KAZALO

Međunarodno savjetovanje IUFRO '99

Iskrsli problemi u iskorištavanju šuma i promjena tehnologija na kraju stoljeća

Šumarski putovi prema novom tisućljeću

Tijek odluka o IUFRO skupu Opatija 99

Znanstvenim putom do novih dostignuća u hrvatskom šumarstvu

• I I I I I I I

12 Saniranju štete pripomogli i Otočani

24 Hrvatski šumarski leksikon poprima cjelovit izgled

25-28 Kome koristi dualizam vlasti nad zaštićenim objektima prirode

29-31 Vijesti, događaji, informacije...

MU¥MBm

16-17 U znaku trofeja krupne zvjeradi

11 Opatijske crtice, susretnice, zasade...

18-21 Mađarski šumari u Hrvatskoj Sječa privatizirana, a šumari se bave i drugim poslovima

22 Papuk

proglašen Parkom prirode

23 Cerovačke Špilje - biser ličkog podzemlja

32 Planinarske vijesti Informatičari osvojili Velebit

Mjesečnik »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, Izdavač: »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, Lj. F. Vukotinovića 2, Direktor: Ivan Tarnaj, dipl. inž. šum. Glavni i odgovorni urednik: Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž.

s Uredništvo: mr. Josip Dundović, dipl. inž., Hranislav Jakovac, dipl. inž., Antun-Zlatko Lončarić, dipl. inž., Josip Maradin, dipl. inž., Branko Meštrić, dipl. inž., Miroslav

Mrkobrad, dipl. pol.. Zvonko Peičević, Vesna Pleše, dipl. pol, Ivan Šimić, dipl. inž.. Ivica Tomić, dipl. inž. Novinari: A. Z. Lončarić, M. Mrkobrad, V Pleše i I. Tomić Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb E-mail: direkcija@hrsume.hr Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjima autora teksta. Oblikovanje, priprema i tisak: Vjesnik d.d. Zagreb Naklada: 5000

Na naslovnoj strani: Šumski predjel Puhova jama (Crni lug) ' Na ovitku: Sijamski blizanci (foto: Z. Lončarić)

u OPATIJI JE OD 27. RUJNA DO 1. LISTOPADA ODRŽANO MEĐUNARODNO SAVJETOVANJE NA TEMU

-[•: '^r. y m/m

^ 7 j y

7, H

^

Na samom kraju stoljeća

šumarstvu je, više nego ikada,

potrebna skupnost znanja i

umijeća gospodarenja i

očuvanja šuma i s njima

povezanog zemljišta za

ostvaraj ovodobnih potreba gospodarstva i društva te očuvanje

okoliša, ističe doc. dr. se. Ivan Martinic

Glavni tajnik lUFRO-a dipl. ing. Heinrich Schmutzenhofer pozdravlja sudionike skupa šumarskih stručnjaka

u Opatiji 21. rujna 1999.

Dio sudionika iz »Hrvatskih šuma« na ovom savjetovanju s pozornošću prati izlaganja domaćih i inozemnih šumarskih stručnjaka

Znanost o šumskome radu na kraju dvadesetoga stoljeća

- Stanje i putovi razvoja -u članku su prikazani stanje razvijenosti znanosti o

šumskome radu na kraju dvadesetoga stoljeća, izazovi i otpori koji se nameću znanosti o šumskome radu, te puto­vi razvoja te znanosti u budućnosti.

Stanje razvijenosti Znanost o šumskome radu pokazuje različite stup­

njeve razvijenosti s globalnoga gledišta. Uzroci različitih stupnjeva razvijenosti ovoga područja znanosti su mnogo­brojni. Među najznačajnije uzroke autor je naveo: različitosti šuma i njihova okruženja u pogledu terenskih i klimatskih uvjeta, bioloških svojstava sastojina, ekonomske uloge šuma i šumarstva u gospodarstvu zemlje; odnos društva prema znanosti uopće i znanosti o šumskome radu; koristi koje znanost o šumskome radu pruža šumar­skoj praksi; stvaralačke sposobnosti znanstvenika koji se bave istraživanjima šumskih radova i tehnike.

