Lada BadurinaStandardizacijski procesi u 20. stoljeuUvod u stoljee uvod u temuNekoliko je postavki koje ne bi smjele biti smetnute s uma kada je rije o hrvatskome jeziku u 20. stoljeu, pa onda i o standardizaciji hrvatskoga jezika u tom vremenu.Prvo, svaki bi se pokuaj dosljedne matematike segmentacije vremenskoga kontinuuma na stoljea mogao nai natankom ledui s obzirom na stalnost jezinoga razvoja i s obzirom na jezinu standardizaciju kao neprekinut (i, dakako,neprekidiv) proces.Drugo, kada je rije o hrvatskome standardnom jeziku, dvadeseto je stoljee vano utoliko to je u njemu inae jo u posljednjem desetljeu devetnaestoga stoljea zaivjela ideja o svojevrsnoj restandardizaciji hrvatskoga standardnog jezika uglavnom bez veih oscilacija i skretanja s glavnoga razvojnog pravca dovedena do (razmjerno) visoka stupnja, to je naposljetku rezultiralo stabilnim hrvatskim standardnim jezikom.Tree, najavljena tema a to jestandardizacijahrvatskoga jezika u 20. stoljeu implicira suodnos standardnoga jezika i vladajue (tj. dravne) politike, odnosno standardnome jeziku pristupa (i) kao sociolingvistikoj injenici.Svi e se ti aspekti prepoznavati i u ovoj skicijezinogadvadesetog stoljea.Hrvatski vukovci za poetnikeFiloloka kola i filoloki programhrvatskih vukovacaobiljeili su ne samo kraj devetnaestoga stoljea nego i gotovo cijelu prvu polovicu dvadesetoga, pa je stoga razumljivo da je njihova standardnojezina koncepcija vrstougraenai u suvremeni hrvatski standardni jezik. Upravo e stoga uvodno trebati podsjetiti na glavne znaajke njihove jezikoslovne djelatnosti.Vukovcima se nazivaju sljedbenici filolokih zamisli srpskog jezikoslovca Vuka Stefanovia Karadia, ahrvatskim vukovcimaoni hrvatski filolozi koji su u zadnjim desetljeima devetnaestoga i poetkom dvadesetoga stoljea zastupali (i izgraivali) Vukovu/vukovsku koncepciju hrvatskoga knjievnog/standardnogjezika. Ili, sasvim konkretno: njihov je program u prvome redu pretpostavljao odabir osnovice standardnoga jezika, a potom, dakako, i prihvaanje odreenoga standardnojezinog tipa. Zaosnovicuje hrvatskoga standardnog jezika odabran novotokavski dijalekt koji je u svojim djelima zabiljeio Vuk Stefanovi Karadi, ime se barem naelno otvorio prostor za trajna preispitivanja odnosa hrvatskoga standardnog jezika i srpskoga standardnog jezika. Ono meutim to nam se danas moe initi i vanijim od pukog odabira osnovice standardnog jezika jest definiranje (su)odnosa standardnog jezika i organskog idioma/organskih idioma, odnosno drugi obavljeniodabir odabirtipastandardnog jezika (tj. standardnojezine koncepcije). Ne ulazei ovdje u potanka razglabanja razlika koje su u tom pitanju postojale i meu hrvatskim vukovcima, spomenut emo da se iz perspektive suvremenoga hrvatskog standardnog jezika upravo u ovom drugom (u standardnojezinoj koncepciji) moe prepoznavati hrvatska jezina osobitost. Naime u hrvatskojvarijantijezine standardizacije vukovskoj se orijentacijipreprijeilos jedne strane supostojanje razliitih hrvatskih organskih sustava (akavtina, kajkavtina, tokavtina), a s druge nezanemariva hrvatska knjievnojezina tradicija (u kojoj je knjievni jezik redovito bio konstrukt znatnije udaljen od svog organskog uzora ili, i bolje, od svojih organskih uzora).Stoga, po svoj prilici, nee biti neprimjereno najaviti da e standardizacija hrvatskoga jezika u dvadesetom stoljeu biti, unato odabranome (i, recimo,poznatom) modelu, po mnogoemu specifina. Dvadeseto stoljee u glavnim crtamaPoelimo li iz perspektive naeg stoljea ocrtati hrvatsku jezinu situaciju u dvadesetome stoljeu, izdvojit emo tri znaajke koje su u razliitim razdobljima toga stoljea na razliite naine i razliitim intenzitetima djelovale na standardizaciju hrvatskoga jezika.1.Kada je rije o standardizaciji hrvatskoga jezika u dvadesetome stoljeu, prvu vanu komponentu svakako predstavljaju hrvatski vukovci. I vie od pukog podatka da je pobjedu odnijela standardnojezina koncepcija za koju su se oni vrlo predano zalagali nae su pozornosti vrijedna upravo tom injenicom poticana uestala propitivanja primjerenosti vukovskoga filolokog programa hrvatskome jeziku, i to i s obzirom na narav hrvatskoga jezika i s obzirom na ve i tada nezanemarivu knjievnojezinu tradiciju. Bilo kako bilo, uz vee ili manje otklone hrvatski se jezik standardizirao oko spomenute vukovskekoncepcijskeokosnice.Preostale dvije sastavnice dvadesetostoljetnih jezinih zbivanja, po svemu sudei, nee biti odve teko dovesti u vezu (i) s netom spomenutom dominacijom vukovskoga filolokog programa u prvim desetljeima prolog stoljea, a to je, posljedino, snano obiljeilo (i predestiniralo!) kasnije standardizacijske procese.2.S jedne strane pobjeda hrvatskih vukovaca i odabir novotokavtine za osnovicu hrvatskoga standardnog jezika, a s druge dugo razdoblje ivota u zajednikoj dravi (u Kraljevstvu/Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevini Jugoslaviji, naposljetku i u poslijeratnoj Jugoslaviji) te dravnom politikom (ili, ipak, dravnim politikama) uvjetovana jezina politika rezultirale su katkad izraenijom, a katkad manje izraenom potrebom supostavljanja hrvatskoga standardnog jezika srpskome standardnom jeziku. Drugim rijeima, hrvatski se standardni jezik u nekim razdobljima vie, u drugima manje nepotrebno, a esto i neprimjereno stavljao u relacije sa srpskim jezikom. Manifestiralo se to bilo u pokuajima minoriziranja i minimaliziranja hrvatsko-srpskih jezinih razlika bilo u sasvim otvorenim, uglavnom i neprikrivenim tendencijama nametanja srpskih jezinih znaajki govornicima hrvatskoga jezika. Takvi su potezi zacijelo to nee biti teko razumjeti pogodovali razvoju u krajnjem sluaju nepotrebnih pa i tetnih hrvatskih jezinih kompleksa: oni su se pak prepoznavali u estimsumnjienjimai propitivanjima hrvatskoga standardnog jezika (koliko je on zapravo hrvatski?;bi li Hrvati trebali govoriti kako drukije i bi li govorili drukije da se kota povijesti drukije zavrtio?) i, s vremena na vrijeme, u nekim ipak nerazumnim i/ili neracionalnim normativnim rjeenjima.3.Napokon, kao protutea jugoslavenskim jezinounifikacijskim stremljenjima (to je dakle u praksi znailo ujednaavanje prema srpskome) prepoznaje se trea vana sastavnica hrvatske jezine slike u dvadesetome stoljeu: hrvatska jezina samobitnost. Naime svijest e se o hrvatskim jezinim posebnostima (hrvatska trojezinost), ali i o ranijim hrvatskim knjievnojezinim praksama (i filolokim programima) svakako pokazati kao dobar i poeljankorektivu konkretnim pitanjima vezanima uz standardizaciju hrvatskoga jezika. Tom e se injenicom nadalje moi tumaiti i specifinosti hrvatskih standardizacijskih procesa i u konanici samosvojnost hrvatskoga standardnog jezika.Standardizacija u sreditu nae pozornostiKonkretizirajui za ovu priliku okvirno dogovorenu temuhrvatski jezik u 20. stoljeu, ne bez razloga u prvi smo plan istaklisociolingvistikiaspekt hrvatskoga jezinog pitanja u prolom stoljeu. Naime stoljee je to u kojemu su nakon vanihpredradnjiuinjenih u desetljeu koje mu je prethodilo uspostavljeni temelji suvremenome hrvatskom jezinom standardu, stoljee u kojemu je hrvatski standardni jezik doveden do visokog stupnja standardiziranosti, ali i ne manje vano! stoljee je to u kojemu je uvren