Škole i vrtiĆi opŠtine reggio emilia istorijske …
TRANSCRIPT
ŠKOLE I VRTIĆI OPŠTINE REGGIO EMILIAISTORIJSKE NAPOMENEI OPŠTE INFORMACIJE
© 2020 Dečiji vrtići i jaslice -Ustanova opštine Reggio Emilia i Reggio ChildrenNovembra 2020
Crteži su uradili devojčice i dečaci iz obdaništa i vrtića Opštine Reggio Emilia
Sva prava su zadržana Zabranjena je svaka reprodukcija, čak i delimična u bilo kom obliku, bez prethodnog pismenog odobrenja Reggio Children-a.
Grafički dizajn i izgled: Rolando Baldini, Paola Gasparoli
Prevodilac: Maurizio Boni
Objavio:Reggio Children srl www.reggiochildren.it
Istoriji obrazovnog iskustva iz Reggio Emilie posvećen je tomUna città, tanti bambini.Memorie di una storia presente.(Jedan grad, mnoga deca.Uspomene iz sadašnje istorije)koji je objavio Reggio Children © 2010Za informacije: www.reggiochildren.it
“Znajući gde si, gde se nalaziš, pomaže ti da razviješ osećaj tvog ličnog identiteta i tvog mesta u poređenju sa svetom ... Svako mesto ima svoj duh, svoju prošlost, svoje tendencije.”
Jerome Bruner
Vrtić XXV Aprile
Istorija Opštinskih jaslica i vrtića u Reggio Emiliji je dugačka i istovremeno hrabra i delikatna. Ona je ovde prikazana ukratko, nudeći mapu najrelevantnijih događaja koji obeležavaju njen identitet.
Predgovor
Prateći niti sećanja istorije grada, u svojevrsnoj igri unazad, moguće je pratiti poreklo laičkog i opštinskog obrazovnog iskustva u Reggio Emiliji početkom 1900-ih, u odlukama socijalističke administracije na čelu sa gradonačelnikom Luigijem Roverijem. U 1913. Otvara se u mestu Villa Gaida (RE), prvo gradsko obdanište u Reggio Emiliji. “Na početku nove i velike reforme, administracija sa savremenim idejama poput naše nije mogla da meša vrtić sa kućom za starateljstvo nad decom. Iz tog razloga je isplanirala veoma modern tip vrtića baziran na Froebelovom metodu, sa specijalizovanim učiteljem i besplatnom ponudom zdravih školskih obroka.” (Luigi Roversi, 1912)
Iskustvo Ville Gaide (1913-1938) završava se pojavom fašizma, ali ostaje kao trag dobre i moguće Opštinske obrazovne politike. Dva svetska rata i fašistička diktatura ućutkavaju i u Reggio Emiliji, rađanje vekovnih novih iskustava u polju državnog obrazovanja za decu; za novi razvoj dešavanja moralo se sačekati neka nova vremena mira.
U posleratnom periodu, UDI (Unione Donne Italiane – Udruženje Italijanskih Žena) otvorio je i upravljao sa 60 obdaništa u provinciji Reggio Emilia, od kojih 8 u gradu: “jaslice”, kako su nazvane, naročito su raširene po seoskim vilama i u prvim predgrađima grada. Mnogi budući gradski, pokrajinski i regionalni administratori su obučeni u UDI u Reggio; oni će biti uporni promotori opštinske javne škole za rano detinjstvo. UDI vrtići predstavljaju kulturno i društveno nasleđe koje postaje sastavni deo identiteta budućeg Reggiovog obrazovnog projekta, koji čini osnovu različitih procesa i oblika participacije koji će se razvijati tokom vremena. Počev od 1967. Godine, 5 od 8 vrtića UDI postaće opštinsko; ostatak je zatvoren tokom 1950-ih zbog ekonomskih poteškoća.
Deca u Asilo del Popolo di Villa Cella, 1947. Škola postaje opštinska u 1967. godini pod nazivom “XXV Aprile”
Novi početak
U 1963 godini Opština Reggio Emilia, kojom je nakon rata upravljao socijalističko-komunistički savet sa gradonačelnikom Renzom Bonazzijem (1962-1976), otvaranjem Škole Robinson, prvog vrtića (za decu od 3 do 6 godina), kojoj sledi Škola Anne Frank otvorena u 1964. godini, pokrenuta je mreža samostalnih obrazovnih usluga. Pedagog Loris Malaguzzi od samog početka sarađuje i doprinosi novom edukativnom projektu. Još uvek ne postoji nacionalni zakon o osnivanju vrtića, on će stići tek u 1968-oj. Da bi se zaobišle zabrane prefekture za otvaranje opštinskih vrtića, prva škola je montažna zgrada, dok druga ulazi u deo osnovnih usluga urbanističkog plana za novi kvart Rosta Nuova.
