Kristina Mlinar

OSAMNAESTO KOLO svezak 105.

Naslov izvornikaThe Secret Diary of Adrian Mole Aged 13% © Sue Tomisend Ud 1982 Ponovljeno izdanje

Nakladnik Znanje d.d.Mandićeva 2, Zagreb

Za nakladnika Branko Jazbec

Oblikovanje omota Kristina Marin

Lektorica i korektorica Jadranka Varošanec

TisakTiskara Znanje d.d., Mandićeva 2, Zagreb, 2006.

Sue TOVVNSEND

S engleskog prevela Lidija Vinković

nanjc

Paulje hodao, a u utrobi nešto ga je snažno stezalo... ipak, brbljao je sa starom. Nikad joj ne bi povjerio koliko ga je sve to mučilo, a ona je tek donekle nagađala.

D. H. Lawrence Sinovi i ljubavnici

Četvrtak, 1. siječnjaDRŽAVNI PRAZNIK U ENGLESKOJ, IRSKOJ,ŠKOTSKOJ I WALESU

Ove sam nove godine donio sljedeće odluke:

1. Pomagat ću slijepima prijeći ulicu.

2. Vješat ću hlače na vješalicu.

3. Gramofonske ploče vraćat ću u košuljicu.

4. Neću početi pušiti.

5. Prestat ču tiskati prišteve.

6. Brinut ću se o psu.

7. Pomagat ću siromašnima i neukima.

8. Nakon što sam sinoć iz prizemlja čuo sve one očaj­ne zvuke, zaklinjem se da nikad neću piti alkohol.

Stari je sinoć na tulumu psa opio trešnjevačom. Da to čuje Društvo za zaštitu životinja, mogao bi nadrapati. Od Božića je prošlo osam dana, a moja stara još uvijek nije pripasala zelenu pregaču od lureksa koju sam joj poklonio! Sljedeće će godine dobiti mirišljavu sol za kupanje.

Ovo se samo meni može dogoditi, prvoga dana Nove godi­ne pojavio mi se prišt na bradi!

7

Petak, 2. siječnjaDRŽAVNI PRAZNIK U ŠKOTSKOJ, UŠTAP

(JUNIOR

Danas sam bio u komi. Za to je kriva stara jer je u dva uju­tro na vrhu stubišta tulila »My Way«. I baš ja moram ima­ti takvu majku. Postoji realna opasnost da su mi starci alkoholičari. Dogodine bih se još mogao naći i u kakvom domu za napuštenu i nezbrinutu djecu.Pas je starom vratio milo za drago. Skočio je i prevrnuo mu model broda, pa otrčao u dvorište sa snasti zapletenom među šapama. Stari je neprestano ponavljao: »Tri mjeseca rada otišlo u vjetar.«Prišt na bradi sve je veći. I za to je kriva stara jer nema poj­ma o vitaminima.

Subota, 3. siječnjaPoludjet ću zbog manjka sna! Stari je protjerao psa iz kuće, čitave je noći lajao pod mojim prozorom. To se samo meni može dogoditi! Još mu je stari doviknuo i neku psovku. Ako ne pripazi, nagrabusit će zbog remećenja javnog reda i mira.

Mislim da je taj prišt zapravo čir. I baš sam ja te sreće da se nalazi na zbilja vidljivu mjestu. Ukazao sam staroj na činjeni­cu da danas još uopće nisam konzumirao vitamin C. Odgovo­rila mi je: »Onda si idi kupiti naranču.« To je samo njoj slično.

Još uvijek nije stavila novu pregaču.

Jedva čekam da ponovno počne škola.

Nedjelja, 4. siječnjaDRUGA PO BOŽIĆU

8

Stari je dobio gripu. Uopće me ne čudi, s obzirom na to ka­ko se hranimo. Stara je otišla po kiši po neki napitak s

vitaminom C, ali, kako sam i njoj rekao: »Sad je već preka­sno.« Pravo je čudo što nemamo skorbut. Stara kaže da mi se ništa ne vidi na bradi, ali to iz nje progovara krivnja zbog nekvalitetne ishrane.

Pas je zbrisao jer stara nije zatvorila vrata. Slomio sam ručku na gramofonu. Nitko još ne zna, a uz malo sreće, stari će dugo biti bolestan. On ga osim mene jedini koristi. Ni traga pregači.

Ponedjeljak, 5. siječnjaPas se još nije vratio. Pravi je mir kad ga nema. Stara je nazvala murju i opisala im psa. Zvučalo je gore nego što zapravo jest: slijepljena dlaka preko očiju i sve takve stva­ri. Uistinu mislim da policija ima pametnijih stvari za čini­ti nego tražiti pse, na primjer, hvatati ubojice. To sam re­kao i staroj, ali ih je ipak nazvala. Sama će biti kriva ako je netko ubije zbog psa.

Stari i dalje ljenčari u krevetu. Navodno je bolestan, ali pri­mijetio sam da još uvijek puši!

Svratio je Nigel. Potamnio je na suncu tijekom božičnih praznika. Mislim da će se i Nigel uskoro razboljeti od šo- kantno hladnog vremena u Engleskoj. Mislim da su Nige- lovi starci pogriješili kad su ga odveli u inozemstvo.

On i dalje nema nijednog jedinog prištića.

Utorak, 6. siječnjaBOGOJAVLJENJE. MLAĐAK.

Pas je u gabuli!

Srušio je inkasatora s bicikla i pomiješao mu sve papire. Pretpostavljam da ćemo sad svi završiti na sudu. Policajac je rekao da moramo obuzdati psa i pitao nas od kada šepa.

9

Stara je odgovorila kako ne šepa i pregledala ga. U lijevoj prednjoj šapi zaglavila mu se figurica gusara.

Pas je bio sav sretan kad mu ga je stara izvadila i blatnim je šapama skočio na policajca, umrljavši mu košulju uni­forme. Stara je donijela spužvicu iz kuhinje, ali je na njoj bio pekmez od jagoda jer sam ja njome obrisao nož, tako da je košulja bila prljavija nego prije. Murjak je otišao. Si­guran sam da je opsovao. Za to bih ga mogao i prijaviti.

Potražit ću u svojem novom rječniku što znači Bogojavljenje.

Srijeda, 7. siječnjaJutros je došao Nigel na novom biciklu. Ima bocu za vodu, brojač kilometara, brzinomjer, žuti sic i sasvim tanke trkaće kotače. Čitava je stvar protraćena na Nigela. On nji­me ide samo do dućana i natrag. Da je moj, vozio bih se po cijeloj zemlji i doista nešto i doživio.

Prišt ili čir je na vrhuncu karijere. Pa ne može valjda još više narasti!

U rječniku sam pronašao riječ koja dobro opisuje starog. Simulant. Još uvijek se u krevetu natače vitaminom C.

Pas je zaključan u drvarnici.

Bogojavljenje ima nekakve veze s tri mudraca. Premudro!

Četvrtak, 8. siječnjaSad i stara ima gripu. To znači da ih oboje moram njego­vati. To se samo meni može dogoditi!

Cijeli sam dan trčkarao gore-dolje po kući. Navečer sam im pripremio pravu gozbu: dva poširana jaja s grahom i pu­ding iz limenke. (Sva sreća da sam nosio zelenu pregaču od lureksa jer su poširana jaja zbrisala iz tave i razlila se

po meni.) Gotovo sam nešto izlanuo kad sam vidio da jelo nisu ni taknuli. Toliko bolesni baš i nisu. Sve sam dao psu u drvarnici. Baka dolazi sutra ujutro, pa sam morao opra­ti zagorenu tavu i psa odvesti u šetnju. Već je bilo pola dva­naest kad sam napokon legao. Nije ni čudo što sam nizak za svoju dob.

Odlučio sam ne baviti se medicinom profesionalno.

Petak, 9. siječnja

Noćas su samo kašljali, kašljali i kašljali. Ako nije jedno, onda je drugo. Čovjek bi pomislio da će biti malo obzirniji, nakon što sam se ja onako mučio čitav dan.

Došla je baka i užasnula se stanjem u kući. Pokazao sam joj svoju sobu koja je uvijek čista i uredna pa mi je dala pe­deset penija. Pokazao sam joj i sve one prazne boce od cu- ge u kanti za smeće. Zgrozila se.

Baka je pustila psa iz drvarnice. Rekla je da je stara okrut­na jer ga je zaključala. Pas se pobljuvao po kuhinjskom po­du. Baka ga je ponovno zaključala.

Istisnula mi je prišt na bradi. Sad je u još gorem stanju. Re­kao sam baki za zelenu pregaču na što je ona odgovorila da svakog Božića staroj kupuje vestu od stopostotne, čiste sintetike, a da stara apsolutno nikad nije obukla nijednu!

Subota, 10. siječnja

PRIJE PODNE. Sad je i pas bolestan! Stalno povraća tako da mora doći veterinar. Stari mi je rekao neka ne kažem ve­terinaru da je pas dva dana bio zaključan u drvarnici.

Stavio sam flaster na prišt tako da na njega ne dolaze pas­je bakterije.

11

Veterinar je odveo psa. Kaže kako misli da ima zapletaj cri­jeva i mora na hitnu operaciju.

Baka se posvađala sa starom i otišla kući. Pronašla je one božične pulovere sve razderane u vreći s krpama za praši­nu. Grozno, a negdje u svijetu ljudi gladuju.

Naš prvi susjed, gospodin Lucas, obišao je starce koji su još uvijek bolovali u krevetu. Donio je čestitku sa željama za brzo ozdravljenje i neko cvijeće za staru. Ona je sjedila na krevetu u spavaćici koja joj je poprilično otkrivala. Ne­kakvim je bljak glasom razgovarala s gospodinom Luca- som. Stari se pretvarao da spava.

Nigel je donio svoje ploče. Fura se na punk, ali ja tu zbilja ne kužim smisao kad se ne čuju riječi. U svakom slučaju, mislim da se pretvaram u intelektualca. Odatle valjda sva ta zabrinutost.

POSLIJE PODNE. Obišao sam psa. Operiran je. Veterinar miJC pUl\.ClZ/ClU piCldUV-llU VLtUiV-U jJUiiU uuuuuu ot var L I J V )

je komad ugljena, ukrasni borić s božičnog kolača i figuri­ce gusara s tatina broda. Jedan je od gusara mahao sab­ljom što je psu sigurno bilo vrlo bolno. Sad već puno bolje izgleda. Može ići kući za dva dana, na žalost.

Kad sam stigao kući, stari se preko telefona svađao s ba­kom oko praznih boca u kanti za smeće.

Gospodin Lucas je gore razgovarao sa starom. Kad je on otišao, stari se popeo na kat i posvađao se sa starom, ra- splakavši je. Stari je loše raspoložen. To znači da mu je bol­je. Skuhao sam staroj čaj, a da me nije ni zamolila. I zbog toga se rascmizdrila. Nekim se ljudima zaistao ne može udovoljiti!

Prišt je još uvijek tu.

Nedjelja, 11. siječnjaPRVA PO BOGOJAVLJENJU

Sad znam da sam intelektualac. Sinoć sam na telki gledao književnika Malcolma Muggeridgea i razumio gotovo sva­ku riječ. Sve se slaže. Loše stanje u obitelji, slaba ishrana, ne volim punk. Mislim da ću se upisati u knjižnicu da vi­dim što će se dogoditi.

Prava je šteta što u našem susjedstvu ne živi više intelek­tualaca. Gospodin Lucas nosi hlače od samta, ali on se ba­vi osiguranjem. Takve sam ja sreće.

Prva što nakon Bogojavljenja?

Ponedjeljak, 12. siječnjaVratio se pas. Stalno liže šavove, tako da mu okrećem leđa kad god jedem.

Stara je jutros ustala kako bi napravila ležaj na kojem će pas spavati dok se ne oporavi. Za to je uzela kartonsku ku­tiju u kojoj su nekad stajali paketići deterdženta. Stari je rekao da će pas od toga kihati pa će mu popucati šavovi, a veterinar će nam još više naplatiti kad ga ponovno bude morao šivati. Posvađali su se oko kutije, na što je stari počeo govoriti protiv gospodina Lucasa. No kakve veze ima gospodin Lucas s ležajem za psa, meni zbilja nije jasno.

Utorak, 13. siječnjaStari se vratio na posao. Bogu hvala! Nemam pojma kako ga stara podnosi.

Jutros je svratio gospodin Lucas vidjeti treba li stara kak­vu pomoč u kući. Vrlo je ljubazan. Gospođa Lucas je za to vrijeme na svojoj kući prala vanjske prozore. Ljestve nisu

13

izgledale baš najsigurnije. Pisao sam Malcolmu Muggerid- geu, u BBC, pitajući ga za savjet kao intelektualac intelek­tualca. Nadam se da će mi brzo odgovoriti, jer mi je zbilja dosta toga intelektualnog samovanja. Napisao sam pje­smu. Trebale su mi samo dvije minute. Čak i poznatim pje­snicima to dulje traje. Zove se »Pipa«, ali zapravo nije o slavini, vrlo je duboka, o životu i tim stvarima.

PIPA, autor Adrian Mole

Kapa pipa, spavati mi ne da Svaka kap u oči me gleda Prelit će se voda, kakva greda Za tepih novi trebat će nam kreda Popravi pipu stari, treba ti minuta i pol Samo gumicu zamijeni, ne budi vol!

Pokazao sam je staroj, samo se nasmijala. Nije baš bistra, još uvijek mi nije oprala dres za tjelesni, a sutra je škoia. Uopće nema ništa zajedničko s onim majkama s telke.

Srijeda, 14. siječnjaUpisao sam se u knjižnicu. Posudio sam Njegu kože, Po­drijetlo vrsta i jednu knjigu od neke ženske o kojoj stara stalno trubi. Zove se Ponos i predrasude, a ženska se zove Jane Austen. Primijetio sam kako se knjižničarka zabezek- nula. Možda je i ona intelektualka. Nije ni pogledala moj prišt, valjda se ipak smanjuje. Već je krajnje vrijeme!

Gospodin Lucas u kuhinji je pio kavu sa starom. Prostorija je bila ispunjena dimom. Cerekali su se, ali su utihnuli kad sam ja ušao.

Gospođa Lucas na susjednoj je parceli čistila jarke. Činilo se da nije baš raspoložena. Mislim da gospodin i gospođa Lucas nisu u baš sretnu braku. Jadni gospodin Lucas!

Nitko od učitelja u školi nije shvatio da sam intelektualac. Bit će im žao kad postanem slavan. Imamo novu curu u razredu. Na zemljopisu sjedi pokraj mene. Uopće nije loša. Zove se Pandora, ali voli da je zovu »Kutija«. Vrag bi znao zašto. Mogao bih se i zaljubiti u nju. Već je vrijeme da se zaljubim, ipak mi je već 13 godina i %.

Četvrtak, 15. siječnjaPandorina je kosa boje meda, duga, onako kako već djevo­jačka kosa mora biti. Posve je dobro građena. Vidio sam je kako igra košarku, grudi su joj podrhtavale. Osjećao sam se pomalo čudno. Mislim da je to - to!Psu su izvadili konce. Ugrizao je veterinara, ali je valjda navikao na to. (Veterinar, mislim; znam da pas je.)Stari je skužio da je slomljena ručka na gramofonu. Slagao sam. Rekao sam mu da je pas skočio i zdrobio je. Stari je odgovorio kako će pričekati da se pas posve oporavi od ope­racije i da će ga tek onda odalamiti. Nadam se da se šali. Opet je gospodin Lucas bio u kuhinji kad sam se vratio iz škole. Staroj je bolje, tako da zbilja ne kužim zašto je stal­no posjećuje. Gospođa Lucas u mraku je sadila neke sadni­ce. Pročitao sam dio Ponosa i predrasuda, ali stvar je jako staromodna. Ta bi Jane Austin trebala napisati nešto su­vremenije.Pas ima oči iste boje kao i Pandora. To sam primijetio jer ga je stara ošišala. Očajno izgleda. Gospodin Lucas i stara ismijavali su novu pseću frizuru, što nije baš lijepo, jer pas ne može odgovoriti, baš kao ni kraljevska obitelj.Idem rano u krevet misliti na Pandoru i obaviti vježbe iste- zanja leđa. Već dva tjedna nisam narastao ni milimetra. Ako se tako nastavi, bit ću patuljak.Ako se prišt ne izgubi, u subotu idem k liječniku. Ne mogu više živjeti tako da svi bulje u mene.

15

Petak, 16. siječnjaDošao je gospodin Lucas i ponudio staroj da je autom od- veze u kupnju. Mene su ostavili pred školom. Jedva sam dočekao da izađem iz auta zbog tog silnog cerekanja i ci­garetnog dima. Usput smo vidjeli gospođu Lucas. Vraćala se iz kupnje, noseći velike vrećice. Stara joj je mahnula, ali joj gospođa Lucas nije mogla odmahnuti.

Danas smo imali zemljopis pa sam cijeli sat sjedio uz Pan- doru. Svakoga dana izgleda sve bolje. Rekao sam joj da su joj oči iste kao u mojeg psa. Pitala je za vrstu psa. Odgo­vorio sam da je avlijaner.

Posudio sam Pandori svoj plavi flomić da može obojiti mo­re oko Britanskog otočja.

Mislim da cijeni te male znakove pažnje.

Danas sam počeo čitati Podrijetlo vrsta, ali knjiga nije ta­ko dobra kao televizijska serija. Njegu kože je ludnica. Ostavio sam knjigu otvorenu na stranici o vitaminima. Na­dam se da će stara skužiti znak. Stavio sam je na kuhinj­ski stol pokraj pepeljare, tako da je mora vidjeti.

Naručio sam se kod liječnika zbog prišta. Sad je već lju­bičast.

Subota, 17. siječnjaJutros sam se rano probudio zbog buke. Gospođa Lucas be­tonira stazu ispred njihove kuće, a motor miješalice mora raditi dok ona lopatom razgrće beton prije nego se stvrdne. Gospodin Lucas donio joj je šalicu čaja. Duša od čovjeka.

Nigel je svratio i pozvao me u kino, no rekao sam mu da ne mogu ići jer idem k liječniku zbog prišta. Rekao je da on na mojoj bradi ne vidi ništa, ali sigurno samo iz pristojno­sti jer je prišt danas golem.

Dr. Taylor sigurno je jedan od onih preopterećenih liječnika opće prakse o kojima se stalno čita po novinama. Nije ni pregledao prišt, nego mi je rekao neka se ne brinem i pitao je li sve u redu kod kuće. Ispričao sam mu sve o svojoj ne­sređenoj obiteljskoj situaciji i nikakvoj ishrani, na što je on samo odgovorio da sam dobro uhranjen i neka idem kući pjevajući. Toliko o državnom zdravstvenom osiguranju.

Počet ću raznositi novine i otići privatniku.

Nedjelja, 18. siječnjaDRUGA PO BOGOJAVLJENJU

Gospođa Lucas i stara posvađale su se zbog psa. Nekako je pobjegao iz kuće i pregacao mokri beton kod gospođe Lu­cas. Stari je ponudio da će uspavati psa, ali je stara poče­la plakati tako da je rekao da neće. Svi su susjedi bili va­ni, navodno su prali svoje automobile i slušali. Katkad zbilja mrzim tog psa!Danas sam se sjetio svoje novogodišnje odluke o poma­ganju sirotinji i neukima, pa sam odnio nekoliko starih stripova siromašnoj obitelji koja se doselila u susjednu uli­cu. Znam da su siromašni jer imaju crno-bijelu telku. Neki je klinac otvorio vrata. Objasnio sam mu zašto sam došao. Pogledao je almanahe i rekao, »Već sam ih pročitao«, zalu­pivši mi vrata u facu. Toliko o pomaganju sirotinji!

Ponedjeljak, 19. siječnjaU školi sam se uključio u Dobre Samaritance. Odlazimo u zajednicu pomagati i takve stvari. Izostajemo s matke po­nedjeljkom popodne.Danas smo razgovarali o svemu što ćemo raditi. Mene su stavili u skupinu za penzionere. Nigel je dobio grozomoran posao. Čuvat će djecu u igraonici. Smučilo mu se.

17

Jedva čekam sljedeći ponedjeljak. Uzet ću diktafon tako da mogu snimati sve filistarske priče o ratu i koječemu. Na­dam se da ću dobiti nekoga tko nije posve ishlapio.Pas je opet kod veterinara. Beton mu se sasušio oko šapa. Nije čudo da je sinoć onako larmao po stubama. Danas mi se u školskoj blagovaonici nasmiješila Pandora, ali sam se davio komadom žilava mesa pa joj nisam mogao uzvratiti smiješak. To se samo meni može dogoditi!

Utorak, 20. siječnjaUŠTAP

Stara traži posao!Još ću završiti kao kakav delikvent koji se vucara po ulica­ma i tome slično. A što ću samo raditi tijekom praznika? Valjda ću čitave dane morati sjediti po javnim praonicama rublja kako bih se ugrijao. Bit ću dijete s ključem oko vra­ta, štogod to bilo. A tko će čuvati psa? 1 što cu jesti po či­tav dan? Morat ću jesti čips i slatkiše dok mi se koža po­sve ne upropasti i zubi ne poispadaju. Mislim da je moja stara jako sebična. Ionako joj posao neće ići. Nije baš bistra i za Božić previše pije.Nazvao sam baku i to joj rekao, a ona mi je odgovorila da za vrijeme praznika mogu biti kod nje i ići s njom na njezine sa­stanke penzića i slične stvari. Nisam je trebao zvati. Danas su se pod odmorom sastali Samaritanci. Podijelili smo starčeke. Ja sam dobio nekog djedicu koji se zove Bert Baxter. Ima osamdeset i devet godina, tako da mislim da ga neću baš du­go imati. Sutra ću ga posjetiti. Nadam se da nema psa. Dosta mi je pasa. Oni su ili kod veterinara ili stoje pred telkom.

Srijeda, 21. siječnjaGospodin i gospođa Lucas se razvode! Prvi u našoj ulici. Stara je otišla preko tješiti gospodina Lucasa. Sigurno se

jako uzrujao jer kad je stari došao s posla, još je uvijek bi­la tamo. Gospođa Lucas nekamo je otišla taksijem. Mislim da je otišla zauvijek jer je ponijela i svoju zbriku produžnih kabela. Jadni gospodin Lucas, sad će si sam morati prati rublje i sve to.

Večeras je stari pripremao klopu. Imali smo curry koji se kuha u vrećici i rižu, a to je bila i jedina stvar u zamrzi- vaču, osim neke zelenjave koju se nije dalo identificirati jer joj je spala deklaracija. Stari se našalio kako će to poslati inspektoru u zavod za javno zdravstvo. Stara se nije na­smijala. Možda je razmišljala o tome kako je siroti gospo­din Lucas ostao posve sam.

Poslije večere otišao sam posjetiti starog gospodina Baxte- ra. Stari je išao na badminton pa me povezao usput. Kuća gospodina Baxtera ne vidi se s ceste. Svuda oko nje gole­ma je i zapuštena živica. Kad sam pokucao na vrata, neki je pas unutra počeo lajati i režati i skakati po otvoru za pi­sma. Uslijedio je klepet prevrnutih boca i muški glas kako psuje, pa sam zbrisao. Nadam se da sam fulao kućni broj.

Na putu do kuće sreo sam Nigela. Rekao mi je kako je Pan- dorin stari mljekar! Odmah sam se malo ohladio od Pandore.

Kad sam stigao kući, nikoga nije bilo pa sam nahranio psa, pregledao si prištiće i otišao u krpe.

Četvrtak, 22. siječnjaGnjusna je laž da je Pandorin stari mljekar! Računovođa je u mljekari. Pandora je rekla kako će zgaziti Nigela ako na­stavi okolo širiti klevete. Opet sam zaljubljen!

Nigel me pozvao da sutra navečer idem s njim u disko u klub za mladež; prihod večeri namijenjen je kupnji novog paketa ping-pong loptica. Ne znam hoću li ići jer je Nigel vikendom punker. Njegova mu stara to dopušta pod uvje­tom da ispod majice s lancima nosi potkošulju.

19

Stara ide na razgovor za posao. Vježba pisati na stroju i uopće ne kuha. Pa na što će to sličiti ako se doista i za­posli? Stari bi trebao lupiti šakom o stol prije nego što nam se dom razori.

Petak, 23. siječnjaViše nikad ne idem u disko. Osim mene i Ricka Lemona, voditelja mladeži, svi su bili punkeri. Nigel se čitave veče­ri prenemagao. Kulminiralo je time što si je provukao zi­hericu kroz resicu uha. Moj ga je stari našim autom morao voziti na hitnu. Nigelovi nemaju auto jer mu stari u glavi ima metalnu pločicu, a stara nije visoka ni metar i pol. Za­pravo nije ni čudo što je Nigel tako ispao kad su mu starci manijak i patuljčica.Još uvijek ni glasa od Malcolma Muggeridgea. Možda nije dobre volje. Intelektualci poput njega i mene često su ne- raspolozem. Obični nas ijudi ne razumiju i kažu kako se durimo, no to nije istina.Pandora je otišla posjetiti Nigela u bolnicu. Ima malo tro­vanje krvi od ziherice. Pandora misli kako je Nigel strašno hrabar. Ja mislim da je strašno glup.Cijeli me dan mučila glavobolja zbog šugavog tipkanja mo­je stare, ali, ne žalim se. Moram u krpe. Sutra moram otići do Berta Baxtera. Kućni broj štima. KOMA!

Subota, 24. siječnjaDanas je najgori dan u mojem životu. Stara je s onakvim nikakvim tipkanjem dobila posao u nekakvom osiguranju! Počinje raditi u ponedjeljak! I gospodin Lucas radi tamo, pa će je svaki dan povesti.Ni stari baš nije raspoložen - misli da mu odlazi ležaj na radilici motora.

No, najgore od svega, Bert Baxter nije stari, dragi umirov­ljenik! Pije i puši i ima njemačkog ovčara koji se zove Sa­bra. Sabra je bio zaključan u kuhinji dok sam ja šišao za­raslu živicu, no ni sekunde nije prestajao režati.

I nešto još gore! Pandora hoda s Nigelom!!! Mislim da se od tog šoka nikad neću oporaviti.

Nedjelja, 25. siječnjaTREĆA PO BOGOJAVLJENJU

10:00 Bolestan sam od brige, preslab da bih išta napisao. Nitko nije ni primijetio da doručak nisam ni taknuo.14:00 Popio dva dječja aspirina u podne i malo došao k se­bi. Možda će kad budem slavan i kad se otkriju moji dnev­nici, ljudi spoznati muku životarenja neotkrivenog intelek­tualca od 13 godina i 3A.18:00 Pandora! Moja izgubljena ljubavi!Sad nikad neću milovati tvoju kosu boje meda! (Premda ti je plavi flomić i dalje na raspolaganju.)20:00 Pandora! Pandora! Pandora!22:00 Zašto? Zašto? Zašto?PONOĆ. Pojeo sendvič s ribljom paštetom i mandarinu (za dobrobit svoje kože). Osjećam se malo bolje. Nadam se da će Nigel pasti s bicikla i da će ga potom neki kamion sploš- titi kao palačinku. Nikad više neću razgovarati s njim. A znao je da sam zaljubljen u Pandoru! Da sam ja za Božić dobio trkaći bicikl, a ne neku šugavu digitalnu stereo bu­dilicu, ništa se od svega toga ne bi dogodilo.

Ponedjeljak, 26. siječnjaMorao sam napustiti svoju bolesničku postelju i prije ško­le posjetiti Berta Baxtera. Do njega sam putovao cijelu vječ­

21

nost jer sam osjećao malaksalost i morao sam svako toli­ko zastati, ali sam se uz pomoć jedne starice dugih crnih brkova uspio dovući do vrata. Bert Baxter još je bio u kre­vetu, ali mi je dobacio ključ. Sabra je bio zaključan u ku­paonici; režao je i zvučalo je kao da trga ručnike ili tako nekako.Bert Baxter je ležao u prljavom krevetu i pušio, soba je stravično zaudarala. Mislim da je izvor smrada bio sam Bert Baxter. Plahte su izgledale kao da su natopljene krvlju, ali mi je Bart objasnio da je to zbog sendviča od ci­kle koje jede svake večeri. Bila je to najodurnija prostorija koju sam ikada vidio (a meni prljavština i nije tako strana). Bert Baxter dao mi je deset penija i zamolio da mu s kio­ska donesem Morning Star. Znači, uz sve ostalo, još je i komunist! Obično mu Sabra donosi novine, ali je za kaznu zatvoren zato što je izgrizao sudoper.Prodavač novina zamolio me da Bertu Baxteru odnesem račun (za novine je dužan £31.97), no kad sam mu ga dao, stari je rekao: »Ulickani škiljavi sroljo«, nasmijao se i po­derao račun. Kasnio sam u školu tako da sam morao otići u tajništvo škole i upisati se u knjigu kašnjenja. 1 to mi je zahvalnost za trud dobrog samari tanca! A nisam ni izo­stao s matke! Vidio sam Pandoru i Nigela kako si nehigi­jenski blizu stoje u redu u blagovaonici, ali sam ih nam­jerno ignorirao.Gospodin Lucas pao je u napušteničku postelju pa se stara skrbi za njega kad završi s poslom. Ona je jedina osoba ko­ju on pristaje vidjeti. Pa kad će stara onda naći vremena za skrb o meni i starom?

Stari se duri, mislim da je ljubomoran zato što gospodin Lucas ne želi vidjeti njega.PONOĆ. Laku noć, Pandora, ljubavi moja kose boje meda.

XXXXXXXXX

Utorak, 27. siječnjaDanas je na likovnom bila ludnica. Narisao sam usamlje­nog dječaka kako stoji na mostu. Dječaku je netom prvu ljubav oteo bivši najbolji prijatelj. Nekadašnji najbolji pri­jatelj utapa se u nabujaloj rijeci. Dječak promatra kako u vodama nestaje njegov bivši najbolji prijatelj. Bivši najbolji prijatelj bio je pomalo nalik na Nigela. Dječak je pomalo nalikovao meni. Gđa. Fossington-Gore izjavila je kako mo­ja slika »ima dubinu«, kao i rijeka. Ha! Ha! Ha!

Srijeda, 28. siječnjaPOSLJEDNJA ČETVRT

Jutros sam se probudio pomalo prehlađen. Zamolio sam staru da mi napiše ispričnicu za tjelesni. Odgovorila je ka­ko odbija više i dan muljati za mene! Kako bi se njoj sviđa­lo trčkarati okolo po blatnom igralištu po ledenoj kiši, sa­mo u dresu i majici bez rukava? Kad me lani za Dan ško­le došla gledati kako se utrkujem u tronogoj utrci, imala je i krzneni kaput i dekom si je omotala noge, a bio je tek li­panj! Nema veze, stara je cijelu stvar ionako zažalila jer smo igrali ragbi pa mi je oprema za tjelesni bila tako blat­na da je začepila odvodno crijevo perilice za rublje.

Zvao je veterinar i zahtijevao da pokupimo psa iz bolnice. Tamo je već devet dana. Stari kaže kako će tako morati i ostati do sutra dok ne dobije plaću. Veterinar prima samo gotovinu, a stari je nema.Pandora! Zašto?

Četvrtak, 29. siječnjaVratio se glupi pas. Nema šanse da ga odvedem u šetnju dok mu ne izraste dlaka na obrijanim šapama. Stari je bio sav blijed kad se vratio od veterinara i samo je ponavljao

»Bačena lova, bačena lova«, dodavši da se od sada psa smije hraniti samo ostacima s njegova tanjura.Znači da će pas uskoro skapati od gladi.

Petak, 30 siječnjaPrljavi komunist Bert Baxter je zvao školu i žalio se što sam škare za živicu ostavio na kiši! Tvrdi da su sad posve hrđave. Želi naknadu štete. Rekao sam gospodinu Scruto- nu, ravnatelju, da su takve i bile, ali sam odmah skužio da mi ne vjeruje. Održao mi je predavanje o tome kako je sta­rim ljudima teško sastaviti kraj s krajem. Zapovijedio mi je da odem do Berta Baxtera i očistim i naoštrim škare za živicu. Došlo mi je da ispričam ravnatelju sve o groznom Bertu Baxteru, ali u gospodinu Scrutonu ima nešto zbog čega se sav zablokiram. Mislim da je to zbog načina na ko­ji mu se iskolače oči kad pobjesni.Na putu do Berta Baxtera vidio sam staru i gospodina Lu- casa kako zajedno izlaze iz kladionice. Domahivao sam im i dovikivao, ali mislim da me nisu mogli vidjeti. Drago mi je što je gospodinu Lucasu bolje. Bert Baxter nije otvorio vrata. Možda je mrtav.Pandora! I dalje si mi u mislima, komad.

Subota, 31. siječnjaVeć je gotovo veljača, a ja još uvijek nemam kome poslati čestitku za Valentinovo.

Nedjelja, 1. veljačeČETVRTA PO BOGOJAVLJENJU

Sinoć je kasno dolje bila silna galama. Netko je prevrnuo koš za smeće u kuhinji i stalno su lupali stražnjim vratima.

Kad bi bar moji starci bili malo obazriviji, ipak sam ja u os­jetljivom emocionalnom razdoblju i treba mi sna. Ipak, ne očekujem da će oni znati kako je to kad si zaljubljen. U braku su četrnaest i pol godina.

Popodne sam svratio do Berta Baxtera, ali je, Bogu hvala, otišao u Skegness s penzićima. Sabra je provirivao kroz prozor dnevne sobe. Pokazao sam mu prstima slovo V. Na­dam se da to neće zapamtiti.

Ponedjeljak, 2. veljačePRIKAZANJE GOSPODNJE - SVIJEĆNICA

Vratila se gospođa Lucas! Vidio sam je kako čupa sadnice i grmlje iz zemlje i stavlja ih u stražnji dio kombija, kamo je potom ukrcala i sav vrtlarski alat i odvezla se. Na kom­biju je pisalo »Nezavisna ženska kuća«. Gospodin Lucas je došao k nama razgovarati sa starom, pa sam sišao kako bih ga pozdravio, ali bio je previše uzrujan pa me uopće ni­je primijetio. Pitao sam staru hoće li se danas ranije vrati­ti s posla, dosta mi je toga što moram čekati večeru. Nije se vratila ranije.

Nigela su danas izbacili iz školske blagovaonice jer je op­sovao pohane hrenovke, rekao je da su »sve sama jaja, a hrenovki ni u snu«. Mislim da je gospođa Leech napravila pravu stvar kad ga je izbacila, ipak se negativno izražavao o jelu u školi pred prvim razredima! Mi iz viših razreda moramo biti primjer. Panđora je pokrenula peticiju protiv pohanih hrenovki. Ja je neću potpisati.

Danas su opet Dobri samaritanci na djelu, tako da moram obići Berta Baxtera. Nisam bio na testu iz matiše! Ha! Ha! Ha! Bert mi je donio komad slomljene stijene iz Skegnessa, suvenir, i ispričao mi se što je zvao školu zbog škara za živicu. Rekao je da je bio usamljen i da je želio čuti ljudski glas. Da sam ja najusamljeniji na svijetu, školu ipak ne bih

25

zvao. Nazvao bih točno vrijeme; priča s tobom svakih de­set sekundi.

Utorak, 3. veljačeStara već danima nije obavila nikakav pošteni kućanski posao. Samo odlazi na posao, tješi gospodina Lucasa, čita i puši. Starom je otišao ležaj na radilici motora. Morao sam mu pokazati gdje stoji bus. Stari magarac od četiri banke, a ne zna gdje je busna stanica! Izgledao je kao kakav odr- panac, sve me bilo sram da će me još netko vidjeti s njim. Jedva sam dočekao da dođe bus. Doviknuo sam mu kroz prozor da ne može sjediti na donjoj etaži i pušiti, ali mi je samo odmahnuo i pripalio jednu. Za to se plaća pedeset funti globe! Da sam ja neka autobusna vlast, oglobio bih pušače s tisuću funti i natjerao ih da pojedu po dvadeset najjadnijih cigareta bez filtera.

Stara čita Ženskog eunuha Germaine Greer. Kaže da je to ona vrsta knjige koja ti promijeni čitav život. Moj nije promijeni­la. Valjda jer sam je samo prolistao. Prepuna je prostota.

Srijeda, 4. veljačeMLAĐAK

Moja prva polucija! Znači da je stara bila u pravu za Žen­skog eunuha. Uistinu mi je promijenio život.

Prišt se smanjio.

Četvrtak, 5. veljačeStara je kupila nekakav kombinezon kakav nose sobosli­kari i dekorateri. Kroz njega joj se vide gaćice. Nadam se da ga neće nositi vani.

Sutra ide probušiti uši. Mislim da se pretvara u rasipnicu. Nigelova stara je rasipnica. Njima stalno dolaze opomene pred isključenje zbog neplaćenih računa za struju i tome slično, a sve zbog toga što Nigelova stara svaki tjedan ku­puje po par cipela s visokom petom.

Baš me zanima na što odlazi naš dječji doplatak. Po zako­nu bi trebao biti moj. Sutra ću pitati staru.

Petak, 6. veljačeKRUNIDBA KRALJICE, 1952.

Koma je kad ti stara radi. Dojuri kući s velikim vrećicama iz dućana, spremi neku klopu i onda jurca okolo, pirlitajući se. No još uvijek ni prstom ne mrdne po kući prije nego ode tješiti gospodina Lucasa. Po mojim je saznanjima šnitica slanine uglavljena između štednjaka i hladnjaka već tri da­na!

Danas sam je pitao za dječji doplatak, na što se ona na­smijala i rekla da ga troši na gin i cigarete. Ako je čuju oni iz socijalne službe, nagrabusila je!

Subota, 7. veljačeStarci su satima i bez prestanka galamili jedno na drugo. Počelo je zbog slanine na stranici hladnjaka i nastavilo ti­me koliko će koštati popravak tatina auta. Otišao sam u svoju sobu i na gramofon stavio Abbinu ploču. A stari je imao dovoljno drskosti treskom otvoriti moja vrata i tražiti me da to stišam. Jesam. Kad je sišao, ponovno sam poja­čao.

Nitko ništa nije pripremio za večeru, pa sam otišao po pomfri i umak od soje u kinesku pečenjarnicu. Sjeo sam u kućicu na busnoj stanici i to pojeo, te tumarao okolo sav

27

tužan. Vratio se kući. Nahranio psa. Pročitao dio Ženskog eunuha. Osjećao se čudno. Otišao u krpe.

Nedjelja, 8. veljačePETA PO BOGOJAVLJENJU

Jutros je stari došao u moju sobu i rekao da bi želio poraz­govarati sa mnom. Pregledao je zbirku isječaka o Kevinu Keeganu, džepnim nožićem pritegnuo kvaku na vratima mojeg ormara i pitao me kako je u školi. Potom je rekao ka­ko mu je žao zbog one jučerašnje deračine, dodavši kako stara i on »prolaze omanju krizu«. Pitao me želim li ja što­god reći. Odgovorio sam mu kako mi je dužan trideset i dva penija za kineski pomfri i umak od soje. Dao mi je funtu. Tako sam zaradio šezdeset osam penija.

Ponedjeljak, 9. veljačeJutros je pred kućom gospodina Lucasa osvanuo kamion za selidbe. Gospođa Lucas je uz pomoć još nekoliko žena iz­nosila namještaj iz kuće i slagala ga na pločnik. Gospodin Lucas je cijelu paradu promatrao s prozora spavaće sobe. Doimao se pomalo prestrašeno. Gospođa Lucas se smijala i prstom pokazivala na njega, na što su se sve ostale žene počele smijati i pjevati »Zašto je rođen tako lijep?«.

Stara je nazvala gospodina Lucasa i pitala ga kako je. Od­govorio joj je da danas ne ide na posao jer mora držati stražu ispred gramofona i ploča, da mu ih žena ne odnese. Stari je pomogao gospođi Lucas utovariti plinski štednjak u kamion, a potom se zajedno sa starom otputio do busne stanice. Hodao sam iza njih jer je stara imala nekakve du­gačke viseće naušnice, a starom su se odfrkale nogavice na trapkama. Počeli su se oko nečega svađati pa sam prešao na drugu stranu ceste i u školu otišao zaobilaznim putem.

Danas je Bert Baxter bio posve podnošljiv. Pričao mi je o Prvom svjetskom ratu, o tome kako mu je život spasila Bi­blija koju je uvijek nosio u džepu košulje. Pokazao mi ju je, bila je tiskana 1956. Mislim da je Bert lagano posenilio.

Pandora! Sjećanje na tebe je mučenje koje ne prestaje.

Utorak, 10. veljačeGospodin Lucas ostat će kod nas dok ne nabavi nešto nam­ještaja.

