SADRAJ:

1. Uvod 22.

Komunikacija i konflikti u komunikaciji 2 2.1. Pravci odvijanja komunikacija 3 2.2. Vrste komnikacija 3

3. Konflikt

4

3.1. Elementi konflikta 4 3.2. Uzroci sukoba u organizaciji 5 3.3. Stilovi rjeavanja sukoba 5 4. Zakljuak 5. Literatura 6 6

1

1. UVOD

Kljune rijei: o komunikaciji, Platon, Aristotel, teorija . Termin komunikacija potie od latinske rijei communication I znai: saoptavanje, saoptenje, veza, ophoenje, optenje, dodoi, saobraaj1. Najraniji zapisi o raspravama o komunikaciji nalazimo u razdoblju 500 godine do 400-te godine p.n.e. U samom poetku bilo je to bavljenje retorikom. Pod tim pojmom se podrazumijevala vjetina javnog nastupa s ciljem da se neko ili neki pridobiju za odreenu ideju koju retoriar plasira. Ovo razdoblje nazvano klasinim, obiljeili su Platon sa svojim djelom Fedar , Aristotel Retorika . U srednjem vijeku prevlast teologije je bila prepreka teorije ljudske komunikacije. Religija i retorika su bile nerazdvojne. Djelovanje tj. slobodna volja sastojala se u odabiru da li e se neko prikloniti Bogu ( naelima dobra ) ili Sotoni ( naelima zla) U razdoblju moderne javljaju se prva istraivanja izmeu psihologije i komunikacije, dolazi do prouavanja argumentovanja, stila i konverzacije. Persuazija se sagledava kao proces koji ukljuuje shvatanje, matu, emociju i volju. Najznaajniji predstavnici su: Campbell, Whatley, DeQuincey, Spencer. Rani 20 vjek. vrijeme je u kojemu se prednost daje biheviorizmu nasuprot komunitivizmu, dolazo do pojave gestalt psihologije, arite se stavlja na linost. Karakterie ga i simboliki interakcionizam, interpersonalna teorija u psihologiji, a arite je na znaenju. Predstavnici: Cooley, Mead, Sullivan, Ogden & Richards, Lewin, Moreno, Sherif. Za sredinu 20. vj. karakteristino je: grupna dinamika, sociometrija, analiza interakcijskog procesa, osnivanje Meunarodnog komunikacijskog udruenja, matematika teorija komunikacije, teorija atribucije, prouavanje stavova. Predstavnici: Lewin,1

Larisa ovi, Branimir ovi, Osnovi komunikologije, Banja Luka 2008 godina

2

Moreno, Sherif, Bales, Murray, Meider, Kelly. ezdesete i rane sedamdesete znaajne su po: osnivanju komunikacijskih katedri, na komunikaciju se gleda kao na proces, nauka je stavljena nasuprot retorici, dolo je do povezivanja masovne komunikcije s interpersonalnom, samopredstavljanje ili dramaturka perspektiva te interakcijska i reakcijska perspektiva. 2. KOMUNIKACIJA I KONFLIKTI U KOMUNIKACIJI Kljune rijei: sredstvo komunikacija, informacija, primalac, ponaanja,

Komunikacija je prenos informacija od poiljaoca ka primaocu uz uslov da primalac razumije informaciju. Funkcija komunikacije je ujedinjavanje organizovane aktivnosti. Ona je sredstvo modificiranja ponaanja, provoenja promjena, postizanja proizvodnosti informacija i ostvarenja ciljeva. Prenoenje informacija od jedne do druge osobe je nuan proces bilo da se govori o porodici, crkvi, preduzeu, timu, grupi itd. Na komunikaciju moemo gledati kao na sredstvo povezivanja ljudi u organizaciji na ostvarenju zajednike svrhe. Aktivnost unutar grupe nije mogua bez komunikacije jer se ne mogu provesti koordinacija i promjena. Svrha komunikacije u organizaciji je provesti promjenu usmjeriti akcije u cilju dobrobiti preduzea2. Komunikacija je potrebna za: uspostavljanje i provoenje ciljeva, razvijanje planova za njihovo ostvarenje, organizovanje ljudskih i drugih resursa na najuspjeniji i najefikasnijii nain, izbor, razvoj i ocjenjivanje lanova organizacije, voenje, usmjeravanje, motivisanje i kreiranje klime u kojoj ljudi ele pridonositi I kontrolu izvoenja. 2.1. Pravci odvijanja komunikacija

