kolonizacija i romanizacija antičkog ilirika

7/28/2019 Kolonizacija i romanizacija antikog ilirika

1/29

OPDENITO O ILIRIMA(podjela plemena i njihove teritorijalne granice)

Ilirisu skupina plemena i plemenskih saveza trako-ilirske graneindoeuropskeetno-lingvistike

porodice, poznatih u Starom vijeku na podrujima odPanonske nizinepa do obalaJadranskog mora,

june Italije iEpira. Najpoznatija ilirska plemena su :

Ardijejci(poruje oko rijeke Bosne i Neretve pa sve o Vojue u Albaniji najugu)

Daorsi(dolini rijeke Neretve, na podruju dananje Hercegovine)

Dalmati(srednja Dalmacija i zapadna Hercegovina izmeu rijeka Krke i Neretve)

Desijati(poruja u srenjoj Bosni)

Mezeji(sjeverna Bosna)

Japodi(srenja Hrvatska izmeu rijeka Kupe i Une o Velebita i Vinodola)

Histri(poruje ananje Istre)

Autarijati(istona Bosna oko rijeka Tare i Lima pa sve o Morave,ananji Glasinac)Albani(sjeverna Albanija)

Liburni(jugozapad Hrvatske uz sjeveroistoni Jaran izmeu rijeke Rae i Krke)

Dardani(dijelovi teritorija ananjih rava Srbije, Makeonije i Kosova)

Breuci(poruju ananje Slavonije, u porjeju Save o Novske o Slavonskog gorja na sjeveru, pa o

Bosuta na istoku, te izmeu Vrbasa i Drine u Bosni i Hercegovini.)

KNISKA KOLONIJA NA KORULI(antiki izvori, gje se smjeta)

Otok Korulu Grci nazivaju Korkyra ili Kerkira Melaina, isti naziv nosi antiki Krf.Eustatije primjeduje

a su antiki autori razlikovali ove vije Korkire; junu (Krf)nazivali su Kerkira, a sjeverni (Korula)

Korkira. u Apolonijevom epu o povratku Argonauta preko rijeke Istra (Dunav) u Jadranskomore,

opisuje Jaransku obalu: Issu samo spominje, Faros ne, ali Crnoj Korkiri posveduje 6 heksametara

(pie u 3.st.pr.Kr., ali vjerojatno koristi ranije izvore)-Apolonije Rodski: mornari dali naziv Crna zbog

crne ume kojom je otok bio prekriven. otok Korula prvi se puta u antikim izvorima spominje u

4.st.pr.Kr. u PseuoSkilakovom Periplu; grki su kolonisti i trgovci mjesto poznavali i ranije -Pseudo

Skilak spominje poloaj Korkire Melaine prema rijeci Naronu i prema morskoj puini-prema Pseudo

Skimnu, Strabonu i Pliniju, Kniani su osnovali koloniju na KorikiriMelaini-Pseudo Skimnov izvor su

Teopomp i Timej; Strabon spominje kniski polis na K.M.(izvor Teopomp); Plinije biljei koliko je

Melita udaljena od Korkire.

Indoeuropljani: naziv za skupinu naroda i jezika, pradomovina im je vjerojatno sjeverno od

Kavkaskog gorja, oko 1600-1500. pr. Kr. pojavljuju se u Europi, na Bliskom Istoku i u Indiji, u

indoeuropsku skupinu spadaju Hetiti, Perzijanci, Indoarijci, Grci, Italici, Kelti, Germani, Slaveni

ETRUANSKA CIVILIZACIJA

Izmeu 900. i 800 p.n.e. moa iz Male Azije. Poruje njihovog naseljavanja (Etrurija) nalazilo se u

modernoj Toskani i dijelu Umbrije. Domorodni Latini zvali su ovaj narod Etrusci ili Tusci, dok su ih Grci
http://hr.wikipedia.org/wiki/Indoeuropljanihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Indoeuropljanihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Indoeuropljanihttp://hr.wikipedia.org/wiki/Panonska_nizinahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Panonska_nizinahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Panonska_nizinahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Jadransko_morehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Jadransko_morehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Jadransko_morehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Epirhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Epirhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Epirhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Epirhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Jadransko_morehttp://hr.wikipedia.org/wiki/Panonska_nizinahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Indoeuropljani


2/29

zvali Tyrrhenoi (Tirenci). Sami sebe oni su pak nazivali Rasenna. Naselivi se uz Tirensko more, njihova

se civilizacija rairila o rijeke Arno pa prema jugu o Tibera. Na Tiberu se nalazilo maleno latinsko

selo koje de kasnije postati veliki Rim. Tokom uspona etrurske c ivilizacije ovi Latini bili su u bliskom

kontaktu s Etruanima, njihovim jezikom, iejama, njihovom religijom i civilizacijom. Etruani su

igrali najvaniju ulogu ko uspona rimske civilizacije, a ijelom su iako manje, utjecali i na istoobne

Liburne na Jadranu. Dravno ureenje slino Grcima to je bila konfeeracija graova-rava. Njihova

politika ominacija olazi 500 p.n.e. konsoliacijom umbrijskih graova i okupacijom velikog ijela

Lacija. U to vrijeme Etruani postaju velika pomorska sila i osn ivaju kolonije na obali Korzike, Elbe,

Sarinije, na Balearima, te na obali panjolske, a moa i na gornjem Jaranu. U kasnom 6. stoljedu

p.n.e. Etrurija i Kartaga postaju saveznici, razlog je bila trgovina. U kasnom 5. stoljedu p.n.e. ipak

dolazi do kraja pomorskoj trgovini Etruana. Etruani su zauzeli Rim negdje 616. pr. Kr. pa je ak i

Tarkvinije, rimski car, bio Etruanin, ali su 510 p.n.e. bili otjerani o Rimljana. U 4.st. slabe zbog

napada Gala, to koriste Rimljani pa ih napadaju.

MAGNA GRAECIA

Regija uantikojjunoj Italiji i Siciliji koje su od 8. st.pr.Kr. kolonizirali grki naseljenici. Osnovali su

brojne gradove: Taranto, Kume, Metapontion, Sybaris, Kroton, Rhegion,Paestum i Napulj bili su glavni

centri Velike Grke.I na Siciliji su osnovane grke kolonije (Naxos, Zankle i Sirakuza) Od3. stoljea

prije Krista te se grke kolonije poinju nazivatiMagna Graeciaodnosno Velika Grka, vjerojatno zato

kako bi se naglasila njihova veliina nasuprotgrkoj matinoj zemlji. Oznaka Magna Grecia odnosi se

na stanovnitvo i kulturu grkih kolonija u junoj Italiji i na Siciliji, a ne na odreeni politiki teritorij.

PRVE GRKE KOLONIJE NA JARANU(na ilirskom prostoru)

627.g.pr.K.-Korkirani osnivaju Epidamnos, pararelno se javlja i ime Dyrachion (ananjiDra)

pretpostavka a je Epiamnos grki naziv, a Dyrachion autohtoni, va graa spojili seu jean ostao

naziv Dyrachion, kuju novac sa natpisom DYRR (1.gr.kolonija na Jaranu)

588.g.pr.K.-Korkirani i Korindani osnivaju Apoloniju, anas nije gra, blizu malo selo Pojane, irila se

nekoliko puta, gra na povienom terenu, luka nije u grau, kovali novac poistom tipu, istim

motivima, pie APP

nn godina; Lissos(ananji le, sjeverni io Albanije)nije na moru ved na rijeci Drim, nijesigurno a li je

kolonija, vaan centar (metalurgija, itarice)

oko 580. (520) Korkyra Melaina(Korkira Crna) osnivali je Kniani (stanovnici Knida iz Male Azije) uz

pomod Korkirana (Dorani), nalazila se na Korulu,Korkirani pomogli Knianima pa Kniani ali ime

koloniji Korkira Melaina

Issa(Vis)- Dionizije Sirakuki-osnovao Issu oko 397.g.pr.Kr. Issa osniva kolonije u Lumbardi (4.st.),

emporije u Tragurionu, Epetionu (3.st.) i Saloni (2.st.) Samostalnost-od sr. 4. do sr. 1 st.pr.Kr. ,gubi je

u rimskim graanskim ratovima jer staje na stranu Pompeja, u 1.st.pr.K. postaje civium Romanorum.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Antikahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Antikahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Antikahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Italijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Sicilijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Tarantohttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kume&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Metapontohttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sybaris&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kroton&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Rhegion&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Paestumhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Napuljhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Naxos_(Sicilija)&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zankle&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Sirakuzahttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=3._stolje%C4%87e_prije_Krista&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=3._stolje%C4%87e_prije_Krista&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=3._stolje%C4%87e_prije_Krista&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Stara_Gr%C4%8Dkahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Stara_Gr%C4%8Dkahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Stara_Gr%C4%8Dkahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Stara_Gr%C4%8Dkahttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=3._stolje%C4%87e_prije_Krista&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=3._stolje%C4%87e_prije_Krista&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Sirakuzahttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Zankle&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Naxos_(Sicilija)&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Napuljhttp://hr.wikipedia.org/wiki/Paestumhttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Rhegion&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kroton&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sybaris&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Metapontohttp://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kume&action=edit&redlink=1http://hr.wikipedia.org/wiki/Tarantohttp://hr.wikipedia.org/wiki/Sicilijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Italijahttp://hr.wikipedia.org/wiki/Antika


3/29

Pharos(Stari grad na Hvaru)- Diodor Sicilski, Historijska biblioteka: u 4.st.pr.Kr. na otok oli jonski

Grci s egejskog otoka Para i tu 385/384.g.pr.Kr. (99 Olimpijada) utemeljili naselje. Izvori: Pseudo-

Skilak (Periplus), Pseudo-Skimno (Periegesis), Polibije (Hist.), Plinije(Nat.Hist.), Ptolomej (Geogr.),

Strabon (Geogr.). Najstariji izvor-Pseudo Skilaks koji spominje Faros kao ime otoka i ime grada i zove

ganovi Pharos kako bi ga razlikovao od Egejskog. vjerojatno se omade stanovnitvo nije lako alo

nagovoriti, pa ovi trae DionizijaSirakukog da im pomogne slomiti otpor -brodovlje Dionizija

Sirakukog s Isse zajeno s Paranima pobijeuje Ilire s otoka i Jaasine (uniteno je ilirsko/jaasinsko

broovlje); natpis iz Starog Graa koji govori ozapljeni oruja Jaasinima vjerojatno posveden toj

pobjedi

KOLONIZATORSKO JELOVANJE IONIZIJA SIRAKUKOG

Dionizije koji je bio aktivni politiar i vojskovoa ( svi sutaa bili i politiari i vojskovoe ), postao je

popularan jer je bio na elu Sirakuke vojske i u saveznitvu sa rugim Grkim kolonijama na Siciliji

uspio je poraziti Feniane i potisnuti ih te smanjiti utjecaj sa sjevernog poruja gje su imali nekoliko

svojih kolonija. Oni su stoljedima rali sreinji io sreozemlja pa se tu Grci nisu mogli naseliti. Neki

Grki polisi su bili saveznici Kartage. Dva su se polisa posvaala, jean je polis pozvao u pomod

Kartagu, a rugi su se Grki polisi igli protiv njih. Kartaga je izgubila i Dionizije je nametnuo sebe kao

glavni autoritet te zavladao kao tiranin. Sirakuza je bio jak Dorski grad i pomorska sila koji je i prije

imao znaajnu ulogu u gospoarstvu i vezama s Grkom.Dionizije pokuava tu snagu jo povedati.