Stari je otišao u Matlock pokušati nekom velikom hotelu prodati termoakumulacijske peći

Krepala nam je peć za centralno. Smrzavamo se.

Srijeda, 11. veljačePRVA ČETVRT

Stari je nazvao iz Matlocka i obavijestio nas kako je izgu­bio svoju kreditnu karticu i večeras se ne može vratiti kući. Potom su stara i gospodin Lucas probdjeli čitavu noć po­kušavajući popraviti peć. Sišao sam oko deset kako bih im pomogao, ali su se vrata nekako zaglavila. Gospodin Lucas mi je rekao kako ih baš sad ne može otvoriti jer je popra­vak u kritičnoj fazi, a stara mu pomaže i ima pune ruke posla.

Četvrtak, 12. veljačeLINCOLNOV ROĐENDAN

Večeras sam otkrio staru kako u kupaonici boji kosu. Ka­kav šok! Trinaest sam godina i % mislio da mi je mama crvenokosa, a sad saznam da joj je kosa svijetlosmeđa. Sta­ra me zamolila da ne kažem starom. U kakvom li je samo

29

jadnom stanju taj njihov brak! Pitam se kuži li stari da sta­ra nosi podstavljene grudnjake? Ne vješa ih s ostalim rub­ljem, ali sam ih ja vidio zagurane u kut otvora za ventila­ciju. Pitam se kakve li još tajne stara skriva?

Petak, 13. veljačeDanas mi je zaista komatozan dan!Pandora više ne sjedi pokraj mene na zemljopisu. Ali zato sjedi Barry Kent. Stalno je prepisivao od mene i pucao mi balone od žvakaće gume u uho. Tužio sam ga gospođi Elf, ali se i ona boji Barryja Kenta, tako da mu ništa nije rekla.

Pandora je danas izgledala fenomenalno, imala je suknju s rasporom, tako da su joj se vidjele noge. Na jednom kolje­nu ima krastu. Oko zglavka si je omotala Nigelov navijač­ki šal, no to je vidjela gospođa Elf i rekla joj neka ga ski- ne. Gobpuuct Eli Se ne buji FanuOić. Poslao sam juj CcStitku za Valentinovo (Pandori, ne gospođi Elf).

Subota, 14. veljačeVALENTINOVO

Dobio sam samo jednu čestitku za Valentinovo. Bila je na­pisana maminim rukopisom, tako da se ni ta ne računa. Staroj su isporučili jednu divovsku čestitku, bila je tako ve­lika da su je do vrata morali dopremiti poštanskim kombi­jem. Silno se zarumenjela kad je otvorila čestitku i vidjela što unutra piše. Za krepat. Unutra je veliki slon od svile surlom držao buket plastičnih ruža, a iz usta mu je izlazio mjehur u kojem je pisalo »Bok, medena! Nikad te neću za­boraviti!«. Nije bilo potpisa, već samo srčeka ispisana ime­nom moje stare »Pauline«. Čestitka od starog bila je zbilja mala, s narisanim purpurnim cvjetovima. Stari je unutra napisao »Pokušajmo ponovno«.

A ja sam u Pandorinu čestitku napisao pjesmicu:

Pandora!Obožavam te.Preklinjem te.Primijeti me.

To sam napisao lijevom rukom, da ne skuži da je od mene.

Nedjelja, 15. veljačeSEDAMDESETNICA

Sinoć se gospodin Lucas odselio natrag u svoju praznu kuću. Valjda mu je dosta sve te galame oko slonovske če­stitke. Objasnio sam starome da stara ništa ne može ako ima tajnog obožavatelja. Stari se samo posprdno nasmijao i odgovorio: »Sinek, moraš još puno toga naučiti.«Na ručak sam odmaglio k baki. Pripremila mi je poštenu nedjeljnu klopu, s umakom i posebnim porcijama priloga. I nikad joj nije teško skuhati pravu kremu od jaja.Poveo sam i psa, pa smo svi pošli u šetnju, da nam se ručak malo slegne.Baka od onog incidenta s puloverima nije ni riječi prozbo­rila sa starom. Veli da »više neće nogom kročiti u tu kuću!«. Pitala me vjerujem li u život nakon smrti. Odgovo­rio sam da ne vjerujem, na što mi je baka rekla da se pri­družila Sprirtualističkoj crkvi i čula djeda kako priča o svo­joj rabarbari. A on je mrtav već četiri godine!!! U srijedu će ponovno pokušati stupiti s njime u vezu i htjela bi da idem s njom. Još je dodala kako vidi auru oko mene.Pas se umalo zadavio pilećom kosti, ali smo ga okrenuli naglavačke i snažno ga izbubetali po leđima tako da je kost ispala. Ostavio sam psa kod bake da se malo oporavi. Potražio sedamdesetnicu u džepnom rječniku. Nije pisalo. Pogledat ću u školski rječnik, sutra.

31

Čitavu vječnost ležao budan razmišljajući o Bogu, Životu i Smrti i Pandori.

Ponedjeljak, 16. veljačeSJEĆANJE NA VVASHINGTONOV ROĐENDAN

Pismo od BBC-a!H Bijela izduljena omotnica, s crvenim BBC slovima. A na njoj na mjestu primatelja piše moje ime i adresa! Je li moguće da doista žele moje pjesme? Ali, ne. Ipak, pismo je pismo, od nekog tipa imenom John Tyde~ man, a napisao je ovo:

Dragi Adriane Mole,

Zahvaljujem ti za pjesme koji si poslao BBC ju, a koje su nekako završile na mojem stolu. Pročitao sam ih s velikim zanimanjem i, uzevši u obzir tvoje nježne godi­ne. moram priznati da obećavaju. No, još uvijek ne po­kazuju dovoljnu kvalitetu da bismo ih uključili u neki od naših tekućih programa poezije. Jesi li razmišljao o tome da ih ponudiš svojem školskom listu ili lokalnom Glasu koncila? (Ako takav postoji.)

Jednako ti tako predlažem da ubuduće, budeš li BBC ju želio poslati neki od svojih radova, pjesme otipkaš i zadržiš kopiju. BBC inače ne prima rukom pisane rado­ve. Tako sam, unatoč urednosti, imao problema s iden­tifikacijom nekih riječi - naročito na kraju jedne pjesme pod nazivom »Pipa« gdje se nalazi poprilično gadna packa zbog koje se razlila tinta. (Mrlja od čaja ili suza? Ili se možda »prelila pipa« iz tvoje pjesme?)

Ako namjeravaš nastaviti literarnu karijeru, predlažem ti da poradiš na debljini kože kako bi se lakše i dojsto-

janstvenijc nosio s neizbježnom navalom odbijanja svo­jih djela u budućnosti, uz najmanju moguću osobnu bol.

Najljepše želje za tvoje predstojeće književne napore - i iznad svega, puno sreće!

P.S. U prilogu ti šaljem pjesmu nekog Johna Molea kojaje objavljena u ovotjednom Pjesničkom dodatku Timesa.

Jeste li u rodu? Jako je dobra.

Stara i stari zbilja su impresionirani. Pod nastavom sam stalno vadio pismo i čitao ga. Nadao sam se da će nekome od nastavnika sinuti da ga pročita, ali nije nikome. Pročitao ga je Bert Baxter dok sam prao njegovo ogavno posuđe. Rekao je kako »na BBC-ju sjedi samo hrpa nar- kića!«. Nekoć je ujak njegova šogora stanovao odmah vra­ta do žene koja je tamo posluživala čaj, tako da Bert zna sve o BBC-ju.Pandora je dobila sedamnaest čestitki za Valentinovo. Ni- gel ih je dobio sedam. Čak je i Barry Kent koga svi mrze do­bio tri! Kad su mene pitali koliko sam ih dobio, samo sam se smješkao. Nema veze, kladim se da sam jedini na školi dobio pismo od BBC-ja.

Utorak, 17. veljačeBerry Kent mi je rekao kako će me »zgaziti« ako mu svaki dan ne dam četvrt funte. Uredno sam mu odgovorio da samo gu­bi vrijeme kad od mene nasiljem pokušava izmusti lovu. Ni­kad nemam ni lipice. Džeparac mi stara stavlja ravno na šted­nu knjižicu i svaki mi dan daje petnaest penija za čokoladicu Mars. Berry Kent je na to rekao kako ću mu morati dati lovu za užinu! A rekao sam mu da to stari plaća čekom, jer se ci­jena popela na pola funte dnevno, na što me opalioudaljio se govoreći: »Zato ovoga ima u izobilju.« Otišao sam se prijaviti za raznošenje novina.

Srdačno tvoj, John Tydeman

Srijeda, 18. veljačeUŠTAP

Probudio se od boli u testisima. Rekao staroj. Htjela je po­gledati, ali joj nisam dao, pa je samo rekla neka onda izdržim. Nije mi htjela napisati ispričnicu za tjelesni, pa sam opet morao gacati po blatu. Barry Kent mi je tijekom ragbija stao na glavu. Vidio ga je gospodin Jones i poslao ga u svlačionicu.Da bar imam neku bezbolnu boleštinu tako da mogu izo- stajati s tjelesnog. Posve bi mi dobro sjela kakva srčana mana.Doveo psa od bake, okupala ga je i uredila. Miriši kao par- fumerija.Otišao sam na sastanak Spiritualista s bakom, živa gerija­trija. Neki je luđak ustao i izjavio kako mu je u glavi radio koji mu govori što treba raditi. Nitko se na to nije ni osvr­nuo, pa je opet sjeo. Neka je Aiice lonks počela krkijati i kolutati očima, razgovarajući s nekim Arthurom Mayfiel- dom, ali se moj djed nije javljao. Baka je bila nekako tužna kad smo stigli kući pa sam joj napravio šalicu kakaa. Dala mi je pola funte. Potom sam otišao kući sa psom.Počeo sam čitati Životinjsku Jarmu Georgea Orwella. Mis­lim da ću biti veterinar kad odrastem.

Četvrtak, 19. veljačeROĐEN PRINC ANDREW, 1960.

Princu Andrewu sve je ružičasto, njega štite tjelesni čuva­ri. Njemu Barry Kent ne mažnjava lovu. Kako dugo može trajati pola funte? Da bar znam karate, začepio bih ja nje­mu gubicu.Kod kuće je sve tiho, starci više ni ne razgovaraju.

Petak, 20. veljačeBarry Kent je pod zemljopisom rekao gospođi Elf »neka se goni«, pa ga je ona poslala gospodinu Scrutonu koji će ga kazniti. Nadam se da će dobiti šibom pedeset puta. Sprija- teljit ću se s Craigom Thomasom. On je jedan od najkrup­nijih na našoj godini. Danas sam mu pod pauzom kupio čokoladicu Mars. Pravio sam se da mi je zlo i da je sam ne mogu pojesti. Rekao je: »Fala, Moley.« Tad mi se prvi put obratio. Odigram li ovo pametno, mogao bih se naći u nje­govoj družini. Onda se Barry Kent više ne bi usudio ni tak­nuti me.Stara čita još jednu knjigu o seksu, zove se Drugi spol, one žabarke Simone De Beauvoir. Ostavila ju je na stoliću za kavu u dnevnoj sobi gdje ju je svatko mogao vidjeti, čak i moja baka!

Subota, 21. veljačeUsnuo divan san u kojem Sabra divljački izgriza Barryja Kenta. Sve su to promatrali gospodin Scruton i gospođa Elf. I Pandora je bila tamo, u suknji s rasporom. Savila je ruke oko mojega vrata i rekla: »Ja sam drugoga spola.« Potom sam se probudio i utvrdio da sam upravo doživio svoju dru­gu N. R Moram staviti pidžamu u perilicu da stara ne skuži. Danas sam se dobro zagledao u svoje lice u zrcalu u ku­paonici. Imam još pet prišteva poput onoga na bradi. Ne­koliko dlaka iznad gornje usne. Izgleda da ću se uskoro morati početi brijati.Otišao sa starim do mehaničara, očekivao je da će danas moći podići auto, ali još nije popravljen. Svi su dijelovi na radnome stolu. Starom su se oči napunile suzama. Bilo me sram. Otišli smo u trgovinu. Stari je kupio limenke lososa, rakovice i škampe, te čokoladnu tortu i neki ogavni bijeli sir prekriven sjemenkama grožđa. Kad smo došli kući, stara

35

je pošizila jer je zaboravio kruh, maslac i toaletni papir. Iz­javila je kako nema šanse da ponovno ide sam u kupnju. To ga je malo oraspoložilo.

Nedjelja, 22. veljačeŠEZDESETNICA, 60 dana prije Uskrsa

Stari je sa psom otišao u ribičiju. Gospodin Lucas je došao na ručak i ostao do večere. Pojeo je tri šnite čokoladne tor­te. Igrali smo Monopoly. Bankar je bio gospodin Lucas. Stara je stalno završavala u zatvoru. Pobijedio sam jer sam se jedini pošteno posvetio igri. Stari je ušao na prednja vra­ta, gospodin Lucas izašao na stražnja. Stari je izjavio kako se čitav dan veselio čokoladnoj torti. Od koje nije ostala ni mrvica. Ni u što cijeli dan nije zagrizao, niti je njemu išta grizlo. Stara mu je za večeru poslužila sir sa sjemenkama grožđa na raženim krekerima. Bacio ih je u zid rekavši ka­ko nije ****** miš nego je ****** muškarac i već dugo ništa nije ********! Na to su mene poslali iz sobe. Užasno je vla­stitu staru čuti kako psuje. Smatram da su za to krive sve one knjige koje čita u zadnje vrijeme. Još mi nije izglačala uniformu za školu, nadam se da će se toga sjetiti.

Noćas sam ostavio psa neka spava u mojoj sobi, ne pod­nosi svađu.

Ponedjeljak, 23. veljačeDobio pismo od gospodina Cherryja, prodavača novina, u kojem me obavještava kako sutra mogu početi s raznoše- njem novina. Na žalost!

Bert Baxter je zabrinut za Sabru jer ništa ne jede i nikoga ne pokušava ugristi. Zamolio me da ga odvcdcm veterina­ru na pregled. Odvest ću ga sutra ako mu se stanje ne po­boljša.

Dosta mi je pranja kod Berta. On valjda živi samo od pečenih jaja, a to nije baš pjesma oprati u hladnoj vodi i bez deterdženta. 1 nikad nema suhe krpe. Zapravo, krpa uopće nema, a Sabra je potrgao sve ručnike, tako da ne znam kako se Bert uopće može oprati! Mislim da ću naz­vati centar za socijalnu skrb i pitati ima li on pravo na pomoć u kući.

Moram se usredotočiti na ocjene ako želim biti veterinar.

Utorak, 24. veljačeSV. MATE]

Ustao u šest zbog raznošenja novina. Dobio sam Aveniju brijestova. Sama krema. Tamo čitaju samo teške novine: Times, Daily Telegraph, Guardian. To se samo meni može dogoditi!

Bert kaže da se Sabra bolje osjeća, pokušao je ugristi mlje­kara.

Srijeda, 25. veljačeVečeras rano u krpe zbog novina. Isporučio sam, osim no­vina, i dvadeset pet časopisa Punch.

Četvrtak, 26. veljačeDanas su se novine pomiješale. Avenija brijestova dobila je Sun i Mirror, a ulica Corporation Row teške novine.

Ne kužim zašto su svi onako pošizili. Čovjek bi pomislio da će im za promjenu biti drago pročitati nešto drugo.

37

Petak, 27. veljačePOSLJEDNJA ČETVRT

(JUNIOR

Jutros rano ugledao sam Pandoru kako šeće prilazom Ave­nije brijestova 69. Bila je odjevena u jahaće hlače i šešir, ta­ko da sigurno nije išla u školu. Nisam joj se javio. Ne želim da sazna kako obavljam manualne poslove.

Sad znam gdje Pandora stanuje! Dobro sam razgledao nje­zinu kuću. Puno je veća od naše. hna drvene rolete na svim prozorima, a prostorije nalikuju na prašumu zbog svih tih biljaka unutra. Provirio sam kroz otvor za pisma i vidio go­lemu riđu mačku kako nešto jede s kuhinjskoga stola. Oni dobivaju Guardian, Punch, Private Eye i New Society. Pan­dora čita Jackie, strip za cure; nije intelektualka kao ja. No sumnjam da je to i žena Malcolma Muggeridgea.

Pandora ima malu, bucmastu kobilu, zove se Cvjetana. Hrani je i svako jutro tjera da preskakuje bačvice. To znam zato što sam se sakrio iz volva njezina oca i slijedio je do livade pokraj stare željezničke pruge. Sakrio sam se iza ne­kakve stare olupine u kutu livade i promatrao je. Užasno dobro izgleda u opremi za jahanje, grudi joj se ludo tresu. Uskoro će morati početi nositi grudnjak. Srce mi je kucalo u grlu tako glasno da sam se osjećao kao zvučnik na gra­mofonu, pa sam otišao prije negoli me čula.

Ljudi su se žalili da su im kasnile novine. U torbi mi je ostao jedan Guardian viška pa sam ga odnio kući. Prepun je pravopisnih pogrešaka! Živi užas kad čovjek pomisli na to koliko je ljudi koji znaju pisati bez posla.

38

Nedjelja, 1. ožujkaPREDESETNICA, SV. DAVID

Prije raznošenja novina odnio sam malo šećera Cvjetani. To me nekako približilo Pandori.Istegnuo sam leđa tegleći sve one nedjeljne novinske do­datke. Preostali Sunday People odnio staroj na dar, na što je ona rekla da time može samo obložiti kantu za smeće. Za šest jutara dobio sam svoje dvije funte i šest penija, či­sto robovlasništvo! A Barryju Kentu još moram dati pola od toga. Gospodin Cherry je rekao kako mu se stanar iz Avenije brijestova s broja 69 žalio da jučer nije dobio Guar­dian. Gospodin Cherry uz isprike mu je poslao Daily Ex- press, no Pandorin stari je novine donio natrag izjavivši da mu je »bolje bez njih«.Danas se nisam zamarao čitanjem novina, već mi ih je navrh glave. Moj se nedjeljni ručak sastojao od kineske hrane i prokulica.Kad je stari otišao baki, svratio je gospodin Lucas. U reve­ru sportske jakne imao je zataknut plastični sunovrat. Nemam ni jedan jedini prišt! Ovaj jutranji zrak zbilja čini čuda.

Ponedjeljak, 2. ožujkaStara je upravo ušla u moju sobu i rekla kako mi mora reći nešto grozno. Sjeo sam u krevetu i nabacio smrtno ozbilj­nu facu, tek za slučaj da joj je preostalo šest mjeseci živo­ta ili su je ulovili kako krade po dućanima ili nešto tome slično. Petljala je nešto oko zavjesa, čitav mi Concorde po- sula pepelom s cigarete i stala nešto mrmljati o »odnosima odraslih« i tome kako je »život komplicirana stvar« i »ona se još traži«. Rekla je kako sam joj drag. Drag!!! I bilo bi joj užasno kad bi me povrijedila. A onda je dodala da je za ne­ke žene brak poput zatvora. I da ona hoće van.

39

Brak nije nimalo nalik na zatvor! Žene se svakoga dana pušta po dućanima i tim stvarima, podosta njih čak odlazi i na posao. Mislim da je stara prilično teatralno raspolože­na.

Završio sam Životinjsku Jarmu. Silno je simbolična. Ra­splakao sam se kad su Boxera odveli veterinaru. Od sada pa nadalje odnosit ću se prema svinjama s prezirom koji zaslužuju. Bojkotiram sve oblike svinjetine.

Utorak, 3. ožujkaPOKLADNI UTORAK

Danas sam Barryju Kentu dao njegovu reketašku lovu. Ne znam kako onda itko može reći da ima Boga. Jer, da ga ima, sigurno ne bi dopuštao da takvi poput Barryja Kenta okolo maltretiraju intelektualce? Zašto su krupniji klinci netrpeljivi prema sitnijima? Možda im se mozak zbilja istroši dodatnim naporima koje mora ulagati u izgradnju većih kostiju i sve ostalo ili krupniji klinci imaju oštećenje mozga zbog sveg tog sporta u koji se upuštaju ili možda tek, krupniji klinci vole maltretažu i tučnjavu. Time bih se mogao baviti na faksu.

Objavit ću svoje teze i jedan ću primjerak poslati Barryju Kentu. Možda će tada znati čitati.

Stara je zaboravila da je danas dan za palačinke. Podsjetio sam je na to u jedanaest navečer. Siguran sam da su joj nam­jerno zagorjele. Za mjesec dana imat ću četrnaest godina.

Srijeda, 4. ožujkaPEPELNICA

Jutros sam se gadno šokirao. Odnio sam svoju praznu tor­bu za novine gospodinu Cherryju i vidio gospodina Lucasa kako gleda one časopise na najvišoj polici. Stajao sam iza

jedne police s ljubićima i točno vidio da je uzeo Big and Bouncy, platio i izašao iz dućana s časopisom skrivenim u kaputu. Big and Bouncy krajnje je nepristojan, golišav ča­sopis. Pun je odvratnih slika. Ovo bih trebao napomenuti staroj.

Četvrtak, 5. ožujkaStari je danas pokupio auto od mehaničara. Čitava ga je dva sata lickao i divio mu se. Primijetio sam da mu na stražnjem prozoru nedostaje priljepljena ruka koja maše koju sam mu poklonio za Božić. Rekao sam mu neka se po­tuži mehaničaru, ali je odgovorio kako ne želi dizati frku. Isprobali smo auto odvezavši se do bake. Poslužila nas je nekim toplim napitkom i komadom očajnog kolača sa zači­nima. Nije pitala za staru i konstatirala je kako je stari sav usukan i kako ga treba »malo udebljati«.

Ispričala mi je da su Berta Baxtera izbacili iz udruženja penzionera zbog ponašanja na izletu u Skegnessu. Bus ga je čekao dva sata na kolodvoru. Poslali su potragu po bir­tijama za njim, ali se u međuvremenu Bert vratio, pijan, ali sam, kad su poslali drugu potragu po onu prvu. Na kraju su po sve zajedno morali poslati policiju kojoj su trebali sa­ti da prikupi sve odlunjale penzionere i utrpa ih u bus.

Baka je rekla kako se izlet pretvorio u noćnu moru. Svi su se penzioneri međusobno posvađali. Bert Baxter je reciti­rao prostu pjesmu o Eskimu, a gospođa Harriman se nez­godno okrenula pa su joj morali otpustiti korzet.

Dva su penzionera nakon tog izleta preminula, za što je ba­ka krivila Berta Baxtera izjavivši, »Kao da ih je svojim ru­kama ubio«, no meni se više činilo da ih je prije dokrajčio hladan vjetar u Skegnessu. Pobunio sam se: »Bert Baxter nije tako loš kad ga malo bolje upoznaš.« Baka je rekla ka­ko ne shvaća kako je dragi Bog mogao uzeti mojega djeda,

41

a ostaviti takvu ništariju poput Baxtera. Potom je čvrsto stegnula usne i stala oči tapkati rupčićem pa smo otišli. Stare nije bilo kad smo se vratili kući, priključila se nekoj ženskoj grupi.Čuo sam staroga kako autu kaže »laku noć«. Prolupao je!

Petak, 6. ožujkaMLAĐAK

Gospodin Cherry vrlo je zadovoljan mojim radom i povećao mi je plaću za dva i pol penija na sat. Ponudio mi je i večernju turu po Corporation Rowu, ali sam odbio ponudu. U Corporation Row općina smješta problematične stanare. Barry Kent živi na broju 13.Gospodin Cherry mi je dao dva stara broja časopisa Big and Bouncy. Rekao mi je neka ne kažem staroj. Kao dai n a r p h i h ! Q n r p m i n c a m i h n n H m p r l r a r M n r m a l n n i p H a i n -“—~~ .......................r ~ —---------------------------------------- 1—

telektualce poput mene zanima seks. Trebali bi se sramiti samo obični ljudi, kakav je gospodin Lucas.Nazvao sam danas centar za socijalnu skrb i pitao za po­moć u kući za Berta Baxtera. Slagao sam i rekao kako sam mu unuk. U ponedjeljak će poslati socijalnog radnika da ga obiđe.U knjižnici posudio Rat i mir na iskaznicu staroga. Svoju sam izgubio.Poveo psa da se upozna s Cvjetanom. Dobro su se složili.

Subota, 7. ožujkaVratio se u krpe kad sam podijelio novine i tamo ostao ci­jelo jutro čitajući Big and Bouncy. Još se nikad u životu ta­ko nisam osjećao,Otišao sa starcima kupiti namirnice, ali žene su me tamo podsjećale na Big and Bouncy, čak i one starije od trideset!

42

Stara je rekla kako izgledam kao da imam temperaturu i groznicu, pa me poslala neka psu u autu u garaži na kat pravim društvo.

Pas je već imao društvo, lajao je i zavijao tako glasno da se oko auta skupila gomila ljudi govoreći »jadan mali« i »ka­ko ga je okrutno ostaviti tako svezanog«. Psu se vezica za­plela oko mjenjača i već je izbuljio oči. Kad me ugledao, po­kušao je skočiti, gotovo počinivši samoubojstvo.

Pokušao sam ljudima objasniti da se spremam biti vetari- nar kad odrastem, ali me nitko nije želio slušati, a spo­minjalo se i Društvo za zaštitu životinja. Auto je bio zaklju­čan tako da sam morao provaliti kroz prozorčić i otključa­ti vrata provukavši ruku unutra. Pas je poludio od sreće kad sam ga oslobodio, pa su se ljudi razišli. No stari se ni­je izbezumio od sreće kad je vidio štetu, pošizio je od bije­sa. Pobacao je vrećice iz dućana, razbio jaja, zdrobio kolače i do kuće vozio prebrzo. Na putu do doma vladao je muk, samo se pas smješkao.

Završio Rat i mir, nije loš.

Nedjelja, 8. ožujkaPRVA KORIZMENA

Stara pohađa trening za žene o stjecanju samouvjerenosti. Muškarcima je pristup zabranjen. Pitao sam starog što je »trening za stjecanje samouvjerenosti«. Odgovorio je: »Bog zna, ali što god da je, meni se loše piše.«

U nedjelju smo za ručak imali bakalara u umaku,onog koji se kuha u vrećici i pomfri iz pećnice, te kompot od bresaka iz limenke i šlag. Stari je otvorio bocu bijelog vina i dao i meni malo. Ne kužim se puno u vina, ali mi se ovo činilo dobrom godinom. Gledali smo film na telki, kad se vratila stara i počela nas pozivati na red. Rekla je: »Ovdje će se stvari malo izmijeniti«, i tome slično. Potom je otišla u

43

kuhinju i počela pisati tablicu, dijeleći sve kućne poslove na tri dijela. Napomenuo sam da već raznosim novine, brinem se o ostarjelom penzioneru i hranim psa, uza sav školski rad, ali me nije slušala. Zalijepila je tablicu na zid i izjavi­la: »Počinjemo sutra.«

Ponedjeljak, 9. ožujkaDAN COMMONVVEALTHA

Prije raznošenja novina očistio sam zahod, oprao umivao­nik i kadu. Došao kući, napravio doručak, stavio rublje u perilicu, otišao u školu. Dao Barryju Kentu njegovu daću, otišao do Berta Baxtera, čekao socijalnog radnika koji nije stigao, pojeo ručak iz škole. Imali smo domaćinstvo - pri­premali smo pitu od jabuka. Došao kući. Usisao hodnik, dnevni boravak i blagovaonicu. Ogulio krumpir, nasjeckao kupus, porezao prst, isprao krv s kupusa. Stavio odreske u pećnicu, u kuharici potražio recept za umak za pečenje. Napravio ga, riješio se grudica uz pomoć cjedila. Postavio stol, poslužio večeru, oprao posuđe. Zagorene tave ostavio da se namaču. Izvadio oprano rublje iz perilice; sve je po- plavjelo, uključujući bijelo donje rublje i rupčiće. Objesio rublje na sušilicu. Nahranio psa. Izglačao opremu za tjele­sni, očistio tenisice. Napisao domaću zadaću. Odveo psa u šetnju, okupao se. Pospremio kupaonicu. Skuhao tri šalice čaja. Oprao šalice. Otišao u krpe. I baš moja stara mora bi­ti samouvjerena!

Utorak, 10. ožujkaROĐEN PRINC EDWARD, 1964.

Zašto se ja nisam mogao roditi kao princ Edward, a on kao Adrian Mole? Prema meni se ophode kao da sam kmet.

Srijeda, 11. ožujka

Odvukao sam se u školu nakon raznošenja novina i obav­ljanja kućanskih poslova. Stara mi nije htjela napisati ispričnicu za tjelesni, pa sam opremu ostavio kod kuće. Jednostavno se nisam mogao prisiliti na trčkaranje po hladnom vjetru.

Onaj sadist od gospodina Jonesa natjerao me da otrčim kući po opremu. Pas je očito nekako kliznuo iz kuće kad sam odlazio, jer je stajao pred ulazom u školu kad sam ja tamo stigao. Pokušao sam ga ostaviti izvan škole, ali se provukao kroz rešetke i slijedio me na igralište. Utrčao sam u svlačionicu ostavivši ga pred vratima, no njegov je glasni lavež odjekivao školom. Krišom sam se udaljio do igrališta, no pas me spazio i krenuo za mnom, kad je spa­zio nogometnu loptu i priključio se satu tjelesnoga! Pas je fenomenalan igrač, čak se i gospodin Jones smijao sve dok pas nije probušio loptu.

Čitavu je stvar s prozora promatrao gospodin Scruton, bu- Ijavooki ravnatelj. Zapovjedio mi je neka psa odvedem kući. Odvratio sam kako ću u tom slučaju izgubiti mjesto u blagovaonici za ručak, na što je on samo hladno primijetio da će me to onda naučiti da ne dovodim kućne ljubimce u školu.

Gospođa Leech, nadzornica u kuhinji, učinila je nešto zai­sta lijepo. Ostavila mi je na toplome curry i rižu i kolač s grožđicama Pjegavi Dick. Ona ne voli gospodina Scrutona, tako da mi je dala još i veliku kost sa srži za psa.

Četvrtak, 12. ožujkaJutros sam se probudio i spoznao da mi je lice prekriveno golemim crvenim flekama. Stara kaže da mi je to od živa­ca, no ja sam i dalje uvjeren da mi je prehrana nepravilna.

45

U posljednje vrijeme jedemo puno onih polugotovih obroka koji se kuhaju u vrećici u kojoj su i zapakirani. Možda sam alergičan na plastiku. Stara je nazvala ordinaciju dr. Graya ne bi li me naručila za pregled, no on me može primiti naj­ranije u ponedjeljak! Što se njega tiče, mogu imati i neku šugavu smrtonosnu virusnu infekciju i širiti je okolo po susjedstvu! Rekao sam staroj neka kaže kako sam ja hitan slučaj, no odgovorila mi je kako »po običaju, pretjerujem«. Još je rekla kako se od nekoliko točkica osipa ne umire. Ni­sam mogao vjerovati kad je izjavila kako ide na posao, kao obično. Valjda bi joj njezino vlastito dijete trebalo značiti više od posla?Nazvao sam baku koja je stigla taksijem, odvela me svojoj kući i spremila u krevet. Tamo ovo i pišem. Vrlo je čisto i mirno. Imam djedovu pidžamu. Upravo sam pojeo zdjelu juhe od ječma i govedine. Prva poštena hrana u posljednjih nekoliko tjedana.Očekujem gužvu kau slaia dođe kući i skuži da rne nema. No iskreno rečeno, dnevniče dragi, boli me briga.

Petak, 13. ožujkaPRVA ČETVRT

Sinoć je u 23.30 k baki došao liječnik iz hitne u kućni pos­jet. Dijagnosticirao mi je Acne vulgaris. Izjavio je da je to toliko uobičajeno da se smatra normalnim znakom adole­scencije. Smatra da postoji vrlo mala vjerojatnost da patim od neke misteriozne afričke smrtonosne groznice budući da ove godine nisam putovao u Afriku. Rekao je baki neka s prozora i vrata ukloni dezinficirane plahte. Odgovorila mu je da bi željela još jedno mišljenje. Na to je liječnik izgubio živce. Vrlo je glasno viknuo: »Za ime Isusovo, klinjo ima samo nekoliko pubertetskih prišteva!«Baka je rekla kako će se žaliti liječničkom zboru, na što se doktor samo nasmijao i sišao dolje zalupivši vratima. Stari

je svratio prije odlaska na posao i donio mi zadaću iz pri­rode i doveo psa. Rekao mi je da će me prebiti na mrtvo ime ako se do njegova povratka s posla u vrijeme ručka ne dignem iz kreveta.Baku je odveo u kuhinju i glasno porazgovarao s njom. Čuo sam ga kako kaže: »Stvari između Pauline i mene stoje vrlo loše i sad se svađamo još jedino oko toga tko neće dobiti skrbništo nad Adrianom.« Stari se sigurno zabunio. Sigur­no je mislio tko će dobiti skrbništvo nada mnom.I tako se dogodilo i ono najgore, ten mi je otišao k vragu, a starci se razilaze.

Subota, 14. ožujkaSlužbena informacija. Razvode se! Nijedno od njih dvoje ne želi napustiti kuću pa je gostinjska soba pretvorena u spa- vaću/dnevnu sobu za starog. Ovo bi moglo imati jako loš utjecaj na mene. Moglo bi me omesti u nakani da budem veterinar.Stara mi je jutros dala petaka i rekla neka ne kažem starom. Kupio sam bio kremu protiv bubuljica i novi LP od Abbe. Nazvao sam gospodina Cherryja i obavijestio ga o tome ka­ko imam nekih privatnih problema te neću moći raditi ne­koliko tjedana. Odgovorio mi je kako zna da se straci ra­staju jer ga je nazvao stari i otkazao staroj pretplatu na Co- smopolitan.Stari mi je dao petaka i rekao neka ne kažem staroj. Nešto od toga potrošio sam na purpurni papir i omotnice kojima ću ostaviti dojam na BBC kako bi netko tamo pročitao mo­je pjesme. Ostatak ide Barryju Rentu i njegovu reketarenju. Mislim da nitko na svijetu nije ovako nesretan kao ja. Da nemam svoju poeziju, već bih poludio.Otišao u otužnu šetnju i Pandorinu konju odnio kilogram jabuka za kompot. Smislio pjesmicu o Cvjetani. Zapisao sam je kad sam se vratio kući.

47

Cvjetana, autor Adrian Mole, gotovo 14 godina

Mali smeđi konjoJabuke jede u poljuMožda će jednom i momeSrcu vratit voljuI gladim Pandorin sjedni tragSjetno, ne znajućjesam li joj dragZbogom korpo maliOdlazim i nestajemNo, ne kao ti, u štali.

Poslao sam pjesmu na BBC, označio sam pošiljku kao hitnu.

Nedjelja, 15. ožujkaDRUGA KORIZMENA

U kuti je vilo tiho. Staii sjedi u gostinjskoj sobi i pusi, a stara sjedi u spavaćoj sobi i puši. Ne jedu puno.

Gospodin Lucas je tri puta nazvao staru. Rekla mu je samo »ne još, prerano je«. Vjerojatno ju je pozvao na cugu i raz­govor da joj malo skrene misli s briga koje ju muče.

Stari je odnio gramofon u svoju sobu. Pušta ploče Jima Reevesa i zuri kroz prozor. Odnio sam mu šalicu čaja, slomljenim mi je glasom rekao: »Hvala, sine.«

Kad sam staroj odnio čaj, pregledavala je neka stara pisma ispisana rukopisom starog; rekla je: »Adriane, što ti moraš misliti o nama?« Rekao sam joj kako Rick Lemon, vođa mladeži, misli da je društvo krivo za razvode. Stara je re­kla: »Fućkaš društvo.«

Oprao sam i izglačao svoju školsku uniformu za sutra. Kućanski mi poslovi sve bolje idu.

Prištevi su tako očajni da se ne mogu prisiliti ni na pisanje o njima. Čitava će mi se škola smijati.

Čitam Čovjeka sa željeznom maskom, znam točno kako mu je.

Ponedjeljak, 16. ožujkaOtišao u školu. Bila je zatvorena. U svojoj sam muci zabo­ravio da su praznici. Nije mi se vraćalo kući, pa sam umje­sto toga otišao do Berta Baxtera. Rekao je da ga je posje­tio socijalni radnik i obećao mu novu pseću kućicu za Sa­bra, ali da ne može dobiti pomoć u kući (Bert, ne Sabra). U sudoperu je sigurno opet bilo posuđa od čitavog tjedna. Bert kaže kako sve to čuva za mene jer mi pranje posuđa tako dobro ide. I dok sam prao, ispričao sam Bertu da mi se starci rastaju. Rekao je kako se on ne slaže s rastavom. Kako je bio u braku trideset očajnih godina, pa, zašto bi onda drugima bilo bolje? Ima četvero djece, a nijedno ga nikad ne dolazi vidjeti. Dvoje žive u Australiji, pa im se to ne može uzeti za zlo, no mislim da bi se drugo dvoje tre­balo sramiti. Bert mi je pokazao sliku svoje pokojne žene, snimljena je u doba kad još nije postojala plastična kirur­gija. Bert mi je rekao da je bio konjušar kad se oženio (ko- njušar je osoba koja se petlja s konjima) i nije ni primijetio da mu žena izgleda kao konj dok nije prešao raditi na že­ljeznicu. Pitao sam ga bi li želio vidjeti konja. Odgovorio je da bi, pa sam ga odveo pogledati Cvjetanu.Trebali su nam sati da stignemo onamo. Bert hoda straš­no sporo i svako malo mora sjesti na vrtne ograde, ali ipak smo stigli. Bert je rekao kako Cvjetana nije konj, već poni za curice. Stalno ju je tapšao i govorio: »Ma tko je prava ljepotica, ha?« Potom je Cvjetana otišla malo prote­gnuti noge, a mi smo sjeli na olupinu auta gdje je Bert za­palio jednu bez filtera, a ja sam pojeo čokoladicu Mars. Potom smo se odšetali natrag do Bertove kuće. Otišao sam u kupnju i kupio pakovanje kineske hrane i kremu od karamele za ručak, tako da je Bert konačno pojeo i pri­

49

stojan obrok. Gledali smo neku zabavnu emisiju na telki u jedan, nakon čega mi je Bert pokazao svoje stare četke za njegu konja i fotografije stare kuće u kojoj je radio kao mladić. Rekao je kako je tamo postao komunist, ali je za­spao prije nego što mi je mogao objasniti zašto.

Došao kući, nije bilo nikoga, pa sam glasno puštao Abbine ploče dok gluha susjeda nije počela nabijati po zidu.

Utorak, 17. ožujkaDAN SV. PATRICKA. DRŽAVNI PRAZNIK U SJEVERNOJ IR­SKOJ I REPUBLICI IRSKOJ

Pregledavao Big and Bouncy. Izmjerio si »stvarčicu«. Jeda­naest centimetara.

Gospodin 0’Leary koji živi prekoputa pijan je u deset uju- tro! Izbacili su ga iz mesnice zbog pjevanja.

Srijeda, 18. ožujka

I stara i stari imaju svoje odvjetnike. Pretpostavljam da se svađaju oko skrbništva nada mnom. Bit ću dijete-žrtva-lju- bavi, slika će mi izaći u novinama. Nadam se da će mi se do tada lice očistiti.

Četvrtak, 19. ožujka

Gospodin Lucas je stavio kuću na prodaju. Stara kaže da je njegova cijena trideset tisuća funti!

Što li će sa svom tom lovom?

Stara kaže kako će kupiti drugu, veću kuću. Kakva glu­post!

Da ja imam trideset tisuća funti, tumarao bih svijetom u potrazi za iskustvima.

Na put ne bih ponio pravu lovu jer sam čitao da su većina stranaca lopuže. Umjesto toga bih si u hlače dao ušiti put­ničke čekove u vrijednosti od tri tisuće funti. Prije polaska, još bih:

a) poslao Pandori tri tuceta crvenih ruža.

b) dao pedest funti nekom plaćeniku da slisti Barryja Kenta.

c) kupio najbolji trkaći bicikl na svijetu i njime se vo­zikao pokraj Nigelove kuće.

d) naručio golemu škrinju skupe pseće hrane, tako da se pas pristojno hrani dok me nema.

e) platio Bertu Baxteru kućnu pomoćnicu.

f) ponudio starcima tisuću funti (svakome) da ostanu zajedno.

A kad bih se vratio iz svijeta, bio bih visok i preplanuo i prepun sarkastičnih iskustava, i Pandora bi noću plakala u jastuk zbog toga što je propustila priliku postati gospođa Pandora Mole. U rekordnom bih vremenu završio veterinu i potom kupio kuću na farmi. Jednu od prostorija pretvorio bih u radnu sobu tako da imam mjestašce u kojem bih u tišini mogao biti intelektualac.

