulici bio komadić ceste na suhom, tamo smo stavili stol, na stol smo stavili to što je moj tata dobio. Zatim je tata otišao čamcem po susjede koji su bili zarobljeni u svojim kućama. I onda smo si podijelili meso, kruh i vodu. S time smo uspjeli malo ublažiti glad.

Kada smo se najeli, tata je opet krenuo u akciju, polako gubeći živce. Uzeo je alat i krenuo otvarati sifon. No, kod sifona se već okupila ekipa električara iz Ivanić Grada, donijeli su agregat. Spajali su motore koji su bili jedva vidljivi iz vode, a glavni

razvodni ormar postrojenja je u vodi bio 80%! Došla su i gospoda iz vodoprivrede od kojih je jedan bio uređen kao mladenac. (?!) Podigla se brana na prvom ispustu za otprilike 60cm. I onda su stali. Moj tata im je objašnjavao da se brana mora dići gore do otprilike dva metra, te da na cijevi postoji graničnik. No, nije bilo uspješne komunikacije… Nakon trećeg dana zarobljeništva, stigao je prvi čamac s hranom i vodom. Dobili smo nareske, kruh i vodu. Nakon četiri dana, polako se moglo po cesti probiti s traktorom i prikolicom kod šogorovog brata po gorivo za agregat. Kada smo došli do šogorovog brata, vidjeli smo kamion od Podravke kako dijeli hranu. Mi smo svi istrčali iz kuće i vidjeli da jedan gospodin govori vozaču kamiona da se okrene, da ne mora ići dalje jer smo mi svi dalje kao dobili hranu i vodu. To je mojeg tatu i šogora zasmetalo pa su došli tamo i rekli kakva je zapravo situacija kod nas. Odmah je gospodin promijenio priču i rekao da se on boji da kad bi kamion otišao na drugu stranu Povljane, ne bi za njih tamo ništa ostalo. Kada je vožač čuo da mi nismo ništa dobili, ipak je okrenuo kamion nazad i krenuo prema nama, tamo kamo se prvi put i uputio. Tako se kamion uspio probiti do nas i dao nam što pripada.

Voda je na cesti bila duboka otprilike jedan metar. Dostavu hrane i vode vršili su i vatrogasci DVD-a Mičevec, Buševec, Lukavec i Turopolje, sa starim fapom. Čamci koji su im bili na raspolaganju nisu bili adekvatni za situaciju jer nisu niskoga gaza. Vatrogasci su bili vidno iscrpljeni i umorni. U četvrtak smo pozvali vodoopskrbu Velike Gorice te smo zamolili da nam stave slavine na hidrant u blizini. U roku par minuta dobili smo ljubazan i pozitivan odgovor da će njihovi djelatnici doći kroz Kuće do Odranskog Ribiča, te da onda dođemo do njih. Na donjem dijelu sela stajali su čamci mještana tog dijela, ali nitko nije htio prevesti gospodu iz vodoopskrbe. Kada je kum vratio tati čamac, otišao je po gospodu. Slavine su konačno bile postavljene. Djelatnike smo vratili. Kod Odranskog Ribiča naišli smo na čamac s hranom i vodom, DVD-a Kuće. Moj tata je zatražio dvije boce vode, jednu za stariju susjedu, a jednu za nas. Odbili su ga, rekavši mu da su svi dobili pa tako i on. Ostali smo zgroženi. Nakon par dana voda se povukla i tu je bio kraj kalvarije koju je selo preživjelo radi nečije pogreške. Svi stariji stanovnici sela su pričali da ovakva poplava nije bila ni prije 46 godina . Pamtit ćemo je dok smo živi.

Valentina Pongrac, 3.i


4

Par dana prije ulaska vode u kanal Sava-Odra, zatvorili su cestu koja povezuje moje selo s ostatkom Turopolja. Mislili smo da voda neće doći kanalom jer je više puta cesta bila zatvorena,a vode u kanalu nije bilo. U nedjelju popodne čula se vatrogasna uzbuna. Budući da sam vatrogasac,odmah sam otišao u vatrogasni dom. Tamo su nam rekli da su pustili rijeku Savu u kanal. Trebalo je nositi vreće pijeska i napraviti takozvani zečji nasip na cesti. Voda je do sela došla za par sati. Na nasipima je bilo

mnogo ljudi i djece koja su bila sretna jer neće moći ići u školu. Sava je nosila stupove, stare štednjake, škrinje, razno smeće pa i miševe, zmije, ribe. Kanal je bio pun vode. Nekoliko dana pa nisam mogao ići u školu jer autobusi nisu vozili. U našem selu nasipi nisu propustili vodu, ali zato su propustili u drugim selima uz samu rijeku Savu. Rekao mi je prijatelj, koji živi u selu Lekneno, da su ulice doslovce bile pune vode, stoga su ljudi u kućama bili izolirani od svijeta. Hranu su dobivali čamcima,ali samo malen broj ljudi je dobivao hranu, ostatak

ih se snalazio na druge načine. Otišli su traktorima do obližnjih sela i kupovali ono najpotrebnije, hranu i vodu. Razina vode je pala nakon nekoliko dana. Ljudima su ostale kuće pune vlage, oštećenih zidova. Ljudi sada sami moraju obnavljati svoje kuće. Žao mi je što se takve stvari događaju nedužnim ljudima. U mojem selu je sada cesta otvorena, što znači da se opet sve vraća u normalu.

Anđelko Nestić, 1.g

Jednoga dana vraćao sam se autobusom iz škole. Svi su ljudi bili na ulicama. Kamioni sa šljunkom su jurili kao ludi. Nije mi bilo jasno što se događa. Sišao sam s busa, čekao me prijatelj. Rekao mi je da se požurim kući, ali mi nije htio reći zašto. Kada sam stigao ispred svoje kuće, vidio sam da je sve puno vode.

Najedanput su počele tuliti vatrogasne sirene. Svi su trčali na nasip pa i ja sa svima. Savi je malo nedostajalo da se ne prelije preko nasipa. Zatim su došle vatrogasne postrojbe i rekle da iz druge ulice dolazi voda te da je tamo u blizini pukao nasip. Svi smo počeli tovariti vreće sa pijeskom, oblagati kuće s njima. S traktorom smo se probijali kroz vodu. Nismo vidjeli prednje kotače traktora, cijeli su bili u vodi. Sve otvore na kućama – vrata,

prozore – ispunjavali smo vrećama s pijeskom. No, voda nije prestajala rasti, brzo se širila selom.

