krug mladih 1 · na ulicama i igralištima, danas mladi žure kući, jer ih tamo čeka svijet...

KRUG mladih 1

2 KRUG mladih KRUG mladih 3


KRUG mladihKRUG mladih, br. 2

Glavna i ogdovorna urednica:Zorica Radenović

Redakcija:Balša GvozdenovićSara SavićKristina TokarskajaNela RadenovićJelena LazarevićDženet AšaniNina RadenovićLana SavićNikolija IlićNikoleta Bošković

Izdaje: NVO „Sedma sila mladih Budva“E-mail:[email protected]: 068 393 178

Lektor:Zorica Joksimović

Štampa:

CIP-Katalogizacija i publikacija:Narodna Biblioteka Crne Gore,CetinjeKRUG mladih/glavni i idgovorni urednik Zorica Radenović.-2016,br 2(mart)-.-Budva:Izlazi dvomjesečno

Kažu da u životu ništa nije slučajno. I da se sve deša-va sa razlogom. Tako je nastao i „Krug mladih“.Imali smo ideju i cilj. Formirali smo tim i krenuli u „pobjedu“. Časopis je nastao brzo, lako, sa dosta rada, ali ne i truda. Trud „boli“, rad prija.

Pridružili su nam se novi članovi redakcije, stručnja-ci iz raznih oblasti djelovanja koji su rado pristali da govore za naš časopis, kao i sponzori koji su riješili da nas podrže. Oni koji su od osnivanja sa nama, postaju još bol-ji. Naučili su da se do dobrih novinarskih priča ne dolazi tek kada se načini prvi korak već, i kada se nastavi koračati. Učimo da koračamo stazom samouvjerenih, up-ornih, odgovornih i izdržljivih. Radujemo se bjelini papira koju ćemo ispisati mislima koje će Vas pods-jetiti da nijeste sami i da smo ih pisali zbog Vas.

Širom otvorite prozore da proljeće uđe u Vaše do-move. A onda izađite napolje, družite se i volite.

Kreirajte, maštajte, okupajte se u moru želja i počnite da ih ostvarujete. Zagrlite prijatelja ili prijateljicu, bez razloga i povoda. Jednostavno, učinite to. Prijaće Vam. Ostavite kući mobilne telefone i računare. Ponesite zmajeve, puštajte ih da lete visoko u nebo. Letite i Vi sa njima. Ispravite se. Osmjehnite se Suncu, zagrlite kišu, igrajte se sa vjerom. Nazovite komšiji „dobar dan“, pomozite starici da se popne uz stepenice. Pri-grlite svoju mladost, neponovljiva je. Gledajte u horizont. Priroda je čarobna, stvorena za Vas. Ne okrećite joj leđa. Čuvajte je, njegujte. Ona je najveće bogatstvo koje posjedujemo.

Imajte cilj. Vjerujte u sebe i „Krug mladih“. Dokaz smo da ne postoji nemoguće.

Zorica Radenović

Riječ urednice

Štamparija Grafički studio

GIMNAZIJALCI„Stvaran svijet“

SAMOPOUZDANJEKoliko vjerujem u sebe?

PODMAINEMjesto za tihovanje

HELENA BLAGOJEVIĆ Slikanje me ispunjava i smiruje

BRANKO ĐURIĆ, teniserŽelim da postanem prvak svijeta

ADAPTIVNE FAZE ODRASTANJAPolumatura i ispit zrelosti

GIMNASTIKAJuniorkre GK Budva

„VOZROŽDENIJE“Centar ruskog jezika i kulture

VERA MAČIĆ, vaspitačica i spisateljica Na rastanku bude i po neka suza

TATJANA KULJAČA, spisateljica i kolumnistkinjaKako raste mama MAJA ĐURIĆ, fotografObojeno djetinjstvo

MONTESORI SISTEM OBRAZOVANJA

EKOLOGIJA

SLOBODNO VRIJEME

ŠKOLA ZA OSNOVNO MUZIČKO OBRAZOVANJE FOLKLOR, KC „Stara Budva“

BALŠA GVOZDENOVIĆ, novinar časopisa „Krug mladih“

MODA, Boho stil

SADRŽAJ

14

24

32

26

22

6 11

16

12

68

1112 141618 2022

24

262832 3334 3536 37

26

20


“Poruka koju želimo da pošal-jemo je poziv mladima na “buđenje” iz začaranog svije-ta tehnologije i povatak u st-varan svijet. “Izađite napolje i družite se”I dok su nekada bježali od kuće da bi se igrali na ulicama i igralištima, danas mladi žure kući, jer ih tamo čeka svijet masovnih multiplejer ig-ara i društvenih mreža. Tehnološka zavisnost i odrastanje generacija koje žive u ropstvu infor-macionih tehnologija, inspirisala je gimnazijalce Srednje mješovite škole “Danilo Kiš” iz Budve, da naprave svoju verziju spota za pjesmu “Stva-ran svijet” hrvatske grupe Radio Aktiv. Nakon što su iz izbornog pedmeta Medijska pismenost dobili zadatak da napave kratak film ili rekla-

mu, niijesu gubili vrijeme. Za samo par dana sni-mili su i montirali spot čija je gledanost poprimila neočekivane razmjere. Idejni tvorac Vasilisa Burić, predložila je prijateljima da snime spot, nakon čega su njihov entuzijazam volja i ktreativnost učinili svoje.U osmišljavanju, snimanju i montiranju spota pored Vasilise učestvovali su gimnazijalci Sara Vujačić, Ana Stanojević, Ana Carević, Ksenija Gaković, Vel-jko Marović i Dejan Škiljić. Popularnost koju je spot izazvao odmah nakom objavljivanja na društvenim mrežama iznenadila je autore. Nijesu se nadali to-likoj gledanosti.

Snimivši spot o tehnolološkoj zavisnosti gimnazijalci iz Budve poručili

Izađite napolje, družite se


-Pjesmu hrvatske grupe “Stva-ran svijet” prvi put sam slučajno čula u toku vožnje. Veoma mi se dopala te sam predložila da po njoj napravimo spot. Poruka koju želimo da pošaljemo je poziv mladima na “buđenje” iz začara-nog svijeta tehnologije i povatak u stvaran svijet. “Izađite napolje i

družite se”, kaže Vasilisa Burić. Učenica drugog razreda srednje škole Sara Vujačić, rado je prihva-tila da učestvuje u keiranju spota. Kaže da je “Stvaran svijet” tu oko nas, te da samo teba izaći napolje i otkriti ga. Sara voli Budvu, divne plaže i more. Voli je zbog prijatel-ja koje je stekla i sa kojima dije-li divne i nezaboravne trenutke.

Kaže da im fale igrališta, parkovi, sportski terenini te da se po tom pitanju nešto mora uraditi. - Ovo je grad u kome se rađaju i odrastaju buduće generacije, mla-di treba da se bore za svoja prava a u tome treba da ih podrže roditel-ji, profesori, škola i društvo”, kaže za “Krug mladih” Sara Vujačić.

Njena drugarica Ana Stanojević, smatra da mladi prije svega treba da se oslobode navike pretjeranog korištenja telefona i interneta, da izadju napolje i vide koliko toga lijepog ima u spoljašnjem svijetu.

“Od malena sam zaljubljenik u filmove. Voljela bih da u budućno-sti moje zanimanje bude veza-

no za umjenost. Dok smo radili na spotu imala sam priliku da se iskažem i uživam u stvaralačkom procesu, kaže Ana Stanojević.

Sličnog mišljenja je i Ksenija Ga-kovic. Ona smata da je vrijeme provedeno sa društvom neproc-jenjivo, te da bi mladi trebali mno-go više da se druže. Poput svojih roditelja želi da postane arhitek-ta. “Kada bih mogla, promijenila bih mnoga toga,prednost bih dala zelenim površinama, parkovima, igralištima i sportskim terenima. Promjenila bih sadašnji izgled Srednje škole i umjesto parkinga i kaldrme napravila veliko školsko dvorište u zelenilu i cvijeću, kaže Ksenija Gaković.

Gimlazijalac Veljko Marović, tvrdi da su mladi pretjerali sa povlačen-jem u sebe i svijet tehnologije. Veljko voli Budvu, naročito Stari grad, ali i svaki, svaki pedalj plaža, mora i zelenih površina.

“Kao i većina mojih prijatelja, želim da postanem arhitekta. Od malena crtam, dobar sam u mate-matici i geometriji. Ono što bih volio je da se mladima vrate par-kovi i zelene površine.

Njegov drug Dejan Škiljić voli umjetnost i režiju a ni gluma mu nije strana. Spot “Stvaran svijet” doživljava kao buđenje svijesti mladih, za koju su mnogi u Bud-vi počeli da tvrde da je utonula u zimski san.

Redakcija „Krug mladih“

Ovo je grad u kome se rađa-ju i odrastaju buduće gen-eracije, mladi treba da se bore za svoja prava a u tome treba da ih podrže roditelji, profesori, škola i društvo”


Samopuzdanje je vjera u sebe,svoje kvalitete i sposob-nosti. Od toga koliko vjerujemo u sebe zavisi hoće-mo li biti uspješnji u životu.Vjerovati u sebe,imati cil-j,usavršavati se i pozitivno misliti karaktene su odlike uspješnih ljudi.Samopouzdanje u velikoj mjeri određuje kvalitet života,uspjeh u školi,na poslu, prijateljske i porodične odnose. Samopouzdanje je promjenjiva kategori-ja, mijenja se tokom života i uslovljeno je različitim životnim prilikama.Ponašanje, govor tijela,način na koji govorimo i šta govorimo pokazuju koliko imamo samopozdanja.Božena Jelušić, profesorica književnosti u Sredn-joj mješovitoj školi “Danilo Kiš” kaže da za uspjeh u životu nijesu presudni testovi znanja koji se prim-jenjuju u školama,već takozvani meki aspekti ličnosti koji se stiču u porodici, školi i kasnije u životu. -Među mekim aspektima ličnosti uglavnom se ističu istrajnost, optimizam, radoznalost, empatija i toler-ancija, sve ono što nas niko posebno ne uči, ali oso-bine od kojih zavisi naš uspjeh u životu. Osobe koje su optimistične, vjeruju u sebe i istrajne su u svojim težnjama, tvrdi Jelušić. Ona dodaje da je za školu mnogo važnije da pored znanja razvija i karakterne osobine učenika te da se iz tog razloga osnovna ško-la zove vaspitno obrazovna, a srednja je obrazovno vaspitna. Na fakultetu je termin vaspitni ukinut,ali ne traba zaboraviti da je ovaj ternin ključan za razvoj ličnosti, kaže Jelušić. Vjerovati u sebe ne znači da ste samo oprimis-tični,već i da od sebe nesto zahtijevate. Znači proc-jenu vlastitih sposobnosti i to da ste imali porodicu


u kojoj nijeste bili odbačeni, misleći da o vama niko ne brine, i da se ni na koga ne mozete osloniti. Samopouzdanje je važ-na osobina za svakog mladog čovjeka, ali je pored toga važno biti istrajan, težiti napredovanju, trpjeti kada je naporno i često odložiti zadovoljstvo. -U prilog tome govori čuveni eksperiment sa kolačima. Djeci se daju kolači a oni ne smiju da ih pojedu dok se vaspitač ne vrati. Ako baš ne mogu da izdrže dozvole im da pojedu, a oni koji izdrže do povratka vaspitača kao nagradu dobiju dva ko-lača. Djeca koja su uspjela da odlože zadovoljstvo, kasnije su bila uspješnija u školi i imala veći stepen povjerenja u sebe,kaže Jelušić. Ona smatra da su mladi u današnje vrijeme pod velikim uticajem tehnologije koja je u njihove živote unijela mnogo ra-zličitosti i površnosti.-Vrlo rijetko imaju potrebu da istraže šta zapravo žele. Doduše, prisutna je banalna vjera, poput one “Ja hocu”. Ali to je opti-mizam bez pokrića. Prava vjera u sebe podrazumijeva istajnost, optimizam, radoznalost, empatiju i toleranciju. Inače je poka-zatelj gluposti. “Vjerovati u sebe”poput Karla V, koji je očekivao da se opismeni te je svake večeri išao da spava sa knjigom pod jastukom, očekujući da će sveti duh učiniti da iz te knjige pređu slova u njegovu glavu. Razumije se, Karlo V je umro nepismen, kaže Jelušić. Ona dodaje da mladi danas više vjeruju u nekog drugog, ko će im navodno donijeti lijep i dobar život, nego u sebe.-Društvo mora poslati snažnu poruku mladima da se nagrađuju znanje i trud i tada će se promijeniti njihov odnos prema sebi. Škole pokušavaju da im pomognu ali im nedostaje podrska šire zajednice. Problem je u razlici izmedju teorije i prakse.Iizmeđu onoga što učimo i onoga sto kasnije u životu radimo. Društvo i okruženje šalju loše poruke mladima, poput onih “Bori se za novac, ne treba raditi, treba napustiti zemlju”. To su strašno loše poruke i prirodno je da mladi osjećaju neizvjesnost i nedostatak perspektive,smatra Jelušić -Kod mladih je potrebno razviti i kritičan odnos prema teh-nologiji i gubitku vremena. Tehnologija olakšava život ali kada vam samopouzdranje zavisi od toga kako izgledate na face-book-u, kakav vam je post i koliko ste dobili lajkova onda ste na lošem putu. To nema nikakve veze sa vještinama, postignucima i sa znanjem, kaže Jelušić. Od djetinjstva postavljamo manje ciljeve koje želimo da ostvari-mo. Kada naučimo da se nosimo sa neuspjehom, uspjećemo da ostvarimo i ciljeve kojima težimo. Pozitivnim razmišljanjem, prije svega vjerom u sopstvene snage stičemo samopouzdanje i samouvjerenost, kaže za “Krug mladih” Ana Nikezić-Mar-tinović, nastavnica preduzetništva i profesionalne orijentacije u “Drugoj os-novnoj školi” u Budvi.-Da biste prevazišli nezadovoljstvo, neuspjeh i nesigurnost morate ima-ti konstantan osjećaj vjere u sebe. Is-točne religije smatraju da je svaki čov-jek namijenjen za nešto. Karakterne sposobnosti i talenti kod svakog pojed-inca pepoznaju se od rođenja. Roditel-ji i nastavnici predstavljaju najbitniju kariku u pepoznavanja tih osobina. Ovo se naročito odnosi na period ad-olescencije kada je najlakše poljulja-ti vjeru u sebe. Smisao pedagogije je