Izazovi Razborito i intenzivno korištenje resursa u šumarstvu

može dati društvu znatno više koristi nego sada. Društvene potrebe za koristima od šuma i šumarstva koje valja zadovoljiti stalno rastu. Pretpostavka su veće djelotvornosti šumskih radova: razvoj novih metoda šumskoga rada, razvoj novih alata i opreme za šumske radove, zamjena čovjeka kao izvora radne energije novim tehničkim sredstvima, povećanje proizvodnosti šumskoga rada, zaštita života i zdravlja šumarskih radnika, povećanje životnog standarda šumarskih radnika i njihovu motivaciju za rad u šumarstvu, zaštitita šume, šumskog zemljišta i okoliša od oštećivanja pri šumskim radovima, osiguranje progresivne potrajnosti šumskoga gospodarenja.

Otpori i teškoće U budućnosti valja očekivati otpore i teškoće koje pra­

te istraživanja šumskoga rada, a naročito primjenu znan­stvenih otkrića i izuma u praksi. Najznačajniji su uzroci otporima bez obzira na vrijednost znanstvenih otkrića: suprotnost interesa korisnika šumskih dobara, vječite sum­nje u valjanost novih znanstvenih otkrića, nespremnost za preuzimanje rizika pri investiranju u istraživanja i primjeni rezultata istraživanja u praksi.

Časopis Hrvatske šume I 1

Putovi razvoja Ne treba očekivati spektakularne promjene pri ulasku

u sljedeći milenij. Budući razvoj znanosti o šumskome radu nastavit će se prema zakonitostima i trendovima koji se ostvaruju u ovome desetljeću. Za ostvarenje je budu­ćega razvoja potrebno: poticati nova znanstvena otkrića i izume koji omogućuju daljnji uspon šumarske prakse; putem međunarodne suradnje i suvremene informatičke tehnologije omogućiti informiranje istraživača radi iz­bjegavanja nepotrebnih ponavljanja istraživanja već otkri­venih spoznaja; razvijati vlastite metode i tehnička sredstva za konkretne uvjete rada; suradnjom sa šumarskom praksom na primjeni novih znanstvenih otkrića i izuma povećati djelotvornost znanosti o šumskome radu.

p-'ro/. dr. Štanislau'Šever ~~"

Iskustvo i najnovija znanja na putu promjene tehnologija

Obljetnice, prigodni događaji i slične prilike, trenuci su kada ljudi pokušavaju ocijeniti stečeno isku­stvo i najnovija znanja. To je i vjerojatni razlog mnogih savjeto­vanja, seminara, raspravljaonica na razmeđu desetljeća, stoljeća ili tisućljeća, unatoč tomu što svi ti da­tumi katkada i nisu temeljeni, npr., na astronomskim počelima, nego su dogovor ljudi, naroda, država, orga­nizacija. Rezultat takvih skupova može se smatrati oporukom i popu-tbinom za budućnost; katkada može donijeti i novo znanje. Rad na različitim poljima šumarskoga djelovanja donosi stručnu procjenu o prihvaćenim načelima, govori o nesigurnostima, te predviđa nova istraživanja. U okviru toga razmatranja pokušat će se objektivno, koliko je to moguće, odrediti mjesto tehnike. Normalno je da pritom neće uvijek biti kocenzusa među članovima lUFRO-a ili sudionika takvih savjetovanja. Izbor jedne od mnogih mogućnosti u različitim okolnostima i jedne zemlje, ka­tkada će donijeti nove putove u promjeni tehnologije. Šumar kao tehnolog mora jasno opojmiti zadaće drugih struka u istraživanju i razvoju šumarske tehnike, npr. si­gurnosti vozila i radnih strojeva, međudjelovanja okoliša i strojeva koji rade izvan putova, problema ukupne emisije u okoliš, potrebe poznavanja psiholoških posljedica, pro­nalaženje okolišno pogodnih mogućnosti, prije koje pri­mjene ili ostvarenja projekta treba ih pokušati provjeriti modeliranjem i simulacijom, treba nadzirati potrošnju ener'gije, naći bolja goriva i ulja kao i pogodne materijale itd.

Ivan Tarnaj, dipl. ing. Mr. se. Josip Dundović, dipl. ing.

