Seminarski rad :Komunikacija između roditelja i djece

Sadržaj

Literatura ....................................................................................................str.2

I Uvod........................................................................................................................str.3

IIGlavni dio................................................................................................................str.4

1.Objašnjenje ključnih riječi.......................................................................................str.41.1Komunikacija.........................................................................................................str.41.2Interakcija...............................................................................................................str.41.3Porodica..................................................................................................................str.41.4Dijete.......................................................................................................................str.5

2 .Šta predstavlja komunikaciju..................................................................................str.62.1 Vrste komunikacije...............................................................................................str.7

2.1.1Interpersonalna i intrapersonalna komunikacija.................................................str.72.1.2Personalnai apersonalna komunikacija...............................................................str.72.1.3Verbalna i neverbalna komunikacija..................................................................str.72.1.4Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija.........................................................str.72.1.5Autoritarna i demokratska komunikacija...........................................................str.7

3 .Smetnje ili šumovi u komunikaciji.......................................................................str.84.Vaspitni odnos i komunikacija roditelja s djecom.................................................str.95.Iskrena i jasna komunikacija roditelja s djecom....................................................str.96.Zloupotreba djeteta u odnosima roditelja..............................................................str.107.Uspješna komunikacija roditelja...........................................................................str.12

8.Mogu li roditelji biti model za razvijanje vještina komuniciranja kod svoje Djece......................................................................................................................str.13

9.Neprihvatljivi stavovi i zablude roditelja utječu na kvalitet komunikacije Sa djecom...............................................................................................................str.1610.Slaba organizacija porodičnog života ima za posljedicu lošu komunikaciju ......str.16

III Zaključak..............................................................................................................str.18

Literatuta...................................................................................................................str.19

Prilozi........................................................................................................................str20

Prilog I.......................................................................................................................str20Prilog II.....................................................................................................................str21Prilog III....................................................................................................................str2324str.....................................................................................................................PrilogIV

2

I Uvodna riječ

Ovaj rad predstavlja razradu pojedinih aspekata komunikacije između roditelja I djece. Zbog

obuhvatnosti i opežnosti teme , nije se ni bilo u mogućnosti obraditi svaki njen aspekt.

Objašnjava se šta je to komunikacija, koji je njen značaj u svakodnevnom životu, u porodici

prvenstveno, koja je to suština vaspitnog odnosa, te na koji način pozitivni, odnosno negativni

obrasci komuniciranja mogu mladu ličnost osposobiti ili onesposobiti u zavisnosti o kojem se

iskustvu radi. Koliko i kako slaba organizacija porodičnog života imaju uticaja na komunikaciju,

te kako neprihvatljivi stavovi i zablude roditelja utječu na istu .

Krajnji cilj ovog rada je ukazivanje na dobre i loše navike komuniciranja koje su prisutne u

porodicama , te moguće poboljšanje postojeće situacije .

Ključne riječi : komunikacija,interakcija , porodica , dijete

3

1 .Objašnjenje ključnih riječi:

Da bi se osiguralo bolje razumijevanje rada , dat će se objašnjenje ključnih pojmova.

1.1.Komunikacija

Komunikacija predstavlja dijeljenje znanja interakcijom sa drugim jedinkama i predmetima. Sam

pojam komunikacija označava u svom općem vidu izmjenu poruka između dvije ili više osoba.

Možemo je definirati kao uzajamnu razmjenu značenja.

„Komunikaciju možemo definirati kao proces uzajamne razmjene značenja “. ( M. Bratanić,

1993.)

„Bez komuniciranja nema pedagoškog procesa. On može ostvariti svoju svrhu tek

dvosmjernošću kretanja informacija između njegovih sudionika “. ( V. Mužić, 1979. )

1.2 .Interakcija

Međusobno djelovanje ljudi, koji jedni prema drugima zauzimaju stavove, i koji sebi obostrano

određuju ponašanje. Interakcija kao aktuelni odnos se očituje u međusobnom djelovanju osoba,

određuju svoja ponašanja na temelju stavova koje jedne prema drugom zauzimaju.

Interakcija je sastavni dio komunikacije jer poruka se ne može uputiti ni primijeniti bez

interakcije. Karakteristike interakcije prema ( M. Bratanić, 1993. ) su: da postoji međusobno

djelovanje ljudi, da jedan prema drugome zauzimaju stavove, međusobno sebi određuju

ponašanje.