Vrtić Robinson, 1969
Demonstracija pred prefekturom radi priznanja plana personala. Svi zajedno učitelji, pomoćnici i kuvari; sa njima odbornica Loretta Giaroni.
Reggio Emilia, 1968
Vrtić Diana
Otvaranje Opštinskih vrtića posledica je i pokretač kulturnih i društvenih političkih transformacija koje neminovno otvaraju raspravu i sukob, kako na lokalnom tako i na nacionalnom nivou: efektivna ženska emancipacija i nova ideja porodice, drugačije upravljanje prioritetima investicije Opština, pad kontrole centralne vlade u opštinskim politikama, umanjivanje uloge Katoličke crkve u obrazovanju u ranom detinjstvu i, konačno, nova kultura detinjstva i škole koja će u Reggio-u poprimiti sve više definisaniji i moderniji oblik. U 70-im godinama, Uprava, na čelu sa gradonačelnikom Renzom Bonazzijem i sa pedagoškim koordinatorom novih usluga za detinjstvo Lorisem Malaguzzijem, realizuje najmasovniji program razvoja Opštinskih vrtića kojima se od 1971. priključuju i Opštinske jaslice.Prvo obdanište, posvećeno Genoeffi Cervi, majci sedmoro braće Cervi, partizani koju su 1943. godine bili ubijeni od strane fašista, otvoreno je neposredno pre odobrenja Nacionalnog zakona o jaslicama (1971. Zakon 1044). Koristi se zakon o materinstvu koji predviđa jaslice u preduzećima: preduzeće je sama Opština koja, međutim, upravlja jaslicama kao mešovitom službom, korporativnom i teritorijalnom. Opština, u sinergiji sa Regijom Emilia-Romagna osnovanom od 1970. godine, otvara i upravlja novim jaslicama. Istovremeno, nastavlja da otvara vrtiće prilagođavanjem struktura, izgradnjom novih i prihvaćanjem zahteva za preobražaj “samoupravnih” u
opštinska i privatnih vrtića otvorenih posle rata, laičkih i crkvenih, koji su rizikovali da budu zatvoreni zbog nedostatka finansijskih sredstava.U 1972. godini, nakon duge rasprave u kojoj su učestvovali razni socijalni partneri, Novi Pravilnik o vrtićima jednoglasno je odobren u Gradskom savetu. U dokumentu su istaknute jedinstvene osobine iskustva u Reggio Emiliji: stalna obuka svih radnika, duboko kolegijalni i kolaborativni odnos u organizaciji rada sa osnivanjem didaktičko-pedagoške ekipe i prisustvom dva nastavnika, važnost okoline kao istinskog edukativnog sagovornika, prisustvo ateljea i njegovog referenta, pravilan pristup deci sa invaliditetom, uključivanje muškog osoblja u školi i intenzivno i vitalno
Jaslice Cervi
učestvo porodice i građana u upravljanju iste. Sve ovo identifikuje i podržava obrazovni projekat za mališane od 0 do 6 godina koji na osnovu ideje o detetu sa potencijalom i kao subjektivnim nosiocem prava, promoviše njegovo obrazovanje stimulišući razvoj svih njegovih potencijala. Sa Lorisom Malaguzzijem u ovim godinama se formirala teorija Stotine dečijih jezika.
Mnogo je susreta koji napajaju Reggio-vo obrazovno iskustvo koje je, od svog samog nastanka, negovano kulturom dijaloga, poređenja i razmene sa drugim stvarnostima. Rasprave, konferencije i seminari se organizuju sa sagovornicima italijanske i međunarodne
pedagogije o pitanjima obrazovanja, znanja i kvaliteta života dece i odraslih. U 1971. godini, nastavljajući rad prijatelja pedagoga Bruna Ciari-ja, u Reggio Emiliji je održana nacionalna konferencija Iskustva za novi vrtić, prva velika laička manifestacija na temu obrazovanja dece. Preko 900 nastavnika učestvuje u radu konferencije, a knjiga je dugi niz godina važan tekst za mlade italijanske obrazovne ustanove za decu.