sociolingvistiki status hrvatskoga jezika (od jezika kojemu je trebalo dokazivati legitimitet i ravnopravnost, kao i pravo na vlastito ime do, napokon, dravnog jezika).Na upravo simbolikim poecimasuvremenogahrvatskoga jezinog standarda nala su se tri kljuna djela svakog normiranog jezika (navodimo ih slijedom objavljivanja):pravopis,gramatikairjenik. No i ta tvrdnja pretpostavlja dvijeograde.Prvo, u smislu uvodno predstavljena i jasno zauzeta stava o standardizaciji kao trajnom (i/ili neprekinutom/neprekidivu) procesu, moemo govoriti tek o pojedinimprijelomnimtokamau jezinom razvitku; s takvih emo pozicija i zbivanja oko hrvatskoga jezika na smjeni 19. i 20. stoljea smatrati presudnima iako ne i jedino bitnima zafizionomijusuvremenoga hrvatskog jezinog standarda.Drugo, ak i ako (uvjetno) govorimo oishoditimasuvremenoga hrvatskog jezinog standarda, to ne znai da je isto prvotno stanje konzervirano te kao takvo ugraeno u suvremeni hrvatski standardni jezik: na standardizacijske su procese u 20. stoljeu djelovale i druge silnice, i upravo nam je to nakana u nastavku prikazati.No vratimo se najavljenim knjigama! Spremno dajui prednostlogici jezinog razvojapredlogikom stoljea, moemo samo konstatirati da su dva od tri normativna prirunika objavljena ve na isteku 19. stoljea, a trei na samom poetku 20. stoljea. To su, redom:Hrvatski pravopisIvana Broza (11892,21893),Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezikaTome Maretia (1899) teRjenik hrvatskoga jezikaFranje Ivekovia i Ivana Broza (1901).Kako bismo ocrtali nultu toku hrvatskoga jezinog standarda, a ujedno i u glavnim crtama predstavili program hrvatskih vukovaca, izdvajamo doista samo kljune znaajke spomenutih djela.Hrvatski pravopisIvana Broza zasnovan je preteito na fonolokom naelu (ime se, koncepcijski, bitno udaljio od pravopisne prakse devetnaestoga stoljea, posebice one morfonolokog/korijenskog pisanja, koju su zastupali ilirci i potom pripadnici zagrebake filoloke kole), promovirajui time pravopisni koncept Vuka Stefanovia Karadia predstavljan krilaticompii kao to govori. Maretieva jeGramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knjievnog jezikau pravom smislu rijei trebala kodificirati standardnojezinu koncepciju za koju su se tako gorljivo zalagali hrvatski vukovci. Najvie je to dolo do izraaja u jezinom korpusu na kojemu je zasnovana, a to su bila djela Vuka Stefanovia Karadia i ure Daniia te narodne umotvorine, to ih je na svijet izdao Vuk poznatom svojom vjetinom, u kojoj ga nitko nije dostigao (Mareti 1899: III, navedeno prema Samardija 2001: 25). Zanimljivo je iako, zacijelo, ne bi trebalo iznenaivati takav su metodoloki postupak Maretiu spoitavali ve njegovi suvremenici, zamjerajui mu to je time zanemario i raniju i aktualnu hrvatsku knjievnu praksu, pa ak i onu tokavsku. Slinu je sudbinu i slinu recepciju imao iRjenik hrvatskoga jezikaFranje Ivekovia i Ivana Broza, prvo normativno djelo objavljeno u dvadesetom stoljeu. S jedne strane nije mogla ostati nezamijeena leksikografska vrijednost djela, s druge ozbiljni su prigovori upuivani koncepciji rjenika, upravo korpusu na kojemu je temeljen, a preteito su to opet bila Karadieva i Daniieva djela.Ipak, kritikama usprkos, mogli bismo se sloiti s konstatacijom Julija Beneia kako nije pravedno autora osuivati ako je dosljedno proveo naelo za koje se izrijekom opredijelio, odnosno: Ako netko odlui da gradi prizemnicu, jer gradiva za dvokatnicu nema, moe se poaliti njegova oskudica, ali se ne moe odsuditi (sic!) njegova odluka i kad ju je tono proveo (J. Benei,Rjenik hrvatskoga knjievnog jezika od preporoda do I. G. Kovaia, sv. I, str. XVIII, navedeno prema Pranjkovi 2006a: 180). Jezik i politika: standardizacija u dvadesetom stoljeuImajui dakle u vidu i na poetku stoljeazateeno stanjei knjievnojezina iskustva koja su tome prethodila, zbivanja emo u vezi s hrvatskim standardnim jezikom u dvadesetom stoljeu pratiti kao to je ve najavljeno s obzirom na drutveno-politike okolnosti ili, konkretnije, ovisno o dravnopolitikom i/ili ideolokom kreiranju (i)jezinepolitike.U elji pak da ponudimo jasnu i razgovijetnu sliku dvadesetoga stoljea, neoptereenu (nepotrebnim) podacima i detaljima, ograniit emo se samo na neke aspekte jezinostandardizacijske djelatnosti. U nastavku emo se tako osvrnutia)na hrvatsku pravopisnu normuu 20. stoljeu,b)na neke tipove rjenikatec)na jezine savjetnike. No evo ukratko i zato takav odabir!A)Pitanje je pravopisa u najveoj mjeri pitanje konvencije, pa utoliko na odlukukako e se pisatiuvelike mogu utjecati nerijetko i utjeu i dravna ideologija i dravna politika; ili, drugim rijeima, arbitrarnost i konvencionalnost pravopisne norme, u krajnjoj mjeriproizvoljnostidogovornostpravopisnih rjeenja potvruju da je rije o najeksplicitnijoj jezinoj normi, onoj koja je posljedica nekakve i neije odluke, a potom, dakako, (i) politikoga konsenzusa.B)Kad je o leksiku rije, svakako imamo na umu da se radi o razliitim utjecajima najizloenijoj jezinoj razini, onoj koja e se s jedne strane opirati standardizaciji, a s druge nerijetko biti pod pritiskom (para)standardizacijskih postupaka.C)Jezino je savjetnitvo poseban tip jezikoslovne djelatnosti u kojoj na vidjelo dolaze najfrekventnije jezikoslovne teme i problemi (a pokazat e se da su to opetleksikipravopis!) te naini njihova rjeavanja. Stoga i jezini savjetnici (kao zbirke jezinih savjeta) ponajbolje oslikavaju ikorisnikejezine interese ivladajuejezine stavove.Pratei slijed politikih zbivanja ijezinoemo dvadeseto stoljee moi podijeliti na nekoliko razdoblja. Naime kljuni e se politiki dogaaji lako moi prepoznati kao vane prekretnice i/ili smjernice i procesa jezine standardizacije. Ugrubo bismo mogli govoriti o razdoblju do 1941. (odnosno o vremenu Kraljevstva/Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Jugoslavije, tzv. stare Jugoslavije), o razdoblju Drugoga svjetskog rata i Nezavisne Drave Hrvatske (od travnja 1941. do svibnja 1945), o razdoblju tzv. nove Jugoslavije (19451990) te naposljetku o razdoblju koje zapoinje nakon 1990. i osamostaljenja Republike Hrvatske. No i unutar svake od tih vremenskih cjelina moi e se prepoznati oscilacije u stavu prema hrvatskome jeziku i njegovoj standardizaciji.Ponajprije moe se rei da je prve godine 20. stoljea, a potom i ivot uzajednikojdravi od 1918. do poetka Drugoga svjetskog rata podjednako obiljeilo propitivanje vukovske jezine koncepcije i u tim okvirima profiliranje specifino hrvatskoga jezinog standarda kao i nekoliko fazasuoavanja/sueljavanjasa srpskim jezikom.Dva podruja na kojima se u prvim desetljeima dvadesetoga stoljea i predstavljala i izgraivala/potvrivala vukovska standardnojezina koncepcija bila sujezino savjetnitvoipravopis. Krenut emo u ovome prikazu upravo od jezinih savjeta (i jezinih savjetnika).