List Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stenjevec Br. 1 (29), korizma 2014.

Dragi župljani, ušli smo u vrijeme korizme. To je razdoblje od 40 dana koje nas

poziva da pročistimo i obnovimo svoju vjeru. Na korizmenom putovanju, Crkva

nam nudi tri ključne riječi kako bismo se prikladno pripremili za Uskrs, prema

kojemu je korizma usmjerena.

Prva riječ je post. To znači suzdržati se od nečega. Post kako bismo osjetili glad,

kako bismo shvatili da nismo dovoljni sami sebi. To ne znači reći ne stvarima,

već stvoriti novi prostor da možemo reći da u slobodi, da možemo reći da

stvarima koje su nam istinski važne i dragocjene. Post od televizije, kako bismo

više razgovarali u obitelji. Post od cigareta, kako bismo izašli u šetnju s

prijateljima. Post od računala, kako bi više pomagao bližnjima. Post od kolača,

kako bi se pomoglo siromašnima.

Druga riječ je molitva. Moleći, shvaćamo da potpuno pripadamo Bogu. U

korizmi je vrijedno započeti neku novu molitvu, osvježiti svoju molitvenu

praksu, moliti uz Bibliju, moliti polako i sabrano. Treća riječ je milosrđe. Ono

nas uči da vjera zahvaća cijeli naš život i da kao vjernici trebamo paziti na

potrebe bližnjih. Zazivajmo u svemu tome vodstvo Duha Svetoga da ostanemo

postojani na Božjem putu, koji vodi do Uskrsa!

Primi, Gospodine, naše

korizmene molitve.

Sjedini s njima svoju

muku, koju si za nas

trpio. Udijeli nam po

njoj svoje milosrđe.

BOŽJA RIJEČ: Evanđelje Pepelnice

Pepelnica – ČISTA SRIJEDA, 5. 3. 2014., Evanđelje: Mt 6, 1-6.16-18

U ono vrijeme, reče Isus svojim učenicima: "Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to po sinagogama i ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti."

IZ KORIZMENE PORUKE PAPE FRANJE

Draga braćo i sestre, neka ova korizma nađe Crkvu

spremnu i pripravnu svjedočiti onima koji žive u

materijalnoj, moralnoj i duhovnoj bijedi poruku

evanđelja, čija je srž navještaj ljubavi milosrdnog

Oca, koji je spreman prigrliti u Kristu svaku osobu.

Moći ćemo to učiniti u mjeri u kojoj budemo

suobličeni Kristu, koji je postao siromašan i

obogatio nas svojim siromaštvom. Korizma je

prikladno vrijeme za samoodricanje; bilo bi dobro

da se zapitamo čega se to možemo odreći da

drugima pomognemo. Ne zaboravimo da pravo

siromaštvo boli: odricanje ne bi bilo valjano bez te pokorničke dimenzije. Nepovjerljiv

sam prema milostinji koja čovjeka ništa ne stoji i koja ne boli.

Neka nas Duh Sveti, zavaljujući kojem "[smo] kao siromašni, a mnoge obogaćujemo;

kao oni koji ništa nemaju, a sve posjeduju" (2 Kor 6, 10), podupre u našim odlukama i

ojača našu pozornost i odgovornost prema ljudskoj bijedi, da bismo postali milosrdni i

činili milosrđe. S tom željom, jamčim svoju molitvu da svakom vjerniku i svim crkvenim

zajednicama korizmeni hod bude plodonosan i molim vas da molite za mene. Neka vas

Gospodin blagoslovi i Gospa čuva!

ŽIVOT KAO ŠALICA KAVE

Grupa bivših studenata sakupila se radi posjeta svom starom profesoru. Razgovor je

ubrzo prerastao u pritužbe o stresnom poslu i životu.

Nakon što im je ponudio kavu, profesor se iz kuhinje vratio s velikim loncem i cijelim

asortimanom šalica – porculanskih, plastičnih, staklenih, kristalnih; neke su bile

običnog izgleda, neke profinjene, neke skupocjene. Rekao im je neka se posluže kavom.

Kad su svi studenti imali šalicu u ruci, profesor je rekao: "Kao što vidite, sve lijepe i

skupocjene šalice su zauzete; obične i jeftine su ostale. Dok je za vas jedino normalno

da želite samo najbolje za sebe, to vam je ujedno i izvor stresa. Znajte da izgled šalice

ne daje okus kavi. U većini slučajeva kava je zbog šalice samo skuplja, a nerijetko i

skriva što pijemo. Ono što je svima vama uistinu trebalo jest kava, ne šalica, a ipak ste

svjesno posegnuli za najboljom šalicom… onda ste nastavili mjerkajući tuđe šalice.

Sada razmislite o ovom: Kava je život; posao, novac i položaj u društvu su šalice. Oni su

samo alati za držanje Života. Vrsta šalice ne definira, niti mijenja kvalitetu života koji

živimo. Ponekad, koncentrirajući se samo na šalicu, propustimo uživati u kavi. Pijete

kavu, a ne šalicu. Najsretniji ljudi nemaju sve najbolje, oni izvuku najbolje od svega."