Sigurno ne bih ulupao trideset tisuća funti za nekakvu kućicu u nizu!

Petak, 20. ožujkaPRVI DAN PROLJEĆA, UŠTAP

Starci objeduju različite stvari u različito vrijeme, tako da obično jedem šest obroka na dan jer nijednome ne želim povrijediti osjećaje.

51

Sad je telka u mojoj sobi jer nisu mogu odlučiti čija je. Mo­gu ležati u krevetu i gledati filmove strave i užasa za noć­ne ptice.

Pomalo mi je nešto sumnjivo oko starinih osjećaja prema gospodinu Lucasu. Našao sam poruku koju joj je poslao; piše: »Pauline, koliko još? Za ime Božje, pođi sa mnom. Zauvijek tvoj, Bimbo.«

Premda je u potpisu bio Bimbo, znam da je od gospodina Lucasa, jer je poruka napisana na poleđini njegova crvenog računa za struju.Stari bi to trebao znati. Stavio sam poruku pod svoj ma­drac, pokraj časopisa Big and Bouncy.

Nedjelja, 22. ožujkaTREĆA KORIZMENA, POČINJE LJETNO VRIJEME

Danas je baki rođendan; ima sedamdeset šest godina, a ta­ko i izgleda. Odnio sam joj čestitku i lončanicu; zove se Dieffenbachia. Ima plastičnu karticu zataknutu u zemlju, a na njoj piše: »Sokovi ove biljke su otrovni, potreban oprez«. Baka me pitala tko je odabrao biljku. Rekao sam joj da ju je odabrala stara.Baki je drago što se starci razvode! Rekla je kako je uvijek smatrala da stara ima neku razvratničku crtu u sebi i da se sad pokazalo kako je bila u pravu.

Nije mi se dopao ovakav način izražavanja o mojoj staroj, pa sam se vratio kući. Baki sam smuljao da ću se naći s ne­kim od prijatelja. No prijatelja zapravo više ni nemam, si­gurno zato što sam intelektualac. Valjda me ljudi gledaju sa strahopoštovanjem. Pogledao u rječnik što znači raz- vratničko. Nije baš lijepo!

Ponedjeljak, 23. ožujkaOpet počinje škola, užas živi! Danas smo imali domaćin­stvo. Pripremali smo krumpire pečene u pećnici i punjene sirom. Moji su krumpiri bili veći nego oni koje su donijeli ostali, tako da nisu bili pečeni do kraja kad je završio sat, pa sam ih dogotovio kod Berta Baxtera. Želio je ponovno posjetiti Cvjetanu, što je gnjavaža jer se vuče kad ide bilo kuda. No otišli smo, sve je bolje od matke u školi.Bert je ponio svoje četke za konje i dobro očistio Cvjetanu. Kad je bio gotov, sjala se kao mladi kesten. Bert je ostao bez daha, pa smo sjeli na olupinu auta. Kad je popušio jed­nu od onih svojih cigareta, krenuli smo natrag prema nje­govoj kući.Sabra je bolje volje od kada je dobio pseću kućicu, a Berto- va je kuća u boljem stanju budući da je pas vani. Bert mi je rekao kako socijalni radnik misli da bi on trebao ići u ne­ki starački dom gdje bi se netko o njemu pošteno brinuo. Bert ne želi ići. Slagao je socijalnom radniku, rekao mu je da mu unuk dolazi svaki dan i njeguje ga. To će socijalni radnik provjeriti, tako da bih još mogao i nadrljati zbog lažnog identiteta!!! Ne znam koliko još brige mogu ponije­ti na svojim plećima.

Utorak, 24. ožujkaSinoć sam vidio kako stara i gospodin Lucas idu nekamo njegovim autom. Išli su na neko posebno mjesto jer je sta­ra odjenula uski kombinezon s rukavima ukrašen šljokica­ma. Doista je izgledala pomalo razvratnički. Gospodin Lu­cas je imao svoje najbolje odijelo i puno zlatnog nakita. Zbilja se zna odjenuti, za jednog starca.

Ništa se od svega ovoga ne bi dogodilo da moj stari malo pazi na svoj izgled. Normalno da se ženi više sviđa muš­karac koji nosi odijela i hrpu zlatnih drangulija od muš-

53

karea poput mojeg starog koji se brije samo u posebnim prigodama i odijeva se u stare krpe, bez nakita.Ostat ću budan i saznati u koliko će se sati vratiti stara. PONOĆ. Stara je još uvijek vani.2:00. Ni traga staroj.

Srijeda, 25. ožujkaBLAGOVIJEST BLAŽENE DJEVICE MARIJE

Zaspao sam, tako da ne znam kad se stara vratila kući. Stari je izjavio da je otišla na božičnu večeru i ples osigu­ravajućeg društva. U ožujku! Saberi se, stari! Nisam se ja jučer rodio! Danas smo pod tjelesnim išli na plivanje. Voda je bila hladna kao led, a takve su bile i kabine za pres­vlačenje. Pokušat ću zaraditi atletsko stopalo, tako da ne moram ići sljedeći tjedan.

Četvrtak, 26. ožujkaMurja je sredila Barryja Kenta jer se vozio na biciklu bez stražnjeg svjetla. Nadam se da će ga poslati u popravni dom. Dobro će mu doći jedan mali, kratki i oštri šok.

Petak, 27. ožujkaPrekinuli su Pandora i Nigel! Priča se po cijeloj školi. Ova­ko dobru vijest nisam čuo već godinama.Čitam Madame Bovary, još jedno djelo nekog žabara.

Subota, 28. ožijkaPOSLJEDNJA ČETVRT

Upravo je otišao Nigel, sav je slomljen. Pokušao sam ga ut­ješiti. Rekao sam mu da ima još puno kamenčića na plaži i riba u moru. No bio je previše uzrujan da bi slušao.

54

Ispričao sam mu svoje sumnje o staroj i gospodinu Lucasu, na što mi je on odgovorio da to traje već neko vrijeme. Zna­li su svi osim mene i mojeg starog!!

Napričali smo se o trkaćim biciklima, a potom je Nigel otišao kući misliti na Pandoru.Sutra je Majčin dan. Dvojim hoću li joj što kupiti ili ne. Imam samo šezdeset i osam penija.

Nedjelja, 29. ožujkaČETVRTA KORIZMENA, MAJČIN DAN

Stari mi je sinoć dao tri funte. Rekao je: »Kupi mami neš­to pristojno, sine, možda je ovo posljednji put.« Sigurno ra­di nje neću ići skroz u grad, pa sam otišao do gospodina Cherryja i kupio joj bombonjeru i čestitku na kojoj piše »Predivnoj majci«.Proizvođači čestitki sigurno misle da su sve majke prediv- ne jer je na svakoj božjoj čestitki nešto »predivno«. Došlo mi je da prekrižim »prekrasnoj« i napišem »razvratnoj« um­jesto toga, ali nisam. Unutra sam napisao »Od tvojega si­na, Adriana.« Jutros sam joj dao dar. Rekla je: »Adriane, ni­si trebao.« Bila je posve u pravu, nisam trebao.Moram završiti za sad. Stara je organizirala »civilizirani sastanak«. Naravnoj« nisam pozvan! Prisluškivat ću kroz zatvorena vrata.

Ponedjeljak, 30. ožujkaJučer se dogodila strahota. Stari se potukao s gospodinom Lucasom u prednjem dvorištu, okupila se čitava ulica i gle­dala! Stara ih je pokušala razdvojiti, ali su joj obojica rekla »neka se ne miješa«. Gospodin 0’Leary pokušao je pomoći starome, neprestano je dovikivao: »Opali ulickanom grin­tavcu jednu od mene, George.« Gospođa 0’Leary pak je staroj

55

dobacivala svakakve gadarije. A sudeći po tome kako je to zvučalo, pratila je starino kretanje još od Božića. Civilizira­ni je sastanak puknuo oko pet kad je stari saznao koliko dugo stara i gospodin Lucas petljaju.

Održali su još jedan civilizirani sastanak oko sedam, no kad je stara otkrila informaciju o tome da odlazi za Shef- field s gospodinom Lucasom, stari je prešao na necivilizi­rane oblike ponašanja i započeo tučnjavu. Gospodin Lucas je zbrisao u dvorište, ali ga je stari ragbijaškim stilom srušio pokraj lovorova grma i tuča je ponovno počela. Za­pravo je bilo sasvim uzbudljivo. S prozora svoje sobe imam dobar pogled. Gospođa 0'Leary je rekla: »Samo mi je djete­ta žao«, na što su svi podigli glave i ugledali me, tako da sam izgledao posebno tužno. Valjda će čitava ta epizoda ostaviti nekakvu traumu na meni, negdje u budućnosti. Za sada sam posve u redu, ali, nikad se ne zna.

Utorak, 31. ožujka

Stara je otišla u Sheffield s gospodinom Lucasom. Morala je voziti jer gospodin Lucas nije vidio zbog šljive na očima. Obavijestio sam tajnicu škole o odlasku stare. Bila je vrlo ljubazna i dala mi formular za starog; za besplatan ručak u školi. Sad smo obitelj sa samohranim roditeljem.

Nigel je molio Barryja Kenta da me prestane daviti nekoliko tjedana. Barry Kent mu je odgovorio da će razmisliti o tome.

Srijeda, 1. travnjaPRVI APRIL

56

Nigel je jutros nazvao i pretvarao se da je pogrebnik i pitao kad treba doći po truplo. Javio mu se stari. Zbilja! Nema ni­kakvog smisla za humor.

Ja sam se dobro nasmijao govoreći curama da im se vide podsuknje, a nisu im se vidjele. Barry Kent donio je kutiju pudera svrabljivca na likovni i njime malo naprašio čizmi­ce gospođe Fossington-Gore. Još jedan primjerak bez ikak­vog smisla za humor. Malo pudera našlo se i meni na leđi­ma. Nije bilo smiješno. Morao sam ići upraviteljici da mi ga ukloni.

Kuća je krajnje neuredna jer stari ne obavlja nikakve kućanske poslove. Pas cvili za starom.

Rođen sam prije točno trinaest godina i tristo šezdeset i če­tiri dana.

Četvrtak, 2. travnjaDanas imam četrnaest godina! Od starog sam dobio trenir­ku i nogometnu loptu. (Posve je neosjetljiv na moje potre­be.) Knjigu Stolarija za dječake od bake Mole. (Bez komen­tara.) Funtu u čestitki od djeda Sugdena. (Posljednji od ve­likih rasipnika.) I najbolje od svega, deset funti od stare i pet od gospodina Lucasa. (Grizodušnička lova.)Nigel mi je poslao šaljivu čestitku; na prednjici je pisalo: »Tko je seksi, šarmantan, inteligentan i zgodan?« Unutra je pisalo: »E, pa kompa, sigurno nisi ti!!!« Nigel je napisao: »Ne ljuti se, kompiću.« U omotnicu je stavio deset penija. Bert Baxter je poslao čestitku u školu jer ne zna gdje živim. Rukopis mu je ludo dobar, mislim da se zove krasopis. Na njegovoj je čestitki na prednjoj strani bio njemački ovčar. Unutra je Bert napisao: »Najljepše želje od Berta i Sabre. RS. Začepio se odvod.« U čestitki je bio poklon bon od de­set šilinga za knjigu. Prestao je važiti u prosincu 1958., ali važna je namjera.

1 tako napokon imam četrnaest godina! Večeras sam se do­bro pogledao u zrcalo i mislim da se već primjećuje određe­na zrelost. (Osim vražjih prišteva.)

57

Petak, 3. travnjaDanas sam na testu iz zemljopisa imao maksimum bodo­va. Da! S ponosom izvješćujem da sam imao dvadeset bo­dova od dvadeset mogućih! Također sam pohvaljen i za urednost svojega rada. Nema što ne znam o norveškoj ko­žarskoj industriji. Čini se da Barry Kent uživa u svojoj ne­ukosti. Kad ga je gospođa Elf pitala kako je smještena Nor­veška u odnosu na Englesku, odgovorio je: »Kao sestrična u drugom koljenu.« Boli me i pomisao na to da se čak i Pandora nasmijala s ostatkom razreda. Samo smo gospođa Elf i ja zadržali prisebnost. Odčepio začepljeni odvod kod Berta Baxtera, bio je pun starih kostiju i listića čaja. Rekao sam Bertu kako bi zbilja trebao prijeći na čaj u vrećicama. Na posljetku, ovo je ipak dvadeseto stoljeće! Odgovorio mi je kako će pokušati. Ispričao sam mu kako je stara zbrisa­la s frajerom iz osiguranja, na što je on upitao: »I, je li to bila Božja volja?« Zatim sc počeo smijati dok mu oči nisu zasuzile.

Subota, 4. travnjaMLAĐAK

Danas smo stari i ja čistili kuću. Nismo imali izbora: sutra nam baka dolazi na čaj. Poslije podne smo otišli kupiti na­mirnice. Stari je odabrao neka kolica koja se uopće nije da­lo usmjeriti. Osim toga, skvičala su kao miš podvrgnut tor­turi. Bojao sam se da će me još netko čuti s tim. Stari se odlučio isključivo za nezdravu hranu. Morao sam lupiti no­gom o pod i inzistirati da kupi i malo svježeg voća i sala­tu. Kad smo stigli do blagajne, nije mogao naći svoju ban­kovnu karticu, a blagajnica bez nje nije htjela primiti ček, tako da je morao doći poslovođa i spriječiti svađu. Morao sam starom posuditi lovu koju sam dobio za rođendan. Sad mi je dužan osam funti i trideset osam i pol penija.

Natjerao sam ga da mi potpiše priznanicu na poleđini ra­čuna.

No, moram reći da skidam šešir tome dućanu, čini se da su privukli i kupce iz više klase. Vidio sam vikara kako bira toaletni papir; odlučio se za paket od četiri role troslojno- ga u purpurnoj boji! Ima love na bacanje! Mogao je kupiti sjajni bijeli i razliku dati potrebitima. Kakav licemjer!

Nedjelja, 5. travnjaMUKE ISUSOVE

Jutros je svratio Nigel. I dalje je lud za Pandorom. Pokušao sam mu skrenuti misli s nje pričajući o norveškoj kožarskoj industriji, ali nekako baš nije bio zainteresiran.

Natjerao sam starog da ustane iz kreveta u jedan popodne. Ne vidim zašto bi on ležao i smrdio u krevetu cijeli dan, kad sam se ja mogao dići. Ustao je i otišao van prati auto. Pronašao je jednu od starinih naušnica na stražnjem sje­dalu i samo je sjedio zureći u nju. Pitao me: »Adriane, ne­dostaje li ti mama?« Odgovorio sam: »Naravno da mi ne­dostaje, ali život ide dalje.« Na to je stari rekao: »Ne vidim zašto bi išao.« Iz toga sam zaključio da je sklon samou­bojstvu, pa sam smjesta otišao gore i iz kupaonice uklonio sve opasne predmete.

Nakon što smo za ručak pojeli pečenu govedinu, smrznute gotove obroke, ja sam prao posuđe, on se iz kupaonice de­rao da mu treba žilet. Slagao sam rekavši mu da nemam pojma gdje je. Potom sam uklonio sve noževe i oštar pribor iz kuhinjske ladice. Stari se pokušao obrijati brijaćim apa­ratom na baterije, ali su procurile i pozelenjele.

Želio bih misliti kako nisam ukočen, ali izrazi mojeg sta­rog uistinu prelaze sve granice pristojnosti, i to sve zbog toga što se nije mogao obrijati! Čaj je bio prava tortura. Ba­ka je bez prestanka govorila ružne stvari o staroj, a stari je

59

stalno mumljao koliko mu ona nedostaje. Mene nitko nije ni primijetio. Više su pozornosti posvećivali psu!

Baka je zanovijetala starom zbog puštanja brade. Rekla je: »Tebe možda zabavlja tvoj komunistički izgled, George, ali, mene ne.« Dodala je kako se djed brijao čak i u rovovima u Ypresu. Katkad je svoj sapun za brijanje morao braniti i od štakora. Rekla je kako je ukopnik obrijao djeda čak i u lije­su, pa ako se mrtvi mogu brijati, živi zbilja nemaju nika­kav izgovor. Stari joj je pokušao objasniti, ali baka nijed­nom nije čak ni udahnula, a kamoli zašutjela, tako da nije imao šanse.

nr-\ r\ A »-* 111 i 1 r r~\ A ini /-v f-i rl 1 o 1 r 11 /-> iv_/jL/v*»jiv^ct oiiiO UUciiiituii ivciu ulioia ivuci.

Pregledavao Big and Bouncy.

Ponedjeljak, 6. travnjaDobio razglednicu od stare. Pisalo je kako su »om« odsjeli kod prijatelja dok ne nađu stan. Napisala je i da mogu doći k njima i ostati preko vikenda kad se snađu.

Nisam to pokazao starom.

Utorak, 7. travnjaMoja krasna Pandora hoda s Craigom Thomasom. Thomas, od mene više nećeš dobivati čokoladice Mars!

Barry Kent je u gabuli jer je pod likovnim narisao ženski akt. Gospođa Fossington-Gore rekla je da nije problematična te­matika, već njegovo elementarno nepoznavanje biologije. Ja sam prlično dobro nacrtao Nevjerojatnog Ilulka kako mlavi Craiga Thomasa na komadiće. Gospođa Fossington-Gore re­kla je kako je crtež »moćan izražaj monolitske opresije«.

Nazvala me stara. Glas joj je zvučao čudno, kao da je preh­lađena. Neprestano je ponavljala: »Jednoga ćeš dana

razumjeti, Adriane.« Iz pozadine su nailazili neki srkutavi zvuci. Valjda joj je to gospodin Lucas ljubio vrat. Vidio sam u filmu da se to tako radi.

Srijeda, 8. travnja

Stari mi nije htio napisati ispričnicu za tjelesni, tako da sam gotovo čitavo jutro proveo odjeven u pidžamu, skačući u bazen s čijeg sam dna trebao izroniti ciglu. Otuširao sam se kad sam došao kući, no i dalje sam smrdio po kloru. Jed­nostavno ne vidim svrhu navedene nastave. Kad odrastem, kolika je vjerojatnost da ću u pidžami šetati po nasipu uz rijeku, ha? I tko je dovoljno glup da skače u rijeku zbog bezvezne, stare cigle? Pa cigle leže svuda okolo!

Četvrtak, 9. travnjaSinoć smo stari i ja otvoreno popričali. Pitao me s kim bih radije živio, s njim ili sa starom? Odgovorio sam mu kako bih s oboje. Rekao mi je da se zbližio s kolegicom s posla, zove se Doreen Slater. Htio bi da je jednog dana upoznam. Evo nas opet; toliko o suicidalnom, neutješnom, ostavlje­nom suprugu!

Petak, 10. travnjaNazvao baku i rekao joj za Doreen Slater. Baka nije zvuča­la baš oduševljeno, rekla je kako to ime zvuči prilično uo­bičajeno i nekako se slažem s njom.

U knjižnici posudio U očekivanju Godota. Razočarao sam se kad sam skužio da je to kazališni komad. Ipak, pokušat ću ga pročitati. U posljednje sam vrijeme zanemario svoj mozak.

61

Pozvao me Nigel na vikend k sebi. Starci mu odlaze na vjenčanje u Croydon. Stari me pustio. Bilo mu je drago. Ujutro idem k Nigelu.

Danas je zadnji dan škole prije uskrsnih blagdana. Moram pripaziti da mi um ostane aktivan.

Subota, 11. travnjaPRVA ČETVRT

Nigel je pravi srećković. Kuća mu je apsolutno fenomenal­na! Sve je suvremeno. Ne znam što si on može misliti o našoj kući, neki dijelovi našega namještaja imaju više od sto godina!

Njegova soba je golema i ima gramofon, telku u boji, mag- netoskop, traku za trčanje, električnu gitaru i pojačalo. Re­flektore iznad kreveta. Crne zidove i bijeli sag, te europski ptekuvač s formulom 1. Ima hrpetinu starih brojeva Big and Bouncy, pa smo ih pregledavah, potom se Nigel otuši- rao u hladnoj vodi, dok sam ja skuhao juhu i narezao fran- cuz. Dobro smo ismijali U Očekivanju Godota. Nigel je poši- zio kad sam rekao kako mi Vladimir i Estragon zvuče kao anti-bebi pilule.

Provozao sam se na Nigelovu trkaćem biciklu. Sad si jed­nog želim više no išta na svijetu. Da moram izabrati iz­među Pandore i trkaćeg bicikla, odlučio bih se za bicikl. Oprosti, Pandora, ali tako stvari stoje.

Otišli smo do pečenjarnice i pokupovali malo od svega. Ri­bu, pomfri, ukiseljene lučice, kisele krastavce, neki gnjeca­vi grašak. Nigelu ništa nije preskupo, dobiva silan džepa­rac. Malo smo šetali uokolo, vratili se, te gledali neki ho- ror film na telki. Izjavio sam kako me glavni lik podsjeća na našeg ravnatelja, gospodina Scrutona. Nigel je ponovno pošizio od smijeha. Mislim da imam popriličan dar za za­bavljanje ljudi. Možda se još predomislim i umjesto da

62

postanem veterinar, pokušam za telku napisati situacijsku komediju.

Kad je film završio, Nigel je pitao: »Što kažeš na čašicu pri­je spavanja?« Otišao je do bara u kutu dnevnog boravka i obojici nam natočio viski sa sodom. Ja zapravo nikad prije nisam ni kušao viski, a neću ni nikad poslije. Ne kužim ka­ko to ljudi mogu piti iz zadoljstva. Da je u bočici od siru­pa, izlili bi ga u zahod!

Ne sjećam se odlaska u krevet, ali očito sam tamo završio jer sad sjedim u krevetu Nigelovih staraca i pišem dnevnik.

Nedjelja, 12. travnjaCVJETNICA

Ovaj mi je vikend s Nigelom otvorio oči! Nisam ni znao, a posljednjih sam četrnaest godina proživio u bijedi. Morao sam podnositi nedostojan smještaj, šugavu klopu i bez­načajan džeparac. Ne može li mi moj stari priuštiti pristo­jan životni standard svojom trenutnom plaćom, jednostav­no će morati potražiti novi posao. Ionako se uvijek buni zbog toga što mora uvaljivati termoakumulacijske peći. Ni- gelov se stari naradio kao rob ne bi li svojoj obitelji stvorio suvremeno okruženje. Možda bi moja stara još uvijek živ­jela s nama da je moj stari u kutu našeg boravka ugradio bar presvučen ultrapasom. Ali, ne. Moj se stari zapravo hvali okolo našim stogodišnjim namještajem.

Zaista! Umjesto da se srami naših starina, ponosan je na to pohabano smeće.

Stari bi trebao učiti iz starih klasika književnosti. Madame Bovary je pobjegla od onog idiota doktora Bovaryja jer ni­je mogao zadovoljiti njezine potrebe.

63

(junior

Ponedjeljak, 13. travnja

Dobio poruku od gospodina Cherryja u kojoj me pita kad mogu ponovno preuzeti svoje rute za raznošenje novina. Odgovorio sam porukom da zbog starina napuštanja još uvijek nisam mentalno pribran. Istina živa. Jučer sam no­sio rasparene čarape, a da nisam ni znao. Jednu zelenu, drugu crvenu. Moram se pribrati. Još ću završiti u kakvoj umobolnici.

Četvrtak, 14. travnjaDobio razglednicu od stare. Našla je stan i želi da što prije posjetim nju i Lucasa.

Zašto moja stara ne može napisati pismo, kao svaka nor­malna osoba? Zbog čega listonoša mora moći pročitati povjerljive stvari koje se tiču samo mene? Njezina je nova adresa Šetalište predsjednika Čartera 79A, Sheffield.

Pitao sam starog mogu li ići; odgovorio je: »Da, pod uvje­tom da pošalje lovu za vlak.« I tako sam joj napisao pismo zamolivši je da pošalje jedanaest funti i osamdeset penija.

Srijeda, 15. travnjaOtišao u klub za mladež s Nigelom. Bilo je strašno dobro. Igrali smo ping-pong dok loptice nisu popucale. Potom smo se preselili na stolni nogomet. Slistio sam Nigela pedeset prema trinaest. Nigel se nadurio i izmotavao se da je izgu­bio samo zato što je njegov golman bilo učvršćen samo se- lotejpom, ali bio je u krivu. Za taj su uspjeh zaslužne is­ključivo moje superiorne vještine.

Društvo punkera počastilo me neljubaznim komentarima o trapezicama, ali se umiješao Rick Lemon, voditelj mladeži,

64

i raspravu sveo na osobni ukus. Svi smo se složili da se svatko treba odijevati onako kako mu/joj se sviđa. Svejed­no ću pitati staroga mogu li dobiti nove hlače. U današnje vrijeme trapezice ne nosi baš puno četrnaestogodišnjaka, a ja ne želim upadati u oči.

Barry Kent pokušao je ući na požarna vrata kako bi izbje­gao plaćanje ulaza od pet penija. No, Rick Lemon izgurao ga je natrag na kišu. Bio sam jako zadovoljan. Barryju Kentu dugujem dvije funte.

Četvrtak, 16. travnjaS dva tjedna zakašnjenja došla mi je rođendanska čestitka od tete Sušan! Ona uvijek zaboravi pravi datum. Stari kaže kako je ona pod velikim stresom zbog svojega posla, ali ja to ne mogu reći. Ja bih rekao da je posao upraviteljice zat­vora strahovita guba, na posljetku, samo otključavaš i zaključavaš vrata. Dar mi je poslala poštom, pa bih ga uz malo sreće trebao dobiti do Božića. Ha! Ha!

Petak, 17. travnjaVELIKI PETAK

Siroti Isus, njemu je sigurno moralo biti gadno. Ja ne bih imao petlje to učiniti.

Pas je izgrizao one kajzerice u koje je utisnut križ; taj ne poštuje nikakvu tradiciju.

Subota, 18. travnjaDobio paket od tete Sušan. To je vezeni stalak za zubnu četkicu, a izradila ga je jedna od zatvorenica! Zove se Gra­ce Pool. Teta Sušan kaže da bih joj trebao zahvaliti

65

pismom! Dovoljna je koma što tatina sestra radi u zatovru Holloway. A sad se još od mene očekuje da se počnem do­pisivati sa zatovrenicima! Grace Pool bi mogla biti ubojica ili takvo što!

još uvijek čekam jedanaest funti i osamdeset penija. Čini se da me majka ne želi vidjeti baš toliko očajnički.

Nedjelja, 19. travnjaUSKRS

Na današnji je dan Isus pobjegao iz pečine. Vjerojatno je tu zamisao Houdini pokupio od njega.

Stari je zaboravio ići u banku u petak, tako da nemamo ni kinte. Morao sam u trgovinu odnijeti boce od gaziranih na­pitaka kako bih si kupio uskrsno jaje. Gledao film, pa se fe­nomenalno pogostio kod bake. Ispekla je kolač prekriven malim, paperjastim pilićima. Malo je paperja dospjelo sta­rom u usta tako da smo ga snažno morali izudarati po leđima. On uvijek nešto uspije upropastiti. Nema nikakvog društvenog stila. Poslije večere posjetio sam Berta Baxtera. Bilo mu je drago što me vidi, a ja sam se osjećao pomalo šugavo jer sam ga u posljednje vrijeme zanemario. Dao mi je hrpu stripova. Zovu se Orao i fantastično su oslikani. Či­tao sam ih do tri ujutro. Mi smo intelektualci skloni anti- socijalnim satima. To nam godi.

Ponedjeljak, 20. travnjaDRŽAVNI PRAZNIK (OSIM U ŠKOTSKOJ)

Stari je pobjesnio jer je banka još uvijek zatvorena. Nema više nijednu cigaretu. Neće mu škoditi. Ni traga ni glasa od jedanaest funti i osamdeset penija.

Pisao Grace Pool. Ona je u krilu »D’.« Napisao sam:

Draga gospođo Pool,

Hvala Vam što ste ispleli držač za zubnu četkicu. Dražestan je.

Iskreno Vaš, uz pozdrave, Adrian.

Utorak, 21. travn jaStari je jutros bio prvi u redu pred bankom. Kad je ušao unutra, blagajnica mu je rekla da ne može podići novac jer na računu nema ništa. Stari je zahtijevao sastanak s upra­viteljem. Bilo me nasmrt sram, pa sam sjeo iza plastične biljke i čekao da deračina prestane. Izašao je gospodin Nig- gard, glavni kit, i smirio starog. Rekao je kako će mu sredi­ti privremeni dopušteni minus. Stari je izgledao tako jadno, neprestano je ponavljao: »To je zbog vražjeg veterinarskog računa.« Gospodin Niggard se doimao kao da razumije. Možda i sam ima ludog psa. Nismo mi jedini, zar ne?

Jedanaest funti itd. došlo je drugom poštom tako da sutra ujutro idem u Sheffield. Nikad ranije nisam sam putovao vlakom. U posljednje vrijeme zbilja širim krila.

Srijeda, 22. travnjaStari me odvezao na kolodvor. Također mi je za ovo puto­vanje udijelio i sljedeći savjet: rekao je neka ne kupujem pi­tu sa svinjetinom u vagon-restoranu.

Stajao sam u vlaku s glavom kroz prozor, dok je stari sta­jao na peronu. Neprestano je gledao na sat. Nisam se mo­gao sjetiti ničega što bih mu rekao, a nije ni on. Na koncu sam ja rekao: »Ne zaboravi nahraniti psa, može?« Stari se okrutno nasmijao, a uto je krenuo vlak pa sam mu mah­nuo i pošao naći sjedalo za nepušače. Svi su odurni pušači

67

bili zajedno natiskani, daveći se i kašljući. Bila je to glasna gomila gadnog izgleda, pa sam požurio kroz njihov mali vagon suzdržanoga daha. Činilo se da se u nepušačkim va­gonima zadržavaju tiši tipovi. Pronašao sam sjedalo uz prozor nasuprot jednoj starici. Želio sam gledati pejzaž ili čitati knjigu, ali je stara babuskara započela o histerekto- miji svoje kćeri, govoreći mi stvari koje nisam želio čuti. Gotovo sam pošizio! Nikad kraja klepetanju. No, Bogu hva­la, sišla je u Chesterfieldu. Ostavila je neki ženski časopis, pa sam se dobro nasmijao nad pismima čitatelja punim problema, pročitao sam priču, i potom je vlak usporio na ulazu u Sheffield. Stara se rascmizdrila kad me ugledala. Bilo je pomalo neugodno, ali i lijepo u isto vrijeme. S ko­lodvora smo otišli taksijem. Sheffield izgleda OK, isto kao i kod kuće. Nisam vidio nikakvu tvornicu noževa i vilica. Valjda ih je sve zatvorila Margaret Thatcher.

Lucas je bio vani, uvaljivao je police osiguranja, tako dabdlll bldlU illldU bdliiU Z,d hCUC bvc uu Odam. Jtau jv_ umetane/

neuredan, moderan, ali mali. Čuje se kašalj susjeda. Stara je navikla na bolje. Mrtav sam umoran, pa ću završiti.

Nadam se da se stari dobro ophodi prema psu. Kad bi bar stara došla doma, zaboravio sam kako je dobra.

Četvrtak, 23. travnjaJURJEVO

Danas smo stara i ja otišli u kupnju. Kupili smo sjenilo za svjetiljku za njezinu spavaću sobi i hlače za mene. Ludo su dobre, stvarno su uske.

Poslije ručka u kineskom restoranu otišli smo pogledati Monty Python film o životu Isusa. Bio je silno smion, os­jećao sam krivnju zbog smijanja.

Kad smo se vratili, Lucas je bio u stanu. Pripremio je veče­ru, ali sam rekao da nisam gladan i otišao sam u svoju

sobu. Zadavio bih se da pojedem išta što je taj ljigavac tak­nuo! Kasnije sam s govornice nazvao starog; stigao sam viknuti tek, »Ne zaboravi nahraniti psa«, prije nego se ču­lo pip-pip.

Rano sam otišao u krevet zbog silnog Lucasova slinjenja. Staru zove »Paulie«, a savršeno dobro zna da joj je ime Pauline.

Petak, 24. travnjaPomogao staroj obojiti kuhinju. Hoće da bude smeđa i krem, očajno izgleda, kao zahodi u školi. Lucas mi je ku­pio džepni nožić. Pokušava me pridobiti natrag. Neće ići, Lucas! Mi Moleovi ne zaboravljamo nikada. Mi smo kao mafija, kad nas jednom prijeđeš, čitav te život mrzimo. On je nama ukrao suprugu i majku i sad će to morati platiti! Prava šteta jer je džepni nožić pun raznoraznih igrarija ko­je bi mi koristile u svakodnevnu životu.

Subota, 25. travnjaLucas ne radi subotom, tako da sam čitavoga dana morao gledati njegovu pohotu. Neprestano dodiruje ruku staroj ili je ljubi ili je grli. Ne znam kako ona to izdrži, ja bih prolu­pao.

Popodne nas je Lucas odvezao na ladanje, u brda i visoko. Bilo mi je zima pa sam ostao u autu i gledao kako se sta­ra i Lucas prenemažu. Hvala Bogu, nikog živog nije bilo. Nije baš lijep prizor gledati stare ljude kako trčkaraju brdi­ma smijući se.

Okupao sam se kad smo se vratili, mislio na psa, otišao u krpe.

Sutra idem kući.

3 UJUTRO. Upravo sam sanjao kako sam Lucasa probo čačkalicom na džepnom nožiću. Najbolji san koji sam usnuo.

Nedjelja, 26. travnja14:10 I tako se bliži kraju moj kratki boravak u Sheffieldu. Idem na vlak u 19:10, što znači da mi za pakiranje ostaje samo pet sati. Stari je bio u pravu. Nisu mi trebala dva ko­včega odjeće. Premda je ipak bolje biti spreman na svakak­ve situacije, kako ja uvijek kažem. Neće mi biti žao otići iz ovoga šugavog stana sa susjedima koji kaš'iju, premda mi je naravno žao što je stara tako tvrdoglava i odbija poći kući sa mnom.

Rekao sam joj da je pas umro od tuge za njom, na što je ona nazvala starog koji joj je kao zadnji kreten rekao kako je pas upravo pojeo čitavu konzervu pseće hrane uz zdjeli­cu psećih kolačića.

Ispričao sam joj za starog i Doreen Slater, nadajući se da će poludjeti od ljubomore, ali se samo nasmijala i rekla: »Oh, Doreen je još uvijek u prometu?« Učinio sam sve u svojoj moći da je vratim, ali moram priznati poraz.

23:00. Putovanje kući'noćna mora, nepušački odjeljak pun puncat, bio sam prisiljen dijeliti vagon s lulama, cigarama i cigaretama. Čekao sam dvadeset minuta šalicu kave u ba­ru. Baš sam stigao do šanka kad se spustila rešetka i fra­jer postavio znak »Zatvoreno zbog otkazivanja signalizaci­je«! Vratio se na mjesto, na njemu našao vojnika. Pronašao drugo mjesto, no morao otrpiti manijaka na sjedištu nasu­prot koji mi je govorio da mu radijem u glavi upravlja Fidel Castro.

Stari me dočekao na kolodvoru, pas je skočio na pozdrav, promašio me i gotovo pao ispred brzog vlaka iz Birmin- ghama s polaskom u 21:23.

70

Stari mi je ispričao da mu je u goste na večeru došla Do- reen Slater. Sudeći po stanju kuće, prije bih pomislio da je u gostima bila i na doručku i na ručku i na večeri! Ženu u životu nisam vidio, ali prema dokazima koje je za sobom posijala znam da je riđokosa, usne maže narančastim ružem i spava na lijevoj strani kreveta.

Kakav povratak kući!

Stari kaže da mi je Doreen izglačala školsku uniformu za ujutro. I što on sad očekuje? Hvala?

Ponedjeljak, 27. travnjaNa domaćinstvu nas je gospođa Buli učila prati posuđe. Kao da svoju baku učiš ispuhivati jaja! Pa ja sam vjerojat­no najbolji perač posuđa na svijetu! Barry Kant razbio je tanjur koji je nemoguće razbiti, pa ga je gospođa Buli pos­lala van iz razreda. Vidio sam ga kako posve otvoreno puši na hodniku. Taj zaista ima petlju! Imao sam osjećaj da mi je dužnost prijaviti ga gospođi Buli. Učinio sam to isključi­vo zbog brige za njegovo zdravlje. Odveli su ga buljavom Scrutonu koji mu je zaplijenio Benson and Hedges. Nigel je rekao da je za vrijeme ručka vidio gospodina Scrutona ka­ko ih puši u zbornici, ali to sigurno nije istina?

Pandora i Craig Thomas izazivaju skandal otvorenim po­kazivanjem svoje seksualnosti na igralištu. Gospođa Elf morala je pokucati na prozor zbornice i reći im da se pre­stanu ljubakati.

Utorak, 28. travnjaJutros nam se prije molitve obratio gospodin Scruton. Go­vorio je o nedostatku morala u zemlji, ali je zapravo govo­rio o Pandori i Craigu Thomasu. Nije postigao ništa, jer

71

IjUNIf

sam za vrijeme pjevanja točno vidio kako njih dvoje raz­mjenjuju poglede strastvene prirode.

Srijeda, 29. travnjaStari je zabrinut, termice se ne prodaju dobro. Stari veli da to dokazuje kako potrošači nisu tako glupi kako svi misle. Dosta mi je njegova tumaranja po kući čitave noći. Savje­tovao sam mu neka se učlani u kakav klub ili započne ne­ki hobi, ali se on odlučio predano samosažalijevati. Smije se jedino kad su na telki reklame za termoakumulacijske peći. Onda se smije do besvijesti.

Četvrtak, 30. travnjaDanas sam u školi ozbiljno nagrabusio. Barry Kent bacio je moju direktorsku aktovku s kopčanjem na bravice na teren za ragbi. Brzo moram naći dvije funte, prije nego počne me­ne bacati po istom tom terenu. Nema smisla starog tražiti lovu, očajan je zbog svih crvenih računa.

Petak, 1. svibnjaBaka je nazvala jutros rano i otpjevala: »A sad je mjesec maj, behara više nema, ruže su procvjetale...« Nemam bla­ge veze što joj to znači. Znam samo da nema nikakve veze s peharima.

Drago mi je ovdje izvijestiti da je Barryju Kentu i njegovoj družini zabranjen ulaz u »zatvorene« klubove za mladež. (No to znači da su sad svuda okolo, što je još gore.) Na­punili su kurton vodom i bacili ga na skupinu cura, a one su se razvrištale. Pandora je stvar probušila iglom s bedža, a Rick Lemon je izašao iz svojeg ureda i poskliznuo se o

72

vodu. Rick je pobjesnio, čitave su mu žute hlače bile pre­krivene mrljama. Pandora je pomogla Ricku izbaciti bandu, bila je ljuta ko ris. Pretpostavljam da će sad dobiti odličje kao »najsusretljiviji član godine«.

Subota, 2. svibnjaDobio pismo od Grace Pool! Pisalo je sljedeće:

Dragi Adriane,

Hvala ti na dražesnom pismu zahvale. Zbilja mi je raz­veselilo dan. Sve me cure zezaju zbog udvarača. Treba­la bih ranije izaći iz zatvora zbog dobrog ponašanja 15. lipnja, mogu li te doći posjetiti? Tvoja teta Sušan jejed­na od najboljih čuvarica ovdje, zato sam i pristala isplesti držač za četkicu. Vidimo se onda petnaestoga.

Srdačno tvoja, Grace Pool

P. S. Bila sam krivo osuđena zbog paleži, ali sve je to sad stvar prošlosti.

Bože moj! Što ću sad?

Nedjelja, 3. svibnjaDRUGA POSLIJE USKRSA

U zamrzivaču više nema ništa, kao ni u smočnici, a u ku­tiji od kruha samo je pljesnivi kruh. Pojma nemam što sta­ri radi sa svom tom lovom. Morao sam otići k baki da ne skapam od pothranjenosti. U četiri sata osjetio sam jedan od onih rijetkih trenutaka sreće koji ću pamtiti čitav život. Sje­dio sam ispred bakina električnog kamina i jeo prepečenac

73

umočen u sok od pečenja, te čitao Novosti iz svijeta. Na četvrtom programu na radiju davali su dobru dramu o tor­turi u koncentracijskim logorima. Baka je spavala, pas se smirio. I tako sam posve iznenada oćutio taj strašno dobar osjećaj. Možda postajem religiozan.