Sve Sicilske graove je stavio po svoju vlast, potisnuo je Feniane sa poruja Tirenskoga mora,

Korzike i Sicilije. Nakon to je zavladao Tirenskim morem, Sicilijom i okolicom, nametnuo je vlast i

drugim kolonijama na jugu Italije. U Dorskim je kolonijama imao sljedbenike pa je bacio oko na

Jaran kako bi povedao trgovinu Sirakuze i u tom smjeru. Poeo je osnivati naseobine na Jaranu, od

404. do oko 390. god. prije Krista te su naseobine imale karakter vojnih postaja. Osnovao je Anconu i

oblinju Numanu. Zavladao je Lissosom, njega nije osnovao. U tim je naseljima postavljao svoje

vojne, mornarike postaje i broove, uputio se i prema sjeveru te pojaao utjecaj u Ariji i u oblinjoj

Spini koja se nalazi u elti Paa. To su trgovaka,Venetska naselja ali u njima ive svi oni koji trguju,

mahom Etruani i Grci. Etruani su smjeteni izmeu rijeka Tibar i Arno, taa su se ved proirili

preko Apenina prema delti rijeke Pa u potrazi za itom i upravo tu susredu te 3 ruge kulture. Tu

Dionizije vlaa poslije 400. go. prije Krista kaa pomae osnivanje kolonije u Issi jer mu treba luka

radi kontrole plovibe. Nema poataka kaa je tono osnovana Issa. Osnovali su je Dorani,vjerovatno

su glavni bili Dionizije i Sirakuani, a prikupili su snage iz drugih polisa,vjerovatno na Siciliji. Kolonije u

naem ijelu Jarana su gotovo posljenje koje su osnovane. Koriste luku na sjeveru otoka Visa koja

postaje glavna baza na tom djelu Jadrana za Dionizijevu plovidbu. Lissos, Numana, Ancona, Spina,

Adria i Issa pokrivaju velik dio Jadrana, ali ne Histre i Liburne. Taa ved pomalo raste i rimska snagakoja de sesve vie uplitati u Jaran. 385 go. prije Krista Dorani uz snanu pomod Dionizija starijeg


4/29

osnivaju Pharos ( Hvar ). Osnivaju ga Parani, stanovnici jenog o otoida u Egejskom moru. Nakon

to oluuju pouzeti korak kolonizacije, trae pomod o Dionizija te dolaze na Hvar i daju mu ime

Pharos. Grki gra na otoku Hvaru je osnovan 385. go. prije Krista na poruju ananjeg Starigrada.

Par godina nakon osnutka, Iliri sa okolnih graina, uz pomod okolnih plemena su napali gra i

pokuali istjerati Grke. Navodno ih je bilo 10 000, ali izvori nisu pouzani, naginju preuveliavanju a i

piu se stotinama goina nakon ogaaja. Pharani su pozvali u pomod Dionizijevu mornaricu koja je

bila stacionirana u Lissosu, Pharani pobjeuju. O pobjei Grka na Ilirima moa svjeoi natpis koji

je vjerovatno bio baza jenoga spomenika pobjee. Natpis kae a su Pharani poslije pobjee na ''

Jaesinima '' postavili oruje kao javni spomenik. Jaesini bi mogli biti ti Iliri koji su napali

Pharane,spominju se kao stanovnici koji ive na poruju rijeke Jaro, moa se radi oJaderatinima,

stanovnicima Iadera Zadra. Dionizije stariji je ivio nekoliko esetljeda i umro je 367. goine prije

Krista, naslijeio ga je Dionizije mlai koji nijeuspio orati interesnu sferu koju je otac oblikovao na

Tirenskom, Jonskom i Jadranskommoru. Taj se Sirakuki imperij raspao tijekom vlasti Dionizija

mlaeg.

LUMBARDSKA PSEFIZMA

Lumbara je selo na istonoj strani Korule u kojoj je okazana naseljenost o 6.st. Pr. Kr. prema

antikim autorima i numizmatikom materijalu tu je bila utemeljena Knidska kolonija u 6. st., ali ne

zna se gje se tono nalazila.Psefizma (oluka) se sastoji o nekoliko ulomaka grkog natpisa, a rai

se o ureenju zemljinih onosa izmeu stanovnika novoosnovane kolonije, tj.sklapanju ugovora

izmeu isejaca i vlasnika zemljita. Imovinski onosi grkihnaseljenika na Koruli se reguliraju, a aje

se i popis naseljenika kojih je vjerojatno bilo i vie o 200. Na natpisu je sauvano 158 to potpunih,

to fragmentiranih imena. Osim dorskih, spominje se i mnogo imena ilirskog podrijetla. Najstariji je

sauvani pisani spomenik iz naih krajeva, a pronaena je 1877. g. Tekst je podijeljen u tri stupca

iznad kojih je stupac kontinuiranog teksta. Spominje se i granja graskih ziina kojima nije naen

trag.

MATERIJALNI OSTATCI GRKE KOLONIZACIJE

Skulptire nepoznatog podrijetla:

Bronana glava boice s ijaemom iz Isse, grki original 4. ili 3.st.pr.Kr. Reljef Kairosa iz Trogira,

varijacija Lizipova kipa, iz ranohelenistikog oba(moa 3.st.pr.Kr.)

Stela s prikazom posmrtne gozbe iz Zara, pokojnik pripanik ionizijske religije, mogude a je

izraen u Dalmaciji. Mala praokutna stela nekod uziana u Palai Cipio u Trogiru, na prenjoj strani

prikaz pokojnice na stolcu kako pree vunu, motiv poznat u grkoj sepulkralnoj umjetnosti.

Najvjerojatnije da su ovi primjerci skulptura dospjeli u Dalmaciju trgovinom.

Skulpture pouzdanog podrijetla:


5/29

Reljef plesaica iz Narone, sreina 2.st.pr.Kr, o mramora mogude izraen Dalmaciji. Votivna ara s

prikazom biste Here, Trogir, lokalna produkcija. U Issi raionica nagrobnih stela: neke stele sare

stupove, vrata, metope, triglife, zabat i akroterije, vedina pripaa srenjem ili kasnijem helenistikom

razdoblju, taj tip stele poznat u Grkoj, Cipru i Maloj Aziji. Tanagra glinene figurice- najede prikazuju

jevojke u bogato rapiranim haljinama, porijetlom iz june Italije, neki primjerci iz Isse

URBANIZAM ISSE I PHAROSA

Grki graovi su uveli urbanistika naela i graiteljske inovacije- grasko planiranje, snane

fortifikacije, javne zgrae, onos akropola/agora, katastarsku pojelu zemljita, nekropole, kvalitetnu

obrau kamena, buku, nove arhitektonske elemente to je sve znatno utjecalo na izgle ilirskih

naselja(Oanidi, Varvaria, Narona)

Isu i Pharos ograuju ziine izgraene u megalitskoj tehnici(veliki kameni blokovi bez vezivnog

materijala).U Issi je agora uz more, na poluotoiu Priovo moa grki teatar. Uz izlazne ceste iz graa

su nekrpole. Utjecaj na Ilirska naselja:grki utjecaj se vii u nainu poizanja graskih zidina,

megalitski blokovi(Aseria, Varvaria, krip na otoku Brau, Salona). Oanidi ko Stoca u Hercegovini -

vii se ujecaj grkog naina organizacije graskog tkiva i zoniranja saraja, utvreni io je ovojen

od stambenog povezivali su ih 2 vrata i trg. Tragurij i Epetij- isejske kolonije, gradske zidine podignute

od megalitskih blokova. Tragurij- komunikacije okruuju sreinje uzvienje s kojeg se putevi zrakasto

pruaju prema periferiji, ortogonalni sustav se nalazi na zapanoj strani otoka

Epitej- imaoje brojne poprene i malobrojne uzune komunikacije, ouvana su graska vrata.

U Pharosu je agora na spoju dviju temeljnih komunikacija, a ne uz more kao u Issi. Zidine su bile bez

kula kao i u Issi, od 4.st.pr.Kr. kule su nezaobilazni element obrane gaova u Grkoj.

TRAGURION (smjetaj naselja, vrijeme njihova nastanka, arheoloki ostatci)

Osnovali su ga grki kolonisti s otoka Visa u III. st.pr.Krista. na otoidu ukanalu izmeu obale i otoka

iova, a na zapanom rubu velikog Katelanskog zaljeva. Arheoloki ostatci: sauvani ijelovi

beema, naeni ziovi gr. nastambe u lapidariju MGT, mali rtvenik posveden Heri (kraj katerale),

gr. natpis u zidu samostana sv. Nikole, Kairos- bog sretnog trenutka, najmlai zeusov sin; posjeda

ljude na prolaznost srede;mlaid s krilima i uperkom a ga ljui mogu uhvatiti, nosi vagu i britvu;

prema Lizipu koji ga je napravio na dvoru Aleksandra Makedonskog-sauvan samo u pisanimizvorima;

uva se u samostanu sv. Nikole, reljef s prikazom ene, natpis na kojem se spominju hijeronamon,

logisti i gramateus-uzidan u samostan

EPETION

U III. St.pr.n.e. grki kolonisti s otoka Isse (Visa) osnivaju naselje Epetion. Nedaleko od Splita, u pravcu

Omia, na poluotoku Stobre nalazi se naselje Stobre gje je osnovan Epetion. Arheoloki ostatci:

sauvani jelovi beema, kasno-antiki krovni crijep.


6/29

KAIROS

Reljef iz Trogira raen u 1. st. prema Lizipovom originalu. uva se u samostanu Sv. Nikole . Kod starih

Grka bog sretnog trenutka ili zgodne prilike koja je za pojeinca subonosna ili koju ovjek mora znati

iskoristiti. Vjerovali su a kraj svakog ovjeka samo jean put u ivotu protri Kairos. Taa treba biti

brz i uhvatit ga za njegov ugi uperak na elu. Propusti li se ta prilika, smatralo se a je ovjek

propustio sredu.

RIMSKO OSVAJANJE ILIRIKA-RATOVI S ILIRIMA

Prvi Ilirski rat

Aktivnosti ilirske kraljice Teute tijekom 230. pr. Kr. ozbiljno su ugrozile trgovake rute preko Jonskog

mora koje su koristili rimski saveznici iz Italije i sa Sicilije. Iliri su im i ranije zadavali jake udarce, ali ne

u tako velikom razmjeru. tovie, nekolicina ilirskih pljakakih pohoa zavrilo je ubijanjem ili

zarobljavanjem italskih trgovaca. Da bi prikazao svoje nezaovoljstvo, rimski je Senat poslao bradu

Lucija i Gneja Korunkanija da kod Teute, zajedno sa isejskim izaslanikom Kleemporom, protestiraju

zbog ovih napaa na rimske saveznike. Nakon to se Teuta ogluila na njihove zahtjeve, Rimska

mornarica sainjena o 200 broova, na elu s konzulom Gnejem Fulvijem, kretala se prema Ilirskom

poruju. Drugi konzul, Postumije, bio je na elu kopnene vojske koja se transportnim broovima

prebacivala u Apoloniju. Povjesniar Polibije tvri a je Postumije imao 20 000 pjeaka i 2000

konjanika. Fulvije se s ratnim brodovima kretao prema Krfu (Korkyra), ali je na putu saznao da je

otok ved osvojen o strane Teute, te a je upravu tamo preuzeo Demetrije Farski. Demetrije je

neugo nakon toga ogaaja stupio u kontakt s Rimom, nuedi svoju lojalnost i potpunu kontrolu

na porujem u zamjenu za neke povlastice. Taa ih je Demetrije poveo prema Epiamnu, gje se

ved ranije iskrcala Postumijeva kopnena vojska, a koji su takoer jako skoro zauzeli. Putem prema

unutranjosti pokoravali su Arijejce, ali su im se neka plemena, poput Partina i Atintana, svojevoljno

preala. Naposlijetku je osloboena i Issa, te je i ta zajenica ola po izravnu zatitu Rima. Sa

zavretkom sezone ratovanja, 229. goine, Fulvije se vratio u Rim s velikim ijelom mornarice, a

Polibije se utaborio u Epiamnu, gje je unovaio novu legiju. Njegova zaada bila je negleanje

Arijejaca, te zatita zajenica koje su prisegle lojalnost Rimu.

Drugi Ilirski rat

Sljeede goine, 228. prije nove ere, Teuta je iz graa Risinuma u Bokokotorskom zalijevu uputila

izaslanike koji su u njezino ime zamolili bezuvjetni mir, a kao tribut je oluila bez borbe prepustiti

poruje Korkyre, Isse, Pharosa, Epiamn i ona Arijejska poruja koja su Rimljani izravno osvojili.

Veliki io osvojenog poruja Rimljani su ali po upravu Demetriju Farskom, koji je sluio kao njihov

glavni povjerenik za to poruje. Nakon to se itava rimska vojska povukla iz Ilirika pri zavretku

prvog Ilirskog rata, Demetrije je taanju priliku iskoristio kako bi poruje koje su mu Rimlja ni

ostavili po upravu spojio sa ostacima Arijejske rave, te tako povedao svoj utjecaj. Takoer je


7/29

nastojao proiriti utjecaj na poruja koja su bila iskljuivo po rimskom zatitom, ali se vedina

ogluila na takav pokuaj.

Tako je od 229. do 219. godine prije nove ere Demetrije polako uvrdivao svoj poloaj na istonome

Jaranu i unutranjosti, a najvedi korak vjerojatno je pristupanje makeonskom savezu 224. goine

prije nove ere. Iskoristio je ratove Rima i Gala na sjeveru kako bi se posvetio gusarenju na Jadranu i

aktivnom ometanju plovibe rimskog broovlja, ime je jasno pokazao svoje nepotovanje prema

otaanjim saveznicima. Sastavivi flotu o 90 broova, isplovio je na jug kako bi napao i osvojio

gra Pilos, gje je s nakon nekoliko pokuaja zarobio jo 50 broova. S tom je flotom nastavio poho

na Ciklae. U meuvremenu su Rimljani opremili flotu po Lucijem Emilijem Paulom te napali i

osvojili slabo branjeni Dimale, jenog o glavnih Demetrijevih uporita. Oatle je rimska flota

otplovila na sjever te zauzela Faros. Demetrije je bio prisiljen pobjedi, a utoite mu je pruio

makedonski kralj Filip V.