40 DANA ZA ŽIVOT (Maja Devaj)

ONO ŠTO VEĆINA NAS NE ZNA! Danas je u svijetu pobačaj vodeći uzrok smrti. Godišnje

u svijetu više ljudi umre od pobačaja nego od gladi, rata i bolesti, točnije – svake se

godine pobaci 42 milijuna djece! U Hrvatskoj taj broj godišnje varira između 10 i 13

tisuća, ali ako se uračunaju i ilegalni pobačaji, broj se kreće između 35 i 40 tisuća. U

Zagrebu se izvrši oko 1500 pobačaja godišnje.

40 DANA ZA ŽIVOT miroljubiva je i molitvena, dokazano djelotvorna pro-life inicijativa,

u koju je do sada uključeno preko 600 000 ljudi i preko 300 gradova diljem svijeta. Što

znači da je dokazano djelotvorna? Spašeno je 8245 života, obratilo se 88 zaposlenika

koji su radili u centrima za pobačaj, zatvorene su 44 klinike gdje su se vršili pobačaji.

U gradu Zagrebu ove godine tijekom korizme (od 5. ožujka do 13. travnja) traje ova

inicijativa s ciljem prestanka pobačaja u bolnici "Sestara milosrdnica" (Vinogradska) u

Zagrebu (gdje se izvrši više od 500 pobačaja godišnje).

Tri su glavna načina na koje se ljudi mogu uključiti: 1. molitva i post, 2. miroljubivo

bdijenje te 3. osvješćivanje lokalne zajednice. Više informacija možete pronaći na

internet stranici 40danazazivot.net.

Post i milostinja su dva krila koja dižu k Bogu molitvu u korizmi.

(Sv. Augustin)

KRATKI KRIŽNI PUT

1. Isusa osuđuju na smrt. A on je smrt pretvorio u život. Gospodine, daj da se ne bojim nikakvih osuda, jer me sve osude ovoga svijeta oslobađaju od navezanosti na prolazno i osiguravaju ono vječno.

2. Isus prima na se križ. Tako je sve naše križeve pretvorio u sredstvo spasenja. Gospodine, Zahvaljujem Ti na križevima i molim Te snage da ih mogu zajedno s Tobom nositi za spasenje svojih bližnjih.

3. Isus pada prvi put pod križem. Prirodno je pasti pod teretom koji me nadilazi. Ali je isto tako prirodno ustati i nastaviti životni put. Gospodine, daj da me nikada ne obeshrabre padovi, klonuća, slabosti i nesigurnosti.

4. Isus susreće svoju svetu Majku. Po njoj je došao na ovaj svijet. Ona je prisutna sada kad patnjama i smrću vraća ovaj svijet Bogu. Gospodine, pridruži i moje patnje svojim i Marijinim patnjama, da tako sudjelujem u Tvome djelu spasenja.

5. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ. Čovjek pomaže Bogu nositi križ, jer tako Bog hoće. Čovjek čovjeku pomaže nositi križ. Gospodine, hvala Ti što mogu s Tobom nositi križ. Daj da i ja dopustim da mi drugi pomognu nositi moj križ.

6. Veronika pruža Isusu rubac. Isus joj ostavlja utisnuto svoje patničko lice. Ljubavlju prema drugima otkrivam pravo patničko lice brata i sestre. Gospodine, daj mi da imam srca za patnje drugoga.

7. Isus pada drugi put pod križem. Najčešće klonemo pod svakidašnjim teretima koji se ponavljaju. Gospodine, daj mi snage da ustrajem do kraja noseći svoj svagdanji križ.

8. Isus tješi jeruzalemske žene. Prihvaća njihovu samilost, ali ih upozorava na najveće zlo: grijeh, koji je izvor svih patnja. Gospodine, daj mi takvu samilost koja će mene i svijet mijenjati nabolje.

9. Isus pada treći put pod križem. Teret je za njegova pleća prevelik. No, njegova ljubav prema meni još je veća. Gospodine, daj da moja ljubav prema Tebi i ljudima bude veća od svih patnja.

10. Isusa svlače. On dopušta da mu skinu i ljudsko odijelo i ljudsko dostojanstvo. Skidanjem odijela otvaraju se rane od bičeva i udaraca. Gospodine, nauči me tako trpjeti, da vjerno podnesem i kada mi je narušeno ljudsko dostojantsvo.

11. Isusa pribijaju na križ. Željezni čavli otkrivaju neslomivu snagu Isusove ljubavi kojom je prikovan na križ. Gospodine, daj da i mene moja ljubav prema Tebi prikuje na životni križ po kome se spašavam.

12. Isus umire na križu. Isus je umro da ja živim. Kad s Isusom živim i umirem na ovom svijetu, On mi otvara vječnost. Gospodine, daj da mi zadnje umiranje bude početak vječnog života.

13. Isusa skidaju s križa. Nakon što je izvršio životnu zadaću, vraća se u krilo Majci. Gospodine, daj da shvatim kako mogu svima pripadati tek onda kad izvršavam Od Oca povjerenu mi zadaću.

14. Isusa polažu u grob. Nada čovječanstva ulazi u beznađe groba. Više ne smije biti beznađa ni u grobu, ni u svijetu, ni u ljudskim srcima. Gospodine, otvori mi oči srca da vidim kako više nigdje nema beznađa.

15. Isus ustaje iz groba. Smrt nije kraj.

IZVOR I PUT KRŠĆANSKE MOLITVE (Ksenija Čičak)

Biblija, Riječ Božja, temeljni je izvor kršćanske molitve, jednako Stari i Novi zavjet.