Zatim smo dobili dojavu da je nasip počeo popuštati i na drugom mjestu. Jurili smo i tamo, slagali teško kamenje i vreće sa pijeskom. Vojska i vatrogasci su nam čamcima dovozili hranu i vodu za piće. Cijelu noć smo bili na terenu i pazili.

Drugo jutro se voda počela povlačiti te su ljudi mogli ulaziti u svoje domove i zbrajati štetu. Jednom vrtlaru su svi plastenici uništeni, šteta iznosi oko sto tisuća kuna.

Kada se voda povukla, sanirali su nasip te su sve okolne ceste obnovili. Ljudi još čekaju novac za odštetu. Matej Krčelić, 1.g


5

Oko tri sata ujutro probudile su me sirene za uzbunu. Svi smo se probudili, izašli smo van. Nismo znali što se događa. I kod susjeda su svi bili vani, bilo je tamo i drugih ljudi. Pitali smo ih što se događa. „Pukao je nasip“, odgovorili su nam zabrinuto.

Vrativši se u kuću, gledali smo televiziju, slušali radio, u nadi da će biti neke vijesti. Ali ništa. Otišli smo spavati. Ali nismo mogli zaspati. Ponovno smo izašli van. Susjed je došao do nas i rekao nam da je ponovno pukao nasip. Otišli smo do njega. Sjedili smo na stepenicama i razgovarali. Tako je došlo i jutro.

Spremila sam se i krenula u školu s tatom, kao i svako jutro, jer on u to vrijeme ide na posao. Na glavnoj cesti stalno su kamioni vozili pijesak na Drnek. Ljudi su tamo punili vreće sa pijeskom i slagali tzv. zečje nasipe.

U školi sam bila do 15,00. U autobusu sam čula kako ljudi pričaju da je pukao nasip u Drneku i da voda ide prema nama. Kada sam došla kući, to sam rekla i mami. Uključila sam televizor. No, na njemu nikakvih vijesti. Zatim sam upalila radio. Pričali su kako nema straha od poplave, da će oni to sve sanirati i da se ne brinemo.

Zadnji autobus je prošao u 18,00. Ljudi su pričali da je voda već blizu Poljani. Mama i ja nismo vjerovale. Otišle smo pješice do glavne ceste. Tamo je bilo puno automobila i ljudi, a došli su i kamioni s pijeskom i kamenjem. Nazvala sam tatu i rekla mu da se požuri kući te da po ovoj strani više ne može proći. Voda se počela prelijevati preko ceste, dolazila je sa svih strana. Znali smo da je gotovo, da ćemo biti poplavljeni. Susjed je po nas došao autom pa smo se vratili kući.

Počeli smo dizati stvari iz garaže, kotlovnice, šupe na više police. Drva, koja su bila vani pod ceradom, zavezali smo za stupove.

Tata je došao kući. Autom smo otišli vidjeti do kuda je došla voda i kakva je situacija. Tata je parkirao auto u dvorištu svoga prijatelja. Otišli smo do kanala, voda je već bila ogromna. Kada smo se vratili po auto, voda je u dvorištu bila do gležnja. Tata je javio mami da upali drugi auto, ne bi li ga premjestili na suše mjesto, pa da spase barem jedan. No, prekasno. Auto se potopio nedaleko naše kuće. Drugi auto su odvezli u Kuće kod moje tete. Tata je nagovarao baku i mene da se spasimo tako da ne ostanemo tu već da i mi odemo kod tete u Kuće. No, baka i ja nismo htjele.

Kad su otišli, baka i ja smo zavezale kujicu za stup na terasi jer je bila jako uplašena. Stalno je lajala i cviljela.

Kada su se mama i tata vratili u Poljanu, nisu mogli odmah prijeći kanal. Mislili su da je voda odnijela cestu. Ali ipak nije. Uspjeli su prijeći, samo što im je voda bila do koljena. Mama je mislila da će je Sava odnijeti. Kada su došli kući, voda se počela prelijevati iza naše kuće u slijepu ulicu. Nakon nekog vremena, nestalo je struje. Tata i ja smo baš bili na terasi i mjerili kojom brzinom raste voda. Rasla je po jedan centimetar u jednoj minuti! U dvorištu je već bilo pola metra vode. Zapanjeno smo gledali. I dalje smo stajali na terasi. Kad smo uvidjeli kako se brzo penje, ušli smo u kuću i podizali neke stvari. Nakon nekog vremena, čuli smo kako ulazi voda između temelja i kuće. Brbučkalo je, a ja sam tada htjela ući u kotlovnicu po svijeće jer se ništa nije vidjelo, s obzirom da je nestalo struje. No, nisam mogla ući jer je voda bila na vratima. Malo je nedostajalo pa da uđe u kuću. Ipak je voda počela ulaziti kroz zidove. Brzo smo madrace odnijeli na kat. Kad smo se vratili dolje, voda je već bila u kući. Tata mi je rekao da je gotovo, da idemo gore. Odgovorila sam mu: „Nešto si zaboravio!?“ „Što?“, upitao me. Viknula sam: „Pa nećeš valjda kujicu ostaviti vani, da se utopi!“ Odmah je istrčao

van i doveo ju na kat. Prvo se nije dala pa ju je morao nositi. Tada smo napokon svi otišli gore.

Htjeli smo malo odspavati, ali nismo mogli odmah zaspati. Nakon tri sata, zaspali smo.

Kada smo se ujutro probudili, sišli smo dolje da vidimo do kuda je došla voda. Tata je izmjerio. Bilo je trideset centimetara.

Vratili smo se na terasu. Dovikivali smo se sa susjedom koji se čamcem vozio uokolo. Uvidjeli smo da u vodi plivaju zmije i gušteri te plutaju uginule srne.

U kući se digao laminat pa smo ga vadili i nosili na stepenice da se ocijedi. Tati je skoro srce stalo kada je ugledao uništenu kuhinju koju smo kupili prije tjedan dana. Bilo mu je i jako teško kada je ugledao skupocjenu kožnu garnituru kako je u vodi do pola. Popodne su došli čamci s kruhom, mlijekom, vodom i paštetom. Zazvonio je telefon. Zvala je moja teta. Rekla je da je poslala moga bratića Sebastijana, dobrovoljca Vatrogasnog društva Turopolje, da dođe po nas. Ali nije mogao doći isti dan, već dva dana kasnije. Došao je s velikim vatrogasnim kamionom i evakuirali su nas.

