konferencija požari u hrvatskoj: obrana i prevencijacasopis.hrsume.hr/pdf/252.pdf · najgore...

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA | Broj 252 | Godina XXI. | Zagreb, prosinac 2017. | ISSN 1330–6480

Požari u Hrvatskoj: Obrana i prevencija

Konferencija

Izdvajamo. . .

Sve o OKFŠ-uIntegrirani - poslovno informacijski sustav (ERP) Prva zbirka tkiva na HŠI

Projekt Transformacija Otvorena nova zgrada šumarije Topusko Njemački znanstveni pokus u Gospiću

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 252 | PROSINAC 2017.

Mjesečnik “Hrvatske šume” | Izdavač: “Hrvatske šume” d.o.o. Zagreb | Predsjednik Uprave: Krunoslav Jakupčić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: mr. sc. Irena Devčić, Marija Glavaš i Goran Vincenc | Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran | Adresa redakcije: Ulica kneza Branimira 1, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 | e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.

Naslovna stranica: Zimsko jutro u Međustrugovima 3, Goran Dorić | Zadnja stranica: Psunj 6, Goran DorićGrafi čko oblikovanje: Darko Gržin Lektura i tisak: Kerschoffset Zagreb d.o.o. | Naklada: 6200 kom |CJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. | Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti).U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.|

sadržaj 3 Konferencija „Požari u Hrvatskoj: Obrana i prevencija“

8 Što je to OKFŠ i koja je njegova važnost za Hrvatsku?

11 Ovogodišnji požari tema su komunikacije s građanstvom u Splitu

12 Veliki iskorak iziskuje veliku pripremu

15 Kroz genetsku banku svojti raditi na očuvanju genetske raznolikosti šumskog drveća

17 Morat ćemo se naučiti živjeti s divljim životinjama u našim sredinama

19 Borba protiv korupcije u zaštiti prirode

20 Napokon svoji na svome

22 Klasifi kacija prema novim i starim normativima

24 Održan ispit rada lovačkih pasa na umjetnom krvnom tragu

25 Unatoč gubitku šuma, šumari se snalaze u drugim djelatnostima

30 Dokaz da su mješovite šume stabilnije

32 Djelovanje snježnih lavina na šume i šumske ekosustave – slučaj lavina Smčevice

34 Elias Magnus Fries-Linné mikologije

36 Dobro poznata poslastica i manje poznati lijek

37 Mljetski vatrogasci požar gase prema pravilima šumarske struke

40 Novozelandsko božićno drvo

42 Dječji kutak

HRVATSKE ŠUME BROJ 252 | PROSINAC 2017. 3

Velika konferencija u organizaciji Jutarnjeg lista i Hrvat-skih šuma pod nazivom „Požari u Hrvatskoj: Obrana i prevencija“ održana je sredinom studenog u zagre-bačkoj Laubi. Na konferenciji se okupilo tristotinjak

sudionika iz gospodarskog, obrambenog i vatrogasnog sektora koji su raspravljali o ključnim temama vezanim uz organizaciju vatrogasnih postrojbi, problematiku požara u 2017. godini te na koji način poboljšati preventivu požara i sanaciju opožarenih područja.

Želja organizatora bila je potaknuti dijalog oko, po mnogima najgore protupožarne sezone od hrvatske samostalnosti koja nas je zadesilo ovoga ljeta u kojoj je sudjelovalo oko 9.700 vatro-gasaca, 12 protupožarnih aviona, dva transportna helikoptera, 1.390 vojnika, pripadnici HGSS-a, policije i Hrvatskih šuma.

Uz sudjelovanje velikog broja visokih državnih, lokalnih i va-trogasnih dužnosnika, ali i pilota, vatrogasaca i šumarskih struč-njaka koji na terenu odrađuju veliki dio posla, među panelistima i govornicima bili su predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, mini-star unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar obrane Damir Krstičević, predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Ante Sa-nader, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić i brojni drugi.

U svome uvodnome govoru, predsjednik Uprave Hrvat-skih šuma Krunoslav Jakupčić istaknuo je prevažnu ulogu šume u krškim predjelima glede ekoloških i socioloških funkcija te se dotaknuo OKFŠ-a i uputio apel svim prisutnima da ne ukidaju tu naknadu jer je ona garancija da će se postojeći sustav obra-ne od požara održati i unaprijediti. Napomenuo je kako unatoč svemu, u Hrvatskoj za razliku od mnogih drugih zemalja u koji-ma su ove godine bjesnili požari, nije izgubljen niti jedan ljudski život.

- Na milijun kuna prihoda, pravne osobe plaćaju 265 kuna koje osiguravaju obnovu šuma, čiste izvore vode i funkcioniranje vatrogastva, - naglasio je Jakupčić

Predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Ante Sanader naglasio je kako je cilj ove konferencije dizanje svijesti od opa-snosti požara i prevencija od požara jer svijest je trenutno na vrlo niskoj razini. U Hrvatskoj malo tko ima ispravan vatrogasni

aparat u automobilu, malo je ispravnih hidranata u zgradama, a upravo je ta preventiva ključna. U Hrvatskoj se dogodi 30.000 vatrogasnih intervencija no medijski postane eksponirano svega 1 posto.

Ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić naglasio je kako se o idućoj protupožarnoj sezoni konačno počelo raspravljati u pravo vrijeme jer sad je trenutak za donošenje ključnih odluka. Ova go-dina je pokazala da je sustav dobar ali da može biti i bolji. Uspo-redivši Istru i Dalmaciju rekao je kako je u Istri bilo neusporedivo manje požara iako su klimatske prilike bile vrlo slične no u Istri postoji videonadzor dok u Dalmaciji ne.

AktualnoKONFERENCIJA „POŽARI U HRVATSKOJ: OBRANA I PREVENCIJA“

Cilj je potaknuti dijalog kako nam se ne bi ponovila 2017. godina

- Nakon ove konferencije više ništa neće biti isto u protupožarnoj preventivi – izjavio je ministar obrane Damir Krstičević na konferenciji „Požari u Hrvatskoj: Obrana i prevencija“ održanoj u zagrebačkoj Laubi u organizaciji Jutarnjeg lista i Hrvatskih šuma. Svrha konferencije bila je okupiti na jednome mjestu sve relevantne čimbenike u borbi protiv požara te izvući pouke iz ove, po mnogima najgore požarne sezone u novijoj povijesti.

Tekst/foto: Goran Vincenc

Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma, Krunoslav Jakupčić


Aktualno

- Dužnost je ministarstva poljoprivrede i Hrvatskih šuma da osiguraju videonadzor na području cijele Dalmacije,- rekao je ministar poljoprivrede. Tolušić se dotaknuo i zapuštenog poljo-privrednog zemljišta koje predstavlja možda i najveći problem u protupožarnoj zaštiti, stoga je najavio novi Zakon o poljoprivred-nome zemljištu koji u prosincu kreće u proceduru i koji će, na-damo se, riješiti problem zapuštenih poljoprivrednih površina.

Ministar Božinović istaknuo je kako požari na otvorenome poput onoga u Splitu ukazuju da postoje manjkavosti u sustavu koje se moraju ukloniti. Postalo je očigledno da je sustav dis-perziran i ne funkcionira najbolje u slučaju prirodnih katastrofa. Potrebno je reforme dovršiti do kraja, a nužno je i podići razinu inspekcijskih službi.

U vrlo živom govoru ministra obrane Damira Krstičevića čuli smo kako je država napravila najbolje što je mogla no kako ipak treba težiti boljemu, a naša zadaća je da sustav dovedemo do savršenstva. - Do sada smo kroz radionice uočili probleme i pro-našli rješenja za njih. Radit ćemo i dalje na kriznom komunicira-nju, raspodjeli troškova te sistematizaciji aktivnosti kroz akcijski plan. Svjesni smo kako moramo graditi moderni protupožarni sustav s jasnim sustavom zapovijedanja. Ta izgradnja nije laka i nikada ne prestaje no sigurnost Hrvatske je naš najveći prioritet, - zaključio je Krstičević.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović uputila je zahvalu svim pripadnicima službi koji su podnijeli teret požarne sezone

te naglasila kako su posljedice požara u Španjol-skoj i Portugalu bile daleko gore te da možemo biti ponosni na naš protupožarni sustav. Potreb-no je već sada krenuti s aktivnostima za iduću požarnu sezonu što se posebice odnosi na ko-ordinaciju svih sudionika zaštite te na nabavku vatrogasne opreme.

Na konferenciji su održane i 4 prezen-tacije te dva panela. Na prezentacijama izdva-jamo predavanje zapovjednika Protupožar-ne eskadrile 93. zrakoplovne baze Hrvatskog ratnog zrakoplovstva Davora Turkovića koji je govorio o mogućnostima i svrsi protupožarne eskadrile pojasnivši pri tome da nabavka novih aviona nema nekog velikog smisla ukoliko se ne poradi na organizaciji cijelog sustava. Smatra da

je postojeća eskadrila i više nego dovoljna no moramo je učin-kovitije koristiti.

Vatrogasni zapovjednik i savjetnik francuske vlade Christop-hea Frersona pojasnio je način i organizaciju kojom se Francu-ska bori s požarima. Sustav je vrlo kompleksan ali i učinkovit, što se moglo zaključiti iz prezentacije gdje je predstavio sinergiju svih čimbenika, od civila, šumara, vatrogasaca, preko policije do pravosuđa.

U svojoj prezentaciji, zamjenik glavnog vatrogasnog zapo-vjednika RH dao je pregled protupožarne sezone te se pozvao na Strategiju nacionalne sigurnosti u kojoj piše da je „Od prirod-nih nesreća, Republika Hrvatska posebno osjetljiva na potrese, poplave i požare otvorenog tipa. Također je naglasio kako su požarno najopterećenije županije Šibensko–kninska, Zadarska te Splitsko–dalmatinska dok je najviše opožarenih površina evi-dentirano na području Zadarske županije. Ukupno opožarene površine do 1. rujna nešto su veće od Međimurske županije što dovoljno govori o razmjerima opasnosti koja je ovoga ljeta hara-la našim priobaljem.

Mate Botica direktor tvrtke Odašiljači i veze predstavio je njihovo rješenje integriranog protupožarnog videonadzora na-stalog u suradnji s Fakultetom elektrotehnike, strojarstva i bro-dogradnje iz Splita koji na inteligentan način povezuje snimke na dominantnim lokacijama unutar ugroženih područja te alar-

mira nadležne službe.Uslijedila je panel diskusija na

temu „Što smo naučili od požara u ljeto 2017.“ na kojoj su sudjelovali ministar obrane Krstičević, ministar unutarnjih poslova Božinović, mini-star poljoprivrede Tolušić, predsjed-nik HVZ Sanader, predsjednik uprave Croatia osiguranja Damir Vanđelić te voditeljica Službe za agrometeoro-logiju dr. sc. Višnjica Vučetić.

- Glavna lekcija je da se treba for-mirati jedinstveno operativno zapo-vjedništvo u Divuljama koje će imati strukturu samostalnog donošenja odluka te kroz tehnologiju imati uvid u situaciju na terenu, - naglasio je ministar Krstičević.

Na konferenciji su sudjelovali brojni visoki dužnosnici

Sudjelovalo je tristotinjak sudionika


Aktualno

Tekst: Irena DevčićFoto: Goran Vincenc

PANEL „SANACIJA OPOŽARENIH PODRUČJA I PREVENCIJA POŽARA“

Alepski i crni bor jedini pioniri za opožarena područja, a od koza šumski ekosustav ima više štete nego koristi

Ministar Tolušić je napomenuo kako je šteta bila manja tamo gdje su poljoprivredne površine bile ure-đene. Šteta od požara iznosi 2,3 milijarde kuna te je pozvao poljopri-vrednike na osiguranje svoje imovi-ne i usjeva jer država pokriva 70 % osiguranja. Vanđelić je dodao kako osiguranje imovine općenito spada među jeftinija osiguranja.

Ministar Božinović je na pitanje o piromanima i većim kaznama rekao kako je policija općenito ove godine bila efikasnija te je otkrio kako je 13 od 30 okrivljenika namjerno potpa-ljivalo požar. ■

Slobodno možemo reći, konačno se čuo glas struke i stručnjaka kada je u pitanju sanacija opožarenih pod-ručja. Na konferenciji Hrvatskih šuma i Hanza medija, na drugom panelu pod nazivom „Sanacija opožarenih

područja i prevencija požara“ okupili su se redom: Krunoslav Jakupčić predsjednik Uprave HŠ, akademik Igor Anić sa Šumar-skog fakulteta, dr.sc. Vlado Topić sa Jadranskog instituta za me-lioraciju krša, Božidar Longin župan Zadarske županije te Ivan Melvan voditelj Uprave šuma podružnice Split. Panel je otvo-rio Krunoslav Jakupčić naglasivši kako je ovo prilika da se čuje i posluša glas šumara i glas struke i stručnjaka. Naime, gotovo svakog ljeta na optuženičkoj klupi završi alepski bor i trgovačko društvo Hrvatske šume. Istovremeno malo tko za mišljenje u tim situacijama pita šumarskog stručnjaka, profesora s fakulteta ili znanstvenika s instituta. Hrvatske šume svake godine odrađuju niz aktivnosti prije početka protupožarne sezone. Od izrade pro-tupožarnih planova, planova motrenja, organiziranja ophodnje i slično, a planovi se dostavljaju Državnoj upravi za zaštitu i spa-šavanje te županijskim vatrogasnim zapovjednicima. Ono što je zamijećeno kao zanimljivo, a možemo reći da je prošlo ispod radara javnosti jest podatak kako je čak 70 % požara dojavljeno od strane zaposlenika Hrvatskih šuma. Naime, Hrvatske šume u protupožarnoj sezoni zapošljavaju 320 osoba, uglavnom iz ru-ralnih područja, vrlo često sa zavoda za zapošljavanje, ali istovre-

meno tu je i preko stotinu naših djelatnika koji su izravno uklju-čeni u protupožarno promatranje, - rekao je Jakupčić.

Redovno se izrađuju i obnavljaju protupožarne mo-trionice, čiste postojeći te izrađuju novi protupožarni putovi s elementima protupožarnih cesta, no prostora za napredak i po-boljšanje ima i to će biti naš cilj u narednom razdoblju, zaključio je predsjednik Uprave HŠ te dodao kako će motrenje od iduće godine biti unaprijeđeno s videonadzorom. Za područje Uprave šuma Split potrebno je uspostaviti 46 motriteljskih mjesta. Sva-ko mjesto sastoji se od stupa s dvije kamere, a domet kamere je minimalno 10-ak kilometara čime bi se pokrio veliki dio terena.

Kada se govori o zapuštenim i zakrčenim putovima po-trebno je znati kako se uglavnom radi o zapuštenim poljopri-vrednim zemljištima koja se ne mogu izvlastiti, a ne o državnom zemljištu. Osim o „zapuštenim“ poljskim putovima najveća ra-sprava vodi se oko pošumljavanja, točnije oko vrste koja se kori-sti za pošumljavanje, prvenstveno alepskog bora.

Kako je rekao dr. sc. Vlado Topić, Institut za jadranske kulture i melioraciju krša već 50 godina sustavno radi na problemu izbo-ra vrsta prilikom pošumljavanja krša.

- Osnovali smo eksperimentalne objekte na submediteranu pored Sinja te u eumediteranskim uvjetima pored Šibenika, gdje smo u submediteranu eksperimentirali s 11, a u eumediteranu s 15 vrsta, te smo došli do saznanja, nakon 30 godina istraživa-

Panel „Što smo naučili od požara u ljeto 2017.“


Aktualnonja, da u submediteranu pored crnog bora, od autohtonih listo-padnih vrsta mogu doći crni jasen, grab i hrast ali isključivo na boljim terenima. Također bitno je naglasiti kako su alepski i crni bor predvrste koje pripremaju stanište za dolazak autohtonih vrsta. Također smo utvrdili da je temeljna vrsta submediterana hrast medunac, kao klimatogena vrsta. Međutim pokazalo se da ta vrsta u takvim teškim uvjetima i na teškim terenima jedno-stavno ne može doći u prvoj fazi pošumljavanja, prvenstveno zbog izmijenjenih stanišnih prilika, tako da gledajući tih 30 go-dina istraživanja, one jedinke hrasta medunca koje su preživjele dostigle su dimenzije od 2,5 metra visine i 3 cm promjera, dok je u to isto vrijeme i na istim stanišnim uvjetima crni bor dosegao visinu od 11 metara i promjer od 20 cm. To sve govori, ne samo sa stajališta produkcije nego i sa stajališta melioracijskog učinka. Naime poanta pošumljavanja na suhom kršu je poboljšanje sta-ništa odnosno tla kako bi dobili poboljšano meliorirano stanište koje može osigurati dolazak stabilne i kvalitetnije autohtone za-jednice, - zaključio je dr. sc. Topić.

Na situaciju u Zadarskoj županiji osvrnuo se župan Bo-židar Longin. Zadar je ove godine imao tri velike pošasti: sušu, požare, a na kraju i poplave. Sve tri nepogode uzrokovale su go-leme štete i gubitke.

- S obzirom na klimatske prilike ove godine, te sušu koja je bila izuzetno dugotrajna, ne možemo reći da požari nisu bili očekivani, ali naravno nismo mogli predvidjeti kolikih razmjera će biti, njihova žestina ili dugotrajnost. Ono što stalno ponavljam jest da su sigurnost i turizam brand Hrvatske i na tome moramo ustrajati. Puno je bilo govora o prevenciji požara ali i o zapušte-nim poljoprivrednim površinama. Netko je spomenuo kako pro-laskom požara odjednom izranjaju suhozidi i ograđene terase koje su nekada bile obrađene. Kako to vratiti? Na žalost, bojim se vrlo teško. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja u svijetu gdje je šuma u progresiji. Mi danas imamo otoke na kojima nema nikoga, koji su nenastanjeni, imamo naše zaleđe koje je goto-vo prazno, međutim dogodio nam se turizam, jedna potpuno nova grana gospodarstva. Stoga se mora pokrenuti novi ciklus koji će se okrenuti očuvanju naših šuma jer alepski bor i druge vrste nužno su nam potrebne za održavanje kvalitete turizma uz more, - zaključio je Longin.

O velikom požaru na području Splita govorio je voditelj Uprave šuma podružnice Split, Ivan Melvan. Kako i sam kaže, požar kod Splita zasigurno se ubraja u drugi najveći požar na ovom području.

- Požar se dogodio u već poznatim klimatskim prilikama, iznimno dugo sušno razdoblje, visoke temperature i to ne samo zraka nego i tla, kako se moglo čuti i do 50 °C, i pored svega navedenog iznimno vjetrovito vrijeme. Ove sezone na području UŠP Split izbilo je 218 požara koji su opožarili 34.200 hektara. Problem predstavljaju napuštena poljoprivredna zemljišta. To je zemlja koja je othranila generacije naraštaja, to je najkvalitetnija zemlja koja je zadnjih desetljeća prepuštena na milost i nemi-lost agresivnim vrstama, lako zapaljivim, što svima predstavlja veliki problem. Što se tiče sanacije opožarenih područja mi smo upravo u postupku saniranja u prvom redu površina koje pred-stavljaju neku vrstu ugroze; uz prometnice, naselja, strmi pre-djeli kojima prijeti erozija. U programu smo sanacije 360 hek-

tara do druge godine. Sredstva će biti osigurana, zahvaljujući i ovoj Upravi Društva koja je prepoznala hitnost i potrebe sanacije nakon požara te nam izašla u susret. U obvezi smo sanirati sve naše površine. Međutim moram skrenuti pažnju na jednu ne-logičnost naše administracije i propisa. Hrvatske šume naime, moraju platiti pet i pol milijuna kuna vodnog doprinosa Hrvat-skim vodama, a zna se da je šuma najveći regulator vodnog re-žima, tu se moramo zapitati ima li takvo postupanje smisla ili bi taj iznos više značio kroz sanaciju opožarenih površina i njihovo pošumljavanje čime se automatski regulira vodni režim, sprje-čava nastanak bujica te eventualne štete koje bi bujice i odroni nanijeli, - naglasio je Melvan.

