lanterna...mojim životom gospodari netko drugi? tko ima pravo uzeli sebi za pravo, da moj život,...

LANTERNA5V. MARKA

'Sretan ćLskrs 2003.1.%f-1 1352-1Z11 brQj:-19.

BOG JE DAROVATEW ŽiVOTA

Ne samo II kriznim vremenima, kakva upravoživimo, nego se uvijek i sve više moramo podsjećati navrijednost ljudskog života. Ako je čovjek samo broj isredstvo po kojemu se postižu neki ciljevi, ako ljudskiživot ima cijenu koja se može izraziti novčanom jedinicom,

ako pojedinci radi svojih ciljeva ili ciljeva određene grupe izlažuopasnosti živote mnogih, pa i onih koji apsolutno ništa nisu krivi,onda ovaj svijet i čovjek II njemu nemaju budućnosti.

I dok razmišljamo o životu, moramo odgovoriti na pitanje tkoje gospodar života. Jesam li ja sam gospodar svog života ili moždamojim životom gospodari netko drugi? Tko ima pravo uzeli sebi zapravo, da moj život, koji samo jednom imam šansu živjeti, upravljanekim svojim putovima, podređuje nekim svojim interesima? Tko imapravo misliti kako je on taj koji može preuzeti ulogu gospodara životai smrti i sam odrediti tko će živjeti dalje, a kome će to biti uskraćeno?!Životom može gospodariti samo onaj tko je taj život i darovao. Kaovjernici znamo da je samo Bog darovatelj života i kao takav on je injegov gospodar - otpočetka II začeću, pa sve do naravne smrti.

A čovjeku je Bog darovao život, da ga živi na najbolji mogućinačin, da ga proživi što sretnije i zadovoljnije, noseći svoj križ, kojimu je od providnosti dodijeljen. "O kad bismo razumjeli", kaže o.Ante Gabrić, "ne teoretski, već praktično - tajnu križa, tajnu žrtve usvom svagdanjem životu, kako bi ovaj svijet izgledao drugačije! Biobi svetiji, svjetliji i zbog toga sigurniji, na temeljima Kalvarije."

l ne zaboravi čovječe, ''ti si više od stroja za određenu svrhu ifunkciju, više od svoje titule, svog posla, svojih ostvarenja. Ti siponajprije čovjek da živiš, da se smiješ, da ljubiš, da budeš sretan."

"Treba jednostavno živjeti, ne htjeti sve imati, ne biti zavidan,ne kukati i jadikovati, zajedno se smijati, prijateljski se drugomeobraćati, biti tu kad te netko treba. l ne zato jer to moraš, nego zatojer imaš volje i ljubavi za to, jer si čovjek.". (Phil Bosmans)

Zbog plodova te iste ljubavi ovih dana kličemo "Aleluja" ijedni drugima želimo SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS imolimo Njega,. uskrsloga i proslavljenoga: Daj pravdu i poštenjeonuna na vlasti za one malene. Daj radost i smirenje za danas, zasutra, za svako vrijeme.

S ovim mislima i željama najsrdačnije Vas pozdravljam i želimVama i svima koje nosite u svojim srcima mir i svako dobro.

Vaš don Marko.*******************************************************RASPORED BOGOSLUŽEN.JA U VELIKOM TJEDNU

CVJETNICA: U lO sati je sv. Misa i pjevanje "Muke". Započinječetrdesetsatno klanjanje. U l8. sati dolaze "Sasvetani" na misupropovijed i svečani blagoslov s Presvetim. lsti je raspored na Velikiponedjeljak i Veliki utorak kada dolaze "Rokovci" i "MihoviJci".VELIKA SRIJEDA: Ujutro u 6. sati je procesija na Soline. U 18.sati su "Lamentacije". Misaje, procesija i blagoslov s Presvetim.VELI KI ČETVRTAK: Misa Večere Gospodnje i obred pranja noguučenicima u 18. sati.VELIKI PETAK: Obredi započinju u l8. sati, a na kraju jeeuharistijska procesija okolo Grada.VELIKA SUBOTA: Rano ujutro (oko 4. sata) braća se upućujuposjetiti sve crkve i kapele u Gradu. Uvečer u 20. sati počinju obrediuskrsnog bdijenja. Na "Gloriju" dolaze "Rokovci" s "Redenturom".USKRS: Blagoslov grada i svečana sv. Misa s početkom u l O. sati.*******************************************************

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

DOBRO JE ČiNITI DOBRO!

Prošle su četiri godine od utemeljenja ove Zaklade.Pokojna Česka (Frana) Depolo, majka pokojnog donLuke, uz župnika don Marka i nekoliko prijatelja, zbogljubavi prema djelu svoga sina, htjela je nastaviti makar dioonih dobročinstava, koje je don Luka za života činio

mnogima. Zato je utemeljena ova Zaklada. Ona i sada živizahvaljujući Vašim novčanim prilozima, pa sve one zahvale, bilousmene bilo pismene, izrečene za dobročinstva koja su učinjena putemove Zaklade, upućene su zapravo svima Varna.

JOŠ JEDNOM SVIM DAROVATELJIMA NAJSRDAČNIJEZAHVALJUJEMO I PREPORUČAMO SE I NADALJE!

Brojevi, 110 koje mo�ete uplatiti svoje novčane priloge, jesu:Iz inozemstva: Iz tuzemstva:Don Marko Stanić - za zakladu Don Marko Stanić - za zakladuKorčula Splitska banka d. d.ace 252/80 KorčulaSplitska banka d. d. 2330003Podružnica Korčula 10-80-24179-52330003 10-80-24179-5Swift code SPLI HR 2X

Žiro račun: Župni ured sv. Marka Korčula - za ZakladuBr. 2330003-110004732I

4

Ir&-Htio sam Mu obrisatikrvavi znoj,ali mije putna Maslinsku goru~ bio pretežak.Htio sam statiizmeđu Njega i vojnika,ali sam se bojaoza vlastitu kožu.Htio sam doviknuti svimanevin je,ali mi je riječzapela u suhom grlu.Htio sam Mu pomoćinositi teški križ,ali sam ostao stajatiposve iscrpljen.Htio sam čutisve Njegove riječi,alije samo: "Oče, oprosti iml'r'"tlllllliiorl"'"doprlo do mojih ušiju.

Mar

i~PRIMJERI U GRADU KORČULI. Kristovo Uskrsnuće za svakog vjernika temeljni jedogađaj" u pov~esti svijeta. Njime je bilo dovršeno ono štoJe .zapocelo JOS od prvog ljudskog grijeha - otkupljenjesvijeta.. .U likovnoj umjetnosti prizor Kristovog ustajanja

od mrtvih temeljio se na Iskazu Evanđelja, premda se doslovnoprikazivanje Krista koji izlazi iz groba formiralo relativno kasno.

Bizantska ikonografija nema prikaz Uskrsnuća već uprikazima dvanaest velikih blagdana Uskrsnuće je zamijenjenoKristovim silaskom u Limb. U tom prikazu, strogo defmiranom, Kristodjeven u svečanu odjeću križem razbija lance i vrata Pakla i iz njegaza ruku IZVodiAdama, a potom ostale starozavjetne ličnosti.

Zapadna ikonografija također je neizravno prikazivalaU~krsnuće i to kroz posjet svetih žena praznom Kristovom grobu iliprikazom anđela koji ženama pokazuje prazan grob s povojima, dokuz njega spavaju stražari.

. Od 12.sL u kontinentainoj Europi, a od 14.sL u Italiji počinjese Izravno prikazivati Krist koji izlazi iz sarkofaga zaogrnut crvenimili bijelim plaštem i s pobjedničkom zastavom u ruci. U dobarenes":"se i baroka prizor Uskrsnuća bit će omiljen zbog velikemogucnosti prikazivanja razgolićenog Kristovog tijela i krajolika teposebno dramatičnih svjetlosnih efekata i patetičnih gesta prestra�enjj,stražara. Krist se prikazivao i II liku janjeta koje sjedi na knjizi sa

6

sedam pečata iz Ivanove Apokalipse, te tako postao najomiljenijisimbol Krista Otkupitelja čovjeka.

U gradu Korčuli, nažalost, nema velikih kompozicija KristovaUskrsnuća, ali imamo jednu drugu posebnost, a to su četiri kipa"Redentura" (Redemptor - Otkupitelj). Svi ti kipovi prikazujurazgolićenog Krista, preko bokova ili ramena zaogrnutog crvenim,odnosno bijelim, plaštem. Krist ljevicom drži pobjedničku zastavu skrižem, a desnicom blagoslivlja.

Od uskrsne tematike u katedrali imamo kameni reljef janjeta sazastavicom iz 14. st., koji je slučajno pronađen u postkoncilskompreuređenju svetišta. U sakristiji sc nalazi misnica od zelenog baršunas kraja 18.sL s janjetom na knjizi izvezenog srebrnim nitima. Istimotiv napravljen u drvu, vjerojatno s kraja 19. st., koje sc na Uskrsstavlja na oltar. Mali reljef uskrsnog Janjeta nalazi se na srebrnomkaležu opata Trojanisa iz 1905., a također i mali srebrni kipićUskrslog Krista na pokaznici iz 17. st., kakvog sličnog nalazimo i napokaznici u crkvi Svih Svetih.

U crkvi SvetogMihovila imamo Redentura,najstarijeg, koji se nekad nalazio navrhu ciborija u katedrali. To jeskroman pučki rad II drvu ivjerojatno potječe iz 17. sl. Nabalaturu se nalazi itala-kretska ikonamale vrijednosti, ali zato vrlozanimljivo ikonografski rješena potipu "Noli me tangere". MarijaMagdalena susreće Uskrslog Kristadok se u shematiziranom pejzažu vidiprazan grob s povojima, a sve jepopraćeno tekstovima iz Evanđeljana grčkom jeziku. U dvoranibratovštine čuva se brokatna misnicakoja ima izvezeno janje na knjizi.

U crkvi Svih Svetih, uz klasičnog drvenog Redentura, imamodimenzijama najveću kompoziciju Uskrsnuća - stropnu slikunepoznatog sljedbenika venecijanskog slikara Alessandra Varotarijazvanog II Padovanino. Krist je prikazan kako lebdi iznad sarkofaga,dok se od straha pred tim prizorom dvojica stražara zaklanjaju štitomi rukama. Slika je nastala šesdesetih godina 17. st., no zbog kasnijihpremazivanja njezina efektnost znatno je umanjena. U bratimskoj saliimamo mali srebrni kipić Redentura na pokaznici iz 17. st.