Molitva je razgovor s Bogom koji se u Bibliji predstavlja osobno, on je živi, prisutni i

djelatni Bog okrenut prema nama i za nas. Prava molitva pretpostavlja vjeru u osobnog

i prisutnog Boga. Božje stvaranje sam je izvor molitve i iz te stvarnosti stvaranja živi

molitva. U molitvi čovjek izražava svoj odnos s Trojedinim Bogom, Ocem, Sinom Isusom

Kristom i Duhom Svetim. Molitva je uzdignuće duše k Bogu i neizmjeran dar.

Polazeći od toga da je naša vjera veliko otajstvo koje ispovijedamo u Apostolskom

vjerovanju i slavimo u sakramentalnom bogoslužju, pronalazimo da je misterij svete

vjere zahtjev za vjernike da u nju vjeruju, da ju slave i proživljavaju u osobnom odnosu

s Bogom. Taj odnos je molitva. Molitva ne smije polaziti od naše volje i oholosti, već

mora proizlaziti "iz dubine" (Ps. 130,1) ponizna i skrušena srca. Poniznost je temelj

molitve i raspoloženje za primanje nezaslužena dara molitve: "čovjek je prosjak Božji"

(sv. Augustin). Krist dolazi ususret svakom ljudskom biću jer je molitva dar i susret

Božje i naše žeđi za ljubavlju.

U Starom zavjetu Božji poziv praocu Abrahamu pravi je primjer vjere u Božji naum i

istinsku molitvu srca koje se pokorava Riječi Božjoj. Kroz Stari zavjet pronalazimo još

Mojsijevu molitvu za narod, koja se izražava kroz prisan odnos s Bogom "licem u lice,

kao čovjek s prijateljem" (Izl 33,11) i molitvu kralja Davida koji moli za svoj narod i u

njegovo ime. Psalmi čine vrhunac i remek djelo molitve u Starom zavjetu, oni su zrcalo

čudesnih djela Božjih u povijesti njegova naroda. Molitva nadahnuta Riječju Božjom

ostvaruje dijalog u vjeri s Bogom, izražava povjerenje u Boga i treba biti povezana sa

svim aspektima života. To posebno ističu psalmi koji su uzor starozavjetnih molitava.

Božja Riječ postaje čovjekova molitva i Duhom Svetim nadahnuta. Psalme je Krist molio

i ispunio. Iako odražavaju prošli događaj, mogu ga moliti ljudi svih prilika i vremena jer

su trajan i bitan dio molitve Crkve. Na pitanje zašto uopće molimo, odgovor

pronalazimo u svojoj potrebi i ovisnosti o Bogu koji se aktivno zauzima u događanju, ali

s Bogom u Isusu Kristu Gospodinu našemu. Čovjek se u potpunom predanju i

poniznošću oslanja na Božju snagu, a ne na svoju osobnu volju. "Prepusti Jahvi putove

svoje, u njega se uzdaj, i on će sve voditi" (Ps 37,5).

Evanđelje nam predaje jasan Isusov nauk o molitvi kroz koju se otkriva Kraljevstvo

Božje. U besjedi na gori Isus traži obraćenje srca. Srce čovjekovo usmjereno na

obraćenje uči se moliti u vjeri srca. Uzor svake molitve jest molitva Oče naš (Mt 6,9-

13;Lk 11,2-4) jer našu molitvu upravljamo u Isusovo Ime (Iv 5,17) Bogu Ocu, ali to

činimo Snagom Duha Svetoga kojeg je Isus poslao (Rim 8,18; Gal 4,6). Luka evanđelist

naglašava ustrajnu molitvu, na koju nas poziva sam Isus: "I ja vam velim: ustrajno

molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko

moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca" (Lk 11,9-10).

Molitva je Dar Duha Svetoga i djelo Duha Svetoga u nama, a istinsku molitvu u životu

prepoznajemo po svojim plodovima. Molitva 'u Duhu' nije čarobna moć, nego nas

osposobljava za rast kroz cijeli život. Molitva liječi i osposobljava nas za rast kroz život.

Prava molitva uvijek je ujedno i pravi život. Ispravno moliti znači ispravno živjeti jer

riječi izgovorene u molitvi moraju imati svoje pokriće u našim djelima koja postaju

vidljiva kroz život kršćanske vjere.

VRIJEME ZA MOLITVU

Jutros sam se probudio rano

i uletio ravno u novi dan;

toliko me posla čekalo

da molitvu propustio sam.

Odasvud me okružiše teškoće,

i teža bijaše svaka nova stvar.

“Zašto mi Bog ne pomaže?” pitah se.

Odgovorio mi je: “Da si me zamolio bar.”

Htjedoh vidjeti svu radost i ljepotu,

ali dan je izgubio čar;

Upitah se zašto mi ih Bog ne pokaže.

On reče: “Ali, da si zatražio bar.”

Pokušah doći u Božju blizinu;

svaki sam ključ iskušao.

A Bog me blago i s ljubavlju ukorio:

“Ali, prijatelju moj, nisi pokucao.”

Jutros sam se probudio rano

i zastao prije ulaska u novi dan;

toliko me posla čekalo

da vremena za molitvu naći – morao sam.

SAVJEST (Ivan Fedor)

"Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži",

rekao je jednom prilikom najpoznatiji znanstvenik 20. stoljeća Albert Einstein.