»Hrvatske šume«, p. o. Zagreb, danas (1991-1999) i

sutra (u 21. stoljeću) Republika Hrvatska s 0,51 ha šume po stanovniku

spada u Europi (izuzev nekih zemalja Skandinavije) u

'oc. dr. se. Ivan Martinovie

Šumarski putovi Svakodncruo se <u.<:ri:ćewj s innoijiin ooraničenjima u

šumarskoj djelatnosti. Ponajprijt ona posioji- u šumskotne radu ^lede okoliša i i^ospod^rskoo pritiska na šumarska poduzeća. Priioni posebnu pozormisi javnosti privlače pi­tanja korištenja šumskih hooalshipa. oćitvunja prirode ic održim razvitak pri ^gospodarenju šumom. U takvim zaoštrenim uvjetima Međunarodna udruga šumarskih istra-ivaćkih ustanova lUFRO, sjedinjujući kao nepladina, neprofitna udruoa i-otovo sve znanstvene potencijale svijeta, predstavlja najviši zniinstveni fornnt šumarstva, nastojeći na brojnim skupovima sasnostaltio ili sjedinjeno s drugim orga­nizacijama pomiriti različite dvojbe i supt'Otslavljenosli u istraživanjima, planiranju i provođenju šumarskih zadaća s ekonomskim, okolišnim i socijalnim okvirima šumskoga rada.

Iz govora gosp. Heinricha Schmutzehofera, glavnog taj­nika lUFRO-a prilikom dodjele »Nagrade za istaknuto služenje lUFRO-u« (Distinguished Service Award) prof. dr. se. Simeunu Totnaniću:

» ... Priznanje za istaknuto služenje lUFRO-u (Distin­guished Service Award) dodjeljuje se gosp. prof Simeunu Tomaniću za njegove napore u promociji ciljeva lUFRO-a i značajne doprinose šumarskoj znanosti na nacionalnoj, regionalnoj i svjetskoj razini.

Prof Simeun Tomanić drugi je hrvatski šumarski znanstvenik (prvi je bio prof Mirko Vidaković, akademik, genetičar) kojemu lUFRO uručuje ovakvo priznanje.

Prof dr. Tomanić bio je pokretač sudjelovanja znanstvenika iz bivše države, a kasnije iz Hrvatske na svjetskim kongresima lUFRO-a od Osla, preko Kyota, Ljubljane i Montreala, do zadnjega u Tampereu.

Mnoge su zasluge prof dr. Tomanića u radu lUFRO-a gdje je bio voditelj i suvoditelj istraživačke grupe 3.04., član Međunarod­noga odbora lUFRO-a, član Organizacijskog odbora i Znanstvenoga vijeća kongresa lUFRO u Ljubljani 1986. godine.

Mnogima su znane zasluge i doprinosi prof dr. Tomanića u razvoju mreže svih vrsta usluga lUFRO-a, u razvoju informacijskih resursa lUFRO-a i dr.

Prof dr. Simeun Tomanić bio je prvi predstavnik hrvatske legi­timnosti u lUFRO organizaciji. Svojim djelovanjem učvrstio je prijateljstvo između hrvatskih šumarskih znanstvenika i mnogih od nas.

Hvala Vam, prof. Tomaniću!«

2 / Časopis Hrvatske šume

prema novom stoljeću J edan od takvih skupova, naglašenoga sučeljavanja s novonastalim problemi

ma, održan je u Opatiji od 27. rujna do 1. listopada 1999. u organizaciji Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i triju lUFRO istraživačkih gru­

pa: 3.04.00 Proizvodno planiranje i nadzor; studij rada, 3.06.00 Šumski postupei u pla­ninskim uvjetima i 3.07.00 Ergonomija.

Okupivši 27 inozemnih stručnjaka iz deset zemalja (Austrija, Bosna i Herce­govina, Finska, Japan, Nizozemska, Novi Zeland, Njemačka, SAD, Slovačka, Slovenija i Turska) i preko pedeset domaćih šumarskih stručnjaka, opatijski se skup po raznovrsnosti tema i broju sudionika svrstao medu značajnije skupove istraživačkih grupa lUFRO iz područja šumarskoga inžcnjerstva, u prvome redu iskorištavanja šuma i srodnih inženjerskih disciplina, u razdoblju između dvaju kongresa lUFRO. Naravno, prenošenje spoznaja u šumarsku praksu bit će moguće tek nakon izlaženja Zbornika radova.