1.3 .Porodica

Porodica je glavni zaštitni činitelj (Bašić, Janković, 2001) tokom rasta i razvoja svakog čovjeka

koji, preuzimanjem te uloge, ima zadatak kompenzirati, suzbijati i uklanjati činitelje rizika koji

bi mogli imati pogubne posljedice na dijete u bilo kojem aspektu njegova života i djelovanja .

Porodica je središnja tačka u posmatranju i proučavanju čovjeka koje želi biti potpno i naučno.

Ona je "jedino mjesto na kojemu se stvara čovjek" kao što je već napisala Margaret Meed (prema

Golubović, 1981). To joj mjesto pripada iz više iznimnih i važnih razloga. Osnovni je razlog u

tome što je ona presudni činitelj stvaranja čovjeka i to u doslovnom smislu, u dva od tri bitna

aspekta toga složenoga i dugotrajnog procesa .

4

Prvi je aspekt biološki i u potpunosti je biološki određen, a odnosi se na prokreaciju i sve ono

što se njome prenosi s generacije na generaciju u vidu genetskog materijala kojim je - od izgleda

i građe tijela pa sve do bolesti od kojih će bolovati i načina kako će otići sa životne scene -

definisan svaki novi član obitelji a samim tim i ljudske jednice, kao i život svakog pojedinca u

velikom broju aspekata: izboru partnera, prijatelja, socijalnih aktivnosti i područja profesionalnih

interesa .

Drugi je aspekt biološko-socijalni i odnosi se na rast, razvoj te, ako ne cjelokupni, a ono na

primarni i najvažniji, presudni dio procesa socijalizacije novorođenog čovjeka, onaj dio koji se

događa u "socijalnom uterusu" odgovornom pripremu drugoga, socijalnog "rođenja" (Mahler,

1987).

1.4 .Dijete

Dijete je ljudsko biće koje nije navršilo osamnaest godina života, ako se na osnovu zakona koji

se odnosi na dijete , punoljetstvo ne stiče ranije. (Izvod iz konvencije o pravima djeteta)

5

"Briljantnost bez sposobnosti komuniciranja bezvrijedna je u bilo kakvom poduhvatu. "

Thomas Leech

2 .Šta predstavlja komunikacija

Za komunkaciju se može reći da je posredna interakcija među jednakima koja se ostvaruje

znakovima . Može se definisati kao i interakcija pomoću znakova . Ona se ostvaruje na način da

jedna jedinka namjerno ili nenamjerno emituje draži koje za drugu jedinku predstavljaju

znakove.

U procesu komunikacije važna je i klasifikacija znakova. Jedna je podjela koju je tridesetih

godina dao Biler – 1934, koji je razlikovao dvije vrste znakova i njihove tri funkcije.

Prva funkcija je ekspresivna (znakovi sa tom funkcijom izražavaju unutrašnja stanja), druga je

apelativna (znakovi izazivaju pažnju i aktivnost) i treća funkcija znakova je prezentovanje(stvari

i pojave). (Osmić ,2002 )

Osnovni model za razumijevanje komunikacije je Laswellova paradigma:

ko kaže

šta kaže

kojim kanalom

kome kaže s kojim efektom (pošiljalac-izvor-primalac-sadržaj-efekat).

Uspješna komunikacija između davaoca i primaoca poruke, uspješna je onda ako su oni jednako

interpretirali njeno značenje , tj. ako su je obojica podjednako razumjeli.

Sadržaj poruke obično su konstatacije , zaključci, naredbe , obrazloženja i mnogobrojna druge

slične ideje .

Forma poruke jest vanjski izraz kojim se neki sadržaj prenosi od davaoca primaocu.

Oralna poruka – najčešća u ljudi i ima dvije varijante : formu krika i formu riječi

6

)artikulirane .( Prima se akustičnim putem .

Pisana – pojavljuje se kao pisana riječ , slika , crtež....primalac je precipira vizuelno.

Gestovna poruka- zasniva se na pokretima i mimici raznih dijelova tijela , prije svega ruku.

2.1 Vrste komuniciranja

2.1.1 Intrapresonalna i interpersonalna komunikacija

Intrapersonalna označava unutrašnji govor, što se može dovesti u vezu sa samo ocjenjivanjem ili

samovrednovanjem svog rada. Dok interpersonalna se događa kao dijadičko ili treijadičko

komuniciranje.

2.1.2 Personalna i apersonalana komunikacija

Kad se dvije osobe neposredeno komuniciraju bez posredovanja medija, radi se o personalnoj

komunikaciji, dok je kod apersonalne uključen medij.

2.1.3 Verbalna i neverbalna komunikacija

Uobičajeno je da se komuniciranje riječima označava kao verbalno komuniciranje, a izrazom

neverbaslne komunikacije ozbačava se priopćavanje poruka pokretima ruku, lica, tijela itd .