U sali bratovštine Svetoga Roka čuvaju se dva Redentura.Stariji je rad u polikromiranom drvu s kraja 18.st., a onaj drugi, kojise nosi u svečanoj uskrsnoj procesiji prilikom blagoslova grada,izvrstan je rad u drvu korčulanskog akademskog kipara PetraPallavicinija iz 1940.

U crkvi Svetog Nikole, na oltaru Gospe od Ruzarija, međuprikazima otajstava, u okruglom medaljonu je mali reljef Uskrsnuća,rađen u kararskom mramoru iz 1775. On ima tipičnu shemu, gotovoidentičnu onoj na stropu crkve Svih Svetih, a vrlo mu je sličan reljefna drvenom procesionainom štapu - štandareu Gospe od Ruzarija iz18. st. Na kupoli crkve Svete Justine imamo impresivan kameni kipUskrslog Krista, rad majstora Marina Radice iz početka 20. st.

Na kraju, u Opatskoj riznici nekoliko je manjih radova, ali dvasu svakako najznačajnija. To su dvije renesansne predočnice _pacifikali iz 16.st., od kojih je prva lijep rad, vjerojatno dubrovačkihzlatara, dok je druga nastala prema grafičkom listu čuvenogfirentinskog slikara Baccia Della Porte, poznatijeg kao fraBartolomeo. Uskrslog Krista okružuju četiri Evanđelista. U kapeli _moćniku imamo dva voštana "Agnus Dei" - janje na knjizi, od kojih jeonaj stariji vrijedan rad, a na sebi ima grb pape Inocenta XI. iz 17.st.

Korčulanska ikonografija Uskrsnuća ne pokazuje većuraznolikost, no usprkos tome, ona zaokružuje čitav ciklus kojizapočinje Pepelnicom, kulminira Velikim tjednom, posebno Velikimpetkom, kao konačnim dovršenjem Kristova poslanja - otkupljenjemsvijeta.

Damir Tulić

i·,..Obucimo poko.rničke haljinezapalimo svijecei pod okriljem noćikrenimo njemu u pohode.Dok kamene ulice još spavaju .'skrušeno prignimo koljena zora bljeska u ugaslim prozorimapoljubimo zemlju a zvonik ka:edralekojom je izmučen hodao kao da dotiče nebo.i ostavimo sve iza sebe.Obucimo pokorničke haljinei zapjevajmo tužaljkučovjeka naših danatužaljku čovjeka novoga doba,jer toliko je razloga za kajanjea tako malo vremena.Dok nad nama kruže zvijezdemoleći za oprost pođimo tamo gore

Obucimo slavljeničke haljinei pozdravimo novi danšto rumenilom na istoku već stiže;pođimo mu II susretjer to je dan kad život jepobijedio smrt !

Karlo

među čempresei na grobovima otaca našihodrecimo se zlobei pakosti naše.Neka nam mir netaknutog jutraispuni dušujer gle,dolje pod našim nogamapolako se budi sneni grad

9

iJ!' 21. studenog 2002. g. slavili smo svetkovinu B. D.Marije _ Gospu od Zdravlja. Prema prastarom običaju misesu na oltaru sv. Roka, gdje se i nalazi poprsje Gospe odZdravlja. Svečanu misu u 17. sati predvodio je naš kapelanDon Nikola Berišić.~. •• 15. prosinca 2002. g. započele su pučke misije koje su vodili

p. Zvonko Vlah i p. Stjepan Kuzmić, Isusovci. Trajale su do 22.prosinca 2002. g.

U vremenu prije misija smo se II mo litvi vjernika kod svakemise molili za uspjeh misija:

I. Svoju svetu Crkvu, na čelu s papom našim Ivanom Pavlom ibiskupom našim Želimirom, obdari ljubavlju i snagom svoga Duha,kako bi se tvoja Riječ navijestila svakom ljudskom srcu _ molimo Te!

2. Gospodine Isuse, ljubav te privukla k narna radi nas i našegspasenja. Obraćamo ti se za uspjeh misija II našoj župi. Obnovi sve nassvojim Duhonr- molimo Te!

3. Daj zdravlje misionarima i potakni srca ljudi u našoj župi daposlušaju i slijede Riječ života - molimo Te!

4. Okruženi smo tolikim negativnim utjecajima. Ojačajpredstojećim misijama vjeru II našoj župi, kako bismo prepoznavajućiistinu, po njoj i živjeli- molimo Te!

5. Svakidašnje dužnosti, poslovi i brige, posve su nas okupiralipa sve manje imamo vremena. Pomozi nam po ovim misijamadoživjeti istinski susret i s Tobom i medusobno . molimo Te!

6. U Kani Galilejskoj si pokazao kako Ti je stalo do svakeobitelji. Pohodi po ovim misijama naše obitelji i sve žalosti pretvori u

10

radosti, a ono što nas našom krivnjom opterećuje u pobjedu milosti imilosrđa - molimo Te! .

7. Sve one koji su širili blagovijest Evanđelja, asada su sepreselili II vječnost, sve naše drage pokojne kao i sve vjerne mrtvenagradi nebeskom nagradom -molirno Te! .

Svemogući i milosrdni Bože, od Tebe narn .dol

Katedrala ------------------16,00 Ispovijed za šk. djecu (do VII r.)16,30 Krunica (predvodi misionar)17,00 Misa i propovijed18,00 Susret s bračnim parovima(Gosti su liječnik i bračni par)19,00 Susret s mladima (VlII. r. i stariji)

19. prosinca - četvrtakDom umirovljenika -----10,00 Ispovijed II kapeli ipo sobama

11,00 Misa i propovijedKatedrala ----------------16,00 Ispovijed

17,00 Misa i propovijed18,00 Susret roditelja i mladih(Gosti su bivši ovisnici o drogama)

20. prosinca - petakKatedrala -----------------16,00 Mogućnost za ispovijed

16,30 Klanjanje - (predvodi misionar)17,00 Misa i propovijed(Posveta Presvetom Srcu Isusovu!)

21. prosinca - subotaKatedrala ----------------10,00 Misa i blagoslov djece

16,00 Mogućnost za ispovijed17,00 Misa i propovijed

(Posveta Bezgr. Srcu Marijinu!)22. prosinca - nedjeljaKatedrala-----------------l0,00 Misa i propovijed

Misije su završile svečanim pjevanjem "Tebe Boga hvalimo" ivraćanjem simbola.

25. prosinca 2002. proslavili smo na najsvečaniji načinsvetkovinu Božića. love godine su božićnom ugođaju pridonijelelijepo uređene jaslice ispred glavnog oltara, a posebno je pjevanjemmješovitog zbora sv. Marka i sviranjem našeg orkestra bilo lijepo namisama kroz cijelo božićno vrijeme.

12

6. siječnja 2003. g. je svetkovina Bogojavljenja - sveta Trikralja - završetak svetog božićnog vremena. Prema ustaljenomrasporedu ovog dana se blagoslivljaju kuće na Vmiku prije podne, apopodne je svečana misa u katedrali i poslije mise je blagoslov Palaca- župne kuće. Misu je ove godine imao superior samostana sv. Nikolep. Mate Bošnjak, a poslije mise je vodio i obred blagoslova župnekuće.

28. siječnja2003. g. 400 godišnjicaustanovljenja bratovštineGospe od Utjehe-pojasa uKorčuli. Kao trajni spomenove obljetnice II crkvi sv.Mihovila je postavljenakamena ploča s natpisom:BRATOVŠTINA B. D.MARlJE OD UTJEHE -POJASA - SLA VEČl 400GODINA ŽIVOTA IRADA U KORČULI 1603

2003 ZABV ALJUJESVOJOJ ZAŠTITNICI.

Popodne je bila misa na kojoj je župnik, uz prigodne riječi,pročitao Povelju o osnutku bratovštine. Povelja (u slobodnomprijevodu) glasi:

Mihovil Priuli, milošću Božjom i Apostolske Stolice biskupVicenze, knez, župan i vojvoda, te za čitavu provinciju Dalmacijuapostolski vizitator, refomartor, opći i posebni delegat.

U Kristu dragim stanovnicima Korčule, gospodi: JeronimuGiunio, Filipu Tronconeo, Antunu Sieuro, Ambroziju Zeru, Ambrozijupok. Angela, Jeronimu pok. Zamarije, Pavlu, Marku i Jakovusinovima Dominika De Polo, Ambrozijevu Vicku, Ivanu sinu NikoleDe Polo, Andriji Franinom Biganoviću, Vicku Jurjeviću i AleksandruGrimaldi, trajni pozdrav u Gospodinu.

13

Budući da vi, dragi u Kristu stanovnici Korčule, kanite izpobožnosti osnovati bratovštinu B. D. Marije od Utjehe, u crkvi Sv.Mihovila, sagrađenoj na mjestu koje se zove Salizzo, u ovom graduKorčuli, smjerno nas zamoliste da se ponajprije udostojimo ovosmatrati prikladnim, a potom privolu Udijeliti.

Mi, dakle, uvijek željni da se preko vjernika Božji kultpovećava, pristajući pak na vaše pobožne i ponizne molbe i htijući vasposebnim milostima nagraditi, dopuštamo i ovlašćujemo vas dautemeljite iz pobožnosti željenu bratovštinu preslavne Djevice Marije,pod imenom od UTJEHE u crkvi Sv. Mihovila, te da osnovanubratovštinu Božjom pomoći možete sačuvati božanskim kultom irazvijanjem pobožnosti. Ipak, hoćemo da pravila, matrikule ikonstitucije ove vaše bratovštine, koje treba dobro sastaviti, najprije iprije svega pokažete prečasnom ordinariju ovoga grada Korčule, teod njega dobijete potvrdu.

Po vašim željama određujem od sada za protektorabratovštine Vicka plemenitog ismaelli, dok bude živ. U budućnostipak dopuštamo da držite i birate za protektora jednog plemića kojegželite iz ovoga grada, koji je urešen brižnom ljubavi za vas i za ovubratovštinu.

U Korčuli, dana 28. siječnja 1603. g.Mihovil Priuli, biskup Vicenze,

apostolski vizitator i Stjepan Radetti, tajnikPoslije mise su zaslužnim članovima, prijateljima i

dobročiniteljima bratovštine podijeljene Zahvalnice.2. veljače 2003. - Svijećnica - proslavljena je blagoslovom

svijeća i jutarnjom misom u crkvi sv. Justine, a popodne je svečanostbila u katedrali. Prekrasno je bilo vidjeti katedralu okupanu usvjetlosti svijeća, koje su vjernici pri obredu imali u rukama.