OSNIVANJE AKVILEJE

in osnivanja Akvileje (181. pr. n.e.) na teritoriju Karna je bio poetak osvajanja Histrije.

OSVAJANJE HISTRIJE

Histarski ratovi (Istarski ratovi) su niz ratova potkraj 3. i u 2. st. pr. Kr. koje su Rimljani vodili protiv

Histra. Prvotni rimski cilj bio je suzbijanje njihova gusarenja, a tek zatim i osvajanje Istre.

Voena su tri rata sa Rimom. Tokom stoljeda Histri su spominjani uglavnom kao pomorski gusari i

pljakai. Prvi sukob je zapoeo netom prije rugog Punskog rata i rugog Ilirskog rata, tonije 221.g.

pr. Kr. Rim je pouzeo kaznenu ekspeiciju zbog njihovih pljaki laa sa itom. Rimski poho na

Histre vodila su dva konzula koja su ih napala sa mora. Ipak rat je zavrio pobjeom Rima, iako teko

izvojevanom. Za posljeice, razorena je koja histarska graina uz obalu, ali unutranjost je ipak ostala

izvan rata. Postoje mnoga miljenja o kasnijem politikom ureenju Histrije. Prema jednom,

posljeica tog rata bilo je formiranje histarske rave sa kraljem kojeg postavlja Rima ali samo kao

marionetu. Prvi bi vjerojatno mogao biti otac Epulona. Ali sve je to malo vjerojatno jer Histarsko je

kraljevstvo sigurno moralo postojati i prije rata, mogude sa kraljevskom inastijom i sjeitem u

Nezakciju. Ipak najvie vjerojatno je a su se ta plemena ujeinila tek pre opasnodu o Rima, po

vlaarom najjae graine Nezakcija jo u 4. ili 3. st. pr .Kr. Nakon prvog rata Rim i dalje nema toliko

veliku mod na Histrijom, pa joj ne moe nametnut anak ili bilo kakav nain prisile, stoga se

zaovoljava slobonom plovibom priobaljem. etreset goina poslije opet rastu nemiri sa Rimom,

a razlog tome je ovaj put bilo osnivanje kolon ije Akvileje, tonije 181.g.pr.Kr. Taj de ogaaj imati

kljunu vanost za povijest Istre i rugih naih krajeva jer je ova naseobina zbog svog povoljnog

poloaja i prostranog plonog kolonijskog agera postala glavnim bastijonom rimske modi i sirenja

njihova utjecaja prema istoku. Sluila je uglavnom za sprjeavanje upaa alpskih plemena (Karni,Gali) ali i a to bue smjetaj vojnih postrojbi na kopnu za napa na Histriju. 183.g.pr.Kr. rimski


8/29

konzul M. Clauius Marcellus je zapoeo planiranje napaa. Goinu dana poslije pretoru Duroniju

aje u ruke itav pomorski jaranski prostor rai zatite. Time je znai napa na Histre bio

pripremljen i sa kopnene strane i sa strane mora. Taj poho, koji se goinama ved spremao zapoeo

je 178.g.pr. Kr . i to upravo iz novoosnovane kolonije Akvileje. Vojska je ula na teritorij Histrije ko

Timavskog jezera i time zapoinje rat koji je trajao jo iudu goinu sa promjenjivom sredom. Prvi se

sukob ogoio na poruju izmeu Timava i ananjeg Trsta. Taa su Histri po vodstvom Epulona

osvojili rimski legijski tabor, ali su omah potom bili istjerani. Kako je Rimljanima olo pojaanje o

jo viju legija, Histri su se razili po svojim grainama, a rimska se vojska po vostvom konzula

vratila u Akvileju na zimovanje. U proljede je ta vojska ponovno krenula na Histre, koji su nakon vie

bitaka zatraili mir. Meutim, Epulon se zatvorio u Nezakcij, koji je rimska vojska opsjela. Nakon

opsjeanja Nezakcija stao ga je napaati opsanim strojevima. tovie, Rimljani su skre nuli neku

rjeicu koja je tekla uz ziine i iz koje su se Histri opskrbljivali voom, i to nakon mnogo ana tekog

raa u novi tok i korito. Vijevi to branioci su u oaju poeli ubijati ene i jecu a ne panu u ruke

neprijatelju, a sami se nisu predavali. Nakon paa Nezakcija osvojili su i zauzeli jo vije graine,

Mutilu i Faveriju, Paom Histarske graine Nezakcija, 177.g.pr.Kr. zavrava sukob te Rimljani slave

pobjeu. Vjerujudi Liviju moemo pretpostaviti veliinu Histarske vojske u vrijeme rata. Prema tome,

Histri su imali oko 12 000 naoruanih ljui, a u sukobu je poginulo oko 5 632 ljui i u roblje oveeno

oko 3 000 ljui. Prema tome Histrija je trebala brojiti oko 160 000 ljui, ali i a je to i netono tj

preuveliano i alje je mogla brojiti bar o 100 000 ljui. U trijumfu konzula Clauiusa oranom u

Rimu prikazan je osvojeni plijen a iznosio je oko 370 000 denara i 87 702 viktorijata. Ovaj put Histrija

je oivjela mnogo vede posljeice; Nezakcij je izgubio ulogu voedeg graa, ali i alje je ostao u

funkciji. Takoer je ovaj put nametnut i anak te rimska uprava. Iako su prvi kraju rata legije

povuene sa poruja Histrije, nakon trijumfa su vradene poto se javio strah o ustanka. Takvo

ureenje ostaje sve o Sule ka on reformira upravu i umjesto konzula i pretora , upraviteljima

postaju prokonzuli i propretori. U lokalnom smislu zarana je samouprava - tj. vlastiti vjerski obiaji,

vlastiti roovski upravitelji te traicionalne pravne mjere. Mislilo se a je io zemljita zaplijenjen u

ager publicus, a ostatak ostavljen na uivanje omadina ali uz naplatu. Ta se prvi put priznaje Rimska

vlast. Daljnja posljeica je bilo povlaenje Histara iz Transkog zaljeva ini se sve o rijeke Riane.

Takoer se spominje i a taj nekaanji prostor Histra, onaj izmeu Timave i Riane, saa zauzimaju

Karni pa se Tergeste tj ananji Trst ne spominje vie kao Histarsko naselje nego kao karnsko. Glavna

razlika Histara i Karna je ta da se Histri ubrajaju zajedno sa Liburnima u ilirske narode, a Karni u galske

narode. I prije pada Histrije, ona je dodijeljena Luciju Duroniju ali ne kao redovna pokrajina nego

zato jer su se Apulski graovi alili na histarske gusarske napae broovlja. A Apulija je bila njegova

redovna provincija, sa glavnim gradom i aministrativnim sreitem Brinisijem u kojem je imaostacioniranu flotu i time kontrolirao cijelu istono jaransku obalu . Iudi rat se ogoio iznenaa,


9/29

129.g.pr.Kr. ka je konzul Aulo Manlije bez ikakve zapovijei ili oobrenja senata zapoeo napa i

imenovao Lucija Minucija Terma za svog namjesnika u Histriji. Iude goine poslana su va konzula sa

legijama. No, taj je rat zapravo nejasna epizoda konzula Tita Sempronija Tuditana, kojem se i

pripisuje konano pokoravanje Histra, tj objeinjenje rimske vlasti cijelim jaranskim porujem o

Akvileje o rijeke Krke. O tome je teko govoriti jer su poaci o tome jako, jako skromni i nakon toga

nema vie spomena o istupima Histra protiv rimske vlasti. Do paa histarskog kraljevstva, smatrana

je zasebnom provincijom. Do tad su je uvijek dodjeljivali onom upravitelju koji je dobivao Ilirik ali 181.

Pr.kr ulazi pod vlast pretora Lucija Duronija.

SUKOBI S DELMATIMA

Izmeu 158. i 157. goine prije nove ere, rimski senat je onio oluku a se u Ilirik poalj e izaslanstvo

koje bi istrailo tamonju trenutnu situaciju, s velikim naglaskom na status Delmata. Povo same

ekspeicije bile su pritube Isse zbog elmatskih pohoa na njihove graove, Epetium i Tragurium, ali

i injenica a su u procesu svoga irenja asimilirali neke kulturne grupe s poruja obale i otoka

srednje Dalmacije.

Na elu izaslanstva bio je Gaj Fanije Strabon. On je sljeede goine, izmeu 157. i 156. prije nove ere

u Senatu izvijestio a su Delmati pokazali otvorenu nesnoljivost prema Ri mljanima i njihovu

izaslanstvu: nisu ih htjeli primiti, ni ugostiti, a zamalo su im oteli i konje na kojima su oli. Senat je

stoga bio primoran objaviti im rat. Jo jean o mogudih razloga za rat, a koji je naveo Polibije, bio je

taj da rimska vojska nije vojno jelovala preko 12 goina, te bi poho na Delmate bio olina vjeba

za izanje borbenog morala. No, ini se a je pravi razlog ipak bio strah o ominacije Delmata na

obali Jarana, koja strateki postaje sve bitnija za rimsku ravu.

Sam rat poeo je 156. prije nove ere, a voio ga je konzul Gaj Marcije Figul. Iskrcao je vojsku u olini

Neretve, a potom krenuo prema Imotskom polju. Njegov primarni naum bio je osvajanje sreinjeg

elmatskog poruja u Duvanjskom polju, ali su ga Delmati preuhitrili, te su ga potukli na samom

poetku kampanje. Figul je taa zbog velikih gubitaka bio prisiljen povudi se o Neretve. Iudi napa

zbio se poetkom zime iste goine, a taktika se svoila na napaanje manjih elmatskih sreita kako

bi se sreinji otpor u Delminiumu smanjio. Nakon to je par takvih malih operacija Figulu polo za

rukom, oluio je napasti Delminium. Zbog povienog poloaja na Lib Planini, gje se Delminuim

nalazio, rimske opsane sprave nisu bile o koristi. Figul se zato oluio za koritenje zapaljenih

projektila koje je katapultom lansirao na grainu, te je tako i zapalio. No, rat tu nije zavrio, ved je u

proljede 155. goine u Duvanjsko polje oao novi konzul, Publije Kornelije Scipion, koji je zamijenio

Figula, konano osvojioDelminium, te kasnije u Rimu proslavio triumf e Delmates, tako uzimajudi

sve zasluge za skonavanje prvog elmatskog rata.

Oko 137. goine prije nove ere, Arijejci i Plereji su napali rimski posje u Iliriku, na to su Rimljani,zbog ratovanja u Hispaniji, ogovorili samo slanjem izaslanstva, a na to su se i jeni i rugi ogluili.


10/29

Nakon to su nastavili sa napaima, Senat je kao pomod 135. prije nove ere oluio poslati Servija

Fulvija Flaka. Flak je sa sobom voio vije legije, koje je inilo 10 000 vojnika i 6000 konjanika.

Arijejci i Plereji nisu bili spremni za rat, pa su poslali svoje izaslanstvo moledi oprost. Nakon to su

obili pristati na mirovne uvjete Senata, tj. platiti za poinjenu tetu, Fulvije ih je napao i porazio.

Smatra se a vedtaa polako poinje formiranje nove rimske provincije na prostoru Ilirika, ali je sam

razvoj ometan jelovanjima naroa sa rubnih poruja rimske uprave. 129. prije nove ere tako olazi

i do sukoba sa Japodima, a vodi ga konzul Gaj Sempronije Tuditan. Stvarni razlozi za poetak sukoba,

a i sama lokacija, nisu posve sigurni, jer su jeini izvori iskljuivo pisana jela Apijana i Tita Livija 119.

goine olazi o jo jenog sukoba s Delmatima, a ovaj put u glavnoj ulozi na rimskoj strani stoji

Lucije Cecilije Metel. Apijan navodi kako je Lucije Cecilije svojevoljno napao Delmate kako bi dobio

trijumf, ali se to smatra netonom informacijom, jer je poznato a je za svaki vojni poho potrebna

potpora Senata. Nakon to se 118. goine proslavio pobjeom, obioje naimak Delmaticus, to

svjeoi o njegovom uspjehu.

