kozmopolitizam nedžiba mahfuza u ogledalu prevođenja (autor: mehmed kico)

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66 261

Kosmopolitizam Nediba Mahfuza u ogledalu prevoenja

Mehmed KicoFakultet islamskih nauka u Sarajevu

SaetakNedib Mahfuz, dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost, kao plodan pisac, autor brojnih romana, kratkih pria i filmskih scenarija, te borac u odbrani arapskoga knjievnog jezika, predmet je interesiranja istraivaa sa stanovita raznovrsnih teorija. Da bi kao batinik jezika koji je veini italaca u svijetu nedovoljno blizak bio dobro prihvaen, uvjet je bio da dovoljan broj njegovih djela bude dostupan u prijevodu na strane jezike. Opredjeljenje za pisanje iskljuivo na knjievnom jeziku omoguilo mu je da bude ne samo najtiraniji pisac u arapskim zemljama ve i najitaniji moderni arapski pisac u svijetu. U ustrajnoj borbi za odgovarajui poloaj knjievnog jezika ogleda se doprinos afirmiranju knjievnog jezika ravan doprinosu najistaknutijih lingvista, a opredjeljenje vedske akademije da Nobelovu nagradu za knjievnost 1988. godine dodijeli Nedibu Mahfuzu znai podrku afirmiranju tog jezika.Kljune rijei: Nedib Mahfuz, kosmopolitizam, prevoenje, arapski jezik, knjievni jezik, puki govor, kolokvijalni jezik.

UDK 821.412.09:929 MAHFUZ

ZNAKOVI_VREMENA dvobroj 65 i 66.indd 261 23.3.2015 23:13:26

ZNAKOVI VREMENA SARAJEVO JESEN-ZIMA 2014 GODINA XVII DVOBROJ 65/66262

MEHMED KICO

Uvod

Egipatski knjievnik Nedib Mahfuz, jedini Arap, dobitnik Nobe-love nagrade za knjievnost, bio je iznimno plodan pisac. Kao protagonist raznih podvrsta romana, autor brojnih filmskih sce-narija i uporan borac u odbrani arapskoga knjievnog jezika, zaslueno se nametnuo interesiranju brojnih istraivaa. Nametnuo se kao pojava zanimljiva posmatranju iz ugla ne samo knjievnih i kulturolokih, ve i lingvistikih, komunikolokih i translatolokih prouavanja.

On nije bio uspjean samo u pisanju romana putem kojega je pratio drutvenu stvarnost, pratee pojave i zbivanja, ve je veliki doprinos dao i razvoju kratke prie. To je, zajedno, krunisano dobijanjem najprestinije knjievne nagrade, to podrazumijeva injenicu da je ve bio znatan broj njegovih djela preveden na brojne svjetske jezike.

Budui da je Nedib Mahfuz govornik jezika koji je veini italaca u svijetu manje blizak, da je izdanak kulture koju savremeni svijet sve vie zanemaruje, uprkos pedesetak djela u kojima portretira egipatsku kulturnu stvarnost, van arapskoga govornog podruja dugo je bio gotovo nepoznat. Prilikom portretiranja on kao okvir uzima historiju slavne drevne civilizacije, da bi unutar nje izlagao misli, osjeanja i stremljenja svojih sugraana, a time i savremenu intelektualnu, duhovnu i dru-tvenu historiju svoje zemlje.

Zahvaljujui mnogobrojnim prijevodima na razne jezike, djelo Nediba Mahfuza, kao nadahnuto zapisivanje u kojem se uvjerljivo govori o Egiptu i njegovome duhovnom ivotu, najteu barijeru na putu do italaca koji ne govore arapski jezik prekorailo je tako to je mnogima, makar djelimino, predstavljeno na njihovu jeziku. Zato je razumljivo to su ga mnogobrojne ustanove i izvan arapskog svijeta u vie navrata nominirale za Nobelovu knjievnu nagradu.

Prevoen na pedesetak jezika, Nedib Mahfuz najpoznatiji je arapski pisac u svijetu, kao to je i najtiraniji savremeni pisac na arapskom govornom podruju. Veina djela doivjela mu je ak i po petnaest izdanja. Po broju izdanja on je nesumnjivo najvie objavljivan arapski pisac, a ubraja se i meu najitanije savremene svjetske pisce.