3. veljače 2003. sv. Vlaho - zaštitnik dubrovačke biskupijeslavi se u našoj župi u crkvi sv. Justine. Na jutarnjoj misi sublagoslovljene blančice (mali pečeni komadići beskvasnog tijesta) načast sv. Vlaha, koje vjernici blaguju poslije mise, a grličanje je bilo,ujutro, navečer kao i slijedeće nedjelje.

14

10. veljače 2003. bl. Alojzije Stepinac. Od onog povijesnogdatuma 3. listopada 1998. g. kada je papa Ivan Pavao II svečanimslavljem u Mariji Bistrici proglasio blaženim blagopokojnog kardinalaAlojzija, diljem Hrvatske, pa tako i u Korčuli, časti se i s poštovanjemkomemorira uspomena na blaženika. Na večernjoj misi smo seposebno prisjetili njegovog životnog puta i ideala po kojima jezavrijedio mučeničku palmu. Također smo ga zamolili da svojimmoćnim zagovorom štiti ibrani svoj hrvatski rod.

ll. veljače 2003. Gospu Lurdsku slavili smo misom unjezinoj obnovljenoj kapeli u parku Hober. Bilo je dosta prohladnovrijeme, ali "majčinsko srce Blažene Djevice grije sve one koji joj sežele približiti", rekao je župnik don Marko u svojoj propovijedi.

S. ožujka 2003. Pepelnica - početak molitava za mir iduhovni napredak naše biskupije i cijelog našeg naroda. Premaodredbi našeg biskupa svake večeri prije mise molimo krunicu na ovunakanu, a također i molitve za papu, duhovna zvanja u našoj biskupijii posebno za duhovnu dobrobit po zagovoru službenice Božje Marijeod Propetoga Petković.

15

NA PUČKE MISIJE U KORČULI

Ilija prorok je zahtijevao od kralja Ahabaobraćenje, nakon što je ovaj napustio Jabvu i klanjao sebogu Baalu. Prorok Izaija traži od izraelskog naroda isto,navještajuci dolazak Spasitelja. Ivan Krstitelj, navješćujući

Isusov dolazak, viče: "Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!"I nema bolje priprave za Božić od duhovne obnove. Ove

godine smo imali odličnu prigodu za našu nutarnju obnovu krozPučke misije, koje su u našoj župi bile od 15. do 22. prosinca 2002. g.Posljednje misije bile su u Korčuli davne 1961. godine.

Održane kroz cijelu treću nedjelju Došašća misije su bilesvakom župljaninu dar Božji. Bila je to mogućnost stati pred sebe,oteti se mentalitetu potrošačkog društva i uspostaviti II sebi duhovnuravnotežu.

Voditelji misija, Isusovci o. Zvonko Vlah i o. Stjepan Kuzmić,dobro su odabrali teme za propovijedi i time doprinijeli rastu duhaslušača. Osobito je dobro bilo što su se misionari posebno obratilipojedinim staleškim grupama. U centru pozornosti bila su izlaganjaroditeljima, a prije svega mJadim bračnim parovima. Problemi starih,bolesnih i nemoćnih raspravljani su direktno s njima II pojedinačnimrazgovorima II obiteljima ili zajednički II Domu starih i nemoćnih, a zaone pokretne u crkvi svetog Nikole, kod otaca Dominikanaca. Inačesu se propovijedi održavale u katedrali za vrijeme mise, a posebnaizlaganja o raznim temama (o opasnosti opojnih droga, o obitelji,natalitetu, seksualnosti, itd.) iza mise uz dijaprojekcije ili prikazivanjekraćih filmova. Mladi su nakon mise imali svoje posebne susrete.

U vremenu, II kojem sc čini da prevladava materijalistička,potrošačka kultura i da svijet sve više pokazuje svoju tamnu stranu,pred svakog bi se pojedinca trebalo postaviti pitanje kako riješitietičke dvojbe današnjice. Da li se danas u takvom svijetu rješenjepraktičnog življenja može naći u poruci Evanđelja? Prigoda je bila dase odgovori potraže baš kroz ove misije i moglo se očekivati da ćepuno više vjernika naše župe tražiti i naći ove odgovore. Ipak - izdana u dan bilo je sve više ljudi i pokazan je sve veći interes i u crkvi iu razgovorima i debatama. Poseban je interes pokazan za izlaganje oopojnim drogama, što je, nažalost, postalo veliki problem i našesredine. Svoja iskustva sa opojnim drogama iznijela su i dva izliječenaovisnika iz Zajednice u Međugorju, kao i jedan bračni par i otacliječenih ovisnika. Pitanja su postavljana pismeno, a bilo ih je toliko dase ni II više od sat vremena nije moglo na sve odgovoriti. Te večeri jebilo prisutno najviše mladih i oni su i postavili najviše pitanja. Posebnosam zapazio mladića s tamnim naočalama u pratnji djevojke.Pokazivao je izrazite znakove neuroze, a bio je među rijetkima koji jenapustio crkvu prije završetka susreta. Pitao sam se da li je taj mladićpoput onog iz Evanđelja, koji je napustio Isusa čuvši riječi: "Ostavisve i idi za mnom!" ili će baš on biti ona izgubljena ovca radi koje ćePastir ostaviti onih drugih devedeset devet?! Ne znam. Uočljivo jebilo da te večeri nitko nije ostao indiferentan.

Na kraju bi se moglo reći: Ako je suditi po prisutnosti vjernikana završnoj misi u nedjelju, onda je uspjeh ovih misija potpun.Katedrala je bila dupkom puna, kao na Božić ili Uskrs. Spontano mise postavilo pitanje: Da li će žar te završne nedjeljne mise grijati idalje ili će ga prekriti pepeo duhovne ravnodušnosti u preživljavanjusvakodnevice?

Na početku sam spomenuo proroke, pa ću tako i završiti: Jonaje propovijedao Ninivljanima obraćenje i oni su se obratili. Hoćuvjerovati kako su i Korčulani nakon misija zauzet ije krenuli putemobraćenja i življenja vjere!

Dr Lovro Steka

17

UKOP

Položili smo ga u grob.Njegovo još toplo tijeloležalo je na hladnom kamenu.

Ukočeno sam stajao."Ne, ovo nije kraj.Opet ćemo se vidjeti,opet ćemo razgovarati,ploviti čamcem,diviti se ljiljanima!Dođi, Isuse, čekam te!"tiho sam molio.Dok sam tako razmišljao,doleti u grobnicumala pticai položi Isusuna grudi bijeli ljiljan.

Josip Šimunović

18

O SESTRAMA DOMINIKANKAMASVETIH ANĐELA ćuv ARAi~

r u dio)S

1955 godine su sestre ušle u posjed Cijelogkompleksa zgrada u centru grada Sherbrooka I um čmom

...~ ~~ dobile sve ovlasti pred civilnim i crkvenim vlastima. Čak sudobile dozvolu od Svete Stolice da otvore novicijat. To je sestre jakoohrabrilo u njihovom poslu i u daljnjim pothvatima.

U međuvremenu su iz Korčule stigle još četiri sestre kako bipomogle II novim pothvatima, a i nastavile su dolaziti povremenoprema mogućnostima i potrebama. Iako je dosta novca posuđeno zapopravak bombardirane kuće u Korčuli i za druge potrebe, dug sesmanjivao zaslugom i zalaganjem sestara, koje su postale jedinavrijednost i sigurnost. Može se reći da se polako cijeli duguravnotežio i sestre su se mogle posvetiti rastu II duhovnom pogleduu našoj maloj zajednici.

Čim su sestre došle nadbiskup Cabana je zamolio kako bismopreuzeli upravu i rad u maloj bolnici u Windsoru, Que, dvadesetakkilometara daleko od Sherbrooka. Ponuda je prihvaćena i tri su sestretamo radile od 1956. do 1962. godine. Nekako u isto vrijeme su dvijegospođe A. Moreney i M. Robitaille ponudile sestrama svojuobiteljsku kuću uz uvjet da ih dodvore do smrti. Sestre su toprihvatile i preuredile tu kuću da se moglo smjestiti još petnaestakstarica. Tako radeći sestre su uravnotežile financijske probleme, a bile

19

su u službi bližnjega. 1970. godine su sestre napustile Windsor ikoncentrirale se u Sherbrooku gdje je bilo sve više i više posla.

Budući da stare zgrade u Sherbrooku nisu bile ni adekvatne nisigurne za toliki broj djece, sestre su se, uz pomoć prijatelja, obratileMinistarstvu obitelji i socijalne skrbi. Uskoro je ministar EmilienLafrance posjetio ustanove i osvjedočio se o hitnoj potrebi gradnjenovih zgrada. Poslije duge i teške borbe Ministarstvo je financiralogradnju novog doma u koji je smješteno 130 djevojčica. Dom jedodijeljen sestrama na upravu. U toj državnoj ustanovi sestre su radiledo 1971, a onda je civilna uprava preuzela i upravu i rad.

U međuvremenu su sestre kupile susjednu zgradu uz prvi tereni premjestile novorođenčad kako bi se mogle rušiti stare zgrade ipripremiti teren za novu. Tako je nova zgrada bila završena 1967. g. isestre su ušle II I~U na svetkovinu Krista Kralja. Ova zgrada nosi sadaime "MONT ST: DOMINIQUE".

Novi političkosocijalni napredak uprovinciji Quebec od 1960.g. utječe na čitav socijalnozdravstveni sustav, a time sepromijenio smisao iopstojnost vjerskihustanova. Većinu tihvjerskih ustanova preuzimadržavna uprava, djeca sesmještaju u državne školekao i u manje obiteljskeustanove.

U tim novim okolnostima Dominikanke su našle nove putoveegzistencije II dobrotvornom radu otvarajući vrata novosagrađenogsamostana starijim osobama obaju spolova. Kuća je adaptirana II tusvrhu. Napravljeni su apartmani za stanovanje, a uređeni su također iprostori za zajednički boravak: kapela, blagovaonica, velika dvoranaza razne aktivnosti, veliki teren za šetnju sa petstotinjak stabaJa u

20

perivoju, veliki vrt, itd. Sve je to privlačilo osobe koje žele mir,ljubav, sigurnost, atmosferu idealnu za njihovu životnu dob. Upočetku je bilo mjesta za 35, a poslije je uređeno i drugih prostoratako da se moglo primiti pedesetak osoba.

19. listopada 1978. g. sestre su slavile 25. godišnjicu dolaskaprvih sestara II provinciju Quebec. U divno urešenoj kapeli misnoslavlje je predvodio nadbiskup Sherbrooka msgr. Jean Marie Fortieruz više koncelebranata i u prisustvu sestara, prijatelja i dobrotvora, aslijedilo je primanje za sve uzvanike na kojemu je nadbiskup održaodirljiv govor.

