1

KNJIŽEVNOST – RENESANSA

Književni rodovi i vrste:o EPIKA

Renesansni ep – ispreplitanje kršćanske tradicije i simbolik s isticanjem individualnosti likova. U središtu epske radnje su karakteri s renesansnim osjećajima i srastima, prisutna je i ironija u odnosu na srednjovjekovni pristup liku viteza. Najznačajniji ren.ep je Bijesni Orlando Ludovica Ariosta.

Roman – drukčiji odnos prema čovjeku i svijetu, s pojednicem u središtu radnje, karakterističan za današnje značenje toga pojma.

Usporedba epa i romana :

Izraz Odnos prema tradiciji TematikaEp

(odnos prema zajednici)

Formulaičnost izraza Stih

Tradicionalan pristup liku

Pojave od općega značaja ili povijesni događaji

Roman(odnos prema

pojedincu)

Slobodniji izraz Najčešće proza

Kritički odnos prema tradiciji

Pojedinac i njegova osobna sudbina

François Rabelais ( francuski romanopisac), po uzoru na formu srednjovjekovnih kronika ciklus pustolovnih, fantastičnih, satiričnih romama Gargantua i Pantagruel. Izruguje se srednjovjekovnom načinu razmišljanja, donosi nov, renesansni svjetonazor!

Javljaju se novi tipovi romana: Viteški roman – potkraj srednjega vijeka. Pisan u proznom obliku. U središtu je vitez

plemenita roda koji ide u pustolovine i prikom pokazuje svoju hrabrost štiteći nemoćne i kažnjavajući nasilne. Poštuje kodeks viteške časti i odan je svojoj dami. Često se javljaju fantastični motivi. Pr. Španjolski roman Amadis od Galije (objavljen u 5 knjiga).

Pikarski roman – pustolovnoga karaktera, suprotnost viteškome romanu, defabulativni. Na realističan se način opisuju pustolovine glavnoga junaka koji je anonimni pučanin, snalažljjiv čovjek(picaro) koji mora svašta raditi da bi preživio zahvaljujući svojoj dosjetljivosti. Pritom se jednostavnim stilom opisuje svakodnevica običnih pučana. Pr. Španjolski roman Lazarillo de Tormes.

Pastoralni roman – početak 16. Stoljeća, novi tip romana: sentimentalni ljubavni roman, čija je radnja najčešće u idiličnom, pastoralnom ugođaju. U njemu se odražava ljudska želja za bijegom iz svakodnevice u idilični svijet. Pr. Arcadia Jacopa Sannazzara.

o DRAMA Srednjovjekovna crkvena drama je u drugom planu. Kazališnim pozornicama dominiraju dva tipa

predstava: učena komedija(commedia erudita) i komedija umijeća (commedia dell' arte). Shakespearove drame objedinjuju sve tri vrste na neki način:

Izmjena prostora (odstupanje od pravila trojnoga jedinstva) i nizanje dramatičnih prizora iz crkvene drame.

Dijalozi i monolozi koji su stilski i jezično dotjerani iz učene komedije Tipovi likova iz komedije dell' arte + individualne crte.

U središtu Shakespearovih djela su dramski karakteri.o ESEJ

Michel de Montaigne, francuski književnik, objavljuje 1580. Godine djelo pod naslovom Eseji. Iznosi svoja razmišljanja o pitanjima vezanim uz čovjekov život. U kraćoj su proznoj formi u kojoj se isprepleće subjektivno i objektivno. Utemeljuje esej ili ogled.

o LIRIKA Dominantan utjecaj petrarkizma. Petrarkisti ne teže originalnosti sadržaja, već poštuju načelo

oponašanja uzora. Pjeva se o nedostižnoj i kreposnoj ženi zbog koje pjesnik pati. Naglasak – tehnika oblikovanje pjesme. Sonet – popularan. Pojavljuju se religiozne, moralističke i satiričke pjesme.