* * *Znaajka jezinoga savjetnitva vukovskoga tipa osobit je tipjezinoga purizma tzv.tokavski purizam. Sasvim u skladu sa svojim standardnojezinim nazorima (i) hrvatski su se vukovci nastojali dosljedno (ili, barem, to dosljednije) povoditi zaodlunimkriterijem pripadanja/nepripadanja kojeg izraza (leksema pa i vee jezine strukture) narodnom jeziku, konkretnije: novotokavskom dijalektu (jeziku Vuka i Daniia). Postupak je pritom bio sasvim oekivan: zalagati se za to da se izjezika knjigeukloni sve ono za to nema potvrde u istu i uzornujeziku naroda. Provedbu emo tih naela nastojati sagledati u trima jezinim savjetnicima koje potpisuju tokavski puristi; i opet u navoenju slijedimo kriterij godine izdanja:Barbarizmi u hrvatskom (ili srpskom) jezikuVatroslava Roia (prvo izdanje s dvolanim nazivom jezika iz 1904, drugo, proireno iz 1908. i tree izdanje iz 1913. s jednolanim nazivom jezika),Brani jezika hrvatskogaNikole Andria (dva izdanja iz 1911) teHrvatski ili srpski jezini savjetnik za sve one, koji ele dobro govoriti ili pisati knjievnim naim jezikomTome Maretia (1924).Ono to e nas ovdje zanimati nije samo snagaodanostiodabranih savjetodavaca temeljnoj vukovskoj koncepciji i nain njezine provedbe nego i sudbina propisivanih jezinih savjeta u protoku stoljea.Na neki nainsredinjemjesto meu vukovski nastrojenim filolozima savjetodavcima zauzima Tomo Mareti:prva fazanjegova jezinog savjetnitva obiljeila je prijelom stoljea; pritom, jezini su savjeti prikljueniGramatici i stilisticizasigurno mogli imati jai odjek od, primjerice, po periodici razasutih Brozovihpabiraka, pa su se ali i ne samo stoga o Maretieve savjeteogledalidrugi hrvatski savjetodavci; etvrt stoljea poslije objavljenJezini savjetnikposvjedoio je o kontinuitetu Maretieve savjetnike djelatnosti, ali ju je ujedno u novim politikim i sociolingvistikim okolnostima stavio na ozbiljnu kunju (usp. Samardija 2001: 137138).Ne ulazei ovdje u potankosti, pokuat emo izdvojiti nekoliko znaajki Maretievih jezinih savjeta (u obzir uzimamo one objavljene uJezinom savjetniku1924).Prvo, neupitna je Maretieva naklonjenost narodnim, upravo folklornim rijeima. U skladu s time izriitu je prednost davao leksemima koji se javljaju u novotokavtini ili, jo i ue, u djelima Vuka Stefanovia Karadia. Zamjetno je to ve i u strukturi/organizaciji pojedinih rjenikih/savjetnikihlanaka, tonije, u pristupu jezinoj grai: najjaa kvalifikacija, ona o kojoj se daljene raspravljajest da se pojedini izraz nalaziu Vukaili da jeobian u narodu. Ipak, takav naelni stav nije bio odriv u svim situacijama, odnosno nije mogao ponuditi rjeenja za one, ujeziku knjigeve prihvaene lekseme za koje ujeziku prostoga pukajednostavno nije bilo prikladna nadomjeska. Po svoj prilici upravo su ti, pragmatini razlozi naveli Maretia na relativno pomirljiv stav i spram nekihnenarodnihleksema:dalekozor,dnevnik(i za dnevne novine), domobran/domobranac/domobranstvo,drvored,gromobran,kiobran,prvoborac,razdoblje,tekuina,tisuinka, sloenice na-slovaci-slovlje(npr.jezikoslovaci jezikoslovlje) itd.Drugo, u Maretievim e savjetima do izraaja doi i njegova naelna nesklonost spram nekih sloenica (i spram onih kakvenarod nikad ne bi uiniojer su mu milije proste, nesloene reii naroito spram onih tvorenih prema njemakom ili ekom uzoru). Tako e ve uPristupunavesti da se ne mogu odobriti ove knjievnike sloenice:milodar(jer postojimilostinja,pronja),vadiep(umjesto izvojac),vatrogasac(trebapoarnik),verozakon(umjestovera), a potom i kalkovi/prevedenice prema njemakomeknjigotiskara(umjestotiskara,tamparija), more uz(umjestomorska uzina),palidrvce(umjestoibica,igica),poljodelacili zemljodelac(umjestoratar),savetodavac(umjestosavetnik),vlastodrac(umjesto vlastelj,mogunik),vodopad(umjestoslap),zemljotres(umjestopotres,trus), zvezdoznanac(umjestozvezdar),ivinogojstvoilimarvogojstvo(umjestostoarstvo) (usp. Mareti 1924: XIX).Tree, kao tokavski purist Mareti e za jezini standard naelno neprikladnima smatrati lekseme iz akavskoga ili kajkavskoga narjeja/jezika. Navodimo nekoliko kajkavizama i ponuenih zamjena:rknja(bolje:zarez),piknja (bolje:toka),halabuka/halabuiti(bolje:buka,buati),huka/hukati(bolje:podbada,potutka,podbadati,tutkati,drkati),potepuh(bolje:skita),rahaliliprhak(bolje:buhav(an),upljikav,upljikast),tjedan(bolje:nedjelja,sedmica),spodoba/spodoban(bolje:prilika,slian,nalik). Meutim ne samo da neke od spomenutih Maretievih preporuka nisu iskljuive nego e on i priznati standardnojezini status pokojem netokavskome leksemu:klesar/klesati te rijei najprije se nalaze u .[uleka], koji ih je uzeo iz akavskoga narjeja, kako se govori na ostrvu Krku, dakle su te rijei prov.,ali su se u knjievnom jeziku ve tako odomaile, da bi ih teko bilo izagnati iz njega (Mareti 1924: 41, istakla L. B.);spuva t. j. suner (...); jamano iz kojeg akavskog narjeja (...);kako se rije ve posve uobiajila, moe podnijeti (Mareti 1924: 140141, istakla L. B.). Naposljetku,etvrto, za dominantan tip hrvatskoga purizmainae netipino, Mareti je spremno prihvaao (pojedine) rijei stranoga podrijetla te im je bez zadrke davao prednost u odnosu na, prema njegovim uvjerenjima, nepoeljne dijalektizme ili tvorenice. Tako e, primjerice, za Maretiaglasovirbiti vrloravarije i, po njegovu miljenju, nee moi konkurirati klaviru, a nepotrebnim e leksemima proglasiti iglazba/glazbenik/uglazbiti(jer dobro je muzika,muziarikomponirati),glumiteikazalite(uz svjetsku rijeteatar),poelo(uzelemen(a)t),podrunica(uzfilijala),proraun(uzbudget),ravnalo(uzlinealililenjir),redatelj(uzreiser),samostan(uzmanastir),tvrtka(uzfirma),utrak/utriti(uzpazar/pazariti) itd.U nekoliko crta opisati ulogu Maretia savjetodavca i nije mogue. Po svemu sudei, usprkosrigidnimpolazitima on nije uvijek nastupao dokraja vukovski rigidno. Naime uvenom svojom kvalifikacijommoe podnijetidoputao je (pa u standardni jezik i proputao) i one lekseme za koje nije nalazio potvrde u inae tako cijenjenu Karadievu korpusu.Drugim rijeima, Maretieva razmjernablagonaklonostmnogim je (i netokavskim i nenarodnim) leksemima otvorila put u hrvatski standardni jezik, iako s druge strane ni savjetodavevo protivljenje nekim drugim leksemima nije nuno ni presudno utjecalo na njihov kasniji standardnojezini status. Premda su jezini savjetnici Vatroslava Roia i Nikole Andria prethodili MaretievuJezinome savjetniku ali ne i njegovuantibarbarusu oni se ni koncepcijski ni sadrajno nisu bitno razlikovali.Vatroslav Roi bio je gorljiv borac protivbarbarizama, a za njega je barbarizam znaio: sve to se protivi istomu tokavskom knjievnom jeziku, to e rei nisu to samo pravi barbarizmi nego i ravineologizmi,provincijalizmi(ako ih ne trebamo),arhaizmipagramatike(i pravopisne)pogrjekeuope (izUvoda u drugo izdanje, isticanja autorova; usp. Roi 1913. [1998]: 5). Ne elei ovdje spekulirati o tome koliko je i Roiev mar tome pridonio, moemo tek utvrditi da je dio jezinih savjeta usvojen i u hrvatskome su standardnom jeziku prihvaeni ovi leksemi:aktualan,bubanj,dosadno,koristiti,podbadati,opina,pogr(j)eka,prozor,djelovati,runik,susjed,sveenik,svrdao,kare,uvjeriti, a neaktuelan,dobo,dugoasno,hasniti,podstrehivati,optina,falinga,pender,dejstvovati,pekir,komija,svetenik,burgija,makaze,ubijediti. Naprotiv, mnogi su njegovi savjeti ostali tekmrtvo slovo na papiru:zublja(umjestobaklja),svakako(umjestobezuvjetno),boravljenje(umjestoboravak),ta vie(umjestodapae),svojevoljac(umjestodobrovoljac),zaviajnica(umjestodomovnica),postaja(umjestokolodvor),uzglavnica/uzglavlje(umjestojastuk),pokriva/pokrivalo(umjestojorgan),maha/mahalica(umjestolepeza),pisaljka(umjestoolovka),poast(umjestokuga),voz(umjestovlak) itd. Oigledno, po nekim je svojim