Spavali smo kod moje sestrične u Velikoj Gorici. Dva dana kasnije, vratili smo se u Čičku Poljanu sa Sebastijanom, odnijeti baki i mami hranu i piće. Kada smo došli, na dvorištu je voda bila do koljena, a iz kuće je izašla.

Voda se jako sporo povlačila. Kad se napokon povukla, počeli smo čistiti kuću od blata i mulja. Niti do danas nismo uspjeli sve očistiti i osušiti. Nadam se da ćemo dobiti novac za odštetu.

Bilo je katastrofalno to sve, još ne vjerujem da se to dogodilo. Jedno riječju – STRAŠNO. Ne želim da se to ikada ponovi. Cijeli život nam je bio uništen u jednom tjednu.

Valerija Brkić, 2.b


6

Kao i svako jutro, spremala sam se za školu.

Kad najedanput, mama mi je rekla da su zatvorili cestu zbog poplave. Počela sam se smijati, nisam vjerovala. No, nakon sat vremena, nije mi bilo ni smiješno ni svejedno.

Ljudi su od jutra bili na nogama da obrane naš kraj. Svi u panici i strahu, ne možete nikud, kao da ste zatočeni. Kad čovjek sve to preživi, nije mu baš lako. Kada Sava uđe u kuću i sve potopi, kad jadne životinje izgube život, tek onda čovjek shvati što je imao, a što je izgubio. A od toga živi. Ne možete i

ne želite napustiti svoje domove. Svi su se borili da spase svoje kuće, namještaj,

aparate, životinje. Ljudi su ostali skoro bez svega. Sava im je odnijela.

A sada, kada se Sava povukla, ostala je gorčina i tuga tih ljudi. Tko će im platiti nastalu štetu? Ljudi se sami snalaze, kako god znaju i umiju. Tuga i žalost.

Ana-Marija Kramarić, 2.d

Jednog dana padala je jaka

kiša,a ja sam išao na utakmicu.Na putu do utakmice slušali smo vremensku prognozu.Na prognozi su javili da će cijeli dan padati kiša.Kad smo išli prema kući, gledali smo Savu kako je jako visoka i kako malo fali da ne poplavi cijeli Zagreb.Kad smo došli do Velike Gorice,vidjeli smo kako kiša pada sve jače i jače.

Kad smo stigli kući,svi smo u strahu čekali da se voda smanji. Otišli smo na spavanje. Odjednom, usred noći,začula se buka.Svi smo ustali da vidimo što se dogodilo.Kad smo izašli iz kuće, ništa nije bilo neobično. Kad odjednom, zazvonio nam je telefon. Tata se javio, stric u panici. Rekao je da je kraj njega pukla brana i da voda ide prema kućama, da pune vreće s pijeskom da zaštite kuće. I pitaju nas za pomoć. Mi smo odmah krenuli do njega.

Kad smo stigli tamo , već se voda počela približavati kućama. Ljudi su brzo nosili namještaj i

vrijedne stvari na tavan da barem nešto uspiju spasiti. Za sat vremena već je pola sela bilo pod vodom. Nisu ih uspjeli spasiti ni vreće pune pijeska.

Nisu uspjeli spasiti životinje, sve su se ugušile. Ljudi su bili žalosni i ljuti što im se sve što su gradili godinama, uništilo za dva sata. Neki ljudi su u svojim kućama ostali do zadnjeg trenutka. Nisu htjeli ostaviti svoju kuću, bili su u nadi da će još nešto uspjeti spasiti. Kad smo sve ljude odveli na sigurno, čekali smo samo lijepo vrijeme da se povuče voda, da vidimo da li smo nešto uspjeli spasiti.Kad smo stigli do kuće, bili smo svi u šoku, bile su sve mokre, pune blata, sve je bilo uništeno.

Ljudi su bili jako nesretni, samo su se molili boljem vremenu, da im se osuše kuće i da počnu nov život skoro ispočetka.

Petar Sudar, 3.i

7

¸¸Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati“

(Silvije Strahimir Kranjčević)

Svaki Svaki Svaki Svaki čovjek ima svoje ideale. Svatko ima planove o ovjek ima svoje ideale. Svatko ima planove o ovjek ima svoje ideale. Svatko ima planove o ovjek ima svoje ideale. Svatko ima planove o životu , poslu i obitelji . Ali moivotu , poslu i obitelji . Ali moivotu , poslu i obitelji . Ali moivotu , poslu i obitelji . Ali može se se se se e e e

dogoditi da dogoditi da dogoditi da dogoditi da čovjek poovjek poovjek poovjek počne sumnjati u sebe i svoje ideale.ne sumnjati u sebe i svoje ideale.ne sumnjati u sebe i svoje ideale.ne sumnjati u sebe i svoje ideale.

Čovjek moovjek moovjek moovjek može imati savršen e imati savršen e imati savršen e imati savršen život . Ali kada poivot . Ali kada poivot . Ali kada poivot . Ali kada počne sumnjati u neke svoje ideale , mone sumnjati u neke svoje ideale , mone sumnjati u neke svoje ideale , mone sumnjati u neke svoje ideale , može e e e

popopopoći sve nizbrdo jer gubi svoje samopouzdanje. Stalno razmišlja koji su njegovi stvarni ideali i sve nizbrdo jer gubi svoje samopouzdanje. Stalno razmišlja koji su njegovi stvarni ideali i sve nizbrdo jer gubi svoje samopouzdanje. Stalno razmišlja koji su njegovi stvarni ideali i sve nizbrdo jer gubi svoje samopouzdanje. Stalno razmišlja koji su njegovi stvarni ideali