2

o VAŽNE GODINE EUROPSKE RENESANSE: 1547. – rođen M. Cervantes 1564. – rođen W. Shakespeare 1594. – W. Shakespeare : član glumačke Družine lorda komornika 1599. – W. Shakespeare: suvlasnik kazališta Globe u Londonu 1601. – Praizvedena tragedija Hamlet 1605. – M. Cervantes objavljuje 1. dio romana Bistri vitez don Quijote od Manche. 1609. – Objavljeni Soneti W. Shakespearea 1615. – M. Cervantes objavljuje 2. Dio romana 1616. – KRAJ RENESANSE. Umiru W. Shakespeare i M. Cervantes

3

EPIKA – Ep

Ludovico Ariosto, Bijesni Orlando o Radnja epa: tri smjera.

Borba između kršćana i Saracena oko Pariza.Uz borbu, u pitanju je i osveta – Saraceni su krenuli u ratni pohod na Francusku protiv Karla Velikoga jer žele osvetiti smrt svojega kralja Trojana, kojega je ubio vitez Orlando. Predvodi ih Agramant, siin ubijenoga kralja.

Orlandova ljubav prema Anđeliki, istočnjalkoj kraljevni. Progoni je po cijelom svijetu. Zbog nje se sukobljava s rođakom Rinaldom. Kada sazna da se Anđelika zaljubila u Saracena Medora, potpuno poludi (čini razna nečasna djela i ne ponaša se poput kršćanskog viteza). Vitez Astolpo odlazi na krilatom konju na Mjesec(tamo je Orlandov razum skriven u bočici) i tako mu se pamet vraća u pravom trenutku da iziđe u dvoboj i u njemu ubije Agramanta, saracenskoga kralja.

Ljubav hrabre Bradamante, sestre viteza Rinalda, žene-ratnice, prema saracenskom junaku Ruđeru. Ruđero se kasniije preobraća na kršćanstvo, a Ariosto ga slavi kao pretka obitelji d' Este, u čiju čast ep i nastaje.

o Općenito o epu: Srednjovjekovna se građa produbljuje humanističkim pristupom(antički motivi) i reflektivnošču iz koje

progovara renesansni svjetonazor.U vrijeme nastanka epa, viteški svijet pripada prošlosti i Ariosto ga oživljuje na renesansni način.

Složena radnja. Obogaćena sporednim epizodama karaktera:ljubavnim, viteškim, fantastičnim, pustolovnim. Jednaka pozornost sporednih i glavnih likova. Svaki je detalj jasno ocrtan i stapa se s ostalim dijelovima epa u skladnu kompozicijsku cjelinu.

Ljubav je glavni pokretač radnje. Zbog nje čak i najveći junak (Orlando) gubi razum i čini zlo, ubijajući nedužne ljude umjesto da ih štiti. S druge strane ljubav ne poznaje granice, što je vidljivo iz epizode u kojoj se kršćanka zaljubljuje u poganskog ratnika.

Umjetničku uvjerljivost epa pojačava priroda koja se vrlo često pojavljuje kao okvir epskih zbivanja i pridonosi njihovoj izražajnosti.

Ep je napisan u stancama – strofama od 8 jedanaesteraca, s rasporedom rima abababcc, čime se postiže zvučnost i slikovitost u dočaravanju viteškoga svijeta.

o Ludovico Ariosto(1474.-1533.) Sj. Italija, Reggio Emilia. Ep Bijesni orlando ( Orlando Furioso) je najprije objavljen u kraćoj verziji (40 pjevanja), a pjesnik ga je

kasnije dotjerivao i na kraju objavio konačno izdanje 1532., sastavljeno od 46 pjevanja. Pisao je komedije i pjesme na latinskom i talijanskom jeziku. Poznat je po Satirama, pisanim po uzoru

na Horacija, u kojima osuđuje suvremene poroke. Njegov ep predstavlja vrhunac renesansne književnosti u Italiji.

o Prije Ariosta, ep Zaljubljeni Orlando napisao je M.M.Biardo, ali nije dovršio ep, Ariosto je svoj ep zamislio kao nastavka Boiardova djela.