Osvajanje svijeta prevoenjem

Kad se radi o dobroj prihvaenosti kod italaca nearapa, poeljno je prisjetiti se kako je Nedib Mahfuz dosta rano s izdavakom kuom pri



KOSMOPOLITIZAM NEDIBA MAHFUZA U OGLEDALU PREVOENJA

Amerikom univerzitetu u Kairu sklopio ugovor o naknadi za autorska prava od prijevoda njegovih djela na engleski jezik. Iako su mnogi pomi-ljali da je sklopio povoljan ugovor, suprotno dokazuje injenica da nije dobio nikakav avans, te da je prijenos autorskih prava u korist izdavaa obuhvatio i prevoenje na sve strane jezike, ne samo na engleski. Poto se piev postupak na prvi pogled ini kao dokaz neupuenosti u koritenje autorskih prava, opravdano je upozoriti da se u tome mogu prepoznati i obiljeja pronicljivosti, jer se ispostavilo da su tek prevoenjem na strane jezike, njegovo djelo a i on sam tim putem, mogli zauzeti tako visoko mjesto u svjetskoj knjievnoj orbiti. Tek tako mogli su biti uzeti u obzir pri nominiranju za dobijanje Nobelove nagrade.1

Kad se radi o pravima vezanim uz prevoenje njegovih djela na engleski jezik, za sebe ih i sada pridrava Ameriki univerzitet, kojem ih je Nedib Mahfuz ustupio za neznatnu cijenu, ne oekujui da e doi vrijeme kad e biti poznat u svjetskim razmjerama. Zato on nije imao mogunost utjecati na kvalitet prijevoda koji su uglavnom bili jasni, ali esto i neknjievni. Nakad su znali biti vie komercijalni, zanemarujui udovoljavanju visokim umjetnikim, estetikim, stilskim i jezikim zahtjevima. Zbog toga, neki romani u prijevodima, dugo vremena prije dobijanja Nobelove nagrade, nisu privlaili panju koju zasluuje.2

Gledano sa stanovita teorije prevoenja, zgodno je ovdje primijetiti da, kao to nije uobiajeno da umjetniki vrijedno knjievno djelo pie neki tim ili komisija, tako se moe pretpostaviti da nije dobro ni kad jedno isto djelo prevodi vie prevodilaca ili neki izabrani tim. Meutim, kako god bilo s krajnjim umjetnikim rezultatom, u sluaju djela Nediba Mahfuza i urgentnog prevoenja na engleski jezik u organi-zaciji izdavake kue pri Amerikom univerzitetu, u sklopu kojeg je prevoenje jednog romana bivalo i razdijeljeno na grupu prevodilaca, kao to se dogodilo s romanom Ogledala (Al-Mary), za Nediba Mahfuza bilo je blagodarno, jer je tako, zahvaljujui velikoj koliini prevedenoga, postao u svijetu najitaniji arapski pisac.3

1 Danis nsn Dayfs, Abqariyya istirfi l-mustaqbal, prijevod na arapski: Kmil Ysuf usayn, Al-Arab, br. 577, tematski broj, Kuvajt, decembar 2006, str. 93.2 Idwrd Sad, Qaswa a-kira, prijevod na arapski: Wal Fat, Al-Arab, br. 577, Kuvajt, decembar 2006, str. 88.3 Vidjeti: D. . Dayfs, op. cit., str. 94.



MEHMED KICO

Putem prijevoda na druge jezike, knjievne vrijednosti Nediba Mahfuza upoznale su i kulture u kojima je kinematografija bila veoma razvijena. Njegova djela nala su mjesto i u preradbama za velike ekrane. Tako se dogodilo da su romani Tijesni sokak (Az-Zuqq l-midaqq) i Poetak i kraj (Bidya wa nihya) ekranizirani najprije u Meksiku, u izvedbi meksikih reisera, da bi tek kasnije na sebe privukla panju i kinematografije u matinoj sredini.4

Iako je kao autor romana osjeao odgovornost pred itaocima, usljed koje se pribojavao neizvjesnosti vezane uz njihov prijem kod filmske publike nakon ekraniziranja, Nedib Mahfuz nije reiserima ni za ta prigovarao jer je shvatao da se film kao vid umjetnosti razli-kuje od romana. Bio je svjestan da je ekranizacija zapravo prevoenje poruke i sadrine iz jednoga u drugi komunikacijski medij, pri kojem su neizbjeni gubici oekivani prvenstveno zbog toga to kamera nije u stanju proniknuti u dubine svijesti junaka u koje moe pievo pero. Osim toga, iako se radi o sasvim slinim namjerama u pristupu, njih u konanom izrazu odreuje vienje istih pojava kroz razliitu optiku, u skladu s vlastitim pojedinanim razumijevanjima.5