Akademik Igor Anić objasnio je postupak sukcesije ve-getacije nakon požara. Iako bi nakon požara svi već iduće ljeto na istome mjestu voljeli ponovno vidjeti zelenilo i stabla, to se naravno ne može dogoditi. U šumarstvu svi procesi jako dugo traju i vrlo često ta konverzija o kojoj mnogi pričaju, odnosno dolazak klimatogene zajednice hrasta crnike ili medunca ispod alepskog bora i crnog bora, teško se može dogoditi ako znamo da za takav proces treba proći 50 ili više godina, a nama ista šuma do temelja izgori svakih 10 ili 15 godina. Nakon požara sukcesija ide točno određenim slijedom u, za ljudsko poimanje, dugim vremenskim periodima. Ona mora proći pionirsku vrstu, prijelaznu vrstu da bi na koncu došla do klimatogene šume. Tu konačnu ili klimatogenu šumu u našem priobalju čini hrast cr-nikam, odnosno, u zaobalju hrast medunac. Ali da bi došli do te zajednice drveća, bez obzira prepustili mi to prirodi ili umjet-no utjecali na čitav postupak obnavljajući požarište sadnicama, jednostavno mora proći faza pionirske i prijelazne vrste u kojoj dominira bor, u priobalju alepski u zaobalju crni bor, kazao je akademik Anić te objasnio što znači kada je šuma zrela za kon-verziju.

- Kao prvo moramo reći i naglasiti da alepski i crni bor nisu alohtona već autohtona vrsta, domaća hrvatska autohtona vrsta, glavni pioniri i nezaobilazni pioniri u našem priobalju. Čitav pro-ces može trajati kraće tamo gdje je tlo dublje i plodnije među-tim na teškim terenima gdje je tlo isprano, kao što će sada biti na obroncima Mosora i Peruna, ne može uspjeti ništa drugo nego bor. Dobar primjer zrele šume bora u kojoj se može napraviti konverzija prema klimatogenoj šumi hrasta crnike jest park-šu-ma Marjan u Splitu, koja je pošumljena prije 130-140 godina, neometano je rasla i na sreću nije izgorjela. Bor je svoje odradio i došlo je vrijeme da se bor pomalo uklanja. No sada, pazite taj apsurd, s jedne strane da spomenete uklanjanje bora na Marja-nu Splićani bi vas razapeli, a nekoliko kilometara niže u Žrnovnici bor je smrtni neprijatelj, - slikovito je opisao akademik Anić.

KOZAMA PROTIV POŽARA?Dr. sc. Vlado Topić osvrnuo se na pitanje kozarstva na kršu i

vječne sprege agronoma i šumara, možemo li kozama spasiti šume od požara.

- To je pitanje koje izuzetno dugo traje, s obzirom na proces degradacije koji nastaje na kršu, koji je ujedno i prostor najrani-je civilizacije. Ispaša i brst koza u šikarama submediteranskog krškog područja Hrvatske, nešto je čime sam se intenzivno ba-vio. Istraživanja su se odnosila na područje šume hrasta medun-


Aktualno

ca i bijelog graba, a provedena su na trajnoj eksperimentalnoj plohi Stilja u općini Vrgorac. Ploha je osnovana 1991. godine, po-vršine 3,64 ha, razdijeljena na pet dijelova i čvrsto ograđena. Od drvenastih vrsta dominirali su bjelograbić, hrast medunac i crni jasen, a od prizemnog rašća Genista dalmatica, Bromus erectus, Salvia officinalis, Teucrium montanum i Galium lucidum. Ekspe-riment s kozama započeo je 1992. godine i od tada se na plo-hama prati ne samo negativan učinak koza na šumu i tlo, nego i njihov eventualni pozitivan učinak. Na kraju provedenog ek-sperimenta došli smo do zaključka da prisutnost koza dovodi do potpune degradacije prostora i vraćanje u kamenu pustinju, što nam svakako nije cilj. Šteta koja nastaje brstom, znatno je veća od prihoda mesa i mlijeka. Naravno to ne znači da treba sprije-čiti stočarstvo u Dalmaciji već to znači da treba educirati ljude i stanovništvo i svakako objasniti da koze nisu rješenje u spaša-vanju Dalmacije od požara. Krš je vrlo osjetljiv ekološki sustav, samoregulacijska ekološka valencija je daleko niža u odnosu na kontinent. Svaka regresija koja se pojavljuje vodi u proces degra-dacije sa nesagledivim posljedicama, - zaključio je dr. sc. Topić.

Općekorisna vrijednost šuma na Mediteranu iznosi 32 milijarde eura, ali ljudi toga nisu svjesni dokle god šumu imaju, tek kada nestane nakon ovako velikih požara shvate što su izgu-bili. Vrlo lijepo je govorio i pročelnik Gorske službe spašavanja Vinko Prizmić koji je naglasio kako su šume i planine njihov dom i njihova kuća.

– Kada izgori automobil to je procjenjiva šteta, ali kada iz-gore šuma i planina to je neprocjenjiva šteta. Sigurnost se ne događa, ona se mora projektirati. Svaki požar ako se primijeti na samom početku, ako se reagira na prvi dim, može se ugasiti jed-nom granom, - rekao je Prizmić te primijetio kako je edukacija djece jedna od primarnih stvari u prevenciji požara te upravo sanacije požarišta vidi kao priliku gdje se školarci i mladi mogu educirati o važnosti šuma i njenoj zaštiti.

Predsjednik Hrvatskog drvnog klastera, Marijan Kavran ista-knuo je važnost OKFŠ-a, te naglasio kako treba skrenuti pažnju na problem financiranja protupožarne zaštite. -Danas se na konferenciji vrlo stidljivo tek u dva navrata spomenulo da posto-ji jedan ekološki porez koji se zove općekorisne funkcije šuma, - rekao je Kavran, te apelirao na nadležne institucije da ne do-zvole njegovo smanjenje ili ukidanje.

- Danas se od OKFŠ-a godišnje skupi 180 milijuna kuna od kojih 70 milijuna završi u vatrogastvu, ostalo ide za financira-nje razminiranja, znanstvenih radova i ostalih radova vezanih uz šume i šumarstvo. Namjera da se taj iznos smanji ili čak ukine, što je želja krupnog kapitala, izuzetno je opasna i derogirala bi čitav sustav vatrogastva i protupožarne zaštite, - rekao je Kavran.

Na kraju skupa profesor Milan Glavaš podsjetio je kako je za 95 % požara glavni krivac čovjek te kako su Amerikanci izraču-nali da je četiri puta teže naći potpaljivača požara nego ubojicu čovjeka. ■

Detalj s panela Sanacija opožarenih područja i prevencija požara


Aktualno

NIJE NAMET NEGO NAKNADA SOLIDARNOSTI

Što je to OKFŠ i koja je njegova važnost za Hrvatsku?

Tekst: Christian Gallo, Goran VincencFoto: Goran Vincenc

Šume i šumska zemljišta dobra su od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te imaju njezinu osobitu zaštitu, stoji u Zakonu o šumama. Osim neposredne gospodar-ske funkcije (npr. proizvodnja viskokvalitetnih drvnih

sortimenata), sve šume, bez obzira na vlasništvo, imaju i tako-zvane općekorisne funkcije. S obzirom na jasno značenje riječi „općekorisno“, te su funkcije, koje su također nabrojane u Zako-nu o šumama, slijedeće:

- zaštita tla od erozije vodom i vjetrom,- uravnoteženje vodnih odnosa u krajobrazu te sprečavanje

bujica i visokih vodnih valova,- pročišćavanje voda procjeđivanjem kroz šumsko tlo te op-

skrba podzemnih tokova i izvorišta pitkom vodom,- povoljni utjecaj na klimu i poljodjelsku djelatnost,- pročišćavanje onečišćenoga zraka,- utjecaj na ljepotu krajobraza,- stvaranje povoljnih uvjeta za ljudsko zdravlje,- osiguranje prostora za odmor i rekreaciju,

- uvjetovanje razvoja ekološkog, lovnog i seoskog turizma,- očuvanje genofonda šumskoga drveća i ostalih vrsta šum-

ske biocenoze,- očuvanje biološke raznolikosti genofonda, vrsta, ekosusta-

va i krajobraza,- podržavanje opće i posebne zaštite prirode (nacionalni

parkovi i dr.) šumovitog krajobraza,- ublažavanje učinka »staklenika atmosfere« vezivanjem

ugljika te obogaćivanje okoliša kisikom,- opća zaštita i unapređivanje čovjekova okoliša postojanjem

šumskih ekosustava kao biološkog kapitala velike vrijedno-sti te

- značenje u obrani zemlje i razvoju lokalnih zajednica.

Ne pruža svaka vrsta šume jednak broj, kao ni jednak inten-zitet općekorisnih funkcija, stoga je šumarska struka razradila određeni sustav ocjenjivanja i bodovanja istih, a sve s ciljem fi-nancijskog izražavanja općekorisnih funkcija šuma, što je bitno

OKFŠ je kratica za koju mnogi nikada nisu čuli. S obzirom na cijelu priču koja stoji iza ovih četiriju slova, dr-žimo da bi široj javnosti pojam trebao biti mnogo poznatiji. Krenemo li od same skraćenice, ona predstavlja sintagmu općekorisne funkcije šuma. Iako se u većini slučajeva kratica koristi u drugom značenju, slijedi ukratko pojašnjenje o kojim je to zapravo funkcijama riječ.

Uravnoteženje vodnih odnosa u krajobrazu


Aktualnoprilikom, primjerice utvrđivanja naknade za prenesena i/ili ogra-ničena prava na šumi i šumskom zemljištu.

Najčešći razlozi utvrđivanja naknade za prenesena i/ili ogra-ničena prava je izdvajanje šume i šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske iz šumskogospodarskog područja Republike Hrvatske (prenamjena šume i šumskog zemljišta temeljem pro-storno-planske dokumentacije), ili ustanovljavanje prava služ-nosti u šumi ili na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske. Ocjenjivanje za devet funkcija opisano je u Pravilniku o uređivanju šuma, dok je bodovanje temeljem ocjena izneseno u Pravilniku o utvrđivanju naknade za prenesena i ograničena prava na šumi i šumskom zemljištu.

Već je ranije navedeno da se kratica OKFŠ uglavnom ko-risti u drugom značenju. Dakle, u stručnim šumarskim krugo-vima u svakodnevnim razgovorima pod OKFŠ najčešće se misli na naknadu koja se uplaćuje za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Pojednostavljeno, OKFŠ u ovom, najčešćem kontekstu znači novac. Naknadu su dužne plaćati pravne i fi zičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost. Od nastanka Republike Hrvatske problematika ove naknade nije se mijenjala – sve su pravne i fi zičke osobe koje u Republici Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost bile dužne plaćati naknadu u visini 0,07 % od ukupnog prihoda te uplaćivati je na poseban račun Trgovačkog društva, odnosno Hrvatskih šuma. Od 2006. pa do današnjeg dana dogodile su se razne promjene u pravnoj regulativi ove naknade. Te 2006. godine izmjenama i dopunama Zakona o šumama naknadu su dužne plaćati samo pravne osobe. Članak izmjena i dopuna Zakona o šumama koji je fi zičke osobe oslobodio ove naknade, ukinut je 2012. godine odlukom Ustavnog suda temeljem prijedloga za pokretanje po-stupka ocjene suglasnosti s Ustavom više hrvatskih gospodar-skih subjekata. Slijedeće se promjene odnose na smanjivanje naknade, najprije 2010. godine na 0,0525 %, a potom 2012. na 0,0265 %, postotak koji je i danas aktualan. Najveće promjene nastupit će izmjenama i dopunama Zakona o šumama 2014. godine, kada se naknada više ne uplaćuje na račun Trgovačkog društva, već na poseban račun, žiroračun državnog proračuna, te kada se ovim sredstvima ne fi nanciraju radovi u potpunosti, nego se većina radova tek sufi nancira. Od 2015. godine dva nova pravilnika uređuju uplatu i trošenje ove naknade: Pravilnik o načinu obračuna, obrascima, posebnom računu i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma te Pra-vilnik o postupku za ostvarivanje prava na sredstva iz naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma. Ovaj drugi pravilnik sada je vrlo bitan i za najvećeg konzumenta ove naknande, Hrvatske šume, jer se naknada više ne uplaćuje na račun ovog trgovač-kog društva. Člankom 2. Pravilnika određeno je da se sredstvima naknade mogu fi nancirati radovi biološke obnove šuma, radovi gospodarenja šumama na kršu, radovi na sanaciji i obnovi sasto-jina ugroženih sušenjem i drugim nepogodama, izgradnja šum-skih prometnica, razminiranje šumskih površina te ostali radovi prijeko potrebni za očuvanje i unapređenje općekorisnih funk-cija šume, radovi sjemenarske i rasadničarske djelatnosti u šu-marstvu, očuvanje genofonda i podizanje klonskih sjemenskih plantaža te znanstveni radovi iz područja šumarstva. Istim pra-vilnikom osigurava se 5 % sredstava za znanstveni i stručni rad te izdavačku djelatnost, 30 % sredstava za razminiranje šuma i

šumskog zemljišta (postotak je sa 10 % podignut na 30 % 2017. godine) te 5 % za vatrogasnu zajednicu.

Ova je naknada često izazivala polemike, isticala se ne-logičnost njene uplate na račun Hrvatskih šuma, nerijetko se iz političkih krugova poručivalo o njenom ukidanju… Naknadu su predstavljali kao parafi skalni(neporezni) namet. O njoj se najže-šće raspravljalo za vrijeme ekonomske krize, kada je zapravo i Država prvi put objavila popis svih nameta. S obzirom da je visi-na naknade vezana za ukupne prihode, jasno je da su tvrtke s ve-likim prihodima najviše uplaćivale, pa su protivnici smanjivanja naknade taj postupak tumačili kao ustupak krupnom, uglavnom stranom kapitalu, koji razliku nakon smanivanja naknade ionako neće uložiti u otvaranje novih radnih mjesta, nego će razlika is-ključivo značiti smanjivanje troškova, odnosno povećanje dobiti. Postotni račun kaže da tvrtka koja ima godišnje prihode od mi-lijun kuna plaća 265 kuna godišnje (što iznosi prosječno mje-sečno 22,08 kuna) predmetnog davanja, od čega nedvojbeno postoje i veći nameti kojeg plaća svatko od nas i bez da obavlja gospodarsku djelatnost.

Jesu li javnost, a posebno obveznici, dovoljno upoznati s ovom naknadom? Uvjereni smo da nisu, čemu smo svjedočili nebrojeno puta objašnjavajući obveznicima za što se naknada troši. Smatramo da je struka trebala detaljno informirati svakog obveznika o trošenju sredstava naknade, što primjerice podatke iz godišnjeg izvješća poslovanja Hrvatskih šuma ne smatramo dovoljnim. Nazovimo takav propust izostankom gospodarske empatije. Svatko od nas, predstavlja on pravnu ili fi zičku osobu želi znati put i svrhu svake uplaćene lipe, što nažalost nije lako ostvarivo za svih stošezdesetak nameta prisutnih u Hrvatskoj.

Govorimo li o konkretnim podacima utrošenih sredstava na-knade na razini Hrvatske u 2011. godini utrošeno je 383.353.000 kuna (od čega na razminiranje 73.739.000 kuna te na izgrad-nju i održavanje šumske infrastrukture 69.208.000 kuna), u 2012. godini 253.331.000 kuna (razminiranje 24.786.000 kuna, šumska infrastruktura 25.384.000 kuna), u 2013. utrošeno je 175.134.000 kuna (razminiranje 7.316.000 kuna, šumska infra-struktura 14.630.000 kuna) te 2014. utrošeno je 205.584.000 kuna (razminiranje 23.104.000 kuna, šumska infrastruktura 11.911.000 kuna).

Određeni iznos utroši se i na radove u šumama šumoposjed-nika (privatnim šumama). Govorimo li o konkretnim radovima u državnim šumama koji su najzastupljeniji u (su)fi nanciranju iz naknade riječ je o čuvanju šuma (lugarska služba), radovima na šumskoj infrastrukturi (izgradnja i održavanje šumskih pro-metnica i prosjeka), zaštiti šuma, pošumljavanju, njezi mladih sastojina, sanaciji paljevina, uređivanju šuma (izradi programa

Zaštita od bujica – Senjska draga je primjer dobrog OKFŠ-a na svjetskoj razini


Aktualno

gospodarenja šumama)… Razvidno je da je riječ o vrlo konkret-nim radovima koji u konačnici pozitivno utječu na kvalitetu i stabilnost šuma. U kontekstu klimatskih promjena, šume imaju nezamjenjivu ulogu u vezivanju ugljikovog dioksida iz atmosfe-re čime umanjuju učinak staklenika odnosno klimatske promje-ne. Šume su izvor sve traženijeg biogoriva. U Hrvatskoj one su izuzetno važna podloga razvoju turizma….

Tim povodom, apel za očuvanjem naknade za OKFŠ koji je predsjednik uprave Hrvatskih šuma, Krunoslav Jakupčić uputio s tribine konferencije „Požari u Hrvatskoj: Obrana i pre-vencija“ treba gledati kao apel za očuvanje sredstava kojima će se olakšati rad vatrogasaca, potpomoći brže razminiranje naše zemlje bez kojeg teško možemo očekivati napredak, pogotovo u ruralnim dijelovima gdje depopulacija opasno prijeti demo-grafskom slomu te u konačnici, doprinos svih nas u ublažavanju klimatskih ekstrema koji prijete cijelome planetu.

Jakupčića je u obrani naknade za OKFŠ podržao i Marijan Ka-vran koji je prisutnima na konferenciji pojasnio kako je važnost zadržavanja naknade važna i za kompletnu drvnu industriju koja predstavlja najvećeg izvoznika dobara u Hrvatskoj.

Važnost naknade za OKFŠ istaknula je i struka. Doc. dr. sc. Ivica Tikvić, profesor na Šumarskom fakultetu u Zagrebu nagla-šava brojne probleme koje sredstva sakupljena naknadom za OKFŠ rješavaju u našem društvu

- Napominjem da bi postotak naknade za OKFŠ trebalo pove-ćati, a ne smanjivati kako stoji u trenutnom prijedlogu Zakona o šumama. Koliko bi se trebalo povećati izdvajanje za OKFŠ? Sma-tram da bi se trebalo povećati do onog iznosa koliko je potrebno za podržavanje većine potreba koje se financiraju iz sredstava naknade za OKFŠ. To su zaštita od požara, sanacija požarišta, po-

šumljavanje, sanacija šteta od elementarnih nepogoda, biološka i tehnička zaštita od erozije i bujica, zaštita staništa u sklopu NA-TURA 2000, zaštita od invazivnih vrsta u šumama, zaštita šuma od divljači i domaćih životinja, troškovi unaprjeđenja rekreativ-nih i turističkih funkcija šuma, troškovi istraživanja prioritetnih problema stabilnosti i vitalnosti šuma i dr. Svi ti troškovi se mogu izračunati na temelju troškova u proteklih 5 ili 10 godina, te sta-viti u odnos sa ukupnim prihodom obveznika plaćanja naknade za OKFŠ, - napomenuo je profesor Tikvić.

Čitajući izneseno, mnogima vjerojatno pregršt novih infor-macija, mogli bismo ovu naknadu definirati kao naknadu soli-darnosti (izbjegavamo koristiti riječ „namet“), pogotovo u kon-tekstu požara i razminiravanja. Ova je naknada nakratko postala predmet nacionalnog interesa, ovog puta u pozitivnom smislu, nakon strašnih požara koji su u ljeto 2017. harali Dalmacijom. Tada se postavljalo pitanje kojim će se novcem sanirati tisuće hektara opožarenih površina i kojim će se novcem pojačati iz-gradnja i održavanje šumskih cesta i prosjeka te kojim će se nov-cem pojačati i unaprijediti zaštita od šumskih požara. Odgovor se nalazi u ovom članku, te se nadamo da će ideja o potpunom ukidanju ove naknade, koja uvijek tinja u političkim krugovima, iščeznuti.

Svedemo li problematiku na krško priobalje, gdje su općeko-risne funkcije šuma posebno izražene, nasuprot kojih je vrijed-nost drvne mase gotovo beznačajna, racionalno trošenje ili bolje rečeno ulaganje naknade je itekako dobro došlo. Računajući da je turistički sektor kao najveći obveznik naknade u priobalju svje-stan važnosti šuma, ali i svi ostali gospodarski subjekti koji nisu vezani za turizam, ostajem pri čvrstom stavu da je naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma naknada koju ne smije-mo ukinuti. ■

Turistički djelatnici znaju koliko se cijeni zelenilo


AktualnoKOMUNIKACIJA S GRAĐANSTVOM

Ovogodišnji požari tema su komunikacije s građanstvom u Splitu

Nakon što je UŠP Zagreb otvorila komunikacijske kanale s građanstvom, udrugama i organizacijama koje svoj interes nalaze na Sljemenu, UŠP Split je također pokrenula komunikaciju sa zainteresiranim stranama. Na području Splita javnost najviše zanima problematika požara i požarišta, stoga su šumari pozvali pred-stavnike inicijative Split gori! te u pratnji predstavnika vatrogasne zajednice zajedno obišli teren kako bi zajedno poradili na što boljoj komunikaciji i suradnji.