Svečano otvorenje savjetovanja Dvodnevni, radni dio opatijskoga skupa, započet je svečanim otvorenjem

tijekom kojeg su pozdrave sudionicima redoslijedom izrekli organizatori, pokro­vitelji i sponzori skupa: doc. dr. se. Dubravko Horvat (glavni tajnik konferencije), prof. dr. se. Stanislav Sever (voditelj skupa u ime lUFRO-a i predsjednik organiza­cijskog odbora), dipt. ing. Heinrich Sehmutzenhofer (glavni tajnik lUFRO), prof. dr. se. Nikola Lukić (prodekan Šumarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), prof. dr. se. Branimir Prpić (tajnik Akademije šumarskih znanosti), mr . se. Josip Dundović (pomoćnik direktora JP »Hrvatske šume«, p.o. Zagreb), prof. dr. se. Marjan

POPIS INOZEMNIH SUDIONIKA SAVJETOVANJA lUFRO OPATIJA '99

1. Prof. dr. se. Hulusi H. Acar, Turska 2. Dipl. ing. Bojan Bajželj, Slovenija 3. Dr. se. Andre Bergman, Finska 4. Dipl. ing. Ivan Cierny, Slovačka 5. Dipl. ing. Rudolf Debnar, Slovačka 6. Dipl. ing. Ulf Diehl, Njemačka 7. Prof. dr. se. Anrew F. Egan, SAD 8. Dipl. ing. Anika Juras, SAD 9. Dipl. ing. Emil Kač, Slovenija

10. Dipl. ing. Ivica Knežević, BiH 11. Dipl. ing. Miloš Kolšek, Slovenija 12. Dr. se. Janez Krč, Slovenija 13. Prof. dr. se. Marjan Lipoglavšek, Slovenija 14. Mr. se. Jurij Marenče, Slovenija 15. Mr. se. Mirko Medved, Slovenija 16. Prof. dr. se. Esko Mikkonen, Finska 17. Dipl. ing. Gebhard Mischitz, Austrija 18. Prof dr. se. Ron 0'Reilly, Novi Zeland 19. Dipl. ing. Mladen Paradžik, BiH 20. Dr. se. Ewald Pertlik, Austrija 21. Doc. dr. se. Igor Potočnik, Slovenija 22. Prof. dr. se. Edvard Rebula, Slovenija 23. Mr. se. Robert Robek, Slovenija 24. Prof. dr. se. Hideo Sakai, Japan 25. Dipl. ing. Heinrich Sehmutzenhofer, Austrija 26. Prof. dr. se. Frits Staudt, Nizozemska 27. Prof. dr. se. Tetsumiko Voshimura, Japan

Lipoglavšek (Biotehniška fakulteta u Ljubljani), dr. se. Joso Graćan (ravnatelj Šumarskog instituta, Jastrebarsko) te dipl. ing. Zvonimir Bohm (direktor, Uniko-merc - uvoz, d.o.o. Zagreb).

Dodjela priznanja lUFRO prof. dr. se. Simeunu Tomaniću Drugi dio svečanoga otvorenja konferencije obilježila je dodjela priznanja

lUFRO Distinguished Service Aurard prof dr. se. Simeunu Tomaniću. Poslije aka­demika Mirka Vidakovića, prof S. Tomanić drugi je hrvatski šumarski znanstve­nik kojem je Izvršno vijeće lUFRO-a dodijelilo ovo priznanje, ali prvi u neovi­snoj Republici Hrvatskoj. Skulpturu sastavljenu od pet drvenih prizmi, od pet vrsta drveća s pet kontinenata, uručio je dobitniku priznanja gosp. Heinrich Seh­mutzenhofer, glavni tajnik lUFRO-a.

zemlje sa značajnom šumskom površinom po stanovniku. Šumsko zemljište zauzima 43,5 % hrvatske površine. O d toga »Hrvatske šume«, p. o. Zagreb, gospodare s 80 %, privatni šumovlasnici 19 % i ostale državne ustanove s 1 % od ukupno 2,49 milijuna ha šumskoga zemljišta.