Mislim da bih ja bio posve dobar svetac nečega.

Nazvao sam tetu Sušan, ali je bila dežurna u Hollowayu. Ostavio sam joj poruku preko njezine prijateljice Glorije da me hitno nazove.

T~)s-\ 1H /I 1/1 71 /7 Zl /I 111 11 /i <1 V /Truiicujci juK, dviu/yuDRŽAVNI PRAZNIK U UJEDINJENOM KRALJEVSTVU.MLAĐAK

Nazvala me teta Sušan i obavijestila me da su Grace Pool ukinuli mogućnost ranijeg puštanja jer je izazvala požar u radionici za vez i uništila masu dizača za zubne četkice.

Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane!

Utorak, 5. svibnjaSusreo listonošu na putu do škole, rekao mi je da mi u subotu dolazi stara u posjet. Došlo mi je da ga prijavim zbog čitanja privatne i osobne razglednice!

Prije nego što sam došao iz škole i stari je pročitao raz­glednicu. Činilo se da mu je drago i krenuo je čistiti otpad iz dnevne sobe, a potom je nazvao Doreen Slater i rekao joj kako »mora odgoditi subotnji čvenk«. Odrasli adolescenti­ma uvijek govore neka se jasno izražavaju, potom se okre­nu i sami govore gluposti. Doreen Slater je urlala u telefon. Stari je onda viknuo natrag da »ne želi dugotrajnu vezu«, te da je to »jasno rekao na početku«, i da »nitko ne može zamijeniti njegovu Pauline«. Doreen Slater je vrištala sve u

74

šesnaest dok stari nije tresnuo slušalicu. Telefon je nasta­vio zvoniti pa je stari potom ostavio slušalicu podignutu. Poludio je i lickao kuću do dva ujutro, a tek je utorak! Na što li će sličiti u subotu ujutro? Jadna je budala uvjerena kako se stara vraća zauvijek.

Srijeda, 6. svibnjaPonosno izvještavam da sam postao nadzornik u kantini tijekom ručka. Moja je zadaća da stojim pokraj kante s ostacima i pazim da moji školski kolege pošteno sastružu svoje tanjure.

Četvrtak, 7. svibnjaBert Baxter je nazvao školu moleći me da ga hitno nazo­vem. Gospodin Scruton me naribao, rekao je da školski te­lefon ne stoji učenicima na raspolaganju. Goni se, Scruto- ne, buljavi majmune!!! Bert je bio u očajnu stanju. Izgubio je gebis. Ima ga od 1946. i on mu predstavlja veliku senti­mentalnu vrijednost, jer je nekoć pripadao njegovu ocu. Sve sam pretražio, no nisam ga našao.

Obišao sam trgovine i donio mu limenku juhe i instant kre­mu od karamele. U ovom je trenutku mogao svladati samo to. Obećao sam mu da ću svratiti sutra i još ga potražiti. Bar je Sabra jednom bio dobre volje; nešto je žvakao u svo­joj kućici.Stari još uvijek čisti kuću. Čak je i Nigel komentirao blista- vost našeg kuhinjskog poda. Kad bar stari ne bi nosio pre­gaču. S njom izgleda kao peder.

75

Petak, 8. svibrijaPronašao sam Bertov gebis u Sabrinoj kućici. Bert ga je isprao pod slavinom i stavio ga u usta! Tako odbojnu stvar u životu nisam vidio.

Stari je za dobrodošlicu staroj postavio bukete cvijeća uo­kolo. Čitava kuća smrdi kao cvjećarnica.

Na posljetku je prodana kuća gospodina Lucasa. Vidio sam pomoćnika iz agencije nekretninama kako postavlja ploču. Nadam se da će novi ljudi biti ugledni. Čitam Vodenicu na Flori nekog Georgea Eliota.

Subota, 9. svibrijaU 8:30 ujutro probudilo me glasno lupanje po vratima. Službenik iz elektre. Došao nam je iskopčati struju. Uisti-.-U1 r-OT-v* r>r> Cf-rt ^n C 70 A * *-. A D ^i iu ocrni ov /-.ctpic. pao liu. jtcut ini jv^ uu^aii z j o . i tunu. ive -

kao sam službeniku kako nam je struja potrebna za život­no nužne stvari, poput televizije i gramofona, na što mi je on odgovorio da ljudi kao mi sišu snagu ove zemlje. Otišao je do ormarića s urom, pročačkao nešto nekim alatom i zaustavila se velika kazaljka na kuhinjskom satu. Užasna simbolika. Stari se vratio s novinama. Zviždao je i doimao se silno sretnim. Čak je ponudio službenika šalicom čaja! Frajer je odbio, požurio niz puteljak pa u svoj plavi kamio- netić. Stari je uključio električni grijač za vodu. 1 tada sam mu bio prisiljen reći novost.

Normalno, ja sam za sve bio kriv! Stari je rekao kako sam im trebao zabraniti da uđu. A ja sam mu odgovorio kako je on svaki tjedan trebao stavljati na stranu lovu za račune, kao baka. Pošizio je. Stara se pojavila s Lucasom! Bilo je kao u stara vremena, svi su se derali u isti glas. Otišao sam po svijeće i poveo psa. Gospodin Lucas mi je posudio lovu!

Kad sam se vratio, baš sam stajao u hodniku i čuo staru kako govori: »Nije ni čudo što ne možeš platiti račune, George; pogledaj samo sve to cvijeće. Sigurno je koštalo či­tavo bogatstvo.« Rekla je to vrlo blagonaklono. Gospodin Lucas se ponudio starom posuditi »soma«, ali je stari vrlo dostojanstveno odbio rekavši: »Sve što od tebe, Lucase, želim, moja je žena.« Stara je komplimentirala starome ka­ko lijepo održava kuću. Stari je samo izgledao turobno i staro. Bilo mi ga je strašno žao.

Poslali su me van dok su razgovarali o tome tko će dobiti skrbništvo, svađali su se unedogled. Zapravo, dok nije bi­lo vrijeme za pripaliti svijeće.

Lucas je voskom polio svoje nove antilop cipele. U čitavom je tragičnom danu to bio jedini veseli incident.

Kad su stara i Lucas odmaglili taksijem, otišao sam sa psom u krpe. Čuo sam staroga kako telefonom razgovara s Doreen Slater, nakon čega su se zalupila ulazna vrata, pa sam pogledao kroz prozor i vidio ga kako se udaljava u au­tu. Stražnje je sjedište bilo prekriveno cvijećem.

Nedjelja, 10. svibnjaTREĆA POSLIJE USKRSA, MAJČIN DAN, SAD I KANADA MJESEČEVA PRVA ČTVRT

Nisam ustao iz kreveta do pola pet popodne. Mislim da pa­tim od depresije. Danas se apsolutno ništa nije dogodilo, osim tuče oko šest.

Ponedjeljak, 11. svibnjaBert Baxter na posudbu nam je ponudio svoju parafinsku grijalicu. Naše plinsko centralno grijanje ne radi bez stru­je. Zahvalio sam mu, ali i odbio njegovu ljubaznu ponudu.

77

Čitao sam da se takve grijalice lako prevrnu, tako da bi naš pas nesumnjivo upriličio pakleni toranj.

Ako se pročuje kako su nam isključili struju, prerezat ću si grkljan. Takvu sramotu neću moći podnijeti.

Utorak, 12. svibnjaDanas sam dugo razgovarao s gospodinom Vannom, pre­daje profesionalnu orijentaciju. Rekao mi je da za malu maturu moram polagati fiziku, kemiju i biologiju ako želim postati veterinar. Objasnio mi je da mi u tome nimalo neće pomoći likovni, drvodjelstvo i domaćinstvo.

Na raskrižju sam života. Pogrešna bi odluka veterinarski svijet mogla stajati tragičnog gubitka. Veze nemam s pri­rodnim predmetima. Pitao sam gospodina Vanna koji su predmeti potrebni na maloj maturi za pisanje situacijske komedije za televiziju. Gospodin Vann mi je odgovorio da za to ne treba nikakva kvalifikacija, čovjek samo mora bi­ti moron.

Srijeda, 13. svibnjaNapričao se nadugo i naširoko sa starim o maloj maturi, savjetovao mi je neka se odlučim samo za predmete koji mi idu. Rekao mi je kako veterinari pola životnoga vijeka pro­vedu s rukama u kravljim dupetima, a drugu polovicu da­jući injekcije razmaženim pretilim džukelama. U svakom slučaju, premišljam se o budućim profesionalnim moguć­nostima.

Ne bih imao ništa protiv da postanem ronilac i vadim spužve iz mora, ali mislim da za njima ne postoji preveli­ka potražnja u Engleskoj.

Četvrtak, 14. svibnjaOprala me gospođa Sproxton zbog toga što mi je sastavak iz engleskoga bio prekriven mrljama od voska. Objasnio sam joj da mi je rukav balonera zakvačio svijeću dok sam pisao zadaću. Oči su joj se napunile suzama i rekla je ka­ko sam »dragi, hrabri dečko«, i dala ocjenu izvrstan.

Poslije večere koja se sastojala od krekera i tune iz limen­ke, kartali uz svijeće. Bilo je užasno dobro. Stari nam je odrezao vrhove prsta na rukavicama, izgledali smo poput dva kriminalca u bijegu.

Čitam Teška vremena Charlesa Dickensa.

Petak, 15. svibnjaUpravo nam je iznenada upala baka. Ulovila nas je sklup- čane oko nove plinske peći za kampiranje kako jedemo hla­dan grah ravno iz limenke. Stari je ispod svjetlosti svijeće čitao Playboy, a ja sam uz pomoć baterije na privjesku za ključeve čitao Teška vremena. Bili smo posve zadovoljni. Stari je netom bio zaključio kako je ovo »dobar trening za smak svijeta« kad je uletjela baka i stala histerizirati. Nat­jerala nas je da odemo k njoj i tako sad spavam u djedovu krevetu. Stari spava u prizemlju na dvije spojene fotelje. Baka je ispunila ček za elektru, bijesna je jer je tu lovu na­mijenila kupnji mesa za zamrzivač. Kupuje dvije mrtve kra­ve godišnje.

Subota, 16. svibnjaPomogao baki obaviti vikend-kupnju. Bila je strašno nemi­losrdna u trgovini namirnicama; gledala je vagu kao ja­streb poljskoga miša. Potom je napućila usta i optužila trgovačkog pomoćnika da ju je zakinuo na vagi kad je va­

79

gao slaninu. Pomoćnik se sav bio prestrašio i odmah joj do­dao još jednu šniticu.

Ruke su nam odumrle dok smo se usteturali uz brijeg no­seći velike, pune vrećice. Pojmam nemam kako baka to sa­ma uspijeva. Mislim da bi općina trebala postaviti dizala na brdima; duguročno bi uštedjela lovu jer starci ne bi oko­lo kapali ko muhe. Stari je danas na pošti platio račun za struju, ali će proći najmanje tjedan dana dok računalo ne odobri da nam je ponovno uključe.

Nedjelja, 17. svibnjaBaka nas je natjerala na rano ustajanje i odlazak u crkvu. Stari se morao počešljati i staviti jednu od djedovih kravata. Baka nas je obojicu držala za ruku, sva ponosna što je s na­ma. Propovijed je bila smrtno dosadna. Vikar je izgledao kao najstariji živući čovjek i govorio nekakvim drhturavim gla­som. Stari je stalno ustajao kad smo trebali sjesti i obratno. Ja sam oponašao baku, ona nijednom nije fulala. Stari je pre­glasno pjevao, svi su ga gledali. Kad su nas pustili van, ru­kovao sam se s vikarom. Kao da sam dodirivao uvelo lišće.Poslije ručka slušali smo bakine ploče Ala Jolstona, potom je baka otišla na kat odrijemati, a stari i ja smo ostali opra­ti posuđe. Stari je razbio vrč za mlijeko star četrdeset i jed­nu godinu! Morao je otići van na piće kako bi se oporavio od šoka. Ja sam otišao do Berta Baxtera, ali ga nije bilo, pa sam umjesto toga otišao do Cvjetane. Bilo joj je jako drago što me vidi. Sigurno je užasno dosadno stajati u polju po čitave dane. Nije ni čudo što se veseli posjetiteljima.

Ponedjeljak, 18. svibnjaBaka ne razgovara sa starim zbog vrča za mlijeko. Ne mo­gu dočekati povratak kući gdje stvari poput vrča za mlije­ko nisu važne.

Utorak, 19. svibnjaUŠTAP

Stari je u škripcu zato što je sinoć dugo ostao vani. Istina živa! Iste je dobi kao i vrč za mlijeko, pa se sigurno može vratiti kući kad želi!

Ispričao sam danas starom kako me maltretiraju u školi. Nisam imao izbora jer je Barry Kent ozbiljno oštetio moj školski sako i otrgnuo mi školski bedž. Stari će sutra raz­govarati s Barryjem Kentom i izvući će iz njega svu lovu koju mi je do sada uzeo, znači da bih još mogao biti bogat!

Srijeda, 20. svibnjaBarry Kent je zanijekao da išta zna o reketarenju nada mnom, nasmijavši se kad ga je stari tražio da vrati lovu. Po­tom je stari otišao do njegova starog, ozbiljno se zavadio i zaprijetio da će pozvati policiju. Mislim da je stari ludo hra­bar. Stari Barryja Kent izgleda kao veliki majmun i na nad- lanicama ima više dlaka nego moj stari na čitavom vlasištu.

Policija je rekla kako ništa ne može bez dokaza, tako da ću zamoliti Nigela da im preda pisanu izjavu o tome kako je vidio da dajem traženu lovu.

Četvrtak, 21. svibnjaBarry Kent me danas dohvatio u svlačionici. Objesio me na jednu od vješalica za kapute. Nazvao me »murjačkim cin- karošem« i još nekim izrazima koji su preprosti da ih ovdje napišem. Baka je skužila za maltretiranje (stari nije htio da ona sazna zbog toga što ima dijabetes). Sve je saslušala, potom stavila šešir na glavu, stegnula usnice i izašla iz kuće. Nije je bilo jedan sat i sedam minuta, a kad se vrati­la, skinula je kaput, popravila frizuru i iz protulopovskog

81

pojasa izvadila 27.18 funti. Rekla je: »Neće te više uzne- miravati, Adriane, ali, ako se usudi, samo mi reci.« I onda je pripremila večeru. Srdele, rajčicu i kolač od đumbira. Ku­pio sam joj u ljekarni bombonijeru za dijabetičare kao iz­raz svojeg poštovanja.

Petak, 22. svibnjaPo cijeloj se školi priča o tome kako je starica od sedamde­set šest godina isprepadala Barryja Kenta i njegova oca da vrate lovu od toga što su me reketarili. Barry Kent se ne usuđuje pomoliti nosa. Njegova družba bira novog vođu.

Subota, 23. svibnjaPonovno kod kuće, spojili su nam struju. Uvenule su nam sve biljke. Na otiraču se crvene računi.

Nedjelja, 24. svibnjaNEDJELJA PRIJE UZAŠAŠĆA

Odlučio sam svoju sobu obojati u crno; sviđa mi se ta bo­ja. Ni trenutka više ne mogu živjeti s tapetama sa Zvon­kom, tim lutkom malim što vozi auto sjajni u dječjem ju­tarnjem programu. U mojim je godinama jednostavno ne­pristojno buditi se uz likove iz priča koji trčkaraju po zidovima. Stari kaže da mogu odabrati koju boju hoću sve dok sam kupujem boju i ličim zidove.

Ponedjeljak, 25. svibnjaOdlučio sam biti pjesnik. Stari kaže kako za pjesnike nema prikladne profesionalne strukture, kao ni mirovine i ostalih

dosadnih stvari, ali sam čvrsto odlučio. Pokušao me zain­teresirati za zanimanje operatera na računalu, na što sam mu odgovorio: »Ja moram dušu unijeti u svoj posao, a opće je poznato da računala nemaju dušu.« Stari je primijetio: »Amerikanci rade na tome.« No, ne mogu čekati tako dugo.

Kupio dvije limenke crne vinilne boje svilena sjaja i kist od centimetra. Počeo ličiti čim sam se vratio kući. Zvonko se vidi kroz crnu boju. Izgleda da će trebati nanijeti dvije ru­ke. To se samo meni može dogoditi!

Utorak, 26. svibnjaPOSLJEDNJA ČETVRT

Nanio dva sloja crne boje! Zvonko se i dalje vidi! Crni tra­govi šapa na odmorištu i stubištu. Ne mogu skinuti boju s ruku. Iz kista ispadaju dlake. Umoran sam od čitavog pothvata. Soba izgleda mračno i turobno. Stari nije ni prstom maknuo kako bi mi pomogao. Posvuda ima crne boje.

Srijeda, 27. svibnjaTreća ruka. Nešto je bolje, sad se vidi samo Zvonkova kapa.

Četvrtak, 28. svibnjaUZAŠAŠĆE

Prešao Zvankovu kapu dječjim kistom i ostatkom crne bo­je, no vražja zvonca na kapi i dalje se vide!

83

Petak, 29. svibnjaPrešao zvonca crnim flomićem, večeras njih šezdeset i de­vet; ostalo mi ih je još samo sto dvadeset i četiri za sutra.

Subota, 30. svibnjaZavršio posljednje zvonce u 23:25. Jasno mi je kako se Rembrandt morao osjećati nakon što je završio Sikstinsku kapelu u Veneciji.

Dva ujutro. Boja je suha, no sigurno s njom nešto nije u re­du, tu i tamo naziru se prugaste hlače ili nos pokojega cr­tanog junaka. Hvala Bogu, zvonca se ne vide! Upravo je u sobu svratio stari kako bi mi rekao neka idem na spavan­je, primijetio je da ga moja soba sad podsjeća na sliku Sal- vadora Dalija. Rekao je kako je to nadrealističi košmar, no samo je ljubomoran jer su na zidovima njegove spavaće so­be neke fuj ružice.

Nedjelja, 31. svibnjaNEDJELJA POSLIJE UZAŠAŠĆA

U trgovini gospodina Singha kupio indijski štapić. Upalio sam ga u svojoj sobi i pokušao se riješiti mirisa boje. U so­bu mi je ušao stari i štapić bacio kroz prozor rekavši kako »mi ne dopušta nikakvo petljanje s drogom«. Pokušao sam mu objasniti, ali je stari bio previše ljut da bi slušao. Ostao sam u sobi nekoliko sati, no imao sam osjećaj da me crni zidovi guše, pa sam otišao posjetiti Berta Baxtera. Nisam ga mogao dozvati da mi otvori vrata, pa sam se vratio kući i na telki gledao vjerski program. Večerao, napisao domaću zadaću iz zemljopisa, otišao u krpe. Pas više ne želi bora­viti u mojoj sobi; cvili da ga se pusti van.

Ponedjeljak, 1. lipnjaDRŽAVNI PRAZNIK U REPUBLICI IRSKOJ

Stari je dobio pismo zbog kojeg je problijedio: dobio je ot­kaz! Primat će socijalnu pomoć! Kako ćemo živjeti od tih mrvica koje će nam dati država? Morat ćemo se riješiti psa! Pseća hrana na dan nas stoji trideset i pet penija, ne raču­najući suhu hranu. Sad sam dijete samohrana oca koji pri­ma socijalnu pomoć! Od sada mi država kupuje cipele!

Danas nisam išao u školu, nazvao sam tajnicu škole i re­kao joj kako mi je otac duševno bolestan i da ga treba nje­govati. Zvučala je ozbiljno zabrinuto i pitala me je li nasi­lan. Odgovorio sam joj kako za sad ne pokazuje znakove nasilnosti, ali da ču zvati liječnika ako se to promijeni. Skuhao sam starome puno vrućih, slatkih napitaka za ublažavanje šoka, on je neprestano trkeljao o termoaku- mulacijskim pećima, ponavljajući kako će sve odati medi­jima.

Nazvao je Doreen Slater. Odmah je došla s nekim užasnim klincem, Maxwellom. Prvi susret uživo s Doreen Slater pra­vi je šok. Ne mogu ni zamisliti zbog čega ju je moj stari želio intimno poznavati. Mršava je ko komarac. Nema ni cica ni dupeta.

Posve je ravna sa svih strana, uključujući nos, usta i čupu. Čim je ušla u kuću, bacila je ruke na staroga. Maxwell je počeo plakati, pas lajati, tako da sam se vratio u svoju crnu sobu i prebrojao koliko se sad stvari vidi kroz boju: sto i sedamnaest!

Doreen je otišla u 13:30 odvesti Maxwella u igraonicu. Nešto nam je kupila i skuhala neke bezvezne špagete sa si­rom. I ona je samohrani roditelj; Maxwell je rođen izvan bračne zajednice. Ispričala mi je to dok smo spremali ku­hinju. Da je malo deblja, bila bi posve dobra.

85

Utorak, 2. lipnjaMLAĐAK

Doreen i Maxwell ostali noćiti. Maxwell je trebao spavati na sofi, no toliko je plakao da je završio između starog i Doreen, tako da stari nije stigao produbiti svoje intimno poznanstvo s Doreen. Strašno mu je pozlilo, ali ni izdaleka koliko Maxwellu. Ha! Ha! Ha!

Srijeda, 3. liprjaDanas otišao u školu, nisam ss mogao usredotočiti, nepre- stano sam mislio na komarca. Ima lijepe bijele zube (rav­ne, naravno). Ispekla je nekakve kolačiće s pekmezom, našao sam ih kad sam došao iz škole. Ne škrtari s pekme­zom kao neke druge ženske.

Stari puno puši i pije, i prema onome što kaže Doreen, pri­vremeno je impotentan. Ta mi informacija uopće nije tre­bala! Doreen razgovara sa mnom kao da sam kakva odras­la osoba, a ne sin njezina ljubavnika star četrnaest godina, dva mjeseca i jedan dan.

Četvrtak, 4. lipnjajutros se rano Doreen javila staroj na telefon. Stara je tražila mene. Zahtijevala je da joj odgovorim što Doreen ovdje radi. Rekao sam joj kako je stari imao slom živaca, a Doreen Slater ga njeguje. Objasnio sam joj za otkaz i opi­janje i prekomjerno pušenje i općenito raspuštanje. Potom sam otišao u školu. Osjećao sam se pobunjenički, pa sam navukao crvene čarape. Strogo su zabranjene, no više me nije briga.

86

Petak, 5. lipnjaTijekom molitve gospođa Sproxton opazila je moje crvene čarape. Stara me vještica prijavila buljavom Scrutonu. Poz­vao me u svoj ured i održao predavanje o opasnostima ne- konformizma. Onda me posalo kući kako bih presvukao propisane, crne čarape. Kad sam došao, stari je ležao u krevetu; prolazio je postupak liječenja impotencije. Gledao sam crtić s Maxwellom dok nije sišao u prizemlje. Pre­pričao sam mu sagu o čarapama.

Istog se trenutka pretvorio u pomahnitalog luđaka! Naz­vao je školu i izvukao Scrutona sa sastanka o štrajku do­mara. Neprestano se derao u slušalicu; rekao je, »Ostavila me žena, otpustili su me s posla, brinem se o malom idio­tu« - Maxwellu, valjda - »a vi terorizirate mojega sina zbog boje njegovih čarapa!« Seru ton mu je odgovorio da će se sve srediti ako dođem u školu u crnim čarapama, na što mu je stari odgovorio kako ću nositi onakve čarape kakve mi se bude htjelo. Scruton je izjavio kako se on zdušno za­laže za poštovanje reda. Potom je stari rekao kako engleski tim svjetskoga kupa iz 1966. nije nosio crne čarape, niti je to činio Sir Edmund Hillary 1953. kad se penjao na Mount Everest. Činilo se da je na to Scruton zanijemio. Stari je spustio slušalicu. Rekao je: »Dobio sam prvu rundu.«

Ovo bi još moglo dospjeti u novine: »Školska afera s crnim čarapama.« Možda stara to pročita i vrati se kući.

Subota, 6. lipnjaO, divote! 0, radosti! Pandora organizira čarapa-prosvjed! Danas je došla k meni doma! Da! Zapravo je stajala na tri­jemu pred vratima i rekla mi kako se divi mojem stavu! Pozvao bih je unutra, no kuća je bila u tako kaotičnom stanju da nisam. U ponedjeljak ujutro proći će po školi s peticijom. Rekla je da sam ja borac za slobodu za prava

87

pojedinca. Želi da sutra ujutro dođem k njoj. Uspostavlja se odbor, a ja sam glavni govornik! Htjela je vidjeti crvene ča­rape, no rekao sam joj kako su u pranju.

Danas su Doreen Slater i Maxwell otišli kući. Večeras dola­zi baka, pa njihovi tragovi moraju nestati.

Nedjelja, 7. lipnjaDUHOVI

Baka je pronašla Maxwellovu dudu u tatinu krevetu. La­gao sam i rekao kako ju je sigurno pas donio s ceste. Pri­zor baš nije lijep. Nisam dobar lažljivac, lice mi sve pocr­veni, a baka ima oči poput Supermana, čini ti se kao da prolaze ravno kroz tebe. Kao diverziju, ispričao sam joj priču o crvenim čarapama, što je prokomentirala rekavši da pravila postoje kako bi ih čovjek poštovao.

T a 1 i tv-\ a aai o /-\ l"< i n i rtVV^lUVV/j JUilCtl-l/j

zine kuće. Pandora je predsjedateljica, Nigel je tajnik, a bla­gajnica je Pandorina prijateljica Claire Neilson. Craig Tho- mas i njegov brat Brett tek su obični simpatizeri. Ja nisam smio voditi sastanak jer sam u statusu žrtve.

Pandorini su starci u svojoj drvenoj kuhinji rješavali križalj­ku iz nedjeljnog Timesa. Čini se da se sasvim dobro slažu.

Donijeli su nam poslužavnik s kavom i integralnim keksi­ma. Pandora me predstavila roditeljima. Rekli su mi kako se dive mojem stavu. Oboje su članovi Laburističke stran­ke i nastavili su o mučenicima Tolpuddlea. Pitali su me ima li to što sam obukao crvene čarape neko dublje značenje. Lagao sam i odgovorio im kako sam odabrao crvenu boja jer simbolizira revoluciju, pocrvenjevši potom revolucionaristički crveno. U posljednje se vrijeme pretva­ram u pravog muljatora.

Pandorina mi je stara rekla neka je zovem Tania. Nije li to rusko ime? Stari mi je rekao neka ga zovem Ivan. Baš je

ljubazan, dao mi je jednu knjigu na čitanje; zove se Filan­trop odrpanih hlača. Nisam je još pogledao, ali me prilično zanima skupljanje maraka, tako da ću je večeras prelistati.

Oprao crvene čarape i ostavio ih na radijatoru da se osuše do jutra.

Ponedjeljak, 8. lipnjaProbudio se, odjenuo, obukao crvene čarape prije gaća i potkošulje. Stari je stajao na vratima i poželio mi sreću. Osjećao se kao junak. Našao se s Pandorom i ostatkom od­bora na uglu naše ulice; svi smo imali crvene čarape. Pan- dorine su bile od lureksa! Ta zaista ima petlju! Čitavim smo putem do škole pjevali neku poznatu revolucionarnu pjesmu. Bilo me malo strah kad smo prošli kroz ulazna vrata, ali nas je Pandora bodrila povicima.

Netko nas je sigurno otkucao buljookom Scrutonu jer nas je čekao u garderobi četvrtih razreda. Stajao je posve mir­no prekriženih ruku, buljeći u nas ribljim očima. Nije rekao ni riječi, samo nas je pokretom glave usmjerio na kat. Sve su crvene čarape odmarširale gore. Srce mi je divlje tuklo. Tiho je ušao u svoj ured i sjeo za stol, te olovkom stao lup­kati zube. Mi smo samo stajali.

Nasmijao se očajnim smješkom i pozvonio zvoncem na svojem stolu. Ušla je njegova tajnica, a on joj je rekao: »Sjednite, izdiktirat ću vam pismo, gospođo Claricoates.« Pismo je bilo namijenjeno našim starcima, a išlo je ovako:

Poštovani gospođo i gospodine

Sa žaljenjem Vas moram obavijestiti da je Vaš sin/kći namjerno zanemario/la jedno od pravila ove škole.

Takav prijestup smatram krajnje ozbiljnim. Zbog toga Vašeg sina/kći isključujem s nastave na tjedan dana. U današnje vrijeme mladim ljudima kod kuće nedostaje

89

dostatno moralno vodstvo, stoga sam mišljenja da je moja dužnost zauzeti čvrsto stajalište u školi. Želite li podrobnije raspraviti slučaj sa mnom, slobodni ste naz­vati moju tajnicu i zakazati sastanak.

Srdačno Vaš, R.G. Seru ton

ravnatelj

Pandora je zinula reći nešto o posljedicama izostajanja po njezinu malu maturu, ali je Scruton riknuo na nju neka zašuti! Čak je i gospođa Claricoates poskočila. Scruton je rekao kako možemo pričekati da se pisma otipkaju, um­nože i potpišu, no da nam je potom bolje »da se izgubimo iz škole«. Čekali smo ispred Scrutonova ureda. Pandora je plakala (zato što je ljuta i frustrirana, rekla je). Oprezno sam je zagrlio. Gospođa Claricoates dala nam je naša pi­sma. Nasmiješila nam se vrlo umilno, sigurno joj nije lako raditi za despota.

Otišli smo do Pandorine kuće, ali bilo je zaključano, pa sam sve pozvao k sebi. Jednom je bilo i posve pristojno uredno, osim pseće dlake. Stari je bjesnio zbog pisma. On je navodno konzervativac, ali u ovom trenutku nije baš konzervativan.

Ne mogu si pomoći, no stalno žalim zbog toga što u petak nisam obukao crne čarape.

Utorak, 9.lipnjaPRVA ČETVRT

Stari je danas bio kod Scrutona i rekao mu da će se buniti kod svojeg saborskog zastupnika ako mi ne dopusti dola­zak u školu u čarapama bilo kakve boje. Scruton je staro­ga pitao tko je njegov saborski zastupnik. Stari nije imao pojma.

90

Pandora i ja smo zaljubljeni! Službeno! Ona je to rekla Clai- re Neilson koja je to rekla Nigelu, a on je rekao meni.

Rekao sam Nigelu neka kaže Claire da kaže Pandori da joj uzvraćam ljubav. Lud sam od sreće i radosti. Mogu zane­mariti i činjenicu da Pandora dnevno popuši pet Benson and Hedgesa i posjeduje vlastiti upaljač. Kad je čovjek za­ljubljen, takve stvari gube na značaju.

Srijeda, 10. lipnja

Četvrtak, 11. lipnjaČitav sam dan proveo sa svojom ljubavi. Ne mogu puno pi­sati, ruke mi se još uvijek tresu.

Petak, 12. lipnjaDobio poruku iz škole da me hitno treba Bert Baxter. Pošao ga vidjeti s Pandorom (nerazdvojni smo). Bert je bolestan. Očajno izgleda. Pandora mu je presvukla posteljinu (činilo se da joj ne smeta smrad), a ja sam nazvao liječnika. Opi­sao sam Bertove simptome. Čudno disanje, bljedilo, zno- jenje.

Pokušali smo malo pospremiti spavaću sobu, Bert je trabu­njao besmislice. Pandora je rekla kako bunca. Držala ga je za ruku dok nije došao liječnik. Dr. Patel bio je baš ljubazan, re­kao je kako Bertu treba kisik. Dao mi je broj i rekao neka po­zovem hitnu pomoć, činilo se da joj treba vječnost da stigne. Razmišljao sam o tome kako sam u posljednje vrijeme zane­mario Berta i osjećao sam se kao pravi seronja. Bolničari su Berta odnijeli na nosilima. Zapeli su na uglu stubišta i prevrnuli hrpu praznih staklenki od cikle. Pandora i ja ras­krčili smo put kroz otpad u prizemlju i oni su ga pronijeli. Prije nego što su ga iznijeli, zamotali su ga u veliki, meki,

91

crveni pokrivač. Zatvorila su se vrata kola hitne pomoći i Berta su odvezli uz sirene. U grlu mi je stajala velika kned­la, oči su mi bile vlažne. Sigurno zbog prašine.

Bertova je kuća zaista prašna.

Subota, 13. lipnjaBert je na odjelu intenzivne njege, ne može primati posje­te. Nazivam svaka četiri sata kako bih saznao kako mu je. Govorim da sam mu rođak. Sestre mi obično odgovaraju: »Stabilan je.«Sabra je kod nas. Naš pas je kod bake jer se boji njemačkih ovčara.Nadam se da Bert neće umrijeti. Osim toga što mi je drag, nemam nikakvu odjeću za sprovode.I dalje sam ludo zaljubljen u R

Nedjelja, 14. lipnjaPRESVETO TROJSTVO

Posjetio Berta, sav je prikopčan na neke cjevčice. Odnio sam mu staklenku cikle, da ima kad mu bude bolje. Sestra ju je stavila u njegov ormarić. Odnio sam mu i nekoliko čestitki sa željama za brzo ozdravljenje, jednu Pandorinu i svoju, jednu od moje bake, jednu od starog i jednu od Sabre.Bert je spavao, tako da nisam dugo ostao.

Ponedjeljak, 15. lipnjaOdbor za crvene čarape izglasao je popuštanje Scrutonu, za sad. Crvene čarape nosimo ispod crnih. Zbog toga su nam cipele tijesne, ali nema veze, stvar je u načelu.Bertu je malo bolje. Dulje je budan. Sutra ću ga obići.

92

Bert je sad spojen na samo nekoliko cjevčica. Bio je budan kad sam ušao u njegovu sobu. Nije me odmah prepoznao jer sam imao masku i ogrtač. Mislio je da sam liječnik. Re­kao je: »Vadite mi te vražje cjevčice iz intimnih dijelova. Ni­sam ja kanalizacija.« Vidio je da sam to ja i pitao kako je Sabra. Dugo smo razgovarali o Sabrinim problemima u po­našanju, kad je došla sestra i rekla mi da moram ići. Bert me zamolio neka kažem njegovim kćerima da je na samr­ti; za telefon mi je dao pola krune! A dvije od njih žive u Australiji! Rekao je da su brojevi napisani na poleđini nje­gove stare vojne platne knjižice.

Stari kaže kako pola krune vrijedi oko dvanaest i pol peni- ja. Zadržat ću pola krune. Lijepo i konkretno leži čovjeku u ruci, bez sumnje će jednoga dana biti vrijedan antikvitet.

Utorak, 16. lipnja

Srijeda, 17. lipnjaUŠTAP

Pandora i ja pretražili smo Bertovu kuću ne bismo li našli vojnu platnu knjižicu. Pandora je pronašla kup smeđih i krem nepristojnih razglednica. Bile su potpisane avec tout mori amour cheri, Lola. Osjećao sam se čudno nakon što sam ih pogledao, kao i Pandora. Izmijenili smo prvi strast­veni poljubac. Došlo mi je da je poštenski poljubim, ali ne znam kako se to radi, pa sam se zadovoljio običnim po­ljupcem.

Ni traga platnoj knjižici.

Četvrtak, 18. lipnjaBertu su skinuli sve cjevčice. Sutra ga premještaju na običan odjel. Rekao sam mu da nismo našli vojnu platnu

93

IjUNIOJ)

knjižicu, odgovorio je kako nema veze kad sad zna da neće umrijeti.

Pandora je večeras pošla sa mnom. Baš se lijepo složila s Bertom; razgovarali su o Cvjetani. Bert joj je odao nekoliko trikova o njezi ponija. Potom je Pandora izašla složiti cvi­jeće koje je kupila, a Bert me pitao jesam li je već »pova- lio«. Ponekad je baš pravi stari jarac koji ne zaslužuje pos­jetitelje.

Petak, 19. lipnjaBert je na velikom odjelu punom muškaraca polomljenih nogu i povijenih prsa. Izgleda puno bolje, sad kad ponov­no stavlja zube. Neki su od muškaraca zazviždali za Pan- dorom kad je krenula niz odjel. Da barem nije viša od me­ne. Bert je nagrabusio kod odjelne sestre zato što je bol­ničku plahtu zalio sokom od cikle. Trebao bi biti na tekućoj dijeti.

Subota, 20. lipnjaNadam se da će Bert uskoro moći kući. Starom je dosta Sa- bre, a baki je već zlo od našeg psa.

Bertu je savjetnik rekao neka prestane pušiti, no Bert mu je odgovorio kako to zbilja ne bi imalo smisla u njegovoj dobi od osamdeset devet godina. Zamolio me da mu kupim kutiju cigareta bez filtera i šibice. Što da radim?

Nedjelja, 21. lipnjaPRVA PO PRESVETOM TROJSTVU, DAN OČEVA

94

Noćas nisam mogao spavati zbog brige o cigaretama. Na­kon mukotrpnog premišljanja, odlučio sam Bertu ne uslišiti

želju. A onda sam otišao u bolnicu i vidio da je Bert kupio smrdljive pljuge u bolnici!

Upravo sam si izmjerio stvarčicu. Narasla je centimetar. Mogla bi mi uskoro zatrebati.

Ponedjeljak, 22. lipnjaProbudio sam se upaljena grla, nisam mogao gutati, po­kušao sam doviknuti u prizemlje, ali sam uspio tek zakre- ketati. Pokušao sam privući pozornost svojeg starog uda­rajući o pod školskom cipelom, ali je stari viknuo: »Presta­ni s tom vražjom lupom.« Na posljetku sam poslao psa s porukom zataknutom o ogrlicu. Čekao sam čitavu vječnost, te čuo psa kako laje na ulici. Nije isporučio poruku! Bio sam na rubu očaja. Morao sam ustati kako bih otišao na toalet, no kako sam tamo dospio, zbilja ne znam; sve mi je u magli. Stajao sam na vrhu stubišta i kreketao što sam glasnije mogao, no stari je puštao svoje ploče Alme Colgan, tako da sam bio prisiljen sići i reći mu da sam bolestan. Stari mi je pogledao grlo i rekao: »Bože svemogući, Adria- ne, mandule ti izgledaju kao Polaris rakete! Što radiš do­lje? Vraćaj se odmah u krevet, majmune jedan.« Izmjerio mi je temperaturu: 41 °C. Po svim sam pravilima već bih trebao biti mrtav.

Sad je pet minuta do ponoći, liječnik dolazi ujutro. Samo se molim da izdržim do tada. Dogodi li se najgore, ovime ostavljam sva svoja zemaljska dobra Pandori Braithwaite iz Avenije brijestova 69. Mislim da sam pri zdravoj pameti. To je malo teže reći kad imate temperaturu od 41 °C.

Utorak, 23. lipnjaImam tonzilitis. Službeno. Pijem antibiotike. Pandora sjedi pokraj moje postelje i glasno mi čita. Kad barem to ne bi

95

(JUNIOR

činila, imam osjećaj da mi svakom riječju ispušta kamen na glavu.

Srijeda, 24. lipnjaDobio čestitku s »brzim željama za ozdravljenje« od stare. Unutra je novčanica od pet funti. Zamolio sam starog da time kupi pet boca energetskog napitka.

Četvrtak, 25. lipnja« XnrmrTT-*n-lruDLjcjuiNjA Cm vru

Košmarni snovi o Lady Diani Spencer; nadam se da ću doći k sebi do vjenčanja. Temperatura mi je još uvijek 41 °C.

Stari više ne može izdržati sa Sabrom, pa ga je Pandora od­vela k sebi. (Sabru, ne starog.)

Petak, 26. lipnjaLiječnik je rekao kako nam je toplomjer pokvaren. Osjećam se malo bolje.

Danas sam na nogama proveo dvadeset minuta. Gledao dječji program; vodila ga je moja omiljena voditeljica.

Pandora mi je donijela čestitku s »brzim željama za oz­dravljenje«. Sama ju je oslikala flomićima. U potpisu je sta­jalo: »Zauvijek tvoja, Pan.«

Želio sam je poljubiti, no usne su mi još uvijek ispucane.

96

Subota, 27. lipnjaZašto me stara još nije posjetila?

Nedjelja, 28. lipnjaDRUGA PO PRESVETOM TROJSTVU

Stara je upravo otišla na vlak za Sheffield. Izmožden sam od emocija. Stanje mi se pogoršalo.

Ponedjeljak, 29. lipnjaPandora je otišla posjetiti Berta Baxtera. Rekla mi je kako ga je sestrama dosta jer ne želi biti u krevetu niti činiti iš­ta što mu se kaže. Otpuštaju ga u četvrtak.

A ja čeznem za mirom i tišinom bolničkog odjela. Bio bih savršeni pacijent.

Pandorin stari odveo je Sabru u pseći hotel, stoji ga tri fun­te dnevno, no kaže kako to vrijedi svaki peni.