stavovima Roi bio tvrdokorniji od Maretia (primjerice, nije bio naklon leksemima poputasopis,dnevnikza dnevne novine,olovka,tekuinai sl., a za koje je Mareti u svomeJezinom savjetnikupokazao prilino razumijevanja). I Nikola Andri svojim jeBraniem jezika hrvatskogaiskazao zabrinutost zbog nedopustivo niske razine pismenosti na hrvatskome jeziku. Lijek je takvu stanju nita novo vidio usnazi narodnoga govora: Svim se jezinim barbarizmima dade doskoiti, samo valja da se zamislimo, oprostimo stranih utjecaja i potraimo,kako bi to narod u svojoj istoi i nepokvarenosti izrekao. Ne trebamo se bojati, da emo time upropastiti i pogovedariti knjievni jezik,jer je na narod osobitobistar, kao rijetko koji, pa e i najzakuenije strane ideje brzo shvatiti i dati im dostojan izraz, kojega se ne emo morat stidjeti.Narod sve zna i sve razumije, samo mi tapkamo za njim. I bau tom stoji najjaa snaga naeganarodnoggovora(...) (usp. Andri 1911. [1997]: 103, istakla L. B.). Iako se ve na prvi pogled AndrievBraniunekoliko razlikuje od RoievihBarbarizamai MaretievaJezinog savjetnika(poziva se na konkretne jezine pogreke uoene u tekstovima hrvatskih novinara i knjievnika, komentira ih i nudi rjeenja; uz dominantnu leksiko-semantiku problematiku zastupljena je i sintaktika; ekstenzivniji je u tumaenjima i obrazlaganjima svojih jezinih stavova, a zalae se i za poneto slobodniji odnos spram Karadieva nasljea), temeljna im je,vukovskaintonacija ista. Potkrepljujemo to tek jednim primjerom: novinski izvjetaj o posjetu srpskoga kralja Petra Karaorevia Rimu (u kojemu je neuki novinar kralja Petra nazvaourjakomtalijanske kraljice Jelene, umjesto upozorava njezinimsvakomilisvojakom) potakao je Andria da podsjeti na neizmjerno bogatstvo rodbinskoga nazivlja u narodnim govorima, i sve to ni manje ni vie nego na primjeru zamrenih rodbinskih odnosa u srpskoj kraljevskoj dinastiji (usp. Andri 1911. [1997]: 3133). Istini za volju, ni u prvim desetljeima 20. stoljea nije ba bio izgledan uspjeh nastojanja da se mnogovrsnonarodno nazivljeza rodbinu i svojtu otme zaboravu, pa utoliko i Andrievi napori da sauva tonarodno bogatstvo, podjednako kao i primjeri za kojima pritom posee, vie od svega svjedoe o specifinuduhu vremena(uzor knjievnome/standardnom jeziku mora biti ono kako narod govori, stoga je i sasvim naravna tenja da se u standardnome jezikukonzervirasve to ve postoji u narodnome jeziku; napokon, aktualni su dnevnopolitiki sadraji oito sa zanimanjem praeni i u Hrvatskoj, pa je i primjer sa srpskim kraljem Petrom mogao biti i zanimljiv i poticajan da se upozori na jezini problem).Kako bismo zaokruili jedno razdoblje dvadesetostoljetne hrvatske savjetodavne/puristike aktivnosti, spomenimo da je 1924. godine objavljen MaretievJezini savjetnikbio posljednje (i poneto zakanjelo!) savjetodavno djelo vukovskoga tipa. Novo je desetljee najavilo novi tip puristike djelatnosti: nju e pak obiljeiti potreba jasna distanciranja od vukovske jezine prakse kao i tenja da se u hrvatski (standardni) jezik ugrade posebnosti koje su posljedica i hrvatske jezine dijakronije (povijest standardizacije, tzv. knjievnojezini tipovi) i aktualna jezina sinkronija (tronarjenost/trojezinost hrvatskoga naroda). Premda je ostaou sjenii neukljuen u dominantne filoloke struje svoga vremena, moe se rei da je novu jezinosavjetnikuklimunajavio Jozo Dujmui. Sasvim ukratko: u svojim savjetima, koje je pisao u 30-im godinama 20. stoljea, Dujmui se nastojao postaviti spram vukovskihzastranjenja, zalagao se da se u hrvatski jezini standard ukljue i rijei iz kajkavtine i akavtine, a naroito se suprotstavljao posuenicama, tuicama, kalkovima, internacionalizmima i tzv. provincijalizmima (usp. Pikovi 2008). Ve krajem treega desetljea 20. stoljea najavljeno je novo razdoblje jezinoga savjetnitva (usp. i Riner 2006: 376380). U elji i potrebi da se (napokon) istaknu hrvatske jezine osobitosti u sreditu su se pozornosti hrvatskih jezikoslovaca nale razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga standardnog jezika. Zauzetost e takvim jezikoslovnim temama pogodovati i pojavi prvih srpsko-hrvatskih razlikovnih rjenika (stoga na ovome mjestu u prikaz jezinosavjetnike djelatnosti upleemo i leksikografska izdanja; naposljetku, funkcija je i neprikrivena intencija samih razlikovnika i bila savjetodavna: dati prednost hrvatskoj pred srpskom rijeju!). U svega dvije godine objelodanjena su dva razlikovna rjenika/savjetnika: godine 1939. Julije Benei u svojoj na poljskom jeziku pisanoj gramatici (Gramatyka jzyka chorwackiego czyli serbskiego, Warszawa Zagreb) dopisuje poglavljeSerbyzmy i kroatyzmy(str. 235278); godine 1940. Petar Guberina i Kruno Krsti objavljuju knjiicuRazlike izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika(Zagreb), u kojoj nakon Guberinine uvodne rasprave (Lingvistika rasprava o hrvatskom knjievnom jeziku, str. 769) slijedi GuberinaKrstievRjenik razlika izmeu srpskoga i hrvatskoga knjievnog jezika(str. 79217).Ne dovodei u pitanje vanost teme pa ni sociolingvistiku vrijednost spomenutih razlikovnika, moramo spomenuti da se u njima kao to e, uostalom, jo i u veoj mjeri doi do izraaja u pedesetak godina mlaim hrvatskim rjenicima toga tipa nerijetko pronalaze bilo neodmjerene bilo upitne kvalifikacije pojedinih leksema. S jedne strane mogli bismo to pravdati pretpostavkom da se u proteklim desetljeima promijenio standardnojezini status pojedinih leksema, odnosno da su u meuvremenu neki od njih jednostavno uli u korpus hrvatskoga standardnog jezika, ali s druge strane valja upozoriti na injenicu da nisu usamljeni sluajevi u kojima i suvremenici na razliite naine procjenjuju hrvatsko-srpske leksike odnose. To se, dakako, moe pripisati subjektivnim prosudbama leksikografa i/ili ipak nedovoljno diferenciranim jezinim (leksikim) korpusima. Reeno emo nastojati potkrijepiti s neto primjera probranih s Beneieva popisa srbizama, i to u usporedbi sa stanjem u dvama mlaim srpsko-hrvatskim razlikovnicima. Naime meu Beneievim srbizmima ima leksema koje svega godinu dana poslije Guberina i Krsti nee smatrati leksikim znaajkama srpskoga jezika (usp. GuberinaKrsti 1940), a dijelom e ih drukije (ili ak opreno) tretirati i pedesetak godina mlai Brodnjakov razlikovnik (usp. Brodnjak 1991):cigla(naspram hrv.opeka),udovica(naspram hrv.udova), internacionalizmi tipabiblioteka,gramatika,klavir,konjugacija,opozicija,pauzai sl. Zanimljiv je i ne usamljen! primjer leksempostupno/postepeno: Benei i GuberinaKrsti srbizampostupnozamjenjuju kroatizmompostepeno, dok Brodnjak rusizampostepenosmatra tipinijim za srpski negoli za hrvatski jezik, u kojemu se ee javlja bohemizampostupno. Povei je nadalje i popis leksema koje Benei smatra srbizmima, ali ne i GuberinaKrsti i Brodnjak:botanika,eta,divljenje,elektrina centrala,elektrika,glasati,gimnastika,gromobran,higijena,ispraati,izbjeglica,izdvojiti,izostaviti,izvriti,jedinstven,jelovnik,kapetan,kretanje,kutija,linija,lopov,najzad,naklonjen,naplatiti,nunik,objaviti,obuar,olako,opasnost,oskudica,oslonac,park,pogodan,potomak,potvrdan,povlastica,primorati,rasprostranjen,reenica,stranac,suparnik,egrt,ubrzati,upotrebljavati,uzbuen,voljen,vrlina,agoritd. (usp i Badurina 1991a: 224225).Razdoblje koje je ubrzo uslijedilo (vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske) obiljeio je sasvim poseban tip jezine politike (tzv.direktivnajezina politika), odnosno takve jezine politike po kojoj e se za te etiri godine (izmeu travnja 1941. i svibnja 1945) moi utvrditi da predstavljaju pokuaj radikalna zaokreta u standardizaciji hrvatskoga jezika. U to ratno vrijeme uz snanu su potporu dravnih institucija nastavljene, tovie katkad i predimenzionirane aktivnosti okohrvatskih rijei(kojima su pod svaku cijenu trebale biti zamijenjene onene-hrvatske), aktivnosti zahvaljujui kojima su i hrvatsko-srpske leksike razlike poprimale nove, pa i nerealnedimenzije. Drugo podruje za koje su vlasti Nezavisne Drave Hrvatske pokazivale iznimno zanimanje bio jepravopis. U elji da tajintermezzou hrvatskoj jezinoj situaciji ocrtamo koliko-toliko obuhvatno, nakratko prekidamo s pregledom jezinih savjeta i savjetnika. Prethodno naime moramo rei koju i o pravopisnim prilikama u prvim desetljeima 20. stoljea.