Krajem listopada u Splitu je održana prva otvorena komu-nikacija s građanskim inicijativama i javnim ustanovama koju su organizirali šumari. Praksa je to koja će u buduć-nosti postati standard, a učestalost će se određivati pre-

ma potrebi za komunikacijom, prije i poslije samih događaja od interesa za širu javnost.

Tema prve komunikacije s građanstvom bili su ovoljetni split-ski požari a pozivu se odazvala inicijativa Split gori! i vatrogasne postrojbe grada Splita. Komunikaciji s građanima pridružio se i dr. sc. Hrvoje Smodlaka profesor na kalifornijskom sveučilištu Western University, jedan od rijetkih koji je ove godine istupio u javnost u obranu šumarske struke.

U zajedničkom obilasku terena, šumari su prisutnima poja-snili zbog čega na određenim terenima mora rasti alepski bor, koji se procesi događaju u tlu nakon požara, jasnu razliku izme-đu šumskih površina i zapuštenih privatnih poljoprivrednih po-vršina na kojima nekontrolirano raste alepski bor te koji će biti postupci sanacije opožarenih šumskih površina. Predstavnici ini-cijativa i vatrogasnih postrojbi mogli su se uvjeriti kako se poslovi sanacije odvijaju prema planu.

Komunikaciju s građanima predvodila je stručna suradnica Dragica Žaja, rukovoditeljica odjela za ekologiju UŠP Split Sanja Delić te upravitelj šumarije Split Ante Taraš, koji su rado odgova-rali na sva postavljena pitanja. Usput su zajedno obišli požarište Kučine koje je u procesu sanacije te požarište Šestanovac gdje je gorila visoka šuma crnoga bora i gdje je tlo izrazito skeletno što prirodne procese vraća na početak, tj. na ponovnu sadnju pionirskih vrsta.

Prisutni su bili jako zadovoljni viđenim te su se svi zajedno složili kako se ovakvim oblikom komunikacije rješavaju brojni nesporazumi, koji na opću štetu na kraju završe u medijima.

Već je dogovoren idući susret koji će se dogoditi početkom iduće godine prije početka poljoprivrednih radova, kada naglo raste opasnost od proljetnih požara.

Želja je šumara da na tom susretu budu prisutni i predstav-nici OPG-ova čije su površine, a samim time i egzistencija na-jugroženije od šumskih požara i koji mogu puno toga napraviti u preventivi na kojoj moramo svi zajednički raditi kako se ova, po požarima najgora, 2017. godina ne bi ponovila.

Obilazak požarišta Kučine

Na požarištu Šestanovac


STIŽE INTEGRIRANI POSLOVNO–INFORMACIJSKI SUSTAV (ERP)

Veliki iskorak iziskuje veliku pripremu

Uprava Društva Hrvatskih šuma d.o.o. već duže vri-jeme uviđa potrebu za unaprjeđivanjem informa-tičkog sustava tvrtke, a sada je načinila prve ozbiljne korake u realizaciji. Tijekom svake radionice održa-ne su prezentacije od strane četiriju renomiranih informatičkih tvrtki specijaliziranih za implemen-taciju ERP sustava. Najvažniji cilj uspostave takvog sustava je racionalno korištenje resursa unutar Hr-vatskih šuma d.o.o. i time postizanja kvalitetnijeg održivog gospodarenja šumama.

Tekst/foto: Marija Glavaš

Dr. sc. Hrvoje Smodlaka

Američki mediji ne napadaju institucije

Tijekom listopada, u američkoj saveznoj državi Kaliforniji bjesnili su nezapamćeni požari koji su, osim pustoši u šumi i na poljoprivrednim površinama spalili cijela mjesta i gradske četvrti, uništivši ih pri tome do temelja. Broj ljudskih žrtava krajem listopada već je odavno prešao psihološku brojku od jedne stotine dok ih se barem za još toliko tragalo. A požari-ma se tada još nije nazirao kraj.Ipak, koliko god je velika tragedija zadesila Kaliforniju, nije bilo niti traga prozivci od strane američkih medija prema in-stitucijama koje trebaju brinuti o sigurnosti civila. Nitko nije prozivao vatrogasce za neorganiziranost, šumare za protu-požarne prosjeke, javne institucije civilne zaštite za organiza-ciju obrane od požara, policiju, vojsku, hitnu službu i zdrav-stveni sustav… nitko nije prozvan u njihovim medijima. I to u državi gdje caruje medijsko žutilo Hollywooda!Usporedbe radi, splitski požar nije bio niti ugašen a hrvatski su novinari, bez da su niti malo provjerili informacije koje iz-bacuju u javnost, krenuli s optužbama i istjerivanjem vještica. Uopće ne treba napominjati kako u Hrvatskoj nije bilo ljud-skih žrtava i kako je materijalnu štetu uglavnom osjetila šuma što je vidljivo iz razmjera prijavljene štete. - U Kaliforniji uopće ne postoji koncept medijskog prozivanja institucija kakav postoji u Hrvatskoj. U Americi se vjeruje kako su postavljene institucije tu kako bi učinile maksimalno mo-guće za njihove građane. Treba istaknuti kako je većina šum-skih površina u rukama koorporacija, kojima je profit ipak na prvome mjestu te da se koriste clear cut metodom tj. čistom sječom, no niti njih nitko nije prozivao zbog neodržavanja površina ili ugrožavanja života. Država gospodari zaštićenim šumama i šumskim površinama poput nacionalnih parkova, no čak i kada se požari pojave na tim površinama, nema me-dijskoga linča, - govori nam dr. sc. Smodlaka pa nastavlja:- Način na koji su mediji izvještavali o požarima u Dalmaciji je jednostavno neprihvatljiv, pun neistina i insinuacija a novinari su iskazivali golemo neznanje o materiji koju su obrađivali. Takvo što u Americi je nedopustivo, - zaključuje Smodlaka. ■

Aktualno


Aktualno

Pojam Enterprize Resourse Planning System ili kraće ERP sustav, odnosi se na poslovni softver uz pomoć kojega se izvršavaju razni, brojni poslovni procesi. Osobito je pogo-dan za rad s velikim brojem statističkih podataka budući

da pojednostavljuje i ubrzava proces obrade i kao takav osigura-va lakše, sigurnije i jeftinije poslovanje. Uz ovu vrstu softvera ve-zan je pojam implementacije, a značenje je pojasnio programer Damir Martinović u članku objavljenom na internetskoj stranici OPEN info Trend. Opisao ju je kao postupak kojim se ERP iz kutije, tj. od trenutka isporuke na DVD–ima, dovodi do stabilne (bez problema i grešaka) uporabe u redovnom poslovanju poduzeća, a što se u pravilu provodi u obliku projekta.

Hrvatskim šumama d.o.o. predstoji zahtjevan proces pro-nalaženja najpovoljnijeg rješenja kojim bi se postigla otpimi-zacija i modernizacija poslovnog procesa. Uvođenje, odnosno implementacija integriranog poslovno–informacijskog sustava (u daljnjem tekstu ERP) iziskuje detaljne pripreme obzirom na financijski i poslovni rizik. Pojednostavljeno, moguće je imple-mentirati vrlo skupocjen i vrlo složen sustav koji će se kasnije pokazati neučinkovitim jer je loše prilagođen potrebama kori-snika. Stavke na koje je nužno obratiti osobitu pažnju pri odabiru ERP sustava uključuju: stupanj funkcionalnosti, stupanj unaprje-đenja poslovnih procesa, kvalitetu proizvođača i tvrtke koja će izvršiti implementaciju, vrijeme potrebno za implementaciju i način održavanja te ukupne troškove posjedovanja. Uprava društva Hrvatskih šuma d.o.o. zato je poduzela sve potrebne ko-rake i mjere kojima bi spriječila nepotrebne gubitke, odnosno ostvarila dobit u vidu provedbe kvalitetnijeg održivog gospoda-renja jednim od najvrjednijih prirodnih resursa Republike Hrvat-ske, odnosno šumama.

Prvi korak bio je radni sastanak tijekom kojega su utvr-đeni ciljevi. To su: spomenuto racionalno korištenje resursa, za-tim kvalitetno izvješćivanje koje služi kao podloga za donošenje odluka na upravljačkoj i strateškoj razini, analiza, standardizacija i optimizacija poslovnih procesa, povećanje učinkovitosti i za-dovoljstva zaposlenika te također spomenuto kvalitetnije gos-podarenje.

Drugi korak bio je osnivanje radne skupine sa zadatkom izra-de analize postojećeg stanja poslovnog informacijskog sustava i prijedlogom najpovoljnijeg rješenja. Povjerenstvo, formira-no unutar radne skupine,organiziralo je prezentacije globalno poznatih licenciranih sustava,najprije za svoje članove, Upravu Društva i direktore sektora. Prezentaciju je predstavila: tvrtka SPIN iz Osijeka koja je razvila vlastito ERP rješenje, odnosno in-formacijski sustav naziva Jupiter software, tvrtka King ITC koja je prezentirala ERP sustav naziva SAP, dok su tvrtke Adacta i IN2 predstavile ERP Microsoft NAV. Povjerenstvo je prethodno izvršilo određene provjere, u smislu da je tvrtka prisutna na do-maćem tržištu, da je ERP usklađen sa zakonskim propisima Re-publike Hrvatske te da je softverski sustav preveden na hrvatski jezik. Potom je organizirana trodnevna radionica za oko 40 oda-branih korisnika čiji redovni radni zadatci podrazumijevaju rad s određenim operativnim sustavima te su s istima detaljno upo-znati. Radionice su bile podijeljene prema poslovnim područji-ma te su sudionici bili podijeljeni u pet grupa. Obuhvaćena su poslovna područja: financije, računovodstvo i naplata potraži-vanja; planiranje, kontroling i izvješćivanje; ljudski potencijali i obračun plaća; nabava i prodaja, zalihe i skladišno poslovanje i integracija s drugim poslovnim integracijskim sustavima. Za-daci sudionika bili su dobiti što više informacija na licu mjesta, usporediti mogućnosti postojećih operativnih sustava s onima koji se nude i procijeniti najpovoljnije ponuđeno rješenje. Na-mjera poslodavca je ispitati rezultate procjena sudionika–kori-snika putem anketnog upitnika. Neki od najčešćih upita tijekom svih radionica odnosili su se na mogućnost prikaza službenih dokumenata u propisanome obliku, mogućnostima manipula-cije unesenih podataka i načinu ispravljanja istih. Prezentatori iz softverskih tvrtki približili su sudionicima način instalacije i odr-žavanja sustava, prikazali im izgled i sadržaj sučelja, mogućno-sti prijenosa pojedinih stavki iz jednog u drugi operativni sustav, mogućnosti automatizacije obračuna podataka, filtriranja pre-ma zadanim parametrima, mogućnosti prikaza i manipulacije arhivskim podatcima i dr.

Implementacijom bi se postigla racionalizacija kroz jed-nokratno unošenje podataka u sustav gdje god je to moguće. Ti bi se podatci nalazili u samo jednoj izvornoj datoteci i automa-tizmom distribuirali u određene operativne sustave, tj. one koji ih nužno trebaju sadržavati. Primjer je unos podatka o izvršenju sječe koji bi u trenutku unosa u računalni sustav automatski bio pohranjen i vidljiv u šumariji, Upravi šuma Podružnici te u raču-nalnom sustavu Direkcije, tj. u računalnom sustavu kojim uprav-lja Odjel proizvodnje, Odjel uređivanja i dr. Time bi se postiglo da svi korisnici sustava imaju jedinstvenu, pouzdanu i točnu infor-maciju. Također, postiglo bi se potpuno umrežavanje određenih poslovnih aplikacija uz dodatnu automatizaciju obrade podata-ka. Planirano je da menadžeri imaju pravo pristupa sustavu u svakome trenutku te da se uspostavi jasan sustav potpunog ili djelomičnog ovlaštenja manipuliranja podatcima. To znači da bi

Uvodno, zajedničko predstavljanje


određeni radnici imali ovlaštenje uvida i ovlaštenje manipulacije podatcima, a određeni radnici samo uvida u podatke.

Planirano je da se za standardne poslovne procese uvede već pripremljeni, gotovi ERP sustav, a da se šumarski poslovni procesi zamijene posebno izrađenim, potpuno prilagođenim šumarskim ERP–om na novoj programskoj platformi i novom programskom jeziku.

Programer Damir Martinović dijeli proces implementacije u pet faza. Prva faza je priprema projekta, a podrazumijeva prije-laz iz nabavnog u projektni ciklus. Kao tipične aktivnosti navodi: izbor članova i osnivanje projektnog tima, uspostavu projektne logistike koja podrazumijeva osiguranje prostora i opreme, eventualnu prilagodbu metodologije konkretnom projektu, specifi kaciju i nabavu opreme potrebne za rad ERP-a te pripre-mu početnog sastanka tima.

Kao drugu fazu navodi dizajn rješenja, a koja se odnosi na detaljnije upoznavanje implementatora s procesima u poduze-ću i članova iz poduzeća s načinom rada ERP–a putem sastanaka i radionica.

Treća faza je realizacija rješenja, a podrazumijeva konačno prilagođavanje ERP–a dizajnu procesa. Rade se detaljne analize, kreiraju ispisi službenih dokume-nata, testiraju pojedini procesni sustavi, odnosno vrši veliko i konačno testiranje funkcionalnosti.

Pretposljednja faza je priprema produkcije, odno-sno korištenje ERP–a u redovnom radu poduzeća. Ti-jekom ove faze se uvode završne instalacije, počinje obuka kadrova koji nisu prethodno sudjelovali u svoj-stvu članova projektnog tima, sustav se puni podatcima i konačno zaključuje potpisivanjem zapisnika.

Tijekom postprodukcijske faze otklanjaju se svi ne-dostatci koji su ostali neopaženi, kao što je popravak grešaka nastao tijekom prijenosa iz starih sustava. Faza završava potpisivanjem zapisnika o primopredaji pro-jekta i time je proces implementacije završen te prelazi u ciklus redovnoga održavanja.

Analizom znanstvene i stručne literature može se zaključiti kako implementacija ERP sustava ima kako operativne tako i strateške koristi za organizaciju. Dok se prve odnose na povećanje efi kasnosti poslovnih procesa, druge se ogledaju u osiguranju potrebite in-formacijske podloge za donošenje poslovnih odluka.

AktualnoJedna od vrlo važnih poslovnih odluka ona je o promjeni poslov-nih procesa. Potonji predstavljaju temelj organizacije rada sva-kog poduzeća, a njihovi parametri kao što su kvaliteta outputa, vrijeme, trošak i slično izravno utječu na performanse organi-zacije. Ukoliko navedeni parametri ne udovoljavaju zahtjevima tržišta, poslovni procesi moraju se radikalno izmijeniti, izbaciti ili ih se mora unaprijediti. Očigledno je kako tržište implicira ne-prestano praćenje poslovnih procesa i njihovih parametara kako bi se lakše donosile odluke o njihovom parcijalnom poboljšanju ili radikalnom redizajnu. Kako je poslovnih procesa u organiza-ciji jako puno, međusobno se prepliću i često puta presijecaju funkcionalne ili čak organizacijske granice, proizlazi da ih je izrazito teško pratiti i analizirati, posebno kada su u pitanju veli-ke organizacije. U tom slučaju ERP sustav, kao softversko rješe-nje za integrirani informacijski sustav ima vrlo važnu ulogu jer nam svojom integriranošću i raznim funkcionalnostima može uvelike olakšati proces provedbe promjene. Simulacijskim i dru-gim metodama ERP sustav omogućava analiziranje parametara svakog procesa i donošenje odluka o njihovoj izmijeni ili izba-civanju i davanju u outsourcing. Može se zaključiti kako je ERP sustav postao važan faktor fl eksibilnosti današnjih organizacija pa s obzirom na to da je promjena postala imperativ, proizlazi da poslovnim organizacijama nema opstanka bez njegove im-plementacije. Međutim, kako je proces implementacije nave-denog sustava uvelike povezan s potrebom redizajna poslovnih procesa, može se zaključiti kako ERP sustav ima dvojaku ulogu u promjeni poslovnih procesa –ulogu pokretača i facilitatora. Uz to, kako svaka promjena poslovanja iziskuje prilagodbu informa-cijskog sustava, to vodi do zaključka da je istu nužno provoditi simultano suvođenjem/izmjenom ERP sustava. Očekuje se da će radnicima Hrvatskih šuma d.o.o. biti olakšano i ubrzano obav-ljanje radnih zadataka vezanih uz korištenje operativnih sustava i da će to doprinijeti osobnom zadovoljstvu, a što je osnovni pre-duvjet u postizanju veće učinkovitosti, odnosno kvalitete čitavog radnog procesa. ■

Radionica posvećena sektoru nabave i prodaje

Predstavljanje programa kadrovskoj službi


AktualnoPRVA ZBIRKA TKIVA NA ŠUMARSKOM INSTITUTU JASTREBARSKO

Kroz genetsku banku svojti raditi na očuvanju genetske raznolikosti šumskog drveća

Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom od svojega osnivanja radi na očuvanju genetske raznolikosti šumskog drveća. Genetska raznolikost vrsta neupitno je važna jer nam jedino ona omogućuje prilagodbu vrste na promjene okoliša i njeno oplemenjivanje. Danas, Institut na očuvanju genofonda naših gospodar-ski važnih šumskih vrsta radi temeljem Zakona o šumskom reprodukcijskom materijalu (ŠRM) koji je uskla-đen sa EU regulativom. Ovim Zakonom, osim proizvodnje, stavljanja na tržište šumskog reprodukcijskog materijala i drugo, propisana je i uspostava te korištenje rezervi sjemenskog materijala.

Tekst/foto: Irena Devčić

Radi očuvanja genetske raznolikosti svojti šumskog drve-ća Zakonom je propisano da službeno tijelo, odnosno Hrvatski šumarski institut, ustanovljava genetsku banku koju sačinjavaju zbirke tkiva, živi arhivi, šumski sjemenski

objekti, nadzirane ili uzgojene populacije. Odabirom šumskih sjemenskih objekata, osnivanjem živih arhiva, klonskih sjemen-skih plantaža djelatnici Instituta bave se već više od 70 godina, a odnedavno Institut je bogatiji i za laboratorij za kulturu tkiva. U šumarstvu, za šumske vrste drveća, prvi takav u Hrvatskoj. Osni-vanje laboratorija financirano je sredstvima Ministarstva poljo-privrede te vlastitim sredstvima, a s radom je započeo u srpnju ove godine, kazuje nam predstojnik Zavoda dr.sc. Mladen Ivan-ković.

Kako bi se spriječilo pomanjkanje šumskog reprodukcijskog materijala namijenjenog za uzgoj sadnog materijala potrebnog za održivo gospodarenje šumama i očuvanje šumskih genetskih izvora, Šumarski institut u svojim objektima ustrojio je temeljem već spomenutog Zakona i sjemensku štedionicu. Kako je obja-snio predstojnik Zavoda, sve se radi s istim ciljem, a to je očuva-nje genetske raznolikosti šuma u Hrvatskoj. Pod najvećim priti-skom su prvenstveno gospodarske šume, ali i šume Mediterana zbog čestih i razornih požara. Na primjer, otok Brač ili poluotok Pelješac područje su rasprostranjenosti dalmatinskog crnog bora (Pinus nigra subsp. dalmatica). Ukoliko bi se zbog požara ili neke druge nepogode dogodilo da se ova populacija uništi, zahvaljujući upravo uspostavi sjemenske štedionice, genetske i sjemenske banke moglo bi se opožarene površine pošumiti s genetski istim materijalom, a ne sa, na primjer, stranim uveze-nim crnim borom iz Austrije ili crnim borom iz drugih dijelova Hrvatske. Dakle i nakon požara ovdje bismo mogli zasaditi istu genetski identičnu sastojinu kakva je i bila.