Utorak, 30. lipnjaPolako se oporavljam. Morat ću zaista paziti želim li vrati­ti svoju raniju snagu.

Srijeda, 1. srpnjaMLAĐAK

Popodne mi je došao školski inspektor; ulovio me kako sje­dim na ležaljci u prednjem dvorištu. Nije mi vjerovao da sam bolestan! Prijavit će me! To što sam pijuckao Red Buli u pidžami, kućnom ogrtaču i šlapicama, uopće nije regi­strirao. Ponudio sam mu pogled na svoje gnjusne mandu­le, na što je frajer ustuknuo i nagazio cucku na šapu. Pas ima nizak prag boli pa je pobjesnio. Stari je izašao i raz­dvojio ih, no moglo bi nam se loše pisati.

97

Liječnik je rekao da se sutra mogu vratiti u školu, ovisno o tome kako ću se osjećati. Možete se kladiti da mi neće biti dovoljno dobro.

Četvrtak, 2. srpnja

Petak, 3. srpnjaU staru kuću gospodina Lucasa useljava se obitelj maslina- ste puti! Iz ležaljke na trijemu imao sam posve dobar pogled na namještaj što su ga iznosili iz kamiona za selidbe. Mas- linaste žene u kuću su neprestano unosile pregoleme lonce, tako da se izgleda radi o velikoj obitelji. Stari je izjavio kako je ovo »početak kraja naše ulice«. Pandora je član Saveza an- tinacista. Kaže kako postoji mogućnost da je moj stari rasist.

Čitam Čiča Tominu kolibu.

Subota, 4. srpnjaDAN NEZAVISNOSTI, SAD

Ulica je prepuna maslinastih ljudi koji dolaze ili odlaze au­tima, kombijima i mini-autobusima. Neprestano naviru unutra i van iz stare kuće gospodina Lucasa. Stari kaže ka­ko vjerojatno na svaku sobu idu tri obitelji.

Pandora i ja idemo ih pozdraviti i poželjeti im dobrodošli­cu u susjedstvo. Odlučni smo u nakani pokazati kako svi bijelci nisu rasni fanatici.

Bert Baxter je još uvijek u bolnici.

Nedjelja, 5. srpnjaTREĆA PO PRESVETOM TROJSTVU

98

Ostao u krevetu do šest popodne. Nije imalo smisla ustati. Pandora je otišla na konjičku izložbu.

Gospođa 0’Leary pokušava organizirati uličnu zabavu za kraljevsko vjenčanje. Za sada se prijavila samo obitelj Singh.

Ponedjeljak, 6. srpnja

Utorak, 7. srpnjaBert Baxter je zbrisao iz bolnice. Nazvao je Nacionalno vi­jeće za građanske slobode, a oni su mu rekli kako on sam može zatražiti otpust iz bolnice, pa je tako i učinio. Sad je u našoj gostinjskoj sobi. Stari šizi.

Pandora, Bert i ja prijavili smo se za uličnu zabavu. Bert već izgleda puno bolje, sad kad može pušiti koliko želi.

Pandorin je stari svratio popričati s mojim starim o tome što učiniti s Bertom i Sabrom. Obojica su se napili i počeli se svađati oko politike. Bert je nabijao po podu i tražio ih neka se stišaju.

Srijeda, 8. srpnjaStari je na rubu očaja zbog Bertova hrkanja. Meni ne sme­ta, stavim si vatu u uši.

Danas sam otišao u školu. Na maloj maturi odlučio sam po­lagati domaćinstvo, likovni, drvodjeljstvo i engleski. Za državnu maturu polagat ću zemljopis, matematiku i povijest.

Pandora je za malu maturu izabrala devet predmeta. Bilo joj je lakše nego meni. Ipak je ona učlanjena u knjižnicu od svoje treće godine.

Četvrtak, 9. srpnjaSutra je zadnji dan škole, počinju praznici od osam tjeda­na. Pandora uskoro odlazi u Tunis. Ne znam kako ću

99

preživjeti bez svoje ljubavi. Isprobali smo pravo ljubljenje, no nijednom se nije dopalo, pa smo se vratili običnome.

Ten mi je genijalan. Mislim da se radi o kombinaciji zalju­bljenosti i energetskog napitka.

Petak, 10. srpnjaDanas je u školi bilo čarobno. Svi su učitelji bili dobro ra­spoloženi. Pročulo se kako je netko čak i buljavog Scruto- na vidio kako se smije, no ja to nisam povjerovao.

Berry Kent se uspeo uza stup za zastavu i na vrh objesio par gaća svoje stare. Pandora je to prokomentirala rekavši da je ovo vjerojatno najveća akcija koju su vidjele u po­sljednjih nekoliko godina.

Danas je devetnaesti rođendan Seana 0’Learyja. Pozvao me na rođendanski tulum. Živi prekoputa, tako da neću morati daleko.

Tako pišem dnevnik sad, za svaki slučaj, ako se nacugam. Čini se da ljude opije sam prelazak preko praga 0'Learyjevih.

Subota, 11. srpnjaPrvi pošteni mamurluk. U dobi od četrnaest godina, pet mjeseci i devet dana. Pandora me strpala u krevet. Na leđi­ma me donijela uza stube.

Nedjelja, 12. srpnjaČETVRTA PO PRESVETOM TROJSTVU

100

Jutros je stari mene, Pandoru i Berta odveo u pseći hotel. Gospođa Kane, vlasnica, odbija Sabra držati tamo jednu sekundu duže. Bert i Sabra vrlo su se dirljivo pozdravili.

Gospođa Kane nepopustljiva je žena i postala je vrlo gruba kad je stari odbio platiti Sabrin boravak, samo je gladila svoje crne brke dugim, čvoravim prstima, koristeći posve ne-damski rječnik.

Bert je izjavio kako se više ne odvaja od Sabre. Kako mu je Sabra jedini prijatelj na svijetu! Nakon svega što sam ja učinio za njega! Da mene nije bilo, sad bi bio pokojan, a Sabra bi bio siroče koje živi u azilu za životinje.

Ponedjeljak, 13. srpnjaBert razgovara s gospođom Singh! Tečno govori hindi! Re­kao nam je kako je ona ispod linoleuma u kupaonici pro­našla neke nepristojne časopise. Ostavština onog ljigavca Lucasa!

Gospodin Singh je užasnut. Pismeno se žalio agenciji ne­kretninama da mu je kuća obeščašćena.

Bert mi je pokazao jedan od časopisa. Po mojem mišljenju nije nepristojan, no ipak sam je svjetski čovjek. Spremio sam ga pod svoj madrac, uz Big and Bouncy. Zove se Ama- teur Photographer.

Utorak, 14. srpnjaVečeras je svratila Bertova socijalna radnica. Zove se Katie Bell. Vrlo je glupo razgovarala s Bertom. Rekla mu je kako mu je ponuđeno mjesti u Sunčevu domu Aldermana Co- opera. Bert joj je odgovorio kako ne želi ići. Na to mu je Ka­tie Bell rekla kako mora. Čak je i moj stari rekao kako mu je žao Berta. No primijetio sam kako mu ga nije dovoljno žao da bi ga pozvao neka za stalno živi s nama!

Jadni Bert, što li će biti s njim?

101

(juumj)

Bert se preselio k Singhovima. Gospodin Singh dovezao je Sabrinu kućicu, tako da je to sad službeno. Bert se doima super sretnim. Curry je njegova omiljena hrana.

Pandora mi je dopustila da joj dotaknem prsa. Obećao sam joj kako nikome neću reći, a zaprvo se ni nije imalo što ispričati. Preko svih tih slojeva rublja, haljine, pulovera i jakne, nisam zapravo znao gdje joj cice uopće počinju.

Čitam Seks i činjenice o njemu, autora dr. A. E G. Haiga.

Srijeda, 15. srpnja

Četvrtak, 16. srpnja11:00 Danas je stari dobio otpremninu. Kliktao je kao kau- boj po čitavom hodniku. Pozvao je Doreen Slater van da to proslave. Pogodi tko će večeras čuvati Maxwella? Da, dra-gi uuCVniCč, pOgOuiO Si! ja!

23:00 Maxwell je tek sad zaspao, Pandora je nazvala u po­la deset i pitala me kako mi ide. Nisam je pošteno čuo jer je Maxwell glasno vrištao. Pandora mi je rekla kako bih mu u malo toplog mlijeka trebao staviti malo vodke i natjerati ga da to popije. Tako sam i učinio. I upalilo je.

Mali uopće nije loš kad spava.

Petak, 17. srpnjaUŠTAP

Moja najdraža sutra napušta naše obale. Idem je ispratiti na aerodrom. Nadam se da joj aviqn neće patiti od zamora metala. Baš sam u atlasu pogledao gdje je Tunis i odahnuo kad sam shvatio kako Pandora neće morati letjeti kroz Ber- mudski trokut.

Da se išta dogodi mojoj jedinoj, s planeta bi nestao smijeh.

102

Donio sam joj knjigu, da ima što čitati tijekom leta. Zove se Pad! i napisao ju je neki frajer, William Goldenstein III. Vrlo je poučna, sami praktični savjeti o tome što činiti ako se dogodi ono najgore.

Subota, 18. srpnjaPandora je čitala Pad! u autobusu do aerodroma. Kad je let najavljen, dobila je manji histerični napadaj i stari ju je morao nositi uza stube. Mahao sam avionu dok se nije skrio iza velikog oblaka, te se tužan autobusom vratio kući. Ne znam kako ću preživjeti sljedeća dva tjedna. Laku noć, moja tunišanska ljepotice.

Nedjelja, 19. srpnjaPETA PO PRESVETOM TROJSTVU

Ostao u krpama i buljio u Tunis na karti.

Ponedjeljak, 20. srpnjaJoš nisam dobio razglednicu od svoje ljubavi.

Utorak, 21. srpnjaJutros je svratio Bert. Rekao mi je da je Tunis prepun opa­snosti.

Srijeda, 22. srpnjaZašto još nisam dobio razglednicu? Što li se samo moglo dogoditi?

103

(jUNIOj)

Četvrtak, 23. srpnja

Pitao našega listonošu o vezama između Tunisa i Engle­ske. Odgovorio je kako su »đavolske«; kako se tuniska poš­ta oslanja na deve.

Petak, 24. srpnjaPOSLJEDNJA ČETVRT

Posjetio gospodina Singha. Rekao mi je kako u Tunisu vla­daju vrlo nehigijenski uvjeti. Čini se kako svi osim mene znaju sve o Tunisu!

Subota, 25. srpnjaPANDORA! PANDORA! PANDORA!

Oh! Moja ljubavi,Srce mi vene Usta se suše Duša mi gori U Tunisu ti si A ja tu.Sjeti se mene i pusti suzu.Vrati se preplanula i zdrava Imaš sreće što ti stari ima para.

Vraća se za šest dana.

Nedjelja, 26. srpnjaŠESTA PO PRESVETOM TROJSTVU

104

Bio na večeri kod bake. Bio sam utučen i povučen zbog Pandorina boravka u Tunisu. Baka me pitala patim li od

zatvora. Gotovo sam joj nešto rekao, ali, kakva korist od objašnjavanja ljubavi sedamdesetšestogodišnjoj ženi koja smatra kako je i sama ta riječ opscena?

Ponedjeljak, 27. srpnjaDevinska razglednica! Pisalo je:

Najdraži,

Gospodarski su uvjeti ovdje grozni. Htjela sam ti kupi­ti dar, ali sam umjesto toga sav svoj novac dala pros­

jaku.

Tvoje je srce tako velikodušno, Adriane, pa sam sigur­na kako ćeš razunjeti.

Silno te volim, beskrajno.

Zauvijek, Pandora X

Ma baš krasno što je lovu za moj dar dala nekon prljavom, besposlenom prosjaku! Zgrozio se čak i listonoša.

Utorak, 28. srpnjaPravo je čudo što uopće olovku mogu držati! Čitav sam dan u pogonu i pripremama za uličnu zabavu u povodu kra­ljevskog vjenčanja. Došla je gospoda 0’Leary pitati bih li ja pomogao s postavljanjem ukrasa. Odgovorio sam: »Mislim da je to moja domoljubna dužnost.« Gospođa 0’Leary rekla je da će mi ona dodavati papirnate ukrase i zastavice, ako se ja uspnem ljestvama. I tako je sve bilo u redu prvih če­tiri ili pet penjanja, no potom sam učinio kardinalnu po­grešku i pogledao prema dolje i dobio napadaj vrtoglavice,

105

tako da se poslije toga penjala gospođa 0’Leary. Nisam mogao ne primijetiti gaćice gospođe 0’Leary. Iznenađujuće su seksi za nekoga tko u crkvu ide svakoga dana, a ned­jeljom dvaput. Crna čipka! S vrpcama od crvenog satena! Imam osjećaj da je gospođa 0’Leary znala kako gledam u njezine gaćice jer mi je rekla neka je zovem Caitlin. Bilo mi je drago kad je došao gospodin 0'Leary i dalje nastavio ukrašavati umjesto mene. Gospodin i gospođa Singh izvje­sili su kroz prednji prozor na spavaćoj sobi golemu britan­sku zastavu. Bert mi je rekao kako je to ta što ju je on ukrao kad je bio u vojsci.Naša je kuća sramota naše ulice. Stari je samo na vrata prikucao kuhinjsku krpu s likovima Charlesa i Diane.Stari i ja gledali smo na telki vatromet uoči kraljevskog vjenčanja. Mogu samo reći da sam se trudio uživati, no ni­je mi uspjelo. Stari je rekao kako se i na ovaj način može kuriti lova. I dalje je ogorčen zato što je nezaposlen. Nadam se da će se princ sjetiti ukloniti cijenu s đona na cipe­lama; moj stari nije za svoje vjenčanje. Svi su u crkvi mogli pročitati cijenu. Pisalo je: »421/2 roba s greškom, 10 šilinga.«

Srijeda, 29. srpnjaKRALJEVSKO VJENČANJE!!!!!

Silno sam ponosan što sam Englez!

Stranci su sigurno zeleni od muke!Zbilja smo prvi u svijetu u spektakularnim ceremonijama! Moram priznati da mi je suza zasjala u oku kad sam vidio one Londončane koji su od rane zore stajali uz ceste, srdač­no pozdravljali sve one prebogate, fino odjevene, slavne ljude koji su prolazili u kočijama i rolls-royceima.Baka i Bert Baxler došli su k nama gledati vjenčanje jer imamo veliku telku u boji. Ispočetka su se lijepo složili, no potom se Bert sjetio da je komunist i počeo govoriti

106

antirojalističke parole, kao »besposleni bogataši« i »parazi­ti«, tako da ga je baka poslala natrag gledati mali televizor u boji kod Singhovih.

Princ Charles izgledao je posve zgodno, unatoč svojim uši­ma. Brat mu je strašno zgodan; šteta što barem za danas nisu mogli zamijeniti glave. Lady Diana me dirnula u srce svojom prljavo bijelom vjenčanicom. Čak je pomogla i ne­kom starcu prići oltaru. Mislim da je to bilo vrlo dražesno od nje, s obzirom da se ipak ona danas udaje. Tamo je bi­la hrpa užasno slavnih ljudi. Nancy Reagan, Spike Milli- gan, Mark Phillips, itd., itd. Kraljica je izgledala pomalo ljubomorna. Vjerojatno zato što nisu svi gledali u nju, za promjenu.

Princ se sjetio skinuti cijenu s cipela. Jedna briga manje za mene.

Kad su princ i Di izmijenili prstenje, baka je zaplakala. Ni­je ponijela svoj rupčić, pa sam otišao gore po rolu toalet papira. Kad sam se vratio, bili su vjenčani. Tako sam pro­pustio povijesni trenutak njihova vjenčanja!

Tijekom svih dosadnih galzbenih intervala skuhao sam čaj, no stigao sam na vrijeme i čuo onu Novozelanđanku kako pjeva. Zaista ženska ima glaščinu.

Baka i ja baš smo se spremali pogledati pobjedničku vožnju sretnoga para natrag do palače, kad se na vratima čulo glasno lupanje. Mi smo ga ignorirali, pa je stari mo­rao ustati iz kreveta i otvoriti. Bert i gospodin i gospođa Singh i svi mali Singhići ušli su tražeći utočište. Pokvario im se televizor! Baka je stisnula usne, nije luda za crnima, smeđima, žutima, Ircima, Židovima i strancima. Stari ih je sve pustio unutra te baku autom odvezao kući. Singhovi i Bert okupili su se oko telke razgovarajući na hindiju.

Gospođa Singh dijelila je neke male kornvolske pitice. Po­jeo sam jednu i morao popiti bačvu vode. Mislio sam da imam požar u ustima! Nisu to nikakve kornvolske pitice.

107

Gledao sam telku dok sretni par nije otputovao sa stanice Victoria u vlaku čudnog izgleda. Bert je rakao da izgleda čudno samo zato što je oran.

Gospođa 0’Leary došla je i pitala može li posuditi naše sta­re stolce za uličnu zabavu. Starog nije bilo pa sam pristao i pomogao joj iznijeti ih na pločnik. Ulica nam izgleda užasno čudno bez auta i s obješenim zastavicama i deko­racijama koje lepršaju po zraku

Gospođa 0’Leary i gospođa Singh besprijekorno su pomele ulicu. Potom smo svi zajedno postavili stolove i stolce na­sred ceste. Sve su napravile žene, muškarci su samo staja­li okolo na pločnicima i previše pili, klebereći se zbog kra­ljevske prve bračne noći.

Gospodin Singh izvadio je zvučnike gramofona kroz prozor dnevne sobe, pa smo slušali ploču Des O’Connor dok smo na stolove iznosili sendviče, kolačiće s pekmezom, roladice s kobasicama i razmiče s kobasicama Potom ie pnsnodin

j z o r

0’Leary svima iz ulice dao smiješan šeširić pa smo sjeli za stol. Na kraju večere gospodin Singh održao je govor o to­me kako je divno biti Britanac. Svi su klicali i pjevali him­nu. Samo je gospodin Singh znao sve riječi. Onda se stari vratio s četiri pakovanja piva i dva tuceta papirnatih čaša i uskoro su se svi ponašali na posve besprizoran način.

Gospodin 0’Leary pokušao je gospođu Singh naučiti neki irski plesni korak, no stalno se zapetljavao u njezin sari. fa sam stavio Abbinu ploču i uskoro su svi, čak i stari ljudi od četrdeset godina i više plesali! Kad su se upalile ulične svjetiljke, Sean 0’Leary se uspeo i na svaku od njih posta­vio crveno, bijelo i žuto sjenilo od krep papira kako bi po­pravio atmosferu, a ja sam donio ostatak naših svijeća i razmjestio ih po stolovima. Ulica nam je izgledala posve boemski.

Bert je pričao neke ratne priče, moj stari viceve. Tulum je potrajao do jedan ujutro!

108

Inače se pokreće peticija ako se netko glasnije nakašlja poslije jedanaest navečer!

Nisam čagao, zabavljao sam se kao cinični promatrač. Osim toga, boljele su me noge.

Četvrtak, 30. srpnjaSedam puta na telki pogledao reprizu kraljevskoga vjen­čanja.

Petak, 31. srpnjaMLAĐAK

Smučilo mi se kraljevsko vjenčanje.

Pandora, kraljica prosjaka, sutra dolazi kući.

Subota, 1. kolovozaRazglednica od stare, želi da idem na praznike s njom i lji- gavcem Lucasom. Idu u Škotsku. Nadam se da će se dobro provesti.

Pandorin je let odgođen zbog štrajka aerodromskog osoblja u Tunisu.

Nedjelja, 2. kolovozaSEDMA PO PRESVETOM TROJSTVU

Aerodromsko osoblje još uvijek štrajka, a Pandorinu je sta­rome prosjak ukrao Amex!

Pandora mi je rekla kako je njezinu staru ugrizla deva, no oporavlja se u ženskom toaletu aerodroma u Tunisu. Kako je divno bilo telefonom čuti Pandorin glas, razgovarali smo

109

'JUNIOR

dulje od pola sata. Kako se samo pametno sjetila nazvati me iz Tunisa na račun primatelja poziva!

Ponedjeljak, 3. kolovozaDRŽAVNI PRAZNIK U ŠKOTSKOJ I REPUBLICI IRSKOJ

Aerodromsko osoblje u Tunisu pristalo je na arbitražu. Pandora kaže da će uz malo sreće stići kući do četvrtka.

Utorak, 4. kolovozaAerodromsko osoblje u Tunisu vidi svjetlo na kraju tunela! Pandora preživljava na datuljama i pepermintu.

Srijeda, 5. kolovozaTunišansko aerodromsko osoblje obavlja svoj posao na ae­rodromu. Pandora dolazi kući u PETAK NAVEČER!

Četvrtak, 6. kolovozaStari je odbio poziv na račun primatelja poziva iz Tunisa. Presječene su nam sve veze za komunikaciju.

Petak, 7. kolovozaPRVA ČETVRT

Nazvao sam Tunis dok je stari bio u kadi. Dernjao se s ka­ta pitajući me koga zovem. Lagao sam. Odgovorio sam mu kako zovem točno vrijeme.

Pandorin je let poletio na vrijeme. Trebala bi sletjeti oko po­noći.

110

Subota, 8. kolovoza

Pandora me nazvala u sedam ujutro sa stanice St. Pancras. Rekla je kako će kasniti zbog elektrifikacije pruge u Flit- wicku.

Odjenuo sam se i pošao na kolodvor, kupio kartu za sila­zak na peron, na drugom peronu čekao šest hladnih, sa­motnih sati. Vratio se kući i našao Pandorinu poruku. Pi­salo je sljedeće:

Adriane,

Priznajem da si mi slomio srce svojom očitom nezainte- resiranošću za moj povratak. Bila sam sigurna da ćemo se naći u toplom zagrljaju na trećem peronu. No, nije nam suđeno.

Adieu,Pandora

Otišao k Pandori. Objasnio. Obavili topao zagrljaj iza šupe za alat njezina starog.

Nedjelja, 9. kolovozaOSMA PO PRESVETOM TROJSTVU

Ponovno dirao Pandorine grudi. Ovaj put mislim da sam napipao nešto meko. Moja stvarčica neprestano raste i skuplja se, čini se da ima vlastiti život, neovisan o meni. Izvan mojeg je nadzora.

Ponedjeljak, 10. kolovozaJutros smo Pandora i ja otišli na bazen. Pandora je izgle­dala genijalno u svojem bijelom bikiniju. Postala je iste bo­je kao gospođa Singh. Nisam imao povjerenja u ponašanje

111

svoje stvarčice pa sam sjedio u gledalištu i gledao Pandoru kako skače s najviše odskočne daske. Došli k meni. Poka­zao joj svoju crnu sobu. Zapalio mirisni štapić. Pustio Ab~ binu ploču, prošvercao bocu Sanatogena. Pozabavili smo se s malo blagog petinga, kad je Pandoru počela boljeti gla­va te se pošla kući odmoriti.

Razdirala me spolnost, no prošlo me kad sam starom po­mogao raširiti gnojivo po ružičnjaku.

Utorak, 11. kolovozaDobio još jednu razglednicu od stare.

Dragi Aidy,

Nemaš pojma koliko te želim vidjeti.

Majčinska je spona jaka kao i uvijek. Znam da se os-us / U/SCU\J

Aidy, nemaš zašto. Bimbo ispunjava moje seksualne po­trebe. Ni više, ni manje. Stoga, Aidy, odrasti i dođi u Škotsku.

Puno te volim, Pauline (mama)

P. S. Krećemo petneastoga. Idi na vlak za Shejjfield koji kreće u 8:22.

Listonoša je rekao da bi staru pošteno prebio da je njego­va žena. Ne zna on nju. Da staru netko prstom pipne, pret­vorila bi ga u prah.

Srijeda, 12. kolovoza

1 1 2

Pandora kaže kako će nam koristiti probno odvajanje. Kaže kako će se naš blagi do srednjeg petinga uskoro pretvoriti

u pravi, teški. Moram priznati da sve to suzdržavanje ima poguban učinak na moje zdravlje. Nemam energije, a spa­vanje mi neprekidno prekidaju snovi o Pandorinu bijelom bikiniju i gaćicama gospođe 0’Leary.

Možda ipak odem u Škotsku.

Četvrtak, 13. kolovozaStari je odlučio petnaestoga poći u Skegness. Rezervirao je četverokrevetni karavan. Vodi Doreen i Maxwella! I očeku­je da idem i ja!Budem li išao, ljudi će automatski zaključiti da mi je Do­reen stara, a Maxwell brat!Idem u Škotsku.

Petak, 14. kolovozaTragična večer s Pandorom. Oboje smo se zakleli na vjer­nost. Završio sam pakiranje. Psa smo s četrnaest limenki pseće hrane i golemom vrećom suhe hrane odveli baki.

Za čitanje u vlaku uzet ću Bijeg od djetinjstva Johna Holta.

Subota, 15. kolovozaUŠTAP

Stari, Komarica i Maxwell ispratili su me s kolodvora. Sta­rom ni najmanje nije smetalo što sam izabrao Škotsku, a ne Skegness. Zapravo, bio je baš sretan. Putovanje vlakom bilo je živi užas. Morao sam stajati do Sheffielda. Razgo­varao sam s nekom gospođom u invalidskim kolicima u vagonu s prtljagom. Bila je vrlo draga, rekla mi je kako je kod invaliditeta dobro jedino to što čovjek uvijek sjedi u vlaku. Čak i ako je to u teretnom vagonu.

113

Stara i ljigavac Lucas dočekali su me u Sheffieldu. Stara je izgledala grozno mršavo i počela se odijevati u napadno mladenačku odjeću. Lucas ljigi imao je traperice! Trbuh mu se prelijevao preko remena. Čitavim putem do Škotske pret­varao sam se da spavam.

Lucas je čak i tijekom vožnje navaljivao na staru.

Odsjeli smo u mjestu koje se zove Loch Lubnaig. U kreve­tu sam u drvenoj kolibi. Stara i Lucas otišli su u selo po­kušati kupiti cigarete. Tako su barem rekli.

Nedjelja, 16, kolovozaDEVETA PO PRESVETOM TROJSTVU

Ispred kolibe je jezero, iza kolibe borova šuma i planina. Nigdje ničega. Živa dosada.

Ponedjeljak, 17. kolovozaOprao malo odjeće u javnoj praonici rublja u naselju drve­nih koliba. Razgovarao s američkim turistom Hamishom Mancinijem; istih smo godina. Stara mu je na medenom mjesecu. Četvrti put.

Utorak, 18. kolovozaKiša cijeli dan.

Srijeda 19. kolovozaPoslao razglednice. Nazvao Pandoru, na račun primatelja poziva. Njezin je stari odbio prihvatiti poziv.

114

Kartao s Hamishem Mancinijem. Njegova stara i njegov očuh i moja stara i njezin ljubavnik autom su otišli pogle­dati vodopad. Stvarno važna stvar!

Četvrtak, 20. kolovoza

Petak, 21. kolovozaHodao četiri kilometra do Callandera kako bih kupio čoko- ladicu Mars. Malo se igrao u salonu videoigrica. Vratio se, večerao. Nazvao Pandoru iz govornice u kolibi. Na račun primatelja poziva. Još uvijek me voli. Ja još uvijek volim nju. Otišao u krpe.

Subota, 22. kolovozaPOSLJEDNJA ČETVRT

Posjetio grob Roba Roya. Vidio ga, vratio se.

Nedjelja, 23. kolovozaDESETA PO PRESVETOM TROJSTVU

Stara se sprijateljila s parom koji se preziva Bali. Otišli su u Stirling Castle. Kći gospođe Bali je spisateljica. Pitao sam je kako je to postala. Gospođa Bali odgovorila mi je kako je njezina kćer kao dijete pala na glavu i od tada je »malo udarena«.Gospođi Bali je rođendan pa su se svi vratili u našu kolibu to proslaviti. Bunio sam se zbog buke u 1, 2, 3 i 4 ujutro. U 5 je pala odluka da se ide na vrh planine! Ukazao sam im na činjenicu da su mrtvi pijani, prastari, nekvalificira­ni, u lošem fizičkom stanju i ne poznaju nijednu tehniku preživljavanja, nemaju pribor za prvu pomoć, nemaju od­govarajuću obuću, kao ni kompas, kartu ili tople napitke.

115

Moji su protesti pali na gluhe uši. Uzverali su se na plani­nu, vratili se i već u 11:30 pripremali jaja sa šunkom.

Dok ovo pišem, gospodin i gospođa Bali plove kanuom po jezeru. Sigurno uzimaju neke droge.

Ponedjeljak, 24. kolovozaOtišao u Edinburgh. Obišao dvorac, muzej igračaka i um­jetničku galeriju. Kupio haggis (tradicionalna tlačenica od ovčjih iznutrca - op. prev.). Vratio se u kolibu, čitao Gle ti­me Johna Prebblea. Sutra idemo tamo.

Utorak, 25. kolovozaMasakr u Glencoeu zbio se 13. veljače 1692. Dan poslije, 14. veljače, John Hill napisao je grofu od Tweeddalea: »Sravnio sam Glencoe sa zemljom«.

Frajer je napisao živu istinu, tamo nema ničega. Sutra ide­mo u Glasgow.

Srijeda, 26. kolovozaKroz Glasgow smo se provezli u 11 ujutro, a ipak sam u krugu od jednog i pol kilometra nabrojao dvadeset i sedam pijanaca! Na izlozima svih trgovina osim sam-svoj-majstor dućana nalaze se rešetke. Na krovovima trgovina alkohol­nim pićima poslagane su bale bodljikave žice i slomljeno staklo. Malo smo prošetali po središtu, kad je stara nago­vorila Lucasa ljigavca da je odvede u umjetničku galeriju. Namjeravao sam ostati u autu i čitati Glencoe, no nevoljko sam ih slijedio unutra jer su pijanci teturali okolo.

A kako mi je tek bilo drago što sam ušao! Mogao sam proživjeti život bez jednog važnog kulturnog doživljaja!

116

Danas sam vidio Dalijevu sliku RaspećeUl Pravu! Ne re­produkciju!

Objesili su je u dnu hodnika tako da se mijenja kako joj se približavate. Kad joj na posljetku priđete, osjećate se kao puteljak. Apsolutno je fantastična!

Golema je! Boje su genijalne, a Isus izgleda kao pravi kit. U muzeju sam kupio šest razglednica na kojima je ta slika, no naravno, nije to kao prava stvar.

Jednog dana odvest ću Pandoru neka je vidi. Možda na našem medenom mjesecu.

Četvrtak, 27. kolovozaDanas je na redu Oban. Naletjeli na gospodina i gospođu Swallow koji žive u meni susjednoj ulici. Svi su nepresta­no ponavljali: »Kako je mali ovaj svijet, zar ne?« Gospođa Swallow pitala je ljigavog Lucasa kako mu je žena. Lucas joj je odgovorio kako ga je žena ostavila zbog druge žene. Na to su se svi zarumenjeli i ponovili »kako je mali ovaj svijet« razišavši se. Stara se razljutila na Lucasa. Rekla mu je: »Moraš li svima to izlajati?« i »Što misliš kako je meni u ovoj priči, pa živim s ostavljenim mužem jedne lezbe?« Lucas se durio neko vrijeme, no onda je stara počela sliči­ti baki. Tako da nije rekao ni riječi.

Petak, 28. kolovozaDanas Fort VVilliam. Ben Nevis još mi je jedno razočaranje. Nisam mogao skužiti gdje počinje ili prestaje. Ostale ga planine i brda zakrivaju. Lucas je pao u potok, no na žalost, bilo je preplitko da bi se utopio.

Subota, 29. kolovozaUŠTAP

Prošetao oko jezera s Hamishem Mancinijem. Rekao mi je kako misli da mu stara srlja u petu rastavu braka. Večeras ide kući; u ponedjeljak ujutro u New Yorku ima zakazano kod svojeg psihoanalitičara.

Završio sam s pakiranjem i čekam da se stara i ljigavac Lu- cas vrate sa svojeg potajnog obljuba negdje u borovoj šumi.

Krećemo u zoru.

Nedjelja, 30. kolovozaJEDANAESTA PO PRESVETOM TROJSTVU

Natjerao sam Lucasa da stane kako bih kupio suvenire u Gretni Green. Pandori sam kupio oblutak u obliku vidre, Bertu tradicionalnu škotsku kapu s coflekom, psu kariranu mašnu za oko vrata, baki karirane karamele, Komarici ka­rirane kekse, Maxwellu kariranu lizaljku u obliku dude. Starom sam kupio kariranu kuhinjsku krpu.

Sebi sam kupio karirani blok za pisanje. Odlučio sam po­stati pisac.

Ovdje prilažem odlomak iz »Mojih dojmova o Škotskoj«, napisanih na državnoj cesti M6 pri brzini od 140 km/h:

Blaga se sumaglica valja, ostavljajući veličanstvene vrhove Škotske u svoj njihovoj veličanstvenosti. Obris koji se otkriva na providnome nebu orao je, ta veličan­stvena ptica grabljivica. Ispruženih kandža, slijeće na

jezero, razdirući tihu veličanstvenost turbulentnih vo­da. Orao zastaje samo kako bi uronio svoj veličanstve­ni kljun u akvu prije nego što raširi veličanstvena krila i odleti u magistralno gnijezdo visoko u golim i suhim brdima bez trave.

Gorštačka stoka. Veličanstvene rogate zvijeri skrivenih dolina sagibaju svoje veličanstvene glave sa smeđim očima i zamršenom grivom prisjećajući se tajni Glen- coea.

Malo sam pretjerao s »veličanstvenim«. No mislim da se lako i lijepo čita. Kad završim, poslat ću »Dojmove« na BBC. Sti­gao kući u 18:00. Preumoran sam da bih išta više napisao.

Ponedjeljak, 31. kolovozaDRŽAVNI PRAZNIK U ENGLESKOJ (OSIM U ŠKOTSKOJ)

Nitko nema ni kinte. Banke su zatvorene, a stari se ne može sjetiti PIN-a na banokvnoj kartici. Imao je obraza po­suditi pet funti od Berta Baxtera. Baš je guba od prastarog umirovljenika žicati lovu! Nema nimalo dostojanstva. Pandora i ja ludo smo zaljubljeni! Odvajanje je samo raz­buktalo našu strast. Hormoni nam divljaju kad god se nađemo. Prošlu je noć Pandora spavala s vidrinskim oblut- kom u ruci. Da mi je barem biti vidrinski oblutak.

Utorak, 1. rujnaGospodin Singh mora se vratiti u Indiju zbrinuti svoje ostarjele roditelje, tako da su Bertu rekli kako će se mora­ti vratiti natrag u svoju prljavu, staru kuću! Gospodin Singh kaže kako ne može ostaviti svoju žensku čeljad sa­mu u kući s Bertom. Pa kako glup čovjek može biti? Bertu to previše ne smeta; kaže da mu je to »čak i kompliment«. Pandora i ja idemo pospremiti Bertovu kuću i pomoći mu da se useli natrag. Duguje stambenom dvjesto devedeset i če­tiri funte za stanarinu. To mora otplatiti u obrocima od pe­deset penija tjedno, tako da će sigurno umrijeti u dugovima.

119

(junior

Srijeda, 2. rujnaPandora i ja danas smo otišli pogledati Bertovu kuću. Zai­sta je očajan prizor. Da Bert vrati sve svoje prazne pivske boce, još bi za njih mogao dobiti svu lovu koja mu treba za vraćanje duga za stanarinu.

Četvrtak, 3. rujnaStari nam je pomogao iznijeti sav namještaj iz prizemlja Bertove kuće, crvotočina se malo izašla sunčati. Kad smo iznijeli tepihe, otkrili smo da je Bert godinama hodao po sloju prljavštine, starih novina, ukosnica, pikula i raspad­nutih miševa. Objesili smo tepihe na konopac za sušenje rublja i cijelo ih popodne prašili, no prašina je neprestano kuljala van. Pandora se razvedrila oko 17:00, tvrdila je da može vidjeti kako se na tepihu polako nazire uzorak, no po-di'ObiiijC j£ iSpitiVčmjc pOkciZalo da Sc i'aui SćtfiiC 0 Utapkailu

komadu kolača. Sutra se vraćamo sa strojem za pranje te­piha Pandorine majke. Pandora kaže kako su stroj testirali u nekoj emisiji na telki, ali se kladim da još nikad nije mo­rao očistiti takvu rupčagu kakva je ona Berta Baxtera.

Petak, 4. rujnaUpravo mi se ukazalo čudo! Jutros su Bertovi tepisi bili tamnosivi. Sad je jedan aksminstersko crveni, a drugi vil- ton plavi. Tepisi vise na konopcu za rublje i suše se. Sa­strugati smo sve podove i namještaj oprali fungicidnim de- zinficijensom. Pandora je skinula zavjese, no raspale su se prije nego što ih je donijela do umivaonika. Bert je sjedio na ležaljci na trijemu, kritizirao i žalio se. Jednostavno ne može skužiti što fali životu u nečistoći.

Štofali životu u nečistoći?

120

Subota, 5. rujnaStari je danas vratio Bertove prazne boce. Bilo ih je toliko da su ispunile prtljažnik, stražnje sjedalo i pod auta. Auto je zaudarao po pivu. Na pola puta nestalo mu je benzina pa je pozvao auto-moto društvo. Frajer koji mu je došao pomoći bio je krajnje bezobrazan, rekao je starome da nje­mu ne treba auto-moto društvo nego društvo liječenih al­koholičara!

Nedjelja, 6. rujnaDVANAESTA PO PRESVETOM TROJSTVU, PRVA ČETVRT

Bertova kuća izgleda super. Sve je strašno čisto i sjajno. Preselili smo mu krevet u dnevni boravak, tako da može gledati telku iz kreveta. Pandorina stara vrlo je umjetnički aranžirala cvijeće, a Pandorin stari na stražnjim vratima ugradio pseća vratašca, tako da se Bert ne mora ustajati kako bi Sabru pustio unutra.

Bert se sutra useljava.

Ponedjeljak, 7. rujnaDAN RADA, SAD I KANADA

Avionska pošta od Hamisha Mancinija.

Bok, Aid!

Kak' si? Nadam se da situacija s Pandorom i dalje ide svojim tokom! Mačka super zvuči! Škotska me zaista odvalila! Tako je daleko da joj treba stisnut jednu nu­klearnu! Ti si jedno super ljudsko biće, Aid. Valjda sam bio malkice istraumatiziran kad smo špikali, al’ dr. Ea- gelburger (moj psihić) radi lude stvari s mojim libidom. Stara je ovaj put zbilja skršena, ispalo je da je broj pet travestit i da ima bolju zbirku Calvina Kleina od nje!

121

Slažeš li se da je jesen prava gnjavaža? jebeno lišće svuda!

Vidimo se, kompa!!!Hamish

Pokazao sam pismo Pandori, starom i Bertu, no nitko ga baš ne razumije. Bert ne voli Amerikance jer im je dugo tre­balo da uđu u rat.

Bert je sad u svojoj čistoj kući. Nije nam se ni zahvalio, no čini se da je sretan.

Utorak, 8. rujnaŠugava, smrdljiva škola počinje u četvrtak. Isprobao sam svoju staru uniformu, ali mi je toliko premala da mi stari sutra mora kupiti novu.

Stari sizi, no nisam ja kriv što mi je tijelo u fazi rasta i raz­voja, zar ne? Sad sam samo pet centimetara niži od Pan- dore. Stvarčica mi stagnira na dvanaest centimetara.

Srijeda, 9. rujnaNazvala je baka, saznala je da Doreen i Maxwell idu u Skegness. Više nikada neće razgovarati sa starim.

Moram kupiti sljedeće stvari:

1 jakna £ 29.992 para sivih hlača £ 23.982 bijele košulje £ 11.982 siva pulovera £ 7.983 para crnih čarapa £ 2.371 dres za tjelesni £ 4.991 potkošulja za tjelesni £ 3.99

122

1 trenirka £ 11.991 par tenisica £ 7.991 par kopački + čepovi £ 11.991 par čarapa za nogomet £ 2.991 nogometni dres, donji £ 4.991 nogometni dres, gornji £ 7.991 sportska torba, Adidas £ 4.991 par crnih cipela £ 15.991 digitron £ 6.991 komplet olovaka £ 3.991 komplet za geometriju £ 2.99

Stari bez problema može odvojiti stotinjak funti. Otprem­nina mu je sigurno bila golema, tako da nemam pojma zaš­to leži u krevetu i jauče. Baš je pravi škrtac! Ionako ništa nije platio pravom lovom! Platio je American Expressom.

Pandora se divila mojoj novoj uniformi. Kaže kako imam dobre izglede za mjesto školskog redara.