U radu su prikazane osnovne karakteristike hrvat­skoga šumarstva danas i rezultati poslovanja »Hrvatskih šuma«, p. o. Zagreb, kao jedinstvenog poduzeća koje gospodare šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj. Nakon osam godina potrebno je redefinirati ciljeve pa i organizaciju Poduzeća. Ostvareni su globalni ciljevi, stvorena je država, rat je iza nas, javljaju se nove, gospodarske potrebe za promjenom statusa javnog po­duzeća »Hrvatske šume«, koje nije niti klasično poduzeće u smislu trgovačkog društva, niti ustanova, jer ne živi od proračuna. Taj je dualizam u statusu poguban. Pri do­nošenju odluka mora se tražiti političko mišljenje, a kad treba izmirivati obveze, onda je trgovačko društvo.

»Hrvatske šume« kao veliki sustav često su nefleksibil­ne. Zemlje tržišne ekonomije imaju reguliran sustav tržišta. Mi smo stvar obrnuli i mislimo da je tržište dere-gulacija i upali u kaos. Posljedica je da se ništa ne isplati proizvoditi, a nerealni tečaj kune sahranio je izvoz. Drvna je industrija kao najveći izvoznik i najveći kupac »Hrvat­skih šuma« nekonkurentna, što se multiplikativno prenosi i na nas.

Na domaće probleme nadovezali su se i vanjski. Tran­zicijske zemlje, nude zapadnom tržištu drvo po nižim cijenama, jer izvoz potpomaže država. N i »Hrvatske šume« niti drvna industrija takvu potporu nemaju.

Gdje je izlaz iz ovakve situacije? Mislimo da vlasnik, to jest država, konačno treba odrediti što želi od šumarstva, da ono bude profitabilno ili poluga koja će pokrenuti ostalu industriju, a ova kroz izvoz visokofinalnih proizvo­da multiplicirati efekte šumarstva. N o , takvo određenje ne postoji. Isto tako, ovakav status poduzeća je neodrživ, i ono će se iz javnog poduzeća morati transformirati u trgovačko društvo u državnom vlasništvu. Budući da poduzeće sada funkcionira po Zakonu o šumama, a ne po Zakonu o trgovačkim društvima, treba stvoriti zakonske pretpostavke za restrukturiranje u društvo kapitala. Iz toga bi trebao proizaći moderan oblik organizacije šumarstva, kako je to u srednjoj Europi.

Poduzeće mora zbog sigurnosti procesa proizvodnje i razvoja tehnologije biti opremljeno za obavljanje poslova temeljnih djelatnosti. Budućnost »Hrvatskih šuma« je u novim investicijama u proizvodnu opremu, koja je stara i neproduktivna. Za taj iskorak bit će potreban kredit.

U odnosima s drvnom industrijom »Hrvatske šume« su i pod cijenu vlastite likvidnosti produžile rokove plaćanja za pojedine drvne sortimente, želeći i na taj način pridonijeti njenom ozdravljenju, jer samo tržišno konku­rentna drvna industrija jamči i sigurniji život šumarstva.

Dakle, »Hrvatske šume« nalaze se na svojevrsnoj prekretnici i traže najoptimalnije putove gospodarenja sa šumama. One će se morati transformirati iz javnog poduzeća u trgovačko društvo u državnom vlasništvu. U procesu restrukturiranja treba iznaći optimalnu organiza­ciju šumarstva, te omogućiti decentralizaciju i stvoriti uvjete za motivaciju šumarskih stručnjaka i ostalih zapo­slenika u Poduzeću.

Časopis Hrvatske šume / 3

^nanJ^StgmFt^, dipl. ing.

Stručno krojenje drvnih sortimenata u funkciji boljega iskorištenja etata i povećanja

prihoda od prodaje drvnih sortimenata

u radu su prikazani rezultati stručnog krojenja i razvrstavanja drvnih sortimenata u razrede kakvoće, određene Hrvatskim normama za proizvode iskorištavanja šuma, ostvareni u »Hrvatskim šumama« p.o. Zagreb, za razdoblje siječanj-lipanj 1999. godine.

S ciljem da poboljšamo iskorištenje sječivog etata i povećamo prihode od prodaje drvnih sortimenata u »Hr­vatskim šumama« p.o. Zagreb, obavili smo sljedeće:

1. U planu za 1999. godinu, količinu i kakvoću drvnih sortimenata utvrdili smo primjenom jedinstvenih tablica drvnih sortimenata ( H Š - D O Z ) .