Loris Malaguzzi sa Giannijem Rodari tokom događanja u Reggio Emiliji, 1972
Godine 1972. Gianni Rodari isprobava i obogaćuje u Reggio Emiliji, kroz Susrete s fantastičnim (seminari sa nastavnicima i decom), ideje svoje Gramatike fantazije koju je potom posvetio gradu kao idealnom korisniku dela. U 1976. Loris Malaguzzi i Ferruccio Cremaschi pokrenuli su časopis “Zerosei”: to će biti početak duge saradnje koja će omogućiti izgradnju mreže živahnih i inovativnih nacionalnih odnosa.
U 1979. godini u gradu je bilo 19 crkvenih vrtića, 7 državnih i 3 vrtića kojima su upravlji Enti Morali (Moralne Institucije); 20 opštinskih vrtića i 11 opštinskih jaslica. Ovo snažno širenje rezultat je izvanredne mobilizacije ženskih pokreta - naročito UDI - politike Opštine koja smatra da mora odgovoriti na porodične zahteve - ne bez unutrašnih sukoba - i pedagoške orijentacije Lorisa Malaguzzija. U Opštini oko ovih tema se suočavaju različite političke snage: levičarske, komunističke i socijalističke partije, koje čine većinu u Opštini Reggio Emilia, i oni iz desničarskog centra, sa hrišćanskim demokratima koji vladaju zemljom nakon rata.
Osnovnu ulogu, ponovo, igraju žene, sposobne da podrže uslužne delatnosti sa inovativnim akcijama, pretvarajući tradicionalne
“ženske probleme“ u političko i kulturno pitanje.
Kad oko preskoči zid
U 1980. osnovana je Nacionalna grupa jaslica u Reggio Emiliji, danas Nacionalna grupa obdaništa, kojoj je Loris Malaguzzi bio predsednik do 1994., nezavisno telo koje okuplja nastavnike, operatore, pedagoge, istraživače i univerzitetske nastavnike, u cilju jačanja, rasprave i produbljivanja pitanja od značaja za obdanišnu instituciju. Deset godina nakon Nacionalnog Zakona o Jaslicama, i
dalje je vrlo malo otvorenih službi, sa ogromnim razlikama između severa i juga zemlje. Tako se utemeljuje dijalog sa drugim iskustvima, drugim vrtićima i školama koji učestvuju u zajedničkom istraživanju kako bi se zagaratovao nivo kvaliteta usluga oko ranog detinjstva u Italiji. Godine 1981. u gradu je organizovana izložba Kad oko preskoči zid - Hipoteza za pedagogiju vizije (od 1987. Stotine dečijih jezika), koja predstavlja izbor obrazovnih projekata koji se realizuju u jaslicama i predškolskim vrtićima u Reggio Emiliji.
“Osnovno značenje bilo je to što je oko počelo da vidi, rasuđuje i obnavlja sve više tako da je bilo u stanju da preskoči zid. Zid nesaglasnosti, banalnih i zastarelih pravila, krutih i upakovanih stvari, neuhvatljivih, atomiziranih i retoričkih dela koji se i dalje okreću oko slike čoveka i obrazovnog projekta deteta ...” (Loris Malaguzzi, 1984.)
Pisci, uz Lorisa Malaguzzija, su svi zajedno: deca, učitelji i pedagozi. Izložba svedoči i poziva na kontinuirani istraživački proces koji karakteriše identitet obrazovnog projekta.
Nakon toga, izložba će biti održana u Stokholmu u Moderna Museet, započinjući put koji će je odvesti u mnoge evropske gradove, a od 1987. i u Sjedinjene Države. To je sjajna prilika za produbljivanje i poređenje koje će trajati tokom vremena.
Nakon duge rasprave građana o ovim institucijama i njihovoj vrednosti kulturnog nasleđa i društvenih investicija, odgovor Opštine i grada daje novi zamah sa sprovođenjem Projekta Detinjstvo. Mreža usluga je reorganizovana i delimično proširena, otvara se dijalog za pronalaženje novih oblika upravljanja u saradnji s Reggiom, te Opština doprinosi rastu svih ostalih institucija prisutnih u onome što je postao pravi mešoviti sistem: opštinski, državni i privatni vrtići. 1986. godine otvaraju (prve u Italiji) dve nove jaslice nastale sporazumom Opštine i Zadruga Elios i Sila koje deluju u oblasti ličnih usluga. U 1987. godine otvoren je Dokumentacioni centar za istraživanje i arhiviranje materijala za jaslice i obdaništa u Reggio Emiliji.
