• Kubizam je slikarski pravac, nastao u Francuskoj 1908.god. Osnivači kubizma su Georges Braque i Pablo Picasso. Kubizam je zaokupljen problemom «objekta» kojeg treba rekonstruirati, nasuprot rasplinutosti i nepostojanosti impresionističke površine. Potrebno je eliminirati sve što se oslanja na subjektivnost ili na određeno i čvrsto gledište, da bi se došlo do cjelokupne, pojmovne, potpune varijante forme ("Ako čula deformiraju, samo duh formira"). Picassova izjava "slikam predmete kako ih zamišljam, a ne kako ih vidim" podupire ovu tezu. U kubizmu je prisutan utjecaj crnačke umjetnosti, a osnova je kocka. Kubisti na slici prikazuju simultano (istovremeno) ono što u zbilji možemo vidjeti samo sukcesivno (u slijedu vremena, uzastopno). Ime kubizmu dao je Henri Matisse, koji je za Braqueove pejzaže rekao: «gle nagomilane kocke» (cubes). Značajniji predstavnik kubizma je i Španjolac Juan Gris, a kubizam je bio vrlo raširen i u Ceškoj.

Analitički kubizam

• «skučena» tematika: mrtva priroda, kućni predmeti ili muzički instrumenti, poneka figura (Brague: Žena s mandolinom) ili portret (Picassov portret Ambroisea Vollarda)

• svaka je forma analitički razlomljena u geometrijske dijelove • predmet slikanja nije odvojen od pozadine • slika «želi biti totalna» i u sebi sabrati sva moguća gledišta –

nasuprot, s profila, odozdo, odozgo

Sintetički kubizam

• nastao 1912 • «blaža» varijanta kubizma – javljaju se cjelovite

forme, uobičajene u mrtvim prirodama (voće, gitare...) – od dijelova se nastoji stvoriti cjelina

• u sliku se unose strani materijali (isječci iz novina , dijelovi tkanine), umeću se tipografska slova (i ona imaju svoje likovno značenje) – kubisti su uveli u slikarstvo tehniku kolaža!

• približavanje dekoraciji

Pablo Picasso

(Malaga, 25. listopada 1881. - Mougins, 8. travnja 1973.), španjolski slikar, jedan od najistaknutijih slikara 20. stoljeća. Picasso je napravio preko 6,000 slika, skulptura i crteža. Njegove slike danas vrijede milijune. Umro je 1973. kada mu je otkazalo srce za vrijeme napada gripe. Njegov golemi opus obuhvaća više stvaralačkih faza: "modru" ili "plavu" (1901. - 1904.), "ružičastu" (1904. - 1906.), "kubističku" , zatim "klasičnu", "nadrealisitčku" i "ekspresionističku" . Gotovo da nema likovnog područja u kojem Picasso nije izrazio svoj umjetnički kreativni genij. Bavio se slikarstvom na platnu i na zidu, skulpturom, grafikom i keramikom, izrađivao kolaže i plakate i u svemu tome bio velik

“Gospođice iz Avignona”

• Gospođice iz Avignona je revolucionarno djelo ulja na platnu Pabla Picassa, koje je naslikao od lipnja do srpnja 1907. godine, a koje se smatra prvom kubističkom, avangardnom, i općenito modernom slikom 20. stoljeća]. S ovim prikazom pet ženskih aktova s mrtvom prirodom Picasso je pokrenuo prostornu revoluciju u slikarstvu.

“Guernica”

• Guernica je slika Pabla Picassa iz 1937. god. koja je inspirirana događajem iz Španjolskog građanskog rata (1936.-1939.); remek-djelo koje je izlagano širom svijeta, postajući poznata i široko prihvaćeno kao vječiti podsjetnik ratnih tragedija, antiratni simbol i oličenje mira.

“Žena koja plače”

• U listopadu 1937. godine Picasso crta sliku "Žena koja plače". Patnja kao aktualna tema umjetničkog djela sažeta je u prikazu jednog jedinog lika promatranog iz neposredne blizine. Na prvi pogled slikom dominiraju brojni, čisto slikarski elementi: šarena pozadina, žena na slici ima moderan ljetni šešir, lice joj je prikazano istodobno en face i iz profila. Ali, kako god na nju gledali, središte slike zauzima rupčić koji je metafora patnje. Žena ga u svojem očaju steže zubima i kao da ga grize, dok na njega pada kiša nezaustavljivih suza iz njezinih očiju. Čini se kao da će se i ženini nokti pretvoriti u suze u trenutku kad se smoče. Rupčić joj skriva usta istodobno otkrivajući jezu njezine boli. Odnos ženina lica i rupčića sažima cijelu tragediju njezine patnje. Ovaj put kao da je Picasso otišao predaleko sa svojim ambicijama. Najvažniji element njegovih kubističkih djela, primjerice, bio je kontrast između svagdašnje teme i razorene forme kojom se priopćuje. Sad je razaranje udvostručeno. Razorena forma, karakteristika Picassova djela, sad nosi i ideju razaranja, fragmentacije i zbrke. Ovaj postupak možemo nazvati tautološkim, on će obilježiti više slika koje Picasso stvara u to doba.

Georges Braque (u razdoblju kubizma)

• Braqueve slike od 1908.. do 1913. počele su reflektirati njegov novi interest u geometriju i istodobne perspektive. Obavio je intenzivnu studiju efekata svjetlosti i perspektive i tehničkih sredstava koje slikari koriste da prikažu te efekte, time dovodeći u pitanje najstandardnije umjetničke konvencije. U seoskim krajolicima, na primjer, Braque je redovito smanjivao arhitektonsku strukturu do geometrijske forme slične kocki, no predočio je njezinu sjenu tako da ona izgleda i ravna i trodimenzionalna. Na taj način Braque je skrenuo pozornost na samu prirodu vizualne iluzije i umjetničke reprezentacije.

• Sa početkom 1909., Braque je počeo pobliže raditi sa Pablom Picassom koji je također razvijao sličan pristup umjetnosti. Oba umjetnika stvarala su djela neutralizirane boje i kompleksnih nijansi, a ujedno i nejasnog oblika. Taj umjetnički stil danas se naziva analitički kubizam. Godine 1912. započeli su eksperimentirati sa kolažom i papier colléom. Njihova produktivna suradnja trajala je sve do 1914., kada je Braque pozvan u Francusku vojsku kako bi služio u Prvom svjetskom ratu.

“Kuće u L’Estaque”

• Djelo napravljeno 1908. a naslikano je uljem na platnu.Smatra se važnim predkubističkim pejzažom ali ujedno i prvim kubističkim pejzažom.

“Kubizam se ne razlikuje od drugih slikarskih pravaca. Svima su zajednički isti principi i isti elementi. Činjenica da kubizam nije dugo vremena naišao na razumijevanje da i danas postoje ljudi koji u njemu ništa ne vide, ne znači ništa. Ja ne znam engleski, pa je knjiga na engleskom za mene prazna knjiga. To ne znači da engleski jezik ne postoji, i zašto bih krivio bilo koga do sebe ako ne razumijem ono o čemu ništa ne znam?" -Pablo Picasso