ILIRIK U VRIJEME GRAANSKIH RATOVA

Za vrijeme graanskog rata izmeu Cezara i Pompeja, Ilirik nije bio u sreitu glavnih zbivanja, ali se

na ovom prostoru ogoilo nekoliko epizoa izmeu Cezarovih i Pompejevih zapovjenika na elu

manjih vojnih postrojbi, ok su neke starosjeilake zajenice ili pojeine skupine rimskih graana,

organizirane u konvente, stali na jenu ili rugu stranu. Iako je ved oko 10 goina tu bio prokonzul,

Cezar je oivio neuspjeh ratujudi u Iliriku. Potporu je imao samo o nekih rimskih zajenica s tog

poruja, ali ne i o omadeg stanovnitva (vjerojatno zato to je tu jelovao iskljuivo preko svojih

namjesnika, a ne osobno). 49. prije nove ere, kao zapovjednika Ilirika, Cezar je postavio Gaja

Antonija. Na mjesto zapovjednika mornarice stavljen je Publije Kornelije Dolabela. Njih su dvojica

obili zaatak a uvaju pristup Italiji kopnom s jugoistoka, a uporite im je bilo u Liburniji.

USPOSTAVA PROVINCIJE

Ilirik, je bila rimska provincija nastala nakon rimskog osvajanja biveg nezavisnog kraljevstva Ilira i

pacifikacije ilirskih plemena na irem poruju Ilirije. Teritorija Ilirikuma protezala se o rijeke Drim u

ananjoj Albaniji o Istre u Hrvatskoj i o obale Jaranskog mora do Panonske nizije. Salona u blizini

ananjeg Splita u Hrvatskoj bila je sreite rimske provincije Ilirikum. Oko 229. goine pne. Rim je

intervenirao na istonoj strani Jarana na porujima po ilirskom kontrolom zbog piratstva kojem su

Iliri esto pribjegavali i propalih iplomatskih napora. Taa je zabiljeen prvi rimski rat protiv

kraljevstva Ilira. U vrijeme Rimske Republike, oko 168. godine p.n.e, rimska vojska je pobijedila vojsku

posljenjeg ilirskog kralja Gencija i time oznaila kraj postojanja Ilirije kao kraljevine. Od 167. godine

pne. juna Ilirija postaje rimski protektorat.


11/29

AUGUSTOVA PACIFIKACIJA ILIRIKA

Nakon Batonovog ustanka, Rim je obio potpunu kontrolu Ilirika, te je istinska romanizacija poruja

mogla zapoeti. Legijski tabori, ali i tabori pomodnih postrojbi, bili su sreita romanizacije jer su

imali svoje poruje, polja, panjake (prata legionis) i ruge oblike interakcije s okolicom. Oko vojnih

tabora omade i oseljeno stanovnitvo oblikovalo je civilna naselja koja su vojsku opsluivala

uslugama i robom. Upravo su ta civilna naselja (canabae legionis) bila centralna pokretaka sila

provoenja romanizacije jer su irili rimski nain ivota, obiaje i kultove meu lokalnim

stanovnitvom. Nakon olaska vojnih postrojbi, ta bi mjesta dobivala status municipija. Isprva je

Dalmacija bila u rukama cara, to je i bila praksa za provincije koje nisu bile posve sigurne. Slubeni

naziv namjesnika provicnije bio je legatus Augusti pro praetore provinciae Dalmatiae. Istodobno je

bio zapovjenik vaju legija i pomodnih postrojbi. Mod namjesnika proizlazila je prvenstveno iz

veliine i jaine vojske koju imaju po svojom upravom. U prvoj polovici prvog stoljeda, poinju se

novaiti kohorte u junoj, a kasnije i na poruju sjeverne Panonije (coh. Pannoniourm, coh.

Varcianorum). Nakon Augustove smrti 14. goine, tri legije u poruju sjeverne Panonije su se

pobunile. To su bile legio VIII Augusta, legio IV Hispana i legio XV Apollinaris, koje su svoju vjernost

polagali Augustu. Zahtijevali su smanjenje vojnog roka s 25 goina na 16, vede povlastice u pojeli

plijena i pladu o jenog enara na an. Pobunjenici su pokuali ubiti namjesnika Junija Bleza, nakon

ega je on kontaktirao novog cara - Tiberija, koji mu je poslao dvije pretorijanske kohorte sainjenu

o elitnih trupa, kojima su se prikljuili jo neki pouzani vojnici. Te kohorte inilo je oko 700 pjeaka

i po 200 konjanika, konjanike postrojbe iz rugih pretorijanskih kohorti i elitne germanske postrojbe

koje je August ustrojio kao svoju osobnu strau. Legije su poetkom listopaa te goine poele

naputati zajeniki tabor prekiajudi pobunu. Prvo je otila Osma legija, zatim Petnaesta, a Deveta

je bila najupornija, iako je kasnije i ona odustala.

Sjeita legija u Panoniji u Tiberijevo vrijeme bili su Sirmij(Srijemska Mitrovica) i Siscija (Sisak).

Poruje Dunava bilo je organizirano tako a esnu obalu, na kojoj se nalaze neka germanska

plemena, narziru pomodne i legijske kohorte, koje su rasporeene tako a paze na vie takvih

zajenica ojenom. Nalazi vojnih iploma u Pounavlju i Posavini potvruju te tvrnje.

U Dalmaciji su ostale vije legije. Jeanaesta (XI) u Burnumu, na cesti izmeu Kistanja i Knina, te

Sema (VII) u Tiluriju ko Trilja. Te vije toke bile su ovoljno blizu Saloni, najvanijem rimskom

sreitu na istonom Jaranu i vjerojatno sjeitu namjesnika. Takoer su organizirani i manji vojni

logori za ijelove legije i za pomodne postrojbe: Bigeste ko Ljubukog i Anertium ko Gornjeg

Muda. Zajeno sa legijskim logorima Burnumom i Tilurijem, inili su tzv. elmatski limes.

Pretpostavlja se a su ove fortifikacije graene na starijim elmatskim temeljima.

U Burnumu je prije XI. legije boravila legio XX. Valeria Victrix, koja je 20. prije nove ere ol a iz

Hispanije, a Burnum je napustila nakon panonsko-dalmatinskog ustanka, oko 10. godine. Dokaz o


12/29

njenom boravku je nagrobna ploa Tita Fulvija iz Salone, nepoznatog veterana iz Jaera i centuriona

Salvija Frebrana Bakula iz Burnuma. XX legija je tu bila samo ljeti, dok je kasnije s dolaskom

jeanaeste uspostavljen stalni legijski tabor. Burnum se nalazi na visoravni izna otrog zavoja rijeke

Krke koja tee kanjonom ispo tabora. Razlog smjetanja tabora ba na tome mjestu, bio je taj to se

rijeka tu moe prijedi, te olina strateka veza izmeu centara Salone i Iaera. Da bi vojska iz

Burnuma uspjeno osiguravala prometnice, izvojena su legijska i auksilijarna ojeljenja i postavljena

na ualjene toke. Prije nekoliko goina, u Burnumu je otkriven omanji amfiteatar, koji je podignut

za vrijeme cara Klauija (o emu svjeoi stratigrafija terena). U prilog tome ie i povijesni poatak

koji govori o tome a je taanji namjesnik provincije Dalmacije Lucije Aruncije Skribonijan, nakon

Kaliguline smrti, htio uz pomod VII. i XI. legije zasjesti na carski tron, te po nekim izvorima, pokuati

obnoviti Republiku. Zbog loeg znamenja postrojbe su oustale o urote, pa je njihovu privrenost

car nagraio ajudi im poasni naziv Clauia Pia Fielis, te izgranjom amfiteatra. Taj ogaaj zbio se

42. goine. Krajem prvog stoljeda (oko 86. goine), Burnum naputa Legio III Flavia Felix, koja je tu

bila o 70. goine. Dalmacija taa postaje provincia inermis , tj. nenaoruana provincija u kojoj

nema aktivnih legija, ved poruje Burnuma osiguravaju isturene jeinice legija koje se nalaze u

susjenim provincijama ili na poruju granice, o emu svjeoi natpis sa imenom Legio I Aiutrix

(prva pomodna legija). Epigrafika eviencija ukazuje a u Burnumu tijekom 1. st. borave barem

etiri pomodne postrojbe: Ala I Hispanorum, cohors II Cyrrhestarum sagittaria, cohors III Alpinorum i

cohors I Montanorum civium Romanorum. O ostalih kohorti u Dalmaciji tu su jo i: cohors I

Bracaraugustanorum, cohors I Campana, cohors I Lucensium i cohors VIII Volountariorum Kasnije,

poetkom rugog stoljeda, tu kratko borave i legionari Pete makeonske legije (Legio. V

Macedonica).

Tilurij se nalazi na poruju sela Garun, u okolici Trilja. Rimska vojska je oabrala Garun za smjetaj

tabora zbog olinog poloaja na rijeci Cetini. Garun je, zbog svog poloaja, mjesto s viestoljetnom

praksom nastanjivanja, te se osim antikih, na lokalitetu mogu nadi i premeti iz prapovijesti, te

srenjeg vijeka. Prije no to je Deveta legija ola u Tilurij, tu se nalazila Legio IX Hispana, ista ona

legija koju nalazimo u panonskim pobunama nakon smrti Augusta.

Dokaza a je tabor u Bigesti (ko Ljubukog) bio logorski nema. Takoer je slabo poznato koje su

legije i kada bile utaborene na tom mjestu. Ali, poznato je a je tijekom prvog stoljeda tamo boravila

Cohors III Alpinorum, koja je najvjerojatnije ola iz Burnuma 70. goine.

STVARANJE PANONSKOG LIMESA

Panonija je bila jena o graninih regija Rimskog Carstva. Ovaj poloaj ao joj je vano vojno

znaenje. Okupacija Panonije o 1. st. ovijala se u nekoliko koraka. U razoblju izmeu 35. g. pr. Kr.,

vremena Oktavijana i vlaavine Klauija, rimska vojska je osvojila poruje izmeu rijeka Drave iSave, Jantarni put u zapadnoj Transdanubiji, te konano za vlaavine Klauija okupiran je i istoni io


13/29

Transanubije. S ruge strane Dunava ivjela su barbarska plemena. U slivu rijeke Morave ivjeli su

Quai, svebsko pleme, a istono o njih germanski Bastarni sa raznim plemenima. Jugoistono o

Quada i Bastarna maarskom nizinom istono o Dunava, vlaali su Daani koji su jo 50. g. pr. Kr.

morali prepustiti kraj izmeu Tise i Dunava sarmatskom plemenu Jazigima. Na granici izmeu

Quaa i Markomana i meu Daanima ivjeli su u sjevernim maarskim planinama Cotini, koji su

pripaali keltskoj etnikoj zajenici, a istono o njih bili su ilirski Osi. Anarti su zaposjeli kraje u

sjeveroistonoj Dakiji, gje ih spominje Cezar kao pogranino Dako pleme. Pripremajudi se za rat sa

Daanima i za obranu unavske granice, tjekom 1. stoljeda Rimljani poinju granju limesa. Prva

utvrenja su graena sa zemljanim nasipima i rovovima ojaanim rvenom konstrukcijom, i

jelomino kamenom jezgrom.

DIOMED(Diomeova svetita na Jaranu-Palagrua, rt Planca ko Rogoznice)

Diome je junak u grkoj mitologiji , posebno poznat po svojem sujelovanju uTrojanskome ratu.

Diome je takoer bio jean o Heleninih prosaca te je stoga poloio zakletvu Menelaju a de mu

priskoiti u pomod ka bue bilo potrebno. Afroita nika nije Diomedu oprostila napad

uTrojanskome ratu. Ka je stigao u svoje kraljevstvo u Argu, Afroita je ved bila uvjerila njegovu enu

Egijalu a se ua za rugoga mukarca i njega postavi na prijestolje. Diome joj nije elio nita naao

uiniti, a nije htio ni ostati onje te je otiao u Italiju gje je osnovao graove Brinizij i Arpus

Hippium.

Palagrua- 1994. identificiran kao Diomedov otok Na Palagrui su 1996. obavljena arheoloka

iskopavanja ucilju utvrivania poloaja crkve sv. Mihovila na Salamanriji, glavnog arheolokog

nalazita na Veloj Palagrui.

Rt Planca kod Rogoznice-jo o 17.-og stoljeda ientificiran kao promunturium Diomeis , koji

spominje Plinije stariji u svome jelu Naturalis Historia. Na rtu Ploa, izmeu 4. st. pr. Kr. i 1. stoljed a

poslije Krista postojalo svetite posvedeno grkom heroju Diomeu to su ga pohoili pomorci koji su,

suedi po nalazima novca potjecali s cijelog Sreozemlja.