,mu,mu,mu,muči ga crv sumni ga crv sumni ga crv sumni ga crv sumnje. Ne zna što je dobro , a što loše , što bi bilo najbolje. Prije. Ne zna što je dobro , a što loše , što bi bilo najbolje. Prije. Ne zna što je dobro , a što loše , što bi bilo najbolje. Prije. Ne zna što je dobro , a što loše , što bi bilo najbolje. Priča o tome s a o tome s a o tome s a o tome s

prijateljima , obitelji . Nikad se ne zna kad se moprijateljima , obitelji . Nikad se ne zna kad se moprijateljima , obitelji . Nikad se ne zna kad se moprijateljima , obitelji . Nikad se ne zna kad se može dobiti prilika za ostvarivanje ideala i jel i se e dobiti prilika za ostvarivanje ideala i jel i se e dobiti prilika za ostvarivanje ideala i jel i se e dobiti prilika za ostvarivanje ideala i jel i se

uopuopuopuopće moe moe moe može dobiti takva prilika . Npr., prilika za bolji e dobiti takva prilika . Npr., prilika za bolji e dobiti takva prilika . Npr., prilika za bolji e dobiti takva prilika . Npr., prilika za bolji život ili posao . ivot ili posao . ivot ili posao . ivot ili posao . Čoooovjek mora dobro vjek mora dobro vjek mora dobro vjek mora dobro

razmisliti jer ako ima neke razmisliti jer ako ima neke razmisliti jer ako ima neke razmisliti jer ako ima neke čvrste ideale , onda treba vidjeti koja bi odluka bila najbolja . Nikad vrste ideale , onda treba vidjeti koja bi odluka bila najbolja . Nikad vrste ideale , onda treba vidjeti koja bi odluka bila najbolja . Nikad vrste ideale , onda treba vidjeti koja bi odluka bila najbolja . Nikad

se ne zna što donosi sutra i sudbina . Ideali se mogu promijeniti zbog neke se ne zna što donosi sutra i sudbina . Ideali se mogu promijeniti zbog neke se ne zna što donosi sutra i sudbina . Ideali se mogu promijeniti zbog neke se ne zna što donosi sutra i sudbina . Ideali se mogu promijeniti zbog neke životne situacije ili ivotne situacije ili ivotne situacije ili ivotne situacije ili

nanananačina ina ina ina života . Tada ivota . Tada ivota . Tada ivota . Tada čovjek moovjek moovjek moovjek može postati de postati de postati de postati dobar ili loš. Svatko ima razliobar ili loš. Svatko ima razliobar ili loš. Svatko ima razliobar ili loš. Svatko ima različite ideale koji potiite ideale koji potiite ideale koji potiite ideale koji potiču u u u

razmišljanja i pogled na razmišljanja i pogled na razmišljanja i pogled na razmišljanja i pogled na život . Meivot . Meivot . Meivot . Međutim, neke ljude njihovi ideali mogu izjedati iznutra ako nisu utim, neke ljude njihovi ideali mogu izjedati iznutra ako nisu utim, neke ljude njihovi ideali mogu izjedati iznutra ako nisu utim, neke ljude njihovi ideali mogu izjedati iznutra ako nisu

ostvarivi . Tada gube samopouzdanje i misle da su gubitnici , a zapravo samo moraju dobro ostvarivi . Tada gube samopouzdanje i misle da su gubitnici , a zapravo samo moraju dobro ostvarivi . Tada gube samopouzdanje i misle da su gubitnici , a zapravo samo moraju dobro ostvarivi . Tada gube samopouzdanje i misle da su gubitnici , a zapravo samo moraju dobro

razmisliti o razmisliti o razmisliti o razmisliti o svemu . A ako su ideali ostvarivi , svemu . A ako su ideali ostvarivi , svemu . A ako su ideali ostvarivi , svemu . A ako su ideali ostvarivi , čovjek se osjeovjek se osjeovjek se osjeovjek se osjeća odlia odlia odlia odlično jer je uspio ostvariti svoje no jer je uspio ostvariti svoje no jer je uspio ostvariti svoje no jer je uspio ostvariti svoje

ideale . ideale . ideale . ideale .

Svatko razmišlja o svojim idealima , netko više , netko manje . Netko ih uspije ostvariti , Svatko razmišlja o svojim idealima , netko više , netko manje . Netko ih uspije ostvariti , Svatko razmišlja o svojim idealima , netko više , netko manje . Netko ih uspije ostvariti , Svatko razmišlja o svojim idealima , netko više , netko manje . Netko ih uspije ostvariti ,

a netko ne . Mogu nam promijeniti a netko ne . Mogu nam promijeniti a netko ne . Mogu nam promijeniti a netko ne . Mogu nam promijeniti život . Sve ovisi o nama . Jivot . Sve ovisi o nama . Jivot . Sve ovisi o nama . Jivot . Sve ovisi o nama . Jer umrijet er umrijet er umrijet er umrijet ćemo kada sami emo kada sami emo kada sami emo kada sami

popopopočnemo u svoje ideale sumnjati . nemo u svoje ideale sumnjati . nemo u svoje ideale sumnjati . nemo u svoje ideale sumnjati .

Ivana RoIvana RoIvana RoIvana Rožankoviankoviankovianković, 3.i, 3.i, 3.i, 3.i

8

¸¸Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati“

(Silvije Strahimir Kranjčević)

Uvijek u životu postoji sumnja, uvijek postoji „ja to ne znam“, „ja

to ne mogu“, ali i ono najgore, „ja to ne želim“. No, „ja to mogu“, „ja to

hoću“, „ja to znam“, to se kroz život susreće puno rjeđe. Čovjek ima puno

mogućnosti za birati što će raditi, kuda će se kretati, kako će živjeti.

Kada bi netko postavio pitanje koje ti može promijeniti život (npr.

posao), a ti u tom trenutku kažeš, „ne znam“, „razmislit ću“ ili na kraju

„ja to neću uspjeti“, u starijim danima svog života, kada bi se prisjetio te

prilike koja ti se pružala, bilo bi ti žao. Ljudi kažu: „E, tada sam bio

mlad i nisam mislio na budućnost“, „Propustio sam sjajnu priliku za

boljim životom“. Čovjek je slobodno biće, sam si kroji budućnost i sam

odlučuje o svojim postupcima i idealima. Najgore je kada čovjek počne

sumnjati u svoj život, u svoje ideale. Tada nema optimizma, tada je sve

crno- bijelo. Kada nemaš volje u životu, ne možeš ga ni prebroditi.

Ivan Kos, 3.i

9

NAJLJEPŠA UČIONICA U ŠKOLI – DVANAESTICA! Obiluje plakatima koje marljivo izrađuju učenici 3.e i 1.d. Ne bi li tako trebala izgledati svaka prava učionica?

fotografije: Tamara Kralj, 1.d

10

NAJLJEPŠA UČIONICA U ŠKOLI – DVANAESTICA!