Uz angažiranje u provinciji Sherbrooke dvije sestre rade uhrvatskoj župi Anđela Čuvara u Chicagu, koju vode oci Dominikancihrvatske provincije. Osim pastoralnog rada i uzdržavanja kuće, sestrese brinu i za malu djecu dok su im roditelji na poslu. Dvije sestretakođer idu iz Sherbrooka u Montreal svake subote i nedjelje nahrvatsku župu sv. Nikole Tavelića, koju vode oci Franjevci.

Iz ovog kratkog povijesnog pregleda može se zaključiti kolikonam je Božja providnost bila sklona u svakom pogledu i bila pomoć ukušnjama, poteškoćama i svim pothvatima. Djelo je to također i našihvelikih zaštitnika: drage Majke Marije, našeg svetog oca Dominika,našeg zaštitnika sv. Josipa, a nadasve naših pokrovitelja svetih AnđelaČuvara, koji su nas štitili, branili i čuvali od svih poteškoća. lako smookusile teški kruh tuđine, kao i mnogi naši sunarodnjaci, ljubav premabratu bližnjemu nas je vodila ne gledajući ni vjeru, ni rasu, ninarodnost, jer smo svi jednaki pred licem Božjim. Ova misao nas jehrabrila i davala snagu da koračarno naprijed s pomoću Božjom. Zatohvala Bogu i hvaJa svima koji su pomagali naše pothvate.

s. Ignacija Matija Bojanić O. P.

Kao i uvijek naša kronika je zabilježila najvažnijekulturne I druge događaje u Korčuli u proteklom periodu.Iako Je.od.Božića na ovamo tzv. "mrtva sezona", ipak jedogađaja bilo dosta. Pa pođimo redom.

Pred sam Božić održana su II Korčuli tri veomakoncerta. Prvi je bio koncert KUD -a "Moreška" na

kojemu j~, preds!avl!:no .nekoliko novih glazbara, zatim dječjal,graonJca Konfužjun , koje je uvježbala Fanica Matulović i novazens.ka klapa "Verse", pod vodstvom Gorana Miloševića. Uz veomazahtjevan repertoar izveden je i jedan blok božićnih napjeva, što jedoprinijelo stvaranju božićnog štimunga.

Nakon toga u katedrali smo slušali koncert mješovitog zboraSVPETRVS IZ Brača pod ravnanjem prof. Tomislava Veršića.~jegovu pnsut~ost iskoristiolo je HGD (Hrvatsko glazbeno društvo)~~eta Cecilija l.održalo svoj godišnji koncert, a gosti su na njemu

bIII upravo članovi spomenutog zbora iz Brača.Na .Staru godinu KUD "Moreška" je na Plokati održalo

prornenadni koncert sa prigodnim repertoarom.. . I. siječnja 2003. g. smo na Trgu sv. Justine slušali

tra~lclonamu Kanconetu, .a onda je uslijedilo još nekoliko događajakOJI su vec postali tradicionalni u ovo doba godine. Tu je u prvomredu simbolična predaja ključeva od grada Karnevalskom društvunB~nkulo~ići" . kao. ~. sve aktivnosti koje su vezane za pokladnesvecanosti, uključujući suđenje i spaljivanje Krnovala.

Tih dana je. u kavani, hotela "Korčula" Drago Krpinapredstavio knjigu novinara Joška Celana "Trećesiječanjska Hrvatska".

22

U veljači je održana i radna skupština Matice hrvatske -ogranak Korčula, na kojoj se raspravljalo o izmjenama statuta Matice,iako je najživlju polemiku izazvala informacija o eventualnompremiještanju korčulanskog arhiva u Žrnovo.

U organizaciji Matice Korčula održana su i dva predavanja.Prvo je održao ing. Neven Fazinić na temu "Kameni križevi otokaKorčule", a drugo "Šume II rekreaciji i životu građana". Predavači subili prof. Venci Vondra sa Šumarskog fakulteta u Zagrebu i prof.Dijana Vuletić sa Šumarskog instituta u Jasrebarskom.

Odjel za društvene djelatnosti Grada Korčule organizirao jepredstavljanje projekta gradskog parka, a autorica istoga je ing. arh.Lidija Petković iz Splita.

U istom prostoru mogli smo sudjelovati u veoma živoj tribinio prometnoj povezanosti Korčule s kopnom, gdje su na pitanjagrađana odgovarali predstavnici Jadrolinije i Ministarstva prometa iveza.

Ured za kulturu Grada Korčule organizirao je krajem veljačeII kavani hotela "Korčula" promociju dviju knjiga: "Korčulanska pera"dr. sci. Gorana Kalogjere i "Ogrlicu" Darinke Krstulović. Prvu jepredstavio dr Živan Filippi, a drugu dr. Goran Kalogjera. Uz glazbenupratnju Stipković- Barčot stihove je čitala Metka Mušić,

3. travnja je u dvorani župne kuće "Caenazzo" održanoinformativno predavanje o sarnostanskom kompleksu na otoku Badiji.Predavači su bili fra Bernardin Škunca, fra Mario Šikić i fra JosipSopta .

23

U povodu 125. obljetnice rodenja i četrdesetgodina od smrti Frana Ženka Donadinija svjetlo dana jeugledala njegova knjiga "Pedeset burnih godinahrvatskog naroda u Dalmaciji, 1890 _ 1940" _ Zapisi isjećanja, koju su prema rukopisu iz ostavštine, pripremili

njegovi sinovi Ivo i Franko. Frano Ženko Donadini je knjigu pisaoposljednjih godina svoga života i to uglavnom na osnovi sjećanja, adonosi ocjenu društveno političkih i ekonomskih prilika u Dalmaciji ujednom određenom, ali sudbonosnom vremenu pa ima izvjesnudokumentarnu povijesnu vrijednost, naročito u onom dijelu koji seodnosi na lokalne prilike i događaje, a koji su manje poznati ili nisunigdje zabilježeni.

Frano Ženko Donadini je rođen 1878. g. u Korčuli od oca Ivai majke Katarine r. Depolo i kršten u korčulanskoj katedrali. Odmahpo rođenju je s roditeljima napustio Korčulu, ali je cijelog života bioduboko emotivno vezan uz svoj rodni grad. Dugi radni vijek od 52godine proveo je uglavnom kao zadružni radnik u svojstvuinstruktora, revizora i upravitelja Zadružnog saveza u Splitu, radećina razvoju gospodarstva kroz udruženi zadružni rad. Obilazio jemnoga mjesta u Dalmaciji i u neposrednom kontaktu s narodompotpuno se s njim saživio. Život našeg čovjeka II ovim krševitimkrajevima sagledavao je cjelovito, ne samo s gledišta stupnjagospodarske razvijenosti već i s pozicije razvijenosti njegovenacionalne i vjeske svijesti, pa i samog stupnja obrazovanosti ikulture. Tražio je načina kako pomoći tom narodu, te kao

24

ra matičar shvatio da je aktiviranje vlastitog rada. najučinkovitiji. ip g ... t ka blagostanju To je moguće ostvarm ne oslanjajućinaJslOunuJI pu ~ . . . ~ .

o._ a tuđu pomoć nego na vlastiti rad udruzen na osnovise prevIse n . .ih . dnihsamopomoći i usmjeren prvotno na korištenje postojec P:lf~izvora dobara s pojedinih lokaliteta. Veći dio vremena .boravlo Je naterenu osnivajući zadruge i podučavajući, .~ svojun vc~rtm l zan~s~~duhom mještane je poticao i nadahnjivao zadruznom svijescu,kršćanskom solidarnošću i nacionalnim vrednotama.

Kao čovjek živa duha i širokog interesa,. velike živ~.tn~energije i radnog elana bio je nošen zanosom, vjerom l radoznaloseu lišao kroz život otvorenih očiju učeći na svakom kora~u. V rio r~no seukr učio u javni život, a to je bilo doba vrlo intezivnog drustvenopo~tičkog života i borbi. Od samog početka Imao JC vrlo Jasno

25

izgrađeni stav, kojim je za svoj budući život objedinio dvije osnovnekomponenete, nacionalnu i vjersku. Dokučio je da je hrvatski narodsačuvao svoj identitet zahvaljujući vjeri, pa je u košmaru različitihdruštvenih i političkih interesa prihvatio lozinku "Bog i Hrvati", kaonajsigurniju odrednicu i vodilju na svom životnom putu. Odlučno jebranio stav o nužnosti ujedinjenja svih hrvatskih krajeva u autonomnojHrvatskoj, pa se aktivno uključio u političku borbu za sjedinjenjeDalmacije s Banskom Hrvatskom. U to doba talijanaši su bili vrlo jaki,a u svojim zahtjevima za autonomiju Dalmacije imali su podrškudalmatinskih Srba i tadašnjih austrijskih vlasti, pa borba za sjedinjenjehrvatskih krajeva nije bila laka.

Frano Ženke je već od rane mladosti bio aktivni članHrvatskog sokola, a kasnije predsjednik Hrvatskog orla, kao ipredsjednik Križara i Hrvatskog junaka u splitskom okružju. Osimtoga bio je član mnogih vjerskih i nacionalnih organizacija te je na timfunkcijama svjedočio svoju vjeru i širio hrvatsku svijest, posebnomeđu mladima. Objavio je također i mnogo članaka i studija sagospodarskim, vjerskim i nacionalnim temama.

Posljednje godine života Frano Ženko je proveo u Zagrebu.Proslavljajući zlatni pir l . lipnja 1960. g. brzojavno mu je sblagoslovom čestitao papa Ivan XXIII. i odlikovao ga ordenom "ProEcclesia et Pontifice". To odlikovanje je izvanredno cijenio. Bilo jejedino, ali zasluženo, jer je kroz cijeli život svoju vjeru hrabrosvjedočio.

Umro je u Zagrebu 9. travnja 1963. g. i sahranjen naMirogoju. Slijedio je upravo smjer razvojnog kretanja hrvatskognaroda: iz rodne Korčule i Splita, srednje Dalmacije, kolijevkehrvatske državnosti do Zagreba, nacionalnog centra Hrvatske za kojuje živio i radio.

Franko Donadini

26

;"'1 i,..,KAMEN JE ODVAWENTukli su ga srca kamena,da ga ostave bez svetog znamena.Ali on ostavi zn~en Tijela i Krvi,da uvijek među nama bude prvi,kad treba drugom noge prati,pomoć darovati.Tko će se prvi kamenom baciti,Crvića zgaziti?Kamen leti,čovjekova ruka prijeti,kamenom čavle zabija.Isus se na križu savija,grešnika k sebi privija:"Oče, oprosti im,jer ne znaju što čine!"Kamen je odvaljen,Isus je proslavljen.Srce sad može slaviti,sve iskreno ljubiti,Uskrsnim životom živjeti.