Koliko vjerujemo u sebePišu: Sara Savić, Nela Radenović

Za uspjeh u životu nijesu presudni testovi znanja koji se primjenjuju u školama već istrajnost, optimizam,ra-doznalost, empatija i tolerancija. To su takozvani meki aspekti ličnosti koji se stiču u porodici, školi i kasnije u životu, kaže mr Božena Jelušić

da usmjeri potencijele mladih ka najboljim ljudskim ostvarenjima ali i da ih nauči da je čovjek kreativni stvaralac koji teži pozitivnim ishodima. Znanje i obazovanje samo produ-bljuju vjeru u sopstvene potencijale. Što više znamo, više vrijedimo, kaže Martinovićka. - Kod djece treba razvijati sposobnosti koje će im pomoći u suočavanju sa budućim iza-zovima. Učenici upoznaju sebe koz radionice, razmišljaju o svojim afinitetima, sposobnos-tima i talentima. Ako ne upoznaju sebe biće im mnogo teže kasnije prilikom daljeg izbo-ra školovanja ili zapošljenja. Poslodavci traže samouvjerene osobe koje svojim stavom i javnim nastupom mogu da ubijede druge u ispavnost onoga što govore. Važno je naučiti mlade da imaju stav i upečatljiv javni nastup. To je upavo ono što vježbamo na časovima preduzetništva i profesionalne orijentacije. Osmijeh, vedrina i samopouzdanje se reflek-tuje na druge osobe. Učenicima govorim da budu ono što jesu, autentični i da vjeruju da su na dobom putu, kaže Ana Nikezić-Marti-nović. Škola, institucije i roditelji treba da pomognu mladima da izgrade samopouzdanje i da ih

usmjere na pravi put, kaže Marina MarinovićMarina Marinović, profesorica francuskog jezika u “Drugoj osnov-noj školi” kaže da je najbitnije vje-rovati u sebe i mati cilj.-Na žalost, nijesam uvijek vjerovala u sebe, ali sada vidim da je to bila moja greška. Svako teži da pronađe motivaciju za ono što radi. Škola, institucije i roditelji treba da po-mognu mladima da izgrade samo-pouzdanje i da ih usmjere na pravi put.Mlade prije svega teba poštova-


ti, pravilno usmjeravati, podržavati i hrabriti, smatra Jasmina Milunović Jasmina Milunović, profesorica matematike u “Drugoj osnovnoj ško-li” kaže da dok vjerujete u sebe imate osjećaj da stvari držite pod kontrolom. Čak i kada vam se desi neuspjeh brže se oporavite vjerujući da je to samo jedna prepreka na putu do cilja. -Da bi podstakli mlade da vjeruju u sebe moramo znati koja su njihova očekivanja, želje i potrebe. Treba ih prije svega poštovati, pravilno usmjeravati, podržavati i hrabriti, sma-tra Milunović.

Roditelji ne treba da vaspitavaju djecu kroz pretjeranu kritiku već da im pomognu da pronađu aktivnosti u kojoj će uživati i postizati uspjehe, kaže Neda Purić. Nada Purić, profesorica i psihološkinja u Srednjoj mješovi-toj školi „Danilo Kiš“ kaže da samopouzanje pomaže u ost-varivanju ciljeva i da se izgrađuje tokom života. -Sigurnost i samopouzdanje se stiču vaspitanjem u porodi-ci, kroz podršku dječjim naporima i uspjesima. Formira se u djetinjstvu, naročito u adoloscenciji. Mladi često nijesu svjesni kojim ciljevima teže.Izgradnja ličnosti je proces a ciljevi se mi-jenjaju.Treba ih podržati u potrazi za sobom, svojim željama i pravim ciljevima. Savjetovala bih da tragaju za onim što ih ispunjava jer ako budu radili ono što vole biće uspješni a to će im dodatno ulivati samopouzdanje, smatra Purić dodajući da roditelji ne treba da vaspitavaju djecu kroz pretjeranu kritiku već da im pomognu da pronađu aktivnosti u kojoj će uživati i postizati uspjehe.

Manastir Podmaine

Mjesto za tihovanjePiše: Jelena Lazaević

Kada mi duša i tijelo zaištu mir i samoću, pođem na jed-no divno mjesto, gdje u tišini sabiram misli i donosim odluke.To mjesto je daleko čuveni manastir Podmaine. Nalazi se nedaleko od grada, na brdu iznad Budve, odakle se proteže divan pogled na pučinu i more. Manastir nije samo kuća za vjernike i monahe, utočište je za duše koje u molitvi ištu mir, sreću i blagostanje. U Podmaine je svako dobrodošao, bilo da je srećan ili tužan, dobar ili loš.

Često sa prijateljima pođem u Podmaine. Sjedimo tako pod velikim starim hras-tom, koji duži grane visoko u beskrajno plavo nebo. Ponekad sama, u tišini daleko od gradske buke, či-tam knjigu ili rješa-vam svoje dileme.Odlasci u Podmaine podstakli su me da istražim istoriju ovog mjesta. Ne zna se kada je manastir

tačno sagrađen. Predpostavlja se da je nastao u vri-jeme Nemanjića, kada je izgrađena većina manasti-ra i crkava u Budvi. U sklopu manastirskog kom-pleksa, nalaze se dvije crkve: jedna je posvećena Uspenju presvete Bogorodice i potiče iz 18 vijeka, a druga, manja posvećena Vavedenju Presvete Bo-gorodice sagrađena je u 15 vijeku. Naziv Podostrog dobio je po brdu Ostrog ispod koga je sagrađen.

U 18 i 19 vijeku, manastir je uživao veliki ugled. U Podmaine je dolazio i Petar II Petrović Njegoš . Ovdje je napisao dio Gorskog Vijenca i Slobodija-du. Nijesu ga zaobišli ni Dositej Obradović i mnogi drugi. Osnivač dinastije Petrović, Danilo, često je boravio u manastiru Podmaine. Ovdje je preminuo a neko vrijeme njegov grob se nalazio u manastiru sve dok ih knez Danilo nije prenio na Cetinje.

Manastir je više puta stradao od požara i zemljotre-sa. Bio je vojno utvrđenje austrougarske vojske u Prvom svjetskom ratu. Obnovljen je i renoviran 1995. godine kada su izgrađeni novi objekti u ma-nastiskom kompleksu. Danas predstavlja centar vjerskih i kulturnih događaja.

Ni jedna ptica odmah ne poletiPiše: Kristina Tokarskaja

Svaki čovjek posjeduje talenat.Ipak,nije lako otkriti u čemu ste najbolji.Često ne znamo koliko smo talentovani i odustajemo posli-je prvog pokušaja. Ni jedna ptica odmah ne poleti i niko ne početku ne bude genijalan.Ne smijemo odustati nakon prvog pokusaja.Uvjek trebamo probati nesto novo. Škola nam pomaže u otkrivanju i daljem razvoju talenta.Ipak,brojni su primjeri kada ih nije prepozna-la.Svjetski priznat naučnik Albert Anstajn nije bio naročito voljen od strane nastavnika.Ljudi često napuštaju škole prinuđeni da zarađuju kako bi obezbijedili egzistenciju sebi i porodi-ci.Dešava se tada da dobiju “srećnu kartu za život”. Jedan od takvih je osnivač firme “Zara”, Amansio Ortega,koji je mlad napustio školu i izvukao „zlatni karton“.Ortega je danas jedan od najbogatijih ljudi na svijetu,a svaka mod-erna dama barem jednom u životu posjeti njegove butike odjeće. Ali, to je stvar sreće i ličnih sposobnosti čovjeka, a znanje je svaka-ko preduslov za uspjeh.

Veliki naučnik Albert Anštajn je govorio, “Maš-ta je važnija od znanja. Znanje je ograničeno. Mašta obuhvata cijeli svjet,stimuliše proces i rađa evoluciju“. Uz pomoć mašte rađaju se ideje,a ideje su najvažnije i najskuplje.Osniv-ač kompanije “Apple” Stiv Džops,jednom je rekao:kada nijesam imao novac nijesam trčao za poslom,već sam počinjao da mislim.Dobro realizovana ideja donosi ogromne mogućno-sti i može promjeniti svjet. Ideja ne mora biti prihvaćena odmah,ponekad je potreban či-tav život. Kao primjer za tu tvrdnju je čuveni umjetnik i slikar Vincet Vangog. Njegova djela omalovažavana su a Vinceta su nazivali ludim pijanicem.Danas, njegove slike mogu kupiti samo oni najbogatiji. A Vincent je živio i umro u siromaštvu. Nakon smrti proglašen je za genijalnog slikara a bio je preteča novog prav-ca u umjetnosti.Takođe,nadaleko čuveni kom-pozitor Ludvig van Betoven nije bio prihvaćen od strane savremenika. Prvi je uveo hor u svoje kompozicije i svojim djelima ostavio neizbrisiv trag u umjetnosti. Suština ja „Vjerobati u sebe i raditi na usavšavanju svog talenta a vrijme će pokazati da ste bili u pravu“

Koliko verujem u sebeNa pitanje koliko vjerujem u sebe rekla bih, mnogo. Znam da jedino dok vjerujemo u sebe možemo napraviti nešto veliko. Trudim se da naučim što više, a ono što znam - da usavršim.

Na život gledam iz pozitivnog ugla, radosno i nasmijano. Ako je nešto loše, treba imati nade da će biti bolje. Radom se sve može postici.

Želim da budem turistički vodič, i verujem da bih mogla to i biti. San mi je da da putujem po svijetu sa turistima. Volela bih da odem u Kinu, i vidim Kineski zid. Ili u Japan - zemlju izlazećeg sunca. Volela bih da se popnem na najviši vrh na svijetu, Mont Everest.

Vjerujem da ništa nije nemoguće, i da ću ostvariti svoje snove.

Lana Savić

12 KRUG mladih KRUG mladih 1312 KRUG mladih KRUG mladih 13

InspiracijaInspiriše me dobra knjiga. Volim avanturistički žanr,iz njega nastaju motivi koje pretačem u sliku. Slika nastaje iz riječi. Osluškujem zvukove iz prirode i iz njih stvaram vizije koje kasnije slikam. Često me i muzika koju slušam inspiriše.Prve slikePočela sam da slikam u trećoj godini. Jedino sam bila mirna dok crtam.To je shvatila moja vaspitačica, koja je saopštila majci da imam talenat za crtanje.Te svoje prve radove čuvam i danas.Slikarske tehnikeNajviše koristim pastel, akrilik i akvarel. Crtam i ulje na platnu, ali za tu tehniku treba da sačekam da upišem aka-demiju. Najviše sam se pronašla u pastelu.Dok slikam:Ushićena sam i u svom, drugačijem svijetu. Slikanje me smiruje. Pričinjava mi zadovoljstvo, u tome sam se pronašla.Oprobala sam se i u drugim aktivnostima, ali mi slikanje najviše prija. Najradije slikam:Životinje i prirodu.Ne volim da slikam ljude i portrete.Trudim se da istaknem detalje i napravim toliko poteza da sve bude perfektno.

HobiVolim da slušam muziku kao i većina tinejdžera,da čitam dobru knjigu i zalaz-im u sfere neistraženog. Stoga uglavnom čitam avanturistički žanr.Organizacija vremenaNa žalost nemam dovoljno vremena za slikanje.U gimnaziji nastojim da postig-nem dobar prosjek da bi se upisala na akademiju. Učenje mi oduzima drago-cjeno vrijeme za slikanje ali tu nemam izbora. Bude period kada ne mogu da slikam. To je uglavnom kada sam pod stresom zbog škole. Preosjetljiva sam, dosta stvari me dotiče. IdejePrihvatam tuđe ideje i volim da ih kopi-ram. Pokušavam da naslikam radove već poznatih slikara. DaroviVolim da poklanjam i dijelim sa ljudima. Prija mi da drugog učinim srećnim.Ljubav kao inspiracijaLjubav me inspiriše. Slikam je na prim-jer kroz dvije zaljubljene golubice. PrijateljstvoRijetko biram prijatelje i nemam ih puno. Imam dva, tri iskrena prijatelja. Ne volim da „držim“ ljude previše blizu sebe jer ne volim izdaju. To me užasno povrijedi i zato ne volim ljude da slikam.