2.1.4 Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija

Dvosmjerna komunikacijaje je ona u kojoj dugovornici međusobno reaguju i recipročno utiču

jedan na drugog. O jednosmjernoj govorimo kada komunikaciju izaziva međusobno reagovanje,

ali samo uz jednosmjeran uticaj.

2.1.5 Autoritarna i demokratska komunikacija

Autoritarna komunikacija u odgojno – obrazovnom procesu ne vodi odgoju slobodne ličnosti.

Demokratska, reflektirajuća onilježava govor uz slušanje, slušanje sagovornika iz razmišljanje i

saopštavanje razmišljanja sagovorniku.

7

3 .Smetnje ili šumovi u komunikaciji

Nije čudno da se ne razumijemo, naprotiv čudo je da se razumijemo.

Glavni je i najveći izvor nesporazuma u komunikaciji to što sudionici istim znakovima pridaju

različita značenja, ili što različitim znakovima pridaju isto značenje. Slobodno se npr. može reći

da ne postoje dva čovjeka koja govore potpuno istim jezikom, tj. koji bi se potpuno slagali glede

značenja svih riječi nekog jezika. No, velik dio nesporazuma nastaje i zbog drugih subjektivnih i

objektivnih komunikacijskih smetnji (šumova).

U prijemu poruke imamo intelektualne, emocionalne i receptivne smetnje.

U odašiljanju poruke intelektualne , emocionalne , ekspresivne, receptivne smetnje.

Zatim imamo objektivne smetnje u primarnom i sekundarnom mediju.

8

4 .Vaspitni odnos i komunikacija roditelja s djecom

Suština vaspitnog djelovanja je u ljudskoj interakciji i komunikaciji. Porodice kao

socijalne grupe međusobno se razlikuju po karakteru interakcije i vaspitnog odnosa između

roditelja i djece - mlađih i starijih članova porodice. Složenost vaspitnih odnosa u porodici i

različita usmjerenja autora koji se bave ovim pitanjem, uslovljavaju raznovrsnost u određenju i

klasifikaciji ovog pojma.

• Ako se raspravlja o smjeru vaspitnih uticaja u porodici, najčešće se upotrebljavaju

termini jednosmjerni i dvosmjerni vaspitni odnosi (karakteristični za autokratski,

odnosno demokratski stil porodičnog vaspitanja).

• Kada govori o karakteru i pravcu nekih specifičnih interakcija u porodici, Šefer

navodi četiri modela vaspitnih odnosa (toplo - popustljivo vaspitanje, hladno -

popustljivo vaspitanje, toplo-kontrolišuće vaspitanje, hladno – kontrolišuće

vaspitanje).

• U raspravi o vaspitnom odnosu roditelja i djece, Elkind govori o tri tipa "vaspitnih

ugovora" koji se ustanovljuju u porodici (sloboda - odgovornost; uspjeh - podrška;

odanost -obaveza).

5 .Iskrena i jasna komunikacija roditelja

Ono što roditelji izgovaraju može, ali ne mora odgovarati onome što misle i rade... Njihova

neiskrena, neskladna komunikacija vrlo negativno i štetno utječe na odgoj i razvoj djeteta. Ono

ostaje zbunjeno, nesigurno, ambivalentno. Jedno sluša, drugo gleda, a treće doživljava. Pomalo

gubi povjerenje u stvarnost izgovorenog i počne sumnjati u stvarnost viđenog i doživljenog.

9

Rezultat takve komunikacijske škole kod vlastitih roditelja je neusklađeni odgoj i razvoj djeteta.

Ono prestaje vjerovati u riječi koje se pretvaraju u bezvrijedne fraze koje više služe udaljavanju

negoli približavanju životnoj stvarnosti. Odatle važnost komunikacije roditelja za kvalitetu

razvoja budućeg komuniciranja djece.

Komunikacija roditelja može, nadalje, biti jasna i nejasna, razumljiva i nerazumljiva, lako

shvatljiva i teško dokučiva, direktna i indirektna. Nije svejedno razvija li se dijete u jasnoj ili

nejasnoj obiteljskoj atmosferi. O tome ovisi kvaliteta njegove socijalizacije, uključivanja u svijet

odraslih. Prevelik stupanj nejasnoće u tom procesu onemogućuje djetetu da razvija vlastite

stavove i odnose prema životnim sadržajima i osobama iz svoje okoline.