Četvrtak, 10. rujnaPonosan početak novoga polugodišta. Ja sam redar! Prva mi je zadaća paziti na one koji kasne. Moram stajati pokraj rupe u ogradi i zapisati svakoga tko se sa zakašnjenjem uvuče u školu. I Pandora je redar. Ona je zadužena za održavanje tišine u redu za ručak.Danas mi je novi razrednik, gospodin Dock, dao novi ra­spored sati. Obuhvaća moju malu maturu i satove za veli­ku maturu, a obvezni su matematika, engleski, tjelesni i komparativna religija. Mogu se odabrati i kulturni i krea­tivni predmeti. Tako sam ja odabrao medijske studije (su- per lako, samo čitaš novine i gledaš telku) i uspješno rodi- teljstvo (tu se, nadam se, uči samo o seksu). Gospodin Dock predaje englesku književnost tako da ćemo se sigurno

123

IjUNIOJl

slagati. Ipak sam ja sto posto najnačitaniji klinac u školi. Moći ću mu pomoći ako zapne.

Tražio staroga pet i pol funti za školski posjet Britanskome muzeju. Poludio je i rekao: »Što se dogodilo besplatnom školovanju?« Odgovorio sam mu kako ne znam.

Petak, 11. rujnaOpširnije popričao s gospodinom Dockom. Objasnio sam mu kako sam ja dijete samohrana roditelja, a taj je roditelj nezaposlen otac s teškom naravi. Gospodin Dock mi je od­govorio kako što se njega tiče mogu biti potomak crne, lez- bijske, jednonoge majke i arapskoga, gubavoga, grbavog patuljka-oca, ako su mi eseji lucidni, inteligentni i nepre- tenciozni. Toliko o pastoralnoj skrbi!

Subota, 12. rujnaNapisao lucidan, inteligentan i nepretenciozan esej o div­ljači u Škotskoj u rana jutra. Poslije podne sa starim kupo­vao namirnice. Vidio Ricka Lemona kako se trese od muke na odjelu s voćem; on kaže da je izabiranje voća »otvoreno politički čin«. Odbacio je južnoafričke jabuke, francuski zlatni delišes, izraelske naranče, tuniske datulje i američki grejp. Na kraju se odlučio za englesku rabarbaru. »Iako«, rekao je, »oblik je falusan, možda seksistički.« Njegova cu­ra, Cica (skraćeno od Cicilia), nakrcavala je kolica mahu­narkama i rižom. Imala je dugu suknju, no svako toliko uhvatio sam djelić njezinih dlakavih gležnjeva. Stari kaže kako bi se on uvijek odlučio za lijepo obrijane noge. Mojem starom se sviđaju čarape, halteri, minice i duboki dekolte! Užasno je staromodan.

124

Nedjelja, 13. rujnaTRINAESTA PO PRESVETOM TROJSTVU

Posjetio Cvjetanu. Pandora je više ne jaši jer joj se noge vuku po podu. Sljedeći tjedan dolazi joj pravi konj. Zove se lan Smith. Ljudi koji ga prodaju nekad su živjeli u Africi, u Zimbabweu.

Sutra je staroj rođendan. Ima trideset i sedam godina.

Ponedjeljak, 14. rujnaUŠTAP

Prije škole nazvao staru. Nitko mi se nije javio. Valjda je u krevetu s onim smrdljivim štakorom, Lucasom.

Školski ručak je sad pravo sranje. Čini se da su nam polako pre­stali posluživati umak od pečenja, kremu od vanilije i topli pu­ding. Tipičan jelovnik sastoji se od: hamburgera, pečenoga gra­ha, pomfrija, jogurta ili krafne. To nije dostatno za izgradnju zdravih kostiju i ligamenata. Razmišljam o tome da se požalim gospođi Thatcher. Nećemo mi biti krivi ako izrastemo u apatič- ne i beskarakterne. Možda nas gospođa Thatcher želi preslabe da bismo mogli demonstrirati u godinama koje dolaze.

Utorak, 15. rujnaBerry Kent kasnio je tri puta u tjedan dana. Stoga je moja nesretna dužnost da ga prijavim gospodinu Scrutonu.

Netočnost je znak poremećaja mozga. Stoga on ne može pro­ći nekažnjeno.

Srijeda, 16. rujnaNaša godina u petak ide u Britanski muzej. Pandora i ja sje­dit ćemo zajedno u busu. Ona će od kuće ponijeti Guardian tako da imamo malo privatnosti.

125

Četvrtak, 17. rujna

Gospođa Fossington-Gore održala predavanje o Britanskom muzeju. Rekla je kako je riječ o »očaravajućoj riznici ljudskih postignuća«. Nitko nije slušao predavanje. Svi su promatra­li kako je doticala svoju lijevu dojku kad kod se uzbudila.

Petak, 18. rujna2:00 Upravo se vratio iz Londona. Vozač autobusa na au­tocesti patio od »ludila autoceste«. Preživljeno iskustvo previše me uzdrmalo da bih mogao lucidno iii inteligentno opisati dan.

Subota, 19. rujnaŠkola će možda htjeti jasan opis nepristranog promatrača događaja na odlasku, tijekom i na povratku s izleta iz Lon­dona. Ja sam jedina osoba kvalificirana za to. Pandora, uza sve svoje sposobnosti, ne posjeduje moje čelične živce.

Posjet 4. d Britanskom muzeju 7:00 Ukrcao se u bus.

7:05 Pojeo sendvič predviđen za ručak, popio ni­skokalorični napitak.

7:10 Bus stao kako bi se Barry Kent vani pobljuvao. 7:20 Bus stao kako bi Claire Neilson otišla u toalet.

7:30 Bus krenuo sa školskog prilaza.7:35 Bus se vratio po torbicu gđe Fossington-Gore. 7:40 Primijetio da se vozač čudno ponaša.7:45 Bus stao kako bi Barry Kent opet povraćao. 7:55 Došli do autoceste.

126

8:00 Vozač zaustavio bus i zamolio nas da vo­začima kamiona prestanemo pokazivati znak V

8:10 Vozač autobusa gubi živce, odbija se uključiti na autocestu dok »vražji učitelji ne obuzdaju klince«.

8:20 Gđa Fossington-Gore sve nas natjerala da sjednemo.

8:25 Uključujemo se na autocestu.8:30 Svi pjevaju »Kad si sretan lupi dlanom ti o

dlan«.8:35 Svi pjevaju »Kad si sretan lupi glavom ti o

panj«.8:45 Vozač glasnim povicima prekida pjesmu.9:15 Vozač staje na odmorištu uz cestu i primjeću­

jem kako se obilno nalijeva iz pljoske.9:30 Barry Kent dijeli svima čokoladice koje je

ukrao u trgovini na odmorištu. Gđa Fossing­ton-Gore odabire Bounty, od kokosa.

9:40 Barry Kent povraća u busu.9:50 Povraćaju i dvije cure koje sjede pokraj Barry-

ja Kenta.9:51 Vozač autobusa odbija stati na autocesti.9:55 Gđa Fossington-Gore bljuvotinu posipa pije­

skom.9:56 Gđi Fossington-Gore stravično je zlo.10:30 Bus se vuče po bankini, sve su trake zatvore­

ne zbog radova na cesti.11:30 Na stražnjem sjedalu busa izbija svađa dok se

bus približava izlazu s autoceste.11:45 Svađa gotova. Gđa Fossington-Gore pronalazi

prvu pomoć i povija rane. Barry Kent kažnjen je tako što mora sjediti pokraj vozača.

11:50 Bus se kvari kod restorana Swiss Cottage.

127

11:55 Vozač dobiva slom živaca pred čovjekom iz auto-moto društva.

12:30 4. d ide na gradski bus do stanice St. Pancras.13:00 4. d pješice odlazi s kolodvora kroz Blooms-

bury.13:15 Gđa Fossington-Gore kuca na vrata Tavistock

Housea, pita može li dr. Laing na brzinu pre­gledati Barryja Kenta. Dr. Laing je na preda- vačkoj turneji u Americi.

13:30 Ušli u Britanski muzej. Adrian Mole i Pando- ra Braithwaite osupnuti svjetskom kulturnom baštinom. Ostatak 4. d pomahnitalo trči, smi­jući se nagim kipovima, zaletavajući se u ku­stose.

14:15 Gđa Fossington-Gore u stanju kolapsa. Adrian Mole zove ravnatelja na račun primatelja po­ziva. Ravnatelj je na sastanku zbog štrajka kuharice, ne smije ga se uznemiravati.

15:00 Kustosi okupljaju 4. d i natjeraju učenike ne­ka sjednu na stube muzeja.

15:05 Američki turisti slikaju Adriana Molea govo­reći kako je »sladak engleski školarac«.

15:15 Gđa Fossington-Gore se oporavlja i vodi 4. d u razgledavanje Londona.

16:00 Barry Kent skače u fontanu na Trgu Trafalgar, kako je Adrian Mole i predvidio.

16:30 Barry Kent nestaje, posljednji je put viđen ka­ko odlazi u smjeru Sohoa.

16:35 Dolazi policija, odvodi 4. d u mobilnu policij­sku jedinicu, organizira bus za povratak kući. Naziva roditelja zbog novog vremena povratka. Naziva ravnatelja kući. Claire Neilson ima hi­sterični napadaj. Pandora Braithwaite kaže gđi Fossington-Gore kako je sramota za učiteljsku

UJJNIO^

128

profesiju. Gđa Fossington-Gore pristaje podni­jeti otkaz.

18:00 Barry Kent pronađen u sex-shopu. Optužen je za krađu kreme za poticanje rasta penisa i dva »škakijivca«.

19:00 Bus odlazi iz policijske postaje uz pratnju po­licije.

19:30 Policijska pratnja nam maše na pozdrav.19:35 Vozač busa preklinje Pandoru Braithwaite ne­

ka održava mir i disciplinu.19:36 Pandora Braithwaite održava mir i disciplinu.20:00 Gđa Fossington-Gore sastavlja otkazno pi­

smo.20:30 Vozača autobusa pogađa motorističko ludilo.20:40 Povratak. Gume gore. 4. d nijem od užasa. Gđu

Fossington-Gore odvodi gospodin Scruton. Ro­diteljski zagrljaji. Vozača odvodi policija.

Nedjelja, 20. rujnaČETRNAESTA PO PRESVETOM TROJSTVU. POSLJEDNJA ČETVRT

Svaki put kad pomislim na London, autocestu Ml ili kul­turu, spopadne me napadaj panike. Pandorini roditelji pod­nose službenu žalbu svakome koga se mogu sjetiti.

Ponedjeljak, 21. rujnaGospodin Scruton pohvalio Pandorine i moje voditeljske sposobnosti. Gđa Fossington-Gore je na bolovanju. Svi pla­nirani školski izleti otkazani su.

129

Utorak, 22. rujnaPolicija je povukla optužbe protiv vozača autobusa zbog postojanja »dokaza o teškim provokacijama«. Ni sex-shop neće tužiti, jer je Barry Kent službeno dijete. Dijete! Barry Kent nikad nije bio dijete.

Srijeda, 23. rujnaGospodin Scruton pročitao je moje izvješće o izletu u Lon­don. Dao mi je dvije petice!

io Ki1r\ n triiocfirno rla RriftjnoU mn7pi i č l ia r\L/uiiuo ju L/iiu U vijuoliiuu unvuuoivi muuuj lutiltuuljM u

zabrani školskih posjeta.

Četvrtak, 24. rujnaPtanrlr\rQ i ita ii7i'vamn ii nndipHniim trpnnrima ipcpni 7a-

jedno, gazeći po lišću, udišući mirise krijesova. Ove godine prvi put mogu proći pokraj stabla kestena, a da na njega ne bacim štap.Pandora kaže kako vrlo brzo sazrijevam.

Petak, 15. rujnaVečeras otišao s Nigelom razbijati kestene. Pronašao sam pet pravih ljepotica i Nigelove kestene zdrobio u prah. Ha! Ha! Ha!

Subota, 26. rujnaOdveo Cvjetanu da vidi Berta. Ovih dana baš ne hoda najbolje. Cvjetana je prodana nekoj bogataškoj obitelji, djevojčica Camilla na njoj će učiti jahati. Pandora kaže kako je Camilla previše otmjena da bi bila nerazumna. Bert je u ko-

130

mi, rekao je: »I ti i ja završit ćemo na groblju neke klaoni­ce, curo moja.«

Nedjelja, 27. rujnaPETNAESTA PO PRESVETOM TROJSTVU

Cvjetana je otišla u 10:30. Darovao sam joj golemu jabuku kako bih joj skrenuo misli s oproštaja. Pandora je trčala za prikolicom koja je odvodila maloga ponija vičući: »Predo­mislila sam se«, ali prikolica se nastavila udaljavati.

Pandora se predomislila i oko lana Smitha. Nikad više u životu ne želi vidjeti ni ponija ni konja. Razdire je krivnja jer je prodala Cvjetanu.

lan Smith pojavio se u 14:30 i odmah se okrenuo i pošao odakle je i došao. Na njegovu crnu licu bio je zlovoljan izraz dok je stajao u svojoj konjskoj prikolici, odlazeći. Pandorin stari sutra rano ide u banku poništiti ček koji je napisao prošloga četvrtka. 1 na njegovu licu bio je zlovoljan izraz.

Ponedjeljak, 28. rujnaMLAĐAK

Bert ima problema s nogama. Liječnik kaže kako mu je po­trebna svakodnevna njega. Bio sam danas kod njega, no pretežak mi je da ga vučem po kući. Patronažna sestra mis­li kako će Bertu biti bolje u staračkom domu Aldermana Coopera. Ne slažem se s njom. Svratio sam tamo na putu do škole. Izgleda kao muzej. Starci izgledaju kao eksponati,

Bert, pravi si antikvitet.Voliš Sabru, ciklu i cigarete bezJiltera.Nemamo ništa zajedničkoga,Meni je četrnaest i pol godina,Tebi osamdeset i devet.

131

Ti vonjaš.ja ne Zašto smo prijatelji Meni je tajna.

(jUNIOj)

Utorak, 29. rujnaBert se ne slaže s patronažnom sestrom. Kaže kako mu se ne sviđa kad mu neka ženska petlja oko intimnih dijelova. Ja se osobno ne bih bunio.

Srijeda, 3G. rujnaDrago mi je što je rujan gotovo prošao, sama frka i strka. Nema Cvjetane. Pandora tuguje. Bertu zadnje ure biju. Sta­ri je još uvijek nezaposlen. Stara je još uvijek zaluđena onim ljigavcem Lucasom.

Četvrtak, 1. listopada7:30 Upravo sam se probudio i shvatio da mi je brada pre­krivena prištevima! Kako ću izaći Pandori na oči?22:00 Čitav sam dan izbjegavao Pandoru, ali me ulovila za ručkom. Pokušao sam jesti s rukom na bradi, što se poka žalo vrlo teškim. Priznao sam joj kad smo jeli jogurt. Posve je mimo prihvatila moj hendikep. Izjavila je kako to u našoj ljubavi ništa ne mijenja, no ne mogu si pomoći, čini­lo mi se da njezinim poljupcima nedostaje uobičajene stra­sti dok smo se opraštali poslije kluba za mladež.

Petak, 2. listopada

132

18:00 Vrlo sam nesretan i još sam jednom u velikanima književnosti pronašao utjehu. Uopće me ne čudi što se

intelektualci ubijaju, polude ili umru od pića. Ipak mi stvari osjećamo snažnije od drugih ljudi. Znamo kako je svijet pok­varen i kako prištevi uništavaju brade. Čitam Progres, koeg­zistenciju i intelektualnu slobodu Andreja D. Sakharova.

Prema onome što piše na koricama, radi se o »neprocjenji­vo važnom dokumentu«.

23:30 Progres, koegzistencija i intelektualna sloboda nev­jerojatno je dosadna knjiga, kažem ja, Adrian Mole.

Ne slažem se sa Sakharovljevom analizom uzroka oživlja­vanja staljinizma. U školi obrađujemo Rusiju, tako da znam o čemu govorim.

Subota, 3. listopadaPandora se hladi. Danas se nije pojavila kod Berta. Sam sam morao pospremiti sav njegov nered.

Popodne otišao po namirnice, po običaju; prodaju božične kolače. Osjećam kako mi život izmiče.

Čitam Orkanske visove. Sjajni su. Kad bih barem Pandoru mogao odvesti nekamo visoko, siguran sam da bismo ob­novili svoju zatomljenu strast.

Nedjelja, 4. listopadaŠESNAESTA PO PRESVETOM TROJSTVU

Nagovorio Pandoru da se prijavi za tečaj preživljavanja u planinama u Derbyshireu, u organizaciji kluba za mladež. Rick Lemon roditeljima šalje popis opreme i obrazac koji moraju potpisati. Ili, u mojem slučaju, roditelju. Imam sa­mo dva tjedna za dolazak u punu formu. Pokušavam na­praviti pedeset sklekova svake večeri. Pokušavam, ali mi ne ide. Za sada ih mogu napraviti najviše sedamnaest.

133

Quwo?)

Ponedjeljak, 5. listopadaBerta je otela socijalna služba! Drže ga u staračkom domu Aldermana Coopera. Posjetio sam ga. Dijeli sobu s jednim starcem, Thomasom Bellorn. Svaki ima svoju pepeljaru na kojoj piše njegovo ime. Sabra je dobio mjesto u hostelu društva za zaštitu životinja.Naš pas je nestao. To predskazuje neizbježno.

Utorak, 6. listopadaPRVA ČETVRT

Pandora i ja posjetili smo Berta, no zapravo je to bio čisti gubitak vremena.Njegova je soba čudno djelovala na nas, nekako nismo že­ljeli ni o čemu razgovarati. Bert kaže kako će tužiti socijal­no zbog oduzimanja njegovih prava. Kaže kako mora ići na spavanje u pola deset! To fakat mje fer, nekad je bio budan do repriza na telki. Na odlasku smo prošli kroz dnevni bo­ravak. Starci su sjedili u stolcima-hranilicama poslaganim pokraj zidova. Telka je bila upaljena, no nitko je nije gle­dao, starci su se držali kao da razmišljaju.Socijalna je služba u pokušaju razvedravanja staraca obo- jala zidove narančastim. Čini se da nije upalilo.

Srijeda, 7. listopadaThomas Bell preminuo je tijekom noći. Bert kaže kako još nitko iz doma živ nije izašao. Bert je najstariji. Užasno ga muči umiranje. Sad je jedini muškarac u čitavom domu. Pandora kaže kako žene žive dulje od muškaraca. Kao, to je neki bonus jer se više napate ranije u životu.

Pas je i dalje odsutan. Postavio sam oglas u trgovini go­spodina Cherryja.

134

Četvrtak, 8. listopadaBert je još živ, tako da sam mu odveo Sabru u posjet. Po­digli smo Berta uz prozor sobe i mahali Sabri koji je bio va­ni na tratini. Psima nije dopušten ulazak u dom. Još jedno od šugavih pravila.

Našeg psa još uvijek nema, bojim se da je mrtav.

Petak, 9. listopadaUpraviteljica doma kaže da Bert u nedjelju može izaći na cijeli dan, pod uvjetom da bude dobar kao sunce. Ide k na­ma na nedjeljni ručak i večeru. Došao je telefonski račun. Sakrio sam ga pod madrac. Iznos je £289.19.

Subota, 10. listopadaZaista sam zabrinut zbog psa. Nestao je s lica našeg pred­građa. Nigel, Pandora i ja pretražili smo sve slijepe uličice tražeći ga.

A muči me i stari. Do podneva leži u krevetu, sprži neke ke- refeke u tavi, pojede ih, otvori limenku ili bocu, te sjedne i gleda poslijepodnevni program. Uopće se ne trudi naći dru­gi posao. Mora se okupati, ošišati i obrijati. Sljedeći utorak je roditeljski. Odnio sam njegovo najbolje odijelo u kemij­sku čistionicu.

Kupio sam novu knjigu za samo pet penija. Napisao ju je neki neuspješni pisac, Drake Fairclough; zove se Pohano meso za treću dob. Bert dolazi sutra. Pandorin stari odlučio je iskopčati njihov telefon. Saznao je za pozive na račun primatelja.

135

'JUNIf

Nedjelja, 11. listopadaSEDAMNAESTA PO PRESVETOM TROJSTVU BERT U GOSTIMA

Jutros sam rano ustao i iznio namještaj iz hodnika kako bi Bert imao mjesta za manevriranje u kolicima. Skuhao sam starom kavu i odnio mu je u krevet, te počeo kuhati geri­jatrijski coq au viri. Ostavio sam ga da se kuha i otišao na­trag gore ponovno probuditi starog. Kad sam sišao, znao sam da sam zaribao coq au viti. Iskuhao mi se sav ocat i ostala je samo zagorena piletina. Bio sam strašno razoča­ran jer sam danas imao svoj kuharski debi. Želio sam za­diviti Pandoru svojim višestrukim talentima, mislim da joj pomalo dosađuju moji razgovori o klasicima književnosti i norveškoj kožarskoj industriji.

Bert je navalio da ponese svoju veliku škrinju kad ga je Pandorin stari pokupio u domu. Tako sam uz škrinju i in­validska kolica i Berta koji se izvalio na stražnjem sjediš tu, bio prisiljen čučati u prtljažniku iza naslona. Bertu je trebala vječnost da se izvuče iz auta i smjesti u kolica. Gotovo koliko je trebalo meni da starog izvučem iz kre­veta.

Pandorin stari ostao je na jednoj čašici iz pristojnosti, pa jednoj s nogu, pa na jednom aperitivu, pa digestivu i na jednoj reda radi. Potom je strusio jednu kako bi dokazao kako se nikad ne bi napio tijekom dana. Panodrine su se usnice stanjivale (mame to sigurno uče cure još dok su dje­vojčice). Zatim je starom konfiscirala ključeve i nazvala staru neka dođe i pokupi auto. Ja sam morao gledati svo­jeg starog kako imitira nekakvog Franka Sinatru i pjeva »Jednu za moju dragu i još jednu putnu«. Pandorin stari glumio je barmena s nekim našim plastičnim vrčem za vrhnje. Obojica su pijano pjevuljili kad je ušla Pandorina stara. Njezine su usne bile tako tanke da su praktički ne­stale. Zapovijedila je Pandori i njezinu starom neka odu u

136

auto, te potom rekla mojem starom kako mu je vrijeme da se sabere. Rekla je kako zna da se stari osjeća poniženim, otuđenim i ogorčenim zato što je nezaposlen, no da svojim ponašanjem postavlja loš primjer adolescentu kojeg je lako impresionirati. Potom se odvezla brzinom od 15 km/h. Pan- dora mi je dobacila pusu kroz stražnji prozor.

Uopće se ne slažem! Stari me ničim više ne može impresio­nirati. Za ručak smo imali curry i rižu i dok smo jeli, svra­tila je gospođa Singh i na hindiju razgovarala s Bertom. Či­nilo se da joj je naš curry vrlo smiješan, neprestano je na njega pokazivala i smijala se. Katkad mislim kako sam ja zadnja osoba na svijetu koja se još zna ponašati.

Bert je starome rekao kako je uvjeren da ga upraviteljica po­kušava otrovati (Berta, ne mog starog), no stari mu je rekao kako je sva institucionalna hrana ista. Kad je bilo vrijeme za povratak u dom, Bert se rasplakao. Rekao je: »Ne tjeraj­te me onamo«, i druge tužne stvari. Stari mu je objasnio ka­ko se ne znamo brinuti o njemu kod kuće, tako da smo Ber­ta izvezli do auta (iako je stalno kočio kolica). Tražio nas je da čuvamo njegovu škrinju i da je otvorimo tek kad on um­re. Ključ je na nekakvoj uzici oko njegova vrata.

Psa i dalje nema.

Ponedjeljak, 12. listopadaKOLUMBOV DAN, SAD, DAN ZAHVALNOSTI, KANADA

Večeras smo otišli u »zatvoreni« klub za mladež. Rick Le- mon održao nam je predavanje o tehnikama preživljavanja. Rekao je kako je u slučaju hipotermije najbolje ući u pla­stičnu vreću s nekom golom ženskom. Pandora se službe­no pobunila, dok je Lemonova cura, Tit, ustala i otišla. Sa­mo se meni može dogoditi da na planini završim s frigid­nom ženskom!

Počivaj u miru, psu.

137

Utorak, 13. listopadaUŠTAP

Zvala je baka, ljuta je, pita kad ćemo napokon pokupiti psa! Glupi pas pojavio se na njezinu pragu 6. listopada. Odmah sam pošao po njega, zapanjilo me njegovo stanje: star je i sijed. U ljudskim godinama ima jedanaest godina. U psećima već je u mirovini. Nisam nikada vidio da pas stari tako brzo. Sigurno mu je ovih osam dana s bakom bio pravi pakao. Baka je jako stroga.

Srijedu, 14. listopadaVeć sam se gotovo naviknuo na starice u domu. Svraćam svakoga dana na putu iz škole. Mislim da im je drago što me vide. Jedna od njih plete mi zimsku kapu za vikend preživljavanja. Zove se Oueenie.

Večeras sam napravio trideset šest i pol sklekova.

Četvrtak, 15. listopadaOtišao u klub za mladež isprobati odvratne, šugave stare gojzerice. Rick Lemon ih je iznajmio u planinarskom duća­nu. Moram staviti tri para čarapa kako bi mi veličina od­govarala. Ide nas šestero. Vodi nas Rick.

Nije kvalificiran, ali ima iskustva u preživljavanju u lošim uvjetima. Rođen je i odrastao u Kirkby New Townu. Otišao sam u trgovinu i kupio hranu za preživljavanje. Klopu i opremu moramo nositi u naprtnjačama, tako da je težina važan čimbenik. Kupio sam:

138

1 kutiju kukuruznih pahuljica 1 litru mlijeka 1 kutiju čaja u vrećicama

1 limenku rabarbare 2,5 kg krumpira20 dag masti 20 dag maslaca2 kruha45 dag sira 2 paketa krekera 1 kg šećera1 rolu toaletnog papira1 deterdžent za pranje posuđa2 limenke tune1 limenku pirjanog odreska 1 limenku mrkve

Jedva sam to donio do kuće, tako da nemam pojma kako ću to nositi na maršu preko brda! Stari je predložio da neš­to izostavim. Zato nisam uzeo toaletni papir i kukuruzne pahuljice.

Petak, 16. listopadaOdlučio sam da neću ponijeti dnevnik u Derbyshire. Ne mo­gu jamčiti da ga neće čitati neprijateljske oči. Osim toga, ne stane mi u naprtnjaču.Moram završiti za sada, mini-bus pred kućom već trubi.

Subota, 17. listopada

Nedjelja, 18. listopadaOSAMNAESTA PO PRESVETOM TROJSTVU

8:00 Predivno se vratiti u civilizaciju!

139

IIUNIOJJ

Posljednja dva dana živio sam kao primitivni divljak! Spa­vao sam na tvrdoj zemlji, samo me vreća za spavanje dije­lila od prirodnih elemenata! Pokušavao sam ispeći pomfri na sićušnoj pretpotopnoj pećici! Gacao kroz potoke u onim španjolskim čizmama! Na otvorenom sam morao obavljati prirodne potrebe! Dupe brisati lišćem! Nisam se mogao otuširati ni zube oprati! Ni telke ni radija ni ičega! Rick Le- mon nam nije dopustio da sjednemo u mini-bus čak ni kad je počelo kišiti! Rekao je kako moramo načiniti zaklon od onoga što nam priroda tako velikodušno pruža! Pandora je našla plastičnu vreću od hrane za životinje, tako da smo se njome zaklanjali na smjenu.

Ni sam ne znam kako sam preživio. Razbila su mi se jaja, kruh mi se razmočio, krekeri se podrobili i nitko nije imao otvarač za konzerve. Gotovo sam skapao od gladi. Bogu hvala što sir ne curi, ne lomi se, ne upija vodu niti se pro­daje u limenci. Bilo mi je drago kad su nas pronašli i od­veli nas u službu porskov snašavania Tamo su ukorili Rir-

vj a i -------------------- ' - -------------- --------- ---------------------------- -------

ka Lemona što nije ponio kartu ili kompas. Rick im je od­govorio kako brda poznaje kao dlan svoje ruke, na što mu je voditelj službe spašavanja rekao da onda sigurno nosi rukavice jer smo bili deset kilometara udaljeni od mini-bu- sa i i išli smo u pogrešnom smjeru!

Spavat ću u pravom krevetu prvi put nakon dva dana. Su­tra zbog žuljeva ne idem u školu.

Ponedjeljak, 19. listopadaDobio sam dvodnevnu poštedu zbog stopala. Dr. Gray bio je vrlo neljubazan: rekao je kako mu nije drago što ga se poziva zbog nekoliko žuljeva.

Njegov me stav vrlo iznenadio. Opće je poznato da plani­nari dobivaju gangrenu na prstima na nogama.

140

Utorak, 20. listopadaPOSLJEDNJA ČETVRT

Evo, ležim u krevetu jer ne mogu hodati zbog nepodnošlji­vih bolova, a stari izvršava svoju roditeljsku dužnost tako da me tri puta na dan gađa sendvičima od slanine!

Ako se stara uskoro ne vrati kući, završit ću obespravljen i pothranjen. Već sam zanemaren.

Srijeda, 21. listopadaOdšepesao do škole. Svi su učitelji bili tip-top sređeni jer večeras svi imaju roditeljski. Stari se uredio i odjenuo odi­jelo. Izgledao je OK, hvala Bogu! Nije se kužilo da je neza­poslen. Svi su mu moji učitelji rekli kako služim na ponos školi.

Stari Barryja Kenta izgledao je kao da mu je strašno zlo. Ha! Ha! Ha!

Četvrtak, 22. listopadaOdšepesao do pola puta do škole. Slijedio me pas. Odšepe­sao natrag kući. Zatvorio psa u drvarnicu. Šepao cijelim putem do škole. Kasnio petnaest minuta. Gospodin Scru- ton rekao je kako redar za kašnjenje ne postavlja baš naj­bolji primjer kad kasni. Lako je njemu govoriti! On se do škole vozi u fordu cortini, a onda još samo mora voditi školu. A ja imam puno više problema i nemam auto.

Petak, 23. listopadaIz bolnice sam dobio pismo u kojem piše kako u utorak, dvadeset sedmoga, moram doći izvaditi mandule. Ovo me je

141

zaista šokiralo! Stari kaže kako sam od pete godine na listi čekanja! Znači da sam devet godina morao trpjeti redovne tonzilitise samo zato što zdravstveno osiguranje nema love!

Zašto babice ne bi bebama vadile mandule pri rođenju? Ta­ko bi se uštedjelo puno problema, boli i novca.

Subota, 24. listopadaDAN UJEDINJENIH NARODA

Otišao kupiti nekoliko ogrtača, papuče, pidžame i higijen­ske potrepštine. Stari se, po običaju, žalio. Rekao je kako ne shvaća zbog čega u bolnicu ne mogu ponijeti svoju sta­ru odjeću. Odgovorio sam mu da bih izgledao smiješno u ogrtaču s Petrom Panom i pidžami s Winnie Poohom. Osim što imaju očajni uzorak, sve mi je to premalo i prekriveno zakrpama. Stari je rekao kako je on kad je bio klinjo spa­vao u spavaćici sašivenoj od dvije spojene vreće za ugljen. Nazvao sam baku ne bih li provjerio tu sumnjivu izjavu i natjerao staroga da je ponovi u telefonsku slušalicu. Baka je rekla kako vreće nisu bile od ugljena nego od brašna, ta­ko da sad znam kako je stari patološki lažljivac!

Bolnička oprema popela se na pedeset pet funti i devetnaest penija; i to bez voća, čokolade i energetskih napitaka. Pan- dora mi je rekla da u svojem novom ogrtaču od sintetike iz­gledam kao Noel Coward. Odgovorio sam, »Hvala, Pandoro«, iako, iskreno rečeno, pojma nema tko je ili je bio Noel Cow- ard. Nadam se da nije kakav masovni ubojica ili tako nešto.

Nedjelja, 25. listopadaDEVETNAESTA PO PRESVETOM TROJSTVU, ZAVRŠAVA LJETNO VRIJEME

142

Nazvao staru kako bih joj rekao za svoju predstojeću ope­rativnu kalvariju. Bez odgovora. To je samo njoj slično.

Ona se radije zabavlja s ljigavcem Lucasom umjesto da tješi svoje jedino dijete!

Nazvala je baka i izjavila kako poznaje nekoga tko pozna­je nekoga tko je poznavao nekoga kome su vadili mandule i iskrvario im je na stolu. Zaključila je govoreći: »Ne brini se, Adriane, sigurna sam da će s tobom sve biti u redu.«

Puno ti hvala, bako!

Ponedjeljak, 26. listopadaDRŽAVNI PRAZNIK U REPUBLICI IRSKOJ

11:00 Spakirao sam se i otišao do Berta. On ubrzano tone, tako da smo se danas možda vidjeli posljednji put. Bert ta­kođer poznaje nekoga tko je nasmrt iskrvario nakon vađenja mandula. Nadam se da je riječ o istoj osobi.

Oprostio se s Pandorom: dirljivo je jecala. Donijela mi je jednu od starih Cvjetaninih potkova da je ponesem u bol­nicu. Ispričala mi je kako je neki prijatelj njezina starog išao ukloniti cistu i nije se probudio iz anestezije. Moram biti na odjelu u 14:00 po srednjem vremenu prema Green- wichu.

18:00 Stari je upravo otišao od moje postelje nakon što je četiri sata čekao dopuštenje da ode. Pregledali su mi svaki djelić tijela. Uzeli su mi tekuće supstance, izvagali me i okupali, izmjerili, ispikali i ispipali, no u grlo mi nitko nije ni povirio!Na ormarić pokraj kreveta stavio sam naš kućni medicin­ski rječnik tako da ga liječnici mogu vidjeti i diviti se. Još ne znam kakav je ostatak odjela jer su sestre zaboravile ukloniti paravane. Objesili su natpis iznad mojega kreveta; piše: »Samo tekućina«. Smrtno me strah.22:00 Umirem od gladi! Neka crna sestra uzela mi je svu hranu i piće. Trebao bih spavati, ali ovdje je živa ludnica. Starci neprestano padaju iz kreveta.

143

PONOĆ. Novi natpis iznad mojeg kreveta; piše: »Ništa na usta«. Umirem od žeđi! Dao bih desnu ruku za limenku ni­skokaloričnog soka.

Utorak, 27. listopadaMLAĐAK

4:00 Dehidrirao sam!6:00 Upravo su me probudli! Operacija je tek u 10:00. Zaš­to me onda nisu ostavili da spavam? Moram se ponovno okupati. Rekao sam im da će operirati unutrašnjost moje­ga tijeia, ali me ne slušaju.7:00 U kupaonici je ostala neka sestra Kineskinja paziti da slučajno ne popijem malo vode. Stalno je zurila tako da sam preko stvarčice morao staviti spužvu.7:30 Odjeven sam poput luđaka, spreman sam za operaci-j’u. Dali SU Uli iujčkciju, Ou uje bi uii St ucbcuG Spavati, uOposve sam budan i slušam svađu o izgubljenoj dokumen­taciji nekog pacijenta.

8:00 Usta su mi posve suha, ludim od žeđi, nisam popio ni kapi od devet četrdeset pet sinoć, osjećam se kao da leb- dim, vrlo su mi zanimljive pukotine u stropu. Moram naći neko mjesto na koje ću sakriti dnevnik. Ne želim da ga či­taju razne radoznale babe.

8:30 Stara je pokraj moje bolničke postelje! Spremit će moj dnevnik u svoj neseser. Obećala mi je (zaklela se na život našega psa) da ga neće čitati.

8:45 Stara puši u bolnici. Izgleda staro i ižmikano. Sva ta raskalašenost ostavila je tragove.

9:00 Stolovi na kotačićima neprestano stižu na odjel i iz­bacuju neosviještene ljude na krevete. Osoblje koje gura stolove odjeveno je u zelene ogrtače i gumene čizme. Po po­du operacijske dvorane sigurno su lokve krvi!

9:15 Stol na kotačima ide u mojem smjeru!

PONOĆ. Više nemam mandula. Razdire me bol. Staroj je trebalo trinaest minuta da nađe moj dnevnik, još se ne snalazi u vlastitu neseseru. Ima sedamnaest pregradaka.

Srijeda, 28. listopadaNe mogu govoriti. Čak i jecanje izaziva agoniju.

Četvrtak, 29. listopadaPremjestili su me na pokrajnji odjel. Moja je patnja previše za ostale pacijente.

Dobio sam čestitku sa željama za »brzo ozdravljenje« od Berta i Sabre.

Petak, 30. listopadaDanas sam uspio srknuti malo bakine bistre juhe. Donijela ju je u svojoj termosici. Stari mi je donio obiteljsko pako- vanje čipsa; baš mi je mogao donijeti i žilete!

Pandora je došla u vrijeme posjeta, nisam joj imao puno to­ga za prošaptati. Razgovor zapinje kad čovjek lebdi između života i smrti.

Subota, 31. listopadaNOĆ VJEŠTICA

3:00 Nisam imao izbora, morao sam se požaliti na buku koja dolazi iz sestrinske sobe. Već mi je muka od slušanja (i gledanja) supijanih sestara i policajaca koji nisu na dužnosti kako paradiraju po odjelu odjeveni u vještice i

145

IjUNIOj)

čarobnjake. Sestra Boldry činila je nešto naročito neugod­no s bundevom.

Uplatit ću dopunsko zdravstveno osiguranje čim me budu htjeli.

Nedjelja, 1. studenogaDVADESETA PO PRESVETOM TROJSTVU

Sestre su vrlo hladne prema meni. Kažu da zauzimam kre­vet nekoj zaista bolesnoj osobi! Moram pojesti zdjelicu ku­kuruznih pahuljica prije negoli me otpuste. Do sada sam to odbijao; ne mogu podnijeti bol.

Ponedjeljak, 2. studenogaSestra Boldry silom mi je ugurala žlicu kukuruznih pahu­ljica u usta te niz moje oštećeno grlo i onda je, prije nego sam to stigao probaviti, počela presvlačiti moj krevet. Po­nudila je da mi plati taksi, no rekao sam joj kako ću priče­kati da stari dođe po mene i odnese me u auto.

Utorak, 3. studenoga izbori u SAD-U

U svojem sam krevetu. Pandora je stup snage. Ona i ja ko­municiramo bez riječi. Operacija mi je oštetila glas.

Srijeda, 4. studenogaDanas sam prokreketao prve riječi nakon tjedan dana. Re­kao sam: »Stari, nazovi staru i reci joj da je najgore proš­lo.« Olakšanje i emocije svladale su starog. Smijao se na rubu histerije.

146

Dr. Gray kaže kako je nefunkcionalnost mojega glasa »sa­mo mladenačko mutiranje«. Uvijek je nabrušen!

Očekivao je da ću došetati do njegove ambulante i čekati red u čekaonici prepunoj bakterija! Rekao mi je kako bih trebao biti vani s dečkima moje dobi i graditi kriješ. Obja­snio sam mu kako sam prestar za takve pogane rituale. Odgovorio mi je kako je njemu četrdeset sedam godina, no da i dalje uživa u dobroj vatrici.

Četrdeset sedam! To puno toga objašnjava, frajer bi trebao biti u mirovini.

Četvrtak, 5. studenogaPRVA ČETVRT

Petak, 6. studenogaStari me sutra vodi na slavlje oko krijesa (pod uvjetom da za to budem sposoban, naravno). Proslava je organizirana kako bi se prikupila sredstva za troškove bračnog savjeto­vališta.

Pandorina stara priprema hranu, a njezin stari zadužen je za vatromet. Moj stari će biti zadužen za potpaljivanje kri­jesa, tako da ću stati barem sto metara dalje. Previše puta sam vidio kako si je ofrljio obrve.

Sinoć su neki neodgovorni ljudi u stražnjim dvorištima imali zabave s krijesovima!

Da!

Unatoč upozorenjima objavljenima na radiju, televiziji i raznim drugim medijima, oni su sebično zapalili krijesove. Nije bilo nikakvih nezgoda, no imali su više sreće nego pa­meti.

147

Kriješ bračnog savjetovališta bio je divovski. Lijep zajed­nički napor. Gospodin Cherry darovao je stotine primjeraka časopisa Now!. Kaže kako su mu dulje od godine dana za- krčivale stražnje prostorije u trgovini.

Pandora je spalila svoju zbirku stripova Jackie, rekla je ka­ko »ne odražavaju feminističku analitiku« i kako »ne bih htjela da dođu u ruke mladim djevojkama«.