Danas u sjemenskoj štedionici pohranjeno je sjeme obične smreke, obične jele, crnog bora, johe, jasena i dr. od ko-jeg je moguće uvijek proizvesti biljke. No osim iz sjemena, danas

na Institutu možemo proizvoditi biljke i u laboratoriju za kultu-ru tkiva. Sam prostor laboratorija sastoji se od pretprostorije, prostora za pripremu hranjivih podloga i analize, klima komo-re, prostora s laminarnim kabinetom i stereomikroskopom, te plastenika. Trenutno se u laboratoriju primjenjuju tehnike mi-

Pogon termoterapije – zgrada sjemenske štedionice

Priprema sjemena iz sjemenske štedionice za ispitivanje kvalitete


Aktualno

kropropagacije – razmnožavanje biljaka in vitro. Kroz postupak nas je provela vježbenica na Zavodu za genetiku, oplemenjiva-nje šumskog drveća i sjemenarstvo, Dunja Zbiljski Boyko, mag.ing.silv. Proces mikropropagacije započinje pripremom hranjive podloge tj. medija na koji se nasađuje biljni materijal. Hranjive podloge se razlikuju kemijskim sastavom ovisno o biljnoj vrsti i razvojnoj fazi biljke. U pravilu se sastoje od makro i mikroeleme-nata, vitamina, biljnih hormona, ugljikohidrata i agara. Posebno je bitan omjer hormona jer određuje stvaranje i razvoj stanica izdanaka, korijena ili kalusnog tkiva. Receptura hranjive podloge propisuje temperaturu zagrijavanja te pH vrijednost otopine. Pripremljeni medij se razlije u epruvete ili staklenke te potom sterilizira u autoklavu. Nakon hlađenja, hranjive podloge su spremne za nasađivanje.

Mikropropagacija biljaka odvija se kroz 4 glavne faze: uvođenje u kulturu, multiplikacija - umnažanje izdanaka, za-korjenjivanja te aklimatizacija. Najstarije biljke koje trenutno imamo u kulturi se nalaze u drugoj fazi multiplikacije, a radi se kulturi divlje trešnje (Prunusavium L.) iz aksilarnih pupova. Grančice s pupovima smo sakupili početkom ožujka na klonskoj sjemenskoj plantaži Hrvatskih šuma d.o.o., šumarija Kutina.

Biljni materijal koji se koristi mora prethodno biti dezinfici-ran. Grančice se režu na segmente s pupom, operu u običnoj vodi, potom u 76 %-tnom alkoholu, te stave u blagu otopinu vode, varikine i detergenta. Od ovog stadija nadalje svi postupci se odvijaju u laminarnom kabinetu čiji se prostor prije početka rada dodatno ozrači UV zrakama radi što sterilnijih uvjeta rada. Nakon višestrukog ispiranja u sterilnoj vodi, pupovi su spremni za izolaciju meristema. Sav pribor koji se koristi mora biti steri-lan. Pupovima se pod lupom skidaju vanjske ljuske dok ne osta-ne njih par koje štite meristem, odreže se malo ispod dna pupa i pincetom nasadi na hranjivu podlogu. Epruvete zatvorimo parafilmom i poklopcem kako bi maksimalno smanjili moguć-nost onečišćenja i gubitka vlage, potom ih prenesemo u klima komoru. Kulture se održavaju u klima komori za rast biljaka, gdje su kontrolirani uvjeti temperature (25 °C), intenziteta svjetlosti i fotoperioda (16 sati svjetlosti i 8 sati tame). Biljkama su omogu-ćeni optimalni uvjeti za razvoj te slijedi razdoblje promatranja. Crpe hranjiva, razvijaju listiće, te u idealnim uvjetima, ovisno o vitalnosti i postignutim dimenzijama, nakon 3 tjedna spremne su za iduću fazu. Presađujemo ih svaka 3 tjedna neovisno o ra-zvoju eksplantata, a zbog istrošenih nutrijenata u hranjivoj pod-

lozi. Na kraju prve faze cilj je ostvariti zadovoljavajući postotak preživjelih u kulturi te zadovoljavajuću brzinu rasta eksplantata.

U drugoj fazi, fazi multiplikacije, kod svake presadnje bi-ljci odstranimo sve nezdrave listiće, očisti se od nečistoća, nedi-ferenciranog kalusa te se grmić ovisno o svojoj veličini podijeli na više izdanaka. Podijeljene biljke se dalje nasađuju na novi medij za multiplikaciju, izduživanje ili zakorjenjivanje, ovisno o željenom nastavku procesa. Posljednja faza aklimatizacije se odnosi na postupnu prilagodbu na uvijete rasta in vitro gdje se zakorijenjene biljke presađuju u odgovarajući supstrat te se dalje razvijaju u plasteniku. Glavne prednosti ovog načina raz-množavanja biljaka jesu mogućnost dobivanja biljnog materija-la oslobođenog od patogena, vegetativno razmnožavanje vrsta koje se inače teško razmnožavaju tradicionalnim metodama te mogućnost razmnožavanja vrlo velikog broja biljaka u relativno kratkom vremenu.

U vrijeme sve jačih prirodnih nepogoda poput požara, vje-troizvala ili štetnika koji prijete devastacijom naših šuma kao što se to upravo događa u Slavoniji napadom hrastove mrežaste stjenice zbog koje je i urod žira podbacio, vegetativno razmno-žavanje zvuči kao spas i nada za očuvanje vrijednih hrvatskih šuma. Hrvatska u svojem bogatstvu geografskih regija sadrža-va različite ekološke tipove i velik broj vrsta šumskog drveća. Na ovaj način slavonski hrast ostati će slavonski, a dalmatinski crni bor dalmatinski. ■

Žir pohranjen u sjemenskoj štedionici

Pup trešnje na hranjivoj podlozi Vježbenica Dunja Zbiljski Boyko u laboratoriju zbirke tkiva


DIVLJAČ U GRADOVIMA

Morat ćemo se naučiti živjeti s divljim životinjama u našim sredinama

Ove jeseni svjedoci smo brojnih medijskih napisa o divljači koja u potrazi za hranom ulazi u ljudska naselja. Je li riječ o nekoj novoj prirodnoj pojavi ili o uobičajenom ponašanju?

Tekst: Goran Vincenc ■ Foto: Goran Dorić, arhiv

Aktualno

Krajem rujna, stanovnike Markuševca uznemirila je divlja svinja koja je napala i usmrtila psa jednog od njihovih susjeda. Ovo nije bio prvi slučaj da divlje životinje napa-stuju ovo malo podsljemensko mjesto stoga su građani

odlučili organizirati peticiju jer strah ih je, pogotovo za djecu koju više ne puštaju same u školu.

Nedugo zatim, divlja svinja je na području Crikvenice ušetala u dvorište dječjeg vrtića. Srećom, nitko od djece nije niti vidio divlju životinju te su ih djelatnici vrtića na vrijeme sklonili na si-gurno. Ipak, životinja je zbog sigurnosti ustrijeljena.

Sredinom listopada, u medijima se pojavio članak o vukovi-ma koji operiraju u Konavlima te napadaju tamošnju stoku. Pre-ma riječima lovaca, u pograničnom području žive četiri čopora koji radi potreba za hranom silaze u konavosko polje te su pri-mijećeni u mjestu Mihanići koje, mještani tvrde, nikada nije bilo stanište vuka.

Gotovo u isto vrijeme, na drugom kraju države, u Valpovštini strepe od lisica kojih ima toliko da uznemireni roditelji redovito voze svoju djecu iz škole i u školu te paze da su im dvorišta do-bro zatvorena. Lisice su viđene i u blizini dječjih igrališta stoga je gradska Uprava pozvala građane na povećan oprez u noćnim satima. Povećani broj primijetili su i u susjednome Gradu Beli-šću gdje je mjerenjima ustanovljeno i dvadeset puta veći broj po hektaru od uobičajenog. Ipak ističu kako je bjesnoća najvjero-jatnije suzbijena jer je posljednji slučaj zabilježen 2014. godine.

Nenadani posjeti nastavili su se samo nekoliko dana nakon tih događaja, ulicama Poreča prošetao je zalutali jelen za kojeg

su očevidci tvrdili da je bio poprilično dezorijentiran. Jadnu živo-tinju policija je ispratila natrag u šumu.

Divlja svinja radila je krajem listopada darmar i na ulicama u okolici Dubrovnika. Prema pisanju medija dobrano je uplašila goste jednog ugostiteljskog objekta i to za vrijeme dana a građa-ni Gospina pola sumnjaju da se skriva u zeleniku oko sportskoga objekta zbog čega rekreativci noću zaobilaze taj kvart.

Kao šlag na torti, početkom studenog objavljeno je kako je medvjed prošetao Crikvenicom. Na Facebooku se pojavila i snimka medvjeda kako trči ulicom što je naravno izazvalo čitavu buru reakcija.

Mogli bi nabrajati cijeli članak o bliskim susretima koji su se ove jeseni dogodili i koji su objavljeni u medijima no zanimalo nas je što se to zapravo događa? Jesu li su životinje zbog izni-mno sušnog ljeta i nedostatka vode i hrane krenule „trbuhom za kruhom“ u gradove ili mediji nemaju kako popuniti prazan pro-stor pa pišu o uobičajenim pojavama? Jesu li se možda životinje prenamnožile pa nemaju dovoljno hrane u šumi? Ako je tako, kako to da se to dogodilo svoj divljači, a ne samo jednoj vrsti?

Za odgovor smo kontaktirali Marina Tomaića, višeg stručnog suradnika za lovstvo Hrvatskih šuma da nam malo po-jasni situaciju.

- Problem nije nastao preko noći pa ga se neće moći niti ri-ješiti na brzinu. Moramo znati da se radi o životinjskim vrstama koje su svrstane temeljem Zakona o lovstvu u kategoriju divljači i kao takve imaju određen oblik nagonske životinjske inteligen-cije koja im određuje ponašanje, odnosno njihovo reagiranje na

sve okolnosti sredine u kojoj obitavaju i žive. Za niti jednu vrstu divljači osim svakako za svinju divlju i djelomično lisicu ne može se reći da nji-hovo ponašanje ove godine izlazi iz uobičajenih okvira ponašanja ranijih razdoblja. Pojavni oblici kretanja te povremenih dužih ili kraćih prolaza i boravaka divljači na rubnim dijelovima naselja i u samim naseljima u najvećem broju slučajeva radi se o svinjama divljim. Učestalost te pojave skrenula je pozornost i na pojedinačne „izlete“ i drugih životinjskih vrsta.

No što se u stvarnosti dogodilo sa našom „glavnom susjedom“ svinjom divljom?

- Ovdje Vas ne mislim opterećivati sa biolo-gijom vrste, jer to nije namjena ovog članka, ali moramo ovom prilikom istaknuti nekoliko či-

Poplave su rijetki prirodni neprijatelj svinje divlje


Aktualnonjenica koje su u kategoriji iskustvenih saznanja lovačke struke i svakako će se trebati u narednom periodu ozbiljnije pozabaviti sa evidentnim promjenama kod te vrste. Naime, današnja svinja divlja nedvojbeno se razlikuje u bitnim odrednicama reproduk-cije u odnosu na 30 i više godina unatrag i to po broju prašenja u tijeku godine i u broju prasadi koja su prirast kod te vrste. Mislim da se možemo usuglasiti da se svinja divlja prasi u dvije godine najmanje tri puta i da svaki puta ostvari prirast od prosječno pet prasadi. To smatramo kao temeljni razlog povećavanje brojno-sti populacije svinja divljih, jer važeća zakonodavna regulativa koja određuje gospodarenje sa svinjom divljom ne propisuje takve priraste, a vezano uz to i odstrjele svinja u lovištima, kao temeljnu mjeru reguliranja odnosno kontroliranja brojnog sta-nja pojedine vrste divljač. Kao razlog povećanog broja prašenja i povećanog prirasta navodi se pretpostavka da se je genetika svinje divlje u vrijeme domovinskog rata, kontaminirana geneti-kom domaćih svinja. Nadalje, sve veći broj zapuštenih voćnjaka, vinograda, poljoprivrednih površina i divljih deponija, kao i nea-dekvatnih kontejnera za odlaganje smeća, na rubovima naselja odlična su „pozivnica“ za sve životinjske vrste, a pogotovo vrste koje su klasifi cirane prema načinu prehrane u grupu omnivora ili sveždera. Baš te vrste visoko su na ljestvici životinjske inteli-gencije, a tu je jako visoko rangirana vrsta svinje divlje. U nizin-skim područjima svinja divlja nema prirodnog neprijatelja osim eventualno elementarnih nepogoda u smislu visokih, naglih i dugotrajnih površinskih voda i čovjeka koji kontrolira populaciju divljači u okviru poštivanja pozitivnih zakonskih propisa. U brd-skim dijelovima Hrvatske, problem brojnosti populacije svinje divlje nije tako izražen, jer dio prirasta uzmu ekstremniji klimat-ski uvjeti kao i krupni predatori, - rekao je Tomaić pa nastavio:

- Sve u svemu morat ćemo se naučiti živjeti sa povremenom pojavom divljih životinja u našim sredinama, a i sami ćemo mo-rati poduzimati više aktivnosti da te životinje ne dolaze u našu blizinu. Jasno, zakonodavna regulativa, lovoovlaštenici i opće-nito lovci najviše će morati uložiti napora kako bi se pojedina populacija divljači držala pod kontrolom unatoč činjenici da taj način često puta ne nailazi na razumijevanje, čak i kod onih koji sada traže da se nešto učini sa tim „beštijama“ – zaključio je To-maić. ■

Sve veći broj zapuštenih voćnjaka, vinograda, poljoprivrednih površina i divljih deponija odlična su „pozivnica“ za sve životinjske vrste

Divljač u gradovima

Suživot je moguć?


DogađajiPROJEKT TRANSFORMACIJA

Borba protiv korupcije u zaštiti prirode

Dinamičan gospodarski rast, niska razina upravljanja prirodnim resursima, infrastrukturna ulaganja i kli-matske promjene dovele su do uništenja mnogih prirodnih staništa i smanjenja biološke raznolikosti u Europi. Nove politike na razini EU naglašavaju važnost zaštite prirodnih vrijednosti i defi niraju osnovne smjernice u borbi protiv danas prisutnih problema. Međutim, pitanja zaštite prirode ne rješavaju samo novi propisi i okviri.

Tekst/foto: Irena Devčić

U petak 10. studenoga u vijećnici Osječko-baranjske žu-panije, održana je završna konferencija „Transforma-cija – Novi pristup upravljanju zaštićenim i NATURA 2000 područjima“ koji provodi Udruga za zaštitu pri-

rode i okoliša – Zeleni Osijek u partnerstvu s Pravnim fakultetom iz Osijeka, udrugama ZEO Nobilis, Eko Pan te WWF Austrija. Po-dručje provedbe projekta su zaštićena područja u Osječko-ba-ranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Virovitičko-podravskoj, Kopriv-ničko-križevačkoj, Varaždinskoj, Međimurskoj te Karlovačkoj županiji, a obuhvaća područje ekološke mreže NATURA 2000 te zaštićena područja uz četiri međunarodne rijeke Kupu, Muru, Dravu i Dunav. Projekt je sufi nancirala Europska unija u sklopu IPA komponente – Pomoć u tranziciji i izgradnja institucija. Cilj projekta, kako se moglo čuti od panelista je osnaživanje udru-ga civilnog društva u primjeni pravnih alata i najboljih praksi za sudjelovanje javnosti i međusektorsku suradnju u odgovornom upravljanju prirodnim resursima, poticanje ustanova odgovor-nih za upravljanje prirodnim resursima na transparentan rad i međusektorsku suradnju te poticanje sudjelovanja javnosti kao temelj za otvoreno upravljanje i borbu protiv korupcije u uprav-ljanju prirodnim resursima što je u konačnici i glavni cilj ovog projekta.

Konferenciji su prisustvovali i predstavnici Hrvatskih šuma d.o.o., Krešimir Žagar direktor Sektora šumarstva i Vlado Jumić, voditelj UŠP Osijek. - Nove politike na razini EU naglaša-vaju važnost zaštite prirodnih vrijednosti i defi niraju osnovne smjernice u borbi protiv danas prisutnih problema. Sudjelovanje javnosti u upravljanju prirodnim resur-sima temelj je za transparentno upravljanje i borbu protiv korupcije,- rekla je Anamarija Krišto, voditeljica projekta iz udruge Zeleni Osijek. Dinamičan gospo-darski rast, niska razina upravljanja prirodnim resur-sima, infrastrukturna ulaganja i klimatske promjene dovele su do uništenja mnogih prirodnih staništa i smanjenja biološke raznolikosti u Europi. Nove politi-ke na razini EU naglašavaju važnost zaštite prirodnih vrijednosti i defi niraju osnovne smjernice u borbi pro-tiv danas prisutnih problema. Međutim, pitanja zaštite prirode ne rješavaju samo novi propisi i okviri. Aktiv-nije sudjelovanje građana preduvjet je za odgovorno

upravljanje i demokratski je standard koji počinje u lokalnoj za-jednici, tvrde u Zelenom Osijeku. Kako navode, iako zaštićena, ova područja su pod konstantnim pritiskom neodrživih načina korištenja, nelegalnih odlagališta otpada, iskapanja sedimenata te drugih djelatnosti koje dugoročno nanose štetu ovim ekosu-stavima. Sudski postupci vezani uz protuzakonite radnje u za-štićenim područjima dokaz su ozbiljnosti ovog problema, ali i prisutnosti korupcije.

Međusektorska suradnja, uključivanje neovisnih struč-njaka, građana i udruga u proces upravljanja zaštićenim prirod-nim područjima temeljna je pretpostavka u borbi protiv korup-cije. Upravo je to razlog partnerstva između Pravnog fakulteta Osijek i četiri udruge koje je započelo ovim projektom interdis-ciplinarnih znanja za monitoring sudjelovanja javnosti, otvore-nosti lokalne uprave i samouprave te učinkovitosti upravljanja prirodnim dobrima. Tijekom provođenja dvogodišnjeg projekta provodilo se istraživanje i izvještavanje o trenutnim koncesija-ma, javnim nabavama, transparentnosti i upravljanju zaštićenim područjima. Održani su seminari za organizacije civilnog druš-tva, građane te predstavnike lokalne i regionalne samouprave o korupciji, procedurama javne nabave i sudjelovanju građana. Izdan je priručnik o superviziji i praćenju upravljanja zaštićenim područjima kao modelu sprečavanja korupcije. Napravljen je vodič „Kako štititi rijeke – Kupa, Mura, Drava i Dunav!“. Izrađen je novi kurikulum za studente prava i besplatni pravni savjeti za građane u okviru „Zelene pravne klinike“ ■

Detalj s konferencije


DogađajiOTVORENJE ZGRADE ŠUMARIJE TOPUSKO

Napokon svoji na svome

Nakon 16 godina podstanarstva u šumariji Gvozd, šumari šumarije Topusko dobili su vrlo ugodan radni prostor u vidu lijepe zgrade s pogledom na jezero. Kako je to šumarija s najvećim etatom na području kar-lovačke podružnice, jedan reprezentativan objekt koji će predstavljati tvrtku je bio prijeko potreban.

Tekst / Foto: Goran Vincenc

Šumari šumarije Topusko konačno su dočekali i taj dan. Početkom studenog otvorena je nova zgrada šumarije i time je prestalo 16 godina dugo podstanarsko razdoblje na koje su bili primorani radi loših radnih uvjeta. Svo to

vrijeme, djelatnici šumarije bili su smješteni u stacionaru šuma-rije Gvozd, što je otežavalo poslovanje šumarije s najvećim eta-tom u karlovačkoj podružnici.

Podsjetimo, osnivanjem javnog poduzeća Hrvatske šume ustrojila se i šumarija Topusko u sklopu UŠP Karlovac, no već u srpnju 1991. godine bili su primorani prekinuti s djelovanjem zbog ratnih aktivnosti. Upravna zgrada je za to vrijeme srušena a na njezinom mjestu podignuta je drvena zgrada. U kolovo-zu 1995. godine šumarija Topusko se vraća u sastav Hrvatskih šuma, a sve do listopada 2001. godine svi uredski poslovi obav-ljaju se u drvenoj zgradi koja je zbog nepovoljnih uvjeta boravka napuštena dok su djelatnici premješteni u prostorije stacionara šumarije Gvozd.