“Uprkos” osamdesetim godinama, škole su obstojavale, a pedagoški i kulturni kvalitet je rastao.
Sa izložbom u Stokholmu otvara se duga istorija saradnje, razmene, poređenja između iskustva u Reggio-u i švedske stvarnosti. Kroz izložbu se razvija velika mreža međunarodnih, evropskih i severnoameričkih odnosa, a obrazovno iskustvo u Reggio-u sve je aktivnije u debati o pitanjima obrazovanja, škole i izgradnju znanja.
Ali uprkos priznanju i novim nacionalnim i međunarodnim odnosima, 80-te su bile u Reggio Emiliji teške za školske i socijalne politike. Godine 1986. opštinska mreža obrazovnih službi sastojala se od 21 vrtić i 13 jaslica, ali mnoge porodice ipak nisu mogle da pristupe uslugama, naročito u jaslicama. Stoga se potražnja povećava, ali istovremeno su veće i poteškoće u upravljanju nametnute nacionalnim finansijskim zakonima koje onemogućavaju širenje mreže. Nacionalne obrazovne politike dovode u pitanje samu mogućnost lokalnog upravljanja uslugama brige o deci.
Kad oko preskoči zid, Moderna Museet, Stokholm, Švedska, 1981
Opština je odlučila da nastavi da proširuje i kvalifikuje usluge kroz integrisani obrazovni sistem. Načini upravljanja počinju da se multipliciraju, uspostavlja se celodnevna nastava, poludnevne jaslice, otvaranjem Prostora za susret za decu i odrasle.Podržava se otvaranje jaslica sa konvencijama koje su vođene od strane novih kooperativa koje su rođene iz kurseva namenjena za obuku mladih žena. Upravo u tim godinama, grupa roditelja, preko Udruženja Agorà, stvorila je samoupravni odsek vrtića unutar opštinskog vrtića. Druga faza ovog procesa je realizacija sporazuma sa FISM-om (Federazione Italijana Scuole Materne – Federacija Italijanskih Obdaništa), kroz koji Opština Reggio Emilia doprinosi - prva među mnogim Opštinama koje su od tada primenjivale slične sporazume u Italiji - podržavaju procese kvalifikacija i obuka.
Poređenje znanja
Devedesete se otvaraju u Reggio sa Međunarodnom konferencijom Ko sam onda ja? Prvo mi to kažite. Poređenje znanja kao garancija za prava i razvoj potencijala dece i odraslih, predstavlja svojevrsnu kulturnu sintezu obrazovnog projekta. Učestvuje više od hiljadu ljudi iz celog sveta. “Svet se menja ... svet koji više nije stvoren od ostrva, intervala, svemira, okeana, planina ... već svet stvoren od mreže ...” (Loris Malaguzzi, 1990.)
U 1991. nedeljnik “Newsweek“ ukazuje na Opštinski vrtić Diana, koja predstavlja Predškolske ustanove u Reggio Emiliji, kao najnapredniji na svetu u pogledu obrazovanja u detinjstvu. Međunarodna i medijska izloženost eksponencijalno raste. Grad Reggio Emilia se u 13 godina povećao za 13.000 stanovnika nakon produžavanja prosečnog života, oporavka nataliteta i snažne imigracije iz južne Italije i iz ostatka sveta. Ustanoviti novi identitet grada nije bilo lako, morali su se redefinisati i podeliti vrednosti između “starih” i “novih” građana.
Ko sam onda ja? Prvo mi to kažite.Međunarodna konferencija, Reggio Emilia, 1990
Brunei
Philippines
United Kingdom
New Zealand
Senegal
Hungary
Bosnia and Herzegovina
U. Arab Emirates
Kuwait
GreeceLebanon
Israel JordanMalta Cyprus
Palestine
Egypt Bahrein
CroatiaItaly
Slovenia
Denmark
Switzerland SpainPortugal
India
Morocco
Nigeria Ghana
Cameroun
Angola Zambia
Namibia
South Africa
Lesotho
Thailand
Oman
Kenya
Rwanda Tanzania
Madagascar
Maldives
Sri Lanka MalaysiaSingapore
Indonesia
East Timor
Australia
Fiji
Vietnam
Hong Kong Macau
Taiwan
JapanKorea
China
MongoliaKazakhstan
Uzbekistan
NepalPakistan
Iran
TurkeyKosovo
RumaniaBulgaria
MoldovaUkraine
Czech Rep.