Previše nejasna komunikacija u obitelji sprečava dijete da razvija sposobnosti stvaranja

kvalitetnih i trajnijih, sigurnijih odnosa s okolinom kao i vlastite ličnosti i identiteta. Nejasni i

nedefinirani roditelji loš su identifikacijski objekt vlastite djece. Stupanj jasnoće, razumljivosti,

shvatljivosti i izravnosti djetetove ličnosti odraz je stupnja jasnoće, razumljivosti, shvatljivosti i

izravnosti roditeljske komunikacije. Sve je to usko vezano za stvarne odnose i stavove roditelja

međusobno, prema zajedničkom roditeljstvu, pojedinačno i zajedno prema djetetu. Ako je to sve

nejasno, nedefinirano, neiskreno i neusklađeno, tada će i njihova komunikacija biti nejasna,

zaobilazna, neiskrena, neskladna. Jedini način smanjivanja neusklađenosti i nejasnoće

roditeljskog komuniciranja, a time i njegova štetnog utjecaja na odgoj i razvoj djeteta, jest

mogućnost i sposobnost roditelja da jasno i usklađeno komuniciraju o svojoj nejasnoj i

neusklađenoj komunikaciji, što se stručno naziva metakomunikacija.

Roditelji moraju međusobno i s djecom početi razgovarati o tome kako međusobno razgovaraju.

Samo na taj način i tom metodom mogu zajedno doći do stvarne istine o sebi i onome što se

stvarno među njima događa. To je potrebno ne samo roditeljima da bi se održali kao roditelji

nego i djeci da zajedno s njima kao obitelj pripreme mogućnost kvalitetnoga njihova razdvajanja

bez štetnih posljedica i obilja frustriranosti, bilo roditelja bilo djece. Samo s istinom o sebi i

svojim roditeljima djeca mogu mirno i zadovoljno nastaviti živjeti i bez njih.

10

6 .Zloupotreba djeteta u odnosima roditelja

Problematika odnosa među roditeljima pokušava se rješavati pomoću djeteta koje se kao treće

uvlači u njihove međusobne konfliktne ili se problematika odnosa jednog roditelja i djeteta

pokušava razrješavati uvlačenjem drugog roditelja kao trećega. To je uvijek zloupotreba trećega

za razrješavanje problematike između dvoje. Dijete se tu nalazi u najlošijoj poziciji, jer je

bespomoćno i nesposobno da se brani, da se isključi, jer treba roditelje, ne može bez njih, ne

može ih napustiti, a ne može parirati njihovim, možda i njima samim neprepoznatim i

nesvjesnim planovima upotrebe i zloupotrebe djeteta.

To je linearni uzročno-posljedični pristup odnosnoj problematici. Umjesto da se sve što se

događa između roditelja te između njih i djeteta tumači kao kružni proces u kojemu svi imaju

svoj udio te zajednički iskreno i otvoreno rješava, jasno vodeći računa o dobi djeteta i njegovoj

mogućnosti suradnje, ti se problemi pokušavaju rješavati zaobilaznim, ali i opet linearnim putem

uključujući trećega, na kojega se prebacuje problematika drugih dvoje. To je posljedica

neodržavanog i nekvalitetnog roditeljstva.

Umjesto da se problemi rješavaju između roditelja, to se radi preko djeteta. Umjesto da se oba

roditelja posvete djetetu i njegovu razvoju, oni se koriste djetetom za rješavanje vlastitih

problema. Takvo roditeljstvo više služi roditeljima negoli djetetu, što je suprotno osnovnim

ciljevima roditeljstva.

Ne smije se dijete koristiti za održavanje roditeljstva, nego je roditeljstvo sredstvo razvoja i

održavanja djeteta. Dijete nije tu zbog roditelja, nego roditelji zbog djeteta. To često roditelji

zaboravljaju. Tu su zbog djeteta, a nije dijete zbog njih. Kvaliteta međusobnog trebanja

roditelja i djeteta ne smije ići na štetu niti roditelja a pogotovo ne na štetu djeteta. Dijete je tu u

lošijoj poziciji jer je slabije, a roditelji su jači. .

11

7 .Uspješna komunikacija roditelja

Uspješnost ili neuspješnost komunikacije, tj. ostvarivanje ili neostvarivanje prenošenih poruka

ne ovisi samo o kvaliteti sadržaja i jasnoći izražavanja nego i o odnosima i stavovima prema tom

sadržaju prenosioca i primaoca poruke. O tim odnosima i stavovima ovisi »prijelaz s riječi na

djela .»