Neostvarena željaŽelim da imam konja i da naučim da jašem.OsobineTvrdoglava sam i odgovorna. Ne dozvoljavam drugima da „petljaju“ po mojoj mašti. Osjetljiva sam i zbog toga u slikarstvu pronalazim mir i zaštitu od spoljašnjeg svijeta.MotoMoj moto je: „Kada nešto počneš to i završi.

Izložba Do sada sam izlagala na jednoj grupnoj izložbi u šes-tom razredu osnovne škole.Uzori u slikarstvuLeonardo Da Vinči i Pikaso. Više Pikaso, jer se pored slikarstva bavio i dizajnom. Pikaso je moj uzor, voljela nešto slično da radim.Planovi za budućnostŽelim da završim „Llikovnu akademiju“ i da se profe-sionalno bavim umjetnošću i slikarstvom.

Helena Blagojević, buduća slikarka iz Budve

Slikarstvo me ispunjava i smirujeRijetko biram prijatelje i nemam ih puno. Imam dva, tri iskrena prijatelja. Ne „držim“ ljude previše blizu sebe. Ne volim izdaju. To me užasno povrijedi. Zato ne volim ljude da slikam.

Skice za portretHelena Blagojević ima 15 godina i učenica je prvog razreda gimnazije Srednje Mješovite škole „Dani-lo Kiš“. Crta od treće godine. Slikarstvo je smiruje. Uzori su joj Pikaso i Leonardo Da Vinči. Pažljivo bira prijatelje, ali ih i čuva. Za sebe kaže da je odgovorna, tvrdoglava i osjetljiva. O Heleni Blagojević budućoj slikarki iz Budve, u priči koja slijedi

Pišu: Jovana Jagetić, Sara Savić, Lana SavićLikovna škola „Art Duga“Više od deceniju likovna škola „Art Duga“ u Budvi i Kotoru okuplja mlade zaineresovane za likovno stvaralaštvo. Stručnim i iskustvenim vođenjem, prilagođenom uzrastu,najmlađi kroz igru, stari-ji kroz istraživanje i studijski rad, stiču iskustva iz oblasti likovne umjetnosti.

-Programom su obuhvaćene tri uzrasne grupe djece: od 5 do 10 godina, od 11 do 15 godina i srednjoškolski uzrast. Rad se odvija po grupama u trajanju od dva ipo sata. Programom su obuh-vaćeni sadržaji iz oblasti crtanja, slikanja, grafike, prostornog planiranja, primijenjene umjetnos-ti, industrijskog dizajna i arhitekrure, kaže Dra-gan Đurišić, likovni pedagog i direktor škole „Art Duga“.

Škola i njeni učenici dobitnici su više međunarod-nih nagrada i priznanja. Organizatori su oko četr-deset samostalnih izložbi u Budvi i Kotoru kao i učesnici brojnih kulturnih manifestacija u zemlji i okruženju.

-Više od šezdeset bivših polaznika „Art Duge“ za-vršili su ili studiraju na umjetničkim fakultetima u zemlji i inostranstvu. Poseban program predviđen je pripremi za polaganje prijemnog ispita na Fakultetu primijenjenih umjetnosti i Arhitekturi, kaže Đurišić.

Škola „Art Duga“ u Budvi radi nedjeljom, u pros-torijama hotela „BLUE STAR“, uz obezbijeđen ma-terijal i pribor za rad.


D

Branko Đurić, državni prvak u tenisu u kategoriji do dest godina

Razgovarala: Sofija Rađenović

Dva puta za redom osvojio je Državno prvenstvo Crne Gore u tenisu u konkurenciji do 10 godina. Prošle godine pobjednik je 20. teniskog “Smrikva Bowl 2015.” turnira koji se tradicionalno održa-va u Puli. Na Novogodišnjem međunarodnom teniskom turniru “Belgrade Open 2016” osvojio je treće mjesto. Budvanin Branko Đurić, sigurno korača stazama uspješnih sportista. Ekskluzivno za “Krug mladih” govori o svojim teniskim počec-ima, željama, snovima, planovima i odricanjima

Član Teniskog kluba “Budva”, Branko Đurić, dru-gi put je proglašen je za najboljeg tenisera Crne Gore u kategoriji do 10 godina. U konkurenciji 17 dječaka osvojio je turnir savladavši u finalu Emi-la Dapčevića iz Bara rezultatom 2:0 u setovima.No, nije to jedini uspjeh ovog mladog tenisera. Branko je i osvajač 20-tog. “Smrikva Bowl 2015” turnira koji se tradicionalno održava u hrvatskoj Puli. “”Smrikva Bowl” je svrstan među deset najjačih teniskih turnira za tenisere i teniserke u konkurenciji do 10 godina, a na njemu su učest-vovala brojna značajna imena iz svjetskog tenisa.Ove godine turnir je okupio dječake i djevojčice iz 42 države, a od 61 tenisera, Branko je zasluže-no ponio titulu pobjednika, do finala stigao be-sprijekornim pobjedama bez izgubljenog seta u mečevima protiv predstavnika Slovenije, Hr-vatske, Švedske i u finalu protiv Španca Ikera Se-vilje.Nevjerovatan uspjeh crnogorskog tenisera

nagrađen je sedmodnevnim boravkom na aka-demiji Patrika Muratoglua u Parizu kao i Wilson Internacional ugovorom.Branko je dobro startovao i u ovoj godini. Na novogodišnjem međunarodnom teniskom turni-ru “Belgrade Open 2016” osvojio je treće mjesto izgubivši u polufinalu od prvog igrača iz Srbije Luke Jovanovića sa 2:1 u setovima. U četvrtfinalu Branko je uspio da pobijedi najbol-jeg igrača Bugarske, Dinka Dineva rezultatom 2:1 u setovima. Turnir je iz kalendara Tennis Europe i na njemu su učestvovali takmičari iz 13 država.

Brankov talenat za tenis otkrio je njegov otac, trener, Nenad Đurić, koji mu je ujedno i najveća podrška. Za “Krug mladih” Branko govori o svojim uspjesi-ma, željama, ciljevima a i odricanjima.

Koje osobine treba da posjeduje uspješan teniser?-Mora biti strpljiv,smiren,uporan,disciplinovan i vrijedan.

U čemu je tajna tvog uspjeha?Tajna mog uspjeha je u istrajnosti, vjeri, posvećeno-sti i radu.

Kako izgleda jedan dan Branka Đurića?-Moj dan je u potpunosti ispunjen. Kada dodjem iz škole treniram par sati. Ako je loše vrijeme pu-tujem za Bar ili Podgoricu, jer u Budvi nemamo balon salu za vježbanje.

Da li u tvom životu postoje odricanja zarad us-pjeha u tenisu?-Naravno da postoje odricanja. Imam malo slo-bodnog vremena. Sem škole i tenisa rijetko imam vremena za sebe.

O čemu maštaš? -Maštam o tome da postanem reket broj 1.

Ko ti je najveća podška?-Najveća podrška mi je porodica.

Stižeš li da se družiš sa vršnjacima? Imaš li vreme-na za razonodu?-Zbog mnogobrojnih obaveza rijetko stižem da se družim. Kada nemam treninge družim se sa vršnja-cima, idem u bioskop ili šetnju.

Koje su ti najdraže uspomene sa takmičenja?-Najdraže uspomene vezane su za “Smrikva Bowl” prvenstvo koje sam proslog ljeta osvojio u Puli.Tim povodom nagrađen sam boravkom na prestižnoj akademiji u Francuskoj. Boravio sam na Moratoglu akademiji u Nici sedam dana, ig-rao sa renomiranim stručnjacima iz svijeta teni-sa, sparingovao i trenirao sa djecom iz raznih krajeva svijeta.To je za mene bilo veliko iskustvo.

Koje je sljedeće takmičenje na kojem ćes učestvovati?-Moja takmičarska sezona počinje u martu kada me čekaju brojni turniri.

Da li vjeruješ u sebe?-Naravno da vjerujem u sebe. Vrijedno radim i tre-niram i svakim dobijenim mečom moje samopou-zdanje raste.

14 KRUG mladih 15Intervju, Krug mladih

Želim da postanem prvak svijeta


“

““

“

KRUG mladih 17

Pišu: Sara Savić, Nikoleta Bošković, Nikolija Ilić

Tokom odrastanja i školovanja prolaz-imo kroz tri adaptivne faze, prelazak iz vrtića u školu, iz nižih u više razrede i iz osnovne u srednju školu. Nakon toga čeka nas matura ili ispit zrelosti. Kako ćemo se snaći u prelaznim periodima ili adaptivnim fazama odrastanja zavisi od naše mentalne i fizičke zrelosti.

Boris Ljubiša, profesor matematike u Sredn-joj mješovitoj školi “Danilo Kiš” kaže da mladi promjene doživljavaju u skladu sa individualnim sposobnostima prilagođavanja, te da obrazo-vanje,karakter i porodični odnosi doprinose snalaženju pojedinca u društvu.

- Tipsko rješenje za prevazilaženje nedoumi-ca kod mladih ne postoji. Sa djecom se radi od malena i svakognevno. Njihov razvoj nije počeo u srednjoj školi niti se tu završava. Profesori su tu da ih edukuju, pomognu, saslušaju ih i odreagu-ju u situaciji koja zahtijeva pohvalu ili kritiku. Poželjna je interakcija između roditelja, učenika i profesora. Neki roditelji nemaju vremena za svoju djecu i često krive profesore za neuspjehe

sopstvene djece. Moramo zajednički raditi na pripremi učenika za budućnost i za prihvatanje odgovornosti. Maturanti treba da budu spremni da prihvate obaveze koje ih očekuju nakon maturske večeri, kao ma-jstori, zanatlije ili akademski građani, kaže Boris Ljubiša.

Nada Purić, psihološkinja u Srednjoj mješovitoj školi “Danilo Kiš” kaže da je matura ispit zrelosti te da njegovim po-

laganjem počinje novo poglavlje u životu svakog pojedinca.

-Novo poglavlje znači - više lične slobode, ali i više odgovornosti. Predstoji im donošenje odlu-ka koje često neće biti lake. Na maturskoj večeri oprostiće se od vršnjaka nakon čega će svako nastaviti svoj životni put. Matursko veče je prilika da sa profesorima i roditeljima svečano uđu u svijet odraslih, onako kako to dolikuje njihovim godinama. Trebaju biti srećni, lijepi, pristojni i kreativni. Do tada mi smo tu da im prenesemo znanje, savjetujemo oko izbora buduće profesije ili zanimanja, usmjerimo i podstaknemo na dobre životne izbore, kaže Nada Purić.

Vesna Bubanja, pedagoškinja u „Drugoj osnov-noj školi“ kaže da su djeca uglavnom pripreml-jena za novi početak, kako od roditelja tako i od nastavnika.

- Na informativnim radionicama razgovaramo o srednoj školi, budućim smjerovima i zaniman-jima. Pratimo njihova interesovanja i dajemo savjete. U tom peiodu prirodno je da se dešava stah od nepoznatog. Djeca razmišljaju o tome šta ih čeka u višim razredima, sa kim će biti u odjel-jenju, koji će im biti nastavnici i hoće li im biti teško gradivo.Na sreću to su dileme koje se brzo prevaziđu. Njihov razvojni nivo brzo se privikne na novu sredinu i način rada. Moj savjet bi bio da se ne plaše pomjena i ne budu tužni zbog rastana-ka, već da gaje lijepa sjećanja i uspomene, i da se raduju novim susretima i prijateljstvima , kaže Vesna Bubanja.

POLUMATUSKO VEČE

Polumatursko veče postalo je dio naše tradicije. Događaj prati svojevrsna euforija: šta obući, sa kim prošetati.“Djevojčice uglavnom kop-iraju idole,najčešće pjevačice i glumice.Treba da budu prikladno obučene i da ne nose stikle, kaže Vesna Bubanja.

Adaptivne faze odrastanja

Polumatura i ispit zrelosti

Maturanti treba da budu spremni da prihvate obaveze koje ih očekuju nakon maturske več- eri, kao majstori, zanatlije ili akademski građani

Novo poglavlje znači - više lične slobode, ali i više odgovornosti. Predstoji im donošenje odluka koje često neće biti lake.

18 KRUG mladih KRUG mladih 1918KRUG mladih

KRUG mladih 19

Jovana Marković, Anja Jovanović, Sara Pejović, Kristina Grujić

Piše: Jelena Lazarević, Lana Savić

Juniorke i prvakinje Crne Gore u gimnastici Jovana Marković, Anja Jovanović, Sara Pejović i Kristina Grujić teniraju u Gimnastičkom klubu Budva. Postižu zapažene rezultate na državnim i međunarodnim takmičenjima. Odlične su učenice i dobre pijateljice. Sanjaju takmičenje na Olimpijadi i žele da postanu treneri gimnastike.

Jovana Marković najbolja je gimnastičarka Crne Gore i GK Budva. Tiitula prvakinje pripala joj je na prošlogo-dišnjem državnom prvensrvu, kada je kao juniorka osvojila pehar. Jovana je učenica osmog radzreda „Druge osnovne škole“. Trenira od treće godine. Kaže da se raduje takmičenjima, nagradama, putovanjima i novim prijateljstvima.

„To je ono što dolazi nakon višegodišnjeg rada i odricanja kada na svakodnevnim teninzima razmišljate kako da na što bolji način savladate vježbe, kaže Jovana Marković. Ona ne krije da je od onih takmičaki koje nemaju poblem sa samopouzdanjem. Dešava se ipak da ponekad posumnja u sebe.

vidjećete koliko je zaista teško. Ali, kada nešto voliš nastavljaš dalje i ne odustaješ lako, ponosno kaže Anja Jovanović.