Pria vezana uz dodjeljivanje Nobelove nagrade Nedibu Mahfuzu sama po sebi zanimljiva je sa stanovita vanosti pisanja romana i pogodnosti za prevoenje na strane jezike. Naime, nakon to je Odbor za dodjeljivanje Nobelove nagrade odluio da odvaga mogunost dodje-ljivanja nagrade za 1988. godinu nekome arapskom knjievniku, vedski diplomati u Egiptu odluili su da u Kairu, kroz susrete i razgovore s istaknutim egipatskim kritiarima, procijene koga bi bilo opravdano nominirati. Prema kazivanju obavijetenih o tome, diplomati su sastavili popis moguih kandidata, meu kojima su bila imena sirijskog pjesnika Alja Amada Sada Adonisa, egipatskog pisca kratke prie Ysufa Idrsa, sudanskog pisca A-ayyiba Slia i Nediba Mahfuza.6

Nakon to je kroz nekoliko susreta dobijen popis s dovoljnim brojem uglednih pisaca, krenula je rasprava oko eliminiranja onih koji nagradu manje zasluuju, kako bi se dolo do pravoga kandidata kojeg treba predloiti. Odmah je ustanovljeno da Adonisa nije mogue uvjer-

4 Abdu n-Nr all, Nab al-fann as-sbi, Al-Hill, br. 12, tematski broj, Kairo, decembar 2005, str. 188.5 Ibid., str. 188.6 Ibid., str. 188.




ljivo procijeniti jer njegova poezija, iako je najpopularnija kod gradskog stanovnitva, ne ini dovoljno snaan prodor i u seoske sredine. Kad se radi o Ysufu Idrsu, nije sporno da je njegov stil dobro prihvaen, da su veoma cijenjene njegove zasluge u konstituiranju kratke prie u sklopu arapske knjievnosti, ali on, uprkos tome, nije mogao biti predloen, jer za davanje odgovarajue ocjene nije dovoljno ono to je od njega prevedeno na engleski i francuski jezik, koje prvenstveno znaju lanovi Odbora. Sudanski knjievnik A-ayyib li u to vrijeme jo nije imao na engleski i francuski jezik djela prevedenih osim romana Sezona seobe na sjever (Mawsim al-hirati il a-imli), novele Zejnijeva svadba (Irs az-Zayn) i nekoliko kratkih pria, a tako ogranien broj, razumljivo, udaljio ga je od mogunosti da bude dugo razmatran.

Na osnovu provedenih razgovora i razmatranja, jasno se ispostavilo da je Nedib Mahfuz najozbiljniji kandidat, ne samo zbog visokoga kvaliteta u pisanju, ve i zbog neobino velikog broja romana, zbirki kratkih pria i pripovjedaka prevedenih na strane jezike.

Prije nego to je dobio Nobelovu nagradu, Nedib Mahfuz bio je poznat izvan arapskog svijeta u krugu arabista, prvenstveno zbog toga to je autor uvjerljivog portretiranja ivota srednje klase u Egiptu, koje su arabisti prevodili na strane jezike.

Otkako je izaao na spisateljsku scenu, kritiari za stil Nediba Mahfuza kau da pripada analitikom realizmu, slino kvalificiranji-ma Honora de Balzaca, Johna Galsworthya, Emilea Zole, Charlesa Dickensa, Thomasa Manna, i drugih, a mnogi ne proputaju ukazati i na zastupljenost mitologije u znatnom broju njegovih djela. Budui da je analiziranje vladajuih drutvenih prilika zastupljeno u djelu istaknutih pisaca batinika razliitih kultura, razumljivo je da je njihov izraz lake prevodiv na druge jezike nego izraz pisaca koji se bave posebnim lokalnim temama.7 Osjetljiva pitanja zastupljena u djelu Nediba Mahfuza, kao to su pad politike moi, paktovi i moralna odgovornost, teme su koje seu visoko iznad vladajueg uivanja literarnih sloboda, a istovjetne su temama kakve se analiziraju i u djelima hrabrih predstavnika elitne moderne svjetske knjievnosti.8

7 Idwrd Sad, op. cit., str. 90.8 Roger Allen, Introduction for Autumn quail (engl. prijevod romana As-Samanu wa l-karifu), By The American University in Cairo, Fourth printing, 1989, str. 10.