1. komunikacija prema dole od ljudi na viim organizacijskim nivoima

prema onima na niim nivoima u organizacijskoj hijerahiji 2. komunikacija prema gore od podreenih prema nadreenima 3. bona komunikacija horizontalni protok informacija izmeu ljudi istih ili slinih organizacijskih nivoa te dijagonalni protok informacija izmeu razliitih organizacijskih nivoa koji se ne nalaze u direktnom odnosu hijerarhijske zavisnosti. 2.2. Vrste komnikacija - verbalna - neverbalna (izrazi lica, geste tijela). Ljudi komuniciraju poruke, a one su potencijalno smislene i informativne, dakle, mogu dobiti znaenje. Njihovo znaenje je pod uticajem denotacija i konotacija rijei. Poruke se sastoje od niza simbola. Simboli su2

Marija Bajt, Kaan Tanja, Kosina Natalija Sveuilite Josipa Jurja Srtossmayera, Ekonomski fakultet Osijek

3

rijei, gestovi, slike, zvukovi ili pokreti upotrebljivi zbog toga to se ljudi vie ili manje slau u pogledu objekata, dogaaja i osjeaja na koje se ti simboli odnose. Ljudi selektuju informacije na osnovu svojih potreba i elja. Znaenja koja e iz njih izvesti pod uticajem su povezivanja ili integracije s prethodnim iskustvom, kao i naim potrebama i oekivanjima. U komunikaciji postoje dvije vrste znaenja i to denotativno i konotativno znaenje. Denotativna znaenja su deskriptivna znaenja zajednika veini ljudi neke kulturne sredine. Konotativna znaenja su lina znaenja koja nije lako otkriti i koja ne moraju biti zajednika veem broju ljudi3. Prepreke i prekidi u komunikaciji su: nedostatak planiranja, nerazrjeene pretpostavke, semantika distorzija, loe izreene poruke, komunikacijske prepreke u meunarodnom okruenje, gubitak informacija pri prenosu i loe memorisanje, nepaljivo sluanje i preprano zakljuivanje, bezlina komunikacija, nepovjerenje, prijetnja i strah, preoptereenost informacijama kao I ostale komunikacijske prepreke.

3. KONFLIKT Kljune rijei: konflikt, psiholozi, informacija, elementi konflikta, uzroci sukoba Konflikt se definie kao sukob nespojivih tendencija i djelovanja u pojedincu, grupi i narodu ili izmeu pojedinaca, grupa i naroda unutar konkurentskih ili kooperacijskih situacija4. Veliko zanimanje za komunikaciju pokazuju psiholozi koji naglaavaju ljudske probleme koji se dogaaju u komunikacijskom procesu iniciranja, prenosa i primanja informacija. Oni su usmjereni na identifikaciju prepreka uspjenoj komunikaciji, naroito onih koje se odnose na meuljudske odnose. Meuljudski odnosi predstavljaju izvor razliitih otpora, sukoba, nesporazuma, nametanja linih interesa i interesa formalnih i neformalnih grupa, odnosno u okolnostima razliitih konflikata. Kako konflikt ne bi preao u otvoreni sukob potrebno ga je pravovremeno rjeavati, tj. potrebno je spoznati uzroke konflikta i njihove oblike. Ako nema pravovremenog saznanja o uzrocima i oblicima konflikta, onda nema ni spoznaje o njihovom eventualnom konstruktivnom/destruktivnom uticaju.3

Marija Bajt, Kaan Tanja, Kosina Natalija Sveuilite Josipa Jurja Srtossmayera, Ekonomski fakultet Osijek 4 Poslovna komunikacija, Hrvatska sveuilina naknada, Zagreb, 2001.