4

EPIKA – Roman

François Rabelais, Gargantua i Pantagruel o 1. Genealogija obitelji divova – rodoslovlje. Dokument jednoga vremena. Knjige često zabranjivane.o Rabelais je za života objavio četiri romana o životu dvojice divova, oca Gargantue (čit. Gargantia) i njegova sina

Pantagruela (čit. Pantagrijel), a posmrtno je objavljena još jedna knjiga čije je autorstvo upitno. Pantagruel, 1. Knjiga, 1532.

Lik Pantagruela i njegova sluge i prijatelja, varalice Panurga. Njihovi doživljaji povod su autoru za izrugivanje negativnim društvenim pojavama.

Gargantuin život, 2.knjiga, 1534. Djetinjstvo i odgoj diva Gargantue i o njegovu dolasku u Pariz. Pritom autor napada stari

obrazovni sustav, ismijava ratne osvajačke pothvate, a na kraju daje svoju viziju uređenja u kojemu vlada renesansni duh i sloboda. Sadržaj ove knjige kronološki pretkodi sadržaju 1.knjige.

Treća knjiga, 1546. Povodom Panurgove ideje o ženidbi razmatra se pitanje braka, odnosno žene i njezine

vjernosti. Četvrta knjiga, 1552.

Daljnje pustolovine Pantagruela i Panurga. Plove u Kinu i Indiju do proročišta Svete Boce. Prolaze mnogim mjestima koja autoru služe za prikazivanje ljudskih mana, a satirički se odnosi prema papi i suvremenom društvu.

Peta knjiga, 1556. Dolaze do Bocina proročišta. Tamo dobiju poruku: Pij! Ona dopušta višeznačno tumačenje u

skladu s renesansnim duhom: piti duhovno, tj. Opijati se radoznalošću i znanjem, ali piti i u smislu uživanja u ovozemaljskom životu.

o Rableisova djela ne mogu se jednoznačno svrstati u određenu književnu vrstu: Glede glavnih likova fantastična djela Glede fabule pustolovna djela Glede autorova pristupa satirična djela Glede načina iznošenja građe srednjovjekovne biografije U središtu djela je čovjek kao pojedinac i njegov ovozemaljski život, fantastični su motivi u drugom

planu pa njegova djela smatramo pustolovnim satiričnim alegorijskim romanima. Vanjska struktura: uzor na srednjovjekovne biografije i kronike. Prikaz gl.likova od rođenja preko

djetinjstva i odgoja do školovanja i odrastanja. Autor pristupa čitatelju iz dviju perspektiva koje se u djelu izmjenjuju: katkad se obraća čitatelju

izravno, kao slušatelju, a katkad pripovijeda u 3.licu. Pritom je fabula samo polazište: naglasak je na isticanju nekoga detalja kojim se ističe negativna pojava i autorov komentar.

Komične situacije – autor koristi: ismijavanje uzvišenog epskog stila, pretjerivanje u beskrajnim nabrajanjima, ironično prikazivanje stalnog pozivanja na autoritete, stvaralačko pristupanje jetiku stvaranjem novih riječi i sl.

o François Rablais (1494.? – 1553.?) – jedan od prvih francuskih romanopisaca Ne zna se pouzdano mjesto rođenja, vjerojatno je djetinjstvo proveo u francuskoj pokrajini Touriani. Živio je kao crkveni čovjek, školovao se za svećenički poziv, najprije kod franjevaca, a zatim kod

benediktinaca, gdje se upoznao s humanističkim idejama proučavajući grčke pisce. Nije bio zadovoljan redovničkim životom. Napustio je samostan. Obrazovao se za liječnika ( u gradskoj

bolnici u Lyonu). Kasnije je bio osobni liječnik pariškoga biskupa i diplomata s kojim je putovao po Italiji. Tako je mogao dobro upoznati kolijevku renesanse.

Njegovi su satirični romani izazvali reakciju učenih teologa sa Sorbonne pa je bio prisiljen povući se iz javnoga života na neko vrijeme. Od 1552. o njemu ne znamo ništa.