Nova zgrada za šumariju Topusko kupljena je krajem 2014. godine za 584 tisuće kn. Tijekom 2015. i 2016. godine stambena namjena zgrade pretvorena je u poslovni prostor, a u obnovu i prenamjenu zgrade uloženo je gotovo 2 milijuna kn. Danas, šumari u novoj zgradi imaju adekvatan prostor za uredske pro-storije upravitelja, revirnika, pomoćnika revirnika i administra-tivnog osoblja, a postoji i prostorija za sastanke kao i pomoćne prostorije.

Svečano otvorenje zgrade šumarije bio je veliki događaj, kako za šumare tako i za općinu Topusko i Sisačko-moslavačku županiju stoga i ne čudi kako se na svečanosti okupio veliki broj uzvanika.

U svome govoru na otvaranju šumarije, voditelj UŠP Karlovac Marin Svetić istaknuo je kako se na području karlovačke podruž-nice objekti renoviraju svakih 10 godina. Tako je 1997. godine otvorena šumarija Cetingrad, 2007. godine obnovljen je Lovački dom Muljava dok je 2017. godine otvorena šumarija Topusko.

Predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Krunoslav Jakupčić obišavši objekt izrazio je zadovoljstvo viđenim. Zadovoljan je što će djelatnici šumarije konačno imati adekvatne radne uvjete i to s jednim od najljepših pogleda, na prekrasno topusko jezero.

- Danas svi skupa možemo biti ponosni na ovu lijepu zgra-du pred kojom stojimo, a koja je, uz to što je ukras svoga grada, ujedno i dokaz kvalitetnih ulaganja i brige za radnike i imovinu poduzeća. Ovaj poduhvat zapravo u potpunosti slijedi ciljeve poslovanja tvrtke Hrvatske šume – ulaganja u ljude, briga i una-prjeđenje stanja nekretnina a samim time i poboljšanje uvjeta rada i radnih procesa, - istaknuo je Jakupčić.

Koliko je važna ova investicija podsjetio je dožupan Sisačko – moslavačke županije dr. sc. Roman Rosavec. Topusko i okolica zahvaćeni su demografskim odljevom, a šumarija koja zapošlja-va 27 djelatnika jedan je od važnijih subjekata u općini. Stoga je od velike važnosti investirati u kvalitetu radnog prostora jer je i to garancija da će ljudi ovdje i ostati.

U ime resornog ministra prisutne je pozdravio Marko Tomlja-nović, načelnik Sektora za lovstvo pri Ministarstvu poljoprivrede.

Uslijedilo je blagoslivljanje zgrade šumarije te svečano re-zanje vrpce u kojem su sudjelovali predsjednik Uprave Jakupčić, dožupan Rosavec te načelnik Sektora za lovstvo Tomljanović, a osmišljeno je na originalan šumarski način gdje je vrpca presje-čena istovremeno i to šumarskim kosirima.. ■

Svečano presijecanje vrpce sa šumarskim kosirima


Događaji

Povijest šumarije Topusko

Početak organiziranog šumarstva na prostoru Banovine po-činje primjenom Šumskog reda iz 1787. godine. Pri Prvoj banskoj pukovniji nalazili su se nadšumar, „obilazitelj šuma“, kojem su podređeni bili jašući lugari a uz njih su bili i lugari pješaci. Zadatak im je bio obilazak šuma i provođenje Šum-skog reda. U kratkom razdoblju francuske vladavine za vrije-me Napoleona (1809. – 1813.) glavni šumarski nadzornik za ovaj dio Hrvatske imao je svoje sjedište u Karlovcu.Od 1822. šumama Banske krajine upravlja Krajiško šumarsko ravnateljstvo u Petrinji. Već 1826. udružuju se ravnateljstva za Bansku i Varaždinsku krajinu sa sjedištem u Bjelovaru da bi 1830. Ravnateljstvo bilo vraćeno u Petrinju. Godine 1850. šume se proglašavaju državnim dobrom te se izrađuju izvje-šća o šumama podijeljenima na revire. Daljnjom reorganiza-cijom došlo je do centralizacije u upravljanju i gospodarenju krajiškim šumama te za Hrvatsko-slavonsku vojnu krajinu postoji samo jedno Krajiško šumsko ravnateljstvo u Zagrebu. Austrijskim Zakonom o šumama iz 1860. godine osniva se šumski ured u Glini.Nakon razvojačenja Vojne krajine i osnivanja imovnih općine, podjelom krajiških šuma na državne i šume imovnih općina, današnje šume šumarije Topusko pripale su državi i njima upravlja Kraljevska šumarija u Vranovini. Prva osnova gospodarenja izrađena je 1880. godine dok je slijedeća odobrena 1914. godine a posljednja za razdoblje 1934. do 1944. godine.Nakon II. svjetskog rata dijelovima šumarije Topusko upravlja šumarija Glina, a istočnim predjelima Petrove gore, šuma-rija Vojnić. Unificiranjem upravljanja republičkim i lokalnim šumama u rujnu 1951. godine osniva se šumarija Topusko u sastavu Šumskog gospodarstva Šamarica koja započinje s radom 1. siječnja 1952. godine i preuzima upravljanje nad 9.030 ha državnih šuma. 1961. godine osniva se ŠG Karlovac i šumarija djeluje unutar tog gospodarstva, a osnivanjem Hr-vatskih šuma d.o.o. 1991. godine, šumarija djeluje u sklopu UŠP Karlovac. ■

Obilazak prostorija

Uzvanici ispred zgrade

Detalj sa svečanosti otvorenja zgrade šumarije Topusko


PREDAVANJE PROF. DR. SC. ZEČIĆA O GREŠKAMA DRVETA

Klasifikacija prema novim i starim normativima

U prostorijama Hrvatskog šumarskog društva, dana 28. rujna održano je predavanje Greške drveta - pre-poznavanje. Organizatori su Hrvatsko šumarsko društvo, ogranak Zagreb i Hrvatska komora inženjera šu-marstva i drvne tehnologije. Predavanje je pripremio i održao prof. dr. sc. Zečić. Usporedio je norme koje su vrijedile u razdoblju između 50 - ih i 90 -ih godina s važećim HRN EN normama. Opisima svih grešaka pridružene su upute o mjerenju ili naputak da ih je samo potrebno evidentirati.

Tekst: Marija GlavašFoto: prof. dr. sc. Željko Zečić

Marija Glavaš

Događaji

Na početku svoga izlaganja prof. dr. sc. Željko Zečić je prikazao kronološki popis zakonskih akata (uključujući djelo Adolfa Danhelowskog) i ukratko ih pojasnio. Go-dine 1999. prihvaćene su prve hrvatske norme, HRN

EN od strane Hrvatskog zavoda za norme. Nakon toga stupio je na snagu prvi Zakon o normizaciji i zatim 4. Uredba o osnivanju Hrvatskog zavoda za norme. Godine 2011. osnovan je Tehnički odbor za čvrsta biogoriva koji pokriva sve ono što nije tehnič-ka oblovina, odnosno sve što nije po novim europskim HRN EN normama. Ulaskom u Europsku uniju donesen je novi Zakon o normizaciji koji se temelji na načelu prava dragovoljnog sudje-lovanja i uporaba hrvatskih normi.

Prof. Zečić je pojasnio kako se u novim normama koristi ter-min značajke drva koji je općeniti naziv i obuhvaća greške drva, dok se prema starim normama koristi pojam greške drva. Ta je terminologija u novim normama razvrstana na četiri glavna potpoglavlja, a prema starim normama na pet potpoglavlja.

Prema novoj normi HRN EN to je dodatak duljine na nazivnu duljinu koja nadoknađuje gubitak duljine pri prikrajanu (prere-zivanju). Nadmjera u koju se uračunava i obrub iznosi za trupce: četinjača 1 cm do 2 cm po tekućem metru, s tim da na jednom trupcu smije biti najmanje 5 cm odnosno najviše 20 cm i listača

10 cm bez obzira na duljinu trupca. Kod trupaca za furnir i lju-štenje svih vrsta drveća ne daje se nadmjera.

Podsjetio je kako je neprava srž najzastupljenija kod bukve, jasena i javora. Ukazao je da kod mjerenja iste često dolazi do različitih tumačenja i dilema. Što se tiče godova, naglasio je važnost prosječne širine. Prema novim normama razvrstani su na fine, polufine i grube.

Kompresijsko drvo se i prema starim i novim normama formira obično na donjim krajevima grana i nagnutih ili savinu-tih debala stabala četinjača. Ono rezultira ekscentričnim srcem koje ima negativan učinak na klasu i kakvoću.

Valoviti tok vlakanaca i ikričavost odnose se na nepravilan rast, ali se u drvnoj industriji zapravo smatra da doprinose esteti-ci drveta koje postiže najviše cijene na tržištu. U tu svrhu tražena su i debla s greškom kovrdžavosti. Žljebovitost se najčešće javlja kod graba, a tipična je kod bukve.

Kod kvrga je naveo neurasle kvrge, vidljive na površini trup-ca, dok je zdrava kvrga ona bez znakova truleži. Do svijetlih, tamnih, trulih kvrga i onih s pukotinama dolazi uslijed dugog stajanja neotpalih grana. Kvržice se dijele na male, srednje i ve-like. Profesor je pojasnio kako se kod kvrga u vijencu kod jele za mjerilo uvijek uzima najveća kvrga za utvrđivanje određene klase kakvoće. Svaka obrasla ili urasla kvrga mora biti obrađena i tek nakon toga se određuje je li trula, natrula, zdrava te se zatim pristupa klasiranju trupca u određenu klasu. Srasle i djelomično srasle kvrge i nesrasle najčešće dolaze na četinjačama, točnije na jeli i smreci. Kineski brkovi koji dolaze pretežito na bukvi su definirani i novom i starom normom. Prema novim normama to su znakovi na površini trupca listača koji imaju tanku koru i koji ukazuju na uraslu kvrgu. Zapravo je riječ o sljepicama, odnosno ostatcima uraslih grana, a mogu biti žive i trule.

Naglasio je važnost živića u klasifikaciji, osobito kod A klasa u novim normama, koji se pojavljuju kod svih vrsta, ali osobito kod hrasta i bukve.

T - bolest vidljiva je kao uzdužni ožiljak koji nastajena dube-ćem stablu, a izgleda kao slovo T na poprečnom presjeku oblog ili piljenog drva. Uklopljena bijel opisana je kao prisustvo potpu-nog ili nepotpunog prstena u srži koji ima boju i značajke bijeli. Ova su dva pojma prisutna isključivo u novim normama.

prof. dr. sc. Željko Zečić


Događaji

Po pitanju usukanosti daleko su oštriji kriteriji određiva-nja po klasama kod starih normi nego kod novih. Usukanost je kod starih normi podijeljena na malu, srednju i veliku.

Profesor je ukazao na brojne podjele, odnosno kriterije pre-ma kojima su razvrstane u starim normama. Jednostavnija je klasifi kacija ove greške u novim nego u starim normama.

Pojasnio je kako šupljine u središtu srži zapravo predstavlja-ju ostatke perca koje ostane nakon nepravilnog rušenja stabala, odnosno kod prelomnice koja nije pravilno izrađena. Razlika po pitanju zakrivljenosti je ta da u starim normama uz defi nicije jednostruke i višestruke postoji i defi nicija dvostruke zakrivlje-nosti.

Eliptičnost je bitna obzirom na pojedinu klasu kakvoće kao i koničnost, za koju je profesor pojasnio kako se ne uzima u obzir na prvom metru prvog trupca, odnosno do prsne visine.

Profesor je osobitu pozornost skrenuo na pojam nagorjelo-ga drva obzirom na brojnost i razmjere šumskih požara prote-klih godina. Pri tome je pojasnio kako prizemni požari nisu oni koji ostavljaju katastrofalne posljedice, već isključivo ozljede.

Novim normama uvedeni su novi pojmovi koji se odnose na oštećenja od životinja (sisavaca) te duplje od ptica. Također, u novom normativnom sustavu postoji pojam fi zioloških ošteće-nja koji se odnosi na utjecaj gljiva i insekata.

Kod rujavosti hrasta, kakva je defi nirana novom normom, došlo je do promjene boje do čega dolazi uslijed oksidacije ta-ninskih sastojaka pod određenim uvjetima. Kod runjavosti če-

tinjača koja je navedena u starim normama, postoji podjela na malu, srednju i veliku.

U novim normama stoji kako obojenost ne utječe na kvali-tetu sortimenata te kako je određena za svaku vrstu i razvrsta-na je prema razredu kakvoće. Mrlje i traci (trake) mogu doći u kombinaciji s obojenosti. Kod obojenosti bjeljike imamo podjelu po intenzitetu, dubini, veličini i brojne druge koje je potrebno analizirati.

Novim normama defi nirano je plavetnilo kod četinjača (bo-rova).

Dao je i primjer piravosti bukve kod obloga tehničkog drva.Kako bi objašnjenja bila jasnija i upečatljivija, svaka je prika-

zana greška bila potkrijepljena jasnom fotografi jom. Iskazano je veliko zanimanje za temu, a dokaz tome je da je

broj slušatelja nadmašio prostorni kapacitet. ■

Prikaz paljivosti

prikaz uraslih kvrga


DogađajiLOVNA KINOLOGIJA

Održan ispit rada lovačkih pasa na umjetnom krvnom tragu

Zakonom o lovstvu te Pravilnikom o pasminama, broju i načinu korištenja lovačkih pasa za lov (NN-143/10.), ovlaštenik prava lova je obvezan za lovište ili druge površine kojima gospodari, u kojima se prema propisu lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači ili programa zaštite divljači planira odstrel krupne div-ljači,kao i osigurati lovačkog psa koji ima položen radni ispit na krvnom tragu.

Pripremio: Dražen Matičić, mag. ing. zootehnike

Krajem listopada, u državnom otvorenom lovištu broj: IV/22-„PETROVA GORA“ lovoovlaštenika Hrvatskih šuma d.o.o., Uprave šuma podružnice Karlovac održan je ispit prirođenih osobina (IPO) pasa krvosljednika i utakmica

po umjetnom krvnom tragu za sve pasmine lovnih pasa.Obzirom na 18-godišnju tradiciju održavanja ovakvih ki-

noloških aktivnosti, zahtjevu za ustupanje terena u lovištu od strane Hrvatskog kinološkog saveza (FCI), odnosno Kinološkog društva „DUGA RESA“ iz Duga Rese udovoljio je voditelj UŠP Kar-lovac, Marin Svetić.

Potraga za nastrijeljenom-ranjenom divljači dužnost je sva-kog lovca s moralnog, lovno-etičkog i gospodarskog gledišta. Republika Hrvatska je zemlja sa velikom lovnom tradicijom te vrlo kvalitetnom krupnom divljači. Ako lovoovlaštenik poslije na-strela -ranjavanja krupne divljači ne osigura potragu po krvnom tragu, nastavlja se patnja divljači, gubi se materijalna dobit od divljačine i trofeja na štetu istog, a to je ujedno i nepoštivanje Zakonskih odredbi.

Dobro obučen lovački pas treba razlikovati dva različita tra-ga: zdrave divljači od traga ranjene divljači koja krvari ili ne.

Zdrava divljač ostavlja jednu vrstu mirisa, a ranjena divljač koja ne krvari, uslijed šoka nastalog ranjavanjem i po-vredama tijela luči sasvim drugačiji miris. Poslije višesatnog ra-njavanja sve izlučevine mirisnih žlijezdi ishlape te samo vrhun-ski specijalno obučen lovački pas za praćenje mirisnog zapisa raspadajuće krvi može izraditi trag i pronaći ranjenu ili uginulu divljač. Kako bi bili sigurni imamo li kvalitetno obučenog lo-vačkog psa za praćenje krvnog traga, iste se u radu ispituju na radnim kinološkim utakmicama, a to je povjereno kinološkim sucima. Na ispitu prirođenih osobina (IPO) pasa krvosljednika (Hanoveranski krvosljednik, Bavarski krvosljednik), utakmicama po umjetnom krvnom tragu pasa krvosljednika i za sve pasmine lovačkih pasa te na ispitivanju rada kod radnog izvođenja lova na prirodnom tragu krvosljednika i svih drugih lovačkih pasmina pasa, suditi mogu i ocjenjivati isključivo kinološki suci ovlašteni za ocjenjivanje rada pasa krvosljednika.

Na utakmicama na umjetnom krvnom tragu, jedan kino-loški sudac smije postaviti (dan ranije) najviše tri traga i jedan pričuvni trag, a suditi smije samo tri psa na tri traga. Kinološke suce predlaže organizator, a odobrava Uzgojna komisija FCI-a, grupe VI; goniči i tragači po krvi Hrvatskog kinološkog saveza. Glede toga HKS delegirao je međunarodne kinološke suce Dra-žena Matičića iz Karlovca i Velimira Valju iz Duga Rese koji je ujedno i predsjednik KD“DUGA RESA“ da provjere znanje pasa na umjetnom krvnom tragu koje su vlasnici-vodiči prijavili. ■

Ispitu prirođenih osobina (IPO) pasa krvosljednika na-zočio je:

- vlasnik-vodič BORIS ŠABIĆ,dipl.ing.šum. (upravitelj šumari-je Makarska) s ženkom Hanoveranskog krvosljednika koja je položila ispit s klasifikacijom I- nagradni razred.

Utakmici zrelih lovačkih pasa nazočili su:

- vlasnik-vodič ANTE MEDAK,dr.vet.med. (inspektor Ministar-stva poljoprivrede) sa ženkom jazavčara oštre dlake koja je položila ispit s klasifikacijom III-nagradni razred.

- vlasnik-vodič FRANCI TURK,dipl.ing.šum. (šumarija Duga Resa) s mužjakom jazavčara oštre dlake koji je položio ispit s klasifikacijom II-nagradni razred.

- vlasnik-vodič TOMISLAV KAMENEČKI (tvrtka –Fanzoj) sa ženkom jazavčara oštre dlake koja je položila ispit s klasifi-kacijom I-nagradni razred.

- vlasnica-vodič PETRA DEŽMAN (Bled, Republika Slovenija) s mužjakom mađarske kratkodlake vižle koji je položio ispit s klasifikacijom III-nagradni razred.

Svi privedeni psi uspješno su izradili (položili) ispit na umjet-nom krvnom tragu, no različitih nagradnih razreda u smislu kvalitete rada na tragu. Sigurno da za uspješan rad svakog psa bez obzira na prirođene osobine treba pohvaliti i njihove vlasnike-vodiče koji su iste pripremili i obučili za ovakav vid rada. ■

Boris Šabić s Hanoveranskim krvosljednikom


Šumska razglednicaŠUMARIJA NAŠICE, UŠP NAŠICE

Unatoč gubitku šuma, šumari se snalaze u drugim djelatnostima

Našice su oduvijek bile poznate kao kraj bogat šumom. Ipak, šumari šumarije Našice traže se u drugim djelatnostima koje su usko vezane sa šumarstvom ali ne spadaju u klasično šumarstvo. Razlog tomu su velike šumske površine koje su denacionalizacijom vraćene prvotnim vlasnicima svevši današnju površinu šumarije na trećinu nekadašnje. No, optimizma ne nedostaje jer su šumari svoju djelatnost preusmjerili u nešto što im odlično ide – proizvodnju lješnjaka.


Već prvi pogled prema prostorijama šumarije Našice, odaje dojam gradske šumarije. Naime uredi šumarije smješteni su u stambenoj zgradi u središtu grada, što defi nitivno odudara od stereotipne vizije zgrade šu-

marije kao samostojećeg objekta okruženog visokim raslinjem i velikom drvenom tablom s natpisom Hrvatskih šuma.

U šumariji nas je dočekao upravitelj Darko Mikičić s revirnici-ma Zlatkom Katrušom i Josipom Domaćinovićem.

- Nije to jedina stvar koja odudara od stereotipa. Pođite s nama na teren pa ćemo vam pokazati jedan drugi vid šumar-stva, - složili su se u glas.

Šumarija Našice nalazi se na sjevernim obroncima Krndije, jedne od gora u sklopu slavonskog gorskog vijenca. Na sjeve-rozapadu se nalazi šumarija Đurđenovac, na sjeveroistoku je šumarija Koška. Zapadno je šumarija Kutjevo, jugozapadno šu-marija Čaglin, obje iz sastava UŠP Požega dok je jugoistočno šu-marija Đakovo iz sastava UŠP Osijek. Zanimljivo, Našice na svojoj najjužnijoj točki dijele dodirnu točku s još tri šumarije (Đakovo, Levanjska Varoš i Čaglin) što je prava rijetkost u administrativnoj podijeli. Primjerice, na političkoj karti svijeta postoji samo jedna takva točka i nalazi se na jugu Afrike, dok se u strogo geometrij-

Uredi šumarije u stambenoj zgradi


Šumska razglednica

26 HRVATSKE ŠUME BROJ 251 | STUDENI 2017.

ski odijeljenim državama u sastavu SAD-a taj primjer može naći također samo u jednoj točki.