Sahrawi
AustriaLuxembourg
BelgiumNetherlands
Rep. of Ireland
Germany
Poland
LithuaniaLatviaEstonia
Russia
Finland
Lapland
SwedenNorway
Iceland
Slovakia
Papua New Guinea
AlbaniaSerbia
Canada
USA
Trinidad and Tobago
Bolivia
Chile
Greenland
Cuba
Costa RicaPanama
Honduras
Mexico
Brazil
Paraguay
Argentina
Colombia
Peru
Dominican Rep. Haiti
Guatemala Puerto Rico
Bahamas
Belize
Ecuador
El Salvador
Uruguay
Venezuela
France ArmeniaGeorgiaAzerbaijan
Saudi Arabia
Cape Verde
Iraq
Mozambique
Qatar
Uganda
Rep. of Macedonia
TunisiaAlgeria
BangladeshMyanmar
Burkina Faso
Congo
Ivory Coast
Ethiopia
Gabon
Guinea
Equatorial Guinea
Liberia
Mauritania
Somalia
Sudan
South Sudan
Zimbabwe
YemenLaos
Reggio Children, radeći sa obrazovnom službom Reggio, podržava i širi sliku snažnog deteta, njegovih prava i njegovih potencijala i resursa. Aktivnosti Reggio Children-a uključuju: istraživanje, obuku i radionice, konsultacije i saradnju, izložbe, ateljee, izdavačke delatnosti, kao i različite projekte u kontekstu međunarodnih inicijativa za saradnju i solidarnost. Vremenom se konsultacije i razmene razvijaju sa mnogim zemljama.
U 1996. opština Reggio Emilia sa AGAC (gradski multiutility) otvara REMIDA - Kreativni centar za reciklažu, gde se otpadni materijali koje isporučuju lokalne kompanije i preduzeća stavljaju na raspolaganje jaslicama, školama, igralištima, dnevnim centrima itd. Remidom upravlja Međunarodno udruženje Prijatelja Reggio Children: učešće, obrazovanje i ekologija stvaraju nove dijaloge.
Loris Malaguzzi iznenada umire u januaru 1994. godine.
Dva meseca kasnije, u martu 1994. godine, kako bi odgovorio na bezbroj zahteva za obuku i razmenu iz mnogih delova sveta, Opština Reggio Emilia promoviše osnivanje Reggio Children - Međunarodnog centra za odbranu i unapređenje prava i potencijala dečaka i devojčica, od ideje Lorisa Malaguzzija i uz podršku grupe građana i administratora.
Pomoću Reggio Children-a osnovano je Međunarodno udruženje Prijatelja Reggio Children-a, koje živi od dobrovoljnog rada svojih članova (građana, nastavnika, roditelja), promovišući i sarađujuć na mnogim inicijativama zajedno sa jaslicama i vrtićima i sa Reggio Children.
Brunei
Philippines
United Kingdom
New Zealand
Senegal
Hungary
Bosnia and Herzegovina
U. Arab Emirates
Kuwait
GreeceLebanon
Israel JordanMalta Cyprus
Palestine
Egypt Bahrein
CroatiaItaly
Slovenia
Denmark
Switzerland SpainPortugal
India
Morocco
Nigeria Ghana
Cameroun
Angola Zambia
Namibia
South Africa
Lesotho
Thailand
Oman
Kenya
Rwanda Tanzania
Madagascar
Maldives
Sri Lanka MalaysiaSingapore
Indonesia
East Timor
Australia
Fiji
Vietnam
Hong Kong Macau
Taiwan
JapanKorea
China
MongoliaKazakhstan
Uzbekistan
NepalPakistan
Iran
TurkeyKosovo
RumaniaBulgaria
MoldovaUkraine
Czech Rep.