Pantagruelizam – radost življenja, hedonistički pristup svijetu u renesansnom duhu. Pij! Victor Hugo , francuski romantičar, nazvao ga je Homerom lakrdije i svećenikom smijeha.

5

Svoje prve dvije knjige objavljuje pod pseudonimom Alcofribas Nasier(anagram njegova imena i prezimena)

6

EPIKA – Roman

Miguel de Cervantes Saavedra, Bistri vitez don Quijote od Manche o Roman je napisan u dva dijela: 1.dio 1605., 2.dio 1615.godine.Najčitaniji i najprevođeniji roman.o U prvom djelu romana pratimo lik osiromašenoga plemića Alonsa, kojem je prezime, Quijada (čeljust) ili

Quesada (sirnjača) ili Quejana (Jadović).Taj je stari plemić s velikim žarom čitao viteške romane zbog čega je zanemario sve druge poslove. U romanima koje je čitao, rečenice su komplicirane, a često i besmislene, jadnij je trudeći shvatiti njihov smisao – poludio.

o U djelu nije u prvom planu pripovijedanje, nego odmosi među glavnim likovima. Don Quijote i Sancho Panza su dva oprečna karaktera, istodobno su i pojedinci, i tipovi ljudi.

Don Quijote – IDEALIZAM Sancho Panza - REALIZAMPlemić, viteški svijet Pučanin,seljak,čovjek iz narodaUčen čovjek, sklon promatrati svijet iz perpektive nonoga o čemu je čitao

Neuk čovjek, ali sklon narodnom mudrovanju

Govori sa stajališta ludosti, mašte Govori sa stajališta razumaZastupa idealistički pristup svijetu, duhovnoas ( želi ispraviti nepravdu, zaštititi nemoćne i kazniti zle).

Zastupa materijalistički pristup svijetu ( želi zadovoljiti vlastite potrebe)

o Don Quijote i Sancho Panza idu iz pustolovine u pustolovinu, a svaka od njih uglavnom završava na sličan način: premlaćivanjem don Quijotea, a ponekad i njegova perjanika. Ipak, don Quijoteova mašta uvijek nalazi objašnjenja za ono što im se događa ( zli čarobnjaci, zavist i sl.) pa on ne odustaje od svojih pustolovina.

o Prvi dio romana završava nakon još jedne nesretne pustolovine povratkom naših junaka u selo. Iako nije dobio svoj otok, Sancho Panza ostaje uz gospodara jer, kako kaže, ništa na svijetu nije ugodnije, nego da si čestit čovjek konjušat u skiznika vizeta, koji ide za pustolovinama.

o Drugi dio romana: Likovi nastavljaju sa svojim pustolovinama, sada ih okolina doživljava na drukčiji način: pretvaraju se

da vjeruju kako pred sobom imaju viteza i njegova perjanika, dovode čarobnjake, Sancho dobiva vlastiti otok (selo). Njihove pustolovine završavaju prevarom: po viteškom običaju, pobijeđeni vitez mora slušati onoga viteza koji ga je pobijedio. Tako je i don Quijote izazvan na dvoboj, a vitez pobjednik traži da se vrati kući i prestane sa svojim pustolovinama. Don Quijote, kao pravi vitez, posluša, vraća se kući, vrati mu se razum i on vidi kakve je ludosti učinio i umre. Prije smrti Sancho Panza ga moli da krenu u daljnje pustolovine.

o Miguel de Cervantes Saavedra(1547. – 1616.) Uzorite novele Galatea – pastirski roman Španjolski pripovjedač i dramatičar, rođen u mjestu Alcala de Henares. Više o njemu imam u LEKTIRI!!!

7

DRAMA

William Shakespeare o Rođen u Stratfordu na rijeci Avon. Oženio se kao 18-godišnjak, imao troje djece. VIŠE O NJEMU U

LEKTIRI!!o Kazalište:

1594. Shakespeare je glumac i dramatičar u novoosnovanoj glumačkoj Družini lorda komornika, koja je izvodila svoja djela i na dvoru kraljice Elizabete I.