Obiluje plakatima koje marljivo izrađuju učenici 3.e i 1.d. Ne bi li tako

trebala izgledati svaka prava učionica?

11

Zašto je elektrotehnika moj izbor?Zašto je elektrotehnika moj izbor?Zašto je elektrotehnika moj izbor?Zašto je elektrotehnika moj izbor?

Izabrao sam

elektrotehnički smjer

zato što sam čuo da

je jako dobra škola, a

i ne treba puno

bodova. Upisao sam

je i zato što su moj

brat i sestra završili

istu školu pa sam

pomislio da bi bilo

lijepo nastaviti tu

tradiciju.

Elektrotehni

ka je zanimljivo područje. Uvijek

sam se pitao kako struja prolazi

kroz neke predmete i zašto me

ponekad strese.

A korisno bi bilo i da znam

popraviti neke jednostavne

električne kvarove.

Elektrotehnički smjer je

težak, ali tako to mora biti. No,

zanimljiv je. Neki profesori su

strogi, ali to im je posao, da nas

pripreme za završnu maturu.

Tomislav Vujnović, 1.f

Oduvijek sam htjela

krenuti tatinim stopama. On mi je oduvijek bio uzor u svemu. To je jedan od razloga zašto sam odabrala ovu školu. On je diplomirani inženjer elektrotehnike. Radi u sigurnosno-obavještajnoj agenciji. Moj cilj je da jednoga dana dođem na njegovo

mjesto.Za to mi je potreban elektrotehnički fakultet i

naravno, dobre ocjene. Nisam oduvijek

željela njegov posao. Kada sam bila manja, imala sam snove kao i sve druge cure. Da budem poznata glumica, veterinarka, učiteljica,

pjevačica… Kako sam rasla,

moji su se planovi mijenjali. U početku sam planirala

upisati ekonomsku ili turističku školu, a tek

kasnije odlučiti se za dalje.

Tek u osmom razredu, kada sam se počela zanimati za

automobile, motore i stvari vezane uz elektrotehniku, shvatila sam što želim u životu.

U tatinom poslu privlači me i to što često

putuje, ima smještaj u najboljim hotelima, ima dobre službene automobile, laptope. No, znam da to ne dolazi samo od sebe. Znam da se on namučio da bi

stekao taj položaj i znam da ni meni neće biti lako.

Međutim, nabrojala

sam samo pozitivne strane toga posla, a ima i negativnih. Moj tata je

rijetko kod kuće jer puno

radi. Odlazi oko 8,00 ujutro, a vraća se iza 21,00 na

večer. Često radi i

vikendom. Žao mi je što nije više vremena kod kuće.

Ipak, elektrotehnika nije moj izbor samo zbog mojega oca niti zbog nekakve obiteljske tradicije (i djed mi je bio elektrotehničar). To je moj

izbor zato što ja to želim i zato što uživam u tome. Zanima me to područje i

vjerujem da imam dobru budućnost pred sobom koja

tek počinje.

Stella Cahun, 1

12


Zovem se Mislav Kovačević,

učenik sam 1.f razreda, zanimanje

elektrotehničara. Pokušat ću Vam objasniti

zašto sam odabrao to zanimanje.

U osmom razredu osnovne škole

započela su razmišljanja oko izbora srednje

škole. Mogućnosti je bilo mnogo. Mnoga

zanimanja su mi bila zanimljiva i privlačna.

Trebalo mi je puno vremena da

se odlučim. Znao sam da ću biti tehničar,

ali ne koje vrste. Profesori i prijatelji su mi

savjetovali da se odlučim između

elektrotehničara, strojarskog tehničara ili

računalnog tehničara. Počeo sam ozbiljnije

razmišljati o ta tri zanimanja. Prilikom

jednog razgovora s djedom, rekao mi je da je

i on bio elektrotehničar i da je to jako dobro

i zanimljivo zanimanje. Djedov savjet je bio

presudan.

Sada se školujem za

elektrotehničara. Vrlo sam zahvalan djedu

na savjetu jer sve što je on rekao o

elektrotehnici, istina je. Nadam se da ću i u

budućnosti raditi nešto vezano uz

elektrotehniku i da ću biti djedov ponos

zato što sam nastavio tradiciju.

Mislav Kovačević, 1.

Zovem se Matija Roginić i idem u 1.f razred Srednje strukovne škole Velika Gorica. Odabrao sam

zanimanje elektrotehničara. Pokušat ću Vam objasniti zašto sam odbrao baš to zanimanje.

Već u sedmom razredu počele su pripreme za srednju školu. Tko će što upisati? Najčešći odgovori su

bili: dečki za kuhare, cure za frizere ili pedikere. Odlučio sam se za elektrotehničara zato što me ta struka

privlači, htio bih u budućnosti raditi nešto u vezi sa strujom. A ima i još jedan razlog. I moj tata je

elektrotehničar i radi u Elektri u Velikoj Gorici. Tako ću vjerojatno slijediti njegove stope.

Znao sam da mi neće biti lagano u školi, stalno ću morati učiti. Ali eto, nadam se da ću proći sva

četiri razreda bez ponavljanja i da ću jednoga dana raditi kao i tata, u Elektri.

Matija Roginić, 1.f

Izabrao sam elektrotehniku

zato što mi se sviđa raditi sa

strujom i zato što je zanimljiva.

Već s devet godina sam se

počeo „zabavljati“ sa strujom,

malim motorićima i žaruljama

koje sam spajao na baterije.

Zanimalo me sve u

vezi sa strujom. Volio sam

gledati tatu kako on radi sa

strujom jer je on završio

elektrotehniku pa se razumije.

Gledao sam ga kako spaja

vodiče, otpornike, mjeri struju

mjernim instrumentom. To mi

je bilo zanimljivo pa sam i ja

poželio krenuti njegovim

stopama. Prvo sam mislio da se

elektrotehnika sastoji samo od

spajanja raznih stvari na

baterije, ali potom mi je tata

objasnio da se u elektrotehniku

treba razumjeti te treba imati

dobra predznanja iz

matematike i fizike. Tada sam

shvatio da je elektrotehnika i

teška. No, ipak sam želio

iskušati ono što me otprije

zanimalo i što me i sada

zanima.

Bio sam ponosan što

sam se upisao u razred

elektrotehničara bez problema

i što nisam nikoga iznevjerio.