2. Izvršili smo osposobljavanje stručnog osoblja za obavljanje radova na krojenju i razvrstavanju drvnih sorti­menata u razrede kakvoće prema propisima Hrvatskih normi za proizvode iskorištavanja šuma

3. Uspostavili smo sustav kontrole stručnog obavljanja poslova na krojenju i klasiranju drvnih sortimenata i uvrđivanju opravdanih odstupanja od primijenjenih tablica drvnih sortimenata.

4. Ostvareni prihod od prodaje drvnih sortimenata postavili smo kao temelj za stimulativno nagrađivanje na razini Uprave šuma.

Analizom učinaka poduzetih mjera za razdoblje siječanj-lipanj 1999. godine, utvrdili smo da je u odnosu na isto razdoblje 1998. godine, ostvareno znatno veće učešće vrjednijih drvnih sortimenata u ukupnoj količini proizvedenih drvnih sortimenata i ostvaren veći prihod od njihove prodaje. Povećano j e učešće trupaca za furnir od 5,07% na 6,83%; trupaca za Ijuštenje od 2,40% na 3,17%; trupaca za piljenje I klase od 13,70% na 16,10%, a smanjeno učešće trupaca za piljenje 11 klase od 19,49% na 18,35%; trupaca za piljenje 111 klase od 10,72% na 10,64%; tanje tehničke oblovine od 2,57% na 1,63% i prostornog drva od 46,05% na 43,28%. Ostvareni prihod od prodaje drvnih sortimenata povećanje od 473 130 312 kuna 1998. godine na 508 229 667 kuna 1999. godine.

Rezultati su prikazani u obliku tablica i slika.

Tomislav Starčević, dipl. ifiS^////HIIK//lt

Za tehnološku tranziciju u razvoju šumarstva Hrvatske

nužna je pretpostavka psiholoških i socioloških promjena kod šumarskih

kadrova Osnovne značajke prošlog stoljeća u razvoju šumar­

stva Hrvatske mogu se sažeti u intenzivan život šumarske znanstvene i stručne misli, oslonjene na tradicijski, skoro religiozni odnos stručnjaka-čovjeka i šume ovih prostora, ali i na izostanak razvoja osnovnih organizacijskih oblika.

Ovo prestižno priznanje prof. S. Tomaniću dodijeljeno je za njegov dugogodišnji istaknuti rad u brojnim djelatnostima lUFRO-a. Kao hrvatski pred­stavnik u međunarodnom odboru lUFRO-a, koordinator i zamjenik koordinato­ra istraživačkih grupa, član organizacijskog odbora lUFRO kongresa u Ljubljani (1986) te kao istraživač i znanstvenik, prof. Simeun Tomanić bio je sudionik pet kongresa lUFRO.

U nastavku svečanosti urednici časopisa »iVlehanizacija šumarstva« su uz pri­godnu čestitku zahvalili prof dr. Simeunu Tomaniću za njegovo djelovanje u Uredničkom odboru časopisa i mnoge autorske i recenzentske prinose časopisu.

Radni dio savjetovanja Izlaganjem više od 40 referenata u dvodnevnom su radu savjetovanja dotaknu­

ta mnoga motrišta gospodarenja šumskim resursima. U ovome su izvješću, neve­zano na redoslijed iznošenja tijekom skupa, izlaganja podijeljena u nekoliko sku­pina:

1. Z n a č a j i d o s e z i š u m a r s k e z n a n o s t i u p r o m j e n i š u m a r s k i h t e l i n o l o g i j a

Ovaj su dio Savjetovanja obilježila izlaganja tajnika lUFRO-a gosp. H. Schmutzenhofera, te koordinatora i zamjenika istraživačkih grupa: E. Mikkonena (3.04), S. Severa (3.06) te skupno pripremljena poruka F. Staudta i M. Lipo-glavšeka (3.07). U istom su dijelu uvodnih pozivnih izlaganja svoje viđenje uloge znanosti u razvoju šumarske prakse izložili S. Tomanić, J. Gračan i u koautorstvu s I. Tarnajem J. Dundović. Sadašnja postignuća i razvojne trendove u proizvodnji šumarske mehanizacije prikazali su i predstavnici vodećih svjetskih proizvođača motornih pila STIHL i šumske mehanizacije »Timbcrjack«.

Popis referata ove skupine: - Znanost o šumskome radu na kraju dvadesetoga stoljeća - stanje i putovi razvoja (S.