1599. U Londonu je otvoreno kazalište Globe. Shakespeare je suvlasnik. Na zastavi koja je bila istaknuta na avrhu kazališne zgrade stajao je natpis: TOTUS MUNDUS AGIT

HISTRIONEM ( Cijeli svijet glumi/Cijeli svijet je pozornica) 1603. ,nakon smrti kraljice Elizabete, Shakespeareova glumačka družina postaje Kraljevom

družinom. Globe – izvan zidina grada preko Temze. 1613. Izgorio u požaru zbog rasvjetnih tijela ( Henrik

VIII). Ženske nisu smjele glumiti.o San Ivanjske noći:

Izvori – Ovidije: Metamorfoze; Apulej: Zlatni magarac ( Vratilova preobrazba u magarca); Plutarh: Usporedni životopisi ( Tezej); Narodna predaja: Ivanjska noć, Puk

o Hamlet: Za razliku od gledatelje 17. Stoljeća, koji su uglavnom vjerovali u duhove, današnji čitatelji i

gledatelji Duha mogu shvatiti na različite načine: kao oblik Hamletove podsvijesti ili intuicije, a možda i kao utjelovljene glasina koje su kružile o iznenadnoj kraljevoj smrti.

Hamletovi monolozi – mogu se razumjeti i izvan konteksta same drame jer govore o općeljudskim temama: u njima se iznose razmišljanja o čovjeku i njegovim postupcima, o svijetu koji čovjeka okružuje, o životu.

Zašto Hamlet odgađa osvetu? Isuviše je osjetljiv za tako brutalan zadatak kakav je umorstvo. Njegova ljudska priroda uzdiže se iznad etike krvne osvete. Hamleta u njegovu djelovanju onemogućuje njegova sklonost razmišljanju Neki kritičari smatraju da je drama odraz Shakespeareova umijeća: tragedijom Hamlet

pokazuje se autorovo umijeće u tome da se odgađa konačno razrješenje radnje.o Romeo i Julija:

Mjesto radnje: Verona Tema: Velika ljubav i tragičan kraj dvoje mladih ljudi koji postaju žrtvama posvađanih obitelji U tragediji se javljaju lirski elementi: emocionalnost likova, metaforika u istraživanju ljubavi,

petrarkistički način izražavanja.o Macbeth:

Mjesto i vrijeme radnje: Škotska, sredinom 11. Stoljeća Karakter: Macbeth je hrabar vojnik, ali i čovjek kojega vodi nezasitna ambicija. Zbog svoje želje za

vlašću ubija one za koje smatra da su mu na putu. U tragediji se javljaju i nadnaravni motivi ( vještice, duh čovjeka kojega je Macbeth ubio) Tri su mu vještice prorekle da će biti kralj, ali neće biti otac kraljeva. William Faulkner je posudio sastav za roman Buka i Bijes ( 20.st):

''Život je samo sjen što luta, bijedni glumac što se na pozornici razmeće, prodrhti svoj sat, i ne čuje se više; on je bajka koju idiot priča, puna bke i bijesa, a ne znači ništa.''

o Othello: Drama o ljubomori, o odnosu onoga što nam se čini da je stvarno i onoga što uistinu jest. Do

tragedije dolazi jer demonski lik, Jago, savršeno manipulira prividnim dokazima i uvjerava ljubomornoga Othella da ga njegova voljena Desdemona vara. Othello zbod toga Desdemonu ubija, a prijevaru otkriva kada je već kasno.

o Kralj Lear: Vrijeme radnje: davna legendarna britanska povijest

8

Tema: Samovolja i nepromišljenost vlastodršca. Kralj Lear je tragični lik, ostarjeli vladar koji svoje kraljevstvo dijeli dvjema krćerima, a ne vidi ( otkriva prekasno) da ga voli samo najmlađa kći, Cordelia. Na kraju uviđa svu isprazonst ljudskoga života.

o William Shakespeare(1564. – 1616.) Prvo razdoblje – naukovanje ( djela napisana između 1589. I 1592.)