Sahrawi
AustriaLuxembourg
BelgiumNetherlands
Rep. of Ireland
Germany
Poland
LithuaniaLatviaEstonia
Russia
Finland
Lapland
SwedenNorway
Iceland
Slovakia
Papua New Guinea
AlbaniaSerbia
Canada
USA
Trinidad and Tobago
Bolivia
Chile
Greenland
Cuba
Costa RicaPanama
Honduras
Mexico
Brazil
Paraguay
Argentina
Colombia
Peru
Dominican Rep. Haiti
Guatemala Puerto Rico
Bahamas
Belize
Ecuador
El Salvador
Uruguay
Venezuela
France ArmeniaGeorgiaAzerbaijan
Saudi Arabia
Cape Verde
Iraq
Mozambique
Qatar
Uganda
Rep. of Macedonia
TunisiaAlgeria
BangladeshMyanmar
Burkina Faso
Congo
Ivory Coast
Ethiopia
Gabon
Guinea
Equatorial Guinea
Liberia
Mauritania
Somalia
Sudan
South Sudan
Zimbabwe
YemenLaos
Obrazovno iskustvo u Reggio-u razvilo je dijaloge i razmene sa 146 zemalja i teritorija; od toga, 31 su članovi Međunarodne Mreže Reggio Children
Izložba Stotine dečijih jezika putuje po svetu u više verzija i postaje neverovatan katalizator za susrete, poređenja i rasprave oko obrazovanja i oko detinjstva, istovremeno doprinoseći izgradnji šire i strukturiranije mreže odnosa, naročito međunarodnih. Mnoga istraživanja i projekti Reggio obrazovnog iskustva stimulišu rađanje nove izdavačke aktivnosti Reggio Children-a. Izložba je 2000. godine ažurirana i digitalizovana, a 2001. godine istovremeno je izložena u Sjedinjenim Državama, Japanu, Hong Kongu, Australiji, Čileu i Luksemburgu.
Od 1995. godine započeo je izuzetan dijalog sa slavnim psihologom prof. Jeromom Brunerom, koji se svake godine vraća u Reggio radi inicijativa i sastanaka: 1997. mu je dodeljeno počasno državljanstvo, a 2003. Laurea ad Honorem Univerziteta u Modeni i Reggio Emiliji. U istim godinama bila je konsolidovana veza uspostavljena sredinom 1980-ih, sa prof. Howardom Gardnerom i Project Zero sa Harvardskog Univerziteta, sa kojima se razvijaju istraživački i saradnički projekti. Prvi put u 1996. godine, Italijansko Ministarstvo Prosvete je zvanično priznalo vrednost iskustva iz Reggio-a: Ministar Giancarlo Lombardi potpisao je u Reggio Emiliji sporazum o kvalifikaciji državnih vrtića u Italiji.
Reggio Childrenbotim dhe përkthime
1996Lindi newsletterRechild
Različita istraživanja se sprovode u saradnji sa Univerzitetima i Istraživačkim Centrima, na nacionalnom i međunarodnom nivou. “Istraživanje predstavlja jednu od bitnih dimenzija života dece i odraslih, znanstvena tenzija koja mora biti prepoznata i vrednovana. [...] ono je moćno sredstvo za obnovu u obrazovanju.” (Paola Cagliari, 2010).
Ostali dragoceni dijalozi razvijaju se s autoritativnim istraživačima i naučnicima. Istovremeno, od kraja devedesetih otvorila su se nova istraživačka polja povezana sa svetom kompanija, gde veštine i znanje iz Reggio iskustva pronalaze nove forme poređenja: među njima su saradnja sa Alessi, Benetton, ENI, Ikea, Lego, PLAY + i Sony.
Osnivanje
U oktobru 2003. godine, istovremeno sa četrdesetom godišnjicom prvih vrtića (Robinson i Anna Frank), Opština Reggio Emilia pokrenula je projekat za upravljanje obrazovnim uslugama pod nazivom “Osnivanje”. Projekat koji potvrđuje želju za održavanjem javnog upravljanja uslugama i istovremeno omogućava veću autonomiju i odgovornost u upravljanju ljudskim i ekonomskim resursima.
“Obrazovanje je svačije pravo, za devojčice i dečake, i kao takvo je odgovornost društva.” (iz Pravilnika za škole i obdaništa, 2009.)
Osnivanje je alat za upravljanje koje Opština Reggio Emilia sa svojom pedagoškom i administrativnom autonomijom, ima svoj budžet i sopstvenog Administrativnog Odbora koji je imenovan od strane gradonačelnika.
Osnivanje je odgovorno za direktno upravljanje opštinskim jaslicama i vrtićima kako i za odnose sa povezanim školama, ekvivalentnim školama povezanim sa FISM (Federazione Italiana Scuole Materne) i državnim vrtićima.