Međutim, to je puno lakše reći nego učiniti. Danas, možda više nego ikad, dolazi do

napada na čovjekovu savjest. Kako da se čovjek, koji je uz to još i kršćanin, postavi u

situaciji kada je zakon usmjeren protiv njegove savjesti? Kako da reagira, kome da se

obrati?

Odgovor na to pitanje nastoji dati i dokument Gaudim et spes, koji je na neki način

izrazio zaključke Drugoga vatikanskog koncila. U njemu se u poglavlju Dostojanstvo

moralne savjesti upravo raspravlja o tome što je savjest, kako funkcionira i zašto se

uvijek moramo ravnati prema njoj. Govori se o tome kako u dubini savjesti čovjek

otkriva zakon koji on sam sebi ne daje, ali kojemu se mora pokoravati. Upravo u

pokoravanju tom zakonu nalazi se čovjekovo dostojanstvo i po tom zakonu će mu se

suditi. Savjest se definira kao najskrovitija jezgra i svetište čovjeka, gdje je on nasamo s

Bogom. U toj dubini i intimi duše čovjek jasno čuje Božji glas. Taj glas ga uvijek poziva

da ljubi i čini dobro, a izbjegava zlo. Čovjek uvijek, i u najtežim trenucima, u srcu ima

zakon što mu ga je Bog upisao. Dalje se nastavlja kako kršćani, zahvaljujući tome što su

vjerni savjesti, drugima pokazuju ispravan primjer te zajedno s drugim ljudima i

društvenim skupinama rade na traženju istine i istinskom rješavanju brojnih moralnih

problema društva. Također, Isus nam je jasno u svom nauku rekao: "Istina će vas

osloboditi." Ako se istina krije u našoj savjesti, onda znamo što nam je činiti.

Savjest je najveći dar koji nam je Bog dao. Često će nam biti teško slijediti je i slušati,

ali "uska su vrata koja vode u Kraljevstvo Božje." Nemojmo dopustiti da nam savjest

bude "poput dobre djevojke: takva da se uvijek možemo nagoditi s njom", kako je

svoju definirao Winston Churchill.

Savjest je glasnica Onoga koji nam u svijetu naravi i u svijetu

milosti skrovito govori, poučava nas i vodi. Savjest je prvi od

Kristovih namjesnika. (Blaženi John Henry Newman)

INTERVJU: STANKO PISKAČ (Anđelko Katanec)

Župa ima ulogu povezivanja vjernika i razvijanja bratskih odnosa među njima. Svaki župljanin vrijedan je član zajednice i na svoj način doprinosi bogatstvu i jedinstvu svih vjernika. Nedavno sam se susreo s jednim našim župljaninom, Stankom Piskačem, kojega često viđam na misi, a koji me povremeno razveseli nekom pjesmom o našoj župi, Djevici Mariji i sličnom. Prenosim dio našeg razgovora, kako biste imali priliku upoznati se sa Stankom i njegovim bogatim životom, ispunjenim raznolikim iskustvima.

Počnimo od vašeg životnog puta. Možete li nam reći štogod o sebi?

Rodio sam se ‛45. u selu Gačice, mjestu između Varaždina i Ivanca. Bilo nas je osmero braće i sestara. Ja sam bio prvi, tj. najstariji. Nakon osnovne škole, s 15 godina upisao sam Učiteljsku školu u Čakovcu. Hodao sam tamo mjesec dana, a kako sam već otprije imao problema sa zdravljem, morao sam u Bolnicu za plućne bolesti Varaždin, gdje sam bio 6 mjeseci. Bolest je bila u početnoj fazi, te sam primio tek 6 injekcija 'Streptomicina', nasuprot mojih sudrugova i supatnika, koji su ih dobivali i po stotinu. No, sve to mi je skrenulo život u potpuno drugom smjeru od onoga kaj sam ja planiral i namjeraval. Bil sam pomalo

dezorijentiran. Nakon toga sam probal ići u Tehničku školu u Varaždin, no to mi 'baš' nije išlo, pa su me usmjerili na Stenodaktilografski tečaj. To sam lako završio, ali tu se nije moglo dobiti posla, pak sam se nakon par mjeseci javljanja na burzu v Ivancu, uputil v 'beli Zagreb-grad'. Prve 3-4 godine radio sam na pogonu u ciglani, a od '73. do '78. su me premjestili u tvornički laboratorij, gdje sam delal na ispitivanju gline. Već prije sam se 'igrao' s glinom, tj modelirao sam keramičke ili glinene figure, pak sam i dvije godine hodao na poduku kod priznate umjetnice Jelačić Ivane, u Klaićevoj ulici. Izrađivao sam razne figurice 'dedeke i babice', križeke i kalendare, a i gipsane kalupe za to. Stradao sam 1978. u prometnoj nesreći, pak su mi nakon dvogodišnjeg oporavka predložili izradu tih figurica u poduzeću, koje su im 'dobro došle' za poklone poslovnim partnerima.

Puno sam toga izradio i za 'svoju dušu', pa u stanu više nije bilo mjesta za sve. Mnogo sam tih figurica dao u dvorac Veliki Tabor, gdje je bilo puno 'praznine' i mjesta za njih.

A vaša obitelj? Gdje su sada vaša braća, s kim vi živite?