Šumarija se sastoji od dvije gospodarske jedinice, Krndija seonska površine 474,37 ha i Krndija našička površine 2.836,80 ha, ukupno 3311,17 ha. Treba napomenuti kako je do prije ne-koliko godina šumarija imala 6037,44 ha koje su denacionaliza-cijom vraćene prvotnim vlasnicima. Problem je što je riječ o naj-kvalitetnijim kitnjakovim šumama zbog čega su našički šumari ostali bez golemog dijela drvne zalihe i etata.

- Površina šumarije smanjila se za gotovo polovinu. Današ-nja drvna zaliha od 788.557 kubika i prirast od 21.709 kubika ne dopušta nam etat veći od dvadesetak tisuća kubika godišnje sto-ga moramo razmišljati i o drugim djelatnostima jer želimo da svih 44 zaposlenika šumarije ima posla, - kaže nam upravitelj Mikičić.

Šumarija je stoga podigla nasad lijeske i pokrenula pro-izvodnju lješnjaka. Na ideju je došao današnji upravitelj Mikičić

još za vrijeme dok je obnašao funkciju voditelja našičke podruž-nice. Naime, na tom području su trebali saditi vinograde ali Mi-kičić je zaključio kako je vinarstvo područje koje bolje odgovara agronomima dok bi lješnjaci predstavljali plantažni uzgoj koji bi na neki način predstavio šumarsku struku. Stoga su prije 7 - 8 godina posadili 5 ha lješnjaka na zemljištu koje spada pod šum-sko ali zbog specifi čnih karakteristika tla, šuma se teško obnavlja.

Sadnja je rađena u razmacima 4x5 i prilagođena je postoje-ćoj mehanizaciji što olakšava poslove međuredne obrade, koš-nje, orezivanja i zaštite atomizerima. Osim toga, posla je manje nego u vinogradu što smanjuje troškove proizvodnje a plod je jako tražen na tržištu i lakše ga je skladištiti od grožđa tj. vina o kojem se treba brinuti i nakon berbe. Plantaža lješnjaka također ostavlja mogućnost zapošljavanja invalida rada, pogotovo sjeka-ča kojima je zabranjen rad na motornoj pili.

Urod je već sada zadovoljavajuć stoga se planira posaditi još 10 ha, a razmišlja se i o sadnji drugih „šumskih“ vrsta poput ora-ha kojem tržišna cijena također raste. Sadilo bi se na površinama na kojima je tlo izgubilo karakteristike šumskog tla te je struka procijenila kako bi podizanje šume bilo preskupo. Upravo takvog tla ima dosta na području gdje se nalazi postojeća plantaža što bi racionaliziralo postojeću proizvodnju.

Našički šumari razmišljaju i o revitalizaciji ugašenog ra-sadnika Gajić jer trenutno na nivou cijele podružnice nema niti jednog aktivnog rasadnika. Postojeća infrastruktura postoji na ukupnoj površinio d 7,5 ha od kojih je 5,95 proizvodnog karak-tera. Tu je bazen za navodnjavanje, skladište za kemikalije, lijehe za kontejnerski uzgoj i matičnjak. Rasadnik je nekoć bio priznat po uzgoju kitnjakovih sadnica, a 2012. godine obnovljena je i zgrada unutar rasadnika, no nerazumijevanje prošle Uprave društva dovelo je do njegova zatvaranja.

Upravitelj šumarije Našice Darko Mikičić

Upravitelj i revirnici u plantaži lijeske


Šumska razglednica

4

Obnovljena zgrada danas služi za potrebe edukacije i pro-jekta Škola u šumi te za sastanke našičke podružnice. Veliki po-tencijal leži upravo u edukativnoj funkciji ovog objekta. Naime, planovi su opremiti ovaj objekt sa primjerenim edukativnim sadržajem iz područja šumarstva te stvoriti edukativni centar po uzoru na mađarske edukativne centre koje su njihovi šumari izgradili sredstvima iz EU fondova, među kojima je bio i Nature No1, prvi EU projekt u kojem su sudjelovale Hrvatske šume a koji su realizirale upravo UŠP Našice.

Kada govorimo o rasadniku, treba napomenuti kako se u njegovom jugozapadnom krilu nalazi prva klonska sjemenska plantaža u Hrvatskoj. Riječ je o kitnjakovoj klonskoj sjemenskoj plantaži zasađenoj 1991. godine na 1 ha koju su djelatnici UŠP Našice sadili u suradnji s akademikom Mirkom Vidakovićem, a koja je poslužila za stjecanje iskustava za zadnju svih ostalih klonskih sjemenskih plantaža u Hrvatskoj. Danas se tamo nalazi 36 stabala o kojima brine dipl. ing. Katruša.

U šumariji postoji i platforma za orezivanje grana koja je idealna za održavanje drvoreda u urbanim sredinama, a nabav-ljena je za potrebe rasadnika. Kako na području našičke podruž-nice postoji veliki broj naselja s drvoredima tipičnim za slavon-ska mjesta, šumarija održava parkove i drvorede u okruženju.

Najveći dio šuma šumarije Našice u prošlosti je pripa-dao vlastelinstvu Našice koje je od 1732. godine bilo u vlasniš-tvu obitelji Pejačević, dok je manji dio šuma segregacijom 1864. godine izdvojen od vlastelinskih šuma te su formirane zemljiš-ne zajednice okolnih sela. Godine 1908. grof Pavao prodaje

ZANIMLJIVOSTNedaleko od Našica nalazi se mjesto Granice gdje se nala-ze jedne od posljednjih aktivnih žežnica u Hrvatskoj. Riječ je o niskim građevnim objektima od blata i cigle koji služe za proizvodnju drvenog ugljena procesom suhe destilaci-je. Kako je riječ o teškom i za zdravlje štetnom poslu, nije niti čudno što je taj stari zanat u procesu izumiranja. Ipak, u Hrvatskoj postoji još svega nekoliko aktivnih žežnica a najveći broj ih se nalazi baš u Granicama.

Žežnica u Granicama


Šumska razglednicavlastelinstvo Podgorač svome nećaku, valpovačkom vlastelinu Rudolfu grofu Normanu za 100.000 zlatnih austrijskih kruna s pravom doživotnog uživanja. Grof Norman daruje podgoračko vlastelinstvo svojoj djeci i to polovinom svojem sinu Rudolfu Konstantinu a drugu polovinu kćerima Mariji – Ani pl. Berks te Mariji Veri grofi ci Csaky.

Ovakvo stanje vlasništva održalo se do 1941. godine kada su nakon proglašenja NDH šume vlastelinstva proglašene držav-nim šumama dok su ostale šume zadržale svoj prijašnji status.

Nakon II. svjetskog rata šume su nacionalizirane i stavljene pod društvenu upravu. Šume veleposjednika i dioničarskih dru-štava proglašene su šumama republičkog značaja s posebnom republičkom upravom do 1947. godine kada su stavljene pod upravu ŠG Papuk Osijek. Šume zemljišnih zajednica bile su pod lokalnom upravom, a 1947. godine proglašene su općenarod-nom imovinom i za njih su oformljena Kotarska šumarska po-duzeća.

U periodu do 1970. godine bilo je nekoliko promjena u upravljanju a te godine osniva se ŠPP Slavonska šuma Vinkovci u koje ulazi pet gospodarstava, među kojima i našičko. Od 1985. do 1991. područjem upravlja OOUR Krndija Našice, obračunska jedinica Našice koja djeluje u sklopu ROŠ Slavonska šuma Vin-kovci.

Formiranjem Hrvatskih šuma 1991. godine šumama gospo-dari šumarija Našice koja djeluje u sklopu UŠP Našice. Tijekom bivanja na snazi prethodne osnove, u razdoblju od 2005. do 2014. godine došlo je do povrata šuma i šumskih zemljišta biv-šim vlasnicima što je smanjilo površinu današnjeg gospodarenja za polovinu.

Unatoč tomu, našički šumari pokazuju kako se upornošću i radom može uspjeti u teškim uvjetima, samo je potrebno ulo-žiti puno truda i izaći iz područja šumarske „komfor-zone“. Kao rezultat toga, nedavno je zaposleno 4 nova radnika, što znači da će 4 obitelji manje iseliti iz ekonomski uništene Slavonije. Dokaz je to kako se unatoč svim lošim pokazateljima može i mora op-stati. ■

Klonska sjemenska plantaža hrasta kitnjaka

Zgrada rasadnika obnovljena je 2012. godine

Infrastruktura postoji, treba ju revitalizirati

Platforma za orezivanje grana


ZnanostNJEMAČKI ZNANSTVENI POKUS U ŠUMARIJI GOSPIĆ

Dokaz da su mješovite šume stabilnije

Njemačku pokrajinu Baden - Württemberg karakteriziraju kulture šuma, u kojima prevladava smreka. Zbog prevage četinjača i njihovih tamnozelenih iglica te šume nose naziv Schwartzwald, odnosno, u prijevodu crna šuma. Cilj je njemačkih šumara podići nove kulture u Schwartzwaldu, ali takve da su što sličnije prirod-nim šumama. Vezano s time vode se općepoznatom činjenicom da su mješovite šume stabilnije od čistih. Ukoliko njihov pokus koji provode u Njemačkoj i Hrvatskoj pokaže pozitivne rezultate to će i dokazati.

Tekst: Marija GlavašFoto: dr. sc. Mladen Ivanković

Međusobna kako stručna, tako i prijateljska suradnja hrvatskih i njemačkih šumarskih znanstvenika, na području genetike i oplemenjivanja započela je osamdesetih godina suradnjom dr. sc. Jose Gračana

i njemačkih kolega istraživanjima međunarodnih pokusa prove-nijencija obične bukve. U novije vrijeme važno je spomenuti bi-lateralni projekt Hrvatske i Njemačke (MZOŠ i DAAD-a) od 2013. godine kojima su provedeni, osnovani novi pokusi u Republici Hrvatskoj, a u čemu su sudjelovali i radnici, odnosno šumarski stručnjaci zaposleni u Hrvatskim šumama d.o.o. Suradnja se od-nosi na Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom i Institut šum-ske botanike i fiziologije drveća u Freiburgu te Institut za šumska istraživanja koji se kao i grad Freiburg nalazi na području pokraji-ne Baden – Württemberg.

U prvome projektu su provedena testiranja obične bukve (Fagus sylvatica, L.) raznih europskih provenijencija na stres

suše. U svojstvu voditelja u projektu je sudjelovao dr. sc. Mla-den Ivanković, predstojnik Zavoda za genetiku, oplemenjivanje šumskog drveća i sjemenarstvo u HŠI. Kao koordinatorica i or-ganizatorica projekta za Hrvatsku sudjelovala je dr. sc. Nevenka Ćelepirović voditeljica laboratorija za molekularno–genetička ispitivanja u HŠI. S njemačke strane rukovoditelji projekta bili su dr. sc. Aikaterini Dounavi i prof. dr. sc. Heinz Rennenberg.

Novi projekt također vodi prof. dr. sc. Heinz Rennenberg, a iniciran je od strane Vlade Republike Njemačke, financiran je iz fonda Waldklimafonds, od strane Državnog ministarstva pre-hrane i poljoprivrede, Državnog ministarstva okoliša, očuvanja prirode, građevine i nuklearne sigurnosti. U projekt su uključeni dr. sc. Ivanković koji je sudjelovao na pripremnim sastancima i predavanjima u Freiburgu i stručni suradnik dr. sc. Miran Lan-

Svemu su prethodile konzultacije


Znanost

šćak koji je aktivno sudjelovao u postavljanju pokusnih ploha u Schawrzwaldu i na području Uprave šuma Podružnice Gospić.

Njemački znanstvenici su u realizaciju pokusa krenuli od pretpostavke da biljke međusobno komuniciraju. Konkret-no, istraživanje se odnosi na komunikaciju putem korijenovih sustava s ciljem utvrđivanja postojanja prijenosa vode i time i hranjiva, iz jednog stabla u drugo. Pretpostavljaju da stablo koje zbog svoje fi zionomije korijena ima mogućnost opskrbe vodom s većih dubina pomaže stablu plićeg korijena. Riječ je o običnoj jeli (Abies alba, Mill.) koja ima žilu srčanicu, koja prodire duboko u tlo i o običnoj bukvi koja ima plitak korijenov sustav. Općeni-to, smatra se kako četinjače radije pohranjuju vodu, dok listače imaju drugu strategiju, odnosno tendenciju zauzimati mjesta bogatija vodom. Njemački znanstvenici pretpostavljaju da se prijenos vode iz jele u bukvu odvija na dubinama na kojima im korijenovi sustavi dolaze u doticaj. To se događa zahvaljuju-ći činjenici da jela tijekom noći otpušta višak vode koji je upila, odnosno asimilirala tijekom dana. Za proces je nužno je da se stabla ovih dviju vrsta nalaze dovoljno blizu. Pojava se smatra eko–fi ziološkim fenomenom, a u znanstvenom žargonu nazva-na je hidraulički uzgon (hydraulic lift).

U svrhu dokaza, osmišljen je pokus u kojem su postavljene tri pokusne plohe na trima lokacijama. Dvije lokacije odabrane su u Republici Njemačkoj na području Scwartzwalda, a jedna na području Republike Hrvatske. Hrvatska je odabrana kao južna granica areala u Europi gdje prirodno pridolaze mješovite šume bukve i jele. Ta lokacija pripada pod ingerenciju Uprave šuma Podružnice Gospić, točnije šumarije Gospić, a preklapa se s po-dručjem kojim upravlja Park prirode Velebit. Preciznije, nalazi se unutar gospodarske jedinice Jadovno – Jazbine.

Nakon konzultacija sa cjelokupnim projektnim timom odabrana je navedena lokacija u Gospodarskoj jedinici Jadovno - Jazbine. Razlog traženja takve lokacije leži u činjenici da je u obzir uzeta jedna vrlo važna stavka, a to su klimatske promjene. Naime, njemački znanstvenici očekuju da će u doglednome vre-

menu, kroz nekih 20 ili 30 godina, prosječne godišnje tempera-ture u Baden – Württembergu biti otprilike onolike kolike su u današnje vrijeme na području odabranih ploha na Velebitu. Tako su za pokusnu plohu, između Gospića i Karlobaga, s kopnene strane Velebita, pomno odabrane tri lokacije prema istim kriteri-jima po kojima je to prethodno učinjeno u Njemačkoj. Na jednoj se nalazi sastojina čiste bukve, na drugoj mješovita šuma bukve i jele, a na trećoj sama jela. Bitna stavka pri uspostavi ploha bio je broj stabala, a u obzir je dolazilo između 15 i 20 stabala i njihova međusobna blizina.

Kako bi se umjetno inducirali uvjeti suše, površine na kojima se nalaze ta stabla prekrili su uz pomoć najlonskih plahti. Pla-hte su uz pomoć drvenih kolaca podignuli na visinu od 1,5 m, a oko stabala ih pričvrstili gumama. Time su postigli da je površina odozgora potpuno nepropusna za tekućinu, tj. kišnicu. Strani-ce su ostavili nepokrivene kako bi omogućili slobodno strujanje zraka, odnosno kako ne bi došlo do zakuhavanja žive vegetacije ispod najlona. Istu su konstrukciju postavili na dvjema plohama u Njemačkoj, a površine su ostale tako pokrivene tijekom osam tjedana.

Temeljem podataka koje su prikupili od meteorologa iz me-teoroloških postaja u Schwartzwaldu njemački su znanstvenici izračunali prosječnu godišnju količinu padalina po m2. Sljedeći je korak bio stvoriti jednake uvjete obzirom na količinu vlage na pokusnim plohama u šumariji Gospić. U tu su svrhu uklonjeni najloni te se pristupilo zalijevanju površina identičnom količi-nom vode koliko kiše padne po m2 na plohama u Njemačkoj. Na-kon toga postupka uslijedilo je računanje koje je za cilj imalo po-kazati koliko je stablima potrebno vremena za asimilaciju vode nakon sušnog razdoblja. Nekoliko takvih ploha sa sadnicama, po istome principu čista jela, bukva i jela i čista bukva, postavljeno je u metalnim kontejnerima u laboratorijskim prostorijama u Freiburgu.

Cilj cjelokupnog postupka bio je dokazati da se bukva, koju njemački šumarski stručnjaci smatraju najvažnijom šumskom

Pokusna ploha u šumariji Gospić


Tekst/foto: Muamer Čehić, MA šum.

Zaštita šumaLAVINE

Djelovanje snježnih lavina na šume i šumske ekosustave – slučaj lavina Smrčevice

Kroz povijest, šume u našim uvjetima su rijetko bile ugrožene od lavina, kako zbog klime, tako i zbog prebornog gospodarenja ovim prirodnim boga-stvom. Ipak, ovo ne znači kako u budućnosti neće biti ili ne treba raditi na preventivnim zaštitnim mjerama u cilju sprječavanja ili ublažavanja djelo-vanja ovog štetnog i nepredvidivog abiotičkog čim-benika. Donosimo primjer iz susjedne Bosne i Her-cegovine gdje je zabilježen slučaj devastacije šume uslijed ove prirodne nepogode.

vrstom budućnosti, uspješnije razvija ako raste uz jelu. To je vrlo bitno kod planiranja uzgojnih zahvata, a obzirom na sve češću pojavu ekstrema koje donose klimatske promjene.

U svrhu laboratorijskih analiza sa svih su pokusnih plo-ha prikupljani uzorci korijenja i lišća u nekoliko navrata 2016. i 2017. godine. Prikupljani su nakon pupanja, a prije inducirane suše u travnju i pri završetku inducirane suše u srpnju. Uzorci prikupljeni u šumariji Gospić putovali su u laboratorij u Frei-burgu konzervirani metodom smrzavanja u tekućem dušiku. U laboratorijskim uvjetima su mjerene količine nitrata i količina vode pohranjene u uzorcima.

Na području šumarije Gospić su osim znanstvenika gosto-vali i njemački studenti dodiplomskih i prije doktorskih studija, a njihov je zadatak bio uzimati izvrtke i mjeriti starost stabala, mjeriti udaljenosti između stabala, udaljenosti od središta plohe te promjere i visine stabala.

Znanstvenici iz Freiburga očekuju da će nakon analize otkri-ti razlike u vrijednostima vode i nutrijenata između bukvi koje nemaju jele u neposrednom okruženju i bukvi koje se nalaze u neposrednoj blizini jela.

Znanstvenici iz HŠI iz Jastrebarskog i Instituta šumske bota-nike i fiziologije drveća iz Freiburga ovim putem žele zahvaliti djelatnicima UŠP Gospić i šumarije Gospić na ukazanoj podršci. Zajedno ističu kako su zahvaljujući tadašnjem upravitelju Mariju Stilinoviću koji danas obnaša funkciju rukovoditelja Komerci-jalnog odjela UŠP Gospić i revirniku Tomislavu Bariću imali na raspolaganju sve potrebno za nesmetan rad. Osim poznava-nja terena, bila im je osigurana pomoć oko neophodnog dijela provedbe istraživanja, a to su zalijevanje ploha, unajmljivanje penjača koji su sakupljali uzorke lišća, smještaja i pomoć oko prijevoda budući da revirnik Barić odlično govori njemački jezik.

Pokus će biti ponovljen 2018. godine, a potvrde li konačni rezultati pretpostavku, njemački će znanstvenici iz Instituta šumske botanike i fiziologije drveća dati službenu preporuku za šumarstvo Republike Njemačke o sadnji mješovitih šuma s ciljem stabilizacije bukve obzirom na ekstremne klimatske poja-ve uzrokovane klimatskim promjenama, kao što su režimi suše i vlaženja.