MEHMED KICO

Specifino poimanje vremena

Za prihvatanje neznatnih dobiti iz autorskih prava po osnovu prevoenja na druge jezike, moglo bi se rei da proizlazi iz posebnoga shvatanja vanosti vremena, svojstvenoga Nedibu Mahfuzu. Vrijeme je u viziji Nediba Mahfuza tajna koju svaki pisac treba otkrivati i poznavati. On je uvijek iznimno veliku vanost pridavao vremenu svjestan da su njegovi preci, dok su ispravno shvatali znaaj vremena, bili vodea zajednica u svijetu, a kasnije su ih u tome zamijenili oni koji su taj znaaj dosljednije procjenjivali. U to da je Nedib Mahfuz vrijeme uzimao kao osnovnu mjeru vrednovanja, uvjerava injenica da u veem broju djela junacima u usta stavlja izreku da je i u dobrobiti presudno vana njena blagovremenost.

Dok ita djela Nediba Mahfuza, paljivom itaocu nije teko uoiti da on, pored toga to vremenu daje status imaginarnog junaka, istovremeno oivljava kulturu davnih predaka i njihova raznovrsna umijea. Stoga se moe ustanoviti kako je opravdan stav brojnih kritiara i historiara knjievnosti da se romansijersko djelo Nediba Mahfuza uzdie iznad vremena i u vjenost zalazi zahvaljujui tome to je njime afirmirao neposredno ukljuivanje filozofije u literarne svrhe.9

Univerzalizam u odbrani knjievnog jezika

Prije nego prihvatanju male dobiti od autorskih prava zasluge u prevoenju znatnog broja djela Nediba Mahfuza pripadaju njegovoj privrenosti arapskome knjievnom jeziku, ime je najjasnije iznosio svoj stav prema tada gorljivim pozivima za afirmaciju pukoga govora i njegovo uvoenje u funkciju slubenog jezika. Ustrajavao je u pisanju samo knjievnim jezikom. To se kasnije pokazalo kao njegov najvredniji zagovornik kod italaca, ne samo diljem arapskih zemalja, po tome to je bio razumljiv govornicima svih dijalekata, ve i itaocima irom svijeta, budui da je samo knjievni jezik, sa strogim pravilima i normama, prevodiv na druge jezike.10

Da nije bilo jednostavno u to vrijeme ustrajavati u pisanju samo knjievnim jezikom, pokazuje iskustvo s engleskim orijentalistom Dezmondom Stjuartom, jednim od prevodilaca djela Nediba Mahfuza

9 Abdu l-Munim Tulayma, I alf m, Al-Hillu, br. 12., Kairo, decembar 2005, str. 224.10 Ra an-Naqq, op. cit., str. 20.




na engleski jezik, koji je autorov stav prema pukom govoru komentirao s neskrivenim nezadovoljstvom: Mahfuzova privrenost knjievnom jeziku u pisanju liava dijalog izraavanja stvarnosti. To je kod njega vid nesvakidanje tvrdoglavosti koja ne moe biti u funkciji prave umjetnosti.11

Nedib Mahfuz u vie navrata obrazlagao je svoje vrsto opredje-ljenje da pie knjievnim jezikom. Dao je nekoliko izjava dostojnih ozbiljnog prouavanja. U razgovoru s knjievnim kritiarem Fudom Dawwrom, rekao je: Arapski kolokvijalni jezik jedna je od bolesti od kojih narod pati, koje e se osloboditi kad doivi uspon. Ja kolokvijalni jezik smatram nevoljom naeg drutva, jednako kao to je to i siromatvo. Kolokvijalni jezik jeste bolest koja uporite ima u neobrazovanosti. Ono to kod nas produbljuje i iri jaz izmeu kolokvijalonoga i knjievnog jezika jeste niska razina obrazovanosti... Kad obrazovanost bude iroko zastupljena, ta e razlika nestati, ili e se drastino smanjiti... Ja bih elio da se kolokvijalni jezik uzdigne, da knjievni bolje zaivi te da se tako ta dva jezika priblie. To je, po mome miljenju, zadaa knjievnosti.12

Panarabizam u borbi za knjievni jezik

Uz to to je, poevi od prvog djela bio odluan u pisanju o Egiptu, Nedib Mahfuz istovremeno je bio uporan i u pisanju samo na knjiev-nom jeziku. On je to promovirao u rjeit dokaz da knjievni arapski jezik nije zapreka civilizacijskom napretku, kako su ga optuivali zagovornici pukoga govora, naroito u vrijeme dok se u Egiptu vodio tzv. jeziki rat13 oko opredjeljenja za jedinstven jezik svim krajevima u Egiptu i svim slojevima egipatskog drutva.