Shvatio sam da je

elektrotehnika moj pravi izbor.

I zato želim završiti školu bez

poteškoća te naći pošten

posao ili možda krenuti na

fakultet.

Alen Ivančan, 1.f

13


Oduvijek su mi dobro

išle matematika i fizika , a iz

tehničkog sam bio najbolji.

Htio sam upisati Srednju školu

Ruđera Boškovića u Zagrebu,

ali nisam jer mi je to predaleko

od mojeg mjesta stanovanja.

Mnogi su mi rekli da bih

trebao upisati elektrotehnički

smjer u Velikoj Gorici jer je to

najbolja strukovna škola.

Susjed mi je rekao da je ovu

školu lako završiti „ako imaš

dobar šalabahter, sreće i ako te

profa ne ulovi“.

Nakon što sam upisao

elektrotehnički smjer u Velikoj

Gorici, mislio sam da će mi biti

lagano i da neću morati puno

učiti. No, prevario sam se. U

srednjoj školi je tako teško da

se čak i matematika mora učiti.

U osnovnoj su svi predmeti bili

lagani te si morao učiti samo za

trojku ili veću ocjenu.

S ovom školom mogu

upisati bilo koji fakultet (osim

medicinskog) te sam zbog toga

jako sretan. Čuo sam i da se u

Njemačkoj elektrotehničar

dobro plaća. Na taj način ću

imati puno novaca i raditi

posao koji volim.

Elektrotehnika je

oduvijek bila moj izbor jer sam

s tatom popravljao hladnjake,

perilice i druge strojeve koji su

trebali mali popravak. Nadam

se da ću se kroz školovanje još

bolje upoznati s osnovnim

električnim pojavama i

njihovim zakonitostima.

Kristijan Todorović, 1.f

Elektrotehnika je moj izbor još od šestog

razreda kada me je profesorica poslala na

natjecanje iz tehničke kulture.

Pripremao sam se mjesec dana, a onda je

došlo Županijsko natjecanje na kojem sam bio prvi

te sam išao dalje, na Državno natjecanje u Pulu. Na

Državnom sam bio sedmi. Isto se ponovilo i u

sedmom razredu. Išao sam na Županijsko i opet bio

prvi, a na Državnom sam bio trinaesti.

Ta natjecanja su me zainteresirala za

tehniku. Od tada sam se počeo raspitivati za

tehničke škole. Dvoumio sam se između zanimanja

strojarski tehničar i elektrotehničar. No, budući da

moj prijatelj ide u ovu školu za elektrotehničara, on

me nagovorio da idem s njim.

Još kao mali, volio sam biti s tatom u

garaži i pomagati mu. Jako su me zanimali alati.

Stalno sam ga ispitivao što čemu služi, kako se čime

radi. Tako su i moji roditelji vidjeli da me tehnika

zanima i podržali me.

Poslije ove škole, mislim ići na Vojnu

akademiju i završiti za inženjera elektrotehnike.

Nadam se da ću uspjeti ostvariti svoj cilj i raditi ono

što volim.

Gabriel Pucović, 1.f

Završio sam osmi razred i

upisao se za elektrotehničara.

U početku, sve je bilo lijepo.

Svi profesori su bili dragi,

nismo pisali testove ni

odgovarali. Nakon dva

mjeseca, sve je krenulo

nizbrdo. Svaki tjedan smo pisali

po nekoliko testova, profesori

su počeli ispitivati, a neki su

profesori postali jako strogi. I

tako sam izgubio volju za

elektrotehnikom. Ali me još

uvijek zanima struja. Možda

bih upisao nešto drugo da sam

prije znao, ali što je tu je.

Nastavit ću se truditi da

završim tu školu.

David Arbanas, 1.f

14

NA PRAKSINA PRAKSINA PRAKSINA PRAKSI

Kad sam prvi put došao na praksu,

predstavio sam se majstoru, a on mi je

rekao da će sve biti u redu ako ću slušati

njega i majstore s kojima radim. Objasnio

mi je sva pravila koja bih trebao znati i

pridržavati ih se. Zatim me je proveo kroz

radionicu gdje mi je pokazao strojeve,

dizalice i alate koje trebam poznavati.

Onda me je upoznao s majstorima i

praktikantima koji su treća godina

školovanja i od kojih mogu puno naučiti jer

su to već sve prošli.

Poslije upoznavanja, odveo me u

svlačionicu da se presvučem u radno

odijelo. Majstor s kojim radim mi je

pokazivao alat, sve dok nisam naučio koji

je koji i za što služi. Onda mi je rekao da

ponovno izvadim sav alat te da ga

ponovno složim, sigurno zato da bih što

bolje naučio i upamtio. Kad sam ga

ponovno složio, majstor mi je rekao da

sam spreman za dalje.

Onda me je majstor odveo do

dizalica i objasnio mi kako se dizalica

postavlja pod auto, kako se diže. Tek kad

sam i to naučio, majstor mi je rekao da

sam spreman za prvi popravak. Došao je i

prvi automobil. Majstor mi je govorio koji

alat da mu donesem. Donosio sam mu alat

i nisam nijedan krivo donio.

David Jurčić, 1.g

Na praksi je i lagano i

teško. Lagano mi je zato

jer moram čistiti

radionicu, pospremiti

alat, prazniti bačve s

uljem, poslodavcu ići u

dućan po hranu. A teško

mi je zato što ustajem u

sedam sati, imam samo

jednu pauzu, moram

gume puniti zrakom i

pritom paziti da ih ne

napunim previše jer bi

mogle puknuti.

Moj stručni učitelj

je strog. Ali on mora biti

takav zato da bismo mi

nešto naučili. Na praksi

se ne smijemo zabavljati

nego raditi. Kada radim u

školskoj radionici, stručni

učitelj gleda da li sve

radim kako treba.

Matija Grgić, 1.g

15

NA PRAKSINA PRAKSINA PRAKSINA PRAKSI

Na praksi mi je bolje nego u školi zbog Na praksi mi je bolje nego u školi zbog Na praksi mi je bolje nego u školi zbog Na praksi mi je bolje nego u školi zbog

toga što nas na praksi imatoga što nas na praksi imatoga što nas na praksi imatoga što nas na praksi ima manje nego u manje nego u manje nego u manje nego u

razredu. Mirnije je. razredu. Mirnije je. razredu. Mirnije je. razredu. Mirnije je.