Anja je osvojila treće mjesto na internacionalnom turniru „Si-rena cup“u Zadru. Na jednom od međunarodnih turnira u Bugarskoj osvojila je četvrto mjesto.

Ni Sara Pejović iz Budve ne izostaje za svojim prijateljicama. Grupi juniorki pridružila se krajem prošle godine, kada je bila je državni prvak među kadetkinjama. Voli gimnastiku pvenstve-no zbog gracioznosti. Kaže da gimnastika zahtijeva razgibanost i snagu i da je opušta nakon škole. Sara voli takmičenja a uzori su joj najbolje gimnastičarke svijeta Darija Dimitrijeva i Mar-garita Mamur. Učenica je sedmog razeda „Druge osnovne škole“ u Budvi i odličan je učenik.

Ksenija Grujić, iz Kotora svakodnevno dolazi u Budvu i sa pi-jateljicama trenira gimnastiku. Kaže da je u sportu pronašla ono što je ispunjava i da joj napori koji dolaze usljed svakod-nevnih treninga i putovanja ne umanjuju ljubav prema gim-nastici.

Najmlađa među takmičarkama Dunja Stanišić iz Budve, ima šest godina a trenira već tri godine. Uednu srebrnu medalju. Dunja je ove godine počela da pohađa i osnovnu školu. Pos-jeduje ozbiljne predispozicije za uspjeh u gimnastici.

Četiri graciozne djevojčice iz Budve imaju iste želje. Da zab-

listaju na evropskom i svjetskom pr-venstvu i olimpijskim igrama. Marl-jivo treniraju vjerijući u svoje snove. Želja im je da jednog dana kao treneri gimnastike prenesu svoje znanje budućim generacijama. Pa neka im je sa srećom!

„Dešava se da vježbu ne izvedem dovoljno dobro iako sam je predhodno bezbroj puta ponovila. Tada osjetim manjak vjere u sebe, ali nastavim da se trudim, kaže Jovana koja sanja o evropskom prvenstvu i Olimpi-jadi. Želi da postane pofesionalni trener gimnastike a uzori su joj Ana Kudračeva, Margarita Mamur i Aleksandra Sulatova.

Njena prijateljica Anja Jovanović iz Budve trenira gimnastiku od šeste godine. Kaže da status juniorke najbolje potvrđuje njen odnos prema gimnastici. Učenica je osmog razreda i odličan je đak.

„Trenirala sam balet sve dok nijesam shvatila da gimnastika više odgov-ara mom temperamentu. Svakodnevno treniram, ponekad i po šest sati dnevno, često i vikendom. Naši pokreti se čine lakim, no ako probate,

Juniorke i prvakinje Crne Gore u gimnastici

Vukova slova sa učiteljiceom Dijanom Janković, povodom proslave Dana „Druge osnovne škole“.


Godine 2005. u Budvi je osnovan Centar rusk-og jezika i kulture „Vozroždenije“. Njegova uloga je unapređene istorijskih i prijateljskih odnosa Rusije i Crne Gore, kao i obrazovan-je ruske djece na maternjem jeziku. U okviru Centra postoje: škola slikarstva, keramike, stu-dio glume i „Astronautski klub“ . Ljudmila Šlikova, direktorica Cenrta, kaže da sa kolektivom škole godinama radi na obrazo-vanju brojnih generacija, ulažući pri tom ne samo iskustvo i znanje već i dušu. „ Rusi vole Crnu Goru, njenu prirodu, ljude i običaje. No, mi treba da njegujemo i našu kulturu i običaje. To činimo kroz prenošenje ljubavi pre-ma maternjem jeziku i književnosti“.Kako je došlo do osnivanja Centra za ruski jezik i kulturu „Vozroždenije“?- Rusi koji naseljavaju Crnu Goru žele da saču-

vaju maternji jezik od zaborava. Njihova djeca obrazuju se na ruskom jeziku. Centar je osnovan i radi dobre komunikacije brojnih ruskih kom-panija i firmi koje postoje u Crnoj Gori. Kurseve ruskog i crnogorskog jezika do sada je pohađa-lo oko hiljadu ljudi. Učenje jezika organizujemo po programu „Državnog fakulteta ruskog jezi-ka A.S. Puškin“ sa sjedištem u Moskvi, sa kojim sarađujemo. Koje su pednosti dvojezičnog kursa jezika?-U Budvi žive ruska djeca koja se obrazuju na crnogorskom, engleskom i francuskom jeziku. Za tu djecu organizovali smo dvojezični kurs učenja maternjeg jezika koji obuhvata čitanje, diskusije o djelima ruskih pisaca i proučavan-je različitih aspekata ruskog jezika. Nastava se održava po programu autora i profesora ruskog jezika i književnosti, A.B. Lisica.

Na koji način organizujete nastavu, po čemu ste specifični?-Obrazujemo učenike po programu „Ot-vorene Ruske škole“. Pripremimo ih za ispit OGE i JLE, za čije polaganje organizujemo putovanje u Moskvu. Nakon polaganja ispita dobijaju certifikat završene ruske mature.U okviru Centra postoji škola za umjetnike, slikare, vajare. Ko može da se prijavi?-„Vozroždenije“ nastoji da u svoje sekcije animira i cnogorsku djecu. U umjetničkom studiju nastavnica Elena Baglai uči ih slikanju i radu na keramici. Organizovali smo i Centar kreativnosti dječje umjetnosti „Stepenice“, koji posjećuju roditelji i djeca od jedne do tri godine. Zastupljena je i nastava sa logope-dom Marijom Gorkunovom. U okviru škole postoji „Astronautski klub mla-dih“. O čemu je zapravo riječ?-Sarađujemo sa Centrom za obuku kosmo-nauta „Jurij Gagarin“ čije je sjedište u Moskvi. Osnovali smo „Astronautski klub mladih“,ko-ji organizuje događaje i aktivnosti u vezi proučavanja prostora, avijacije i astronau-tike. Vođa kluba je Nikolaj Grushin, pilot ma-log aviona, padobranac i spotrista. Godišnji događaj Kluba je 12 april, na Međunarodni dan kosmonautike. Proslavljamo ovaj praz-nik sa crnogorskim školama u Budvi i Pod-gorici.Tom pilikom, naši gosti, ruski kosmo-

Sva djeca su dobro došlaCentar ruskog jezika i kulture „Vozroždenije“

nauti susreću se sa djecom i prikazuju filmove snimljene tokom svemirskih letova.Planirate osnivanje „Pozorišta za djecu“ na tri jezi-ka: ruskom, crnogorskom i engleskom? -U okviru Centra „Vozroždenije“ osnovali smo stu-dio glume „Stop Snimljeno“. Djeca uče glumu i ubjedljivo ponašanje, oganizujemo mjuzikle, rad sa kamerom i osnove režije. Studio mogu upisati djeca uzrasta od četiri do šesnaest godina. Pre-davači su mlade nastavnice: Ekatarina Davidova i Olga Nalivkina. Posjedujete i bogatu biblioteku?Centar „Vozroždenije“ posjeduje biblioteku ruske književnosti, koja broji 12 hiljada naslova. U pi-tanju je književnost za djecu, istorijska literatu-ra i knjige fantastike. Biblioteka se nalazi u Prvoj Proleterskoj ulici u zgradi „Mega“ na zaobilaznici. Radi tri puta sedmično, ponedjeljkom, srijedom i petkom od 15 do 17 časova.

„Vozroždenije“ nastoji da u svoje sekcije animira i cnogorsku djecu. U umjetničkom studiju nastavnica Elena Baglai uči ih slikanju i radu na keramici.

“Rusi vole Crnu Goru, njenu prirodu, ljude i običaje. No, mi treba da njegujemo i našu kulturu i običaje. To činimo kroz prenošenje ljubavi prema maternjem jeziku i književnosti”, kaže Ljudmila Šlikova, direktorica Cenrta


Piše pjesme, priče i scenske komade za djecu i mlade.Većina ih je objavljena u časopisima JPU „Ljubica Jovanović-Maše“ i “ Barka ljubavi“ u redovnoj rubrici “Pjesme i priče za laku noć”. Do sada je izdala tri knige. Član je Udruženja književnika Crne Gore. Obradovala nas je dolaskom. Razgovarati sa Verom Mačić bilo je pravo zadovoljstvo. Otvoreno,toplo i iskreno odgovara na naša pitanja. Onako kako to čini već 32 godine radeći posao vaspitačice u predškolskoj ustanovi “Ljubica Jovanović Maše”. -Moj stav je da djeca treba da znaju šta ih očekuje i da to uvjek nije lijepo, ni lako, ali da sam tu da im u svemu pomognem. I zaista, nikada ih nijesam iznevjerila.Veoma sam ponosna na njih,danas, posebno na Jakšu koji se sjetio svoje vaspitačice i bio incijator ovog inervjua. Sa djecom komuniciram kratko, jasno i potpuno iskreno, bez lažnih obećanja. Kasnije slijede muzika, pjesma, gluma, koji su nezaobilazni načini komunikacije.

BITI VASPITAČICAPosao vaspitačice je veoma zahtjevan.U uslovima u kojima radimo potrebni su veliki napori da bi rad bio kvalitetan.No snaga se crpi iz ljubavi prema djeci i prema profesiji.

KAKO JA TO RADIMAkcenat stavljam na razvijanju vjestina i sposobnosti polazeći od toga da se do znanja stiže strukturiranjem sopstvenog iskustva.Cilj mi je da ispred sebe vidim srećnu,nasmijanu i zadovoljnu djecu,emo-ciono,socijalno i fizicki zrelu za uzrast kome pripadaju.Pružam, ali i zahtjevam poštovanje određenih pravila ponašanja.Učim ih kako i šta treba da čine, a kada ih naučim očekujem da to i postuju. Neposlušnost “kažnjavam” uskraćivanjem omiljenog za-dovoljstva: igre, igračke, crtanog filma…,što obavezno praktikujem.

RAZMAŽENI ILI NEDjecu treba maziti u smislu: ljubljenja, igranja sa njima i pričanja priča.Nikako umjesto njih raditi stvari koje oni trebaju da urade,što roditelji često čine kada skupljaju igračke ili rade domaće zadatke.U tome današnji roditelji veoma griješe.Kada im jednom dosadi to svakako predstavlja veliki “udarac” za dijete,a i za roditelje.

RASTANCIDajem sve od sebe da im vrtić ostane u najljepšem sjećanju. A kada potekne po neka suza onda je to nova lekcija iz odrastanja, i saznan-je što su to suze radosnice.Tada plačem od sreće sto sam ih učila i naučila da odvažno i smjelo krenu u novi život i što ih vidim tako lijepe, zdrave i nasmijane.

DJETINJSTVONajljepše i najbežbriznije doba u zivotu. Budva je tada izgledala kao velika biserna školjka dav-no usnula na pješcanoj plaži. Odrastali smo uz igre koje su tada bile zastupljene: lastiž, obruč, školicu, izmedju dvije vatre, klik-klak i druge.Sjećam se prvog odlaska u školu. Bila sam jako uplašena.Uvijek ću se sa ljubavlju sjećati mog prvog učitelja,našeg sugrađanina, pokojnog Draga Vučinica, zbog kog sam zavoljela i ško-lu i poeziju. Učitelja sam toliko voljela da sam mu sve do punoljetstva za Novu godinu pisala i slala čestitke.

MOJA POEZIJAPočela sam da pišem u drugom razredu os-novne škole.Stihovi su se nizali u trenucima kada mi neko ili nešto podstakne emocije. Međutim, mogu reći da su djeca moja najveća i nepresušna inspiracija.

TRENUCI ZA OPUŠTANJE Volim sva godišnja doba isto kao što mrzim kišu u kom god godišnjem dobu da pada.Uživam u šetnji pored mora sa svojom ćerkom i našom kucom,u večernjim satima kada se završi tur-istička sezona,i kad se pred očima iskristališe prava,divlja ljepota koju prate zvuci netaknute prirode. HARMONIKANaučila sam da sviram tek na akademiji kada sam ozbiljno shvatila taj predmet. Kroz rad sa djecom postalo mi je jasno koliko je muzika dobar način komunikacije i odličan posticaj za emocionalni i socijalni razvoj djeteta. Smatram da je poznavanje bilo kog instrumenta obaveza svakog vaspitača i da bi na tome trebalo insisti-rati. Rad bez muzike nije kvalitetan rad.

22 KRUG mladih 23

Vera Mačić, vaspitačica i spisateljica za djecu i mlade

Pišu: Nela Radenović i Jakša Labović

NEKAD I SAD Nekada je u radu sa djecom bilo više profesionalnosti nego emotivnosti, a danas je to jedan dobar i uravnotežen spoj. Ono što smatram pred-nošću jeste što su djeca bila prinuđena da se oprobaju i u onome što ne žele da rade: na primjer, kada se crtalo - svi su morali da crtaju, ako se igralo - svi su igrali. Na taj način izrađivali su sposobnosti koje drugači-je ne bi.Manjkavost bi bila što se od djece tražilo previše poslušnosti, stogih pravila, sličnosti, a premalo poštovanja individualne različitosti. Dan-as ima više fleksibilnosti i više slobode. Svako dijete je individua i pri vaspitanju se pristupa u skladu sa njegovim individualnim potrebama. Različitosti među djecom su poželjne i moraju se uvažavati.Ono što nije dobro je to što u vrtićima imamo previše djece na jednog vaspitača pa je u takvim uslovima nemoguće zadovoljiti individualne potrebe pojedin-ca i ispoštovati različitost, a dešava se da ponekad ostanu i nezapažene.Takođe, razlika između nekadašnjeg i sadašnjeg pristupa djeci je u tome što ih vrlo rano upoznamo da imaju svoja prava koja odrasli treba da poštuju, a kada osjete poštovanje i uvažavanje,stiču dodatno samopou-zdanje i postaju komunikativniji. Djeca su danas mnogo slobodnija, ko-munikativnija i srećna.