Od osmero braće, svi smo još živi i kol'ko tol'ko zdravi. Jedan je naftaški inženjer, jedan je svećenik, jedna sestra je medicinska sestra u Varaždinu, jedna je u Kanadi, a jedna u Njemačkoj. I tak. Oni imaju već svoju djecu i unuke, obitelj se raširila prek pol svijeta. Ja sam se vjenčao 29. studenoga 1972. i to u Gačicama, u selskoj kapeli, ali smo od početka živjeli u Zagrebu. Imam sina i kćer i dvije unuke.

Kada ste se počeli baviti glazbom i pjesmama?

Negdje '68. sam polazio tečaj harmonike i to mi je 'poljepšalo' život, jer po Zagrebu nisam baš imao volje lutati, za to je trebalo penez, pak sam se znao češće povući i 'osamiti' i 'f tim cajtima' su nastale i mnoge pjesme i melodije za popevke.

Vidim da su vam sve pjesme na kajkavskom. Jeste li od početka pisali na kajkavskom narječju?

Nisam. Ispočetka sam probal pisati na književnom, no oko '72. su me u sastav pozvali dečki Zagorci iz mjesta Škaričevo, koji su 'sviruckali' i sastav smo prozvali 'Veseli Škaričani'. Želja im je bila sudjelovati na zagorskoj 'veselici' ili festivalu 'Igrajte nam mužikaši' na Bedekovča-nskim jezerima. Trebali su i neku popevku, a ja sam ih već prije par složio i uglazbio. Na tome festivalu smo otpjevali dvije moje pjesme, a za jednu smo dobili i nagradu stručnog žirija! Vidio sam tada vrijednost, ljepotu i 'milozvučnost' kajkavskoga govora. Mnogi ga nisu koristili i prihvaćali, jer im je 'nepriličan' i teže razumljiv.

Jeste li snimili koju pjesmu?

Jesam, i to pjesmu 'Zagorje moje drago', koju smo svirali u Bedekovčini, a uz nju i jednu polku, koju su nazvali 'Škaričanska polka.' No, sastav Škaričana nije bio dugog vijeka zbog vojske, posla, a onda i moje nesreće. Ja sam uglazbio 5-6 pjesama, a ostale su neki drugi uglazbili i izvodili. Ja sam nastavio pisati popijevke i poeziju.

U mnoštvu pjesama koje ste napisali i pokazali mi, uz svaku stoji prigodna fotografija i kratka zabilješka. O čemu ste najčešće pisali, o ljubavi, vjeri, obitelji?

Tak, pisao sam bilo kaj bi mi se dopalo, dojmilo, ili 'zazvonilo' v glavi i mislima. O svemu i o svačemu. Često sam pisao što su od mene tražili i to me je nekako usmjerilo u stvaranju.

Vjerske pjesme me nije nitko posebno tražio, ali sam napisao neke, čija bi mi 'tematika' došla sama iz nekih 'viših sfera!' Napisao sam 'Molitva zagorskoga župnika', za koju me 'nadahnul' brat Marijan 'Zagorski župnik', a i poznati 'Kajkavski kantautor' Ivica Pepelko me isto svojevremeno iskal pokoju, ali on je imal čisto dosta i svojih, tak da ni trebal Piskačove! 'Župnikovu molitvu' sem '09. poslal u

Križevce na Susret hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva 'Stjepan Kranjčić' i oni su ju objavili u Zborniku. Dosta sam pisao i o našoj 'Stenjevečkoj Gospi', čiji me je 'kipec' više put potaknul na pokoji stihek.

Kad mi se nešto dopadne, onda pjesma ide sama od sebe. Ako sam raspoložen, onda ju, kak bi se reklo, odmah 'vdrapim', a inače kad dođe neka ideja, zabilježim ju i pustim da si 'odehne' i malo u glavi razvija. Neke su pjesme malo vesele, neke žalosne, kak sem već raspoložen. I tak. Nema tu prevelike mudrosti, treba samo biti 'radišan' i zapisati dok nekaj 'opadne na pamet', imam svoje misli, 'svoju pamet', trudim se da nikoga ne kopiram, neg da očuvam svoj 'stil i izraz' kak se to veli.

Gdje ste sve predstavili svoje pjesme?

Od mojih popijevki, mnoge su bile na 'Zagorskoj krijesnici', na 'Pjesmi i tamburi' u Krapini, u Lisinskom, na kajkavskim recitalima 'Dragutin Domjanić' u Sv. I. Zelini, gdje sem požnjel par nagrada, čak i 'nofčanih', našlo se je 'fajn' toga. Posljednje priznanje primio sam za nagrađeni literarni rad natječaja Kreativnosti osoba s invaliditetom za pjesmu 'Z Bogečka škrlaka.'

Kako ste danas sa zdravljem?

Pa, nakon nesreće ostale su neke posljedice. Malo mi je atrofirana desna ruka i desna noga. No samo po sebi, dobro se nosim. Ne osjećam neku posebno teškoću – kak veliju – če ti je Bog dal 'križ', dal ti je i jakost da ga nosiš!

Vidimo vas skoro svaki dan na misi bilo kod nas ili u Župi sv. Nikole. Koliko vas vjera vodi u životu?