Vrtić u Međunarodnom centru Loris Malaguzzi
Jaslice G. Rodari
Osnivanje takođe upravlja Centrom za Dokumentaciju i Obrazovno-istraživačkim Centrom, Video centrom, Laboratorijom pozorišta Gianni Rodari i promoviše Kreativni centar za reciklažu REMIDA.
Attraversar confini (Pređi granice)
U februaru 2004. godine u Reggio Emiliji je održana Međunarodna konferencija Attraversar Confini (Pređi granice). U njoj učestvuju nastavnici, univerzitetski profesori i istraživači iz celog sveta. To je prilika da se razgovara o pitanjima dečijih prava, identitetu i sećanju na iskustvo Reggio-a i ideji o znanju kao interdisciplinarnom procesu. Poseban deo posvećen je Lorisu Malaguzzi i njegovoj sposobnosti projektovanju novog.
U 2006. godini pokrenut je gradski projekat Reggionarra. Grad priča. Cilj je da se promoviše zadovoljstvo pripovedanja i slušanja.
Od 2006. godine, međunarodni odnosi su sve više i više strukturisani, stvarajući Network Internazionale di Reggio Children, široku mrežu međusobnog učenja i razmene koja uključuje mnoge zemlje u dijalogu sa obrazovnim iskustvom u Reggio.“Ova Međunarodna Mreža je pravi izazov... biti u stanju uvažavati različitost, ali istovremeno nadići jednostavnu razmenu iskustava, postati mreža međusobnog učenja koja nas podstiče da uvek tražimo nove interpretacije različitih strategija koje primenjujemo u pojedinim zemljama.”. (Birgitta Kennedy i Harold Gothson, Reggio Emilia Institutet, Stokholm, 2007.).
Susret Network Internazionale, Reggio Emilia, 2009
Izložbe realizovane tokom 80-ih godina od strane dece iz jaslica i vrtića u Opštini Reggio Emilia, a zatim u saradnji sa Reggio Children i Međunarodno udruženje Prijatelji Reggio Children (od 2011. Reggio Children Foundation - Loris Malaguzzi Center), predstavljaju jedan od najefikasnijih metoda komunikacije; svi teže da budu “Demokratski trgovi”, javna mesta na kojima će se promovisati i raspravljati o novoj ideji o detinjstvu, obrazovanju i znanju. Među najnovijim izložbama spominjemo: Ekspresivni jezici dece, umetnički jezik Alberta Burrija (2002.); Dijalozi sa mestima (2006); Jedan grad, mnogo dece (2008. i 2014.); Arianina nit 1981.-2008.: projektovaje, dokumentacija, komunikacija (2008.); Interaktivna izložba Zrak svetlosti (2008.); fotografska izložba Tajanstveni pogledi dece na grad (2008.), Vreme vremena (2009.), Začarani svetovi (2010.), Hromatska trilogija (2011.), Učešće je poziv (2012.), Ljudski lik umnožen (2013.); Mozaik grafike, reči, materije (2014.), Sconfinamenti (Prelaz granica) (2015.), Misao u proslavi, Vizuelne metafore u procesima učenja dece (2018.).
U junu 2008. godine u Boulderu (Kolorado, SAD) otvorena je velika putujuća izložba Čudo od saznanja. Kolektivni rad od obdaništa do osnovne škole koji u kontinuitetu sa prethodnom izložbom Stotine dečijih jezika želi da ponovo potvrdi vrednosti koje stoje na osnovama obrazovne filozofije Reggio Emilije i, pre svega, da ispriča o njenim promenama, inovacijama i razvoju. Izložba i dalje nastavlja svoj put u Sjedinjenim Državama promovišući konferencije, seminare, obuke i razmišljanja oko obrazovanja. Ostale verzije izložbe izložene su u Novom Zelandu, Japanu, Izraelu, Turskoj, Nemačkoj, Australiji i Indiji.
Stotine decijih jezika, Exeter (UK), 2000
Čudo od saznanja, Auckland (Novi Zeland), 2010
Katalog Čudo od saznanja, 2011
Centro Internazionale Loris Malaguzzi Arhitektura i dizajn: Tullio Zini i ZPZ Partneri
Međunarodni centar Loris Malaguzzi
U kontekstu kontinuiranog istraživanja inovativnih instrumenata za upravljanje sadašnjošću sa pogledom u budućnost, formira se Internacionalni Centar Loris Malaguzzi sa ciljem unapređenja kreativnosti dece i mladih: i ovaj projekat je takođe nastao iz ideje Lorisa Malaguzzija. Bivše skladište sira Locatelli, koje je 1998. godine kupila opština Reggio Emilia, nakon značajnog projekta restrukturiranja postalo je novi i važan izazov. 2006. godine Centar je otvoren i postao je kulturno i strateško mesto za istraživanje i obuku.