Pokaže li se pretpostavka da jela pomaže bukvi u opskrbi vodom i time i hranjivima točnom , bit će to nepobitan dokaz, ne samo da postoji komunikacija među stablima, nego i dokaz komunikacije među različitim vrstama drveća i ujedno važan i nepobitan dokaz da mješovite šume predstavljaju stabilniju za-jednicu nego čiste. ■

Pohrana uzoraka u tekućem dušiku

Lavinom smatramo rušenje velikih masa snijega na padi-nama jačih nagiba, a javljaju se posebno u slučajevima kada na stari, već zaleđeni snijeg padne značajna količina novog snijega. Nastajanje ove prirodne nepogode ovisi o

vrsti snijega, količini koja je pala, nagibu terena, temperaturnim oscilacijama i snazi vjetra, a lavinu može pokrenuti i čovjek ili životinja krećući se kritičnim terenima. Djelovanje snijega može biti suho ili vlažno. Suhe lavine javljaju se zimi, postižući velike brzine i ispred sebe stvaraju vjetar goleme rušilačke snage. Vlaž-ne lavine nastaju u proljeće kada počne otapanje snijega, a odli-kuje ih relativno visok sadržaj stjenovitog morenskog materijala (i drveća) pomiješanog sa snijegom.

U teoriji svaka padina koja ima nagib veći od 15° (stupnjeva ili 27 % nagiba) potencijalno nosi opasnost za nastajanje lavina. Najčešće se lavine pokreću na padinama između 35° i 45°(70 – 100 %). Na padinama blažim od 30°(58 %) takvi slučajevi su puno rjeđi, dok na padinama strmijim od 50°(120 %) snijeg najčešće “proklizava” te se rijetko sakupi dostatna Utjecaj lavi-na na šume i šumske ekosustave je u potpunosti negativan. Uzrokuje velike štete čije posljedice dugo traju i nikad se ili se teško saniraju. Navedeno se ogleda kroz uništavanje velikih po-vršina šuma i šumskog zemljišta, plodnog dijela tla te gubitku značajnih količina drvne mase i kvaliteta sortimenata. Za po-tvrdu navedenog poslužit ćemo se primjerom iz BiH u kojem je lavina uništila više od 11 ha šume. Naime, u veljači 2012. godine, nakon golemih snježnih padalina i temperaturnih oscilacija doš-lo je do pokretanja lavine i devastiranja dijela šume (Slika 1.). Sva


Zaštita šuma

drva masa izvaljena je i praktično „zgurana“ u donje dijelove. Sastojina u navedenom odjelu odnosno odsjeku1 po proizvod-nom tipu pripada subalpinskim šumama bukve pretežno na plitkim dolomitnim i vapnenačkim zemljištima (GK 1104). To su eutrofna plitika zemljišta male produktivnosti s povećanom opasnošću od vjetroizvala. Što se tiče strukture drvne mase na zahvaćenoj površini, riječ je o mlađoj sastojini tanjih stabala pr-snog promjera od 15 do 30 cm.

Navedena lavina je po dosta toga specifi čna i upozorava ko-liko su naizgled sigurni tereni zapravo kritični. Ukupna duljina od najviše kote terena (vododjelnice) do granice šume i početka lavine je 270 m, od čega je nagib na 140 m duljine(od vrha) ma-nji od 11 stupnjeva (20 %). Najveći nagib na ovom terenu iznosi 28° (53 %)ili u prosjeku 24°(44 %) što je za čak 10° (18 %) manje u odnosu na nagibe na kojima se lavine najčešće javljaju (Sli-ka 4.).Ipak ovdje je uzrok bila velika količina napadanog snijega (2 m visine) u kratkom vremenu i nanosi (5-7 m visine) koje je vjetar napuhao na granicu šume te izmjena temperatura u krat-kom vremenskom periodu.2 Lavina je na relativno maloj relaci-ji postigla veliku brzinu i ogromnu rušilačku moć, uništavajući šumu u duljini od gotovo 600 m (Slika 3.).

130 m

Širina 220 m

22.000 – 35.200 m3

595 m

600 m3

Tablica 1. Osnovne karakteristike lavine

Na osnovu kriterija za određivanja stupnja jačine lavine po njenom postanku određenu u većini europskih zakonodavnih sustava ova lavina je svrstana u srednju-veliku, oznake (3-4).

1

2 škog godišnjaka za 2012. g. koji

Šteta

Zapremina <10000 m3

ravninem

3

Tablica 2. Kriterij za određivanje vrste i jačine lavine

Neke se lavine mogu spriječiti, druge pak ne mogu. La-vine koje uzrokuju klimatske promjene nije moguće spriječiti. Jedna od mjera borbe protiv lavina koja se pokazala kao dobra je pošumljavanje ogoljelih površina i navedeno preborno gospo-darenje. Šuma i šumski ekoustav u planinskim područjima ima vrlo važnu ulogu u cilju sprečavanja nastanka lavina. U tom smi-slu gospodarenje šumama na spomenutim kritičnim područji-ma treba isključiti ili prilagoditi/izraditi poseban plan gospoda-renja s minimalnim intenzitetom sječa koji bi u biti trebale imati sanitarni karakter, uz podizanje i održavanje zaštitnih pojaseva i konstantni monitoring. Navedeno se najbolje postiže održa-vanjem prebornih šuma i prebornim sustavom gospodarenja nastalog u Švicarskoj, u zemlji koja je u velikoj mjeri ugrožena od lavina i gdje se korišteni sustav pokazao uspješnim.

Stanje prije lavine Stanje poslije lavine

Vertikalni profi l područja na kojem je nastala lavina

Djelovanje lavine na šume


PovijestMIKOLOŠKA TAKSONOMIJA KROZ POVIJEST

Elias Magnus Fries - Linné mikologije

Koncept taksonomije koji je dijelom preuzeo, a dijelom osmislio Elias Magnus Fries prihvaćen je još za njegova života, a doživio je i svoja tiskana izdanja popraćena ilustracijama i kolekcijama suhih primjeraka. Imao je pomoć i podršku zajednica i studenata koji su širili njegove ideje o taksonomiji nakon što je premi-nuo. Njegov je rad bio prihvaćen u zajednicama botaničara i mikologa.

Tekst: Marija GlavašFoto: arhiva

Izum tiskarskog stroja 1450. godine obilježio je razdoblje ve-likog zanimanja za biljke. Prirodnjaci su počeli naveliko opisi-vati, sakupljati i ilustrirati biljke, ali i mnoge gljive. Korisno je spomenuti najvažnije među njima.Charles de’lEscluse (1526. - 1609. god.) poznatiji kao Clusius

bio je flamanski botaničar rodom iz Arrasa na sjeveru Francuske. Botaniku je ozbiljno počeo proučavati na univerzitetu u Mont-pellieru, a napredovao je do profersora u Leydonu. Smatra se da je slovio za jednog od najutjecajnijih hortikulturista 16. st. Zna-čajan je po tome što je napisao prvu monografiju o gljivama koju je nazvao Rariorium Plantarum Historia i kasnije dodatak od 28 stranica Fungorumin Pannoniis Observatorum Brevis Historia. Rariorum je tiskana u dva toma, pored podataka o španjolskoj i austrijskoj flori sadrži pionirsku mikološku studiju središnje Europe.

Švicarski botaničar Gaspard Bauhin napisao je djelo Pinax Theatri Botanici (1632. god.) koje sadrži gotovo 100 vrsta gljiva. Pripadaju porodicama Agaricaceae, Boletaceae, Clavaricaceae, Auriculariaceae, Lycoperdaceae, Phallaceae i Pezizaceae. Njegov rad se smatra prethodnicom Linnéove binarne nomenklature.

Johannes Franciocus van Sterbeck (1630. - 1693. god.) na-pisao je djelo Theatrum Fungorum na nizozemskom u kojem već na početku studije osobitu važnost pridaje gljivama, odno-sno identifikaciji jestivih obzirom na sličnosti i razlike s otrovnim gljivama.

Robert Hook istraživao je gljive i zatim ih opisao i ilustrirao u djelu Micrographia iz 1667. god. Pažljivo je proučio vrste rodova Phragmidium i Mucor.

Joseph P. de Tournefort napisao je djelo Element de Bota-nique (1694. god.) u kojem je gljive podijelio na šest grupa. Uključivale su stapčare iz rodova Boletus, Clathrus, Morchella, Phallus, Agaricus, Auricularia i Lycoperdon i dr.

Velikim mikologom u povijesti smatra se vodeći botani-čar Toskane Pietro Antonio Micheli, poznat i kao Micheli (1697. - 1737. god.). Njegov najpoznatiji rad objavljen 1729. god. na la-tinskom naziva se Nova Plantarum Genera. Imenovao je rodove Mucor, Aspergillus, Tuber, Polyporus, Geaster, Lycoperdon i dr., a nazivi su i danas na snazi. Njegov rad je značajan je zbog siste-matske podjele po ključevima na rodove i vrste te iznimno toč-nih i preciznih ilustracija. Bio je prvi mikolog koji je prepoznao cistide (sterilne stanice) i uveo podjelu prema izgledu sporangi-ja, na gljive s listićima, gljive s askosporama, tartufe i lišajeve. Bio je prva osoba koja je uzgojila plijesan, na način da je spore gljiva

rodova Mucor, Botrytis i Aspergillus unio u svježe plodove dinje, dunje i kruške.

Linnéova (1707. - 1778. god.) Species Plantarum ne sadrži puno podataka o gljivama, ali je važan doprinos u mikološkoj taksonomiji zbog razvrstavanja gljiva prema binarnoj nomen-klaturi i dodjeli latinskih naziva. Njegova nomenklatura počinje od porodice Myxomyceta i lišajeva. Razdoblje obilježava početak kolekcioniranja i opisivanja gljiva.

Od vremena Linnéa nije bilo puno pomaka u taksonomiji sve do pojave Christiaana Hendrika Persoona (1761. - 1836. god.) rođenog u Južnoafričkoj Republici, koji se smatra jednim od osnivača moderne taksonomije gljiva. Školovao se u Njemačkoj i Nizozemskoj. U Pariz se doselio 1851. godine i tamo proživio ostatak života. Proširio je Linnéovumikološku taksonomiju, anje-govo prvo djelo o gljivama iz 1801. godine nosi naziv Synopsis methodica fungorum. Njegov rad u mikologiji smatra se pionir-skim jer je udario temelje nomenklaturi redova the Uredinales, Ustilaginales i Gasteromycetes. Podijelio je gljive na dva razreda,

Elias Magnus Fries


Povijestšest redova i 71 rod i zapravo stvorio prvu doista upotrebljivu klasifikaciju gljiva. Objavio je i druga značajna djela. Opisao je brojne poliporne vrste srednje Europe, većinom iz vlastite ko-lekcije, a posjedovao je i nekoliko kolekcija tropskih vrsta koje je načinio francuski botaničar Charles Gaudichaud – Beaupré. Te su gljive prve tropske poliporne gljive ikada opisane.

Elias Magnus Fries (rođen 1794. u Femsjöu, preminuo 1878. god. u Uppsali) švedski je mikolog i botaničar kojega na-zivaju Linnéommikologije i ocem sistematske mikologije. Nje-gova je ostavština utjelovljena u djelu Systema Mycologicum pisanom u razdoblju od 1821. i 1832. godine i objavljenom u tri toma. Treći dio stvarao je u Lundu gdje je studirao i gdje je opisivao i sakupljao gljive. Tomovi uključuju sve gljive koje su bile poznate u to vrijeme i čine osnovu današnjeg mikološkog kla-sifikacijskog sustava. Od brojnih drugih djela značajna su Elen-chus fungorum (1828. god.), knjiga u dva toma Monographia hymenomycetum Sueciae(1857. i 1863. god.) i Hymenomyce-tes Europaei (1874. god.). Fries je razvrstao gljive na način da se njegov sustav smatra početnom točkom nomenklature svih vrsta gljiva, osim onih koje su bile uključene u djela Linnéa i Per-soona. Osobito je značajna zbog klasifikacije tada najbrojnijeg razreda gljiva Hymenomycetes, ali i svih drugih obrađenih gljiva. Zapravo, Systema predstavlja osnovu današnjeg klasifikacijskog sustava i jednu od najvažnijih knjiga u mikološkoj sistematici, a stvarana je prije korištenja mikroskopa. Kao najvažnije takso-nomske karakteristike koristio je boju otiska spora i bio prvi koji je uveo tu metodu i raspored himenofora (pore, listići, zubi i dr.). Gljive je podijelio u četiri razreda: Coniomycetes, Hyphomyce-tes, Gastromycetes i Hymenomycetes.

Smatra se jednim od najvećih mikologa uopće pa mu va-lja posvetiti više pažnje. Školovao se u gradu u Växjö pokrajini Småland na jugu Švedske koja je bogata gljivama i danas. Za školskih izleta upoznao se sa sakupljanjem gljiva i to je kasnije i sam prakticirao. Friesove rane zbirke danas se smatraju manjka-vima, ali treba sagledati da za razliku od izrade herbarija gdje je dosta jednostavno osušiti svježu biljku, gljive nije bilo lako kon-zervirati. U stvaranju Friesove zbirke sudjelovalo je više osoba, neke su mu donosile, a neke slale gljive. Zbirka se čuva u Muzeju

evolucije koji se nalazi u sklopu Univerziteta u Upsali, a procije-njena je na više od 8.000 vrsta. Nema zabilježenih točnih mjesta gdje su prikupljene, ali je poznato da većina potječe iz Europe (5221), dio je ubran na tlu Sjeverne Amerike (1038), dio na tlu Azije (392), a dio je dopremljen iz Južne Amerike (184) među kojima dobar dio iz Surinama, a koje je Fries evidentirao kao ex herb. Schweinitz. Sam Fries sakupio je 1308 vrsta gljiva.

On je razvio i sustav klasifikacije lišajeva baziran na ka-rakteristikama plodnih tijela, a prezentirao ga je u djelu Liche-nographia Europea Reformata iz 1831. godine. Prvi je razdvojio lišajeve s vanjskim pokrovom na plodnom tijelu od onih bez. U svakom slučaju, u povijest znanosti upisao se kao osoba koja je proširila saznanja o gljivama, lišajevima i mahovinama. Rad na sistematizaciji gljiva započeo je s nepune 22 godine života, a njegov sveukupni rad smatra se doprinosom proširenim i toč-nim opisima vrsta temeljenim na morfologiji i razvoju. Na mje-sto demonstratora botanike na Univerzitetu u Lundu postavljen je 1828. godine, a 1834. godine bio je pozvan na Univerzitet u gradu Uppsali na čelno mjesto. Znanstvenici i danas naglašava-ju njegovu mudrost i jednostavnost.

U vrijeme kada je Fries djelovao u Švedskoj, u SAD-u je dje-lovao Lewis David Schweinitz (1780. - 1834. god.). Smatra se jednim od pionira mikologije, a nazivali su ga ocem američke mikologije. Sakupio je oko 4.000 vrsta u saveznim državama Sjeverna Karolina i Pensilvanija. U to vrijeme je kao nove opisao oko 1.200 gljiva u djelu Synopsis Fungorum Caroline Superioris, a koje je izdano 1822. godine.

Od posebnog je značaja da sistematiku gljiva koju je uteme-ljio Fries uvažavaju i drugi znanstvenici i suvremene sistematike. Christiaan Hendrik Persoon

Friesova Systema Mycologicum


Ljekovito biljePITOMI KESTEN LIJEČI DIŠNE PUTOVE I DIJAREJU

Dobro poznata poslastica i manje poznati lijek

Stari Grci i Rimljani su rasprostranili pitomi kesten, lat. Castanea sativa, iz Male Azije po mediteranskim zemljama i dalje, po čitavoj Europi. Svoj današnji areal dostigao je još prije 1.000 godina. Prehrambena vrijednost plodova odavno je poznata, a kod nas je odigrao važnu ulogu u vrijeme Drugoga svjetskog rata, osobito na Kordunu i Banovini. Priređuju se na razne načine o čemu su napisane knjige i brojne upute, a održavaju se i poznate kestenijade.

Tekst: Marija Glavaš ■ Foto: Marija Glavaš

Manje su poznata ljekovita svojstva kestena. O tome je pisao još starogrčki liječnik Teofrast. U zapisima engleskog botaničara, travara, liječnika i astrologa iz 17. st. Nicholasa Culpepera stoji kako će unutarnja

pokožica pitomoga kestena zaustaviti svako istjecanje i kako su sušeni i usitnjeni listovi pomiješani s medom izvrsno sredstvo protiv jakoga kašlja i krvavoga ispljuvka.

Opis: listopadno je stablo velike i guste krošnje koje dosegne 35 m u visinu. Korijenov sustav odlikuje se žilom srčanicom. Li-šće je duguljasto, kopljasto, ušiljenog vrha i nazubljenih rubova, dužine 25 cm. Cvjetovi su smješteni u uspravnim resama. Muški s velikim brojem žutih prašnika i smješteni na vrhu, a pri njihovoj osnovi i zelene su boje. Cvjeta u lipnju, znatno poslije listanja. Plodovi (kesteni) pojedinačni ili ih ima malo, po dva ili tri u plod-nim ljuskama koje su prekrivene bodljama.

Rasprostiranje i stanište: porijeklom je iz Male Azije, a udomaćen je u mnogim mediteranskim zemljama. Kod nas zauzima velike površine na Banovini, Kordunu, Istri, Cresu, Med-vednici i gorju sjeverozapadne Hrvatske dok se na Krku nalaze pojedinačna stabla. Prevladava u vidu panjača.

Dolazi na kiselim tlima u kojima nema više od 8 % vapna, osjetljiv je na mrazove i vjetar. Postoji velik broj kultivara pitomo-

ga kestena među kojima se ističu maroni. Kao medonosna biljka spada u naše najvrjednije vrste.

Kemijski sastav: plodovi sadrže oko 44 % škroba, dosta slu-zi, bjelančevina, masti, ulja i šećera, vitamine B1, B2, P1 i C te kal-cij, željezo, kalij, i natrij. Drvo, kora i kupole sadrže dosta tanina, a listovi fl avonoide, tanine i vitamin C.

Ljekoviti dijelovi i upotreba: u ljekovite svrhe koriste se listovi, cvjetne rese, drvo debla i grana, kora i plodovi.

Lišće, usitnjeno drvo, plodne ljuske i kora su zbog sadržaja tanina korisni u slučaju dijareje ili krvarenja i dr. Lišće (čaj, uva-rak, kupelji) se može koristiti protiv reumatizma, ublažavanja boli u donjem dijelu leđa i opuštanje ukočenih mišića i zglobova, upale grla, astme, protiv kašlja i dizenterije, jer tanini djeluju kao bakteriostatici, sedativi i ekspektoransi i imaju moć zaustaviti dijareju.

U slučaju respiratornih bolesti koristi se infuzija kestenovog drva jer sadrži spoj koji ublažava i liječi kašalj, smanjuje upalu bronha i pomaže izbaciti višak sekreta. U tu svrhu pripravlja se i infuzija od suhoga lišća.

Pitomi kesten je idealan za tretiranje astme jer ublažava ka-šalj i opušta pluća i tu se također upotrebljava infuzija. Plodovi su zbog bogatog kemijskog sastava korisni u slučaju oslabljenog organizma, osobito djeci, rekonvalescentima i starim osobama. Iz plodova se može dobiti ulje koje se koristi u medicini.

Cvjetne rese u obliku uvarka ili sjedećih kupelji djeluju protiv dijareje kod ljudi i životinja. Infuzija ili vodica od lišća koristi se kod liječenja dišnih organa (grgljanje), upale zubnoga mesa, či-reva u ustima, osobito rak – rana, njege kože, zarašćivanja rana i zaštite istih od infekcija.

Za otklanjanje neugodnog mirisa nogu radi se uvarak od šake sušenog lišća i kore. Od ljusaka i lišća spravlja se šampon koji je osobito pogodan za osobe svijetle kose kojoj daje jačinu i zlatni odsjaj.

Kontraindikacije: tanini su u određenim količinama toksič-ni pa mogu uzrokovati iritaciju želuca kod osjetljivih osoba. Evi-dentirano je da podiže razinu želučane kiseline i kao takav nije pogodan za osobe koje pate od žgaravice, čireva na želucu i sl. stanja. ■

plodovi u plodnoj ljusci


Stručne ekskurzijeEKSKURZIJA HŠD-A, OGRANKA GOSPIĆ U JUŽNU DALMACIJU

Tekst/foto: Mandica Dasović

Članovi HŠD-a Ogranka Gospić, svake godine posjete jedan od naših Nacionalnih parkova. Ove godine izbor je pao na NP Mljet. Na putu prema poluotoku Pelješcu i trajektnoj luci Prapratno zastali smo kako bi obišli ar-

boretum Trsteno. Ime potječe od hrvatske riječi trstika koja raste na tom području zbog obilja vode. U samom mjestu, ne može se proći, a ne vidjeti dvije gigantske platane (Platanus orientalis), starosti preko 400 godina i najveće te vrste u Europi.