U svijetu Nediba Mahfuza, kao veoma angairanog pisca, postojao je niz vanih pitanja koja se tiu kulturnoga, politikoga i civilizacijskog ivota, a u sklopu njega je posebno mjesto zauzimao poloaj jezika. Otkako je poeo pisati 1928. godine pa tokom vie od sedamdeset godina, nikad nije podlegao pozivima da pie kolokvijalnim egipatskim narjejem.

11 Ibid.12 R. an- Naqqa, op. cit., str. 179. 13 U vezi s jezikim ratom voenim u Egiptu poetkom 20. stoljea, obrazloio je Mesud Hafizovi u studiji Lingvistiko djelo Ibrahima Enisa (Fakultet islamskih nauka Sarajevo, Sarajevo, 1994.).



MEHMED KICO

Mnogi egipatski pisci odazvali su se pozivima jer su naputanje knjievnoga arapskog jezika smatrali uvjerljivom manifestacijom vlastitog preobraaja i napretka. Meutim, taj stav znaio je tenju za razvojem Egipta u skuenim lokalnim okvirima, daleko od povezivanja s ostalim arapskim zemljama. U tu ideju polagala su se takva oekivanja da je jedan od istaknutijih podravalaca, ugledni profesor usayn Fawz, izjavio da je knjievni arapski jezik Egipanima stran jezik.14

Obdaren zdravom razboritou i dubokom savjesnou, Nedib Mahfuz nije prihvatao poziv u prihvatanje pukog narjeja, ve je uporno pisao na knjievnom jeziku, bez razlike radi li se o portretiranju likova, opisu dogaanja, ili o dijalogu. Svjestan je bio da e to biti teko, ali je sufijski strpljivo u tome ustrajavao. U vezi s tim, jednom prilikom rekao je: Problem s kojim sam se suoio ve od prvih dana prilikom pisanja... bila je dvojnost govornoga i pisanog jezika. Iako se ponekad ini da jezik mojih romana slii pukom govoru, to nije ba tako. Ja u pisanju nastojim ujediniti razmiljanje i govor. Zato se nekad koristim rijeima za koje mnogi misle da su puke, a u sutini su knjievne. Meni se neodoljivo ini da jezik ima duu. Iako ja uistinu piem knjievnim jezikom, to je bie arapskog jezika s egipatskom duom.15

Sauvane su i druge vrijedne misli Nediba Mahfuza koje uvjerljivo izraavaju njegov nepokolebljiv stav o vanosti knjievnog jezika. Stav da treba pisati za cjelokupni arapski svijet, ne samo za Egipane, jasno odraava njegove neupitne panarabistike poglede. On je bio duboko ubijeen da kultura treba zauzimati centralno mjesto u tenjama o ujedinjenju arapskih zemalja, a da je knjievni jezik najvaniji kohezivni element jedinstvene kulture. Zato treba u arapskom svijetu danas biti isto ono to je bio u zlatnom dobu kad je cvjetao arabizam.

Zakljuak

Uoavanje vanosti jezika meu zajednikim obiljejima pripadnika arapske zajednice Nedibu Mahfuzu uistinu je dosta pomoglo da mu se djela bez zapreka ire diljem arapskog svijeta. Da se opredijelio za pisanje makar i veoma zastupljenog dijaloga na egipatskom dijalektu,

14 Ibid. 15 l ukr, Nab Mafz min al-amaliyy il Nbal, Al-Haya al-mma li l-istilmt, Kairo, 1988, str. 65.




uistinu ne bi do italaca u svim arapskim zemljama dopirao takvom snagom s kojom zauzima vodeu poziciju u svom vremenu. I do stranih italaca, dakako, tee bi dopirao, jer bi kolokvijalizmi obeshrabrili mnoge prevodioce koji su se zadovoljavali time to vladaju arapskim knjievnim jezikom.