Gospođa Singh i svi mali Singhići donijeli su indijske pe­tarde. Puno su glasnije od britanskih. Bilo mi je drago što je pas zaključan u drvarnici s vatom u ušima

Nitko nije bio ozbiljno opečen, no mislim kako je bilo po­grešno ispaljivati rakete za vatromet u isto vrijeme kad se posluživala hrana.

Spalio sam crveni telefonski račun koji je jutros došao.

Subota, 7. studenoga

Nedjelja, 8. studenogaDVADESET PRVA PO PRESVETOM TROJSTVU, DAN SJEĆANJA NA PALE U OBA SVJETSKA RATA

Ulica je ispunjena nagrizajućim dimom. Otišao sam pogle­dati kriješ, časopisi Now! još uvijek su u vrelom pepelu, od­bijaju pošteno izgorjeti. (Naš crveni telefonski račun je ne­stao, hvala Bogu!)Gospodin Cherry morat će iskopati jamu i časopise Now! preliti živim vapnom prije nego podave čitavo naselje.

Posjetio Berta. Nije ga bilo, izašao je s Oueenie.

Ponedjeljak, 9. studenoga

148

Opet škola. Pas je kod veterinara, mora mu kirurški od­straniti vatu iz ušiju.

Natečene su mi bradavice! Postajem žensko!!!

Utorak, 10. studenoga

Srijeda, 11. studenogaDAN VETERANA, SAD. DAN SJEĆANJA NA PALE U OBA SVJETSKA RATA, KANADA. UŠTAP

Dr. Gray me skinuo sa svojeg popisa! Kaže da je oticanje bradavica uobičajeno među dječacima. Obično počne u do­bi od dvanaest i pol godina. Dr. Gray kaže da sam ja emo­cionalno i fizički nezreo! Kako ja mogu biti nezreo? Opet- su me odbili na BBC-ju! I kako sam mogao doći u ordina­ciju natečenih bradavica?

Četvrtak, 12. studenogaRekao gospodinu Jonesu kako ne mogu vježbati na tjele­snom zbog otečenih bradavica. Frajer je bio krajnje ušto­gljen. Nemam pojma čemu ih uopće podučavaju na tom fa­kultetu tjelesne kulture.

Petak, 13. studenogaVečeras smo Pandora i ja otvoreno popričali o našoj vezi. Ne želi se udati za mene za dvije godine!Umjesto toga želi ganjati karijeru!Normalno, to me dokrajčilo. Rekao sam joj kako ne bih imao ništa protiv da se poslije vjenčanja zabavlja nekim poslićem u slastičarnici ili tome slično, na što mi je ona od­govorila kako namjerava studirati, te da u slastičarnicu namjerava ući samo kako bi kupila veliki brioš.Pale su grube riječi. (Njezine su bile grublje.)

Pougljenjeni Now! časopisi lete po čitavoj našoj slijepoj uli­ci. Čini se da imaju neku posebnu moć preživljavanja. Opći­na je poslala poseban odred za čišćenje koji ih je sve po­kušao pohvatati.

Pseto više nema vatu u ušima. Samo se pretvara da na čuje.Obišao B.B., no on je vani s Oueenie. Ona ga gura okolo po rekreacijskom centru.

Subota, 14. studenoga

Nedielia. 15. studenoga<_/ ZJ ' o

DVADESET DRUGA PO PRESVETOM TROJSTVU

Pročitao Grad kao Alice Nevila Shutea, živa guba. Kad bih barem imao kompića intelektualca s kojim bih mogao ra­spravljati o vrhunskoj književnosti. Moj stari misli kako je Grad kao Alice napisao Lewis Carroll

Ponedjeljak, 16. studenogaVratio se iz škole s glavoboljom. Deprimira me sva ta buka i galama i maltertiranje! Učitelji bi se zaista morali pri­stojnije ponašati!

Utorak, 17. studenogaStari me ozbiljno zabrinjava. Nije ga razvedrila čak ni stal­no ponavljana vijest o začeću princeze Diane.

Baka je već isplela tri para papučica i poslala ih u Buckin- ghamsku palaču. Pravi je domoljub.

150

Srijeda, 18. studenogaPOSLJEDNJA ČETVRT

Stabla su posve naga.Njihova jesenska odjeća Smeti pločnike.Radnici čistoće je pale Stvarajući njima općinske bale.A ja, Adrian Mole Udaram ih nogama I pečem prženice.

Pažljivo sam to prepisao i poslao Johnu Tydemanu na BBC. On mi se nekako čini kao čovjek kojemu bi se mogla svid­jeti pjesma o jesenskom lišču.

Moram brzo nešto objaviti u tiskanom ili emitiranom obliku, inače ću izgubiti svako Panodorino poštovanje.

Četvrtak, 19. studenogaPandora je predložila da na školskom stroju za umno­žavanje pokrenem književni časopis. Tijekom pauze za ručak napisao sam prvo izdanje. Zove se Glas mladih.

Petak, 20. studenogaPandora je pregledala Glas mladih. Predložila je da umjesto da cijeli časopis napišem sam, pozovem i druge nadarene pisce na suradnju.

Rekla je kako će ona napisati članak o uzgoju cvijeća u prozorskim lončanicama. Claire Neilson priložila je punk- pjesmu, čista avangarda, no ne bojim se ja izleta u ne­poznato.

151

HUNIO^

PUNK-PJESMA

Društvo je bljuvotina,Smrdljiva rigotina.Na britanskoj zastavi Sid je odvratan Johnnie pokvaren Mrtav, krepan, ne mrda.Ubilo ga sivilo.Engleska je koma.Kanalizacija svjetska Europska septička jama.Bok, gubice,Kraljevi i kraljice Ulice.

Želi je objaviti pod pseudonimom, njezin stari je vijećnik konzervativaca.

Nigei je napisao kratak članak o održavanju trkaćeg bici- kla. Posve je nezanimljiv, no to mu ne mogu reći jer mi je najbolji prijatelj.U srijedu idemo u tisak.

Pandora će tijekom vikenda natipkati matrice.

Ovo je moje prvo uredničko obraćanje čitateljima

Bok, klinci,

Ovo je vaš vlastiti školski časopis. Aha! Proizvod is­ključivo dječjeg rada. U ovom prvom izdanju pokušao sam dodirnuti nova područja. Mnogi od vas ne pozna­

ju čudesa uzgoja biljaka u prozorskim lončanicama, ni radosti održavanja trkaćega bicikla. Ako je to i vaš slučaj, boje privcžite pojasove na sjedalima jer, čeka vas čarobno iznenađenje!

ADRIAN MOLE, UREDNIK

Cijena primjerka je dvadeset pet penija.

152

Pandorin stari maznuo je kutiju matrice iz ureda. Pandora otiskuje prve stranice Glasa mladih dok ja pišem. Već sam napisao pola ekspozea o Barryju Kentu. Zove se »Barry Kent: Istina!« Nakon bakine dramatične intervencije nije me se usudio ni prstom taknuti, pa znam da mi se ništa neće dogoditi.

Previše sam zauzet, nisam posjetio Berta, ići ću sutra.

Subota, 21. studenoga

Nedjelja, 22. studenogaPOSLJEDNJA PO PRESVETOM TROJSTVU

Završio ekspoze o Barryju Kentu. Potrest će školu iz teme­lja. Spomenuo sam i Kentove seksualne perverzije - sve o njegovoj užasnoj praksi pokazivanja stvarčice za pet penija.

Ponedjeljak, 23. studenogaDobio čestitku za Božić od bake i pismo od pošte u kojem piše da će nam iskopčati telefon!

Zaboravio otići do Berta. Pandora i ja bili smo previše zau­zeti dovršavanjem novina. Kad bih barem mogao dovršiti s Pandorom.

2:00 Što ću učiniti s telefonskim računom?

Utorak, 24. studenogaNigel se duri. Ne slaže se s uredničkim zahvatom koji sam obavio na njegovu članku. Pokušao sam mu ukazati na činjenicu da je tisuću i petsto riječi o žbicama bicikla čista samodopadnost, no nije me želio slušati. Povukao je svoj članak. Hvala Bogu! Dvije stranice manje za složiti.

153

(jUNIOj)

Glas mladih sutra stiže u razrede.

Sutra moram posjetiti Berta.

Srijeda, 25. studenogaPogodio nas je nenajavljeni štrajk! Gospođa Claricoates, tajnica škole, odbila je posao oko Glasa mladih. Rekla je kako u njezinu opisu posla ne piše ništa o tome kako se mora petljati sa školskim časopisima.Članovi uredništva ponudili su sami umnožiti časopis, no gospođa Claricoates kaže kako samo ona zna rukovati »tom vražjom stvari«. Očajan sam. Čitavih šest sati rada bačenih u vjetar!

Četvrtak, 26. studenogaDAM ZAHVALNOST!, SAD. MLAĐAK

Pandorin stari umnožena Glas mladih na uredskoj fotoko- piriki. Nije htio, no Pandora se durila u svojoj sobi i odbi­jala hranu dok nije pristao.

Petak, 27. studenogaDanas je u kantini u prodaju pušteno petsto kopija Glasa mladih.Petsto kopija danas je zaključano u ormaru za opremu iz tjelesnog. Nije prodana ni jedna jedina kopija! Nijedna! Moji dragi kolege učenici nisu ništa drugo nego primitivci i moroni!U ponedjeljak cijenu skidamo na dvadeset penija.Nazvala je stara, htjela je razgovarati sa starim. Rekao sam joj da je cijeli vikend na ribičiji s Društvom otpuštenih prodavača termoakumulacijskih peći.

154

Razglednica iz pošte na kojoj piše da će nam iskopčati te­lefon ako stari ne nazove poštu prije pola šest.

Subota, 28. studenogaTelegram! Za mene! BBC? Ne, stara:

ADRIANE. DOLAZI KUĆI.

Kako to ona misli »dolazi kući«? Pa kod kuće sam.

Isključen nam je telefon! Pada mi na pamet da pobjegnem od kuće.

Nedjelja, 29. studenogaPRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA

Stara se pojavila bez ikakva upozorenja! Donijela je i sve svoje torbe. Bacila se na milost i nemilost starom. Stari se bacio samo na staru. Taktično sam se povukao u svoju so­bu gdje sam pokušao shvatiti kako se osjećam zbog stari­na povratka. Isuse, u onom brzojavu od jučer trebalo je pi­sati dolaziM! Sve u svemu, presretan sam, no užasavam se njezina pregleda naše ukomirane kuće. Poludjet će kad saz­na da sam Pandori posudio njezin kaput od lisičjeg krzna.

Ponedjeljak, 30. studenogaSV. ANDRIJA

Stara i stari su još uvijek bili u krevetu kad sam odlazio u školu.

Prodao jedan primjerak Glasa mladih, Barryju Kentu. Želio je otkriti istinu o samome sebi. Polako čita, tako da će je vjerojatno otkriti oko petka. Pokušat ćemo stimulirati

155

potražnju spuštanjem cijene na petnaest penija. Sada za prodati imamo četiristo i devedeset devet primjeraka!Stara i stari su opet u krevetu, a tek je 21:00!

Psu je strašno drago što se stara vratila. Smijulji se cio dan.

Utorak, 1. prosincaNazvao sam poštu i pretvarao se da sam stari. Govorio sam vrlo dubokim glasom i napričao hrpetinu laži. Rekao sam kako sam ja, George Mole, tri mjeseca proveo u ludni­ci i telefon mi je trebao kako bih nazvao Samaritance. Žena je zvučala smrtno ozbiljno, rekla je kako joj je puna kapa patetičnih izgovora neodgovornih neplatiđa. Rekla je kako će nam telefon ponovno spojiti tek nakon što platimo £289.19, uz £40 troška ponovnog ukapčanja, te £40 depo­zita i

Tristo šezdeset i devet funti! Kad starci ustanu iz kreveta i otkriju da nema tona za biranje, gotov sam!

Srijeda, 2. prosincaStari je danas pokušao nazvati broj s nekog oglasa za po­sao! Dobio je slom živaca.

Stara je pospremila moju sobu, preokrenula mi madrac, pronašla nekoliko primjeraka časopisa Big i Bouncy i plavi telefonski račun.

Sjedio sam na kuhinjskom stolcu dok su me ispitivali i do­vikivali mi uvrede. Stari me htio prebiti-na-mrtvo-ime, no spriječila ga je stara. Rekla je: »Ovom bi škrcu veća kazna bila kad bi od svoje ušteđevine morao ispljunuti neku lo­vu.« I tako to i moram.

Sad si zbilja nikad neću moći priuštiti novi stan.

Sa štednog računa podigao dvjesto funti. Nije me sram priznati da sam imao suze u očima. Trebat će mi idućih četrnaest godina da nadoknadim taj iznos.

Četvrtak, 3. prosinca

Petak, 4. prosincaPRVA ČETVRT

U teškoj sam depresiji. Za sve je kriv Pandorin stari. Tre­bao se ići odmarati nekamo u Englesku.

Subota, 5. prosincaDobio pismo od bake, pita me zašto joj još nisam posalo če­stitku za Božić.

Nedjelja, 6. prosincaDRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA

Još uvijek me tretiraju kao kriminalca. Stara i stari ne raz­govaraju sa mnom i ne smijem van. Možda postanem de- likvent.

Ponedjeljak, 7. prosincaUkrao privjesak za ključeve s Kevinom Keeganom iz trgo­vine gospodina Cherryja. Bit će dobar dar Nigelu za Božić.

Utorak, 8. prosincaStrašno sam zabrinut zbog privjeska; danas smo u školi imali etiku i moral.

157

Ne mogu spavati koliko sam zabrinut zbog privjeska. No­vine su prepune priča o starim gospođama koje su pronaš­li kako kradu po trgovinama. Pokušao sam platiti previše gospodinu Cherryju za čokoladicu Mars, no zvao me natrag i vratio mi ostatak.

Srijeda, 9. prosinca

Četvrtak, 10. prosincaSanjao zatvorskoga čuvara kako me zaključava u ćeliju. Ve­liki željezni ključ imao je privjesak s Nevinom Keeganom.

Spojili su nam šugavi, smrdljivi, jebeni telefon!

Dć>t-rrh 1 1X l'l'l/V/V; X X *

UŠTAP

nrncm/1 /?

Nazvao Samaritance i priznao svoj zločin. Čovjek mi je re­kao: »Onda ga vrati, momak.« Sutra ću.

Subota, 12. prosincaGospodin Cherry me ulovio kako vraćam prisvjesak. Kaže da će napisati pismo starcima. Bolje mi je da se ubijem.

Nedjelja, 13. prosincaTREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA

158

Hvala Bogu, nema pošte nedjeljom.

Stara i stari u slavljeničkom su raspoloženju ukrašavali bor. Teška sam ih srca promatrao kako vješaju kuglice.

Čitam Zločin i kaznu. Najistinitija knjiga koju sam u živo­tu pročitao.

Ponedjeljak, 14. prosincaUstao u 5 ujutro kako bih presreo listonošu. Odveo psa u šetnju po laganoj kišici. (Htio je ostati spavati, ali inu ni­sam dao.) Gunđao je i žalio se cijelim putem oko kvarta ta­ko da sam mu na kraju dopustio da se vrati u svoju kar­tonsku kutiju. Kad bih barem bio pseto; oni nemaju nikak­ve etike ni morala.

Listonoša je donio pisma u pola osam dok sam sjedio na toaletu. To se samo meni može dogoditi!

Stari je pokupio pisma i stavio ih iza sata. Brzo sam ih pre- letio dok je on kašljao uz svoju prvu cigaretu. Naravno da je među njima bilo i ono naslovljeno na starce neispisanim rukopisom gospodina Cherryja!Starci su slinili jedno po drugome nekoliko minuta i tek onda otvorili pisma dok su im se u mlijeku razmakali rižini krispiji. Bilo je sedam jadnih božičnih čestitaka koje su ob­jesili o konopac iznad kamina. Moje su se oči usredotočile na pismo gospodina Cherryja. Stara ga je otvorila, pročita­la i rekla: »George, stari mulac Cherry poslao nam je račun za novine.« Potom su pojeli svoje rižine krispije i to je bilo to. Izgubio sam hrpetinu adrenalina brinući se. Neće mi ništa ostati ne budem li pripazio.

Utorak, 15. prosincaStara mi je ispričala zašto je ostavila ljigavog Lucasa i vra­tila se starome. Rekla je: »Bimbo me tretirao kao seksual­ni predmet, Adriane, i očekivao je kuhanu večeru i rezao je nokte na nogama u dnevnoj sobi, a osim toga, tvoj mi je otac vrlo drag.« Mene nije ni spomenula.

159

llUNIOjJ

Sudjelujem u eksperimentalnom božičnom igrokazu u ško­li. Zove se Od kolijevke do zvijezda. Igram Josipa. Pandora igra Mariju. Isusa igra nasitniji prvašić. Zove se Peter Brown. Uzima lijekove za rast.

Srijeda, 16. prosinca

Četvrtak, 17. prosincaJoš jedno pismo od BBC-ja!

Dragi Adriane Mole,

Hvala ti na posljednjoj pjesmi. Sve sam savršeno razu­mio sad kad je tiskano. Međutim, Adriane, nije sve u ra­zumijevanju. Naš odjel Poezije zatrpan jejesenskim pje­smama. Miris krijesova i krckanje lišća već se ćuti sa­mim hodnicima. Nije loše, no, pokušaj ponovno, može?

Srdačno tvoj, te sve najbolje, John Tydeman

»Pokušaj ponovno«? Gotovo mi je postavio zadatak. Odgo­vorio sam mu:

Poštovani gospodine Tydeman,

Koliko ću dobiti ako objavite jednu od mojih pjesama na radiju? Kad želite da je pošaljem? Koju tematiku želite? Mogu li je sam čitati? Hoćete li mi unaprijed poslati novac za kartu za vlak? U koliko sati će biti emitirana? Moram biti u krevetu najkasnije u deset.

Srdačno Vaš, Mole

Nadam se da ćete se ludo provesti za Božić.

160t

Petak, 18. prosincaPOSLJEDNJA ČETVRT

Današnja je proba Od kolijevke do zvijezda bila pravi fija­sko. Peter Brown izrastao je previše za kolijevku tako da gospodin Animba, učitelj drvodjelstva, mora napraviti no­vu.

Gospodin Scrutin sjedio je u dnu dvorane i gledao probu. Lice mu je bilo nalik na sjevernu stranu planine Eiger, vječ­ni snijeg i led, kad smo došli do dijela u kojem se otkriva da su tri mudraca zapravo kapitalističke svinje.

Odveo je gospođu Elf u dio s tuševima i »tiho porazgova­rao« s njom. Svi smo čuli svaku riječ koju je izgalamio. Re­kao je kako želi vidjeti tradicionalne jaslice u kojima lutka igra Isusa, a tri su mudraca odjevena u kućne ogrtače i ima­ju kuhinjske krpe na glavama. Zaprijetio je da će otkazati igrokaz ako Marija, iliti Pandora, nastavi simulirati porod u kolijevci. To je tipično za Scrutona, on nije ništa drugo ne­go uskogrudna, provincijalna, spolno-inhibirana fašistička svinja. Zaista ne znam kako se uzdigao do mjesta ravna­telja. Već tri godine nosi isto olinjalo zeleno odijelo. Kako ćemo sad sve mijenjati? Igrokaz se izvodi u utorak navečer.

Stara je dobila božičnu čestitku od ljigavca Lucasa! Unutra je pisalo: »Paulie, imaš li potvrdu s kemijskog za moje naj­bolje odijelo? Sketchleyovi mi prave probleme.« Stara se ja­ko uzrujala. Stari je nazvao u Sheffield i zapovijedio Luca- su da prekine komunikaciju ili će se naći u opasnosti da mu se malo sheffieldskog čelika nađe među njegovim svinjskim lopaticama. Stari je zvučao užasno dobro na te­lefonu. S cigaretom zalijepljenom na ustima. Stara se na­slanjala na kut hladnjaka. Ona je držala cigaretu u ruci. Sličili su mi pomalo na razgledanicu Humphreyja Bogarta i Lauren Bacali s mojega zida. Da sam barem sin pravoga gangstera, onda bih barem vidio malo pravoga života.

161

Nemam love za božične darove. No načinio sam popis za svaki slučaj, ako na cesti nađem deset funti.

Pandora - velika boca Chanela br. 5 (£1.50)Stara - sat za kuhanje jaja (75 p)Stari - oznaka za knjigu (38 p)Baka - vrećica spužvica za posuđe (45 p)Pas - pseća čokolada (45 p)Bert - kutija cigareta bez filtera (95 p)Teta Sušan - nivea u limenoj kutiji (60 p)Sabra - ogrlica protiv buha, uska (39 p)Nigel - obiteljsko pakovanje bombona protiv kašlja (34 p) Gđa Elf - rukavica za pećnicu (kućna radinost)

Subota, 19. prosinca

Nedjelja. 20. prosincaČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA

Pandora i ja privatno uvježbavali Mariju i Josipa u mojoj sobi. Improvizirali smo fantastičnu scenu u kojoj Marija dolazi iz klinike za planiranje obitelji i kaže Josipu kako je trudna. Odigrao sam Josipa kao Marlon Brando u Tramva­

ju zvanom čežnja. Pandora je odigrala Mariju pomalo kao Blanche Dubois; bilo je apsolutno fenomenalno sve dok se moj stari nije počeo buniti zbog vikanja. Pas je trebao biti plaho blago, no nije mogao biti miran dovoljno dugo da bi­smo odigrali scenu.

Poslije večere stara je nehajno spomenula kako će na su­trašnji koncert u školi odjenuti kaput od lisičjeg krzna. Ka­kav šok! Užas! Odmah sam otišao do Pandorine kuće po olinjali kaput, samo kako bih saznao da ga je Pandorina stara posudila za božični domjenak bračnog savjetovališta! Pandora je rekla kako nije shvatila da se radi samo o

162

posudbi; mislila je da je to ljubavnički dar! Kako bi jedan 143/4 -godišnji školarac mogao ikome priuštiti kaput od li- sičjeg krzna kao dar? Što Pandora misli da sam ja miliju­naš poput Freddija Lakera?

Pandorina se stara neće vratiti do sitnih sati, tako da ću morati doći prije škole i prošvercati kaput u njegov plastič­ni omotač. Bit će teško, no ništa više u mojem životu nije jednostavno niti lako. Pola vremena se osjećam kao lik iz ruskih romana.

Ponedjeljak, 21. prosincaProbudio se uz napadaj panike kad sam vidio da je na di­gitalnoj budilici pokraj kreveta osam i pedeset! Moji su crni zidovi bili neuobičajeno svijetli i iskričavi; jedan pogled kroz prozor potvrdio je sumnju da snijeg doista leži vani poput bijelog tepiha.

Teturao sam kroz snijeg do Pandorine kuće u ribičkim čiz­mama svojeg starog, no tamo nije bilo nikog živog. Pogle­dao sam kroz otvor za pisma i vidio kako starin kaput od lisičjeg krzna okolo razvlači Pandorina riđa mačka. Dovik­nuo sam joj neke prostote, no vražja šugava mačka samo je posprdno izgledala i nastavila je navlačiti kaput po hod­niku. Nisam imao izbora, ramenom sam razvalio vrata praonice, požurio u hodnik i spasio starin kaput. Odmah sam zbrisao (odmah je relativan pojam kad imaš ribičke čizme do pola bedra, četiri broja prevelike). Navukao sam bundu da me grije na opasnom putu do kuće. Gotovo sam izgubio orijentaciju na uglu Ploughmanove avenije i Prila­za Shepherda Crooka, no probijao sam se kroz mećavu dok nisam ugledao poznati prizor montažnih garaža na uglu naše slijepe ulice.

U kuhinju sam upao u stanju pothlađenosti i teške iscrp­ljenosti; stara je pušila i pravila pitice od mljevena mesa.

163

MUNJOM

Vrisnula je: »Kog vraga radiš u mojoj bundi, majmune je­dan?« Nije bila draga, ni zabrinuta, ni išta što majke već trebaju biti. Sva se uzmuvala, brišući snijeg s kaputa i sušeći krzno sušilom za kosu. Nije mi čak ponudila ni to­pli napitak. Rekla je, »Na radiju su rekli da je škola zatvo­rena zbog snijega, tako da budi koristan i provjeri jesu li poljski kreveti hrđavi. Dolaze nam Sugdeni za Božić.« Sug- deni! Starina rodbina iz Norfolka! Fuj, Fuj! Svi su se po- križali i ne znaju pošteno ni govoriti!

Nazvao Pandoru kako bih joj objasnio za lisičje krzno i šte­tu, itd., no otišla se skijati na padinu iza zadružne pekar­nice. Pandorin stari me tražio da oslobodim liniju jer hitno mora nazvati policiju. Rekao mi je da je upravo stigao kući i otkrio provalu! Rekao je da je užasan nered (sigurno mač­ka, ja sam bio vrlo pažljiv), no srećom nedostaje samo ne­ki stari krznenjak kojim je Pandora obložila mačju košaru.

Žao mi je, Pandora, no ova je kap prelila čašu! Možeš si naći novog Josipa, ja odbijam dijeliti pozornicu s curom kojoj je važniji komfor njezine mačke od problema njezina dečka.

Utorak, 22. prosincaJutros je škola bila zatvorena zato što učitelji nisu uspjeli stići na vrijeme zbog snijega. To će ih naučiti da ne stanu­ju u starim mlinovima i vjetrenjačama na ladanju! Go­spođa Elf živi s nekim Zapadnoindijcem u kući u gradu, ta­ko da se hrabro pojavila da se pripremi za školski koncert popodne. Odlučio sam oprostiti Pandori incident s krzne- njakom u mačjoj košari nakon što mi je objasnila da je mačka buduća majka.

Školski je koncert doživio uspjeh. Zvonjava prvog g razre­da malo je predugo trajala, moj stari je rekao: »Zvona! Zvo­na!« na što se stara preglasno nasmijala zbog čega ju je pogledao gospodin Scruton.

164

Školski je orkestar bio grozan! Stara je rekla: »Kad će se prestati uštimavati i početi svirati?« Rekao sam joj kako su upravo odsvirali Mozartov koncert za rog. Na to su se mo­ji i Pandorini starci počeli vrlo nepristojno smijati. Kad je Alice Bernard iz 3. c sa šezdeset i pet kila izašla na pozor­nicu u baletnoj haljinici i odigrala umirućeg labuda, mislio sam da će stara eksplodirati. Stara Alice Bernard vodila je aplauz, no nije imala baš previše pristaša.

Najtupaviji razred nastupio je otpjevavši nekoliko dosadnih, starih pjesama. Barry Kent pjevao je sve vulgarne verzije (znam jer sam mu gledao u usta), nakon čega su sjeli u tur­ski sjed, a prepametni Henderson iz 5. k svirao je trubu, drom- bulju, klavir i gitaru. Ulickani seronja izgledao je apsolutno nadmoćno dok se klanjao. Uslijedila je stanka i došlo je vrije­me da se ja presvučem u bijelu košulju i traperice - Josipov ko­stim. Napetost iza pozornice bila je strašna. Stajao sam za ku­lisama (kazališni izraz - označava prostor pokraj pozornice) i promatrao kako se publika vraća na mjesta. Zatim je glazba iz Bliskih susreta zagrmjela iz zvučnika, digao se zastor na stiliziranu kolijevku, i imao sam tek vremena Pandori reć: »Sretno, draga«, prije nego nas je gospođa Elf gurnula pod re­flektore. Moja je izvedba bila briljantna! Doista sam ušao Jo­sipu pod kožu, no Pandora nije bila tako dobra, zaboravila je nježno gledati Isusa/Petera Browna.

Tri punkera/mudraca previše su bučili svojim lancima, pok­varivši mi govor o situaciji na Srednjem istoku, dok je anđele, koji su predstavljali gospođu Thatcher, publika ta­ko glasno izviždala da je njihov refren o nezaposlenosti bio posve suvišan.

Ipak, sve u svemu, publika nas je dobro primila. Gospodin Scruton ustao je i održao licemjeran govor o »hrabrom ek­sperimentu« i »neumornom radu gospođe Elf iza pozorni­ce«, a potom smo svi zapjevali »Sretan Božić svakome!«

Na putu kući u autu, stari je rekao: »Ovo je bio najsmješ­niji božični igrokaz koji sam ikada vidio. Kome je palo na

165

pamet pretvoriti ga u komediju?« Nisam odgovorio. To uop­će nije bila komedija.

Srijeda, 23. prosinca9:00 Ostala su mi samo dva dana za božičnu kupnju, a i dalje nemam ni novčića. Napravio sam rukavicu za pećni­cu za gospođu Elf, no kako bih joj je na vrijeme dao, morat ću ići u geto, čime se izlažem opasnosti da me opljačkaju. Morat ću ići okolo pjevati božične napjeve, nemam drugog načina za prikupljanje financijskih sredstava.22:00 Upravo sam se vratio s pjevanja koleda. Kuće u predgrađu posve su podbacile. Ljudi su vikali: »Vrati se na Božić«, nisu ni vrata otvarali. Najzahvalnija mi je publika teturala van-unutra iz Black Bulla. Neki su od njih otvore­no jecali na ljepotu moje solo interpretacije »Tihe noći«. Moram priznati da sam utjelovio dirljivu sliku stojeći u sni­jegu mlađahna lišća uzdignutoga u nebesa, ignorirajući okolne prizore alkoholičarske razdraganosti.Zaradio sam £3.13'/2 plus irskih deset penija i čep od Guin- nessa. Idem sutra opet. Odjenut ću školsku uniformu, to bi mi se moglo isplatiti.

Četvrtak, 24. prosincaOdnio Bertu cigarete bez filtera. Bert je povrijeđen jer mu nisam dolazio u posjet. Rekao je kako ne želi provesti Božić s hrpom starih, zluradih baba. On i Oueenie izaziva­ju skandal po domu. Neslužbeno su zaručeni. Pišu im ime­na na istoj pepeljari. Pozvao sam Berta i Oueenie k nama na Božić. Stara još ne zna, no siguran sam kako neće ima­ti ništa protiv. Imamo veliku puricu. Otpjevao sam nekoli­ko pjesmuljaka starim gospođama. Zaradio sam dvije fun­te i jedanaest penija, tako da sam otišao u Woolworth’s

166

Pandori kupiti Chanel br. 5. Nisu ga imali, tako da sam joj umjesto toga kupio dezodorans.

Kuća blista, sve je čisto, u zraku je čaroban miris kuhanja i mandarinki. Svuda sam tražio svoje darove, no na uo­bičajenim mjestima nema ničega. Želim trkaći bicikl, ništa me drugo neće razveseliti. Vrijeme je za neovisnu pokret­ljivost.

23:00 Upravo sam se vratio iz Black Bulla. Pandora je išla sa mnom. Imali smo školske uniforme i sve pijance pod­sjećali na njihovu djecu. Ispljunuti su lovu za savjest do predivnog iznosa od dvanaest funti i pedeset i sedam pe- nija! Tako da idemo na pantomimu na Štefanje, a ostat će nam još i za dvije velike mliječne čokolade!

Petak, 25. prosincaBOŽIĆ

Ustao u 5:00 kako bih se provozao na svojem trkaćem bi­ciklu. Stari ga je platio Amexom! Nisam se mogao daleko voziti zbog snijega, ali nema veze. Volim ga i samo gleda­ti. Stari je na cedulji za darove na upravljaču napisao: »Ne­moj ga ovaj put ostaviti vani na kiši«, kao da inače bih!

Starci su bilo opasno mamurni, tako da sam im odnio do­ručak u krevet, u isto im vrijeme dajući njihove darove. Stara je bila presretna zbog sata za jaja, a stari jednako oduševljen ozakom za knjige, zapravo, sve je išlo OK dok nonšalantno nisam spomenuo kako su Bert i Oueenie mo­ji današnji gosti i bi li starom bilo teško ustati i pokupiti ih u domu.

Svađa je trajala dok nisu došli ušljivi Sugdeni. Baka i dida Sugden i ujak Dennis i njegova žena Marcia i njihov sin Maurice svi jednako izgledaju, kao da svaki Božji dan idu na neki sprovod. Teško mi je povjerovati da im je moja sta­ra nešto u rodu. Sugdeni su odbili cugu i popili čaj dok je

167

ipiOf^

stara odmrzavala puricu u kadi. Pomogao sam starom izni­jeti Oueenie (devedeset i pet kg) i Berta (devedeset kg) iz auta. Oueenie spada u one glasne tipove starih gospođa ko­je boje kosu i pokušavaju izgledati mlađe. Bert je zaljubljen u nju. Rekao mi je to dok sam mu pomagao ići na toalet.

Baka Mole i teta Sušan došle su u pola jedan i pretvarale se kako vole Sugdene. Teta Sušan ispričala je neku zabav­nu priču o zatvorskome životu, no nije se smijao nitko osim mene, starog, Berta i Oueenie.U kupaonici sam pronašao uplakanu staru kako otapa pu­ricu pod mlazom vrele vode. Rekla je: »Vražja se ptica neće odlediti, Adriane. Što da radim?« Odgovorio sam: »Samo je pukni u pećnicu.« Tako je i učinila.Za božičnu smo večeru sjeli s četiri sata zakašnjenja. Stari je tad već bio previše pijan da bi išta pojeo. Sugdenovi su uživa­li u kraljičinu govoru, no činilo se da im ništa drugo nije po volji. Baka Sugden poklonila mi je Biblijske priče za dječake. Nisam joj mogao reći kako sam vjeru izgubio, samo sam joj zahvalio i tako dugo nosio lažni cerek da me sve boljelo. Sugdeni su polijegali u kamperske krevete u deset. Bert, Oueenie, stara i stari kartali su dok sam ja polirao svoj bicikl. Svi smo se lijepo zabavljali šaleći se na račun Sugdena. Po­tom je stari odvezao Berta i Oueenie natrag u dom, dok sam ja nazvao Pandoru i rekao joj kako je volim više od života. Sutra ću joj odnijeti njezin dezodorans i otpratiti je na tra­dicionalnu božićnu pantomimu.

Subota, 26. prosincaDRŽAVNI PRAZNIK U ENGLESKOJ I REPUBLICI IRSKOJ (može biti i neki drugi dan). MLAĐAK

168

Sugdenovi su ustali u 7 ujutro i posjedali okolo u svojoj najboljoj odjeći. Provozao sam se na biću. Kad sam se vra­tio, stara je još uvijek bila u krevetu, a stari se svađao s

didom Sugdenom oko ponašanja našeg psa, tako da sam se otišao provozati još jednu rundu.Svratio sam do bake Mole, pojeo četiri mesne pitice pa se odvezao natrag kući. Vozio sam čak 48 km/h na dvosmjer­nom kolniku, ludnica živa. Odjenuo sam novu jaknu od an­tilopa i samterice (zahvaljujući jednoj od kreditnih kartica mojeg starog) i otišao k Pandori; za Božić mi je poklonila losion poslije brijanja. Bio je to važan trenutak. Označio je Kraj djetinjstva.Prilično smo uživali u pantomimi, no predstava je za naš ukus bila malo djetinjasta. Bili Ash i Carole Hayman bili su dobri kao Aladin i princeza, no najbolji su bili pljačkaši ko­je su igrali Jeff Teare i lan Giles. Sue Pomeroy izvela je vrlo smiješnu Udovicu Twankey. U tome joj je silno pomogla njezina krava koju su igrali Chris Martin i Lou Wakefield.

Nedjelja, 27. prosincaPRVA PO BOŽIĆU

Sugdeni su se vratili u Norfolk, hvala Bogu!Kuća se vratila u svoj uobičajeni nered. Starci su sinoć u kre­vet odnijeli bocu vodke i dvije čaše. Od tada ih nisam vidio. Otišao biciklom u Melton Mowbray, trebalo mi je pet sati.

Ponedjeljak, 28. prosincaNagrabusio sam jer sam sinoć ostavio bicikl vani. Starci ne razgovaraju sa mnom. Baš me briga, upravo sam se obri­jao i osjećam se čarobno.

Utorak, 29. prosincaStari je loše volje zato što je od cuge ostala još samo boca trešnjevače. Otišao je do Pandorinih posuditi neku žesticu.

169

^NIO^

Pas je srušio bor i sve su se iglice pozabijale u čupavac na podu.

Pročitao sam sve svoje božične knjige, a knjižnica je još uvijek zatvorena. Spao sam na čitanje Izbora svojeg starog i testiranje vlastita vokabulara.

Srijeda, 30. prosincaSvi su se baloni smežurali. Izgledaju poput cica starih žena koje sam vidio na telki u dokumentarcima o Trećem svijetu.

Četvrtak, 31. prosincaPosljednji dan godine! Puno se toga dogodilo. Zaljubio sam se. Bio sam dijete samohranog roditelja. Postao intelektua­lac. Dobio dva pisma od BBC-ja. Nije loše za jednog 14%- godišnjaka!

Stara i stari bili su na novogodišnjoj čagi u hotelu Grand. Stara je odjenula haljinu! Prošlo je više od godine dana od kad je posljednji put pokazala noge u javnosti.

Pandora i ja zajedno smo dočekali Novu godinu, imali smo ludu strastvenu seansu uz Andyja Stewarda i gajdaša.

Stari je u jedan ujutro uletio kroz vrata noseći u ruci kvrgu ugljena. Pijan, po običaju.

Stara je cviljela kako sam ja divan sin i koliko me voli. Šte­ta što takve stvari ne govori kad je trijezna.

Petak, 1. siječnjaDRŽAVNI PRAZNIK U ENGLESKOJ, REPUBLICI IRSKOJ, SAD I KANADI

Ovo su moje novogodišnje odluke:

170

1. Bit ću vjeran Pandori.2. Unosit ću bicikl svake večeri.3. Neću čitati bezvrijedne knjige.4. Puno ću učiti za malu maturu i dobiti same petice.5. Trudit ću se biti bolji prema psu.6. Silno ću se potruditi oprostiti Barryju Kentu nje­

gove višestruke grijehe.7. Čistit ću kupaonicu za sobom.8. Prestat ću se brinuti zbog veličine svoje stvarčice.9. Svake ću večeri bez iznimke obavljati vježbe iste-

zanja leđa.10. Svakoga dana naučit ću novu riječ i koristiti je.

Subota, 2. siječnjaDRŽAVNI PRAZNIK U ŠKOTSKOJ (može biti i neki drugi dan)

Zanimljivo je da je aabec kora australskog drveta čiji se sok skuplja urezivanjem u medicinske svrhe.

Nedjelja, 3. siječnjaDRUGA PO BOŽIĆU, PRVA ČETVRT

Ne bih imao ništa protiv putovanja u Afriku i lova na kap- skog mravoždera.

Ponedjeljak, 4. siječnjaDa sam u Africi, otišao bih na jug i potražio afričku hijenu.

Utorak, 5. siječnjaI izbjegavao južnoafričkog lešinara.

171

(jUNIfljJ

Srijeda, 6. siječnjaBOGOJAVLJENJE, SVETA TRI KRALJA

Neprestano imam noćne more o bombi. Nadam se da neće pasti prije nego dobijem ocjene na maturi u kolovozu 1982. Ne bih volio umrijeti kao djevac bez ikakve školske spreme.

Četvrtak, 7. siječnjaSvratio je Nigel pogledati moj trkaći bicikl. Rekao je kako je serijski proizveden, za razliku od njegova, koji je »izra­dio majstor u Nottinghamu«. Malo sam se ohladio od Ni- gela, kao i od svojega bicikla.

Petak, 8. siječnjaDobio pozivnicu za vjenčanje Rerfa i Oueenie Vjenčat će se 16. siječnja u matičnom uredu u ulici Pocklington.To je, po mojem mišljenju, čisto gubljenje vremena. Bertu je gotovo devedeset, a Oueenie gotovo osamdeset. Kupit ću im dar u zadnji čas.Ponovno sniježi. Molio sam staru da mi kupi zelene gume­ne čizme kakve ima Oueenie, no vratila se sa šugavim, običnim, crnima. Trebaju mi samo kako bih otpratio Pan- doru do naših dvorišnih vrata. Ne idem van dok se snijeg ne otopi. Za razliku od većine mladih mojih godina, ja ne volim snježne radosti.

Subota, 9. siječnjaUŠTAP

172

Nigel kaže kako je večeras smak svijeta. Kaže kako je pot­puna pomrčina mjeseca. (Nigel bi trebao čitati Izbor i popraviti svoj rječnik). Bilo se smračilo, zadržao sam dah i

pobojao se najgorega no potom se pojavio mjesec i život se nastavio kao i obično, osim u Yorku gdje je sudbina htjela da poplavi gradsko središte.