Pojedini roditelj neće se mijenjati u ponašanju na temelju verbalnog uvjeravanja drugog roditelja,

ali će vjerojatno to učiniti ako mu je stalo do njega, ako se osjeća voljenim od njega i ako se na

taj način ponaša i taj drugi roditelj. Isto važi i za komunikaciju između roditelja i djece. Dijete će

prihvatiti savjet majke ako je voli i ako majka voli njega. Majka može održati djetetu i

najstručnije predavanje o nekom problemu, ali ako ne postoje navedeni elementi, dijete neće

poslušati. Na to se često ne misli, pa se roditelji čude neuspješnosti svog komuniciranja, kako

međusobno, tako i u odnosu na djecu.

Uspješnost roditeljstva bitno je vezana uz uspješnost roditeljske komunikacije. Mnogi su roditelji

u samo zato neuspješni jer ne znaju uspješno komunicirati. Uspješno i neuspješno roditeljsko

komuniciranje možemo poistovjetiti s uspješnim i neuspješnim roditeljstvom. I to treba naučiti

da bi se moglo postati zadovoljan i uspješan roditelj.

Ostvarivanje roditeljstva s ravnopravnim partnerskim odnosima oca i majke te

uspješnim odgojnim utjecajem na dijete neostvarivo je uz neusklađenu, nejasnu, nerealnu,

nepoštenu, negativnu, prikrivajuću komunikaciju roditelja. Uz takvu su komunikaciju vezane

manipulacije, izigravanje, bilo oca od strane majke, bilo majke od strane oca, bilo djeteta od

strane i oca i majke.

Poremećaji komunikacije posljedica su neraščišćenih odnosa između roditelja, njihova

izbjegavanja da se suoče sa stvarnošću svojih odnosa, s neravnopravnošću i nezadovoljstvom u

njima, s pokušajem izmicanja stanovitim naporima da se te stvari srede i stave na svoje mjesto.

Takva komunikacija počinje služiti otuđivanju, udaljavanju, odvajanju ne samo međusobno nego

i od vlastite djece .

12

Takvo roditeljstvo gubi svoj smisao, pretvara se u kočnicu osobnog razvoja pojedinog

roditelja kao i razvoja djece. Sve se pretvara u »antiroditeljstvo« i »antiodgoj«, ne zato što iza

toga stoje svjesni »antiroditelji« i »antiodgajatelji«, nego zato što se najdobronamjerniji roditelji i

odgajatelji nesvjesno i zbog neznanja koriste »antiroditeljskim« i »antiodgojnim« metodama i

tehnikom.

Komunikacija između roditelja i između njih i djeteta ostaje najmoćnije sredstvo kvalitetnog

odgoja. O njoj trebaju roditelji stalno razmišljati, zajedno o njoj razgovarati i tako održavati uz

stalne ispravke i poboljšanja. Samo na taj način mogu održati ne samo kvalitetno roditeljstvo

nego i vlastiti brak.

8 .Mogu li roditelji biti model za razvijanje vještina komuniciranja

kod svoje djece?

Umijeće komuniciranja sve se više postavlja kao strateški cilj i očekivani efekat

vaspitanja u porodici i školi. Ostvarenje navedenog cilja podrazumijeva razvijanje niza

posebnih sposobnosti i socijalnih vještina kao što su:

- spremnost za saradnju i zajednički život uprkos različitostima;

- sposobnost uspostavljanja i održavanja kontakta aktivnim slušanjem i nenametljivim

pristupom u verbalnom komuniciranju;

- sposobnost uvažavanja različitih mišljenja i potreba drugih;

- sposobnost ovladavanja konfliktom, suprostavljanjem na prihvatljiv način (braniti

sebe ne ugrožavajući druge);

- pokazivanje interesovanja za potrebe drugih (saosjećajnost, solidarnost, tolerancija,

prijateljstvo);

- sposobnost lakog uspostavljanja i održavanja dobre i sadržajne komunikacije;

- sposobnost jasnog izražavanja vlastitih misli i osjećanja tako da ih sagovornik prima

sa razumijevanjem;

13

- prilagođavanje vlastitog izražavanja socijalnim situacijama, sagovornicima i sadržaju

komunikacije...

Ove projektovane sposobnosti i socijalne vještine su, na neki način, i pokazatelji

komunikativne kompetentnosti, bitne pretpostavke boljih međuljudskih odnosa, uopšte, pa i u

porodici i školi.

U vezi s navedenim, može se postaviti sljedeće pitanje:

Da li je opšta klima u porodici podesan okvir za razvijanje, bar nekih elemenata

navedenih socijalnih vještina?