Josip ŽirkoviJosip ŽirkoviJosip ŽirkoviJosip Žirković, 1.g, 1.g, 1.g, 1.g

Upisao sam se za Upisao sam se za Upisao sam se za Upisao sam se za

autoelektriautoelektriautoelektriautoelektričara. Ta škola ara. Ta škola ara. Ta škola ara. Ta škola

zahtijeva praktizahtijeva praktizahtijeva praktizahtijeva praktičnu nastavu. nu nastavu. nu nastavu. nu nastavu.

Na praksu idem u Diodu. Na praksu idem u Diodu. Na praksu idem u Diodu. Na praksu idem u Diodu.

Radim s tri majstora, a najviše s Radim s tri majstora, a najviše s Radim s tri majstora, a najviše s Radim s tri majstora, a najviše s

glavnim majstorom. Kad imamo glavnim majstorom. Kad imamo glavnim majstorom. Kad imamo glavnim majstorom. Kad imamo

neki problem, ne ljuti se na mene neki problem, ne ljuti se na mene neki problem, ne ljuti se na mene neki problem, ne ljuti se na mene

negonegonegonego mi uvijek pomogne i pomami uvijek pomogne i pomami uvijek pomogne i pomami uvijek pomogne i pomaže e e e

mi da naumi da naumi da naumi da naučim što više te da im što više te da im što više te da im što više te da

steknem znanje za taj posao da i steknem znanje za taj posao da i steknem znanje za taj posao da i steknem znanje za taj posao da i

ja jednog dana to mogu raditi. ja jednog dana to mogu raditi. ja jednog dana to mogu raditi. ja jednog dana to mogu raditi.

Na praksu volim iNa praksu volim iNa praksu volim iNa praksu volim ići zato što mi i zato što mi i zato što mi i zato što mi

majstor uvijek zada neki zadatak majstor uvijek zada neki zadatak majstor uvijek zada neki zadatak majstor uvijek zada neki zadatak

koji moram napraviti. Ukoji moram napraviti. Ukoji moram napraviti. Ukoji moram napraviti. Uživam u ivam u ivam u ivam u

tome, a kada nešto ne znam, tome, a kada nešto ne znam, tome, a kada nešto ne znam, tome, a kada nešto ne znam,

uvijek mi neuvijek mi neuvijek mi neuvijek mi netko pomogne. tko pomogne. tko pomogne. tko pomogne.

Kad nam završi radno Kad nam završi radno Kad nam završi radno Kad nam završi radno

vrijeme, svi sjednemo za jedan vrijeme, svi sjednemo za jedan vrijeme, svi sjednemo za jedan vrijeme, svi sjednemo za jedan

stol i razgovaramo o tome što stol i razgovaramo o tome što stol i razgovaramo o tome što stol i razgovaramo o tome što

moramo sutra napraviti. moramo sutra napraviti. moramo sutra napraviti. moramo sutra napraviti.

Marin Kelava, 1.gMarin Kelava, 1.gMarin Kelava, 1.gMarin Kelava, 1.g

Na praksu idem kod Zubaka.

Kada sam tamo došao prvi put, bilo me

je strah. Na ulazu sam stao i razmišljao:

„Hoću li se okrenuti i otići kući ili ući

unutra?“ Skupio sam dovoljno hrabrosti

i ušao.

Javio sam se tajnici. Ona me je

odvela i upoznala s majstorom Matom.

A on me je upoznao s ostalima.

Naravno, otprve nisam zapamtio sva

imena, toliko sam bio uzbuñen.

Zatim sam išao na razgledavanje

radionice. A onda je došlo i vrijeme za

rad. U početku sam samo dodavao alat i

promatrao što majstor radi. I polako

sam počeo učiti.

Atmosfera u radionici je odlična.

Luka Landeka, 1.g

Kada sam došao u Autokuću „Štarkelj“, odmah sam se upoznao s majstorima. Prilikom prvog popravka automobila, pokazali su mi kako treba stavljati zaštitu u automobil i kako

ga treba „potkvocati“ na dizalicu da ga mogu dići u zrak. Donio sam kantu za ulje koje treba ispustiti i filter ulja te jedan prsten koji ide u taj vijak da se zatvori mjesto gdje curi ulje.

U dvanaest sati započinje odmor koji traje 45 minuta. Naručili su hranu iz restorana da me počaste pošto mi je to bio prvi dan. Bio sam presretan.

Ima i jedna smiješna podudarnost. Na praksi su još dva praktikanta, dva Ivana. A i ja se zovem Ivan. Tako nas je trojica Ivana. Da bi nas nekako razlikovali, dali su nam nadimke. Jednog zovu Ivica, drugog Ivek, a mene zovu Mile.

Ivan Mičetić, 1.g

16

Razrednica je odlična, uvijek

pomaže kad zatrebaš pomoć. I drugi

profesori su dobri. Kod nekih se puno piše, a

kod nekih možeš i spavati. Najbolje su mi

profesorica Cmrečnjak i profesorica Bakula.

Kod profesorice Cmrečnjak možeš dobiti

dobru ocjenu ako si dobar i poslušan na satu.

Krešimir Walenschag, 1.g

Kako sam se snašao u novoj školi

Profesori su bolji od profesora u

osnovnoj školi. Samo mi se ne sviđa što

automehaničari imaju i po devet sati u

jednom danu, to je stvarno naporno. Ali

preživjet ću.

Nešto potpuno novo je praksa. To mi

je odlično. Jedan tjedan prakse, jedan tjedan

škole. Kad imam tjedan škole, onda se

odmaram od prakse, i obrnuto.

Čabrajec Mario, 1.g

U ovoj školi su mi bolji

profesori nego u osnovnoj zato što se

bolje odnose prema učenicima i uvijek

pomognu ako nekome zatreba.

Dario Matanović, 1.g

Naša razrednica mi se

odmah jako svidjela i bila mi je

simpatična.

Ivan Savanović, 1.g.

U novoj sredini mi je sve bilo čudno

jer je prijašnja škola bila mala, a ova

je tako velika da se u njoj još uvijek

ne mogu snaći.

Marko Mesić, 1.g

17

razmišljanja 1.g (izvadci iz zadaćnica)

Kako sam se snašao u novoj školi

Kad smo na praksi kod prof. Rožmana, bolje nam je

nego na nastavi. Tamo učimo sve o našoj struci,

autoelektrici. Kad smo na nastavi, neki predmeti su

mi zanimljivi, a neki nisu. Na primjer, etika mi je

najbolji predmet, i profesor iz etike je najbolji.