Pa trudim se dolaziti svaki dan na misu, nije mi teško, a to mi je duhovno osvježenje i podstrek za 'dnevne poteškoće'. Znate, kad sam dobio mirovinu, išao sam jedanput pokraj potoka od nove crkve u Malešnici. I vidio sam s livade našu crkvu, koju je baš tad sunce osvijetlilo i to me je malo dirnulo. I tad sam si rekao: 'Evo, sad sam svoj gazda, sad mogu ići k meši kad hoću.' Prije su me tjerali na rad, trebalo je delati po danu i po noći. Sad mogu ići i u dan i vrijeme kad mi je volja. Najčešće idem tu k Gospi Stenjevečkoj, ali nekad za 'promjenu' odem i k Svetom Nikoli.

Dok razgovaramo, pokazujete mi na računalu svoju kolekciju fotografija, pjesama i raznih stvari, sve sortirano po tematskim datotekama. Kako vam ide rad na računalu?

Pa, dosta dobro mi ide. Išel sam na tečaj. I to mi dosta pomaže. Dosta me zabavi jer ima stvari koje mi se sviđaju. Tu tražim i razne pjesme. Također, skupljam i slike cvijeća, posebno kaktusa. Svaki dan sam na računalu i internetu, pa me žena dosta špota da moram više šetati. Ali uvijek nešto novo naučim i nađem, zanimljivije neg da 'šalabajzam' po Vrapču i okolo naokolo.

Hvala vam lijepa na razgovoru. Imate li kakve planove za svoje pjesme?

I dalje šaljem neke pjesme na festivale i recitale. Negdje mi uspije, negdje ne. Ja se 'trudim' i velim – vidjet ćemo, kako Bog da!

GOSPA DRNOVEČKA

Stanko Piskač

Štel sem najti cajte pozablene, tu vu staroj cirkvi Stenjevečkoj,

Cajte, ki su daleko od mene, mir i nadu – iskal sem vu njoj;

Oči su mi prhale po zraku, kak tič splašen vu tom Hramu svetom,

Zablesnulo svetlo me je v mraku, s kipa Majke Božje z malim Detetom.

Svetlo mi je dušu obasjalo, nieje više vu njoj bila noč,

Strah i nemir proč je odagnalo, nad menom kmica zgubila je moč!

Opčutil sem vu sebi zmirenje, s Kipa – ki mi navek svietlil bu,

Ki me vodil cielo bu živlenje i ki mi bu kazal pute k Nebu.

Svietlil bu pred menom Sveti Lik, čez moj život bude me pelal,

Čudotvorni Kip – kak svjetionik, v "Luku spasa" put mi bu pokazal;

Nek je fala Gospi Drnovečkoj, kaj mi svoju milost ni kratila,

Nek me je vu cirkvi Stenjevečkoj, vu okrilje svoje nazaj skrila!

--

Ova je pjesma nastala u Stenjevcu 2. 9. 1989. Govori o "Gospi Drnovečkoj", što je drugi naziv za čudotvorni kip Gospe Stenjevečke iz 15. stoljeća, koji krasi našu crkvu. Taj

naziv potječe od predaje da je kip do Stenjevca doplovio Savom na drnu (drvetu, splavi) i da se zaustavio na mjestu na kojem je izgrađena crkva Marijina Uznesenja.

BIBLIJSKA GRUPA (Anita Barnjak)

Svake srijede u 19 h Biblijska grupa okuplja

ljude različitih osobnosti, godišta i životnih

iskustava, manje ili više pričljive i nadahnute,

ali sve željne dodatnih sadržaja koji uključuju

razmatranje Božje riječi.

Uz svesrdnu pomoć sestre Imakulate, đakona

Tomislava, kapelana Anđelka i župnika Vjeke,

grupu već više od šest godina animira i vodi

vjeroučitelj Željko Perković.

Molitvom započinjući i završavajući svaki susret, voditelj daje okvir središnjem

događanju – čitanju i razmatranju Svetog pisma. Teološki osvrti i povijesni kontekst

koje pri tom pruža, tumačenje običaja i prilika vremena u kojem je tekst nastao

dragocjeni su u dodatnom razumijevanju i aktualizaciji Biblije. Osim što pruža znanje

kojim osnažujemo svoju vjeru, voditelj brine i da svima bude ugodno, da svi koji žele

dođu do riječi (ne forsira one koji to ne žele), okupljenim vjernicima kuha čaj kad je

prostorija nezagrijana. U tako opuštenoj i obiteljskoj atmosferi, polaznici uče izražavati

svoju duhovnost i iskazivati svoja promišljanja.

Broj ljudi u grupi zna varirati od tri do dvadeset, ali svaki pojedinac, bez obzira na to je

li bio samo na jednom susretu ili dolazi svih šest godina, ugrađuje dio sebe i ostavlja

otisak na grupi kao cjelini. Svojim razmišljanjima, razmjenom iskustava, svjedočenjem i

individualnom interpretacijom Svetog pisma polaznici jedni druge oplemenjuju i

obogaćuju. Prilika je to za širenje vlastitih obzora; sagledanje stvari iz sasvim nenadane

perspektive; dobivanje novih impulsa u doživljaju možda već "savladanih" tekstova.

Pozivamo zato sve one koji kroz dublje upoznavanje Božje riječi žele produbiti svoju

vjeru i obogatiti svoje bližnje, da nam se pridruže.

SREDIŠTE SVETOGA PISMA (Hector Velsket)

P: Koje je najkraće poglavlje u Svetom pismu? O: Psalam 117.

P: Koje je najduže poglavlje u Svetom pismu? O: Psalam 119.