Kad je u pitanju uticaj roditelja na razvijanje komunikacijske kompetentnosti svoje

djece, odgovor na postavljeno pitanje ne bi mogao biti zadovoljavajući. Na to upućuju i

rezultati istraživanja koje je izvršeno 2003. i 2004. godine, na uzorku 136 roditelja i učenika

srednjih škola u regiji Bijeljina, koje je sprovedeno od strane bivše studentice Edukacijsko-

rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli Ljiljane Blagojević. Podaci su prikupljeni primjenom "testa"

koji sadrži 16 indikatora kvaliteta porodične komunikacije.

14

KOMUNIKACIJA I RAZUMIJEVANJE IZMEĐU RODITELJA I DJECE

STAVOVI O KOMUNIKACIJI I RAZUMIJEVANJU IZME-ĐU RODITELJA I DJECE

Roditelji Djeca

Br. % Br. %

1 .Većina roditelja strpljivo sluša pričanje svog djeteta; 13 19,1 11 16,2

2 .Roditelji obično kontrolišu ton svog glasa — ne viču na djecu; 11 16,2 7 10,3

3 .Normalno je da roditelj više puta ponovi svoj zahtjev prije nego što ga djeca ispune; 36 52,9 46 67,6

4 .Većina roditelja je dobar primjer djeci kako treba komunicirati; 22 32,3 14 20,5

5 .U pravu su roditelji koji smatraju da je "batina izašla iz raja;" 17 25 6 8,8

6 .Veoma mali broj roditelja često kuka i žali se na svoju djecu; 14 20,5 9 13,2

7 .Ispravno je kad roditelji sprečavaju komunikaciju djeteta sa nekim osobama( "loše" društvo...); 36 52,9 15 22

8 .Većina djece želi razgovarati sa roditeljima o stvarima koje ih muče; 31 45,6 21 30,8

9 .Mirno i poslušno dijete je rezultat kvalitetne komunikacije između roditelja i djece; 35 51,3 22 32,3

10 .Kada dijete ima problema većina roditelja u miru i nasamo razgovara o tome s djetetom; 28 41,2 14 20,5

1 1 . Za pravilan razvoj djeteta bolji je život sa oba roditelja i u slučaju lošeg braka sa mnogo nesporazuma i svađe, nego razvod; 35 51,4 34 50

12 .Samo mali broj roditelja koristi grube riječi u komunikaciji sa djecom; 16 23,5 9 13,2

13 .Većina roditelja više hvali nego što kritikuje svoju djecu; 17 25 10 14,7

14 .U većini porodica ustaljena su osnovna pravila koja svi članovi treba da poštuju; 14 20,5 12 17,6

15 .Za pravilno vaspitanje djece više je odgovorna majka; 34 50 32 47

16 .Normalno je da muškarac bude glava porodice i da ga svi moraju da slušaju. 32 47 34 50

15

9 .Neprihvatljivi stavovi i zablude roditelja utiču na kvalitet

komunikacije s djecom

Rezultati ovog istraživanja upućuju na zaključak da relativno veliki broj roditelja ispoljava

neke prevaziđene ili neprihvatljive stavove koji direktno ili indirektno mogu nepovoljno uticati na

opštu klimu i kvalitet porodične komunikacije .

Navode se i neke od spornih stavova roditelja:

- Svaki četvrti roditelj zastupa, davno prevaziđen stav, da je "batina iz raja izašla"

- Više od polovine roditelja smatra da je "ispravno sprečavati komunikaciju djeteta sa

nekim osobama" (loše društvo);

- Više od polovine roditelja smatra da je "mirno i poslušno dijete" rezultat dobre

komunikacije između roditelja i djece.

- Više od polovine roditelja smatra da je za "pravilan razvoj djeteta bolji život sa oba

roditelja i u slučaju lošeg braka, nego razvod".

- Svaki drugi roditelj smatra da je "za pravilno vaspitanje djece više odgovorna majka".

10 .Slaba organizacija porodičnog života ima za posljedicu lošu

komunikaciju

Bitna pretpostavka kvalitetne porodične komunikacije je dobra organizacija porodičnog života

koju karakteriše: jasna pravila ponašanja koja svi poštuju; utvrđene obaveze koje svaki član ima i

redovno izvršava (nije potrebno stalno zahtijevanje); ustaljeni rituali i "režim" u pogledu nekih zajedničkih

aktivnosti (ručak...) kojih se svi pridržavaju i sl.