4

Moemo razlikovati tri tipa situacija u kojima nastaje konflikt: 1. kada jedna strana uoi da se druga ne pridrava pravila 2. kad se jedna strana odupire drugoj 3. kada otpor jedne strane izaziva reakciju druge strane Konflikt se moe definisati kao proces koji nastaje, razvija se i prevladava u meuodnosu neslaganja najmanje dva subjekta koji pokazuju interes za iste vrijednosti. to znai da nepodudarnost poslovnih ciljeva, razlike u interpretaciji injenica i neslaganja vezana za praktina oekivanja i sklonosti mogu dovesti do konflikta. Ova definicija obuhvata sve vrste konflikta od otvorenog konflikta, kojeg karakterie veliki antagonizam koji se uoava u svakom trenutku, do potajnog (tajanstvenog) neslaganja, gdje osobe kriju svoj autogonizam prema drugima, odnosno potvruju sve ono to vi kaete i u potpunosti se slau s vama, dok joj ne okrenete lea, a tada... 3.1. Elementi konflikta

Elementi konflikta su: Raniji odnosi partnera, ponaanje u toku konflikta, glavni program, socijalna sredina. Posmatrai, strategija rjeavanja. posljedica. U profesionalnom okruenju, sukob je, svaki spor ili otpor koji proizlazi iz nedostatka moi, resursa ili drutvenog poloaja, te razliitih sistema vrednosti, odnosno suprostavljanja razliitih potreba, elja i interesa. Sukob ne mora nuno biti negativan, on moe imati i pozitivne rezultate. Radna e grupa otvorenim iznoenjem suprotnih miljenja doi do boljeg rjeenja nego grupno razmiljanje, tj. slaganjem po svaku cijenu. Istraivanja pokazuju da menaderi veliki dio radnog vremena ( oko 20% ) provode u rjeavanju sukoba, to ukazuje na vanost poznavanja uzroka, mehanizma i naina rjeavanja sukoba u organitzaciji. 3.2. Uzroci sukoba u organizaciji su:

Kao osnovni uzroci sukoba u organizaciji mogu se navesti: nesaglasne linosti, nesaglasni sistemi vrijednosti, nejasna radna zaduenja, ogranieni resursi, neprikladna komunikacija, meuzavisna radna zaduenja, nerealna / nejasna pravila i norme, nerjeeni / potisnuti prijanji sukobi.a svako preduzee vaniji je postupak s konfliktom nego rjeavanje konflikta i uoavanje uzroka konflikta. Ako se neto ne moe izbjei, onda s tim treba znati postupati. 3.3. Stilovi rjeavanja sukoba5

U zavisnosti od intenzitetu linog interesa pojedinca odnosno njihove brige za dobrobit drugih, razlikujemo pet dominantnih stilova rjeavanja nefunkcionalnog konflikta:1. 2. 3. 4. 5.