* * *Po svoj prilici nee biti pretjerano ustvrditi da su Hrvati zahvaljujui dvama izdanjima Brozova pravopisa objelodanjenima na izmaku 19. stoljea (11892,21893) u 20. stoljee uli s kodificiranom pravopisnom normom. Dakako da samom tom injenicom nisu bile iskljuene (pogotovo ne u prvim desetljeima) i drukije pravopisne prakse, kao i neka kasnija propitivanja fonoloke pravopisne norme Brozova tipa. Jo je meutim jedna vana injenica na koju u vezi s pravopisom valja podsjetiti! Pravopisna je norma a i dvadeseto je stoljee to viekratno dokazalo! od svih jezinih normi pod najizravnijim utjecajem (dravne, slubene) politike.Stoga epravopisni kroki(zasada) prve polovice 20. stoljea biti ujedno ikrokipolitikih zbivanja u naznaenome razdoblju.Iako je Ivan Broz preminuo u godini drugog izdanja svoga pravopisa (1893), njegovo je pravopisno djelo snano obiljeilo prvu polovicu 20. stoljea, a potom i predodredilo razvoj pravopisnih zbivanja u drugoj. Naime u prvih su petnaest godina 20. stoljea objavljena ak etiri izdanja Brozova pravopisa, koje je priredio njegov nastavlja i budui hrvatski pravopisac Dragutin Borani (Hrvatski pravopis Ivana Broza,31904,41906,51911,61915). Ubrzo zatim Borani e poeti objavljivati svojPravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika(11921,21923,31926,41928,51930), odnosnoPravopis hrvatskosrpskoga jezika(61934,71937), pa opet dva izdanjaPravopisa hrvatskoga ili srpskoga jezika(opet etvrto? 1940. i81941). Nakon osloboenja (i ipak samozanimljivaeksperimenta skorienskimpisanjem) objavljena su jo dva izdanja BoranievaPravopisa hrvatskoga ili srpskoga jezika(91947,101951). Zacijelo je petnaest izdanja pravopisnih knjiga (izraenih na istoj koncepciji) dovoljno da opravda pojamBrozBoranieva pravopisna norma!Ono to su ve promjene imena pravopisne knjigemogle dati naslutiti (od pravopisahrvatskogajezika do pravopisahrvatskoga ili srpskoga, odnosnohrvatskosrpskogajezika) a to je i pitanje samobitnosti hrvatske standardnojezine norme i pitanje njezina odnosa spram srpskoga jezinoga standarda pokuat emo prikazati na primjeru nekoliko pravopisnih rjeenja iz nekoliko razliitih pravopisnih izdanja.Prvo, jo je Ivan Broz odredivi svoj pravopis kao fonetiki (rekli bismo danasfonoloki jer slovima/grafemima biljee se fonemi) u pojedinim sluajevima predvidio odstupanja od dominantnog fonolokog naela. Propisao je pisanje zvunoga fonema /d/ ispred bezvunih /s/, //, /c/, //, //:odsjeiigradski,poditi,nadcestar,nadovjeni,nadutni. S takvom je praksom nastavio i Borani, prvo prireujui nova izdanja Brozova pravopisa, a potom i u prvim etirima izdanjima svoje pravopisne knjige. U petome meutim izdanju dolazi do promjene, i to pod pritiskom politikoga diktata! Naime a uzimajui sada u obzir i zbivanja na dravnopolitikoj sceni nakon atentata na zastupnike HSS-a u beogradskoj skuptini (1928) i uvoenja estosijeanjske diktature 1929. godine propisano jePravopisno uputstvo za sve osnovne srednje i strune kole Kraljevine S.H.S(izdalo ga je Ministarstvo prosvete Kraljevine), koje je imalo sasvim jasan i neprikriven cilj: dokinuti razlike izmeu hrvatske i srpske norme, naalost na tetu hrvatske pravopisne prakse. Konkretno, to je znailo da je trima tzv.dogovornimizdanjima Boranieva pravopisa (petim, estim i sedmim objavljenima dok jeUputstvobilo na snazi) propisano fonoloko pisanje fonemskih sljedova /d+s/, /d+/, /d+c/, /d+/ i /d+/, dakle pisanjeotsjei,otetati,otcijepiti,otepiti,otunuti jer tako je to bilo uPravopisu srpskohrvatskog knjievnog jezikaAleksandra Belia. Jedino se na granici korijenskog i sufiksalnog morfema i dalje pisalods:gradski. Meutim promijenjene je, povoljnije politike prilike osnutak Banovine Hrvatske 1939. godine obiljeio povratak na raniju hrvatsku pravopisnu normu. Ona je usprkos osporavanjima s poetka stoljea sada prepoznata upravo u kanonskoj,pretkompromisnojBrozBoranievoj normi (stoga je 1940. godine ponovno objavljeno etvrto izdanje Boranieva pravopisa). S takvom je, zapravo relativno stabilnom pravopisnom situacijom Hrvatska doekala ratne godine. A nova je drava imala i nove planove u vezi s jezikom i pravopisom!* * *Samo na prvi pogled moe se initi neobinim da je u teko ratno vrijeme jedna mlada drava Nezavisna Drava Hrvatska toliko pozornosti, a po svemu sudei i vremena ulagala u jezina i pravopisna pitanja. Ne ulazei ovdje u dublje analize, moemo samo konstatirati da je nova jezina politika po svoj prilici bila itekako generirana prethodnom jezinom politikom u Kraljevini Jugoslaviji.Novi se tip jezine politike odreuje kaodirektivni: o pitanjima jezika odluuju dravne institucije i postoji vrsta obveza pridravanja pravila u javnoj komunikaciji (usp. Samardija 2006: 20). Najbolje o tome svjedoe zakonski propisi i zakonske odredbe i svojom brojnou i svojim nazivima:Zakonska odredba o izricanju osuda, o nazivima sudova i o upotrebi istog hrvatskog jezika kod sudova(19. travnja 1941),Zakonska odredba o zabrani irilice(25. travnja 1941),Ministarska naredba o hrvatskom pravopisu(23. lipnja 1941),Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i pravopisu(14. kolovoza 1941),Naredba o zabrani skraivanja u dopisivanju imenica Hrvat, Hrvatska, kao i svih pridjeva, koji se izvode od ovih imenica(4. rujna 1941),Zakonska odredba o tumaenju lanka 8. Zakonske odredbe o hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i pravopisu(5. studenoga 1941),Odredba o usklaenju tvrdki odnosno imena poduzea, drutava, zavoda i ustanova s propisima o hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i pravopisu(27. srpnja 1944).U pogledu pravopisa nova je jezina politika napravila radikalan zaokret od zateene BrozBoranieve norme. Nakon donoenjaZakonske odredbe o hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i pravopisutrebalo je jo samo kodificirati novu,morfonolokupravopisnu normu (tzv.korienski pravopis). Ve 1942. objavljeno je u dvama izdanjimaKoriensko pisanje(Klai 1942), neka vrsta skraena pravopisnog prirunika, a 1944. i cjelovit, vrlo iscrpanHrvatski pravopisFranje Cipre i A. B. Klaia (CipraKlai 1944). Ne elei spekulirati o tome koliko je revolucionaran pravopisniobratuope imao izgleda na uspjeh, koliko je zahtijevana intervencija u pravopisnu normu bila filoloki utemeljena