Kad se navedeno ima u vidu, zabrinjavajući je podatak da su samo u 20% porodica

"ustaljena osnovna pravila koja svi članovi treba da poštuju". Ovo objašnjava i veoma indikativan

16

iskaz (67%) mladih "da je normalno kada roditelj nekoliko puta ponovi svoj zahtjev prije nego

što ga djeca ispune."

Posebno je indikativan podatak, da tek svaki treći roditelj i peti učenik smatraju, da je

"većina roditelja dobar primjer djeci kako treba komunicirati."

Na osnovu svega, nameće se i opšti zaključak, da se od većine roditelja ne može

očekivati značajniji doprinos u unapređivanju komunikacijske kompetentnosti svoje djece.

17

III Zaključak

Kao što se može vidjeti od komunikacije sve počinje i sve završava. Ukoliko nema kvalitetne i

zdrave komunikacije , nema ni uspješnog odnosa između roditelja i djece, ali isto tako i između

samih roditelja. U cilju sprječavanja zbunjene , nesigurne, ambivalentne djece,budućih

delikvenata i svih ostalih popratnih negativnih posljedica potrebno je poboljšati komunikacijske

vještine.A samim poboljšanjem komunikacijskih vještina poboljšava se i odnos među članovima

porodice, poboljšava se klima u kojoj oni žive i rade, javlja se razumijevanje naspram

nerazumijevanja , zadovoljstvo naspram nezadovoljstva. Neka porodica bude zaštitni činioc kao

što joj je i uloga , a ne rizični. Na kraju ovog rada u prilozima su dati savjeti i primjeri kako se

može ostvariti uspješna komunikacija sa djecom, na koji način treba razgovarati sa

adloescentima, te koji su to savjeti psihologa kada je u pitanju uspješna komunikacija.

18

Literatura:

11 .Bratanić, M. (1993). Mikropedagogija: Interakcijsko – komunikacijski aspekt odgoja.III

izdanje, Školska knjiga, Zagreb;

2 .Mužić, V.(1977).: Metodologija pedagoškog istraživanja. Svjetlost, Sarajevo;

3. Osmić, I, : Komunikacija i interakcija u nastavnom procesu, Tuzla, 2002.

4. Stanojlović, S. (2002), Znati komunicirati,Zavod za izdavanje udžbenika i nastavna

sredstva, Srpsko Sarajevo.

5. Tomić, R ., Osmić, I.(2006) : Didaktika, Tuzla.

6. Bašić,J.,Janković, J.: (1999) Rizični i zaštitni čimbenici u razvoju poremećaja u ponašanju

djece i mladeži, 2. izdanje,Split.

7. Miller , B. (2000) : Komunikacija sa djecom , ABC Fabulus, Sarajevo

Internet

1. www.radionicapolic.hr

2. http://www.hkdmst.hr

3. http://www.plivamed.net/

Prilozi

Prilog I

19

KAKO NE BI TREBALO RAZGOVARATI S ADOLESCENTOM

)Modifikovane preporuke B. Šavora, prema Stevanoviću, 1997(

1. Izbjegavajte pretjeranu kritiku, nabrajanje grešaka i zanovijetanje...

2.Ne dozvolite, da poslije sukoba, u kući zavlada ćutanje.3.Ne insistirajte na sitnicima kako ne biste postali dosadni i

neuspješni u krupnim stvarima.4.Nemojte se svađati s osjećanjima mladih (ili će odgovoriti

agresivno ili zatvoriti u sebe).5. Izbjegavajte zapovijedanje, jer izaziva otpor, revolt, "igru" moći,

a čim ste ušli u "igru", izgubili ste je.6.Ne iskazujte loša očekivanja u smislu "uvijek uprskaš" , "od

tebe neće biti ništa".7.Ako vas mladi upozore na neku vašu grešku, nemojte se ljutiti-

razmislite o tome.8.Kad adolescent želi razgovarati s vama, nemojte ga odbiti bez

obzira na to što tada radite nešto važno ili vam se negdje žuri. Veliko je pitanje kad ćete za to ponovo dobiti priliku.

9.Nemojte adolescenta vaspitavati onako kako su vas vaspitavali, jer je mnogo toga danas neprimjereno.

Prilog II

Psiholozi ističu vrijednost ova tri pravila uspješne komunikacije:

20

1 .Djetetu morate dopustiti da svoje osjećaje izrazi bez prekidanja,

ispravljanja, primjedbi i neslaganja. Svaka komunikacija ispod te razine ima

negativan utjecaj.

2 .Izjave nemojte započinjati s ‘ti’, nego govorite o vlastitim osjećajima.

Nemojte govoriti: ‘Ti si me povrijedio!’, nego: ‘Osjećam se povrijeđenom/im’!