Integracija: Stranke konfrontiraju stavove, zajedniki identifikuju problem, predlau i ocjenjuju mogua rjeenja. Susretljivost: Ovaj stil proizlazi od reduciranja razlika i naglaavanja zajednikih interesa. Dominacija: Dominaciju primjenjuju pojedinci koji vie vode rauna o vlastitom nego o zajednikim interesima. Izbjegavanje: Stil izbjegavanja svodi se na pasivan stav i distanciranje od problema, pa ak i aktivno prikrivanje. Kompromis: Kompromis je proces uspostavljanja ravnotee izmeu realizacije linih i zajednikih interesa. Svaki sudionik se neega mora odrei. Menader, koji eli uspjeno kontrolisati meuljudske i meugrupne sukobe u organizaciji, mora voditi rauna o tri injenice: sukob je neizbjean; premalo sukoba jednako je tako problematino kao i previe, ne postoji idealna nain rjeavanja sukoba5. Dakle misija i cilj svakog manadera je ostvariti optimalan nivo konfliktne situacije u preduzeu kako bi se ostvario uspjeh u organizaciji. Bitno je istaknuti da konkurentnost organizacije, koja je klju uspjeha na tritu, neodvojiva je od etike i morala, temelja uspjenog manadmenta i razvoja preduzea. Ovaj slijed tada vodi veoj dobiti budui da je ostvarena dobra koordinacija unutar organizacije. 4. ZAKLJUAK Kljune rijei: rije, komunikacija, kompromis Jedna rije sama za sebe ne znai nita, odnosno nema nikakvu vrijednost, ali stavljena u okolinu drugih rijei i povezana logikinm smislom dobija znaenje, nosi odreenu informacijsku vrijednost. Pri komunikaciji dolazi do razmjene informacija koje su njeni neophodni resursi. Komunikacija je ta koja nam omoguava da iskaemo svoja miljenja, stavove, uvjerenja, ljubav, pjevamo i piemo pjesme, govorimo istinu ili la. Mi smo ti koji slaemo rijei i od njih stvaramo. Ljepota izraza zavisi od bogatstva naeg rijenika, idejama, kreativnou kojom prilazimo iskazivanju misli te naom motivisanou da iskaemo ono to elimo, da zainteresujemo sluaoce. Svi nai projekti su manje ili vie povezani meusobno. Raznolikost tema naih projekata od organizacije, menadra, timskog rada, religioznosti,5

Braja, Pavao: Menaderska komunikologija, Biblioteka informacijsko drutvo, Zagreb, 1993.

6

morala, vjere, ekoloke svijesti, strategije B igraa, turizma, besporezne drave, odnosa u preduzeu posljedica su komunikacije. Nastali su dogovorom meu lanovima pojedinih timova, ali i svih zajedno. Dogovor je morao postojati jer vidimo da ne postoje dvije jednake teme. Susreti su rezultovalii odabirom onakve teme za koju timovi misle da bi mogli pomoi u ostvarivanju konkretnog cilja. Komunikacija ovdje nije cilj nego sredstvo. elja nam je podii nivo komunikacije na vei stepen odnosno stepen na kojem bi minimizirali konflikte, gdje bi se nesporazumi rjeavali dogovorom,a ne sukobom. Kao to djeca ue slagati rijei u reenice, tako mi uimo kako biti komunikacijski kompetentni. U preduzeu komunikacija je neophodna. Tu susreemo razne komunikacijske odnose poslodavac-zaposleni (top down) i zaposleni poslodavac ( bottom up ). Kompromis je kljuna rije koja bi trebala rezultovati komunikacijama, a ne verbalnim ili ak fizikim sukobima. Svako od nas moe odustati od dijela svojih interesa ukoliko je to u cilju opteg interesa. Svi se mi trebamo zapitati na kojoj se komunikacijskom nivou nalazimo i ta moemo napraviti da se ta komunikacija pobolja. Treba teiti da se postane bolji kroz uenje od najboljih, kako bi jednoga dana i mi postali kvalitetan izvor znanja, koje emo moi prenositi na druge. 5. LITERATURA 1. Larisa ovi, Branimir ovi, Osnovi komunikologije, Banja Luka 2008 godina 2. Poslovna komunikacija, Hrvatska sveuilina naknada, Zagreb, 2001. 3. Marija Bajt, Kaan Tanja, Kosina Natalija Sveuilite Josipa Jurja Srtossmayera, Ekonomski fakultet Osijek 4. Braja, Pavao: Menaderska komunikologija, Biblioteka informacijsko drutvo, Zagreb, 1993.

7