i (socio)lingvistiki opravdana, jedno je, smatramo, neupitno: srpskim se unitaristikim nastojanjima iz ranijega razdoblja nastojalo odgovoriti obnavljanjem jedne specifino hrvatske pravopisne prakse. Skrb se za hrvatski jezik i njegovuistouogledala i u nastojanjima da se strane rijei zamijene hrvatskima. Dakako, na posebnom su se udaru nali srbizmi. Vjerojatno su veliki zahvati u hrvatski jezik i pravopis, ali i snana jezinacenzuranajjai razlozi to je za Nezavisne Drave Hrvatske napisan velik broj jezinih savjeta. Ono to danas zvui u najmanju ruku nevjerojatno (a bilo je u skladu s ondanjom jezinom politikom!) jest da je jedino ovlateno tijelo za davanje i odobravanje obvezatnih strunih jezinih savjeta bio Hrvatski dravni ured za jezik, odnosno Dravni ured za jezik, Ured za (hrvatski) jezik (usp. Samardija 2006: 21). Sadrajno, oekivano, preteu savjeti leksike i pravopisne problematike (dade se zakljuiti da je promjena pravopisnoga naela izazvala mnoge nedoumice i potakla na krive analogije, na to su savjetodavci esto upozoravali) (usp. Samardija 1993b, odnosno Samardija 2008).Zavretak Drugoga svjetskog rata, slom Nezavisne Drave Hrvatske i nova jugoslavenska drava najavili su novu fazu standardizacije hrvatskoga jezika, koji e se opet morati suoiti s nekim istim ili barem slinim problemima kao i u prijeratnoj Jugoslaviji.* * *Vjerojatno nas vie ne bi trebalo iznenaivati to to je u novoj Republici Hrvatskoj kao ravnopravnoj federativnoj sastavnici nove drave, Federativne Narodne Republike Jugoslavije od normativnih prirunika prvo objavljen pravopis!? Novo je izdanje Boranieva pravopisa, deveto i pretposljednje, svjetlo dana ugledalo 1947. godine. No logian i naizgled miranpovratak na onu toku u kojoj je standardizacijski proces naprasno prekinut nije, naalost, mogao zajamiti njegovu niim ometanu pravocrtnost u drugoj polovici stoljea. Ponovno e se uz nekoliko prijelomnih dogaaja u politikome ivotu vezivati i svi najvaniji dogaaji u vezi s hrvatskim jezikom i pravopisom. Kako je, razumljivo, pravopisna norma najbre i najkonkretnije (prireivanjem i objavljivanjem novih pravopisnih prirunika) reagirala na drutveno-politike mijene, faze emo jezine standardizacije u 20. stoljeu prikazati polazei od hrvatskogapravopisnog pitanja. Nastojat emo meutim ne zapostaviti ni jezinosavjetniku ni leksikografsku djelatnost, pa emo makar i sasvim ukratko uputiti na najvanija djela.Ratno-poratna partizanska/avnojska jezina tolerantnost nije naalost bila duga vijeka. Potrajala je tek toliko koliko je dostajalo za objavljivanje jo jednog, desetog i posljednjeg izdanja Boranieva pravopisa (1951). Ubrzo meutim u Beogradu izlazi i novo izdanje BelievaPravopisa srpskohrvatskoga jezika(1952, iako je u knjizi kao godina izdanja navedena 1950), a sam Beli u jednom intervjuu u listuBorbaotkriva svoju zamisao da njegova pravopisna knjiga poslui kao privremeno rjeenje i za hrvatsku i za srpsku knjievnost, odnosno da bude polazna toka pri sastavljanju zajednikog pravopisa i za Hrvate i za Srbe (navedeno prema Jonke 1953: 126). Na takvu je koncepciju buduegazajednikogpravopisa s hrvatske strane odrjeito reagirao budui sudionik hrvatsko-srpskih jezinih i pravopisnih pregovaranja profesor Ljudevit Jonke: Ako hrvatska knjievnost ima svoj pravopis i srpska svoj, tada je pravedno jedino to, da za novi, zajedniki pravopis budu polazna toka oba pravopisa. (...) u ovome poslu pravednost treba da bude najvii kriterij (usp. i Pranjkovi 2006b: 31).Zamisao o zajednikomsrpskohrvatskomjeziku ponajprije se materijalizirala u anketi o pitanjima srpskohrvatskoga jezika i pravopisa, koju je potaklo urednitvo asopisaLetopis Matice srpskeiz Novoga Sada (trajala je od rujna 1953. do prosinca 1954), a potom je od 8. do 10. prosinca 1954. godine odrannovosadski sastanak. Zakljuci su s tog sastanka objavljeni u 10 toaka, a od 25 potpisnika 7 ih je bilo iz Zagreba (usp.Pravopis, 1960: 710). Ukratko: u Novom je Sadu zakljueno da je narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan [je] jezik te da je stoga i knjievni jezik, koji se razvio na njegovoj osnovici oko dva glavna sredita, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i ekavskim, pa i u nazivu jezika treba uvijek isticati oba njegova sastavna dijela hrvatskiisrpski. Prvi konkretan zadatak prema tom jesporazumubila izradazajednikogpravopisa, a potom i rjenika.I doista: 1960. godine u dva su gradazajednikedrave objavljena dva izdanjazajednikogpravopisa Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezikau Zagrebu iPravopis srpskohrvatskoga knjievnog jezikau Novome Sadu.U nakani da samo u nekoliko toaka predstavimo sloeno pitanje mjesta i uloge tzv. novosadskoga pravopisa na nemalom popisu hrvatskih pravopisnih knjiga, ali i da predstavimo hrvatskinovosadski kompleks(usp. i u BadurinaPranjkovi 2009) navest emo sljedee.Prvo(vjerojatno i najvanije), to se pravopisne norme tie, novosadski pravopis nije u bitnome iznevjerio hrvatsku pravopisnu tradiciju. Zacijelo je za to zasluna bila nezanemariva hrvatska (BrozBoranieva) tradicija pravopisnoga normiranja, ali i zalaganje Ljudevita Jonkea, koji je s Mihailom Stevanoviem bio zaduen za definitivnu stilizaciju novosadskih pravopisnih pravila. Ukratko i samo najvanije: u traenju kompromisnih rjeenja izmeu srpskoga vie fonolokoga i hrvatskoga u neto veoj mjeri morfonolokoga pravopisa rjeenje se nalo otprilike na sredini pie seodsjei,gradski,odetati(u skladu s BrozBoranievom normom), aliotcijepiti,otepiti,otunuti(prema srpskoj pravopisnoj praksi); naspram dotadanjoj hrvatskoj strukturnoj (gramatikoj) interpunkciji, novosadski pravopis propisuje logiko-semantiku (slobodnu) interpunkciju, ali taj su interpunkcijski tip Hrvati zadrali i onda kada vie nisu pristajali uz zakljuke novosadskog dogovora.Drugo(i znatno problematinije), koncepcija je i intencija novosadskog pravopisa sasvim neprihvatljiva: knjiga je to koja je morala potvrditi tezu o jedinstvenosti hrvatskoga i srpskoga jezika. To je najvie dolo do izraaja upropisanoj(!) (ne samo pravopisnoj) terminologiji, ali i u koncepciji i strukturi pravopisnoga rjenika u kojemu su ravnopravno bili zastupljeni leksemi obaju jezinih standarda. Istini za volju, injenicom da su u nj (kao naelno ravnopravni i jednakovrijedni) uneseni i hrvatski i srpski leksemi, nuno je u pitanje bila dovedena uporabna vrijednost (tovie, upotrebljivost!) takva popisa rijei jer je u hrvatskoj jezinoj svijesti i jezinoj praksi ipak (novosadskim pregovaranjimausuprot) prevladavala tenja da se izmeulepilijep,tanoitono,uopteiuopebiraju hrvatski leksemi.Prilika je ovdje da najavimo jo jednu dionicu opisa standardizacije hrvatskoga jezika u 20. stoljeu leksikografsku djelatnost. S jedne strane zapoet leksikografski projekt izrade rjenika suvremenoga jezika na hrvatskoj je strani zbog neslaganja s temeljnom koncepcijom ubrzo prekinut (objavljena su 1967. dva rjenika sveskaRjenika hrvatskosrpskoga knjievnog jezika, AF i GK, kolokvijalno zvanogadok), s druge je strane predimenzionirana (ili, bolje, krivo dimenzionirana) uloga pravopisnih rjenika, to e postati znaajka dobrog dijela hrvatske pravopisne leksikografije druge polovice 20. stoljea (naalost, i prvih godina 21. stoljea). I ako bi se, po svoj prilici, moglo pretpostaviti da unitaristika jezina politika nee pogodovati jezinome savjetnitvu, objavljene knjige jezinih savjeta ipak svjedoe o nezatomljenoj skrbi za hrvatski jezik i njegovuistou. Prvo je u dvama izdanjima objavljena knjigaKnjievni jezik u teoriji i praksiLjudevita Jonkea (11964. i21965), a potom je u redakciji Slavka Paveia svjetlo dana ugledaoJezini savjetnik s gramatikom(1971). Kraj je ezdesetih godina najavio novu politiku klimu. Kao logina reakcija na jugoslavensku (tj. srpsku) unitaristiku politiku javljaju se prvi znaci hrvatskoga nacionalnog buenja. Dakako, u nacionalnom osvjeivanju vano je mjesto bilo zajameno hrvatskome jeziku, ali i pravopisu.