3 .Izbjegavajte upotrebu dviju riječi koje guše svaku komunikaciju: ‘UVIJEK’ i

‘NIKADA.’

 

SLUŠANJE

Iznimno je važno dijete slušati i pritom mu pokloniti punu pažnju. Stoga:

-Govorite malo. Vaše slušanje bit će poruka djetetu da je vrijedno pažnje i

prihvaćeno. Govorite li neprestano, vi zapravo ne slušate.

-Dajte djetetu priliku za učenje slušajući ga. Dijete, ustvari nitko ne voli

savjete i prodike. Nekoliko puta ste rekli što treba učiniti, ali ne sluša. Budite

strpljivi i pitajte ga kako ono smatra da se problem mogao riješiti.

-Stavite se ‘u cipele djeteta’. Gledište djeteta određeno je njegovim

svijetom koji se značajno razlikuje od vašeg. Zamislite sebe u njegovom

položaju – ne bi vam bilo drago stalno slušati kako se trebate ponašati.

-Razgovarajte u razini očiju i gledajte djetetu u oči. I budite

zainteresirani. Ne bavite se drugim stvarima dok Vam dijete priča (ne čitajte

novine, ne gledajte TV, ne pospremajte posuđe…). Dijete ima potrebu za

potpunom pažnjom i želi vam biti zanimljivo. Zato, poklonite mu punu pažnju

(kao da je najvažniji u kući – što i jest) i vidjet ćete kako će se ubrzo odnos

poboljšati.

-Vaše geste, izraz lica, boja i intenzitet glasa trebaju slati pozitivne

poruke. Ne govoriti s rukama prekriženim na leđima ili na prsima. Tijelo

treba biti otvoreno i lice prijazno.

-Ne prekidajte dijete. Kontrolirajte svoju razinu tolerancije i dozvolite

djetetu da priča. Ne ometajte mu riječi i ne čekajte u zasjedi. To izaziva

zatvaranje jer se čini da je važno da se čujete vi, a ne dijete. To, dakle, nije

slušanje.

21

-Dok slušate, odgovarajte isključivo potvrdno. Iza prvog ‘ne’ dijete više

nije spremno na suradnju, kao, uostalom, ni ijedna odrasla osoba.

-Ponovite svojim riječima ono što ste čuli. Npr. ‘Ako sam te dobro

razumio…’ ili ‘Čini mi se da mi želiš reći…’ Takvo ponavljanje omogućuje

djetetu da čuje što je reklo. Bude li dijete imalo ‘jasno ogledalo’, moći će

puno toga vidjeti i možda će poželjeti nešto ispraviti. Budući da mu vi sa

svojim razgovorom niste prijetnja nego ‘najbolji prijatelj’ koji ga najbolje

razumije, velika je vjerojatnost da će nešto naučiti o sebi i samo znati riješiti

svoj problem.

 

preuzeto iz časopisa: ‘Dijete Vrtić Obitelj’, br. 46 zima 2006./2007.

Prilog III

Prilog IV

DJEČIJI MEMORANDUM RODITELJIMA)Modifikovano prema B. Miler, 2000(

1. Nemojte sa mnom na silu. To me uči da se jedino sila uvažava.

22

2. Nemojte biti nedosljedni. To me zbunjuje.

3. Nemojte umjesto mene činiti stvari koje mogu učiniti sam. Zbog toga se osjećam kao beba, a mogao bih vas početi doživljavati kao sluge.

4. Nemojte dozvoliti da moje loše navike obuzmu svu vašu pažnju. To me samo ohrabruje da nastavim po svome.

5. Nemojte me ispravljati pred drugima. Biću mnogo pažljiviji ako sa mnom razgovarate tiho i nasamo.

6. Nemojte mi držati pridike. Iznenadili biste se kako dobro znam šta je pravo, a šta krivo.

7. Nemojte stalno prigovarati. Ako to budete radili, moraću se praviti da ne čujem prigovore.

8. Ne odbijajte me kad tražim odgovore na normalna pitanja. Ako me odbijete, vidjećete da ću prestati da ispitujem, a informacije ću tražiti na drugom mjestu.

9. Nemojte mi prigovoriti da ste idealni i nepogrešivi. S takvima je teško živjeti.

10. Nemojte zaboraviti da ne mogu odrasti bez mnogo razumijevanja i podrške; zaslužena pohvala ponekad izostane, ali prijekor nikada.

11. Upamtite - više učim od primjera nego od kritike

I pored svega, mnogo vas volim, volite i vi mene...

23

24