TERITORIJALNE PODJELE(granice i pojela ilirikih provincija)

Ilirik- starorimska provincija, osnovana u 1. stoljedu pr. Kr. nalazila se na poruju ananje Hrvatske,

Bosne i Hercegovine, sjeverne Albanije, zapane Maarske, ijela Slovenije, istone Austrije, cijele

Crne Gore i zapanog ijela Srbije. Nije poznato ka je tono osnovana provincija Ilirik iako je Rim

imao prevlast na tim porujem o zavretka tredeg rimsko-ilirskog rata 167. pr. Kr. Zna se da je

Cezar bio namjesnik Galije i Ilirika, a Ilirikom se prvi put samostalno upravlja od 47. pr. Kr. kad Cezar

upravu preputa Publiju Vatiniju. U poetku je najvanije uporite u Iliriku bila Narona oakle su

Rimljani voili ratove s Delmatima i kretali na Delminium 156. pr. Kr.. A kasnije de glavno sreite

postati Salona. U vrijeme Prvog panonskog rata podijeljen na Gornji i Donji Ilirik koji de moa vednakon zavretka Batonova ustanka 9. goine biti preimenovani u Dalmaciju i Panoniju.


14/29

Dalmacija- osnovao ju je rimski car August u goini 8. pr. Kr. junom ijelu nekaanjeg Ilirika .

Dalmacija se pruala o istone obale Jarana prema unutranjosti, opirudi i o Save. Rimska

provincija Dalmacija je obuhvadala ne samo ananju Dalmaciju, nego i najvedi io Bosne i

Hercegovine, Crnu Goru, zapanu Srbiju, najvedi io Hrvatske, i ijelove Slovenije i Albanije. Njene

granice bile su otprilike ove: Jaransko more, o poruja rijeke Rae (u Istri) o uda rijeke Drima.

Panonija- bila je jena o najvedih rimskih provincija, postupak osvajanja traje preko polastoljeda. 35.

do 34.godine prije nove ere Oktavijan, kasniji car August, poveo je rimsku vojsku na Panoniju i to iz

primorskog Senja, preko ananjeg Siska (Sisica). Ali taj ratni poho nije pritisnuo u ovoljnjoj mjeri

otpornu snagu Panonaca pa su Rimljani morali (12.-9. pr. Kr.) obnoviti rat po vostvom Tiberija,

pastorkom cara Augusta. Rat je bio uspjeno zavren. Poslije rugog ustanka (6. o 9. goine poslije

Krista) Panonija je bila organizirana kao rimska provincija i obila je time oreene granice. Dunav je

postao granica na istoku i sjeveru, na jugu pak pogranina crta nije bila ientina sa Savom, jer je

Panoniji pripadala i desna strana ravne Posavine. Zapadna granica pak nije bila stalna, jer su mjesta

Ptuj (Poetovio) i Celje (Celeia) nekad bili unutra nekad izvan obima Panonije. Dakle, Panonija je na

sjeveru graniila s Norikom i gornjom Italijom, a juno, prema Savi sa Dalmacijom i Gornjom Mezijom.

Panonija se prostirala po teritorijima slijeedih ananjih zemalja: Austrija, Hrvatska, Maarska,

Srbija, Slovenija, Slovaka i Bosna i Hercegovina. Izmeu 102. i 107. goine, Trajan je p odijelio

Panoniju na Gornju Panoniju (Superior) i Donju Panoniju (Inferior). Prema Ptolomeju, granica se

protezala izmeu ananjeg maarskog graa Gyra o Graike.

IZRADA KATASTRA(teritorijalna razgranienja, terminus- mea, granina linija)

Rimljani su kolonije osnivali samo tamo gdje je bilo dovoljno plodne zemlje za nove naseljenike, a

itav prostor bio je poijeljen na pravilne katastarske estice. Teoretski je na jenoj osnovnoj

paetvorini sa stranicom 710 x 710 m bilo stotinu takvih zemljinih posjeda koji su pripadali svaki

jenoj obitelji naseljenika, pa se prema latinskoj rijei za stotinu (centum), postupak katastarske

podjele zemlje nazivao centurijacijom.

LIMITACIJA AGERA-parcelacija zemljita(forma)

Corpus agrimensorum romanorum(5. i 6.st)kasno antiki izvor u kojem se govori o pojeli zemljita.

Groma, dioptra i chorobates- sprave za ravne linije i prave kutove, koriste se za limitaciju agera. Za

kolonije je karakteristina centurijacija- podjela zemlje na centurije, podjela na 75*75 metara koja se

ijeli na manje parcele. Sva krianja su oznaena terminacijskim stupidima gje pie koja je karija a,

koja ecumana, takoer svaka parcela unutar centurije je oznaena stupidima. Temeljni prostorno

organizacijski oblik u ageru ine pagi.

VOJNIKI CENTRI U ILIRIKU, PANONIJI I MEZEJI(Burnum, Tilurij, Karnuntum, Akvinkum)

Karnuntum-je bio revni rimski vojni logor, onosno utvrenje sagraeno u provinciji Norik, a iji seostaci nalaze na istoku ananje Austrije, na putu koji spaja Be sa Bratislavom. Prvi put se spominje


15/29

godine 6. kao Tiberijeva baza operacija protiv Marboda. Kasnije je postao dio provincije Panonije. Pod

Hadrijanom je dobio status municipiuma, a za vrijeme rata protiv Markomana je tamo tri godine

stolovao Marko Aurelije i napisao svoje Meitacije. U njemu je 193. Septimije Sever proglaen za

cara. U 4. vijeku su ga razorila germanska plemena. Iako je obnovljen pod carem Valentinijanom I,

nikaa nije povratio svoju vanost, te je Vinobona umjesto njega postala sreite regije. Konano su

ga poetkom srenjeg vijeka unitili Maari.

Akvinkum- je drevni grad koga su osnovali Rimljani, a iji se ostaci nalaze na poruju ananje

maarske prijestolnice Buimpete. Poruje su prvotno nastanjivali keltsko pleme Eravisci. Za

vrijeme cara Klauija sreinom 1. vijeka je na tom poruju, koje se nalazilo na granici rimske

provincije Panonije, bila stacionirana manja konjika jeinica, a 89. je tamo ola legija, iji je logor

(castrum) postao osnovom za buudi gra. Goine 106. je postao glavni gra provincije Pannonia

Inferior.

VOJNI LOGORI

Prema polibiju rimski vojni logori su bili etvrtastog oblika, svaka strana logora je bila 2,017 stopa

uine (1 rimska stopa je otprilike 30 cm). Sa svih strana se protezao rov (fossa), kojeg bi iskopali

sami vojnici, a zemlja iz tog rova bi bila iskoritena za izrau zemljanog nasipa (agera) na kojem se

onda gradila fortifikacija. Ovisno o tipu logora, ta fortifikacija je mogla biti jednostavna palisada

(vallum) o velikih zailjenih kolaca, pa o boljih rvenih i kamenih ziina.

Ravni put, zvan put principa (via principalis), je djelio logor na 2 nejednaka djela. Via principalis se

protezala 100 m, paralelno s prenjom i stranjom stranom logora, te su na svakom kraju bila vrata;

porta principalis dextra s desne strane, te porta principalis sinistra s ljeve strane logora.

Prema Polibiju prenja i stranja strana logora su ovisila o neprijatelju. Prenja strana logora je

gleala prema neprijatelju, i tu su bila smjetena porta praetoria (glavna vrata logora), a stranja

strana se nalazila o neprijatelja, te su tu smjetena porta ecuamana(stranja vrata).

Potrebno je naglasit a je svaki logor imao i forum, praetorium ili generalov privatni smjetaj, tribunal

s kojeg se general obradao trupama, te raionicu za popravke. Sve vane graevine su bile smjetene

unutar fortifikacija, a logori su imali i vlastite obrtnike i trgovce. Jeino to je bilo van ziina je bila

Canabea (civilno naselje).

-stalni legijski logori i pomodni logori sa 500-1000 ljudi (castellum)

-66 stalnih logora u Carstvu, Higin opisuje idealni logor

-do 1./2.st. logori su uglavnom drveni, kasnije kameni

-hram unutar logora rijetkoinae uhovne slube u principiji

-za vrijeme principata kule se nalaze unutar bedema, u kasnoj antici su izvan bedema

-logori- birao se obar poloaj s kojeg se moglo promatrati, izbjegavalo se movarno poruje(zbogbolesti), traila se blizina voe


16/29

-vicus =naselje u blizini logora, povezano cestom, nastaje zbog trgovine s vojnicima

-centuriae =vojnike barake uz rub logora, zauzimaju 80% logora

-contuberniae =sobe za vojnike

-intervallum =prolaz uz beeme, < 6m irine, esto tu i latrine

-horrea =itnica/sklaite

-stabulum= tale

- fabrike= raionice za popravak oruja

-terme

-principia =zgraa zapovjenitva, na gl. ulici logora Via Principia, tu se uvaju insigniae,kasnije i

vojnike plade (u porumu), tu su i arhivi, skriptoriji, ...I tu su se obavljale vjerske unosti

-praetoria =stan zapovjenika (on se smije enit), oblik kude s peristilom

-valitudinarij

- bolnica (najbolje sa. u Norae u Bugarskoj)

RIMSKE VOJNE POSTROJBE NA ILIRINOM PROSTORU

Legio VII Clauia bila je smjetena na poruju ananjeg graa Kostolac, u Srbiji. Legio IIII Flavia Felix

je bila smjetena u Burnumu, Dalmacija (ananje Kistanje, Hrvatska), gje je zamijenila Legio XI

Clauia. Kasnije je prela u Singiunum. Legio XX Valeria Victrix jeno vrijeme je bila razmjetena u

Iliriji. Legio I Illyricorum, Legio V Iovia i Legio VI Herculia bile su popunjene Ilirima. (Od ove dvije

posljenje, Dioklecijan de nainiti sopstvenu garu).

U vrijeme Augusta u Panoniji su se smjestile tri legije: legio XV Apollinaris Ljubljani(Emona), legio VIII

Augusta u Ptuju (Poetovio) i legio XIIII Hispana u Sisku (Siscia). Oko 9.g. ili 14. g. legio XV Apollinaris

seli iz Emone u Petronell ( Carnuntum ) na Dunavu. Izmeu 43. i 45. goineolazi o vedih promjena

u razmjetanju trupa. Legio IX Hispana olazi iz Panonije, pa u provinciji ostaju samo vije legije,

vjerojatno s jo nekim pomodnim trupama. Iz Ptuja olazi legio VIII Augusta, a zamjenjuje je legio XIII

Gemina . Iz Karnunta odlazi legio XV Apollinaris na istok, a njeno mjesto zauzima legio X Gemina. Ova

legija 68. g. odlazi u Italiju, a na njeno mjesto u Karnunt dolazi legio VII Gemina koja tu boravi samo

jednu godinu (do 69. g.). Nakon Neronove smrti ona odlazi u Italiju, a na njeno mjesto dolazi legio

XXII Primigenia, koju potom zamjenjuje legio XV Apollinaris. Za vladavine Domicijana(81.-96. g.), a

zbog Sarmatskih ratova, rastino se povedao broj legija i pomodnih eta u Panoniji to onemoguduje

pradenje njihovog rasporea. Za Domicijana je legio II Adiutrix sagradila logor u Akvinku. Nju kasnije

zamjenjuje legio IV Flavia koja tamo ostaje o olaska u rat protiv Daana. U Akvinku se potom

utaboruje legio X Gemina koja je tu boravila do povratka legije II. Adiutrix. Krajem 1. st. rasputen je

logor u Ptuju, a legio XIII Gemina olazi u rat protiv Daana. No prije svog olaska ona je

pomoglagranji logora u Vinoboni. Oko 100. goine poinje granja logora u Brigetiju u kojiseuseljava legio XI Claudia .Za Trajana (98.-117. g.) se konano uvrduje limes i rasporeuju trupe.


17/29

Nakon 117.g. su u Panoniji bila etiri legionarska logora: Vinobona, Carnuntum, Brigetio i Aquincum.

Najkasnije 105. g. legio XI Clauia naputa Brigetij u koji se utaboruje legio XXX Ulpia. Za trajanja 2.