* * *Kada je rije o hrvatskoj jezinoj politici i uope odnosu prema hrvatskome (standardnom) jeziku, nema sumnje da sredinji dogaaj ezdesetih godina predstavljaDeklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika. Ona je prihvaena na plenumu Drutva knjievnika Hrvatske 15. oujka, a objavljena je uTelegramudva dana poslije, 17. oujka 1967. godine. Deklaracijom se, koju je potpisalo 18 hrvatskih kulturnih i znanstvenih ustanova, postavljaju jasni zahtjevi: Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost etiriju knjievnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga. (...) potrebno je osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga knjievnog jezika u kolama, novinstvu, javnom i politikom ivotu, na radiju i televiziji kad se god radi o hrvatskom stanovnitvu, te da slubenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, slubeno upotrebljavaju knjievni jezik sredine u kojoj djeluju (usp.Deklaracija, 1967. [1991]: 910).Usprkos brojnim i nemalim kritikama i politikim osudamaDeklaracije(usp. Pranjkovi 2006b: 38), na samom poetku sedamdesetih ne manjka zbivanja u vezi s hrvatskim jezikom. Naprotiv! Svakako u tom kontekstu valja spomenutiIzjavuMatice hrvatske od 16. travnja 1971. godine, kojom se Matica hrvatska odrie [se] Novosadskog dogovora smatrajui ga bespredmetnim i nevaeim, jer ga je i povijesna zbilja ve opovrgla, upravo kao i Beki dogovor prije njega (usp. Pranjkovi 2006b: 41).U to je vrijeme a znajui za vano, upravo simbolino mjesto koje pravopisi zauzimaju u novijoj povijesti hrvatskoga jezika, ne bi nas to trebalo uditi! nastajala jo jedna hrvatska pravopisna knjiga. Htijui ponuditi rjeenje u situaciji kad je jedini postojei pravopis islubenoproglaenneslubenim(tj. nevaeim), trojica su hrvatskih jezikoslovaca Stjepan Babi, Boidar Finka i Milan Mogu u vruim ljetnim mjesecima 1971. godine pisala noviHrvatski pravopis. Podatak da im je kao predloak posluilo 9. izdanje Boranieva pravopisa (iz 1947) svakako je vrijedan pozornosti: u vrijemehrvatskoga proljea, nacionalnoga osvjetenja popraena izraenom potrebom isticanja hrvatske jezine i pravopisne posebnosti, pogodanmodelza novi hrvatski pravopis prepoznat je u Boranievoj pravopisnoj knjizi, odnosno u pravopisnoj koncepciji koja je jo poetkom stoljea bila estoko osporavana kao ona koja nedovoljno uvaava dotadanju hrvatsku pisanu praksu. No oito je da urba oko prireivanja novogaHrvatskog pravopisanije bila bezrazlona i nepotrebna, kao i to da se ipak nije dovoljno pourilo: u ekanju odobrenja za upotrebu u kolama, koje je trebao izdati Sekretarijat za prosvjetu, nauku i kulturu SRH, proteklo je jo nekoliko mjeseci (usp. Pranjkovi 2006b: 42), to se pokazalo kobnim za tu normativnu knjigu. Naime nahrvatskoseproljeeu prosincu iste godine estoko obruio partijski/dravni vrh, i to na 21. sjednici Predsjednitva CK SKJ u Karaorevu: izmeu ostaloga zabranjen je rad Matice hrvatske, mnogi su lanovi te ustanove, uope sudionicihrvatskoga proljea(tzv.proljeari) zavrili u zatvoru. Zabranjen je i jo neobjavljenHrvatski pravopis; uniteni su otisnuti, a neuvezani primjerci. U Hrvatskoj daklenepoudna, ta je pravopisna knjiga ubrzo doivjela dva svoja londonska izdanja (odatle i nazivlondonac). Premda se zna da je u Hrvatskoj u godinama koje su uslijedileHrvatski pravopiskriomice koriten, o stvarnom se njegovu utjecaju do devedesetih godina 20. stoljea moe samo nagaati. Sigurno je meutim da je kasnije u sedamdesetimaHrvatski pravopisposebno bio na cijeni ne samo zbog svoje simboline vrijednosti i sasvim razumljiva prkosa korisnika to im se zabranjuje uporaba ni po emu sporne pravopisne knjige (dravnim je vlastima, po svemu sudei, ponajvie smetalo njezino ime, a i sama injenica da je njome praktinosuspendirandravni pravopis, a time i dravna/slubena jezina politika) nego se zahvaljujui svome rjenikom dijelu pokazao i kao iznimno koristan prirunik: nudei savjete pri odabiru leksema (tipane ova rije nego onailibolje ova rije nego ona), taj je rjenik znatno prekoraio zadane okvire (i ovlasti!)pravopisnogarjenika (bio je neto izmeu jezinoga savjetnika i razlikovnika), ali je zahvaljujui ba tome u vrijeme jezinoga unitarizma i mogao posluiti kao hvalevrijedna pomo svima koji su eljeli pisati (i govoriti) naistomehrvatskom jeziku.S druge strane slubeno u Hrvatskoj nije bilo pravopisa. U praksi seneobvezujuemoglo sluiti novosadskim pravopisom, a to je znailo i poneto slobodniju primjenu njegovih pravila. Rijeju, u Hrvatskoj se ustalio odreen tip (pravo)pismenosti koji je manje-vie odgovarao Broz--Boranievoj tradiciji s nekimnovosadskimmodifikacijama (neznatno smanjen udio morfonolokoga naela, logiko-semantika interpunkcija).* * *Takvo je pravopisnobezvlaeprekinuto novim pravopisnim izdanjem prvim slubenim pravopisom nakon novosadskoga:Pravopisnim prirunikom hrvatskoga ili srpskoga jezikaVladimira Ania i Josipa Silia, objavljenim 1986. godine. Ostajui, razumljivo i oekivano, na tragu hrvatske fonoloko-morfonoloke pravopisne prakse, ta je knjiga na nov nain promiljajui pitanja kompetencije pravopisne norme unijela novosti u nain njezina propisivanja, pa je utoliko i predstavljala blag odmak od broz-boranievsketradicije izradepravopisnih knjiga.Ali nova pravopisna knjiga nije zadugo ostala na snazi! Nova e hrvatska drava vrlo brzo iskoristiti svoje pravo navlastitipravopis.* * *Politiki burne devedesete bile su i jezino/jezikoslovno burne. Osamostaljenje Republike Hrvatske bilo je popraeno intenziviranjem rada na svim trima razmatranim podrujima: sve je zapoelo s novimpravopisnim izdanjima,jezinojesavjetnitvopostalo vrlo popularno, traeno pa i sveprisutno, a pojaana je ileksikografska djelatnost, posebice objavljivanje razlikovnih rjenika.Devedesete naime zapoinju objelodanjivanjem 1971. godine brutalno zabranjena i unitena BabiFinkaMoguevaHrvatskoga pravopisa(1990). Nije to meutim bilo samo poravnavanjeemocionalnog dugaspram knjige kojoj je u sedamdesetima bezrazlono uinjena nepravda, nije to bilo kako bi se u devedesetima moglo ili trebalo oekivati tek bibliofilsko izdanje: taj je pravopis ineslubenoodmah postaosluben, u pisanju su se nastojala slijediti upravo njegova pravila. Sreom, to je izdanje podsjetimo bilo sasvim na tragu BrozBoranievih pravopisnih rjeenja, pa ni razlike izmeu norme koja se njime propisivala i one zateene, AniSilieve nisu bile velike. Pisanje morfonema /d/ ispred /c/, // i // (to nije predviao AniSiliev prirunik iz 1986), dakleodcijepiti,odepiti,odunuti, prolo je gotovo nezamijeeno i upravo je spontano