Nedjelja, 10. siječnjaPRVA POSLIJE SVETA TRI KRALJA

Ne mogu shvatiti kako moj stari izgleda tako staro u četr­deset i prvoj godini u usporedbi s predsjednikom Reaga- nom u sedamdesetoj. Stari nema ni posla ni briga, a ipak izgleda oronulo. Siroti predsjednik Reagan svjetsku sigur­nost mora nositi na ramenima, a ipak se uvijek smiješi i djeluje veselo. To nema nikakva smisla.

Ponedjeljak, 11. siječnjaPregledavao sam prošlogodišnji dnevnik i podsjetio se ka­ko mi Malcolm Muggeridge nikad nije odgovorio na pismo u kojem sam ga molio za savjet kao intelektualac intelek­tualca. Još jedna bačena poštanska marka! Trebao sam pi­sati u Britanski muzej. Tamo se motaju svi intelektualci.

Utorak, 12. siječnjaVečeras smo Pandora i ja otišli u klub za mladež. Bilo je baš dobro. Rick Lemon vodio je raspravu o seksu. Nitko ništa nije rekao, no pokazao je nekoliko zanimljivih dija­pozitiva maternice prerezane na pola.

Srijeda, 13. siječnjaPanodrini su se strašno posvađali. Spavaju u odvojenim sobama. Pandorina stara učlanila se u SDP dok je Pando- rin stari ostao lojalan laburistima.

173

Pandora je liberalka, tako da se dobro slaže s njih oboje.

Četvrtak, 14. siječnjaPandorin stari je otkrio pravu istinu i priznao da je ljevičar. Pandora mu je lojalna, no ako to sazna zadružna mljeka­ra, gotov je.

Petak, 15. siječtjaHvala Bogu, topi se snijeg. Napokon mogu sigurno hodati ulicama, spokojan u saznanju da mi nitko neće ugurati grudu snijega za vrat jakne.

Subota, 16. siječnjaPOSLJEDNJA ČETVRT

Oženio se Bert.

Starački dom Aldermana Coopera unajmio je bus i stare su gospođe napravile svečani špalir svojim hodalicama.

Bert je ludo dobro izgledao. Unovčio je svoje životno osi­guranje i lovu potrošio na novo odijelo. Oueenie je nosila šešir od cvijeća i voća. Na licu je imala puno narančaste šminke kojom je pokušavala pokriti bore. Čak je i Sabra oko vrata imao crvenu mašnu. Mislim da je baš divno od azila za životinje što su pustili Sabru na gospodarevo vje­nčanje. Moj i Pandorin stari nosili su Bertova kolica uza stube s Bertom, slobodnim muškarcem, pa potom niz stu­be s Bertom, oženjenim čovjekom. Stare gospođe bacale su rižu i konfete, dok su moja i Pandorina stara poljubile Oueenie i dale joj potkovu za sreću.Novinski izvjestitelj i fotograf sve nas je natjerao da pozi­ramo za slike. Pitali su me kako se zovem, no odgovorio

174

sam kako ne želim nikakav publicitet zbog svojih do- bročinstava prema Bertu.Svadba je održana u domu. Upraviteljica je tortu ukrasila slovima B i Q od žele bombona.Bert i Oueenie u ponedjeljak se sele u svoj bungalov, posli­je medenog mjeseca u domu.Medenog mjeseca! Ha! Ha! Ha!

Nedjelja, 17. siječnjaDRUGA POSLIJE SVETA TRI KRALJA

Prošlu noć sanjao sam kako klinac poput mene po kiši skuplja kamenčiće. Čudan san.Čitam Crnog kraljevića Iris Murdoch. Razumijem svaku de­setu riječ. Moja je nova ambicija da zapravo počnem uživa­ti u čitanju neke njezine knjige. Tada ću znati da sam iz­nad običnoga puka.

Ponedjeljak, 18. siječnjaŠkola. Prvi dan polugodišta. Tona zadaće za maturu. Nikad to neću sve pohvatati. Intelektualac sam, no u isto vrijeme nisam baš prepametan.

Utorak, 19. siječnjaDonio kući četiristo osamdeset i tri primjerka Glasa mladih u školskoj i sportskoj Adidas torbi. Gospodin Jones treba ormar za opremu za tjelesni.

Srijeda, 20. siječnjaDva i pol sata domaće zadaće! Polomit ću se pod pritiskom.

175

Četvrtak, 21. siječnjaBoli me mozak. Upravo sam na engleski morao prevesti dvije stranice Macbetha.

Petak, 22. siječnjaSuđeno mi je da budem fizikalac. Ne mogu izdržati rad pod ovakvim pritiskom. Gospođa Elf kaže kako je moj uradak savršeno zadovoljavajuć, no to nije dovoljno dobro. Pando- ra na svemu što takne stalno dobiva »izvrstan« crvenom olovkom.

Subota, 23. siječnjaOstao u krpama do pola šest kako bih sigurno izbjegao kupnju namirnica. Slušao komad na četvrtom radijskom programu o nesretnom kućanstvu. Nazvao Pandoru. Napi­sao domaću zadaću iz zemljopisa. Zezao psa. Otišao spa­vati. Probudio se. Brinuo se deset minuta. Skuhao kakao. Slomljen sam.

Nedjelja, 24. siječnjaTREĆA POSLIJE SVETA TRI KRALJA

Stara krivi Iris Murdoch za moje loše živce. Kaže da se ne bi trebalo čitati o mučnoj adolescenciji dok čovjek uči za malu maturu.

Ponedjeljak, 25. siječnjaMLAĐAK

176

Nisam mogao napisati zadaću iz matke. Nazvao sam Sa- maritance. Neki dobri čovjek na vezi rekao mi je kako je

odgovor devet osmina. Bio je silno ljubazan prema očaj­niku.

Utorak, 26. siječnjaGlupi Samaritanac ima krivi odgovor! Pravi je sedam peti­na. Imao sam samo šest bodova od dvanaest. Pandora je imala sve točno. Zapravo, imala je dvanaest kroz dvanaest.

Srijeda, 27. siječnjaStara je u našoj dnevnoj sobi organizirala sastanak o pravi­ma žena. Ne mogu se valjano usredotočiti na zadaću dok se žene smiju i viču i stupaju uza stube. Nisu nimalo ženstvene.

Četvrtak, 28. siječnjaIz povijesti sam dobio petnaest od dvadeset. Pandora je imala dvadeset jedan od dvadeset. Dobila je dodatni bod zato što je znala ime Hitlerova oca.

Petak, 29. siječnjaVratio se ranije iz škole s teškom migrenom (propustio test iz komparativne religije). Našao starog kako gleda dječji podnevni program i pretvara se da je žir koji izrasta u hrast.

Otišao u krevet, previše zabezeknut da bih išta izustio.

Subota, 30. siječnjaMigrena. Previše sam bolestan, ne mogu pisati.

177

Nedjelja, 31. siječnjaČETVRTA POSLIJE SVETA TRI KRALJA

Svratila je Pandora. Prepisao sara zadaću od nje. Bolje mi je.

Ponedjeljak, 1. veljačePRVA ČETVRT

Stara je starome postavila ultimatum: ili će naći posao, ili će početi obavljati kućanske poslove, ili će otići.Stari traži posao.

Utorak, 2. veljačeSVIJEĆNICA

Došla mi je baka Mole reći kako je u njezinoj Spirituali-cfirkni rrkvi nrnčli HpHan naiavlipn cmaV cviiPta RpHa ip—■ } ----------r ~ ---- *̂*vlv*C4

kako je jučer trebalo sve nestati.Došla bi ona prije, no prala je zavjese.

Srijeda, 3. veljačeStarom su uzeli kreditne kartice! Barclaysu, Nat Westu i American Expressu dozlogrdila je njegova rastrošnost. Vri­jeme nam istječe. U ladici s čarapama ostalo mu je tek ne­koliko funti od otpremnine.Stara traži posao.Ovo je deja vu.

Četvrtak, 4. veljače

178

Posjetio Berta i Oueenie. Bungalov im je tako načičkan ukrasima da se nema kuda prolaziti. Sabra poruši barem

deset stvari svaki put kad mahne repom. Oboje se čine sret­nima, premda im seksualni život sigurno nije Bog-zna-što.

Petak, 5. veljačeMoram napisati sastavak o uzrocima Drugog svjetskog ra­ta. Kakav gubitak vremena! Pa svi znaju uzroke. Čovjek ne može nikuda ići, a da ne vidi Hitlerovu sliku.

Subota, 6. veljačeDovršio sastavak. Prepisao iz encikopedije.

Stara je otišla na tečaj samoobrane za žene. Ako joj stari prigovori zato što joj je zagorio prepečenac, moći će ga ka­rate udarcem tresnuti u dušnik.

Nedjelja, 7. veljačeSEDAMDESETNICA, TREĆA NEDJELJA PRIJE KORIZME

Krepavao od dosade čitav dan. Starci nedjeljom ne rade ništa osim što čitaju nedjeljne novine. Druge obitelji odla­ze u safari parkove. Mi nikad.

Kad ja budem roditelj, vikendom ću stimulativno djelovati na svoju djecu.

Ponedjeljak, 8. veljačeUŠTAP

Stara je našla posao. Vadi lovu iz Space Invadersa. Počela je odmah danas jer su je hitno zvali iz agencije za zapo­šljavanje kod koje je u evidenciji.

Kaže kako su najpuniji automati za igrice u sumnjivim ka­fićima i zajedničkim prostorijama na sveučilištu.

179

Mislim da stara izdaje svoja načela. Potpiruje niske strasti slabića.

Utorak, 9. veljačeStara je ostavila posao. Kaže da ju spolno uznemiravaju dok radi, kao i da je alergična na kovanice ud deset penija.

Srijeda, 10. veljačeStari će započeti vlastiti posao. Izrađivat će stalke za zači­ne. Zadnju lovu od otpremnine potrošio je na borovinu i ljepilo. Prazna gostinjska soba postala je radionica. Piljevi- ne ima po cijeloj kući.Vrlo sam ponosan na staroga. Sada je direktor tvrtke, a ja sam sin direktora tvrtke!

Četvrtak, 11. veljačePoslije škole gospođi Singh dostavio golem stalak za začine. Morali smo ga dvojica nositi i postavljati na zid u njezinoj kuhinji. Popili smo po šalicu očajnog indijskog čaja, pa je go­spođa Singh platila starome i počela puniti police stalka eg­zotičnim indijskim začinima. Izgledaju puno zanimljivije od dosadnog peršina i majčine dušice koje ima moja stara. Stari je kupio bocu šampanjca za proslavu svoje prve pro­daje! Nema nimalo poštovanja za kapitalnu investiciju.

Petak, 12. veljačePandora je otišla u London sa svojim starim čuti govor Tonyja Benna. Pandorina stara otišla je na zasjedanje SDP- a u Loughborough. Tužan je to dan kad politika razdvaja obitelj.

Nisam siguran kako ću ja glasovati. Katkad mislim kako je gospođa Thatcher jedna pristojna žena. Potom je sutradan vidim na telki i živ se skamenim od straha. Ima oči psiho- tičnog ubojice, no glas umilne osobe. Zbunjujuće.

Subota, 13. veljačePandora se zatelebala u Tonyja Benna, baš kao i nekad u Adama Anta. Kaže da su stariji muškarci uzbudljivi.

Pokušavam uzgojiti brkove. Sutra je Valentinovo. Danas je došla velika čestitka, ima žig iz Sheffielda.

Nedjelja, 14. veljačeŠEZDESETNICA, VALENTINOVO

Napokon sam dobio čestitku od nekoga tko mi nije krvni rod! Pandorina je čestitka dražesna. Napisala mi je jedno­stavnu ljubavnu poruku:

Adriane, ti i nitko više.

Ja sam Pandori dao lažnu viktorijansku čestitku, a unutra sam napisao:

Mlada moja ljubavi,Medne kose i lokne Potresaju moje sokne.Imaš tijelo boginje:Ja sam Alan, ti si Brenda.

Ne rimuje se baš, no žurio sam se. Pandora nije shvatila književnu referencu na Alana Forda, pa sam joj posudio al­manahe svojeg starog.Stari je u smeće bacio čestitku iz Sheffielda. Stara ju je iz­vadila kad je stari otišao u birtiju. Unutra je pisalo:

1 8 1

IJUNIOli

Pauline, u agoniji sam.Stara se nasmiješila i poderala je.

Ponedjeljak, 15. veljačeWASHINGTONOV ROĐENDAN, SAD. POSLJEDNJA ČETVRT

Vratio se iz škole i čuo staru kako telefonom razgovara s ljigavcem Lucasom. Govorila je sladunjavim glasom i to stvari kao: »Ne traži to od mene, Bimbo« i »S nama je go­tovo, dragi. Moramo pokušati zaboraviti.«Ne mogu podnijeti još puno emocionalnog stresa. Već sam u njemu do grla, sa svim tim napornim učenjem i nadme­tanjem s Tonyjem Bennom za Panodrinu naklonost.

Utorak, 16. veljačeSinoć jc Pandorina stara došla reklamirati svoj stalak za začine. Pao je sa zida i ružmarin i papar rasuli su se oko­lo po plutenim pločicama. Stara se ispričala u ime starog koji se skrivao u drvarnici.Najozbiljnije razmišljam o tome da sve pošaljem k vragu i pobjegnem u skitnice. Posve bi mi odgovarao takav način života, pod uvjetom da se svaki dan mogu okupati.

Srijeda, 17. veljačeDanas nam je gospođa Elf pričala o svojem dečku. Zove se Winston Johnson. Frajer ima magisterij, a ne može naći po­sao! Pa kakve onda ja imam šanse?Gospođa Elf rekla nam je kako maturanti očajavaju po ci­jeloj zemlji. Rekla je kako bi se gospodin Scruton trebao sramiti portreta gospode Thatcher iznad stola.Mislim da postajem radikal.

182

Četvrtak, 18. veljačeJutros je svima u školi naređeno da dođu u veliku dvora­nu. Gospodin Scruton popeo se na pozornicu i ponašao se kao ljudi u filmovima o Hitleru. Rekao je kako tijekom svih svojih godina podučavanja nije naišao na ovako ozbiljan vandalski čin. Svi su zanijemili i pitali se što se dogodilo. Scruton je rekao kako je netko ušao u njegov ured, nacrtao brkove Margaret Thatcher i na dekolteu joj napisao »Tri mi­lijuna nezaposlenih«.

Rekao je kako je skrnavljenje najvećeg vođe što ga je ova zemlja ikad imala zločin protiv čovječnosti. Izjednačio ga je s veleizdajom istaknuvši da će krivca, kad ga nađu, odmah izbaciti iz škole. Scrutonu su oči toliko pobuljavile da je nekoliko prvašića počelo plakati. Gospođa Elf ih je izvela.

Provest će se ispitivanje rukopisa svake žive osobe u školi.

Petak, 19. veljačeGospođa Elf podnijela je otkaz. Nedostajat će mi, ona je zaslužna za moj politički razvoj. Predani sam radikal, pro­tivim se gotovo svemu.

Subota, 20. veljačePandora, Nigel, Claire Neilson i ja utemeljili smo radikalnu skupinu. Mi smo »Ružičasta brigada«. Raspravljamo o stvarima poput rata (protiv rata smo); mira (za mir smo); i krajnjoj propasti kapitalističkoga društva.

Stari Claire Neilson je kapitalist: posjeduje voćarnicu. Clai­re pokušava nagovoriti staroga da jeftinu hranu daje neza­poslenima, no on odbija. Voskom premazuje njihovo glado­vanje!

183

Nedjelja, 21. veljačePEDESETNICA

Posvađao se sa starim zbog Sunday Expressa. Uopće ne kuži da je voljni instrument reakcionarne desnice. Odbija prijeći na Morning Star. Stara će pročitati bilo što; prosti­tuira svoju pismenost.

Ponedjeljak, 22. veljačeOpet sam pristav. Također sam krajnje seksualno frustri­ran. Siguran sam kako bi seansa strastvenog vođenja lju­bavi imala blagotvoran učinak na moj ten.

Pandora kaže kako neće riskirati samohrano majčinstvo zbog nekoliko bubuljica. Znači da sam ponovno spao na samostalno ugađanje vlastitim porivima.

Utorak, 23. veljačePOKLADNI UTORAK. MLAĐAK

Pojeo devet krafni kod kuće, tri kod Pandore i četiri kod Berta i Oueenie. Baka se jako uvrijedila kad sam odbio nje­zinu ponudu, no najeo sam se do grla.

Odurno je što Treći svijet živi od nekoliko zrna riže.

Osjećam se kao prava svinja.

Srijeda, 24. veljačePEPELNICA

Školske su kuharice dobile nogu! Ručak nam sad dolazi u termos-kutijama iz središnje kuhinje. Organizirao bih prosvjed, no sutra imam test iz zemljopisa.

Gospođa Leech dobila je mikrovalnu pećnicu za tridest go­dina znojenja pokraj školskog štednjaka.

Četvrtak, 25. veljačeDobio petnaest od dvadeset bodova iz zemljopisa. Izgubio sam bodove zato što sam napisao da Falklandsko otočje pripada Argentini.

Petak, 26. veljačeStvarčica mi je sad duga trinaest centimetara u punoj rad­noj spremi. Kad se skupi, nije vrijedna mjerenja. Tjelesna forma općenito mi se popravlja. Mislim da su se napokon isplatile vježbe istezanja leđa. Nekad sam bio dječarac ko­jem su bacali pijesak u facu, a sad sam onaj koji gleda ka­ko ga bacaju u facu nekom drugom.

Subota, 27. veljačeStari cijeli tjedan nije izradio ni prodao nijedan jedini sta- lak za začine. Trenutačno živimo od socijalne pomoći.

Stara je prestala pušiti. Pas je spao na pola konzerve pseće hrane na dan.

Nedjelja, 28. veljačeKORIZMENA, PRVA

Današnji ručak sastojao se od jaja, pomfrija i graška, a nedjelja je! Nema pudinga! Nema čak ni poštene salvete.

Stara kaže da smo mi nouveau sirotinja.

185

Ponedjeljak, 1. ožujkaSV. DAVID (WALES)

I stari je prestao pušiti. Hoda po kući sav blijed pronalazeći nedostatke svemu što činim.

Stara i on gadno su se posvađali prvi put od kad se vrati­la. Svemu je kriv pas, pojeo je mesni sir predviđen za veče­ru. Nije si mogao pomoći, jadnik je napola izluđen glađu. Opet dobiva čitavu konzervu svoje hrane.

Utorak, 2. ožujkaPRVA ČETVRT

Starci su u teškoj nikotinsko-apstinencijskoj krizi. To je sa­svim zabavno jednom nepušaču kakav sam ja.

Srijeda, 3. ožujkaMorao sam starom posuditi dovoljno love za pet litara ben­zina, imao je razgovor za posao. Stara ga je ošišala i obri- jala, rekla mu što da kaže i kako da se ponaša. Patetično je vidjeti kako je nezaposlenost starog svela na djetinju ovisnost o tuđoj pomoći.

Čeka vijesti s burze.

I dalje je bolestan zbog nepušenja. Njegova je zlovolja do­segla nove eksplozivne vrhunce.

Četvrtak, 4. ožujka

186

Nikakvih vijesti o poslu. Provodim što je više moguće vre­mena izvan kuće. Starci su nepodnošljivi. Gotovo sam poželio da opet počnu pušiti.

Petak, 5. ožujkaDobio ga je!!!

Počinje u ponedjeljak kao nadglednik na poslovima renovi­ranja kanalskoga nasipa. Zadužen je za bandu maturana­ta. Kako bi to proslavio, kupio je staroj dvije kutije Benson and Hedgesa, a sebi dvije kutije Playersa. Ja sam dobio obiteljsko pakovanje čokoladica Mars.

Jednom su i kod nas svi ludo veseli. Čak se i pas malo raz­vedrio. Baka starome plete vuneni šešir za posao.

Subota, 6. ožujkaPanodra i ja otišli smo pogledati dio kanalskoga nasipa za koji je sad zadužen moj stari. Može raditi i tisuću godina, no neće ga očistiti od starih bicikala i kolica i korova i li­menki Coca Cole! Obavijestio sam staroga u kakvu je bez­izlaznom položaju, no samo mi je odgovorio: »Naprotiv, za godinu dana tu će biti prava oaza.« Baš! A ja sam Nancy Reagan, stari moj!

Nedjelja, 7. ožujkaKORIZMENA DRUGA

Jutros je stari obišao svoj nasip na kanalu. Vratio se kući i zatvorio u spavaću sobu. Još uvijek je tamo, čujem staru kako ga hrabri.

Nije sigurno hoće li se sutra pojaviti na poslu. Kad sagle­dam čitavu situaciju, mislim da neće.

Ponedjeljak, 8. ožujkaOtišao je na šljaku.

187

MUNIO^

Poslije škole otišao sam kući putem po nasipu. Našao sam ga kako izigrava šefa bandi skinheada i punkera. Durili su se i nisu bili zainteresirani za suradnju. Nitko od njih nije želio zaprljati odjeću. Činilo se da jedino stari nešto radi. Bio je prekriven blatom. Pokušao sam izmijeniti pokoju for­malnost s dečkima, no odbili su moje pokušaje zbližavanja. Istaknuo sam kako je momke otuđilo okrutno, nemarno društvo, na što je moj stari samo rekao: »Gubi se doma, Adriane. Izbljezgario si hrpu ljevičarskih gluparija.« Staro­me bi se uskoro mogla dogoditi pobuna, ako ne pripazi.

Utorak, 9. ožujkaUŠTAP

Moje školovanje sunovraća se u neke nove dubine. Iz pra­vopisa sam dobio samo pet od dvadeset bodova. Možda sam anoreksičan.

Srijeda, 10. ožujkaStari me molio neka ne dovodim Pandoru na kanal poslije škole. Kaže kako ništa ne može s momcima nakon što ona ode. Istina je da je šokantno lijepa, no dečki će se jednostav­no morati samokontrolirati. I ja sam to morao. Odbila je kon­zumirati našu vezu. Katkad se pitam što ona vidi u meni.

Svakodnevno se suočavam s užasom mogućnosti prekida naše veze.

Četvrtak, 11. ožujka

188

Pandora i Pandorina stara pridružile su se ženskoj skupini moje stare. Muškarci i dječaci ne smiju u našu dnevnu so­bu. Stari je zadužen za jaslice u našoj blagovaonici.

Beba Ricka Lemona Herod puzala je ispod stola vičući: »Ci­ca! Cica!« Stari joj je neprekidno ponavljao neka zašuti sve dok mu nisam objasnio kako je to ime Herodine stare. He­rod je vrlo radikalna beba, nikad ne jede slatkiše i ostaje budna do 2 ujutro.Stari kaže kako bi žene trebale biti kod kuće i kuhati. To je prošaptao kako ga ne bi nasmrt prebile karate-udarcima.

Petak, 12. ožujkaStari je imao uspješan dan na nasipu kanala. Gotovo je došao do trave. Kako bi to proslavili, skinheade i punkere doveo je kući na domaće pivo. Gospođa Singh i stara šoki­rale su se kad su dečki umarširali u kuhinju, no stari je po­tom predstavio Baza, Daza, Maza, Keva, Melva i Boza tako da su se stara i gospođa Singh malo opustile.Boz će mi pomoći popraviti kočnice na biću, on je stručnjak za bicikle. Krade ih od svoje šeste godine.

Subota, 13. ožujkaBoz mi je danas ponudio snif svojega ljepila, no odbio sam zahvalivši mu.

Nedjelja, 14. ožujkaKORIZMENA, TREĆA

Sve žene koje poznajem otišle su na skup protesirati zbog prava žena na rad. Gospođa Singh otišla je prerušena.Vidio sam Ricka Lemona u parku, previsoko je ljuljao svo­ju kćer Herod. Ona je vikala: »Cica! Cica!«

189

Ponedjeljak, 15. ožujkaVole me dvije žene! Elizabeth Sally Broadway dala je poru­ku Victoriji Louise Thomson pod kemijom. Pisalo je: »Pitaj Adriana Molea hoće li izaći sa mnom.«

Victoria Louise Thomson (kasnije u teksu poznata kao VL.T.) prenijela je poruku. Odgovorio sam joj negativno.

Elizabeth Sally Broadway (kasnije u tekstu poznata kao E.S.B.) izgledala je silno tužno i počela je plakati u svoj plamenik.

Zbilja je predivno znati da su i Pandora i Elizabeth za-1 ni "Kl tPtiP ii m zrni j L iu i jv j io u invnv^.

Možda ipak nisam toliko ružan.

Utorak, 16. ožujkaPandora i E.S.B. potukie se na igralištu. Zgrozilo me Pan- dorino ponašanje. Na posljednjem sastanku Ružičaste bri­gade zaklela se kako će čitav život biti pacifist.

Pandora je pobijedila! Ha! Ha! Ha!

Srijeda, 17. ožujkaDAN SV. PATRICKA, DRŽAVNI PRAZNIK (IRSKA).POSLJEDNJA ČETVRT

Policija je u 22:30 dovezla kući gospodina 0’Learyja. Go­spođa 0’Leary došla je zamoliti starog da joj pomogne od­vesti gospodina 0’Learyja na kat u krpe. Stari je još uvijek tamo. Kroz moj dvostruki prozor čujem glazbu i pjesmu.

To uopće nije smiješno kad se čovjek mora naspavati za školu.

190

Čitam Kako djeca tonu Johna Holta. Ludnica živa. Starci će biti krivi ako padnem maturu.

Četvrtak, 18. ožujka

Petak, 19. ožujkaMoj sastavak iz kreativnog engleskoga:

PROLJEĆE, A. Mole

Stabla eksplodiraju cvjetnim pupovima, zapravo neka od njih i listovima. Njihove grane probijaju nebo poput pijanih strašila. Njihova debla svijaju se i zakreću u zemlju i daju obilje korijenja. Sjajno nebo nesigurno lebdi kao sramežljiva mladenka na dovratku sobe prve bračne noći. Ptice lete i lepeću svojim hirovitim putevi- ma u vataste oblake poput pijanih strašila. Providni po­tok veličanstveno grglja prema kraju svojega puta. »U more!« vrišti, »U more!« beskrajno ponavlja.

Samotni dječak, užarenih prepona, sjedi i promatra svoj mirni odraz u divljem potoku. Srce mu je doista breme­nito. Oči mu padnu na tlo i ostanu na začudnom ve­ličanstvenom višebojnom leptiru. Krilati kukac poleti i ponese oči dječaka, daleko, sve dok ne postanu tek mrljica u sutonu obojanom crveno. Na povjetarcu on ćuti nadu za ljudski rod.

Pandora misli kako je ovo najbolja stvar koju sam ikada napisao, no ja znam kako je preda mnom još dug put prije nego postanem majstor od zanata.

191

Subota, 20. ožujkaPROLJETNI EKVINOCIJ

Stara se ošišala na nulu. Izgleda kao jedna od kažnjenica tete Sušan. Više uopće ne izgleda nimalo majčinski. Ne znam hoću Ii joj išta kupiti za Majčin dan. Raspredala je si­noć o tome, rekla je kako je to trgovački reket nad lakov­jernim budalama.

Nedjelja, 21. ožujkaKORIZMENA, ČETVRTA

11:30 Nisam ništa poklonio staroj, durila se čitavo jutro.

13:00 Stari je rekao: »Da sam na tvojem mjestu, momak, skočio bih do Cherryja i kupio staroj neki dar i čestitku.« Dao mi je dvije funte, tako da sam staroj kupio čestitku na kojoj piše »Mamice, ja te volim« (ostala je samo ta, kakve sam ja sreće) t pet kutija miješanih bombona (dobio sam ih jeftino jer su kutije bile zgužvane). Sva se razvedrila i nije se čak ni naljutila kad je stari odnio buket tulipana baki i vratio se pet sati kasnije, zaudarajući po cugi.

Pandora je svoju staru izvela van, odlučivši je razmaziti u ne­kom od restorana. I ja ću tako svoju staru kad budem slavan.

Ponedjeljak, 22. ožujkaKatalogizirao sam svoju sobnu knjižnicu. Imamo sto i pe­deset knjiga, ne računajući slikovnice Enid Blyton.

Utorak, 23. ožujka

192

Za jedanaest dana imat ću petnaest godina. Znači da mo­ram čekati još samo godinu i jedanaest dana kako bih se oženio, ako to poželim.

Jedino što me sad zabrinjava na meni su uši. Strše pod ku­tom od devedeset stupnjeva. To sam izmjerio kutomjerom iz pribora za geometriju, tako da znam da se radi o znanst­venoj činjenici.

Srijeda, 24. ožujka

Četvrtak, 25. ožujkaBLAGOVIJEST. MLAĐAK

Doživio sam duhovno buđenje. Dva draga čovjeka koja za­stupaju vjersku skupinu pod nazivom Ljudi sunca svratili su u našu kuću. Pričali su o tome kako samo oni svijetu mogu donijeti mir. Čovjek im se može pridružiti za dvade­set funti. Nekako ću smoći tu lovu. Za mir ništa nije pre­skupo.

Petak, 26. ožujkaPokušao uvjeriti Pandoru neka se pridruži Ljudima sunca. Moji joj argumenti nisu bili dovoljni. Ljudi sunca svratit će sutra k nama upoznati moje starce i potpisati ugovor.

Subota, 27. ožujkaLjudi sunca došli su u šest popodne. Stari ih je ostavio da stoje na pragu na kiši. Halje su im posve promočile. Stari je rekao kako su pokušali isprati mozak jednom običnom djetetu. Kad su otišli, stara ih je promatrala kako hodaju niz našu slijepu ulicu. Rekla je: »Sad ne izgledaju baš ka- rizmatično, izgledaju tek poštenski mokro.« Pustio sam ne­koliko suza. Mislim da sam jecao od olakšanja - ipak je dvadeset funti puno love.

193

Nedjelja, 28. ožujkaMUKE ISUSOVE, POČETAK LJETNOG VREMENA

Stari je sinoć zaboravio pomaknuti satove tako da sam ka­snio na sastanak Ružičaste brigade u Pandorinu dnevnom boravku. Izglasali smo isključenje Pandorina starog sa sa­stanka zbog njegovih krajnje ljevičarskih pogleda. Odlučili smo poduprijeti Roya Hattersleya u očekivanoj borbi za vodstvo.

Pandora se ohladila od Tonyja Benna od kada je otkrila da je on posrnuli aristokrat.

Claire Neilson predstavila nam je novu članicu. Zove se Barbara Boyer. Strašno dobro izgleda, a i silno je inteli­gentna. Nije se složila s Pandorom oko politike nuklearnog oružja NATO-a. Pandora je morala priznati kako je Kina ne­poznat čimbenik. Pandora je zamolila Claire Neilson neka više ne dovodi Barbaru.

Ponedjeljak, 29. ožujkaRučao sam u školi sjedeći pokraj Barbare Boyer. Ona je stvarno super cura. Istakla je mnoge Pandorine mane. Mo­rao sam se složiti s njom.

Utorak, 30. ožujkaVršim neseksualni preljub s Barbarom. U središtu sam vječnoga trokuta. To zna samo Nigel: zakleo se na šutnju.

Srijeda, 31. ožujkaNigel je sve izlajao čitavoj školi. Pandora je popodne pro­vela u upraviteljičinu uredu.

194

Četvrtak, 1. travnjaPRVA ČETVRT

Barbara Boyer prekinula je našu kratku affaire. Nazvao sam je u trgovinu kućnim ljubimcima gdje povremeno čisti kaveze. Rekla je kako ne može podnijeti pogled na bol u Pandorinim očima. Pitao sam je ima li išta od ičega ikakve veze s današnjim datumom, odgovorila je kako nema i ka­ko je već prošlo podne.

Naučio sam važnu lekciju, ostao sam bez ljubavi zbog požude.

Sutra je moj petnaesti rođendan.

Obrijao sam se ne bih li se raspoložio.

Petak, 2. travnjaImam petnaest godina, no zakonski sam i dalje dijete. Da­nas ne mogu ništa što nisam mogao i jučer. Koma!

Dobio sedam čestitaka od rodbine i tri od prijatelja. Od da­rova sam dobio uobičajenu hrpu japanskoga sranja, no Bert mi je poklonio model aviona koji je izrađen u Zapad­noj Njemačkoj.

Pandora je ignorirala moj rođendan. Ne krivim je. Iznevje­rio sam je.

Boz, Baz, Daz, Maz, Kev i Melv došli su s kanala i pošteno me natapšali po lijevom ramenu. Boz mi je poklonio tubu ljepila za model aviona.

Subota, 3. travnja

8:00 Engleska je u ratu s Argentinom!!! To su upravo ob­javili na četvrtom radijskom programu. Krajnje sam uz-

195

buđen. Pola mene misli kako je to tragedija, druga polovi­ca kako je to strašno uzbudljivo.

10:00 Probudio sam staroga kako bih mu rekao da je Ar­gentina napala Falklandsko otočje. Skočio je iz kreveta jer je mislio da Falklandsko otočje leži tik uz škotsku obalu. Kad sam mu objasnio da je udaljeno više od dvanaest ti­suća kilometara, vratio se u krevet i navukao pokrivač pre­ko glave.

16:00 Ovako kao danas još se nikad u životu nisam osra­motio. Sve je počelo kad sam krenuo sastavljati model aviona. Gotovo sam ga završio kad mi je palo na pamet da, eksperimenta radi, probam snifati ljepilo. Stavio sam nos na trbuh aviona i snifao pet sekundi. Ništa duhovnoga ni­je se dogodilo, ali mi se nos zalijepio za avion! Stari me od­veo na hitnu da mi to skinu, a ni sam ne znam kako sam preživio sav taj smijeh i porugu.

Liječnik na hitnoj na karton mi je napisao »udiše ljepilo«.

Nazvao sam Pandoru; doći će poslije sata viole. Ljubav je jedino što me još drži lucidnim...

196

Kako preživjeti pubertet

Predaja kaže daje Adrian Mole rođen kada je najstariji sin spisateljice Sue Townsend upitao majku zašto oni nikada ne idu na safari kao sve ostale obitelji. Zatečena sinovom opa­skom, autorica je shvatila kalio djecu tinejdžerskog uzrasta razdiru mnoge brige i problemi o kojima roditelji često ne razmišljaju, ne pridajući dovoljno pozornosti njihovim os­jećajima i stavovima. Stoga je sjela i napisala roman koji na živopisan i šaljiv način nudi uvid u psihu i duhovni život pu- bertetlija. Iako dugo nije nikome pokazivala svoje radove, Townsend se istakla već svojim dramskim prvijencem i do­bila posao kućnog pisca u Kazalištu Phoenix. Nakon još ne­koliko drama i radiodramskoga serijala o Adrianu Moleu, roman Tajni dnevnik Adriana Molea 133^ (1982.) postigao je planetarnu popularnost i postao najčitanijom knjigom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća u Engleskoj, a S. Townsend najprodavanijim piscem. Štoviše, Adrian se ubr­zo našao na kazališnoj pozornici i televizijskom ekranu, a pretvoren je i u junaka računalne igrice.

Priču o odrastanju i tinejdžerskim nedoumicama autorica je zamislila kao dnevničku ispovijest dobroćudnog i ranjivog, hiperosjećajnog i zbunjenog trinaestogodišnjaka koji u raz­doblju od petnaestak mjeseci iz dana u dan bilježi svoja iskustva, misli i osjećaje. Kronološki nižući dogodovštine ve­zane za obitelj, školu i susjedstvo, Adrian rekonstruira svoj

197

svakodnevni život i zbilju koja ga okružuje; iznoseći pak svoje stavove o bližnjima, učiteljima i znancima, kao i bo­jazni, frustracije, želje i životna očekivanja, Adrian ispisuje svoj intimni, emocionalni i intelektualni, autoportret. A to­me samozvanom intelektualcu koji je čvrsto odlučio postati književnik, u životu doista nije nimalo jednostavno. Kako se njegovi roditelji neprestano svađaju, majka nakratko odlazi od kuće, zbog čega Adrian silno pati premda to nastoji pri­kriti. Član je siromašne radničke obitelji koja grca u finan­cijskim problemima, osobito nakon što otac ostane bez pos­la. Prilikom posjeta imućnom prijatelju Nigelu, Adrian po­staje naglašeno svjestan društvenih nejednakosti, a i sam biva prisiljen zarađivati vlastiti novac raznošenjem novina. U školi dolazi u sukob sa školskim nasilnikom Barryjem Kentom, a u nevolje zapada i zato što odbija prihvatiti neke autoritete (pobuna crvenih čarapa) i zato što na sve načine pokušava izbjeći mrzak mu tjelesni odgoj. Zaobilaženje sa­tova matematike razlogom je zbog kojeg se Adrian pri­ključuje udruzi Dobri Samaritanci, ali na svoju veliku žalost ne biva zadužen se skrbiti o blagonaklonom umirovljeniku koji će mu pripovijedati uzbudljive priče, već o ćudljivom i neurednom starcu Bertu s kojim će vječito imati pune ruke posla. Povrh svega toga, Adriana izjedaju uobičajene puber­tetske nevolje i ljubavni jadi: opsjednut izgledom i zdrav­ljem, Adrian se od jutra do mraka mora boriti s bubuljica- ma i prvim znacima spolnoga sazrijevanja, a njegovo se dnevno raspoloženje mijenja ovisno o postupcima ljubljene djevojke Pandore.

U svojim se dnevničkim zapisima Adrian izražava kratkim i jezgrovitim rečenicama te bez posredstva tuđih komenta­ra prepričava što se s njime zbiva. Iako se u Tajnome dnev­niku razmatraju vrlo ozbiljne teme poput rasapa obitelji i nezaposlenosti, društvenog raslojavanja i etičkih dvojbi, one su obrađene na duhovit i humorističan način. Smijeh pod­jednako izazivaju infantilni pripovjedač (Adrian) koji ne ra­zumije ma|j(;k postupke odraslih i događaje koje opisuje ili

/ « i L UŠKOLokm KNJIŽNICA198

tumači, njegovo preuveličavanje i dramatiziranje određenih osjećaja i pojava te njegova urnebesna poezija umetnuta u dnevnički tekst.

No, iza krinke zabavnog i lako prohodnog štiva, Sue Town- send odašilje zajedljive društvenokritičke i satirične strelice na račun zadrtosti, snobizma, zabluda i netolerancije su­vremenoga britanskog društva. Problematizirajući doselja­vanje u susjedstvo indijske obitelji, kao i predrasude o sus­jedu Ircu, Townsend ismijava i ironizira pojedine britanske stereotipe i ksenofobične stavove, upozorava na multikultu- ralnost suvremenoga društva i zalaže se za poštivanje raz­ličitih religija, običaja i uopće životnih opredjeljenja. Neri­jetki su primjeri autoričine političke osude konzervativne vlasti, a u epizodi s vađenjem krajnika očituje se i vrlo oštra kritika britanskoga zdravstvenog sustava. U duhu doku- mentarističkih odlika dnevničke proze, Adrianov dnevnik donosi niz pojedinosti iz tadašnjega svagdanjeg života i društvenopovijesnih okolnosti, od punk glazbe, stila odije­vanja i svjetonazora, preko proplamsaja feminističke svije­sti u Adrianove majke i djevojke do kraljevskoga vjenčanja i falklandskoga rata. Šarmantnu nadgradnju Adrianovim za­pisima pružaju i knjige koje Adrian čita (ili to barem tvrdi!), a koje na duhovit način komentiraju zbivanja i emocionalna previranja glavnoga lika: tako Adrianovu moralnu krizu i grižnju savjesti nakon što je ukrao prsten za ključeve prati knjiga Zločin i kazna.

Nižući Adrianove tinejdžerske zgode i nezgode, Townsend pronicavo artikulira dječakovo sazrijevanje i kritički proka­zuje svijet odraslih viđen očima djeteta. Sa svakom novom dnevničkom zabilješkom Adrian sve bolje upoznaje samoga sebe i svijet u kojem živi postajući sve samosvjesnijim poje­dincem, pa čitatelj zajedno s njime uči kako preživjeti pu­bertetsku svakodnevicu punu neočekivanih spoznaja, zam­ki i veselja.

Martina Petranović

199

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb

UDK 821 111 -93-31 = 163.42

TOVVNSEND, SueTajni dnevnik Adriana Molea : (13 3/4

god.) / Sue Townsend ; s engleskoga prevela Lidija Vinković. - 6. izd. - Zagreb : Znanje, 2006. - (Hit junior: biblioteka moderne omladinske literatura ; kolo 18, sv. 105)

Prijevod djela: The secret diary of Adrian Mole aged 13 u4.

ISBN 953-195-560 3

460117093