Dakog rata u Karnuntu je uz legio XV Apollinaris mogla biti i legio XIV Gemina. Nakon Dakih ratova

legio XV Apollinaris naputa Karnunt u koji se smjeta legio XIV Gemina, a u Vinobonu se useljava

legio X Gemina, dok na njeno mjesto u Akvink dolazi legio II Aiutrix. Oko 114. g. Naputa legio XXX

Ulpia Brigetio u koji se useljava legio I Aiutrix. Tijekom sljeeda va stoljeda u Panoniji je bilo

stabilno, tako da u Vindoboni boravi legio XV Gemina, u Karnuntu legio XIV Gemina, u Brigetiju legio I

Adiutrix, a u Akvinku legio II Aiutrix. Pojava rugih legija na tom prostoru se tumai ratnim

potrebama, tako npr. U Akvinku neko vrijeme boravi legio IV Flavia. Za Markomanskih ratova se opet

javlja veda koncentracija trupa, pa su u to vrijeme evientirane legio II Italica, legio V Macedonica i

legio III Augusta. U vrijeme vladavine Septimija Severa je legio IV Flavia opet u Akvinku, ali su

zabiljeene i legio XXX Ulpia kao i legio II Italica. Za Galijenove vlasti u Panoniji borave legio I Minervia

i legio VIII Augusta. U to vrijeme opet se pojavljuju legije u Ptuju i to legio V Macedonica i legio XIII

Gemina. Iako je Dioklecijan podigao i dvije nove legije u Panoniji i to legio V Iovia i legio VI Herculia

povijest kretanja trupa u Panoniji u tom razdoblju je krajnje nesigurna. U hrvatskom dijelu panonskog

limesa zabiljeena je prisutnost evet legija: I i II Aiutrix, IV (Flavia?), V Maceonica, VII Clauia pia

fidelis, X Gemina, XIII (Gemina?), XIV Gemina i VI Herculia. Njihova je prisutnost dokumentirana uz

pomod natpisa i igova sopeka.

ULOGA VOJSKE U PROCESU ROMANIZACIJE

O ulozi koju je vojska odigrala u procesu romanizacije svjeoi cijeli niz natpisa kao i rugi spomenici

koji ukazuju na boravak rimskih vojnika u civilnim sreinama i time na mogudu znatno vedu ulogu u

ivotu i razvoju provincija.

UPRAVA PROVINCIJE I GRADOVA(gradska uprava )

Uprava provincija

Provincije:

1) CARSKE (provincia caesaris)

2) SENATORSKE (provincia populi Romani)

a) po staleu namjesnika (Azija, Afrika- konzul)

b) rang praetora (Sicilija, Makedonija,Narbona...)

-na elu provincije =namjesnik koji se bira na 1 goinu iz rea senatora, zauen je za presue i

civilne procese, ima pladu 1 000 000 sestercija- nakon Augustovih reformi funkcije moe obavljati i

lokalno romanizirano stanovnitvo

-quaestor =zauen za ravnu blagajnu

-legatus =zamjenik namjesnika

-scribe- ured birokrata koji su pomagali namjesniku


18/29

-cohors amicorum =savjetnici koji pomau namjesniku (birokrati, robina, prijatelji,...)-gl.zauenje

namjesnika je presuivanje u kriminalnim procesima

-iuriici = pomodni pravnici

-legatus Augusti propraetori =zamjenik cara u carskim prov.(rang pretora), bira se na 3 god

-procurator =financiranje vojske-neke provincije se rai lakeg upravljanja ijele na juriike

konvente (conventus iuridicus):

Dalmatia:Salona, Scardona i Narona

Hispania, Asia, Africa, Aegiptus I Pamphilia

Uprava gradova

-gradovi imali samostalnu upravu

-quaestor, aedilus, dumvir =magistrati

-curia =graska skuptina, lanovi su decuriones

-comitium =narona skuptina

ZNAENJE NASLOVA:

Principes(lanovi vijeda)

Praepostius(glavni vijednik)

Aedilis(eili) pomodnici tribuna, birali se u plebejskim skuptinama, morali su biti plebejskog roa.

Edilski poslovi: kriminalno-pravno djelovanje, nadzor javnog prmeta(koji se protezao na ceste i trgove

u gradu, na trgovinu) i briga za javne igre.

Quaestor(kvestor)jean o magistrata(ravnih slubenika), pomodnici konzula, birani na tributskim

komicijama, ogovorni za ravni trezor i za sva financijska pitanja rave i vojske. Neki o kvestora

imali su zauenja u samom grau Rimu, ok su rugi pratili rimske vojskovoe kao njihovi financijski

slubenici ili su postavljani za namjesnike provincija ili za zamjenike namjesnika.

Ordo decurionum(grasko vijede) upravlja graom, oblast im se protee na sva poruja graske

uprave.

Kolonija- Rimljani su osnivanju kolonija pribjegavali zbog dva razloga: radi podjele zemlje isluenim

vojnicima i rugim rimskim graanima bez zemlje te rai stvaranja snanih arita rimske civilizacije u

odreenom poruju, obino neugo prije osvojenom i pripojenom rimskoj ravi. Kolonija je imala

najvedi stupanj samouprave. Njome su upravljala va uovira, nekoliko je eila bilo zaueno za

upravljanje komunalnim poslovima, a vijede ekuriona onosilo je sve vane oluke, graske zakone.

Kolonija je bila rava u malome, s potpunom vladu na svome poruju, osim obrane, skupljanja

poreza i odnosa sa stranim narodima i kraljevima. Osim grada (urbs), koloniji je pripadalo i okolno

poljoprivreno zemljite (ager coloniae) na kojem su ivjeli njezini graani koji su se bavili

poljoprivredom.


19/29

Municipij- Municipiji su bili samostalne opdine s niom razinom samoupravnih prava. U oba ranog

carstva to su najede, ali ne uvijek, bili graovi u kojima nisu ivjeli samo punopravni rimski graani,

ved je vedina stanovnitva bila autohtonog podrijetla, ali su bili romanizirani i imali su neka prava

rimskih graana, iako ne sva. Municipiji na kraju republike i u carsko oba, onosno municipiji u

naim krajevima nisu nastajali planskim naseljavanjem Italika ili rugih rimskih graana, ved je

njihovu jezgru inilo onanje stanovnitvo koje je ved bilo romanizirano u oreenom stupnju pa su

time zasluili neka prava rimskih graana.

ILIRSKI KRALJEVI(Iliri za vrijeme Agroma, Gencija)

Agron- vladao je od 250. do 230. godine p.n.e. Pod Agronom, Iliri su bili na vrhuncu svoje vojne modi,

i na moru i na kopnu. Niko o susjea Ilira u to vrijeme nije ni priblino bio toliko modan. Agronovo

kraljevstvo se prostiralo vedim ijelom historijskog poruja Ilirije ukljuujudi i ostrvo Hvar. Ono to je

moa i najbitnije u smislu sticanja objektivnije slike o revnim Ilirima Agronovog kraljevstva je

obiajno pravo koje je, suedi po vlaavini Agrona, kultivisalo pravinost kao sistem vrijenosti. Tako

je godine 231. p.n.e. Demetrijus II, Makedonski kralj, zatraio vojnu pomod o Agrona protiv najeze

vojno aleko namodnijeg i mnogobrojnijeg napaaa - Etolskih Grka. Agron je bez oklijevanja usliio

molbe makeonskog kralja te su Ilirski ratnici natjerali Etolske Grke u bijeg. Pobjenika vojska Ilira se

slavedi vratila kudi a Agron je bio toliko sretan zbog pobjee a je zbog prekomjernog slavljenikog

uivanja u vinu preminuo 231. goine p.n.e.,

Gencije- Vladao je kraljevstvom Ilirije od 180. do 168. godine pr. Kr., kao posljednji ilirski kralj. Glavni

mu je gra bio na mjestu ananjeg Skara u Albaniji. Dalmati su 180. goine pr. Kr. proglasili svoju

nezavisnost o njegove vlaavine. Gencije se 171. goine pr. Kr. uruio sa Rimljanima protiv

Makeonaca, ali je vije goine kasnije promijenio miljenje i sklopio savez sa Perzejem

Makeonskim. ak je ao liiti sloboe va rimska legata i unititi graove Apollonia i Dyrrhachium

(Dra), koji su bili u savezu sa Rimom. Rim je porazio Perzeja i 168. goine pr. Kr. poslao vojsku o

30.000 vojnika po vostvom Lucija Gala na Skaar. Gencije je oivio poraz te je cijela njegova

obitelj bila zarobljena i oveena u Rim 167. goine pr. Kr. Nije poznat toan atum Gencijeve smrti,

ali, injenica je a je uklanjanje Gencija znailo i kraj Ilirskog kraljevstva i njihove politike

nezavisnosti. Rim je anektirao cijelu Iliriju te je ona postala nova provincija - Ilirik.

BATONOV USTANAK(povod Batonovog ustanka, koje godine)

Do poetka prvog stoljeda nove ere, Ilirik je ved onekle ureena provincija po upravom carskog

namjesnika koji je ogovarao izravno caru, a raspolagao je s nekoliko legija i ogovarajudim

pomodnim postrojbama. Posljenih goina prvog stoljeda prije nove ere carski legat u Iliriku bio je

Lucije Domicije Ahenobarb. Cijeli teritorij o Dimava o Jaranskog mora nije bio jo posve po

rimskim nazorom, jer je intenzivniji proces romanizacije u unutranjosti Dinaria mogao poeti tek uposljenjem esetljedu 1. stoljeda nove ere. No, imali su potpunu kontrolu na graninim porujem,


20/29

prvenstveno Posavinu i Pounavlje, te itavu obalu. Najvede prijetnje bile su na Dunavu, gje su se

germanski Markomani preselili sa Majne na poruje Dunava u ananjoj Slovakoj. Takoer,

Daani iz Trakije su esto znali prelaziti Dunav i pljakati rimska poruja.

S ruge strane, u poruju sjeverne Bosne, pleme Deziijata s Batonom na elu pobunilo se protiv

rimske rave zbog prevelikih poreza, ali i prisilnog novaenja omadeg stanovnitva u svrhu pohoa

na Markomane. U meuvremenu su ilirski namjesnici voili krvave bitke sa plemenima koja su se

nalazila izmeu Dunava i Elbe, prvenstveno Keruscima, Brukterima, Senoncima i Cimbrima. Sve se to

desilo prije 6. godine nove ere, kaa je Tiberije napokon oluio povesti konani rat protiv

Markomana. Vijest o pobuni, duboko unutar provincije, ubrzo je stigla do legija koje su bile na

granicama carstva, ali i o ostalih ilirskih plemena koja su se uruila s Deziijatima. Meu prvi ma

koji su se prikljuili bili su Breuci iz Posavine, na ijem je elu bio Pin i njegov vojskovoa, takoer

imena Baton. Naime, sve je poelo kaa je Baton Deziijatski napao nekolicinu rimskih vojnika a

nakon toga i neke graane, trgovce i vojne veterane (vexilliari). Breuci su kasnije napali Sirmij, vano

rimsko uporite na granici s Mezijom. Legat Aulo Cecina Sever ih je sa svojim legijama potjerao o

Drave, te i porazio. Dio pobunjenika krenuo je prema Italiji, rugi io prema Makeoniji, ok je tredi

io ostao na svom matinom poruju. Tiberije je omah na poetku rata u Sisciju iz Karnutuma (Be)

poslao Marka Valerija Mesalina s ijelovima XX. legije, kako bi sprijeio proor prema Italiji. Baton

Deziijatski se nakon kradeg zaravanja na jugu Ilirika, te neuspjene opsae Salone pomie na

sjever prema Sisciji. Tamo se na otvorenom polju ovija sukob izmeu Mesalinove legije i ustanika,

pri emu su ustanici bili neznatno jai. Ali, zasjea koju je Mesalin prireio bila je fatalni uarac

ustanicima, te je tako sprijeen proor prema Italiji. XX. legija je taa obila prijevak Valeria

Victrix.

Delmati u priobalnim porujima, iako su osa bili neaktivni, poinju pljakati sve o Makeonije,

pritom napaajudi rimska uporita, no sve su te operacijeubrzo stale zbog intervencije trake konjice

po zapovjenitvom Roemetalka i Raskuporisa. Iz Italije u Sisciju krajem 6. goine stie unovaeni

kontigent po zapovjenitvom Valeja Paterkula, gje ih ved eka Tiberije sa svojim legijama. Tiberije

je u meuvremenu sklopio mirovni sporazum sa Maroboom o Markomana. Poetkom 7. goine,

u Sisciju dolazi i Germanik (sin Druza Starijeg) sa kontigentom novih postrojbi, a oko Sirmija ulaze

legije s istoka (iz Galatije i Pamfilije), te 5 legija iz Mezije sa pom odnim jeinicama i trakim

konjanitvom po zapovjenitvom Aula Cecine Severa i Marka Plaucija Silvana. Utaborili su se

izmeu Vukovara i Vinkovaca, na poruju Volkajskih movara. Na njihovo veliko iznenaenje,

urueni Batoni su ih napali ok su bili utaboreni, ali su eventualno poraeni, iako su Rimljani

pretrpjeli velike gubitke.