U to vrijeme scenom vradaju: komedija s plautovskim elementima, tragedija(s temom osvete) i povijesna drama(borba engleskih plemića za moć).

Shakespearova djela:o Komedije s plautovskim elementima : Komedija zabluda, Ukroćena

goropadnica, Dva gospodina iz Verone, Jalov ljubavni trudo Tragedija: Tit Androniko Povijesne drame: Henrik VI., Richard III., Kralj John

1593. Objavljuje djelo Venera i Adonis ( mitološko-ljubavni ep), a 1594. Poemu Otmica Lukrecije.

Drugo razdoblje – uspješno pisanje za scenu Postaje slavan kazališni pisac. Lirske drame (1594.-1595.)

o Romeo i Julija (tragedija)o San Ivanjske noći ( komedija)o Mletački trgovac (komedija)o Richard II. ( povijesna drama)o Naglašena emocionalna strana likova: njihovi su osjećaji iskreni, a često su i

idealizirani. Likovi se izražavaju raskošnim, bogatim pjesničkim jezikom. Velike komedije(1596. – 1600.) – zlatne komedije

o Mnogo vike ni za štoo Kako vam dragoo Na Tri kralja ili kako hoćeteo Vesele žene windsorskeo Dovodi različite tipove ljudi na scenu. U ovom razdoblju nastaju i povijesne

drame Henrik IV., Henrik V. I jedina tragedija razdoblja Julije Cezar. Velike tragedije( 1600. – 1608.)

o Hamlet, Othello, Kralj Learo Macbetho Antonije i Kleopatrao Timon Atenjanin o Koriolano To su prave studije čovjekove prirode, njegova morala i ponašanja. Glavni su

likovi opsjednuti nekom egzistencijalnom odlukom. Naglasak: psihološka karakterizacija likova: uglavnom su to moćni pojedinci čija karakterna slabost dovodi do tragičnih posljedica za njih i njihovu okolinu.

Romance(1609.-1611.)o Periklo, Cimbelin, Zimska priča, Olujao Spaja se tragično i komično. Pojavljuje se i prirodno i natprirodno, a likovi su

uzdignuti na razinu simbola. Shakespearove drame su vrlo slojevite, ne možemo ih jasno razgraničiti prema kriteriju

književne vrste, jer se u pojedinoj drami miješaju značajke različitih dramskih vrsta. Miješa se tragično i komično, realistično i fantastično. Uvodi psihološku karakterizaciju lika.

Shakespeare stvara potkraj renesanse. Obilježavanje novoga stila – manirizma (spajanje protuslovnih elemenata). Njegove drame najavljuju barok.

Ne poštuje se ni Aristotelovo pravilo o trojnom jedinstvu: Vrijeme radnje uglavnom je dulje od jednoga dana Radnja se ne odvija na jednom mjestu Dramska radnji nije jedinstvena, nego se u njoj pojavljuju višestruki zapleti.

9

LIRIKA

William Shakespeare, Sonetio Zbirka je sastavljena od 154 soneta. Najveći dio upućen je nepoznatom Prijatelju, koji se inicijalima W.H.

spominje u posveti (grof od Southamptona), a manji dio (završni soneti) posvećen je ženi koju naziva Crnm Gospom ( značila je šećer i bogatstvo)

o Drukčiji oblik soneta( šekspirijanski sonet) – 3 katrene i 1 distih, ritmička shema abab/cdcd/efef/ggo Po nekima je W.H. Shakespearov mladi pokrovitelj Henry Wriothesley, grof od Southamptona. Za Crnu

Gospu pretpostavlja se da je dvorska dama.o Sonet 18. Je jedan od najslavnijih soneta. U sonetima o Prijatelju Shakespeare piše o ljubavi, braku,

vjernosti, poštenju, starosti i smrti.o Shakespeare i petrarkizam:

U sonetima o Crnoj Gospi pjesnik se udaljuje od petrarkizma: njegova Crna Gospa nije slična Lauri i ne posjeduje moralnu uzvišenost poput nje – ona je tamnokosa, tamnoputa, strastvena, nevjerna. Pjesnik ju predstavlja kao pravo ljudsko biće s kojim ga veže strast.