27

Don Luka Depolo

~ (Udio)

Pasalo je ka lamp godišće dana, a Galarin ka da je

I oživi, skupi novu forcu i movimente za nove dobi~: Opetuspit.u svemu kako drugi ne mogu. Galarin opet crnI, svena prišu ka da lampa. Posuđuje solde judirna. Za pasaz ali~, ~ . druge potribe, što život donosi. Učinit će ti. Hoće, dakako.Razumi se vratit ćeš dug do tada i tada. Dakako i kamate. Tako to grepo zakonu. A ako ne moreš vratit? A... napožat će ti se na bokunlozja. Većega ali manjega, kako stimaduri procine. Ma insoma,gospar Galarin je doša u malo doba do PW10 lipega lozja. U malogodišća bi je prvi u sva četiri sela po lozju i vinu. Najbojemu vinu. Agovorili su, da mu gre sve od ruke i da mu pomažu začarane sile, afoši i vražje sile.

E maje država proglasila nove zakone. Da ukaže narodu dajeboja nego što je bila. A bila je i onda lupeška. E sad, oni koji su biliGalarinu dužni, ne moraju mu ništa vratit. A bidan gospar Galarin jemora više od dvije trećine lozja vratit. I dogodilo se je to, da jebidnega Galarina ubila tuga. Umri je ka da ga je grom pokosi. Zaludusu bili okolo njega zagrebački i bečki doturi. Doma su ga bidnegadonili u skupoj kasi od zinga. Sprovod ka da je umri car. Čejadi ivinaca stotine. Jedan naš, što je bi doša friško iz svita reka je ka dasmo u Navijorki, Što soldi činu. Došli su iz drugih općina. IzDubrovnika. Bogati, vlast, stimani judi i dame. Kapitani, posidenti,profešuri, doturi. A ko će sve nabrojit. Pet župnika, opat i tri bilafratra. Ma Bože moj Mikula, govorin sam sebi, ma kako je pok.gospar Galarin ima gosparski mot, ma u svemu. Ma kakvu je on

28

svojoj pok. Anđeli zgradi kapelicu. Sve najboji meštri iz Dubrovnika.Kapelica u pribilom mramoru. Greb u kapelici u plavičastommramoru. Veli andjel cili li rozastom mramoru, stavja cernu rozu nagreb i vide mu se niz obraze suze. A bože vele žalosti. Dva mlada lipaživota sada počivaju ode u novoj vili. Tako ja promišljam sam sobomi dojdu mi suze.

Ma kad te u nas ćapaju na zub, ma ni mrtvemu neće dat mira,nego će te mrčit i ponižavat. Ma asasin, dakako, toliki soldi u malodoba, ne more ni bit drugo nego kadaver, tenac i sablašćina. Tako suzlobno klopoćali na bidnega Galarina.

E ma majka priroda ne obada slabega čovika. Živi ona svojmoćni život. l arivalo je jopet primaljeće ka lamp. Sve je jopet užveltosti, forci, movimentima. Sve se uzmamilo, uzlet ila, uzbudilo. Uariji veseli krik iza svega glasa. Ma sve se žesti. A za misečine, ma sveli sjenama. Ne znaš, ali je stablo, ali štogo drugo. Sve se noćno i živoglasa. A ko zna je li živo? Po dolcima di je bila loza pok. Galarina,foši zavijaju čagji? ... Ma pusto šuška, klopa če, bauče, kukuvižaje ićukaje. To gre osudjen pok. Galarin, govorili su. Sirotinji je vazimalozje i kamate. Bi je zelenaš. Da su ga vidili justo na nikemu dolcu.Pusto straha, jarac sa zlatnim rozima i svitlećirn očima. riga žeravu kazmaj kužni. Da su ga vidili u poju: pola tica, pola riba, glavakravosice, a glasa se ma prečizi Galarin. I tako su vidili II meji iposkoka, sa facom od Galarina. Ma puste ludosti i nenavidnosti. Bi jenajboji, provižent, domišljat, a mota i legantece od velega gospara.

A posli kad je doša rat, što se je sve pusto ode dogodilo.Došla kugina kosa i kosi. l Pujizini crni vrazi ... kosi. A pusto poslinaši, naše kosi i tiskaj u gro te i propade. Brez sprovoda i križa. Radistrašnih griha tribalo bi se sve pritvorit u kužno jezero. l da kužnizmaji plove po njemu, s glavama asasinih svakega kroja i šesta iko lura. N irna tenaca, nima.

A ja Mikula, za pok. gospara Galarina izmolit ću molitvu kadja hoću i di ja hoću, to je moja tajna. Oli mi i to ne bi zamirili. Mazamirit će ti što si živ.

Ana Fistanić

29

ill!O

"Sto godina, sto godina ima naša teta Momica,pa joj, uz sto godina, čestitamo stoti rođendan!"

Tako je klapa "Serenada" našoj najstarijojsugradanki šjori Jerki - Mamici Klisura čestitala stotirođendan, uz želju da se ponovo sretnu u veselom

raspoloženju i kod slijedećeg, sto i prvog.U izrazito veselom ozračju, ali posve nenametljivo, obilježen je

jedan rijetki jubilej, stoti rođendan, a rodbina, susjedi i mnogi prijateljiiskoristili su prigodu da posjete krepku staricu, s njom popričaju izajedno se provesele. Već prije podne došao je župnik don MarkoStanić, a poslije su je posjetili članovi gradskog poglavarstva na čelu sgradonačelnikom Mirkom Duhovićem. Došla je također i Vlada odmaškara, predstavnici bratovština sv. Roka i Gospe od Utjehe, časnesestre Dominikanke, a sjetili su je se mnogobrojni prijatelji iz zemJje iinozemstva. Bilo je puno poziva telefonom s kopna i mora, brzojava ičestitiki. Mnogi su željeli podijeliti radost sa slavljenicorn, ukućanima isvim Korčulanima.

Bili su i novinari i pitali je o prilikama i životu u tih prijeđenihsto godina. Šjora Mamica se prisjetila života u obitelji kovača StipaBernardi, (bila je šesto dijete), zatim vremena tri rata (najteže joj jebilo u Drugom svjetskom ratu kada je s mnogim izbjeglicama dospjelau El Shaat u Egiptu), o životu sa svojim suprugom Frankom i sl. Nakraju je rekla: "Nije se bogzna kako živjelo, ali svi smo bili prijatelji initko nikoga nije mrzio, a ne kako danas!"

Čestitari su dolazili i odlazili. Ona je sa svima razgovarala iponosno ih dočekivala i ispraćala. Posjetio ju je i najmlađi stanovnik

30

ulice, mali Marin star dva mjeseca. Bilo je, sve u svemu, veselo izabavno. Izmedu mnogih donosimo čestitku dugogodišnje prijateljiceFanje Simunić: Draga gđa Mamice!

Rijetko se dogodi da sreća posluži,i"carici" jednoj život produži.Miljenica Vi ste velike sreće,pa vas dovede do godine 2003.Znam da je kroz sto godina svega bilo,radosti, sreće, ali i suze se lilo,no sve to prođe kao jedan hip,povezano trajno u jednu nit.Danas je, evo, taj sretni dan,Vaš, šjora Mamice, stoti rođendan.Sa svojima sretni i veseli bilii još nam dugo poživili!Sretno!

Frano Klisura

31

Uvijek sam željela što više znati o prošlostisvoga grada, prikupiti što više podataka o životu starihKorčulana. Počela sam bilježiti sve što mi je majka,starica od devedeset godina, iznimno bistra sjećanja,pričala o tome. U takvim razgovorima provodile smoduge zimske večeri, a ja sam punila bilježnice o svemu

što sam čula: o starim običajima i vjerovanjima u Korčuli, zabavamastarih Korčulana, njihovim zanatima, trgovinama, kojih je bilo osobitou starom dijelu grada, i sl.

Moji dragi prijatelji, kojih više nema, Tinka Tedeschi-Sessa injezin muž Toni, osobito on, upotrebljavali su II razgovoru često starekorčulanske riječi. To me je zabavljalo i počela sam opet punitibilježnice s karakterističnim korčulanskim riječima i izrazima koji sejoš uvijek govore u nekim korčulanskim obiteljima. Toni mi je mnogoi dugo pomagao, a uz njega i mnogi drugi Korčulani kao pok. RudiGatti, pok. Nikša Lozica, prof. Stanka Kraljević, gosp. JakovDenoble, a mogla bih reći i gotovo cijeli grad kada se pročulo daskupljam korčulanske riječi. Za kratko vrijeme zabilježila sam 500riječi. Zabilježeno sam pokazala svome rođaku Damiru Kalogjeri,kojemu je filologija struka i on se oduševio, znajući za znanstvenuvrijednost prikupljenog materijala. Predložio mi je da to prebacim nafilološke kartice, abecednim redom i bilježim na način leksikografa.Upozorio me je da je najvažnije od svega napisati autentičnekorčulanske rečenice s dotičnim starim riječima i tako će pojedineriječi II rječniku biti razumljivije, sačuvati razgovorni stilkorčulanskoga svakodnevnog govora i pokazati njegovu sintaktičku

32

str~kturu. Preuzeo je na sebe najteži dio posla: uređenje prikupljenihrijeci; =. I nadopunu s etimologijom riječi i akcentuacijom.Dugotrajan I težak posao.

. On je upoznao akademske lingvističke krugove u Zagrebu snašun radom. Dobila sam dokumenat Zavoda za lingvistiku priSveučilištu u Zagrebu 1988. g. pod naslovom "Leksik gradaKorčule".

Pr~upljanje riječi počelo je 1981. g. i skupljeno je preko8.000 njecr, Obrađeru su dosada I gotovi za tisak pojmovi od slova Ad~ slova M uključivo. Dogovoreno je da će rječnik izaći u dva sveskaa :ma .naznaka da će prvi ubrzo ugledati svjetlo dana. Datum tiskanj~JOs ruje određen, a Korčulani će biti blagovremeno o svemuobaviješteni.

.Tako će i. Korčulanski rječnik ući u popis rječnika govoradalmatmskih sela I gradova. U njegovom prelistavanju će Korčulanimoći lIŽivati, a filolozi će u njemu naći dosta prikupljenog i obrađenogmaterijala za proučavanje hrvatskih dijalekata.