Intervju portret Krug mladih

Na rastanku bude i po neka suza

ŽIVOTNI MOTOBiti svoj,u svemu jedinstven i prepoznatljiv.

NEOSTVARENA ŽELJA Pored posla vaspitačice koji me u potpunosti ispunjava ostala mi je neostvarena želja. Voljela bih da radim u nekom domu za djecu bez roditeljskog staranja.

Veče se polako spuštalo na ulice grada. Naš razgovor sa Verom Mačić bio je završen. Gledali smo za njom dok je odlazila. Nedo-stajala nam je sve ove godine. Srećne i sa vjerom u sebe ispatila nas je u školu. Nije tražila da je se sjetimo. Učinili smo to jer je trag koji je ostavila ostao neizbrisiv, kao i vjera koja vječito živi u nama.

ciganski ples u režiji Vere Mačić

Njeno ime je najbolje opisuje.Vera vjeruje. Pvenstveno u djecu. Možda je zato njen život vezan za najmlađe.Trudi se da im bo-ravak u vrtiću ostane u najljepšem sjećanju.Insistira na iskrenos-ti,otvorenosti i poštovanju pravila.Raduje je kada ih vidi srećne,-nasmijane i zadovoljne. Ni nakon 32 godine aktivnog rada nije se umorila od brojnih priredbi i svečanosti po kojima je u svom dugogodišnjem radu prepoznatljiva. Predstave,recitacije, plesne i ritmičke igre koje piprema pamte ne samo mališani već i nji-hovi roditelji. Djecu uči da budu Mali Veliki ljudi.


SKICE ZA PORTRETPrije svega,Tatjana je Mama. Jedna od mnogih. Sretnih, nasmi-janih, ispunjenih ljubavlju koja potire sve „minuse“ roditeljstva. Ali i užurbana, umorna,nervozna i neispavana mama „hobotni-ca“ koja uči i raste dok rastu njena djeca. Priznaje da pravi greške, ali da ih je svakim danom sve manje. Oduvijek piše. Rođenje djece inspirisalo je da napiše knjigu „Kako raste mama“ koja je ubrzo postala veoma popularna. Svoje iskustvo i savjete podijeli-la je sa čitaocima do srži iskreno i bez rezerve. Dok čitate, natjer-aće vas da plačete i smijete se isto- vremeno ali, i da je volite baš takvu kakva jeste. Iskrena, nježna, radosna, uplašena i užurbana.Po obrazovanju-magistar turizma, po profesiji-direktor proda-je, po hobiju-spisateljica, kolumnistkinja, po božjoj volji Mama. Kaže da je to najljepši „posao“ zbog kog vrijedi staviti sebe u drugi plan i misliti na svoje potomstvo. Rođena je u Sarajevu, odrasla u Konjicu, malom gradiću u Hercegovini do 1992. go-dine, kada je sa porodicom, zbog rata u Bosni i Hercegovini, otišla u Nikšić, gdje je završila osnovno obrazovanje i Gimnazi-ju. Osnovne studije završila na Fakultetu za turizam u Kotoru, a postdiplomske magistarske studije na Fakultetu za turizam u Baru. Živi i radi u Bečićima.O Tatjani, djetinjstvu, odrastanju, roditeljstvu, željama i snovi-ma. U priči koja slijedi.

PISANJE Prvo je nastala priča ,,Mi volimo da se uspavljujemo’’ kao reakcija na pitanje jedne mame na društvenoj mreži ,,Kako da natjeram moju bebu da se sama uspava?’’ Lično, ti momenti maženja i povezivanja sa bebom prilikom uspavljivanja su meni neproc-jenjivi i nastojala sam dati svoj osvrt na tu temu kako bih poka-zala sve prednosti uspavljivanja mališana. Komentar se pretvorio u priču, a odmah potom sam otvorila blog Mamizam na kom sam pisala sve ono što sam smatrala da je meni bilo bitno u peri-odu kad su djeca mala. Priče su bile jako čitane i redovno sam dobijala komentare da su se mame prepoznale, da im je lakše kada znaju da nisu same u tome kroz šta prolaze, da su se opus-tile i prepustile lijepim stranama majčinstva.,,Kako raste mama’’ je bio nastavak i zaokruživanje tema na ko-jima sam radila. Ona, kroz priče, zaokružuje sazrijevanje žene kroz majčinstvo i pomaže joj da kroz navikavanje na ulogu ma-jke prođe što lakše. Ideju za knjigu mi je dao prijatelj. Odabrala

sam priče koje su već postojale i napisala nove koje su bile bitne da se upotpune svi segmenti iskustva majke. Majke se nalaze u jednom procjepu izmedju ono-ga što bi trebalo da urade, vremena koje imaju na raspolaganju i količine posla koji im se nameće. Ner-ijetko jedva čekaju da uspavaju djecu da bi završile kućne poslove. I naravno ne stižu, naročito kada su djeca mala i nema te kuće koja je u potpunosti čista. Moj savjet je, dok uspavljujemo dijete treba da bude-mo potpuno pristuni, da ne žurimo,jer djeca brzo rastu i osjecaju našu nervozu i nemir.Pisanje je moj način da kanališem misli i osjećanja. To je stvaralački proces koji mi pomaže da bolje ra-zumijem ono što osjećam. Pisala sam i ranije, otkako sam uzela olovku u ruke, ali o ozbiljnijem stvaralač-kom radu mogu da govorim unazad 2 godine. Ovog puta inspiraciju sam našla u djeci, njihovom i svom odrastanju i tom procesu koji u ženi rađa ljubav toliko veliku kakvu ni zamisliti ne možete. Dok st-varam vrijeme stoji. To je, ujedno, najljepši dio. Sje-tim se često prijatelja koji mi je, kao već afirmisan pi-sac, savjetovao da uživam, jer je sam proces stvaranja najljepši. I zaista je tako. KAKO RASTE MAMA?Mama raste brzo. Toliko brzo da samu sebe ne pre-poznaje nakon samo jedne godine. Nije više sama sebi na prvom mjestu. Stvari koje su joj do tada bile bitne idu u drugi plan. Problemi koji su joj do tada bili strašni postaju smiješni. Upoznaje jednu novu dimenziju bezuslovne ljubavi koja je čini većom od planine. Otkriva snagu kakvu nije mislila da pos-jeduje. Majčinstvo je divan proces transformaci-je žene koji od nje čini nešto što ne bi mijenjala sa onim što je do tada bila. Koliko god bila umorna i nenaspavana. Društveno izolovana zbog obaveza oko bebe. Nesređena i mrgodna. Ljubav koju daje i dobija potire sve minuse koji se u tom periodu st-vore. Toliko koliko volite mame i tate oni vas sigurno vole deset puta vise, ako se to uopšte može izmjer-iti, a to se može shvatiti tek onda kad dobijete svoje dijete.

DJETINJSTVO NEKAD I SADDjeca se povlače u neki svoj svijet, nemaju odgovara-juću komunikaciju ni sa roditeljima, a ni sa okolinom. Prerastaju u mlade ljude koji svaki korak moraju zabil-ježiti na društvenim mrežama. Oni traže potvrde i pohvale za sve popularnije selfije, jer im stvarne pot-vrde i ljubavi nedostaje od onih koje su telefonom zamijeniliDjetinjstvo sam provela u Konjicu, malom gradiću u Hercegovini. Do rata u Bosni ‘92 godine bilo je divno. Kao iz bajke. Pamtim da sam bila stalno na vazduhu, u društvu iz kvarta koje je umjelo da se zabavlja. Zna-li smo praviti razne predstave za komšiluk, igrali se lastiša, žmurke, Sandokana i brojnih drugih igara koje su danas, nažalost, zaboravljene. To je bilo jedno pros-ječno djetinjstvo, jedino što sam ja bila ambiciozno di-jete koje je voljelo tako da učestvuje u svemu i svačemu. Išla sam u plesnu i muzičku školu, svirala klavir i vio-linu. Pamtim ljeta i zime kod babe i dede na selu koji su inspiracija za jednu bajku o djetinjstvu na kojoj za-jedno sa mojom ćerkom radim. Tuga me uhvati kada vidim da se današnja djeca, već predškolskog uzrasta, okupe oko telefona i igraju igrice. Da drugi vid zabave ne poznaju. Shvatam da su roditelji danas u velikim obavezama i da je to jedan od načina da djecu ,,smire’’ i da uhvate prijeko potrebno vrijeme za odmor i sabiran-je misli nakon napornog dana na poslu. Ili da nastave rad kod kuće. To, nažalost, ima za posledicu da se djeca povlače u svoj svijet, nemaju odgovarajuću komunik-aciju ni sa roditeljima, a ni sa okolinom. Prerastaju u mlade ljude koji svaki svoj korak moraju zabilježiti na društvenim mrežama. Oni traže potvrde i pohvale za sve popularnije selfije, jer im stvarne potvrde i ljuba-vi nedostaje od onih koje su telefonom zamijenili. Kad sam nedavno ugledala djevojčicu koja, pored barem 3 osobe iz društva, fotografiše samu sebe bilo mi je tuž-no. Mladi u društvu više gledaju u pametne naprave nego u oči sagovornika. A to je najlakši put u otuđivan-je i samoću što može da izazove posljedice po psihu pojedinca.Djeca trebaju da budu u interakciji sa priro-dom i ljudima jer na taj način postaju zdrave ličnosti.

VJEROVATI U SEBE Ukoliko ne vjerujete u sebe onda se život poistovjeću-je sa životarenjem od danas do sutra sa čekanjem da mu dođe kraj. Mašta i želja su osnovni pokretači koji nas tjeraju da od života uradimo nešto više. Ako njima dodamo i cilj na pravom smo putu da jednog dana živi-mo životom iz snova umjesto da sjedimo u kancelariji i virimo na časovnik kada će da se završi radni dan. Ima tu jedna kvaka. Snovi se ne ostvaruju pukom igrom slučaja i voljom univerzuma. Mi smo ti koji našu želju moramo ostvariti. Zato je bitno prepoznati svoje želje čije ispunjenje bi činilo našu dušu radosnom i raditi na njihovom ostvarivanju. To je jedini ispravan put.

JOŠ JEDNA MOGUĆNOST DA PROŽIVITE DJETINJSTVOOdrasli ljudi često zaboravljaju da u sebi imaju dijete koje ne smiju zaboravljati. Društvene norme i pravila očekuju od nas da se ponašamo na adekvatan način, te zabavu i radost do trenutka ushićenja zbog malih stvari ostavljamo našoj djeci. A ako dopustimo sebi da se zabavljamo na njihov način i ponovo otkrivamo svijet dječijim očima shvatimo kako je svijet oko nas prepun razloga za smijeh i sreću. Sunčan dan kao st-voren za jurcanje. Kišne kapi koje kvase lice. Skakanje po barama. Borbu vilenjaka na pijesku.Sve to čini i naš dan vedrijim i dopuštamo sebi da biramo lijepe stvari o kojima ćemo misliti. A to odmah smješta osmjeh na

lice i uliva radost u dušu. Nema većeg dara od ljubavi koju dobijamo od djece i ponovne prilike da pored njih, bar na trenutak, budemo djetinjasto bezbrižni.

RECEPT ZA DOBAR ODGOJ DJECEImam samo jedan savjet: slušaj i gledaj. Svoje dijete. Slušaj i gledaj sebe. Naša djeca postaju naše kopije. Jednostavno je, ponašati se onako kako želimo da se naše dijete ponaša. Ako ne želimo da koristi ružne rječi- uzdržimo se od istog. Ako želimo da nas sluša, ne skrećimo glavu na drugu stra-nu kad nam ono nešto govori. Ako ne želimo da viče- ne vičimo. Kao što je Branko Kockica jednom izjavio: ,,Nemo-jte prevaspitavati djecu. Prevaspitajte sebe, a djeca će iona-ko ličiti na vas’’. Sa tim se slažem u potpunosti.

SAVEMENA MAMASvaki dan je prepun izbora koje moramo napraviti. Str-pati obaveze u jedan dan nije lako. Na poslu se očekuje spremnost vojnika a kući posao uglavnom čeka mame. I par raširenih ruku spremnih za zagrljaje i igru. Nije lako odvojiti vrijeme za sve obaveze i posvetiti se djeci onoliko koliko njima treba. Toga nikada nije dovoljno. Što se pri-je naviknemo na to da ne možemo stići sve lakše nam je. Svi poslovi se mogu odložiti. Samo djeca neumoljivo rastu. Svaki dan su stariji i drugačiji. A imamo samo par sati za nas. Koliko god se trudila da sve postignem uvijek me muči pitanje jesam li mogla više i bolje. Realnost je neumoljiva i zahtjeva od nas da se radno angažujemo jer su troškovi života previsoki. Ostaje nam samo da progutamo knedlu i trudimo se da u onom vremenu koliko nam dan daje bude-mo maksimalno prisutni.