P: Koje je poglavlje u središtu Svetoga pisma? O: Psalam 118. Postoje 594 poglavlja

prije Psalma 118. I postoje 594. poglavlja poslije Psalma 118.

P: Koji je središnji redak u Svetom Pismu? O: Psalam 118,8. "Bolje se Jahvi uteći nego

se uzdat u čovjeka".

Nije li, dakle, čudno kako ove riječi djeluju (ili je li Bog u središtu svega)?

ZBOR DESIDERIUM-ČEŽNJA U 2013.

Već na samom početku 2013., 16. siječnja, zbor je bio angažiran na

promociji knjige 101. brigade hrvatske vojske, s kojom surađuje od

njezina osnivanja. Nedugo zatim, 16. veljače, zbor je ugostio Župni

zbor Sv. Luke iz Novog Zagreba, koji je pjevao na večernjoj misi i imao

vrlo dopadljiv koncert.

U mjesecu travnju gosti zbora Desiderium bili su zboraši iz Austrije i to iz Pinkafelda i

Hocharta. U subotu 13. travnja održali su koncert s brojnim skladbama i oduševili

slušatelje, a sutradan su pjevali na svetoj misi. Važno je spomenuti da je do prijateljskih

odnosa između zborova došlo unatrag dvije godine, kada je Desiderium gostovao u

Pinkafeldu.

Dana 12. svibnja zbor je upriličio tradicionalni koncert za Majčin dan, pod nazivom Ave

Maria. Nedugo zatim, 18. svibnja zbor je sudjelovao na Susretu zborova Kustošijskog

dekanata prezentiranjem dvaju crnačkih napjeva: "Ja sam slab, a ti si jak" i "In the river

of Jordan". Dana 18. rujna Desiderium je dao svoj obol na već tradicionalnim

Susedgradskim jesenima i izveo omiljene folklorne arije, koje su slušatelji s

oduševljenjem prihvatili. Na koncertu "Tebi pjevamo, majko naša" 13. listopada

Desiderium je pjevao tri pjesme. Bilo je prelijepo slušati zborove naše župe, pogotovo

pri zajedničkoj izvedbi skladbe Stenjevečkoj Gospi.

Početkom rujna došao je poziv zbora Ljubičica iz Mađarske s prijedlogom da

Desiderium kao zbor partner sudjeluje na Folklornom festivalu u Szentpeterfi, koji je

održan 12. listopada. Tako je uz zborove iz Mađarske i Austrije sudjelovao i zbor

Desiderium iz Hrvatske. Posebno je lijep doživljaj bio kada su svi zborovi zajedno

otpjevali pjesmu "Ružo crvena". Sutradan je zbor pjevao na svetoj misi.

Zbor Desiderium je 29. prosinca održao tradicionalni božićno-novogodišnji koncert. To

je bio njegov 30. prigodni koncert.

Zbor Desiderium ove godine slavi 30. obljetnicu djelovanja, a glavna proslava

bit će 3. i 4. svibnja. Želimo da ta proslava bude u znaku zajedništva cijele

župe. Stoga vas pozivamo da se pjevanjem uključite u taj program, te da

dođete petkom u 20 sati u župnu dvoranu.

Kad se molimo s pažnjom i poniznošću uma i srca, mi napuštamo

zemlju i dižemo se u nebo. Dohvaćamo ispružene Božje ruke.

Razgovaramo s anđelima i svecima.

(Sv. Ivan Marija Vianney)

IZ ŽIVOTA ŽUPE: siječanj i veljača 2014.

Kršteni:

Lucija Brnić

Mia Tramošljanin

Tina Brezec

Mia Judi

Viktor Hudin

Lea Klarić

Izabela Đeri Krolo

Mara Grdanjski

Maks Gredelj

Leni Galović Stipić

Julijana Rodić

Marej Radecki

Iva Alvir

Filip Boričević

Matija Leskarac

Nikola Vidović

Marija Penavić

Esta Banjac

David Jakovljević

Filip Šimunović

Preselili u vječnost:

Josip Vešligaj

Josipa Hočevar

Željko Dubić

Marijan Gabron

Petar Vican

Bruno Gizdić

Ivan Stanišak

Dragutin Šklempe

Ivan Pavlaković

Frana Palić

Mladen Kovač

Iva Sajfert

Nada Hrup

Boris Bartulica

Marija Milovanović

Štefana Fistrić

Ivo Petrušić

Marica Antunović

Katarina Horvat

Pavica Bistrički

Štefica Starovečki

Vjenčani:

Marko Ledenko i Dijana Jakić

Damir Hodžić i Katarina Veronika Perić

Ivan Leskovar i Vlatka Fekeža

Tomislav Stanišić i Iva Uvanović

Tomislav Pratljačić i Adrijana Macukić

Vladimir Zrinski i Kristina Blagus

KATEHEZE ZA ODRASLE

U svim župama Zagrebačke nadbiskupije utorkom navečer održavaju se kateheze za odrasle. To je novi projekt započet u jesen 2013. godine, a cilj mu je obnoviti odnose zrelih vjernika prema vjeri, Crkvi, kulturi i svijetu te pomoći u razvijanju zajedništva.

Moderator Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Nedjeljko Pintarić objasnio je to na sljedeći način: "Novi odnos prema vjeri: ne više kršćanin zbog tradicije, nego uvjereni vjernik i koji, ukoliko takav, otkriva vlastiti identitet i radost zbog toga što je kršćanin.