Prof. Mirjana Svoboda

33

i~TU�IBABA. Na satu vjeronauka:- "Djeco, tko je razbio kamenu ploču na kojoj je bilo~- •.••' napisano Deset Božjih zapovijedi?"- "Ja znam", javi se mali Ante, "ali ne želim reći. Tata mi kaže da jeružno biti tužibaba!"

SUDNJI DAN

Časna sestra živo tumači djeci strahote sudnjega dana i pakla:- "Nastat će strašna tama, jako će grmjeti i sijevati, gromovi ćeudarati i nastat će velika oluja ...".- "A hoćemo li tada morati ići li školu?!"

UTAKMICA

Lucifer predloži sv.Petru odigravanje nogometne utakmice izmeđuraja i pakla.- "Ne možete se vi mjeriti s nama. Svi najbolji igrači su li raju!", kažesv. Petar.- "Da, to je točno, ali ne zaboravi Petre da je većina sudaca kod'mene!"

34

AFORIZMI

* Nikad nismo ni toliko sretni ni toliko nesretni kao što mislimo. (LeRochefoucauld)* Ne postoji apsolutna sreća - postoje samo okolnosti. (Balzac)* Razum nam može reći što trebamo izbjegavati, ali samo nam srcekaže što moramo činiti, (Joubert)* Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje, (Paskal)* Od svih istina, najdublje su i najtrajnije istine srca. (Barac)* Nemoj svijetom svoju sreću tražit - poput ludih glava, u sebe sesama vrati - tu je za te sreća prava. (Schiller)* Tko odviše misli o svojoj sreći postat će sebičan, a ujedno inesretan. (Dostojevski)

ISKRE

* Nikada se nemoj zamoriti u pomaganju drugima.* Onome koji wnije čekati, s vremenom sve dolazi.* Ne vjeruj riječima, ni svojim ni tuđim. Vjeruj samo djelima i svojimi tuđim.* Čuvaj se onoga koji žrtvuje smisao zbog praznih i gromkih riječi,* Cuvaj se da ti starost ne ostavi više bora na duši nego na licu.* Odgajaj svoju djecu da zarana stvaraju i stvoreno da čuvaju.* Daj svakom čovjeku takva prava kakva želiš imati sam: ne veća, amanja nikako!* Gdje siješ ljubav, izraste veselje.

35

IVAN FARAe

Rodio se u Pupnatu 1941. g. Srednju školu jezavršio u Korčuli 1958 izučivši kamenoklesarski zanat.Kako i sam voli istaknuti, u djetinjstvu mu je jedina

. igračka bila kamen, koji je i odredio njegov životni put.Još u ranom djetinjstvu sam je počeo ulaziti u svijet likovneumjetnosti - izrađivao je male skulpture od kore bora i kamena.Ozbiljnije se počeo baviti skulpturom nakon izučenogkamenoklesarskog zanata. Izrađuje skulpture također i u drvu.

Njegova djelavezana su uz život težaka, ribara,radnika, pogotovo staraca istarica. Omiljeni motivi su mu idjeca, a posebno mjesto unjegovom stvaralaštvu zauzimaskulptura žene. Prikazuje rađanje,djetinjstvo, odrastanje, starost,itd.

Tragajući zanovim rješenjima Farac se okušaoi u slikarstvu, posebno u mozaiku.Radio je i spomeničku skulpturu.Izradio je spomenik u Pupnatu ikip sv. Trifuna u Hutovu.

Priredio je tri samostalne izložbe u Korčuli: 1975., 1977. i1978, ~ također jednu u Dubrovnik,: 1976. godine. Grupno je izlagaou Korculi,. Dubrovniku, Pločama i Capljini, a također i u Njemačkoj1976. godme. Ćlan je i jedan od osnivača ULUK-a (Udruga likovnihumjetnika Korčule).

U zadnje vrijeme pomalo napušta raniji način rada sa dostadetalja i više se priklanja stilizaciji, koja posebno dolazi do izražaja ufigurama životinja. To anirnaljerstvo je kvalitetni iskorak u njegovomumjetničkom izražaju. Iz one životne oporosti, grubosti i pomalotuge, što se iščitava II likovima težaka, ribara i seljaka, novimradovima ptica i riba udahnjuje posebni lirski naboj.

. Kao član. Društva inovatora u Splitu (Diatus), usvojio je novutehniku rada, koju Je prijavio kao inovaciju, a radi se o tehnici gravurana kamenim pločama.

Iz njegovog novootvorenog izložbeno-prodajnog ateljea uStarom gradu u Korčuli njegova djela odlaze diljem svijeta.

Abel Brčić

37

6. prosinca 2002. g. iznenada nas je u sedamdesettrećoj godini života napustila LUCA GRENKO r.LEŠAJA. Živjela je povučeno i nenametljivo Pod sv.Antunom, dok je bila u snazi, a onda se preselila kod kćeriu Žrnovo. Umrla je dubrovačkoj bolnici. Pokopana je na

groblju sv. Luke. Počivala u miru.11. prosinca 2002. g. umro je u sedamdeset petoj godini

života u Beogradu IV AN FILIPPI. lako je svoj životni vijek proveoizvan Korčule, uvijek je želio da se u nju vrati. Želja mu je ispunjena.Urna, s njegovim posmrtnim ostacima, položena je u obiteljskugrobnicu na groblju sv. Luke. Počivao u miru.

lO. siječnja 2003. g. u svom domu u Korčuli umro je usedamdesetoj godini života WUBOMIR ZAPLATIĆ. Bio je miran,nenametljiv, vrijedan radnik i vrstan pekar. Posljednjih godina zbogbolesti je najviše boravio u kući, ali je uvijek bio okupiran časopisima,novinama ili knjigama. Ispraćen od obitelji, rodbine i prijatelja,pokopan je na groblju sv. Luke. Počivao u miru.

17. siječnja 2003. g. iznenada je preminula MARIJA TASIĆr. DRUSANY u sedamdeset trećoj godini života. Doselivši se sobitelji u Korčulu živjela je uvijek povučeno i nenametljivo. Nikomenikad nije bila na teret, a tako je i preminula. Ispraćena od rodbine,prijatelja i poznanika pokopana je na groblju sv. Luke. Počivala umiru.

2. veljače 2003. g. umrla je u osamdeset trećoj godini životaFRANA (ČESKA) DEPOLO r. FORETIĆ. (Vidi: ln memoriam!Str. 40) ~

6. veljače 2003. g. u dubrovačkoj bolnici, nakon duge i teškebolesti, II sedamdeset šestoj godini života, preminuo je s ovog svijetaRUDOLFO (RUDI) GATTI. "Korčulanski Smoje", kako su gazvali, uvijek je bio spreman na lijep i svima prihvatljiv način, bilokomično bilo ozbiljno, zabilježiti važne, a i one manje važne događaje.Bio je i dugogodišnji suradnik "Lanterne" pišući rubriku "Natablunu". Svoje najbolje i najplodnije godine dao je korčulanskombrodogradilištu. Veliki broj prijatelja i poštovalaea, zajedno saobitelju, odali su mu posljednju počast na groblju sv. Luke. Počivao IImiru.

19. veljače 2003. g. u Domu umirovljenika u Korčuli umrla je,nakon kratke bolesti JERKA FABRIS u osamdeset četvrtoj godiniživota. Živjela je sama u Starom gradu u Korčuli, a posljednje godineje provela u Domu umirovljenika. Opremljena sakramentima utjehedušu je predala Bogu, a tijelo joj je sahranjeno na groblju sv. Luke.Počivala u miru.

9. ožujka 2003. g. je u dubrovačkoj bolnici nakon kratke iteške bolesti, u pedeset trećoj godini života, umro ĐORĐESKOKANDIĆ. Ljudskim mjerilima mjereno i ljudskim očimagledano, prerano je ostavio svoju obitelj, svoj posao i svoje prijatelje.Mnogima, koji su ga poznavali ili susretali, iz Žrnova, gdje je rođen,iz Korčule i ostalih mjesta, nedostajat će njegova susretljivost injegova stručnost. Njegove zemne ostatke ispratili su na zasluženipočinak na groblju sv. Luke obitelj, rodbina i prijatelji. Počivao umiru.

18. ožujka 2003. g. blago je u Gospodinu preminula u Domuumirovljenika u Korčuli KLARA DEPOLO r. LJUBIĆ u osamdesetprvoj godini života. Prije dolaska u Dom živjela je u Starom gradu uKorčuli, nedaleko od katedrale. Svaki dan je nalazila vremena,zajedno sa svojom kćerkom Teom, biti na misi, a nikada nijepropuštala ni ostale pobožnosti. Uvijek je bila nasmijana i predana uvolju Božju. Ispraćena od rodbine i prijatelja pokopana je na grobljusv. Luke. Počivala u miru.

39

In memoriam

Frana (Česka) Depolo, kći Nikole Foretića i Margarite r.Fabris, rođena 25. prosinca 1920 .g u Korčuli, stupila u brak 26.siječnja 1941. sa Špirom Depolom iz ugledne korčulanskebrodograditeljske obitelji. Bog im je darovao dVOJe djece: Luku,rođenog 27. siječnja 1942. g., zaređenog za svećenika 4. r,rosinca1966. g., nenadano preminulog 10. kolovoza 1998. g. I Mariju, rođ.ll. kolovoza 1946. g., vjenčanu 22. rujna 1973. g. s GiustinornSalvatore, sada živi u Gissi, ltalia. .

Na Svijećnicu, nešto prije podne, primila je sv. Pričest, kako Jeto i običavala svake nedjelje i blagdana, a samo nekoliko sati poslijemirno je zamijenila ovaj svijet boljim. Dva dana poslije sahranjena je uobiteljsku grobnicu, uz svog pok. muža Špira i pok. sina Luku. Uzobitelj, rodbinu i prijatelje, na počinak do časa uskrsnuća su Je ispratilii mnogi svećenici i časne sestre. Pristigli su i mnogi telegrami sućuti, ameđu njima i ova dva, koja u cijelosti donosim:

Poštovani gospodine župniče don Marko,Jučer sam tijekom obilježavanja feste svetoga Vlaha u

Dubrovniku saznao za smrt gospođe Franciske Depolo, koja će danas,4. veljače 2003. godine, biti sahranjena na groblju u Korčuli. Tužnavijest o smrti uvijek nas iznenadi i zamisli. Ali, ispunjeni smo nado~ Ivjerom kako Gospodin plemenitu dušu Franciske Depolo, majkevrijednog svećenika don Luke, primio ~ svoje nebeske dvorove gdjeće od sada skupa sa svojim mužem Spirorn I srnom don Lukomsudjelovati na vječnoj liturgiji. . ...