SARADNJA SA GRACIJOMDo saradnje je došlo sasvim slučajno prilikom dogovora oko reklamiranja hotela u kojem radim. Njima se dopalo ono o čemu ja pišem i prepoznali su to kao dobar materijal za ciljnu grupu kojoj se Gracija obraća. To je ujedno i moj prvi profesionalni angažman kao spisateljice. I potvrda da se snovi ostvaruju.

PLANOVIAko je materijalna strana sama sebi cilj najbolje je u startu odu-stati od pisanja. Ja volim da pišem i pisaću bez obzira da li će mi se ostvariti želja da mi to bude primarno zanimanje. Sva-ki trud i upornost daje rezultate. Očekivanja su ono što nas čini zadovoljnima ili ne. Ukoliko su previsoka svaki rezultat će nam se činiti malim, a ukoliko nisu, svaki pomak će biti nova pobje-da i korak bliže ostvarenju cilja. Potrebno je vrijeme za rezultat. Kada sam počela da pišem pra-tio me mali broj ljudi. Baš prije neki dan je jedan moj tekst sa poznatog portala za samo 24h podijeljen preko 1400 puta na društvenim mrežama. To mi je pokazatelj da se ljudima dopa-da ono o čemu pišem. A meni dovoljan razlog da nastavim, bez obzira kuda me taj put odveo.

INTERVJU KRUG MLADIH

Tatjana Kuljača, spisateljica i kolumnistkinja

Kako raste mama

Odrasli ljudi često zabora-vljaju da u sebi imaju dijete koje ne smiju zaboravljati. Društvene norme i pravila očekuju od nas da se ponaša-mo na adekvatan način, te zabavu i radost do trenutka ushićenja zbog malih stvari ostavljamo našoj djeci. A ako dopustimo sebi da se zabavl-jamo na njihov način i pon-ovo otkrivamo svijet dječijim očima shvatimo kako je svijet oko nas prepun razloga za smijeh i sreću

Pišu: Sara Savić i Nikolija Ilić


Intervju - Krug mladih

Maja Đuric, prva žena pofesionalni fotograf u Crnoj Gori

Obojeno djetinjstvo Pišu: Kristina Tokaskaja, Nina Radenović

SKICE ZA PORTRETSusret sa Majom Đurić podsjetio nas je na izreku „Veliki ljudi su jednostavni, pompezni su lažnjaci“. U isčekivanju da upoznamo ličnost sa tako bogatom biografijom dvoumili smo se kako joj pristupiti. Dileme su nestale u trenutku kada je ušla u redakciju. Na prvi pogled osvojila nas je stavom „Treba pomoći nekom ko tek počinje“. Kasnije je „išlo“ jednostavno. Željela je da nas upozna. I da čuje o svakom po nešto. Bili smo zatečeni, pijat-no iznenađeni. Predstavili smo se Maji Đurić. A onda se ona „otvorila“ nama . Predstavljamo je iz malo drugačijeg ugla. Drugačije od onog kako ste navikli u klasičnim intervjuima.

ŽENA FOTOGRAFTo što sam prva žena profesionalni fotograf u Crnoj Gori, u početku mi je otežavalo bavljenje ovim poslom. Ljudi vas drugačije gledaju. Navikli su na stereotip, da su muškarci uglavnom fotografi. Mnogi su me manje ozbiljno shvatali, sve dok ne bi vidjeli moje fotografije. U isto vrijeme bio je izazov da u mušku struku uđe žena. Nastojala sam da mo-tivišem ljude da više cijene fotogafe, naočito žene. Prije mene jedina žena u Crnoj Gori, koja se bavila amaterskom fotografijom, bila je princeza Ksenija. I danas se čude da se žena u to vrijeme zanimala za fotografiju. Nepisano pravilo je da se muškarci smatraju fotografima, valjda zato što je u pitanju mehanika, pa misle da to mogu samo muškarci.FOTOGRAFIJAMoje interesovanje za umjetnost i fotografiju počelo je u šes-tom razedu osnovne škole, kada mi je otac dao mali rolej, mehanički foto aparat. Pošto se bavio fotografijom i neko vijeme studirao kameru, objasnio mi je sve o fotografiji. U to vrijeme bio je aktuelan mehanički fotoaparat, te me je učio blendu i eksponaži. Dešavalo se da zaboravim prve teh-ničke korake, ali bio je uporan i naučio me.DJEVOJČICA MEĐU UMJETNICIMAOdrastala sam na divan način. Imala sam posebno djetinjst-vo obojeno mnoštvom boja. Bili smo porodica umjetnika, drugačija na svoj način.MOJ STRIC - VLADIMIR DADO ĐURIĆKada bi došao kod nas, bježao je od novinara. Jednom prili-kom kažem ja njemu “Daj meni intervju”, a on mi odgovori “Ma daj, nećeš valjda i ti da me daviš”Veoma sam ponosna na mog strica Dada Đurića. Često smo pričali o umjetnosti. Dok sam radila kao novinar nika-da mi nije dao intervju. Kada bi došao kod nas, bježao je od novinara. Jednom prilikom kažem ja njemu “Daj meni intervju”, a on mi odgovori “Ma daj! Nećeš valjda i ti da me

daviš”. Posjedujem puno njegovih fotografija. Za vrijeme mojih postdiplomskih studija, posjetili smo Pariz i obišli Bobur, muzej modernih umjetnosti. Otac me je zamolio da kupim veliku monografiju o Dadu. Niko od mojih kolega iz Praga nije vjerovao da mi je on stric. Bilo im je neshvatljivo da u tako značajnom muzeju postoji velika kolekcija njegovih slika. Kao ni to da smo iz tamo neke Jugoslavije i Crne Gore. Nijesu mi vjerovali sve dok nije došao po mene. Tada sam bila glavna zvijezda, što mi je veoma prijalo.Sa fotografske tačke gledišta Dado Đurić bio je jako nemiran čovjek. Njega ni fotoaparatom niste mogli uhvatiti. Bio je veoma duhovit i pronicljiv. Bavio se umjetnošću poput rudara, ustajao u pet sati ujutru a odlazio na odmor u deset sati uveče. Radio je čitav dan, kao u rudniku. Danas smo ponosni na njega. Stekao je svjetsku slavu i mnogo veće priznanje nego što je bilo ko od nas.

IZAZOVIzazov mi je portretna fotografija. Na žalost nikada nijesam imala izložbu portreta. Nekako mi je to pro-maklo. Pošto ih dugo nijesam radila voljela bih da im se vratim i napravim izložbu.

ISTORIJA FOTOGRAFIJE CRNE GOREIstaživanje istorije fotografije u Crnoj Gori doprin-

ijelo je otkrivanju domaćih i stanih fotogafa za koje nijesmo znali. Urađena je hronološka sistematizacija, koja ranije nije postojala. Istraživanje obuhvata razne segmente stranih fotografa i fotopisaca ali i naših, koji su imali fotografske galerije. Došla sam do poda-taka koji su bitni za istoriju fotografije i umjetnosti, poput stranih fotografa koji su fotografisali u zatvoru. Rodžers Fenkton je fotografisao krimski rat. U pitan-ju su veoma stare fotografije a među najstarijima je i fotografija Peta II Petrovića Njegoša.OBUKA MLADIHOd studenata zahtjevam osnovno znanje o fotografiji. Nastojim da razvijem njihov dar za istraživanje. Da ih naučim da posmatraju kako bi znali da prepozna-ju prave kompozicije. Posmatranjem vide detalje koji trebaju da uđu u kadar. Ne insistiram na definicijama već na znanju koje će moći da primijene.OSOBINE FOTOGRAFA-Fofograf treba biti radoznao i spreman da ponese ter-et lovca koji u lov ide sam. Oprema nije laka. Često treba ustati prije svitanja i u tišini hvatati kadar. Onima koji žele da se oprobaju u fotogafiji preporuču-jem da u stranoj zemlji slikaju odmah po dolasku. Kasnije se naviknete na sve što je neobično i propus-tite da slikate ono što je autentično.NAGRADE I PRIZNANJA-To voli svaki umjetnik. Ko kaže da mu nije drago ne govori istinu. Nagrade su potvrda da radiš dobro i da je to primijećeno. Meni nagade puno znače.BUDVAZa Budvu me vezuje puno lijepih uspomena. Tu sam provela sve raspuste i vikende. Često se sjetim avan-tura na morskoj pučini kada smo sa ocem išli na rib-anje. Za Budvu me vezuje i moja profesija. Ovdje sam imala izložbu fotografija čiji je motiv bio barka.Budva se dosta promijenila, dobila je novu vizuru. To je sada Nova BudvaMAKSIMA KOJOJ TEŽITEKao u pjesmi Edit Pjaf “ “Ne, ne žalim ni za čim”, vol-jela bih da živim i da ne žalim za propuštenim. Želim i da doživim nešto novo i drugačije od ovog što sam do sada vidjela i doživjela.

BIOGAFIJAMaja Đurić je rođena na Cetinju gdje je završila os-novnu i srednju školu.Diplomirala je istoriju umjetno-sti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Magistarske studije završila je u Pragu na Centralno-evropskom univerzitetu u klasi profesora Jana Džefrija na odsjeku za istoriju umjetnosti, filozofije i arhitekture. Doktor-sku disertaciju odbranila je u Beogradu.Saradnica je fotografske agencije iz Pariza ,,Wostok-press”, savjetnica za Crnu Goru Evropskog vodiča za fotografiju, jedan je od osnivača i predsjednica ,,Insti-tuta za fotografiju Crne Gore”. Njene fotografije ko-rišćene su i u igranim filmovima, muzičkim i turis-tičkim spotovima i marketinškim kampanjama.Dobitnica je više domaćih i inostranih nagrada za fotografiju. Kao istoričarka umjetnosti godinama se bavi proučavanjem istorije fotografije u Crnoj Gori. Na Fakultetu umjetnosti na JDG predaje Umjetnost fotografije.


Igralište nekad


Predškolaska ustanova „Vini Pu“ prim-jenjuje Montesori sistem obrzovanja koji je zasnovan na principu „Pomozi mi da uradim sam“. Marija Montesori bila je italijanska ljekarka koja je svoj život posvetila pedagogiji, a čije se vaspitne metode danas primjenjuju u čitavom svijetu. Među prvima je posmatrala di-jete na drugačiji način – kao vrijednu i jedinstvenu individuu, koja se razvija u skladu sa prirodnim zakonitostima i kojoj treba obezbijediti najbolju i na-jtopliju sredinu i njegu radi optimalnog fizičkog i psihičkog razvoja.

„Mi služimo djecu. Smatramo da su djeca nalik na nežive lutke; peremo ih, hranimo kao što se čini sa lutkama. Naša dužnost je da im pomognemo da savladaju korisne radnje. Ko ne shvata da naučiti jedno dijete da jede, da se pere, da se oblači, mnogo je duži, teži i strpljiviji posao nego hraniti ga, prati ili oblačiti. Prvi posao je posao edukatora, a drugi je posao sluge”, govorila je Marija Montesori, najpoznatiji pedagog na svijetu. Ona je čitavog života tragala za „met-odom podučavanja“ koja bi bila primijenjena na zastare-li italijanski sistem obrazovanja, kao i obrazovni sistem u svijetu uopšte.

Prije nego upišu dijetete u određenu ustanovu, roditelji obično pitaju „Po kojim principima se u radi u toj usta-novi“? Predškolska ustanova „Vini Pu“ u Budvi primjenju-je Montesori sistem obazovanja koji je početkom prošlog vijeka osmislila italijanska ljekarka Marija Montesori. Ona je smatrala da je svako dijete po prirodi dobro i da ima po-tencijal ali da bi se ti potencijali razvili, neophodno je od rođenja njegovati ih i podsticati individualnost i samostal-nost.

-Montesori sistem vaspitanja zasnovan na metodama pod-sticanja individual-nosti i samostalnosti kod djece postao je popularan i prim-jenljiv u brojnim predškolskim i škol-skim ustanovama.

U budvanskoj predškolskoj ustanovi „Vini Pu“ primjenljuje se kroz svakod-nevne aktivnosti koje podstiču psiho - fizički razvoj djeteta, vodeći računa o principu jednakosti. To znači da svako dijete ima svoju ulogu, svoje mjesto i svoj cilj. Osnova pravilnog razvoja po-drazumijeva aktivnost djeteta, inter-akciju sa ostalom djecom, razvijanje čula i slobodu kretanja, kaže za „Krug mladih“, Marina Jovanović, direktor-ica i montesori vaspitač u PPU „Vini Pu“.

Montesori obrazovanje zasnovano je na podsticanju samostalnosti po principu “Pomozi mi da uradim sam”. Ovaj princip proizašao je iz sagledavanja odno-sa dijete-odrasli i uloge odraslog u procesu učenja, za koji je Marija Montesori govorila: „Mi služimo dje-cu“. Živjeti po načelima pedagogije Marije Montesori znači dozvoliti djetetu da od najranijeg uzrasta sva-kodnevno učestvuje u praktičnim aktivnostima u po-rodici. Montesori pedagogija podstiče djetetov osjećaj nezavisnosti, a kako bi njegovali i podsticali samostal-nost, roditelji trebaju što ranije da prepuste djetetu da se samo hrani, oblači i brine o svojim stvarima.