O Shakespearovom životu:o Imao je troje djece s Ann Hatheway: Susane i blizanci Judith i Hamnet( umire u 11. Godini)

1593. – 1594. Zatvoreno kazalište. 1609. Objavljuje sonete. Sonet CXVI

o Snaga prave ljubavi, tema vječna ljubav. Sonet XVIII

o Najslavniji sonet, ljeto najljepše godišnje doba, ljepota.

10

William Shakespeare: Hamlet

Izvor za tragediju: Ur-Hamlet, djelo Thomasa Kyda, autora ''Španjolske tragedije'', iz koje je Shakespeare posudio neke elemente.

Legenda o Hamletu potječe iz drevnih skandinavskih saga: prvi književni oblik dao joj je Saxo Grammaticus u latinskoj ''Povijesti Danaca''. Od njega posuđuje francuski pjesnik Francois Belleforest. Shakespearu je sve bilo opoznato.

HAMLETo U Hamletu je oličen duh renesanse. ( Josip Torbarina)o Hamlet strastveno teži istini, pokušava do nje doći empirijskim putem. Želi vjerovati

samo činjenicama i njihovim posljedicama.o Mora riješiti težak zadatak; to je pitanje časti, osvete, ali i razotkrivanje prave slike

društva u kojem živi. Tko je odgovoran za takvo stanje u društvu, Hamlet pokazuje svojim ponašanjem prema različitim osobama.

o Prema nižima po rangu od sebe, ponaša se uglađeno.o Kralj i dvorani; majka i Ofelija; grub, ironičan, cinik ( ' Krhosti ime ti je žena')o Kralja mrzi, ali ga ne prezire. Prezire dvoličnosti i servilnost dvorana. Ropski

neinteligentno odobravaju sve pro im gospodar kaže. ( Razgovor Hamleta i Polonija III,2.). U posljednjem prizoru Hamlet se ruga dvoraninu Osriku, koji u jednom dahu kaže da mu je i vruće i hladno. Osrika će nazvati živinom, a kraljevski dvor štalom.

o Narod obožava Hamleta ( njegov stil je jednostavan i blizak narodu)o Hamletu su najbliža dva grobara, komentiraju Ofelijin sprovod.o Hamlet nije slabić; nagao je – ubija Polonija, u smrt šalje Rosencrantza i Guildernsterna.o Prevladava analiza, filozofiranje i refleksija – posljedica toga je tuga, melankolija (sukob

ideala i stvarnosti)o Sputan je, zgraža se nad pokvarenosti društva. Mašta i želi novi svijet, vjeruje u čovjekai

divi mu se ( 'Kakvo je remek-djelo čovjek!')o U Hamletu spoznajemo Shakespearov humanizam ( čovječnost)o Svaka tragedija je neko pročišćenje, skidanje maski dok na kraju ne ostane čovjek.o U Shakespearovim tregedijama katarza je svođenje svih ljudi na zajedničku mjeru, na

ono što je ljudsko.o Hamlet je prvenstveno čovjek, a tek onda kraljević. Takav je bio i njegov otac.o HAMLETOV GOVOR

Iskrivljen govor, skriva istinu Maniristički elementi u tragediji Hamlet: alegorija zrcala i labirinta Manirizam – pojam posuđen iz likovnih umjetnosti, razdoblje između renesanse i

baroka, dok neki smatraju da je to samo jedan od pravaca baroka. Patetičnost, pretjerivanje i naglašavanje detalja.

Predstava u predstavi moderna književnost Ivo Brešan ''Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja''

Matteo Bandelo je prvi koji je obradio temu Romeo i Julija(NOVELA). Protagonisti: Montegi i Capuleti ( dvije ratujuće familije)

11

HRVATSKA RENESANSA

15. I 16. Stoljeće, primorski su krajevi pod mletačkom vlašču, Turci su stigli na hrvatski jug(Klis) i na sjever (Požega), a Banska Hrvatska nalazi se u sastavu Habsburške Monarhije. U ovom razdoblju slobodna je samo Dubrovačka Republika.