Prenesite izraze mog iskrenog suosjećanja njezinoj kćeri MarIJIi ostaloj tugujućoj rodbini. Svjesni uskrsne nade i vje~e kako. senjegovim vjernima život mijenja, a ne oduzuna, dusu pokOjneFranciske preporučujem Božjem milosrđu, kOJI neka JOJ udijelioproštenje grijeha, oslobodi od dugova i pridruži uskrsnuću KnstaGospodina. .

S izrazima solidarnosti i molitvenog zajedništva uz pozdrav Iblagoslov u Gospodinu, mons. Želimir Puljić, biskup dubrovački.

40

Nije se navršila ni peta godina otkako nas je 10. kolovoza1998. prerano napustio naš nikad zaboravljeni subrat i kolega,svećenik i novinar don Luka Depolo, a iz rodne mu Korčule već drugiput pristiže nas tužna vijest. Nakon oca Špira u kolovozu 2000.godine, na put zasluženog vječnog Božjeg zagrljaja ljubavi 2. veljačekrenula je i njegova majka Frančeska ... Oboje su pohitali da se štoprije susretnu sa svojim uvijek vedrim i optimističnim sinom Lukom,po kojem smo i mi upoznali i zavoljeli uzornu vjerničku obiteljDepolo.

Jer, koliko je don Luka Depolo bio važan i nezamjenjiv član uuredništvima Glasa Koncila i Malog Koncila - Maka, toliko je njegovamajka Frančeska bila važna i nezamjenjiva na njegovu životnom putu.Sjećamo se još njezinih, kroz suze izgovorenih, riječi o tome kako juje njezin sin još kao dječak u teškim trenucima tješio riječima: "Neplači mama, ja ću biti svećenik!" ... Isti takav, iskren i otvoren, nježanpoput malog djeteta don Luka je prema njoj i ocu Špiru ostao cijelogživota. Svakodnevno ih je telefonski nazivao iz Zagreba, a u danimaoštrih zima nerijetko i dovodio u Zagreb, dijeleći s njima svoj dom usamostanu sestara milosrdnica u Frankopanskoj. Tako su majkuFrančesku upoznali i mnogi drugi koji su voljeli don Luku,prepoznavajući u njoj onu dobrotu, životni optimizam i hrabrost kojesu i njega resile. Upravo zato, premda joj je nakon smrti sina od tuge"zastalo srce" Frančeska Depolo, potpomognuta od kćeri Marije,korčulanskog župnika don Marka Stanića i drugih, na svoj načinnastavila je djelo svoga sina. Uključila se u osnivanje Karitativnezaklade don Luka Depolo, a svake godine u uredništvo MalogaKoncila - Maka oko Božića stizale su vijesti kako je, zahvaljujućinjezinoj dobroti, invalidnoj djeci u Centru Goljak i dalje nastaviostizati nikolinski dar, baš kao u danima kad im ga je s toliko ljubavi iradosti donosio "samo njihov" don Luka. U tom svjetlu, sazahvalnošću i dubokim poštovanjem, pamtit ćemo II našin srcima imolitvama dragu nam Frančesku Depolo.

Djelatnici Glasa Koncila i Malog Koncila-Maka iz Zagreba.

41

Nedavno je objavljena knjiga Gorana Kalogjerepod zanimljivim naslovom KORČULANSKA PERA uizdanju Filozofskoga fakulteta u Rijeci.

Goran Kalogjera, Korčulanin porijeklom redovitije profesor Filozofskoga fakulteta u Rijeci i predaje kolegij

Novija hrvatska književnost na Odsjeku za kroatistiku, te kao izbornipredmet Makedonski jezik. Obavljao je niz rukovodećih funkcija nariječkom Sveučilištu: bio je predstojnik Odsjeka za kroatistiku, dekanFilozofskog fakulteta u dva mandata, a danas je prorektor za nastavuSveučilišta u Rijeci. Dosad je objavio sedamdesetak znanstvenih istručnih radova i 12 autorskih knjiga.

Knjiga Korčulansku pera kao da zaokružuje taj njegovantologijski i povijesnoknjiževni pristup i u obliku priručnogaleksikona prikazuje književno i šire kulturno stvaralaštvo istaknutihKorčulana kroz vjekove. Na 176 stranica opisano je stvaralaštvo 228autora, najviše književnika ali i društvenih znanstvenika. Tajimpozantan broj obuhvaća više od šest stotina godina književnogastvaralaštva na otoku Korčuli, II kojemu su sudjelovali ne samo pisci ipjesnici već i brojni Korčulani koji po svom primarnom pozivu nisubili književnici, ali su u krugu svojih zanimanja kao pravnici,povjesničari, povjesničari umjetnosti, ekonomisti, liječnici, arhitekti,svećenici, napisali vrlo vrijedna djela, knjige, brošure, znanstvenečlanke i tako korčulansko pismo učinili prepoznatljivim u širemkulturnom milijeu. Knjiga-leksikon Korčulanska pera napisana je povisokim znanstvenim i stručnim kriterijima, tako da se u pojedinimnatuknicama ne daju samo činjenice već je svaki autor podvrgnut

42

kritičkom vrednovanju, s naglaskom na njegovu važnost zaknjiževnost kao umjetnost i za društvenu znanost II širem smislu. Izasvakoga imena nalazi se i kraća literatura o njegovim djelima, onolikokoliko je to bilo moguće pronaći, osobito za starija imena i u kraćemizboru. U takvom načinu prikazivanja pojedinoga pisca, autor jesvakako imao uzore u znanstvenim metodama pisanja leksikona, kaošto je npr. Hrvatski biografski leksikon u izdanju Leksikografskogazavoda Miroslav Krleža.

Vrijedno je istaknuti daje autor ove knjige obuhvatio ipisce koji su pisali ne samohrvatskim već i latinskim italijanskim jezikom, što jesvakako važan doprinosvrednovanju npr. korčulanskihlatinista, O kojima nismo dodanas mnogo znali. U kraćemuvodu u svoju knjigu GoranKalogjera ističe kako mu jejedan o jačih motiva za pisanjeupravo ovakve knjige bilazapostavljenost korčulanskihliterata u kolegijima starehrvatske književnosti na našimfakultetima, a, ja bih dodao i uslužbenim udžbenicima ipregledima književnosti.

Goran Kalogjera spada u mlađu generaciju profesora iistraživača hrvatske književnosti koji će tu manjkavost znati popraviti,kako u svom nastavničkom radu na fakultetu tako i u svojimistraživačkim poduhvatima.

Knjiga je i grafijski vrlo privlačna za čitanje i listanje.Prezimena i imena autora istaknuta su boldirano i većim fontom, aispod svakoga autora naznačeno je njegovo mjesto rođenja i godina.

43

Djela su im istaknuta kurzivom dok je literatura navedena u različitomslogu. Za nas Korčulane zanimljivo je napomenuti da je grafičkuopremu izradila Goranova kći Mia, apsolventica Filozofskog fakultetau Rijeci. Tvrdi uvez još je jedna kvaliteta za ovakvu vrst knjige jer jojosigurava trajnost, pa sam uvjeren da će je mnogi Korčulani s užitkomlistati kada se budu zanimali za svoje pretke a i za rad svojihsuvremenika.

Mi Korčulani moramo biti zahvalni Goranu Kalogjeri zaovakvo jedno djelo, ne samo zbog njegove važnosti za korčulanskuknjiževnu i širu kulturnu tradiciju, već i kao zanimljivo štivo u kojemućemo otkriti mnogo toga dosad nepoznatoga. Uživat ćemo unoseći seu živote i stvaralaštvo naših umnih predaka, a isto tako i našihsuvremenika kojima ulazak o ovakav jedan leksikon treba biti poticajza još veći angažman kako u njihovim užim područjima tako i šire nadobrobit Korčule i svih njezinih ljudi.

Dr Živan Filippi

44

USKRSNA ZVONA

Kako je lijepo čutita uskrsna zvona,a još je bolje znatizašto zvone ona?!

Sjećaju na našeg Spasitelja,koji je svojim uskrsnućempobijedio smrt,a čovječanstvu darovaonovi put svjetla,vjere, ljubavi i praštanja.Neka Isuse ova uskrsna zvonaprodru na sve strane svijeta.Nek uđu u svaki kutak našeg planeta.Nek razore zidove mržnje,nek odvežu okove zla,nek izbrišu suze sa lica,onima što pate bez nadeu bolje sutra.Učvrsti Isuse našu vjerui otvori srca nam tvrda,nadahni naša čuvstvada budemo dostojnitvog svetog Uskrsnuć.

Marija Depolo Šegedin

45

i~TKO ŽELI BITI MILIJUNAŠ

Jedna od najgledanijih emisija HRT-a je "Tko želibiti milijunaš". Razlozi njene popularnosti su mnogi, no otome ovdje ne namje:a.:am pisati: Osob.no p?,:eI?e~~pratim ovu zabavnu errusiju pa nu se o Jednoj cmjeruci

nametnulo razmišljanje koje iznosim.Dosad su brojni sudionici pokazali raznovrnost znanja ( i

neznanja), jednako kao i njihovi "jockeri" te publika. Većina "igrača",koji su imali sreću biti među potencijalnim "milijunašima", imali suvisoku stručnu spremu, odnosno ubrajaju se u intelektualee.Sastavljači pitanja vješto obuhvaćaju najrazličitija područja kulture,znanosti, života i dr., a što su pitanja bliže visokom dobitku ona su iteža. Među ostalim u više navrata bili su i pojmovi iz Bibliije, odnosnokršćanstva. Zapamtila sam dva postavljena na samom početku "igre",dakle među onima, po ocjeni urednika, najlakšim.

Zaprepastilo me, a vjerujem i dio ostalih gledatelja, da ta dva,vrlo laka, pitanja (i što je bitno osim s kršćanstvom usko povezana sopćom kulturom), učesnici nisu znali, a publika, uglavnom mJada,odgovarala je vrlo nesigurno. Pitanja su bila: što je Pilat oprao i kojaje žena (svetica) pružila po tradiciji Kristu rubac na križnom putu.

Ne treba biti vjernik ni kršćanin, pa ni intelektualac da bi seznali odgovori: zar toliko puta u svakodnevnom razgovoru nismo čuliuzrečicu da je "netko oprao ruke kao Pilat"u smislu da se ograđuje odneke odluke ili odgovornosti. Taj pojam ušao je i u književnost, dakledio je opće kulture. Veronikin rubac također je poznat. Posebnospominjem da veliki talijanski srednjovjekovni pjesnik Dante u svom

46

spjevu Božanska komedija piše da Hrvati dolaze kao hodočasnici uRim diveći se relikviji "Veronikinu rupcu". Uz ovaj literarni, za nasvažan podatak, Veronika se inače često spominje u smislusuosjećanja i samilosti nad trpljenjem i patnjama.