Novi odnos prema kulturi i svijetu: kršćanin ne može biti neutjelovljen: treba promicati angažirane i utjelovljene kršćane, s jakim smislom za moral. To je kršćanin koji se pokazuje takvim, ne kada pohađa crkvu, nego u srcu svijeta: u obitelji, na poslu, u politici, slobodnom vremenu.

Novi način pripadanja Crkvi: novi model kršćanskog vjernika mora imati sensus ecclesiae: osjećaj pripadanja i identifikacije s kršćanskom zajednicom, otajstvom i institucijom, ali u zreloj i odrasloj formi.

Novi način življenja zajedništva: traži se vjernik ne individualac, već solidaran i otvo-ren zajednici. Nasuprot mnogim oblicima invidualizma, treba promicati kršćane koju su solidarniji, osobe zajedništva, sposobni i potrebni živjet vlastitu vjeru s drugima.

Novi način življenja međugeneracijskoga odnosa: taj novi način podrazumijeva da odrasli, osobito roditelji koji su prvi odgojitelji u vjeri svoje djece, nasuprot mladima ne mogu zauzeti stav 'dizanja ruku', nemoći i delegiranja, niti autoritaran i paternalistički stav. Odgovoran odgojitelj raspoloživ je da dijeli vjerničko iskustvo s mladima, spreman je na dijalog."

RASPORED KATEHEZA ZA ODRASLE U OŽUJKU I TRAVNJU

18. ožujka: župnikova kateheza (tema: molitva)

25. ožujka: molitveni susret za prvopričesnike i njihove roditelje

1. travnja: župnikova kateheza (tema: križ)

8. travnja: kardinalova kateheza

ŽUPNI PASTORALNI KRUGOVI

Župa je zajednica svih vjernika, u kojoj svatko može svojim radom, talentima i znanjem pomoći da se razvije župna zajednica – Crkva – obiteljska kuća u kojoj je Bog zaista blizak svakome! Nema nepozvanih. Svi su odgovorni za rast vlastite župne zajednice. Ta odgovornost proizlazi iz sakramenta krštenja! Župna zajednica pozvana je da u Kristovoj vjeri ostvaruje zajedništvo, slavljenje Boga, služenje i svjedočenje. Ona je zajednica zajednīcā.

Zahvaljujemo svima koji su uključeni u pastoral župe jer osjećamo obogaćenje i blagoslov koji nam Bog daje po svakome tko se osjeti pozvanim ugraditi dio sebe u župu, a za sve koji traže mjesto za sebe navodimo neke aktivne župne zajednice u koje se mogu uključiti. Pojedinačne skupine predstavljat ćemo postupno na stranicama našeg listića, a za više informacija, raspitajte se u župnom uredu.

Župni zbor Gospe Stenjevečke

Dječji zbor Male Gospe

Zbor mladih Totus Tuus

Zbor Desiderium

Susreti mladih

Susreti srednjoškolaca

Kateheze odraslih utorkom

Kateheze prvopričesnika

Kateheze krizmanika

Kateheze viših razreda osnovne škole

Ministrantska zajednica

Marijina legija

Mali tečaj kršćanstva - Kursiljo

Prijatelji Malog Isusa

Biblijska grupa

Liturgijska grupa

Malonogometna ekipa seniora i

krizmanika

Stolnoteniska ekipa

Medijska grupa

Animatori mladih

Ekonomsko vijeće

Pastoralno vijeće

(...)

RASPORED USKRSNIH ISPOVIJEDI

Srijeda, 9. travnja: Špansko – Bl. Ivan Merz – 19-20.30 sati

Četvrtak, 10. travnja: Špansko – Gospa Žalosna – 18-20 sati

Petak, 11. travnja: Kustošija – 18-20 sati

Subota, 12. travnja: Stenjevec I – Uznesenja Marijina – 10-12 sati

Gajnice – Sv. Josip radnik – 17-18.30 sati

Podsused – 19-20.30 sati

Ponedjeljak, 14. travnja: Stenjevec II – Sv. Nikola – 17.30-20 sati

Utorak, 15. travnja: Vrapče – Sv. Barbara – 18.30-20 sati

Srijeda, 16. travnja: Malešnica 18-30-20 sati

---------------------------------------------------------

Scenski križni put u Vrapču: 4. nedjelja korizme – 30. ožujka u 16.30 sati

Tijekom cijele korizme u našoj župi molimo pobožnost križnog puta petkom i nedjeljom u 18 sati.

---------------------------------------------------------

UREDOVNO VRIJEME ŽUPNOG UREDA

od utorka do petka 9 – 11 i 17 – 19 sati

---------------------------------------------------------

RASPORED SVETIH MISA

Nedjeljom u 7.30, 9.30, 11, 12.30 i 18.30 sati

Radnim danom u 7.30* i 18.30 sati (*ponedjeljkom nema jutarnje mise)

Listić izdaje: Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije – Stenjevec Stenjevec 9, 10090 Zagreb – Susedgrad Tel. i faks.: (01) 3732 - 729 E-mail: gospastenjevecka@inet.hr Web: www.gospastenjevecka.hr Župnik: vlč. Vjekoslav Meštrić Listić uređuju: Anđelko Katanec, Petra Bičanić, Petra Veršec, Ivan Fedor. Tekstove lektorirala: Jelena Ucović