-Drugo ime za montesori vrtić je Dječija kuća.To je mjesto koje podsjeća na dom, gdje dijete provodi vri-jeme baveći se aktivnostima koje doprinose njegovom psiho-fizičkom razvoju. Dječja kuća podrazumijeva toplu i prijatnu atmosferu u kojoj se djeca osjećaju kao u svom domu.Tada se razvija motivacija, dijete uočava red i pravila, može raditi samostalno ali i u mješovitim grupama. Individualnost se tu nesmetano razvija, djeca su srećna, samouvjerena i samodiscipli-novana, kaže Marina Jovanović.

Dječja kuća „Vinu Pu“ jedina je predškolska ustanova u Budvi koja ima licencirane vaspitačice za primjenu

MONTESORI VASPITANJE za samostalne mališane

Dječja kuća „Vini Pu“

Ko je Marija Montesori Dr Marija Montesori – ( 1870-1952) je izuzetna ličnost kakva se rijetko sreće u naučnom svijetu. Ljekarka po struci, studirala je i antropologiju i pedagogiju, a čitav svoj život posvetila radu sa djecom. Bila je veliki borac za prava djece i žena, pa je život u turbulentnom vremenu svjetskih ratova učvrstio njeno uvjeren-je da su nosioci mira u svijetu upravo djeca koja se od malena vaspitavaju i obrazuju na pravilan način. Tri puta je nominovana za Nobelovu nagradu za mir.

Jedna je od prvih naučnica u pedagogiji. Svoj rad počela je sa obrazovno i vaspitno zapuštenom djecom koju su smatrali nepodobnim za školovanje. Radeći sa njima i koristeći posebne metode kako bi im učenje bilo olakšano, došla je do zapanjujućih rezultata: ta djeca su na školskom testu postigla bolje rezultate od “normalne” školske djece. Prirodno pitanje bilo je: „Šta je tome uzrok“?, a odgovor na to dao je revolucionarna otkrića: svoj djeci je potrebna stimulacija kako bi se op-timalno razvila, baš kao što je i sjemenu potrebna njega da bi se razvilo u veliko, zdravo i jako

drvo. Logičan nastavak njenog rada bio je bavljenje zdravom djecom. U tu svrhu su pripremljeni nove metode – Montesori materijali, drugačiji od prethodnih.

Aktivan borac za mir u svijetu i pravo djece na obrazovanje, Marija Montesori učestvuje u radu UNESKO-a. Za Nobelovu nagradu za mir je nominovana tri puta, 1949., 1950. i 1951. godine, a 1949. godine dobija Legiju časti u Francuskoj, jedno od brojnih priznanja koja su joj dodijeljena tokom života. Umire 1952. godine u Holandiji, gdje je i sahranjena.

Epitaf na nadgrobnoj ploči odraz je njenih nastojanja za života:

«Molim djecu koja su puna snage da se ujedine sa mnom, kako bi se uspostavio mir u čovjeku i svijetu.»

Montesori sistema obrazovanja. Djeca koja pohađaju ovu ustanovu prepoznaju se po samostalnosti i samou-vjerenosti.

-Do treće godine djeca teže samostalnosti, te je od velik-og značaja da im sredina u kojoj rastu i razvijaju se pruža osjećaj sigurnosti i prijatnosti. Od treće do šeste godine dijete je svjesni, upijajući um i u tom periodu posjeduje glad za znanjem i sticanjem vještina. Zato kažemo da je Montesori sistem obrazovanja mnogo više od jed-nostavnog prenošenja znanja. Njegovom primjenom podstičemo razvoj kompletnog ljudskog bića. Preduslov ovakvog rada sa djecom je prihvatanje naučne činjenice

da se djeca rađaju sa ogromnim potencijalom koji treba na vrijeme i na aktivan način iskorisiti , kaže Marina Jo-vanović, direktorica PPU „Vini Pu“.

Montesori meted podrazumijeva i brižljivo pripemljenu sredinu oblikovanu po mjeri djeteta u kojoj su didaktič-ki materijali pažljivo odabrani i postavljeni na otvorene police kako bi stimulisali dječja nezavisna istraživanja. Na ovaj način, smataju pobornici Montesori metode, da djeca pirodno i samostalno uče.


Na radost brojnih mališana, roditelja i žitelja Budve, igraonica, rođendaonica i restoran „Teatar“ ponovo je sa Vama.

„Teatar“ je mjesto koje mnogi pamte po

ugodnom ambijentu i nezaboravnim rođendanskim slavljima. Igraonica, rođendaonica i restoran gostima pruža ugođaj,

djeci zabavu a roditeljima odmor.

Prostor igraonice osmišljen je i projektovan tako da su mališani potpuno bezbjedni a roditelji rastećeni brige. Tu

ulogu peuzimaju profesionalne vaspitačice i animatorke, koje osmišljavaju kreativne igre i koreografije. Na raspolaganju su

im lavirint sa preprekama, penjalicama, trombolinom, toboganima i bazenima sa lopticama.

Igaonica, rođendaonica

i restoran TeatarPonovo sa vama Sala za rođendane omiljena je i najmlađe ostavlja bez daha. Kraljevski prijesto, diskote-

ka, svjetlosni efekti i slavlje može da počne. Restoran obezbjeđuje kompletan escajg, tanjire i posude za serviranje hrane i pića. Na gostima je da se zabavljaju i uživaju sa pri-jateljima. Pravo na luksuzan dom dostojan domaćina, a gostima priušten nezaboravan provod moguće je steći rezervacijom na telefon: 067/424-999

Rođendanska slavlja osmišljena su u skladu sa željama slavljenika i na zadate teme. An-imatori su zaduženi za program igara, oblače kostime i izvode predstave i koreografije. Za djecu stariju od od šest godina slavlja su prilagođena njihovom uzrastu.

U luksuzno opremljenom restoranu gosti mogu konzumirati specijalitete italijanske kuhinje, a vikendom po povoljnim cijenama moguće je poručiti i domaća kuvana jela.

Teatar organizuje dnevni boravak za djecu različitog uzrasta, u intervalu od 8 do 15 časova kao i čuvanje djece po satu. Radno vrijeme je svakodnevno, od 8 do 22 časa. Teatar se nalazi u naselju Rozino b.b. u Budvi.

Dobro došli!


Ekologija Najvrjednija baština, čista i zdrava pla-neta Zemlja

Zbrinjavanje komunalnog ili kućnog otpada postalo je jedno od najprisut-nijih problema današnjice. Porast ko-ličine proizvedenog otpada, nedostatak uređenih deponija, mnogobrojni sluča-jevi zagađivanja zemlje, vode i vazduha, nepostojanje razvijene ekološke svesti, samo su neki od poblema koji iziskuju hitno rješavanje.

Komunalno peduzeće Budva nastoji da upozna mlade o značaju razdvajan-ja otpada, recikliranju i odgovornom ponašanju prema prirodi.

-U svakodnevnom životu u našim kuća-ma, školama i vrtićima proizvodi se mnogo otpada koga se želimo riješiti i bacamo ga u kantu za smeće. Predmeti kao što su papir, karton, novine, plasti-ka, limenke, lišće, granje možda nam iz-gledaju kao smeće i čini se nemaju nika-kvu svrhu, a zapravo su korisna sirovina za dobijanje novih proizvoda ili energi-je. Reciklažom pomenutih sirovina do-prinosimo zaštiti životne okoline. Na-jveću ulogu u primarnoj selekciji imaju građani jer svi zapravo odlučujemo hoće li pomenuti otpad postati vrijedna

sirovina ili samo smeće, kaže za “Krug mladih” Andea Doljan-ica, saradnik na projektima u Komunalnom preduzeću Budva.

-U okviru programa edukativnih radionica u osnovnim škola-ma upoznali smo djecu kako nastaju proizvodi koje koristimo u svakodnevnom životu i kako ih možemo ponovo upotreblja-vati, odnosno reciklirati. Naučili su o štetnosti nerazdvajanja otpada i o tome šta se može desiti kada smo neodgovorni. Za djecu u vrtićima održne su prezentacije prilagođene njihovom uzrastu. O razdvajanju otpada i reciklaži naučila ih je priča “Smećko i Tačkica”. Djeca naučeno prenose na roditelje te tako i odrasle podstiču da mijenjaju navike na bolje, kaže Doljan-ica ističući da će tim iz Komunalnog preduzeća nastaviti da edukuje djecu i mlade o značaju očuvanja životne okoline.

Svojim postojanjem i djelovanjem mijenjamo prirodu, katkad na dobar, no na žalost, vrlo često i na loš način. Neposredno utičemo i na cijelu našu planetu Zemlju.Trošimo njena bogat-stva, zagađujemo vodu, vazduh i zemlju, trujemo je i uništava-mo. Svijest o tom čovjekovom destruktivnom ponašanju prema majci-Zemlji nije kod svakog čovjeka, ni u svakom dijelu svije-ta, jednako razvijena.

Postoji bezbroj načina da se sačuva priroda. Ovdje vrijedi zlat-no pravilo: „malo je mnogo“. Svaki naš doprinos je važan i svi zajedno vode prema istom cilju.Ostavimo djeci najvredniju baštinu, čistu i zdravu planetu Zemlju.

Krug mladih

Piše: Balša Gvozdenović

Zavisnost, ne hvalaPod slobodnim vremenom podrazumijevamo ono vri-jeme koje provodimo bez obaveza, kreiramo ga i ispun-javamo u zavisnosti od sopstvenih interesa, želja i mo-gućnosti. Sadržaji kojima ispunjavamo slobodno vrijeme mogu biti: čitanje, muzika, sport, rekreacija, druženje, izlasci, zabava, filmovi, putovanja. Ali i kreativno st-varalaštvo, volonterizam, aktivizam i neformalno obra-zovanje. Prema rezultatima istraživanja Nacionalnog plana akcije za mlade, najveći dio slobodnog vremena mladi u Crnoj Gori provode u druženju sa vršnjacima, slušajući muz-iku, baveći se sportom, pomažući roditeljima kao i na noćni život. Katarina Vukadinović, psiholog i saradnik u “Kancelar-iji za prevenciju bolesti zavisnosti i mlade” u Budvi kaže da je važno pomoći mladima u organizaciji slobodnog vremena, vodeći brigu o njihovim stvarnim potrebama za zabavom, druženjem, ali i za aktivnostima koje sadrže izazove i istraživanje, te iziskuju fizički i mentalni napor.Pored obaveza i odgovornosti mladi moraju imati i za-dovoljstva. Ta zadovoljstva tiču se zdravog provođenja slobodnog vremena, bavljenje sportom, hobijem, šetnja-ma ili neformalnim obrazovanjem. -Ispunjavajući slobodno vrijeme na osmišljen i kvalitetan način zaštićeni smo od kontakata sa nezdravim za-dovoljstvima poput duvana, alkohola, droge i ovisnosti o internetu. Aktivno i kreativno provođenje slobodnog vremena doprinosi razvoju cjelovite ličnosti. Mladi predstavljaju ,,ogledalo” u kojem se mogu prepoznati institucije koje učestvuju u oblikovanju njihove ličnosti. Kroz procese identifikacije, interiorizacije i asimilacije, oni usvajaju temeljne stavove i oblikuju svoje ponašanje, kaže za “Krug mladih” Katarina Vukadinović, psiholog i saradnica i “Kancelariji za prevenciju bolesti zavisnosti i mlade” u budvi.Na osnovu prošlogodišnjeg istraživanja Nevladine orga-nizacije Juventas, 84 odsto ispitanika prvi put probalo je psihoatkivne supstance u periodu do 18 godina a čak 44 odsto u uzrastu mlađem od 15 godina starosti. Is-traživanje je sprovedeno među aktivnim korisnicima droga, na uzorku od 100 osoba mlađih od 30 godina, koje koriste servise zdravstvene i socijalne zaštite ove nevladine organizacije u Podgorici.

-Djeca treba da nauče kako da naprave pravilan izbor u situacijama kada im se droga nudi i kako da odbiju onoga ko im je nudi. U prevenciji narkomanije ključna je uloga porodice, škole i zajednice. Jaka i stabilna porodica osnov je pravilnog sazrijevanja ličnosti. Kroz svakodnevni kon-takt sa djecom roditelji utiču na to da djeca razviju svijest o štetnosti droga i posledicama njenog konzumiranja. Obaveza je roditelja da razgovaraju sa djecom i budu upoznati sa dešavanjima u njihovom životu, da prate nji-hov uspjeh u školi i budu upoznati sa društvom u kom se kreću. Treba da znaju kako dijete provodi slobodno vrijeme i koliko novca troši, kao i da svakodnevno imaju vremena za razgovor sa njima, kaže Vukadinović.

Uloga kancelarije za mladeKancelarija za prevenciju bolesti zavisnosti i mlade u Budvi bavi se preventivnim radom sa djecom, mladima, porodicom i školama. Kancelarija je otvorena i dostupna građanima u pružanju usluga, informacija, savjeta i razm-jene iskustava. Cilj prevencije je upoznavanje roditelja i djece o svojstvima i posledicama korišćenja droga. Pri-marna aktivnost Kancelarije je prevencija bolesti zavis-nosti, informisanje o alkoholizmu, pušenju, narkomaniji, zavisnosti od interneta i kockanju kao i prepoznavanju bolesti i traženju pomoći.