Što dakle svjedoči ovakvoneznanje naših intelektualaca i mJadih?Mislim da to dokazuje "postignuća"našeg odgojno obrazovnog sustava,koji je desetljećima (od 1945. do1990.) nastojao iz odgoja i škola, pa isvakodnevice, isključiti sve vezano uzvjeru i kršćanstvo, bez obzira na to štoje europska kultura već dvije tisuće

=':'JI.I,,--,.~ godina povezana pa i utemeljena nakršćanstvu.

U ovom slučaju doista nije pitanje vjernik, ateist, ili agnostikveć temeljno obrazovanje, poznavanja sveopćih baštinjenihvrijednosti. Ovakva znanja nisu potrebna samo ljudima koji se baveknjiževnošću, likovnom umjetnošću, arheologijom, glazbom,filozofijom, poviješću i sl., već svakomu tko se smatra školovanim, pamakar samo s osnovnom školom. Nažalost, čini se da ni sada, našeobrazovanje, (osim vjeronauka, za one koji ga pohađaju), neposvećuje dovoljno pozornosti ovoj strani općeg znanja i kulture.Vjerovatno to još uvijek ovisi o dobroj volji, a i znanju, samihnastavnika, koji su izašli iz "socijalistički" opredijeljenih škola ifakulteta.

Uz dva iznesena primjera, zasigurno irna još nmogo sličnih izStarog i Novog zavjeta koji su postali općim pojmovima, a mnoginaši "intelektualci" o njima nemaju pojma.

Nadati se i poželjeti da će se u ovom "globalizacijskom"vremenu razina naše kulture i poznavanja općih kršćanskih pojmova ivrijednosti podići, odnosno smatrati obveznim dijelom školskogobrazovanja.

Dr Alena Fazinić

47

Sedirno popodne na tablunu, a iza kuće odPušurice i kroz Tri sulara pasaju kantaduri od bratovština.Nosu tonige u saketima od nalijona, a nikima iz tobolcaviru ferali.

"A di to grete", pitamo hi.'" "Gremo kantat II Blato; hote s nama. tt

"Lako je vama inpicavat ka mi nismo od kanti i mužike"."Ne inporta, sedit ćete II banku i pecetavat!"

Prisvadili su nas, pa smo se ukrcali i šnjirna partili. Puten doBlata pitamo mi rokovačke kantadure:

"Jeste li vazeli baterije za rezervu?""Ni potriba više. Pribacili smo jopeta ferale na šterike",

odgovaraju mrvu infotano."Što ne pitate rnihovilce di jin je novi torac. Mogli su ga

inbarkat, prošetat po otoku i pokazat ga Blaćanima.""Di ćemo ga inbarkat?", govoru rnihovilci."Jedva je izaša iz manufakture, a ko ma kako će intrat u velu

crkvu"."A da koji je to mirakul od torca ka nemože intrat u

autobus?", pitamo mi."Vidit ćete na Veli petak!", su puno inportance odgovaraju

rnihovilci."Ako se još i rokovci abrivaju II teštardecu imat ćemo što

gledat!", govori jedan sasvetan."A ima li oti rnihovilački torac manikele?"

48

"A što će mu rnanikele?", pitaju mihovilci."Ako udre daž.. ..", i tako malo po malo uz batude i

inpicavanja arivali smo II Blato.Mi smo odma seli u prve banke, a ondaje počelo.

. Lipo je bilo čut pašjunske kante eilega otoka što hi je svakomisto ?d Lumbarde do Vele Luke otkantalo, ma ka je na svhu svegazagrmila ona naša: "Kad bi pokopan Gospod ... " svit u blajskon crkviferma je disat, a mi smo se obadali da su niki okolo nas počeli smrcati činit fintu kako da čistu oćale.

Ka je bilo gotovo uputili smo se svi skupa večerat i puten do~jative niki su se javjali doma na mobitele. Jedan stari Blaćanin pitaJe Jednega našega kantadura što je zva ženu: "Prijateju, oli te bolijuho?"

Speza od korizme: žutinica, slanutak, bakalar, slane gere idobro vino. Sve kako je red i način. Ina finimentu prikle!

Partili smo pu doma, a puten se priko otoka zakantaMizerere ...

Došli smo doma kako poslušna dica prin ponoća. Sutra smopitali dun Marka: "Ka ćete jopeta poć digod pivat i možemo li seunaprid abonat za poć s vama .... ?"

VIT

49

,!!o RECITE DA NEPUŠENJUi·'Povijest duhana počinje od 1492. godine, kada jeKristofor Kolumbo otkrio sjevernoamerički kontinent.Otad bilježimo da se duhan upotrebljava kao sredstvo zapušenje. Među indijanskim plemenima se pušila glasovita. "lula mira", kao znak prestanka ratovanja i sklapanje

mira. Duhan se, osim pušenjern, upotrebljava i šrnrkanjem ižvakanjem.

Danas možemo reći da je duhan "ubojita trava", jer na svijetuod posljedica pušenja godišnje umre oko tri i pol milijuna ljudi, a nastotine milijuna oboljeva od raznih bolesti, koje uzokuje pušenje. UEuropi godišnje umre oko milijun i pol ljudi od istog uzroka, a uHrvatskoj od zloćudnih tumora (najčešće rak pluća) umre oko 2200osoba. Od posljedica pušenja u Americi godišnje umre više ljudi, negošto ih je poginulo u prvom svjetskom, vijetnamskom i korejskom ratuzajedno i gotovo toliko koliko ih je stradalo u svim bitkama u drugomsvjetskom ratu. (R. Kennedy)

Svaki pušač, i sebi i onima oko sebe, svakodnevno narušavakvalitetu življenja, jer duhanski dim oštećuje čovjeku,u manjoj ili višojmjeri, sve vitalne organe. Duhanski dim djeluje na svaku stanicu isvojim otrovom ništi staničnu strukturu i njezinu funkciju.

Duhanski dim djeluje kancerogeno, što znači da pretvara živeljudske stanice u zloćudne stanice raka. Tako udisanjem duhanskogdima nastaju zloćudni tumori ždrijela, grkljana, dušnika i pluća. Odduhana strada i krvožilni sustav tako da oštećuje krvne žile, suzuje ih i

50

smanjuje optok krvi i ishranu organa, npr. mozga, srca, itd. Djelujućina živčane stanice moždane kore smanjuju pamćenje i inteligenciju.Pušenje djeluje štetno i na probavni sustav, na funkciju jetre, a možeizazvati i čir na želucu. Oštećuje funkciju bubrega, djeluje i na mišićnisustav te pospješuje degenerativne promjene na zglobovima iusporava reflekse.

Kada se suočimo sa svim posljedicama pušenja, onda moramodoći do spoznaje da je pušenje čovjekov veliki neprijatelj, kojega semože svladati samo čvrstom odlukom onepušenju. Čovjek mora bitipsihički jak da bi donio takvu odluku. Time postaje koristan i sebi ionima oko sebe. U borbi protiv pušenja trebaju svi učestvovati, aposebno oni II upravi, II zdravstvu, školstvu, javnim medijima iposebno obitelji.

Visoki stupanj svijesti, prosvijećenosti i obaviještenostibudućih naraštaja o štetnosti duhana za ljudsko zdravlje i društvo ucjelini, bit će glavni razlozi za smanjenje broja pušača u budućnosti,pa će se tako dobiti zdravija populacija, a to i jest glavni cilj.

Napominjem da je u kampanji protiv pušenja, koju vodi škola"Dr Andrija Štampar" iz Zagreba, peti ožujak proglašen "danom bezdima", a ove godine to je i prvi dan Korizme. Možda je to slučajno,ali je vrlo znakovito (razumljivo za one koji to žele shvatiti)!

Želim svima sretan Usrkrs, a pušače molim: Recite danepušenju!

Prim. dr Vinko Foretić

51

Riječ Vama .Karitativna zaklada don Luka Depolo .Htio sam .Ikonografija uskrsnuća .Pokornička svitanja .

Liturgijska kronikaOsvrt .Lanterna mladima .Kratki povijesni pregled ...Kronika događaja ....Obljetnica .Don Luka među namaGospar Galarin .Velika feštaLeksik grada Korčule ..Stranica s osmjehomNaši umjetniciNekrolog .Korčulanska pera .Rezervirano za vas .Kviz .Na tablunu .Savjet liječnika .Sadržaj .

...4..5

. 6. 9.10.. 16.... 18..19

. 22..24

....................... 27. 28

...................... ....30................... 32

...34.36

.... 38. .42

. .45... .46....48. 50. 52

ILUSTRACI.lE: Hrvoje Kapciina i De Franko (Frano Depolo)Int. adresa: http://www.korcula.net/gradllantemaJlanterna_brI9.htm*******************************************************

52

.2

http://www.korcula.net/gradllantemaJlanterna_brI9.htm

Broj:

N aslovna strana:PANORAMA KORČULE

IZDAVAČ: Župni ured, 20260 KORČULA, Trg sv. MarkaUREĐUJE I ODGOVARA: Don Marko Stanić

UREDNIŠTVO: Korčula, Trg sv. MarkaIzlazi povremeno

NASLOVNA STRANA: Neven Fazinić

Page 1ImagesImage 1

Page 2TitlesLANTERNA 'Sretan ćLskrs 2003.

ImagesImage 1

Page 3TitlesVaš don Marko. SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS!

ImagesImage 1Image 2

Page 4ImagesImage 1Image 2Image 3Image 4

Page 5Titles.


Page 6Titlesmeđu čemprese 9


Page 7ImagesImage 1

Page 8ImagesImage 1Image 2

Page 9Titles15

ImagesImage 1


Page 11Titlesi~ opet ćemo razgovarati, Josip Šimunović 18

ImagesImage 1Image 2Image 3




Page 15Titles"Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!" Srce sad može slaviti, sve iskreno ljubiti, ;"'1 je živio i radio.



Page 17Titles31



Page 19ImagesImage 1Image 2Image 3

Page 20TitlesIVAN FARAe



Page 22Page 23ImagesImage 1Image 2




Page 27Titles,!!o RECITE DA NEPUŠENJU 50 51


Page 28Titles....................... 27 . 52 ................... 32 Lanterna mladima . 52

ImagesImage 1

Page 29TitlesBroj: N aslovna strana: PANORAMA KORČULE


lanterna...mojim životom gospodari netko drugi? tko ima pravo uzeli sebi za pravo, da moj život,...

Documents