Kasnije olazi o grupiranja rimskih legija. Jean io nalazio se istono o Siscije, a Tiberiju je Augustpovjerio mjesto glavnog zapovjenika. Germanik mu je bio pomodnik , te su njih dvojica skupa bili


21/29

zaueni za kontrolu zapanog Ilirika. Istoni io Ilirika branili su Cecina Sever i Plaucije Silvan, kojima

je glavno sreite bio Sirmium. U Iliriku je bilo ukupno eset legija, seameset auksilijarnih kohorti,

etrnaest konjikih ala, eset tisuda veterana, te traka konjica. Pretpostavlja se a je u tom

trenutku u Iliriku bilo 100 000 rimskih vojnika, te isto toliko ustanika. Na susretu zapovjednika 7.

goine u Sisciji ogovoren je aljni razmjetaj legija. Plaucije Si lvan poslan je u Sirmij, Cecina Sever u

Meziju, Tiberije i Germanik u Rim, a za zapovjenika Siscije postavljen je Manije Enije. Breuki Baton

je uhvaden ili se svojevoljno preao , te su njegovi vojnici preli po zapovjenitvo eziijatskog

Batona, koji se taa zbog poraza u Panoniji seli u Dalmaciju, poneka pljakajudi Panoniju iz sjeverne

Bosne. U tom trenutku, Breuci su bili kompletno poraeni, iako su neka panonska plemena jo uvijek

pruala otpor. U Iliriku je zapovjenikom rimske vojske imenovan M arko Emilije Lepid, a pred kraj

zime tamo se vratio i Tiberije, koji je bio vrhovni zapovjednik.

U proljede 9. goine, sve legije koje su bile prisutne u Iliriku, poele su se sputati na jug kako bi

zadale finalni udarac Dezidijatima, koji su se nalazili u srcu Dinaria. Germanije je ved u poetku

osvojio par bitnih uporita na poruju srenje Bosne (Splon, Retin i Seretij) , tako a je Baton imao

jako malo saveznika koji bi mu mogli priskoiti u pomod. Tiberije je vojsku poijelio na tri ijela: jean

dio Lepidu, drugi Silvanu, a s Germanikom je pratio Batona, koji se na kraju utvrdio u Andertiumu

(Mud), gje je imao ogromne zalihe, a i strateku prenost terena. Rimske postrojbe bile su

nezaovoljne Tiberijevim ougovlaenjem napaa, za koji i nije bio sposoban zbog izgleda terena, te

su poeli sa glasnim prosvjeima. Batonova vojska se uplaila misledi kako je izraz nezaovoljstva

usmjeren ka njima, te je poslao izaslanike eledi se preati. Tiberije taj znak slabosti iskoritava i

poinje s napaom, koji zavrava potpunom preajom utvre. U bitci su o velike pomodi bile

auksilijarne jedinice, koje je Tiberije slao kako bi pritisak na ustanike bio konstantan.

Ovo je svakako prestavljalo veliki uarac za taa mlao rimsko carstvo, te jean o najtei h ratova

za Rim. Jo su poneka poruja ostala po upravom ustanika, ali su o kraja 9. goine svi otpori

otklonjeni, zahvaljujudi Gaju Vibiju Postumu, koji je kasnije obio titulu namjesnika Dalmacije.

URBANIZACIJA(primjena shema rimsko-helenistike kastrametacije u urbanistikoj rekonstrukciji

omadih naselja i ko osnivanja novihh- Pola, Emona, Petovija, Akve Jasa, Karuntum, Akvinkum,

Sirmija, Senija, Enona, Jadera, Aserija, Burnum, Salona, Narona, Dokleja)

U Istru su upravo Rimljani donijeli urbanizam, umijede izgranje graova kao rutvenih organizama

s tono oreenim karakteristikama. Prerimski stanovnici Istre i Hrvatskog primorja, ivjeli su na

grainama, utvrenim naseljima na vrhovima breuljaka, iji su beemi bili graeni o grubo

oblikovanih kamenih blokova koji nisu bili povezani bukom. Kude za stanovanje na grainama bile su

graene tehnikom suhozia, s blatom i prudem kao vezivom i pokrovom. Tek su Rimljani onijeli u

Istru i na cijelu istonu obalu Jarana izgranju kamenjem i opekom s vezivom o buke tekeramikim ploama i kanalicama za pokrivanje krovova. Uz to, organizacija prostora u graovima


22/29

bila je tono oreena: mrea trgova i ulica, esto poploanih kamenim ploama, tvorila je okvir za

komunikaciju meu graevinama koje su imale javnu i privatnu namjenu. Svaki je grad morao imati

glavni trg forums najvanijim javnim (upravnim, vjerskim i gospoarskim) objektima. Tako su oko

foruma bile rasporeene graevine u kojima je raila graska uprava i zasjealo grasko vijede, a u

njima su bile smjetene i trnica i sunica. Hramovi i javne graevine bili su i u rugim ijelovima

graa. Glavnina povrine graova bili su stambeni blokovi, ali rimski kolonisti ivjeli su i izvan

gradova, na seoskim poljoprivrednim imanjima. U gradu koloniji bilo je sreite rimske vlasti,

uprave, tu je bilo glavno trgovite, tu su bile i graevine za razonou (teatri i amfiteatri). Moe s redi

da je grad bio glavna i najvidljivija poluga romanizacije jer je urbanizam najmonumentalniji vid

rimskog naina ivota koji je u obliku spomenika ostao sauvan o anas.

GRADSKA ARHITEKTURA

Razvoj rimskog grada nastavlja tradiciju helenistikih vlaara grkih i Italskih utjecaja

PRATA LEGIONIS

Prata legionis ili territorium legionis su teritoriji pod vojnom jurisdikcijom, izdvojena samo za vojnu

upotrebu. To su zapravo legijske livae, to jest io ireg poruja koje je zaposjela legija i na kojem

nije moglo bit rugih vlasnika. To su livae i panjaci namjenjeni za ivotinje, koje su sluile za

prehranu vojnika. Osim za prehranu legionara prate su sluile i za prehranu rimskih graana u

Canabeama, uz velike vojne logore su se razvijala su se specifina mjeana naselja koja nazivamo

Canabea. To su u poetku bila naselja koja su se razvijala na rubuueg poruja logora ili neposreno

do samog logora. U njima su boravili trgovci i obrtnici koji su svoje proizvode prodavali vojnicima. S

vremenom su se u tim mjestima poeli nastanjivat i veterani koji su osnivali obitelji s lokalnim

enama, koje su onda postajale Rimski graani.

BURNUM(smjetaj logora, koje vojne jeinice su boravile u njima, arheoloki ostatci)

Utvrda na granici Liburna i Delmata u S Dalmaciji-na lijevoj obali Krke.

Do 9.g.-legija XX VALERIA VICTRIX, od 9.-69.-legija XI (od 42.g. CLAUDIA PIA FIDELIS-odlazi u Italiju),

od 69.-86.- legija IV FLAVIA FELIX (olazi u Singiunum). Arheoloki ostatci: nalazi pokretnog

materijala ukazuju na kontinuitet od republike do 4.st., amfiteatar kraj njega se nalazi kampus-

vjebalite, votivna ara Jupiteru(u Burnumu svetite Jupiteru), lucerna iz svetita, glava Herkula iz

Harijanovog oba, stela Imerixa. Iz Burnuma voe 4 ceste, u blizini logora rezervoar gje se taloila

voda, napravljen akvedukt dug 33 km.

TILURIUM(smjetaj logora, koje su vojne jeinice boravile u njima, arheoloki ostatci)

Na mjestu laganog prijelaza preko Cetine (Hippus) u Sinjsko polje- delmatska utvrda na brdu; ilirsko

porijeklo imena; ostaci ilirskih zidina (Prizida). Kontrolirali su cestu iz Akvileje koja je prolazila kroz

Tilurium. Prva dolazi legio IX HISPANA, VII legija dolazi najkasnije 6.g., a odlazi najkasnije 61.g. Izmeu45. i 61.g. VII legija naputa Garun; zamjenjuje ju VIII kohortaVOLUNTARIUM (o 3.st.). Arheoloki


23/29

ostatci: tropej s prikazom zarobljenih Ilira, miljokaz s imenom grada. Tilurij je bio poprite jenog o

vanijih ogaaja u povijesti rimske provincije Dalmacije. Namjesnik provincije Dalmacije, Lucije

Aruncije Skribonijan htio je uz pomod VII. i XI. legije iz Dalmacije zasjesti na carsko prijestolje. Zbog

loeg znamenja postrojbe su oustale o urote a njihovu je privrenost car nagraio ajudi im

poasni naziv Clauia Pia Fielis. Nakon te pobune, logor je obnovljen i izgraen je novi amfiteatar.

To je bila nagrada za odanost novom caru Klaudiju 42.god. kao i iskaz vlaarske modi.

GRADUNSKI TROPEJ(namjena tropeja, to je na njima prikazano)

Tip rimskog trijumfalnog spomenika, prikazuje pobjedu nad nerimskim narodima. U sluaju

Gardunskog tropeja moemo pretpostaviti a je rije o pojei Rimljana na Delmatima (po

Batonom) 9. goine poslije Kr. Bili bismo aleko sigurniji a je itav spomenik otkriven. Samo su va

fragmenta sluajno pronaena. Vanost je ovoga spomenika to su na njemu raile lokalne radionice

koje su se nalazile u sklopu VII. legije koje su barem jelimino ostale u Dalmaciji i poslije olaska

vojnika iz ovih krajeva. One su imale vrlo veliko znaenje u razvitku kiparstva u Dalmaciji.

LUKE, PROMETNICE

Akvileja je ishoite ceste koja nakon prelaska rijeke Soe (Pons Aesonti) vodi preko Rena (Ad

Fornulos), Ajovine (Castra), Hruice (Ad Pirum) i Vrhnike (Nauportus) do Ljubljane (Emona)

gdjeje bivium jedan krak vodi do Siscije a drugi do Poetovija. Iz Akvileje polazi cesta koja se prua

uz istonu jadransku obalu prema jugu, preko provincije Dalmacije do Makedonije gdje se susrede s

Egnacijskom cestom (via Egnatia). Lukama i cestama odvijao se promet i trgovina od kojih je

najvanija ona plemenitim metalima, eljezom,itom i vunom, zbog smjetaja Ilirika na raskriju

izmeu Alpa, Dunava i Jadrana, nedaleko rudarskih oblasti i u zaleu limesa, kao vanogtrita.

Salona je bila glavni grad, manufakturno, trgovakosreite i najveda luka provincije Dalmacije.

Vojnici VII. i XI legije, u doba namjesnika Dolabele, izgradili su pet cesta koje iz Salone radijalno

vode u unutranjost provincije.

PODUNAVSKI LIMES (dijelovi limesa, nain gradnje)

Limes moemo efinirati kao granicu Rimskog Carstva prema Barbarima. To je veliki sust av utvrda i

vojnih logora. Radi se o legijskim logorima castra legionis: Vindobona i Carnuntum u Austriji,

Brigetio i Aquincum u Maarskoj, te utvram za pomodne trupe castellum: Carnuntum u Austriji,

Gerulata u Slovakoj, A Flexum, Quarata, Arrabona, Ad Statuas, Ad Mures, Azaum, Crumerum,

Tokod, Solva, Esztergom, Pilismarot, Visegrad, Cirpi, Ulcisia, Aquincum, Albertfalva, Campona,

Matrica, Vetus Salina, Gorsium, Intercisa, Annamatia, Lussonium, Alta Ripa, Alisca, Ad Statuas, Lugio,

Altinum u Maarskoj, Ad Militare, Ad Novus, Teutoburgium, Cornacum, Cuccium u Hrvatskoj,

Onagrinum, Bononia, Cusum, Acumincum, Rittium, Burgenae i Taurunum u Srbiji. Hrvatski dio

panonskog pounavskog limesa, koji se protee o Batine Skele ( A Militre ) o Iloka ( Cuccium ),

ugaak je 188 km. On obuhvada ijelove triju razliitih poruja Baranja, Slavonija i Zapadni


24/29

Srijem. Hrvatski io limesa moe se poijeliti na va pojasa: pojas uz samu obalu Dunava ( uzimajudi

u obzir pretpostavku da je Dunav u tom dijelu promjenio tok ), te o njegovu zaleu. Limes na tri

mjesta ostupa o linije Dunava, i to sjeverno o Baranjske Planine, juno o nje i na koljenu ko

Erduta. Nain granje: Pripremajudi se za rat sa Daanima i za obranu unavske granice, tjekom 1.

stoljeda Rimljani poinju granju limesa. Prva utvrenja su graena sa zemljanim nasipima i

rovovima ojaanim rvenom konstrukcijom, i jelomino kamenom jezgrom. Vedina utvra je

unitena u Markomanskim ratovima. Uglavnom je vedina utvra ponovno sagraena o kamena. Do

kraja 2. st. sve su utvrde na limesu bile kamene. U 2. st. je uspostavljen i linearni sistem, na limesu se

grai niz kamenih utvra, te signalnih i straarskih tornjeva. Iuda faza u izgleu utvra je

okarakterizirana dodavanjem isturenih kula na uglovima u vrijeme Karakule, a utvrde su imale 4

vrata. U Dioklecijanovom periou se grae utvre, osmatranice i ceste, a javlja se i novi tip utvra

uglavnom su sagraene na uzvisinama, a njihov plan je bio prilagoen karakteristikama terena: bile

su nepravilnog, poligonalnog oblika. Kasnorimske utvre su bile graene na nain a im je bilo tee

pristupiti. Za razliku o ranocarskih sa 4 vrata, one u 4. st. su imale samo jena vrata. Najvanije

oznake oane u prvoj tredini 4. st. su bile lepezasto oblikova ne kutne kule koje su dodane na

okrugle uglove utvrda.