Nakon obaveznog fotografiranja krivudavom cestom spusti-li smo se do samog Arboretuma Trsteno, najstarijeg spomenika vrtne arhitekture u Hrvatskoj. Osnovan je 1498. godine na posje-du dubrovačke plemićke obitelji Gučetić-Gozze.

Prostire se na 28,5 hektara te posjeduje zbirku sa više od 400 vrsta drveća, grmlja, trajnica i jednogodišnjih biljaka. Podijeljen je u nekoliko različitih cjelina: povijesni maslinik, prirodnu vege-taciju šume hrasta medunca, alepskog bora i čempresa, vege-

Mljetski vatrogasci požar gase prema pravilima šumarske struke

Danas na Mljetu za gašenje požara u šumi i na šumskim površinama zadužena je Javna vatrogasna postroj-ba općine Mljet ali tu su i zaposlenici Nacionalnog parka Mljet, listom članovi DVD-a, ostali članovi DVD-a i ostali radno sposobni stanovnici Mljeta, a i značajan broj posjetitelja. Većina članova JVP-a su bivši zapo-slenici Nacionalnog parka koji je NP doškolovao za profesionalne vatrogasce. Požari se gase po pravilima šumarske struke, koriste se pred vatre i kontra vatre.

Platane u Trstenu


taciju makije i priobalnih stijena, a svojom ljepotom posebno se ističe povijesni renesansni perivoj s ljetnikovcem.

Na prostoru oko ljetnikovca na terasastom dijelu rastu broj-ne vrste stabala eukaliptusa, lovora, palmi, kaktusa ali i veliki broj egzotičnih vrsta drveća čije su sadnice donosili pomorci sa svojih dalekih putovanja. Posebnost arboretuma je barokna fontana iz 1736. godine, nazvana po rimskom bogu Neptunu. Arboretum Trsteno zaštićen je od 27. listopada 1962. godine.

Na žalost i u njemu su vidljive posljedice Domovinskog rata i okupacije ovog prostora. Arboretum je uvelike devastiran ali ulažu se veliki napori kako bi mu se vratio nekadašnji sjaj, ipak je to jedini arboretum na hrvatskoj jadranskoj obali i najstariji hrvatski spomenik vrtne arhitekture.

(slike 3 i 4)Drugi dan boravka na jugu Lijepe Naše bio je posvećen

glavnom razlogu dolaska, a to je posjet Nacionalnom parku Mljet, koji je osnovan 11. studenog 1960. godine. Razlozi za pro-glašenje su bili: očuvanost i ljepota mediteranskih šuma, zani-mljivo more i podmorje te kulturno – povijesni spomenici.

Članove HŠD-a Ogranka Gospić na Mljetu je dočekao i kroz park proveo kolega Jakov Nodilo, zaposlenik parka. Istinski zaljubljenik svog otoka i poznavatelj njegove zanimljive povijesti na sebi svojstven način, približio nam je život ljudi na otoku, nje-govu kulturnu baštinu, znamenitost, a posebno njegove me-diteranske šume koje su se ukazale u svojoj punoj ljepoti dok smo se vozili brodom po Velikom jezeru. Govoreći o šumama na Mljetu, istaknuo je:

- Mljet je pučinski otok i stanovništvo je odavna bilo svjesno da mora pomoći samo sebi jer je svaka pomoć s kopna nesigur-na i treba vremena da stigne.

Tako je sada, a možemo samo zamisliti kako je moglo biti u davna vremena.

Zbog toga su donesena nedvosmislena pravila ponašanja poštivanje kojih je garantiralo kakvu takvu sigurnost. Pravilno korištenje bogatstva koje je nudila šuma omogućavalo je Mlje-ćanima preživljavanje i kad podbaci ljetina. Šuma je davala drvo za gradnju kuća i plovila, dijelove alatki i ogrjev, stelju za stoku, kolje…

Mljetski statut iz 1345. godine je kroz samo 72 članka regulirao cjelokupni ži-vot na otoku pa tako i gospodarenje šu-mom. Sve potrebno iz šume mogli ste dobiti za neznatnu nadoknadu nakon što ste podnijeli zamolbu.

Prekršitelji su kažnjavani vrlo visokim novčanim kaznama i javnim sramoće-njem, a za sječu samo jednog stabla mo-gla se izgubiti glava. Kroz cijelu prošlost šumama je upravljala stručna osoba. Sve su to razlozi zbog kojih su Mljećani čuvali i sačuvali šumu. Čuvaju je i sad.

Za ovu ljepotu najzaslužnije je sta-novništvo, oni koji su ovdje cijelu godinu, - rekao je Nodilo

Na pitanja o šumskim požarima, kao neiscrpnoj ovogodišnjoj temi, njihovoj učestalosti na otoku, načinu borbe protiv vatrene stihije te njegovom višegodiš-njem iskustvu s požarima odgovorio je:

- Na Mljetu se kaže da se požar gasi prvi sat ili drugi tjedan. Gašenje požara je oduvijek bilo pitanje časti, nisu potrebni ni-kakvi pozivi, svi sposobni idu gasiti. Uvijek se znalo tko zapovi-jeda gašenjem. Za to su bili zaduženi najstručniji i najiskusniji. Šumarska struka je bila ona koja je prednjačila. Preko dvadeset godina sam bio zapovjednik kod gašenja šumskih požara na Mljetu, bilo je svega, hodalo se ponekad po rubu vrata sudnice ali nikad se nije dozvolilo da požar poprimi katastrofalne raz-mjere i što je najvažnije bila bi tu pokoja ogrebotina ali nikad ozljeda, - istaknuo je Nodilo

Danas na Mljetu za gašenje požara u šumi i na šumskim površinama zadužena je Javna vatrogasna postrojba općine Mljet ali tu su i zaposlenici Nacionalnog parka Mljet, listom čla-novi DVD-a, ostali članovi DVD-a i ostali radno sposobni stanov-nici Mljeta, a i značajan broj posjetitelja. Većina članova JVP su bivši zaposlenici Nacionalnog parka koji je NP doškolovao za profesionalne vatrogasce. Požari se gase po pravilima šumarske struke, koriste se pred vatre i kontra vatre.

Neptunova fontana u arboretumu

Obilazak NP Mljet s kolegom Nodilom


Stručne ekskurzijeTekst/foto: Marija Glavaš

Na Mljetu su česte promjene smjera vjetra pa se kod gašenja posebna pozornost posvećuje osiguranju stražnje strane i boko-va požara. Stalno se ima na umu da je šuma živo biće, a površina šume i šumskog zemljišta suma mikrolokacija.

Ovog ljeta smo u kolovozu imali dva požara, oba u borovoj šumi, oba u noćnim satima, oba za vrijeme jake bure. Brzina, zalaganje i znanje su presudili da su ugašeni tijekom noći, bez pomoći sa strane, samo ljudstvom i tehnikom na Mljetu.

Preventiva je najvažnija, čini se sve da do požara ne dođe.Stalna promidžba, naročito kod djece i kod posjetitelja re-

zultirala je da je na Mljetu munja uzrok preko 95 % svih požara, a ostatak krajnji nemar poput lošeg održavanja elektrovodova, pirotehnička sredstva za zabavu i spaljivanje korova.

Pravilan raspored protupožar-nih prometnica i njihovo održa-vanje, svrsishodna protupožarna sredstva, obučeno i motivirano ljudstvo, kvalitetno promatranje i dojava garancija su djelotvorne protupožarne zaštite šuma.

I ono najvažnije, o šumi i šum-skom zemljištu bilo kojeg stupnja zaštite mora se skrbiti i o svim ak-tivnostima odlučujuću riječ imati šumarska struka.

Nepojmljivo je da u stožeri-ma kod gašenja šumskih požara nema šumara. Ukoliko želimo biti gospoda šumari onda se moramo tako i ponašati, poštivati struku i sebe pa će nas i drugi poštivati.

U izuzetno ugodnoj atmos-feri i šetnji kroz Nacionalni park naš dragi domaćin upoznao nas

je sa morem i podmorjem Nacionalnog parka, a među najznačajnijim tu su Malo i Veliko jezero, zapravo dva morem potopljena zaljeva, uskim kanalima povezani s otvorenim morem.

Malo jezero ima površinu od 24 ha, a duboko je 29 me-tara, a Veliko jezero ima povr-šinu od 145 ha, a duboko je 46 metara.

Jezera su dobro očuvana, bogata su ribom, rakovima i školjkašima i zaštićena od izlova.

U Velikom jezeru se nalazi otočić Sveta Marija sa crkvom i samostanom iz 12. stoljeća.

Morski dio krasi i 20 otoči-ća i hridi.

Na vrlo interesantan i za-nimljiv način kolega Nodilo

govorio je o povijesti otoka koju već duži niz godina iscrpno pro-učava. Istaknuo je da je Mljet bio vrlo zanimljiv u povijesti zbog blagodati koje je nudila šuma (drvo, med, divljač), imao je naj-sigurniju luku na Jadranu (Polače) s nepresušnim izvorom pitke vode, Mljetski kanal je bio najvažniji plovni put za Sjeverni Jadran pa imamo ostatke naseobina kroz povijest.

Nakon iznimno ugodno i poučno provedenog vremena na Mljetu, šumari iz Like zahvalili su se svom domaćinu i kolegi Ja-kovu Nodilu te krenuli prema Sobri na trajekt za Pelješac.

Vozeći se otokom Pelješcem do Orebića pogled su privukle opožarene šumske površine te posljedice po šumu i šumsko ze-mljište koje su izrazito vidljive. ■

Samostan na otoku sv. Marije

NP Mljet


ZanimljivostiTekst/foto: Ivan LimićPOHUTUKAWA

Novozelandsko božićno drvo

Metrosideros excelsa Sol. ex Gaertn., Novozelandsko božićno drvo ili Pohutukawa, endem Novog Zelanda, kroz povijest je dobivao mnoga imena okarakterizirana njegovim izgledom. Karakteristični habitus, crveno zračno korijenje i žarko crveni cvjetovi zasigurno neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Zbog svog turističkog, kulturološkog i ekološkog značaja simbol je Novog Zelanda. Prije 25 godina zbog negativnog antropoge-nog utjecaja opstanak ove iznimne vrste bio je upitan, sve dok se zahvaljujući projektu “Crimson Trust” nije povećala mogućnost njegovog opstanka. Uz poštovanje i zaštitu koju zaslužuje zasigurno će još dugo ostavljati bez daha svakog tko se zatekne u njegovom prisustvu.

Rod Metrosideros iz porodice Myrtaceae sa svojih 60 vr-sta je najrasprostranjeniji rod na području Tihog oceana. Samo podrijetlo roda nije u potpunosti razjašnjeno zbog više nalazišta: pronađeni su fosili plodova i cvjetova u se-

dimentima na Novom Zelandu, kao i na području Tasmanije u Australiji. Dok se na Novom Zelandu nalazi 12 endemičnih vrsta, u Australiji nije zabilježena niti jedna živuća vrsta. Pitanje podri-jetla roda Metrosideros već godinama intrigira brojne svjetske paleobotaničare.

Metrosideros excelsa Sol. ex Gaertn. vrsta je koja unatoč brojnim drugim endemskim vrstama na Novom Zelandu zasi-gurno plijeni pozornost. Može se pohvaliti različitim nazivima i simbolima kroz povijest, pa tako grčki naziv “Metrosideros” znači željezno drvo koje je dobilo naziv po zračnom korijenju nalik kovanom željezu. Doseljenici su koristili naziv Novozeland-sko božićno drvo zbog vremena cvatnje u prosincu i siječnju za vrijeme kojeg kršćani slave Božić. Naime, tada je na južnoj he-misferi ljeto. Tradicija ukrašavanja kuća u Božićno vrijeme s cr-

venim cvjetovima se održala do danas. Pohutukawa je najstariji naziv nastao u Maorskoj mitologiji. Legenda govori o mladom Maorskom ratniku koji je tražeći pomoć na nebu da osveti očevu smrt pao na zemlju, a crvene latice su predstavljale krv mladog ratnika.

Novozelandsko božićno drvo raste na samim rubnim dijelo-vima kamenih obala Sjevernog otoka Novog Zelanda. Evolucijski se vrsta toliko prilagodila ekstremnim uvjetima da njezin život-ni vijek može premašiti 1000 godina. Čvrstoća debla i zračno korijenje koje se spušta na tlo i zakorjenjuje održava stabilnost stabla i omogućava njegov rast na kamenim strmim obalama. Sjemenka je lagana pa je moguć transport anemohorijom i hi-drohorijom. Poznato je da sjeme ima mogućnost klijanja i na-kon što je 30 dana boravilo u slanoj vodi, kao i mogućnost pre-življavanja na temperaturama smrzavanja.

Zbog svog zanimljivog habitusa, crvenog visećeg ko-rijenja te predivnih vatreno crvenih cvjetova Novozelandsko božićno drvo je zasigurno “medijska zvijezda” Novog Zelanda.

Cvjetovi Novozelandskog božićnog drva u blizini glavnog grada Wellingtona


Zanimljivosti

Dokumentarni filmovi, fotografije plaža, razglednice i brošure ne mogu proći bez ove oku ugodne vrste. Crveni cvjetovi cvje-taju jednom u nekoliko godina zbog prilagodbe drva na veći po-stotak oborina. Poznato je da se na pojedinim stablima vrijeme cvjetanja razlikuje ovisno o položaju grane što daje još jedan specifičan izgled ove vrste. Cvjetovi privlače raznolike vrste inse-kata kao i ugrožene vrste ptica tui i bellbird.

Jedna od najpoznatijih jedinki je stablo koje raste na samom vrhu Sjevernog otoka na liticama Cape Reinga. Procjenjuje se da je njegova starost oko 800 godina, te se po Maorskoj legendi smatra kao mjesto najvišeg duhovnog značenja na Novom Ze-landu. Na ovom mjestu po Maorskom vjerovanju duhovi umrlih putuju vjetrovima uz obalu do drevnog stabla, te se po njego-vom korijenu spuštaju u more. Duhovi zatim putuju do otočja Triju kraljeva na kojem je njihov zadnji oproštaj od ovozemalj-skog svijeta.

Nalazište najvećeg primjerka ove vrste nalazi se u mjestu Te Arara na istočnoj obali Sjevernog otoka. Visina iznosi 20 metara, širina krošnje preko 40 metara, a njegova se starost procjenjuje oko 350 godina.

Unatoč velikom kulturološkom, ekološkom i turistič-kom značaju populacija Novozelandskog božićnog drva se dra-stično smanjila prije 25 godina. Razlog je smanjenje njegovog prirodnog staništa za oko 90 %. Zbog korištenja vatre u svrhu čišćenja okoliša zbog stvaranja pašnjaka, te velike osjetljivosti,

kako mladih tako i starijih jedinki na požare, došlo je do drastič-nog smanjenja populacije.

Zbog karakterističnog korijenovog sustava dolazi do velikog broja oštećenja od strane vozila i stoke. Drvo se koristi kao ogrjev-ni materijal zbog svoje visoke kalorijske vrijednosti, što svakako ne pridonosi zaštiti vrste. Životinjska vrsta koja ima ekstremno negativan utjecaj na ovu biljnu vrstu je oposum. Kao alohtona invazivna vrsta uvezena iz Australije stvara velike probleme flori i fauni Novog Zelanda. Oposum se hrani gotovo svim dijelovima stabla (mladim i starim listovima, cvjetovima, plodovima, izboj-cima). Prilikom odabira stabla za hranjenje oposum ostaje na njemu sve dok ga potpuno ne ogoli te na taj način usmrti jedin-ku. Križanjem s ostalim vrstama iz roda Metrosideros ugrožava se čistoća gena što može nepovratno ostaviti znatne posljedice.

Projekt “Crimson Trust” zaživio je 1990. Godine, a cilj mu je bio očuvanje Novozelandskog božićnog drva te drugih ugrože-nih novozelandskih vrsta. Zahvaljujući ovom projektu zasađeno je preko 300.000 ugroženih vrsta drveća diljem zemlje. Na taj način povećala se mogućnost opstanka ugrožene flore Novog Zelanda.

Vrsta koja Novi Zeland boji u crveno ruho te Božić na “kraju svijeta” čini još posebnijim, vrsta koja ima toliki značaj za Maor-sku kulturu, kao i za pojedine životinjske vrste, uz poštovanje i zaštitu koju zaslužuje zasigurno će još dugo ostavljati bez daha svakog tko se zatekne u njenom prisustvu. ■

Zračno korijenje crvene boje u Cornwall parku Stablo na liticama Cathedral coast prilagođeno nepovoljnim uvjetima

Stablo uz samu obalu Tihog oceana na području “Cathedral coast” Program zaštite ugrožene flore Novog Zelanda (Registar drveća)

42 HRVATSKE ŠUME BROJ 252 | PROSINAC 2017.42 HRVATSKE ŠUME BROJ 252 | PROSINAC 2017.

DJEČJI KUTAK

DV „GUSTAV KRKLEC” KrapinaOdgojiteljice: Zorka Klobučar i Božena ŠimunićNacrtala: Ema Škrobot , 5,6 god. Komentar: „Sretna sam što će moju sobu ukrašavati bor sa ukrasima iz moje mašte. Zato volim Božić.“

DV “VEDRI DANI”, ZagrebOdgojiteljice: Iva Antolović Golenja i Ivana Cvitković LisjakNacrtala: Nela Smoljanović, 6,2 god.Komentar: “Veselim se Božiću i poklonima i kićenju bora. I ja želim slatkiše na boru.”

U SOBU JE UŠAO MALI BORU sobu je ušao borPssst!Misle da ne znam,Ali ja znam sve:Bor će se uspraviti kao da raste do zvijezda.Na njega će se popeti medoI tri mala zecaI jedna vjeverica.Na granama će biti mnogo kuglica i slatkiša,Kao da tamo tobože rastu.Po njemu će pasti bijeli pamučni snijeg.Kao po velikim borovima u šumi,I na jednom će zasjati mnogo malih zvijezdaNa granama……I ja vas pitam,Vas odrasle i ozbiljne,Koji to bor još može?

DV „POTOČIĆ” Rakov PotokOdgojiteljice: Nikolina Makarun i Gordana LawanyaNacrtala: Ema Petravić, 6,7god. Komentar: “Mama i Tata ce pustiti zečeve pod bor da se malo ugriju i darovat ćemo im medvjedića da se malo ugriju”

DV ZAPRUĐEOdgojiteljice: Vesna Štefančić i Dubravka OrešićNacrtala: Helena Basić,5.10 godKomentar: Alegra Barbarić 5, 5 g “ To je neobičan bor jer je okićen, raste u šumi, a kitimo ga u kući za Božić”

HRVATSKE ŠUME BROJ 252 | PROSINAC 2017. 43HRVATSKE ŠUME BROJ 252 | PROSINAC 2017. 43

DV PLOČEOdgojiteljice: Snježana Merdžan i Zagorka Radonić BurićNacrtala: Marija Marinović, 6,5 godinaKomentar: “ Jako volim Božić, a najviše me veseli kićenje bora i stavljanje svjetlećih zvjezdica.”

DV BAJKAOdgojiteljice: Martina Podgorski i Tihana ZamanNacrtala: Maša Čulubrk 4 g. 8 mj.Klara Domjanić 6 g.Rafaela Gabrić 5 g. 10 mj.

DV JOSIPDOLOdgojiteljice: Marica Ševrović i Biserka PavkovićNacrtao: Marina Bićanić 6,6god.Komentar: Toni Belančić 5,6god “Pa u sobu ulazi božićni bor”.

DV „ZLATNA RIBICA” KostrenaOdgojiteljice: Tina Jagičić i Andrea KovačNacrtala: Lea Margan, 6.god.Komentar: „Snježni zeko ukrasio je čarobni bor.“

DV „MASLAČAK” Krapinske TopliceOdgojiteljice: Branka Anić, Zrinka KraljićNacrtala: Nina Špoljar , 6,5 god.Komentar: “ U sobu je ušao bor i igrao se s životinjama i zvijezdama”

DV BUKOVACOdgojiteljice: Marijana BanjavčićRad: Mia Balenović 5,7 godKomentar: “Najčarobniji bor ukrašen kuglicama i slatkišima. Voljela bih taj bor u svojoj sobi da ga mogu gle-dat umjesto crtića”

konferencija požari u hrvatskoj: obrana i prevencijacasopis.hrsume.hr/pdf/252.pdf · najgore...

Documents