“Kultura detinjstva koja prelazi postavljene granice obrazovanja i škole, mrvica koja susreće i menja druge oblike znanja i kulture..” (Carla Rinaldi, 2006.)
29. septembra 2011. zvanično se formira dečja Fondacija Reggio Children - Centar Loris Malaguzzi, sa ciljem da promoviše kvalitet obrazovanja u Reggio Emiliji i u svetu kroz ključne istraživačke koncepte, međunarodnost i solidarnost. Međunarodno udruženje Prijatelja Reggio Children postaje deo Fondacije.
Međunarodni centar Loris Malaguzzi, završen 2012. godine, predložen je kao istraživački i inovacijski centar za izgradnju nove kulture detinjstva i čoveka inspirisanu vrednostima različitosti i dijaloga. Centrom upravlja Reggio Children u saradnji sa vrtićima i jaslicama kao i sa Fondacijom Reggio Children - Loris Malaguzzi Center.
Reggio dečija knjižara Auditorium Annamaria i Marco Gerra Izložbeni prostor Marco Gerra
U Centru se nalazi sedište Reggio Children-a i Fondacije Reggio Children - Loris Malaguzzi Center, Dokumentacijski i Obrazovno-Istraživački Centar, Auditorium Annamaria i Marco Gerra, Izložbeni prostor Marco Gerra i drugi izložbeni prostori, Građanska Ateljea, Pozorišna radionica Gianni Rodari i Dečija knjižara Reggio. Pause-Atelier dei Sapori, projekat posvećen hrani sa kafeterijom i restoranom za doručak, ručkove, bankete i tematske kurseve je isto tako smešten u Centru. To je jedna dragocena prilika za ponovno otkrivanje lepote zajedništva. Atelje za razvoj istraživanja o temama ishrane za decu i odrasle.
Pause Restaurant
Ateljei škola i vrtića otvoreni su za grad i pozivaju decu, mlade i odrasle da grade, istražuju i ispituju različite teme, transformišući se u Građanske Ateljee. Ovi Ateljei u Međunarodnom centru Loris Malaguzzi su mesta za istraživanje i za pronalaske i otvorena su za sve osobe svih uzrasta; oni promovišu ideju da je znanje proces u kome se različiti jezici isprepliću.
Svetlo za istraživanje, pejzaži za pronalazak, glina i papir za modeliranje, arome za “slušanje“, priče za “degustiranje“: Ateljei su često projektovani sa profesionalcima iz različitih
Atelje Zrak svetlosti Atelje Digitalni pejzaži Atelje Grafičko Narativne Niti
disciplina (arhitekti, pedagozi, fizičari, inženjeri, biolozi, plesači, muzičari, dizajneri,...).
“I pored toga što je ostao s ove strane nemogućih ideja, atelje se oduvek isplatio. Proizveo je subverzivnu iritaciju, dodatnu komplikaciju i instrumentalizaciju, sposobnu da pruži bogatstvo kombinatornih i kreativnih mogućnosti između jezika i neverbalnih inteligencija dece.”(Loris Malaguzzi)
Mir je misao Agata, 5.4 godina
c/o Centro Internazionale Loris Malaguzziviale Ramazzini 72/A42124 Reggio Emilia - Italiawww.reggiochildren.itwww.frchildren.orgwww.reggiochildren.it/centro-internazionale-loris-malaguzzi
via Guido da Castello 12 42121 Reggio Emilia - Italiawww.scuolenidi.re.it
Prevod ove publikacije na srpski jezik realizovan je uz doprinos Talijanske agencije za saradnju i razvoj (Agenzia Italiana per la Cooperazione allo Sviluppo) u okviru projekta PedaKos (AID 011860) kojeg promovišu i sprovode volonteri iz organizacije Volontari nel Mondo RTM.Sadržaj ove publikacije je isključiva odgovornost Reggio Children-a Srl te ne predstavlja nužno stavove Agencije.
Web: www.aics.gov.itEmail: [email protected] Facebook: @agenziaitalianacooperazione Twitter: AICS Cooperazione_it