U asketskom ustrajavanju Nediba Mahfuza da pie samo na knji-evnom jeziku, strpljivo ekajui da neko njegovo djelo bude prevedeno na druge jezike i postane poznato izvan arapskog svijeta, u vrijeme kad su se drugi pisci opredjeljivali za afirmiranje pukoga govora, ogleda se, dakako, plodonosna borba za knjievni jezik, po vrijednostima ravnopravna s borbom najistaknutijih arapskih modernih lingvista.

Opredjeljenje Odbora vedske akademije da Nobelovu nagradu za knjievnost 1988. godine dodijeli rodonaelniku arapskog romana, bila je procjena da njegovo djelo predstavlja neusporediva dostignua i velianstven lini doprinos pisanju romana. To istovremeno znai i podrku afirmaciji knjievnog jezika kao i priznanje kulturi i civilizaciji koje se izraavaju arapskim jezikom.

Kad je objavljena vijest da je Nedib Mahfuz dobio Nobelovu nagra-du za knjievnost, svjetska tampa iznijela je niz potvrenih vrednota pieva opusa, hvalei njegovu nadarenost. Izvjetai su ga stavljali u rang s Jamesom Joyceom, Honorom de Balzacom, Williamom Faulkne-rom. Za njegove romane rekli su da nose poruku 20. stoljea buduim vremenima, a za njega da je iznimno prodoran um koji se itaocima obraa, saosjeajui s njima u suoavanju s nevoljama kroz koje prolazi Egipat i svijet uope.

Cosmopolitanism of Naguib Mahfuz in light translation

Summary Naguib Mahfuz, a Nobel Prize recipient for literature, a productive writer, an author of numerous novels, short stories and movie scripts, as well as fighter for the defense of the Arab literary language, is a subject of interest of researchers from points of various theories.In order to be adequately welcomed, as a heritor of a language that is



MEHMED KICO

insufficiently known to most readers, the condition was that a sufficient number of his works was available in foreign languages.Dedication for writing exclusively in the literary language has allowed him to become not only the top-of-the-list writer in Arab countries, but also the most read modern Arab writer in the world. In a persistent struggle for an appropriate position of the literary language one can see a contribu-tion to the affirmation of the literary language equal to the contribution of foremost linguists, and the dedication of the Swedish Academy that the Nobel Prize for literature in 1988 went to Naguib Mahfuz, meant the affirmation of that language.Key words: Naguib Mahfuz, cosmopolitanism, translation, Arab, literary language, folk speech, colloquial speech

Literatura

Ba, Sal ad-Dn: A-akl lumma -akl, Al-Arab, br. 577, tematski broj, Kuvajt, de-cembar 2006, str. 126.

Dayfs, Dans nsn: Abqariyya istirf al-mustaqbal, prijevod na arapski: Kmil Ysuf usayn, Al-Arab, br. 577, Kuvajt, decembar 2006, str. 9295.

awda, Muaf: Manim al-marifa wa al-ikma, Al-Hill, br. 12, tematski broj, Kairo, decembar 2005, str. 250.

Hafizovi, Mesud: Lingvistiko djelo Ibrahima Enisa, Fakultet islamskih nauka Sarajevo, Sarajevo, 1994.

Kico, Mehmed: Pogled u ivot i djelo Nediba Mahfuza, Fakultet islamskih nauka El-Ka-lem, Sarajevo, 2006.

Kico, Mehmed: Nedib Mahfuz i odbrana knjievnog jezika, Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka, br. 10, Sarajevo, 2005, str. 333352.

Mili, Svetlana: Povodom prevoda romana Nediba Mahfuza na srpskohrvatski jezik, Prilozi za orijentalnu filologiju, XXIX, Orijentalni institut, Sarajevo, 1990.

Naqq (an-), Ra: F ubbi Nab Maf, Dr a-urq, Kairo, 1995. Naqq (an-), Ra: Nab Maf, Markaz Al-Ahrm li t-tarama wa an-nar, Kairo,

b.g.i. Said, Idwrd: Qawa a-kira, prijevod na arapski: Wal Fat, Al-Arab, br. 577, Ku-

vajt, decembar 2006, str. 8891. ukr, l: Nab Maf min al-amaliyy il Nbal, Al-Haya al-mma li l-istilmt,

Kairo, 1988. Tulayma, Abdu l-Munim I alf m, Al-Hill, br. 12, Kairo, decembar 2005, str. 224.


kozmopolitizam nedžiba mahfuza u ogledalu prevođenja (autor: mehmed kico)

Documents