Renesansna središta i biografski potreti autora: o SPLIT:

Marko Marulić, otac hrvatske književnosti ( 1450. – 1524.). Stvara na latinskome i na hrvatskome jeziku, svojim djelima prikazuje humanizam i renesansu.

o DUBROVNIK:Šiško Menčetić (1457. – 1527.) je najstariji po imenu poznati dubrovački svjetovni lirski pjesnik. Dubrovački plemić, knez na Šipanu, knez Dubrovačke Republike. Umro je za vrijeme kuge u Dubrovniku. Njegove lirske pjesme su sačuvane u Zborniku Nikše Ranjine.Džore Držić ( 1461.- 1501.) jedan od najstarijih dubrovačkih lirskih pjesnika koji su pisali pjesme sa svjetovnom tematikom. Bio je pučanin. Kasnije se zaredio. Pjesme u Zborniku Nikše Ranjine. Pisac je PRVE HRVATSKE PASTORALE: Radmio i Ljubmir.Mavro Vetranović ( 1482. – 1576.) školovao se za svećenika ( benediktinac), potkraj života živio je kao pustinjak na otočiću Sv. Andrija. Pisao je lirske refleksivne pjesme, satiričnu i političku poeziju, autor je prve hrvatske mitološke drame Orfeo i nekoliko prikazanja, od kojih je najvažnije Posvetilište Abrahamovo. Ostao je nedovršeni alegorijski ep Piligrin.Marin Držić (1508. – 1567.) pisao je pastorale (Tirena, Grižula), komedije ( Novela od Stanca, Skup, Dundo Maroje), jednu tragediju ( Hekuba) i lirske pjesme.

o HVAR:Hanibal Lucić (1485. – 1553.) za života nije objavio niti jedno djelo. Nakon smrti, djela objavljuje njegov sin Antun u zbirci pod naslovom Skladanje izvarsnih pisam razlicih ... . Tako su do danas sačuvane Lucićeve lirske pjesme ( Pisni ljuvene), drama Robinja, poslanice, te prijevod Ovidijeve heroide Pariž Eleni.Petar Hektorović ( 1487. – 1572.) pisao je poslanice kojima se dopisivao s nekim renesansnim pjesnicima. U obliku jedne takve poslanice napisan je i putopisni spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje ( 1556.)Mikša Pelegrinović ( oko 1500. – 1562.) napisao je pokladnu pjesmu Jeđurepka, koja se izvodila pod maskom ( maskerata) i bila vrlo popularna u renesansi.

o ZADAR:Petar Zoranić (1508. – prije 1569.) Planine su jedino sačuvano njegovo djelo. Napisane su 1536. Godine, a objavljene u Mlecima 1569. Iz Planina nam je poznat i podatak o drugim njegovim djelima ( Ljubavni lov, Vilenica), ali ona nisu sačuvana.Brne Karnarutić ( između 1515. I 1520. – 1573.) zaslužan je za uvođenje dvaju renesansnih žanrova u hrvatsku književnost: povijesnoga epa ( Vazetje Sigeta grada) i ljubavne pripovjetke u stihu (Ljubav i smrt Pirama i Tizbe).

LIRIKA:o Ljubavna lirika: Hrvatski petrarkisti:

Prva generacija hrvatskih lirskih pjesnika dubrovački lirski pjesnici čija je poezija sačuvana u rukopisnom Zborniku Nikše Ranjina. Stvarali su u 2.polovici 15. I početkom 16. Stoljeća. Stih kojim se izražavaju je dvostruko rimovani dvanaesterac. Nikša Ranjin je 1507. Godine započeo pisati pjesme hrvatskih petrarkista : Šiška Menčetića, Džore Držića i drugih, ugl. Nepoznatih dubrovačkih pjesnika. To je NAJSTARIJA RUKOPISNA ZBIRKA HRVATSKIH PETRARKISTIČKIH PJESAMA.

Pjesme su složene po abecednom redu.