Najgori mi je predmet matematika, ali , na sreću,

razrednica mi predaje matematiku pa će biti lakše.

Ivan Đotlo, 1.g

Želio bih proći razred i steći što više prijatelja. Želim

biti u što boljim odnosima s profesorima i imati što

bolje ocjene. Želim da ostali vide da sam dobar dečko

i da mogu još više. Želim proći sve razrede i da u

životu budem netko i nešto. I želim ostalima pokazati

i dokazati da nisam došao u školu zabavljati se nego

nešto naučiti

Hrvoje Ivančić, 1.g

18

Zdravi duh u zdravome tijeluZdravi duh u zdravome tijeluZdravi duh u zdravome tijeluZdravi duh u zdravome tijelu

Sport nije samo fizička aktivnost

već i duhovna. Preporuča se svakome

čovjeku. No, neki ljudi to odbijaju jer imaju

neka svoja razmišljanja kojima sami sebe

tješe.

Sport je u mome životu sve: i sreća,

i radost, i tuga, i patnja. Sve to nalazim u

sportu. Sport zvan „Ultimate fight“

drugačiji je od ostalih sportova. Zahtijeva

više razmišljanja i više agresivnosti od

drugih sportova, a najviše od svega -

samokontrole fizičke sposobnosti. Time

dokazujem da sport nije samo sport već

ritam života kao i ritam u pjesmi. Jedno

bez drugog ne ide.

U sportu potpuno oslobađamo svoj

duh, u tome se vide kvalitete sportaša.

Sport je umijeće koje priznaje cijeli svijet.

Sport poboljšava zdravstveno stanje,

isključivo zbog kretanja tijela. Pomoću

sporta, ljudi gube masnoću, glavnog

neprijatelja u ljudskome rodu.

Masnoća otežava srcu da pumpa

krv u žile, a treningom i sportom potičemo

rad srca i jače prokrvljavamo tijelo. Upravo

time izbjegavamo bolesti i viruse. Ljudi

gledaju svašta na televiziji, a premalo o

zdravome životu, duhu i sportu.

Bitno je baviti se sportom i truditi

se oko njega. No, ljudi često zaboravljaju

na sport. Zbog toga jer je on zahtjevan,

naporan, skup, dosadan... To su samo

priče čovjeka koji ne očekuje puno od sebe,

niti ne drži do sebe i svog zdravlja. A

upravo je zdravlje najveće bogatstvo koje

čovjek može imati.

Lovro Krmpotić, 3.i

19

NNNNaaaassssiiiilllljjjjeeee ooookkkkoooo nnnnaaaassss

Nasilje je problem današnjega društva. Ljudi koriste nasilje

jedni protiv drugih. Toliki se bore za mir, ali neuspješno.

Nasilje postoji od početka čovječanstva. Oduvijek je tu i

vjerojatno će biti i u budućnosti. Prije su se ljudi borili oko hrane, no

sada se bore radi drugih razloga. Od razvitka prvih civilizacija, nastajali

su ratovi radi teritorija, osvete, radi svađe između dvojice plemića. Bilo

je mnogo ljudi koji su htjeli vladati svijetom, a neki su skoro i uspjeli.

Što smo bliže današnjem danu, sve je više nasilja. Nakon otkrića novoga

svijeta, nastale su nove velesile koje su osnivale kolonije i ratovale za

njih protiv domorodaca tih dijelova svijeta, a i jedni protiv drugih. Tu je

i porobljavanje crnaca, nasiljem.

Sve je više nasilja, luđaka koji žele vladati. U dva svjetska rata

izginulo je više od 30 milijuna ljudi.

I danas ima nasilja.

Ono je povezano uz kriminal,

rasizam, drukčija razmišljanja,

vjeru. Nasilja ima i na

sportskim događanjima, a

ubojstva se događaju i na

ulicama.

Dok je ljudi, bit će na

žalost i nasilja. Nije ga lako

iskorijeniti iz društva jer je

duboko bacio korijen.

Ivan Zrno, 1.f

U svijetu oko nas

vlada nasilje, izuzetno velika

uznemirenost, jedna svađa

slijedi za drugom. Posvuda

ratovi, podjele među nacijama,

vjerske razlike, razlike među

ljudima. I mi smo isto tako

nasilni, nečasni, puni mržnje.

Mi smo, kao ljudska

bića, stvorili sve što se događa

oko nas i to se ne može

promijeniti dok se mi ne

promijenimo. To je korijen

svega. Želimo učiniti nešto u

svijetu oko sebe, želimo da

nam vlada, ustanove ili nešto

takvo budu bolji, ali nikako da

kažemo da smo mi sami stvorili

te probleme. Sve dok se mi ne

počnemo mijenjati, neće se ni

to promijeniti. Nakon stotine i

stotine godina, isti smo kao i

prije. Nismo se promijenili pa i

dalje nanosimo trajnu štetu.

Susretnemo li se s nasiljem lice

u lice, kako ćemo postupiti?

Vjerojatno kao i drugi, bit

ćemo nasilni. Svjesni smo da to

nije u redu, ali ipak to činimo.

Htjeli bismo se

promijeniti, ali uvijek čekamo

druge da to prvi učine, e pa u

tome je problem! Prvo bismo

trebali početi od sebe pa onda

isto očekivati od drugih.

Dominik Galeković, 1.f

Kad bi svako dijete živjelo znajući da je voljeno, da ima prijatelje, znajući da će imati bezuvjetnu ljubav te kad bi

svaki roditelj proveo sa svojim djetetom po nekoliko sati dnevno, mislim da ne bi bilo nasilja. No, današnji je

život takav da se takvi uvjeti katkad ne mogu ispuniti. Jer – vjerojatno je – ako dijete ima problem, ima ga i

netko s kim ono živi. Problem nasilja ne može se samo jednog dana pojaviti. A možda na dijete utječe njegovo

društvo. Ili nešto što je vidjelo, čulo. Sve proizlazi iz nas ljudi kao iz zajednice, a poduzimamo li dovoljno da bi to

prestalo?

Martin Šebek, 1.f

literarni radovi uČenika - naslovnica · tata je zatražio dvije boce vode, jednu za stariju...

Documents