PANONSKI LIMES (faze gradnje, logori)

Panonski limes je iao o Singiunuma (Beogra). Najprije se sastojao o beema s kulama o

drveta, a potom od opeke ili kamena. Kasnije su dignuti stalni logori legija. Poznatiji logori bili su

Kastra Regina, Kastra Batava, Pasau, Vindobona, Karnuntum, Akvinkum, Altinum (Moha), A Militare

(Batina), Kuzum (Petrovaradin), Akuminkum (Stari Slankamen). Panonski limes na prostoru ananje

Hrvatske i Srbije moe se poijeliti na baranjski i srijemski osjek.

Baranjski odsjek ide od Murse (Osijek) do Batine i imao je utvreni vojni put. Kateli su bili ko mjesta

Batina, Ad Novas (Zmajevac, 7 km od Batine), Mursa Minor (Darda), Aureus Mons (Kamenac, 8 km od

Zmajevca) i Albano (Luko, 8 km istono o Zmajevca).

Srijemski limes je iao o Taurunuma (Zemun) o Teutoburgijuma (Dalj). Uz njega je iao put o St.

Buima o Starog Slankamena i alje ka Zemunu. Vaniji kateli su ko S. Slankamena, ko

Petrovaraina, Bononija (Banotor), Onagrinum, Kukcijum (Ilok), Kornakum (Sotin). Istono o S.

Slankamena bila su utvrenja kod Burgene (Novi Banovci), Ritijum (Surduk) i kod Zemuna.

RIMSKA VOJSKA U ILIRIKU(dijelovanje rimske vojske na naimporujima -4 faze)

Prvu fazu inile bi tako vojne operacije o 229. o 167. prije nove ere, kaa je Rim pokuavao

sprijeiti ilirske zajednice pod vodstvom Ardijejaca u ometanju plovidbe od Jonskog mora do srednjeg

Jadrana, kao i ometanje plovidbe na sjevernom dijelu Jadrana. Drugu fazu, koja traje od 158. do 33.

goine prije nove ere, obiljeavaju osvajanja novih teritorija i pokoravanje razliitih plemena u ubljojunutranjosti Ilirika. U ovoj fazi, glavninu sile otpora prestavljaju Delmati, koji napaaju Daorse,


25/29

taanje saveznike Rima. Druga faza takoer ukljuuje i niz sukoba na obali Jaranskog mora u

vrijeme graanskog rata izmeu Julija Cezara i Pompeja, te Oktavijanova osvajanja. Treda faza traje

o 6. o 90. goine nove ere, a oznaena je boravkom legija u pokrajini za vrijeme velikog ilirskog

ustanka, te poizanjem vojnih logora na poruju Dalmacije. Treda faza je takoer i faza pojaane

romanizacije poruja Ilirika. Poslijenju ili etvrtu fazu rimskog jelovanja na poruju Ilirika

karakterizira najvii stupanj romanizacije naveenog poruja, pri emu se javlja uestalija regrutacija

omadeg stanovnitva za slubu u rimskim kohortama. Ova faza traje o kraja prvog o kraja tredeg

stoljeda nove ere.

NEKROPOLE, INCINERACIJA I INHUMACIJA, NADGROBNI SPOMENICI

Italski nain organiziranja nekropola- nalaze se van grada

Ritusi incineracije i inhumacije

U zanjem esetljedu Republike incineracija je bila uobiajenija

Tipovi nadgrobnih spomenika: stela, ara, sarkofag

Stela: prve rimskodobne stele pokazuju utjecaj helenizma, oblici monumentalnih stela su izravno

pristigle iz rimskog svijeta(javljaju se u Saloni, drugim gradovima i vojnim logorima), najedi ukras je

portret. Vojnike stele- imale arhitektonsku strukturu, simbole vojnog zanimanja(friz oruja,

slobono postavljeno oruje, lov, borbu), neka su imale portrete, vojnike stele su inae bile serijske

proizvodnje. U 3.st. stele su manjih dimenzija, prestaju biti luksuzne i monumentalne forme

zamjenjuje ih sarkofag, stele koriste samo ljui iz niih slojeva.

Are: izrauju se u oba najvede popularnosti stela, imaju oblik monumentalnih kvarata, stoje na

zidanoj visokoj bazi, pri vrhu ima krunite u obliku rtvenika. Are su smanjene kopije rtvenika, na

prenjoj strani su natpisi, a na bonim su razni tipovi erota. Najraniji primjer u Dalmaciji je ara Julije

Kvitije iz Zadra. Monumentalne are se rade do sredine 2.st. poslje tog su rjee. Are postupno nestaju

iz upotrebe tijekom 2.st. zbog promjena naina pokapanja.

Sarkofag: model za vedinu tipova sarkofaga u hrvatskim krajevima je kuda s krovom na vije voe.

Importirani sarkofazi- u hrv.krajevima se pojavljuju u 2.pol. 2.st.raskoni antiki sarkofazi, njihove

radionice su u neposrednoj blizini Atene. Iza sredine 2.st. uvoze se i sarkofazi iz Rimskih radionica koji

su se u Dalmaciji uvozili manje o antikih. Antiki sarkofazi su uvoze masovnije krajem 2.st. imaju

razne mitoloke prikaze likovi se ispreplidu, umjesto poklopca u obliku krova kude uvoi se

lealjka(kline). Sarkofazi lokalne proukcije- u Saloni poinju u 1.st. prvo su izolirani primjerci, tijekom

2.st. poetak serijske proizvonje. Dalmat. raionice rae sarkofage o omadeg vapnenca(o

sreine 2.st. serijska proukcija) i u manjem broju o prokenekog mramora. Stanarizirane forme

omadih sarkofaga imaju na sreini prenje strane tabulu ansatu(natpis), poklopac je u obliku krova

na dvije vode s kutnim akroterijima, pri kraju2.st. se javljaju portreti pokojnika. Lokalne radionice

Salona i Narona neka imitiraju importirane sarkofage. U Panoniji sarkofazi vedinom izraeni o


26/29

pohorskog mramora, u sredini sanduka nose tabulu, sa strane tabule su figure pokojnika u stajadem

poloaju, ali i ruge figure.

RAVENATSKA I MIZENATSKA FLOTA(mornarica u doba Carstva, Vespazijanova mornarica)

Ravenatska flota(Classis Ravennatium) centar mornarice na Jadranskom moru, osim glavne baze u

Ravenni, imala i nekoliko rugih uporita na Jaranskom moru : u Aquilei, Tergestu, Saloni, i

Dirahijumu, zatim u Poli i Parentiumu. Mizenska, ravenatska, a i egipatska flota bile su praetoriae -

one su bili izravno poinjene caru.

Mizenska flota(Classis Misenensis) nalazila se u Napulju, osnovao ju je car August godine 27. pne. kao

io opsenih reformi taanje rimske vojske. Njome je zamijenjena otaanja glavna flotna eskara,

koja je sjeite imala u Ostiji.

Mornarica u doba carstva- August osnovao stalnu mornaricu, sluba traje 26 goina po isteku slube

oni koji nisu bili graani obivali bi pravo graanina. Amiralski bro je bila galija o 3 rea vesala po

2 veslaa. Taa je postojalo 8 vojnih pomorskih eskara:u Mizenu i Raveni u Italiji, Frejusu u Galiji, u

Bretaniji, Aleksanriji, Siriji, Pontu, te rijene: na Rajni, Boenskom jezeru i Dunavu.

Vespazijanova mornarica- Vespazijan je osobitu pozornost posvetio dvjema carskim italskim flotama

u Misenu (Misenum) i Raveni (Ravenna) pobrinuvi se za njihovu uspjenu organizaciju i ustrojstvo.

Zbog svog povoljnog poloaja mizenska flota je postala jaa i vanija o ravenske. Njen osnovni

zaatak je bio ouvanje mira na Tirenskom moru te nazor na ovozom ita iz Sicilije i Egipta, a isto

tako flota je nadgledala obale Sredozemlja i Atlantika. Posebnim dekretom Vespazijan je dvije italske

flote spojio u jenu prefekturu avi joj status najvie vojnike slube ostupne vitezovima.

Claustra Alpium Iuliarum(obrambeni zid (Tarsatica Julijske alpe), faze izgradnje )

Claustra Alpium Iuliarum, sustav utvra, prepreka i komunikacija izmeu Julijskih Alpa i Jaranskoga

mora od Foruma Iulii (Cividale) do Tergeste (Trsta) te od Emone (Ljubljana) do Tarsatike (Rijeka),

izgraen u kasnoant. oba rai zatite prilaza sjev. Italiji iz Panonske nizine, oakle je nairala vedina

naroa tijekom seoba o III. o VII.st. Poeo ga je graiti Marko Aurelije kao niz vojnih objekata

rasporeenih u uini i ubini, a u sustav utvra povezani su u IV.st. glavna utvrda je bila Ad Pirum.

Ouvani su ostatci pojeinih postaja, logora i poteza beema. U zaleu Rijeke ouvani su ijelovi zia

o Sv. Katarine o izvora Rjeine i Gornjega Jelenja. Istra nije bila ukljuena u taj sustav osim u sjev.

ijelu u zaleu Kopra ( entur kraj Mareziga) i u zaleu Trsta (Tergeste). TRSATICA(Rijeka)-

Tarsatica je u 1. stoljedu bila municipij. Postojanje zia graa i utvre vee se za 4. stoljede. Na

poruju ananje Rijeke tragovi rimskog limesa viljivi su na 3 mjesta: na stepenicama koje vode na

brijeg Kalvarija, na samom brijegu Kalvarija i na brijegu ispod brda Sv. Katarine. Prema starim

opisima zi je iao o mora o srenjovjekovne kule Sokol, ispo nivoa starog grada u pravcu brijega

Kalvarija.AD PIRUM(Hruica)- U drugoj polovici 3. stoljeda izgraena je tvrava-dvorac. Utvrda je bila

prilagoena zemlji i bila je nepravilnog ovalnog oblika. Kastel je bio poijeljen na gornji i onji vorac.


27/29

3. i poslijenja linija obrane. Obuhvada prostor izmeu graova Tergeste(Trst)- Tarsatica(Rijeka)-

Emona (Ljubljana)- Forum Iulia (Cividale).

VOJNE DIPLOME (vojne diplome kod nas, Slavonski Brod, Ilok)

Rimske vojne diplome predstavljaju legalizirani prijepis carskog dekreta s izvornika koji se nalazio na

javnom mjestu u Rimu. Diplomama su se isluenim vojnicima ojeljivala oreena prava i zakonske

povlastice. Tekst svake iplome zapoinje imenom cara u nominativu sa svim poasnim naslovima.

Potom slijee: vojni ojeli kojima su pripaali otini vojnici, ime zapovjenika, formula kojom se

njima i njihovim potomcima ojeljuje rimsko graansko pravo (civitas) i pravo zakonitog braka

(conubium), datum dekreta, imena dvojice konzula za godinu kada je diploma izdana te ime

primatelja diplome s naznakom narodnosne pripadnosti ili rodnog mjesta, a katkada su navedeni i

lanovi njihovih obitelji. Na kraju je poatak gje se u Rimu nalazi izvornik, s imenima svih vojnika

istog vojnog ojela za koje je istog atuma nainjen prijepis. Vojnike iplome obivali su pripanici

pomodnih eta (auxilia) i veterani flote, koji su bili novaeni uglavnom o obrovoljaca iz provincija

(peregrini). Peregrinima je ovo bila prilika za poboljanje njihovog pravnog i rutvenog poloaja.

Dobivanjem rimskog graanskog prava nakon otputanja iz vojske (sluba u mornarici je trajala 26

goina, u

kolonizacija i romanizacija antičkog ilirika

Documents