Kako na zdrav i kreativan način osmisliti slobodno vrijeme


M


Škola za osnovno muzičko obrazovanje u Budvi

Muzika oplemjenjuje dušu Pišu: Dženet Ašani, Lana Savić

Muzika opušta čovjeka,oplemenjuje dušu i razvija njegov in-telekt. Naučno je dokazano da mozak muzičara i prosječnog čov-jeka ne funkcioniše na isti način.Tajne se otkrivaju baš među ovim zidovima, kada zaronite u tajanstveni muzički svijet u kome možete uvjek otkriti nešto interesantno, kaže za „Krug mladih“ Nikola Vučković, direktor „Škole za osnovno muzičko vaspitanje u Budvi“ I pored nezavidnih uslova u kojima stiču prva znanja iz svijeta muzike i umjetnosti učenici „Škole za osnovno muzičko obra-zovanje“ u Budvi nastavljaju tradiciju svojih predhodnika - uče, pjevaju, sviraju i uživaju u muzici, na čijim krilima obilaze svijet.O brojnim uspjesima ali i problemima sa kojima se svakodnev-no susreću za „Kug mladih“ govori Nikola Vučković, direktor JU „Škola za osnovno muzičko obrazovanje“ u Budvi. Nikola je magistar umjetnosti i pijanista. Od kada datira JU „Škola za osnovno muzičko obrazovanje u Budvi“?-U prostorijama Osnovne škole „Stefan Mitrov Ljubiša“ počeli smo da radimo kao istureno odeljenje Kotorske Muzičke škole. Aprila 1991.godine dobili smo autonomnost. Muzička škola je do sada obrazovala brojne generacije na koje smo ponosni. Os-vojene nagrade i medalje neprocjenjiv su dragulj naše škole, pa se nadamo da će uskoro zablistati i u novim prostorijama. Koliko učenika pohađa školu?Trenutno brojimo 380 učenika koji redovno pohađaju nastavu. Zadovoljan sam njihovim radom,upornošću i zalaganjem, o čemu svjedoče rezulati sa brojnih takmičenja. Djeca u Budvi su zaineresovana za muzičko obrazovanje, obzirom na to da smo mala škola, brojimo dosta đaka. Kako je organizovana nastava?-Naš rad organizovan je u okviru individualne i grupne nastave. Zastupljena je nastava na instrumentima kao što su: klavir, gi-tara, violina, flauta, truba, harmonika, kao i nastava solo pjevan-ja.Od grupne nastave imamo: solfeđo, hor i orkestar. Brojimo 380 učenika, 28 nastavnika koji izvode nastavu 13 funkcional-nih učionica. Škola ima istureno odljenje u Petrovcu koje broji 40 đaka i koristi prostorije Osnovne škole „Mirko Srzentić“. U Petrovcu je organizovana nastava klavira, flaute, gitare i solfeđa.Jeste li zadovoljni uslovima u kojima radite? - Djeca iz Budve zaslužuju mnogo bolje uslove za muzičko obrazovanje. Ako se sjetim uslova kakvi su bili kada sam ja pohađao nastavu, moram reći da je sve ostalo isto. Prostor predstavlja veliki problem. Učionice su tijesne i neadekvatne. Uprkos tome brojimo mnogo više učenika od bolje opeml-jenih škola. U Opštini Budva postoji volja da se pokrene ri-ješavanje ovog problema pa se nadamo da će do toga i doći.

Da li učenici Muzičke škole učestvuju na takmičenji-ma i kakve rezultate postižu?-Svake godine tradicionalno učestvujemo na Držav-nom takmičenju koje se održava u različitim gradovi-ma. Na žalost, još uvijek ne možemo biti domaćini istog takmičenja. Nastupamo često i u zemljama bivše Jugoslavije ali i šire. Kotiramo se visoko i postižemo vidne rezultate. Svake godine osvojimo oko dvadeset nagrada na Državnom takmičenju. Da li je neko od poznatih muzičkih imena pohađao „Školu za osnovno muzičko obrazovanje“ u Budvi? Učenici ove škole bili su Jelena Polović, pijanistkinja i profesorica kamerne muzike u Beču, Godrana Đu-kanović, pijanistkinja i profesorica u Milanu, Vasilije Gagović, kontrabasista i član „Crnogorskog sinfonijsk-og orkestra“, Emilija Minić koja je na magistarskim studijama solo pjevanja u Milanu, moja malenkost i mnogi drugi. Vaš stav o muzici?Muzika opušta čovjeka, oplemenjuje dušu i razvija njegov intelekt. Naučno je dokazano da mozak muz-ičara i prosječnog čovjeka ne funkcioniše na isti način.Tajne se otkrivaju baš među ovim zidovima, kada za-ronite u tajanstveni muzički svijet u kome možete uv-jek otkriti nešto interesantno.

Čuvaju običaje i kulturu Crne GorePiše: Dženet Ašani Kulturni centar ,,Stara Budva” u početku brojao je svega deset članova. To ih nije obeshabrilo da u doba modernih muz-ičkih pravaca njeguju kulturu i običaje Crne Gore

Kulturni centar “Stara Budva” osno-van je 2012. Danas broji 120 članova ili 60 parova. Organizovani po grupama učestvuju na brojnim takmičenjima i festivalima u državi i regionu. Opština Budva dodijelila im je nošnju i prostor za rad. Za ostalo se snalaze sami.

- Prostorije u kojima vježbamo nijesu na zavidnom nivou. Imamo problema sa prokišnjavanjem krova. Uprkos tome radimo, putujemo i učestvujemo na bro-jnim takmičenjima i festivalima. Radu-je nas interesovanje mladih koji žele da nauče tradicionalne igre i pjesme. Na žalost često smo prinuđeni da nastupa-mo na privatnim svečanostima kako bi lakše izmirili troškove i platili račune, kaže Jovan Martinović, umjetnički ru-kovodilac KC “Stara Budva”. Martinović se nada da će grad uskoro dobiti novi “Kulturni centar” u kom će članovi folk-lora vježbati i izvoditi priredbe.

- Kroz crnogorska kola predstavljamo narod, kulturu i običaje Crne Gore.

Kontaktiramo sa brojnim kulturnim društvima, družimo se, razmjenjuje-mo iskustva i ideje. Prvenstveno uči-mo crnogorska kola, ali i igre ostalih naroda bivše Jugoslavije. U tom smis-lu ne postavljamo “zabrane”, kaže, Aleksandar Mladenović, trener KC “Stara Budva”.

Prošle godine na takmičenju koje je organizovalo “Udruženje velikog kola” iz Novog Sada, KC “Stara Bud-va “ upisan je u Ginisovu knjigu re-korda.

-Kolo je trajalo osam minuta i učest-vovalo je 12.000 ljudi. Trebalo je da igramo tačno i bez prestanka osam minuta. Nadu nismo gubili, iako je strah duboko tinjao u nama. Dali smo sve od sebe, igrali kao tim, kao jedno tijelo i uspijeli. Bilo je zadovoljstvo čuti da ćemo biti upisani u Ginisovu knjigu rekorda, ponosno kaže Suza-na Tešović, učenica devetog razreda “Druge Osnovne škole “ u Budvi.

Djeca u Budvi su zaineresovana za muzičko obrazovanje, obzirom na to da smo mala škola, brojimo dosta đaka.

Odmah po osnivanju na tak-mičenju u Mojkovcu osvojili su nagadu za najbolju koreogafiju.

- Brojali smo samo nekoliko čla-nova. Trener je vjerovao u nas i odlučio da učestvujemo uprkos jakoj konkurencij. Uz melodije iz Šumadije i Dragačeva osvojili smo nagradu za najbolju koreografiju. To nam je otvorilo nove puteve na kojima se danas dobro snalazimo, kaže Isidora Vučetić, učenića Os-novne škole “Stefan M. Ljubiša”.

Da muzika i igra imaju relaksia-juće dejstvo potvđuju riječi Stevan Bojović, trener folklore.

-Naši članovi uživaju dok igraju. Uz muziku se opuštaju i zabora-vljaju na pobleme, peusmjeava-jući svoju energiju na nešto do-bro i pozitivno. Dok igate folklor ne možete imati negativne misli, kaže Bojović.

Kulturni centar “Stara Budva”


Boho stilOvaj stil Vam dozvoljava više slobode za unošenjem modernijih odjevnih komada, odnosno mješanje hipi i modernog stila.

Idealan je za ljeto, jer obiluje lepršavim i laganim materijalima.

Proljeće je gotovo tu, zato po-gledajte zadnje modne trendove vezane za Boho stil.

Boho stil oblačenja je vrsta hipi modne revolucije. Boho je skraćeno od bohemian (boemsko) što u sebi nosi poetičnost, nježnost i lepršavost. Predstavljamo

Balšu GvozdenovićaČlan redakcije „Krug mladih“

AKO NE ODEŠ ZA ONIM ŠTO ŽELIŠ, NIKAD GA NEĆEŠ IMATI.

AKO NE PITAŠ, ODGOVOR JE UVIJEK NE.

AKO NE KORAKNEŠ NAPRIJED, UVIJEK SI U ISTOM MJESTU

Škola, razed i odjeljenje?Druga osnovna škola, VIII-2

Omiljeni predmet i zašto?Engleski jezik, volim da izučavam strane jezike. Za izborni predmet izabrao sam fran-cuski.

Tajna školskog uspjeha?Marljivost, upornost, strpljenje, istrajnost.

Slobodno vrijeme?Slikanje, crtanje, kuvanje, druženje, čitanje, recitovanje, novinarstvo, društvene mreže.

Prijateljstva?Iskrenost, podrška, poštovanje, saosjećajnost, odanost.

Budućnost ?Živim u sadašnjem trenutku. Ne razmišljam previše o budućnosti.

Stil oblačenja?Casual.

Muzika?Pop, rok, tehno.

Film koji pamtiš?Kabina u šumi.

Omiljena knjiga?Fantom iz opere.

Uspomene koje te nasmiju?Porodični vikend na Vučju kada sam bio zatrpan snijegom.

Država i grad u kojem bi volio da živiš?UAE, Dubai.

ŽIVOTNI MOTO?

Citat Nore Roberts „Ako ne odeš za onim što želiš, nikad ga nećeš imati. Ako ne pitaš, odgovor je uvijek ne. Ako ne korakneš naprijed, uvijek si u istom mjestu“

AKSESOAR

je ono što odvaja boho stil od bilo kog drugog. Umjesto prstenja sa cirkonima, pred-lažemo da se opredjelite za srebrno i bronzano prstenje

sa poludragim kamenjem poput tirkiza.

BOHO ŠEŠIR daće dozu ele-gancije vašem odevnom stilu.

BOHO

TORBA lako ćete je pre-

poznati jer je sačin-jena od mnoštva

šara, perlica i veza.

38 KRUG mladih KRUG mladih 3938 KRUG mladih

Modni savjeti: LanaSavićDotjerivanje može biti veoma zabavno ako upotrijebite maštu. Frizure su pravi izazov za one koji vole kreativnost.Vjerujem da se uz pravljenje frizura možete dobro zabaviti i izmisliti one koje će i drugima biti zanimljive. Kosu možete ukrasiti šnalama i dugim ukasima u obliku leptira i mašni-ca, ili od nje napraviti prekrasnu mašnu. Zabavićete se a ujedno i lijepo izgledati. Pravljenje frizura može biti prava čarolija i sjajan hobi za svaku devojčicu. Uz to učinićete ne-

kog i zadovoljnim. Maštovita frizura je pravi dar za svaku priliku poput rođendana, priredbi, slava. Čak i za školu.Maštovite frizure možete sami napraviti, poput kike, repa, punđe, pletenice.Ako imate drugaricu koja voli da ekspirimentiše možete napraviti i „riblju kost“. Budite kreativne i zabavite se.Predlažemo tri frizure koje će učiniti da zablistate poput holivudske zvijezde.

Književno veče u JU Narodna biblioteka Budve

Zaronili u pričuKrajem decembra prošle godine na dječjem odjel-jenju budvanske gradske biblioteke polaznici ra-dionice kreativnog pisanja „Zaroni u priču“ održali su književno veče. Organizator događaja je NVO “Dramski studio Budva” u saradnji JU “Narodna Biblioteka Budve”.

Inspirisan Festivalom “Male morske pjesme i priče”, “Dječji dramski studio” započeo je radioni-cu oktobru, namijenjenu učenicima od IV osnovne do IV razreda srednje škole. Polaznici su nakon tromjesečnog rada čitali svoje radove.

Pjesmom do humanostiHumanitana manifestacija “ I ja imam talenat“ održana je prošle godine u “Drugoj osnovnoj školi” u Budvi. Prikupljena novčana sredstva namijenjena su za liječenje Žane Međedović iz Podgorice. Manifestaciju je organizovala Bojana Nenezić, nastavnica Muzičke kulture, uz podršku kolektiva “Duge osnovne škole”. Organizovanje ovakve akcije je bila prilika tal-entovanim učenicima da pokažu svoje umijeće u muzici, plesu i glumi. Sledjeća manifestacija humanitarnog karaktera planirana je u aprilu ove godine, a prikupljena sredstva biće nami-jenjena djeci iz Doma „Mladost“u Bijeloj.

Dženet Ašani

Frizure za kreativne djevojčice

Prijatelji časopisa:

40 KRUG mladih

krug mladih 1 · na ulicama i igralištima, danas mladi žure kući, jer ih tamo čeka svijet...

Documents