prihvaeno, ali je zato nekim znatno marginalnijim rjeenjima davana velika, upravo simbolika vanost, primjerice pisanju ili nepisanju toke uz redni broj ako iza njega slijedi koji drugi pravopisni ili interpunkcijski znak npr. (1971.1990.), kako se pisalo po BabiFinkaMoguevu pravopisu, ili (19711990), kako je propisivao AniSiliev. No nije sve stalo s tom pravopisnom knjigom! Uzredala su nova izdanjaHrvatskoga pravopisaStjepana Babia, Boidara Finke i Milana Mogua, do kraja stoljea njih jo etiri (21994,31995,41996,52000). Ukratko bi se moglo rei da je (neskrivena) intencija tih pravopisnih knjiga bila postupno uvoenje promjena u hrvatsku pravopisnu normu (one, promjene, veim bi se dijelom mogle svesti pod jedan zajedniki nazivnik poveanje broja situacija u kojima se odstupa od fonolokoga pravopisnog naela, ali i openito od ranije pisane prakse). Konkretnije, to je u prvo vrijeme znailo doputanje pisanja na dva naina (npr. izadaciizadatcipremazadatak), a potom propisivanje samo jednog naina kao ispravnog (zadatci). I jo neto: ni u devedesetima ovi pravopisci nisu odustali od u osnovici nepravopisne koncepcije pravopisnog rjenika (ime se zapravo aktualizira vano pitanje i metodologije leksikografske djelatnosti):optereenzvjezdicama i uputnicama, pravopisni je rjenik uznastojao biti neka vrstainstantjezinoga savjetnika. UNapomenama o ovome rjenikuzabiljeeno je: Uz stilski obiljeene rijei, ne ba prijeko potrebne tuice ili manje preporuljive rijei koje po navedenim pravilima [tj. u kojima dolazi do nedoumica kako se pravilno piu, nap. L. B.] ulaze u pravopisni rjenik, dolazi znak >, a iza njega stilski neutralna rije, domaa zamjena ili normativno preporuljivija rije ili oblik. Ako je stilska obiljeenost vea, tada ispred prve dolazi jo i zvjezdica. Valja posebno naglasiti da to ne znai da se rijei sa zvjezdicom ili bez zvjezdice ispred znaka > ne smiju upotrebljavati u hrvatskome knjievnom jeziku, nego je to upozorenje datakve rijei valja upotrebljavati s veim oprezom i s posebnim znanjem[sic!] (BabiFinkaMogu 1996: 148149; istakla L. B.).Iako je to, naalost, u hrvatskoj javnosti prolo uglavnom nezamijeeno, svakako valja spomenuti da je pred kraj stoljea (1996) simbolino najavljujui eru neke nove,raunalnepismenosti objavljenHrvatski raunalni pravopisSlavena Batnoia, Branka Ranilovia i Josipa Silia, ponudivi, uzpopratnuknjigu, po prvi put na novom mediju (na disketi), raunalni program za provjeru pravopisa (tzv.spelling-checker).Svojevrsna bi segladgovornika hrvatskoga jezika za jezinim savjetima svakako mogla obrazloiti velikimolakanjemstoga to se sada, u devedesetimanapokon moe govoriti hrvatski. Dakako da je takva konstatacija samo dijelom tona: naime govornici su hrvatskoga jezika i u ranijim desetljeima govorili hrvatski, ali su se sada (nakon osamostaljenja Republike Hrvatske) hrvatski jezini razvoj i/ili standardizacijski procesi u potpunosti emancipirali od jezinoga stanja i standardizacije u Srbiji. Jezinih je savjeta doslovce bilo svugdje i u radijskim i televizijskim programima, i u novinskim stupcima, i u knjigama, davali su ih i znani i neznani, i pozvani i nepozvani. Tematski je raspon ipak bio poprilino uzak: prevagu su imali oni savjeti koji su se bavili hrvatsko-srpskim leksikim razlikama, a neto poslije i oni koji su predstavljali borbu protiv anglizama; dakako, zastupljena je bila i pravopisna problematika. Meu najeksponiranijim savjetniarima toga desetljea oni su koji su objavili i knjige (svojih) jezinih savjeta: Stjepan Babi (Hrvatska jezikoslovna itanka, 1990), Stjepko Teak (Hrvatski na svagda()nji, 1991;Hrvatski na osebujni, 1995;Hrvatski na (ne)zaboravljeni, 1999), Mile Mami (Jezini savjeti, 1996) i Ivan Zorii (Hrvatski u praksi, 1998). Vrijedi spomenuti iGovorimo hrvatski, zbornik jezinih savjeta u izdanju Hrvatskoga radija (ur. Mihovil Duli, 1997), koji zaboravu otima priloge iz svakodnevne emisije toga radija, te napose respektabilan (pogotovo opsegom, ali i sadrajem)Hrvatski jezini savjetnikInstituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (1999, u redakciji Lane Hudeek, Milice Mihaljevi i Luke Vukojevia).Na svojevrstan nain savjetnicima su bliski razlikovni rjenici. Samo emo konstatirati da ih je u devedesetima bilo i vie no to je trebalo i to bi bilo razumno, a da se mnogih to se njihove kvalitete tie bolje i ne prisjeati. Samo je jedan, smatramo, vrijedan spomena (iako i to ne bez zadrke):Razlikovni rjenik srpskoga i hrvatskoga jezikaVladimira Brodnjaka (1991). Rjenik je to u kojemu se nastojalo prikazati sloene odnose izmeu dvaju leksikih sustava, srpskoga i hrvatskoga, i zahvaljujui tome usprkos mnogim pogrekama i zastranjenjima on moe biti koristan prirunik. Od presudne je meutim vanosti da bude koriten na primjeren nain, da se slijede leksikografove biljeke (uputnice), ali i da ga se ne smatra bezuvjetnim autoritetom (pojedine kvalifikacije ipak treba preispitati). S druge strane nakon Brodnjakova je rjenika uslijedila poplava izrazito loih, u pravilu amaterskih popisa rijei; takva se kvazileksikografska rabota pokazala iznimno tetnom (odjednom je postalo jako vano to o pojedinom leksemu kae neki jezikoslovac samouk, a takvi kao da su ponajbolje znali kako bi Hrvati uistinu trebali govoriti) i bilo bi je dobro to prije zaboraviti. No svakako je najvaniji leksikografski dogaaj devedesetih (i ne samo njih!) obnova jednojezine hrvatske leksikografije. U izdanju Novog Libera 1991. godine izlazi jednosveaniRjenik hrvatskoga jezikaVladimira Ania. I hvaljen i osporavan (najee mu se zamjerala prevelikatolerantnostprema nehrvatskim rijeima), taj e rjenik do kraja stoljea doivjeti jo dva izdanja (21994,31998). Na samom je izmaku stoljea, 2000. godine, objavljenRjenik hrvatskoga jezikau izdanju Leksikografskog zavodaMiroslav Krleai kolske knjige, a u redakciji Jure onje.Po svemu sudei devedesete je godine prologa stoljea duboko obiljeilo propitivanje hrvatskoga jezinog standarda, pa se onda i na time uvjetovanu pojavu naglih promjena uglavnom u leksikoj i pravopisnoj normi moe gledati kao narestandardizacijuhrvatskoga standardnog jezika (usp. Peti-Stanti 2009). Nema sumnje i to treba priznati! bojazan je da ono kako govorimo zato to smo to batinili iz zajednike drave za posljedicu imala mnogeparanormativneinovacije i u jezinoj normi i, dakako, u jezinoj praksi.Kraj stoljea kraj teme?Dakako da ne! Ima li boljega dokaza tome da se (standardno)jezini razvoj ne obazire na prijelome stoljea i o njima ne ovisi od usputna podatka da je na samome poetku 21. stoljea, u sijenju 2001. svjetlo dana ugledala jedna nova knjiga pravopis! Rije je oPravopisu hrvatskoga jezikaVladimira Ania i Josipa Silia. Ako znamo da je posljednji dvadesetostoljetni pravopis (peto izdanje BabiFinkaMogueva pravopisa) iz tiska iziao u prosincu 2000, onda doista moemo rei da je takvasmjena stoljeabila vie no simbolina.Kad bismo pak eljeli rezimirati pregledstoljetnogajezinog razvoja, morali bismo nakraju rei da je sociolingvistiki i sociopolitiki status hrvatskoga standardnog jezika na kraju turbulentna 20. stoljea bio razmjerno zadovoljavajui. Jedno je sigurno: u novo smo stoljee zakoraili s izgraenim standardnim jezikom, ali i s nekim novim (ili ipak starim?) problemima.