Tomanić) - Iskustvo i najnovija znanja na putu promjena tehnologije (S. Sever) - Znanstveno istraživački rad u hrvatskome šumarstvu na prijelazu u 2i. stoljeće (J.

Gračan) - »Hrvatske šume«, p. o. Zagreb danas (1991-1999) i sutra (u 21. stoljeću) (I. Tarnaj,

J. Dundović) - Stanje ergonomije u šumarstvu (M, Lipoglavšek, F. Staudt) - Alat za modeliranje troškova i proizvodnje kao podrška iskorištavanju šuma (E.

Mikkonen, Z. Lan) - Trendovi u proizvodnji motornih pila (U. Diehl, M. Bortfeld) - Proizvodni program grupacije Timherjack (A. Bergman).

2. I n o z e m n i p r i n o s i p o z n a v a n j u p r o b l e m a r a z l i č i t i h n a č i n a i s k o r i š t a v a n j a š u m a

- Studij rada - zaboravljena znanstvena grana u šumarstvu? (B. Kosir, J. Krč) - Metode sječe na malim privatnim šumskim posjedima u Sloveniji (f. Marenče) - Jeftino iskorištavanje šuma na malim posjedima u Japanu (H. Sakai) - Značajke iskorištavanja šuma na malim površinama pri sječi sastojina tvrdih listača u

Appalachiji (A. F. Egan) - Kašnjenje kod uvođenja visoke tehnologije pri dobivanju sortimenata u Sloveniji - uzro­

ci kašnjenja te izgledi njihova otklanjanja (E. Rebula) - Uživanje kanabisa od strane šumarskih uposlenika (R. N. 0'Reilly, M. D. Mus-

son) - Radnici i šumarsko inženjerstvo u Turskoj (H. H. Acar) - Prenošenje poruka o sigurnosti rada drvosječama (R. 0'Reilly, D. Middlemass) - Neki ekološki i ergonomski pokazatelji za vrijeme privlačenja drva zglobnim traktorima

Woody 110 I Bek 10 (R. Robek, M. Medved) - Helipace, alat za procjenu proizvodnosti i troškova helikoptera u iskorištavanju šuma

(A. Juras, S. Martin, D. K. Nearhood) - Šumske ceste u šumarstvu Turske (H. H. Acar, S. Giimiif) - Šumske žičare u šumarstvu Turske (H. H. Acar, O. Topalak, H. Eroglu) - Procjena prirodnog okoliša i zaštite šuma pri izgradnji šumskih cesta i radovima u

iskorištavanju šuma (H. H. Acar) - Metoda postavljanja okolišno pogodnih šumskih cesta uporabom genetskih algoritama

(T. Voshimura i H. H. Acar) - Promet na šumskim cestama pri gospodarenju šuma (I. Potočnik)

3. D o p r i n o s i J P » H r v a t s k e š u m e « , p . o . Zagreb, p o t r a j n o m g o s p o d a r e n j u š u m s k i m r e s u r s i m a

- Za tehnološku tranziciju u razvoju šumarstva Hrvatske nužna je pretpostavka psiholoških i socioloških promjena kod šumarskih kadrova (T. Starčević)

- Šumsko rasadničarstvo Hrvatske (M. Žgela) - Sumki požari u Republici Hrvatskoj i mjere za njihovo suzbijanje 1992-1998. (P.

Jurjević)

4 / Časopis Hrvatske šume

- Minirano šumsko zemljište u Republici Hrvatskoj (J. Bilandžija, S. Puljak, S. Scvcr) - Gospodarenje šumama hrvatskog podunavlja u uvjetima zagađenja minsko-eksploziv-

nim sredstvima (P. Vratarić, D. Krušarovski) - Izloženost sastojina i štete na šumskim drvnim proizvodima u zonama ratnih djelovanja

(A. P. B. Krpan, S. Petreš) - Stručno krojenje drvnih sortimenata u funkciji boljega iskorištenja etata i povečanja

prihoda od prodaje drvnih sortimenata (A. Štcfančič) - Istraživanje utjecaja vremena eksploatacije na neke ergonomske i tehničke značajke

motornih pila lančanica (S. Puljak, V. Goglia) - Istraživanje nekih ergonomskih karakteristika forvardera Vclmct 860 (V. Goglia, Z.

Sučić) - Privlačenje drva zglobnim traktorima LKT 80 i 81 u hrdsko-planinskim uvjetima

prebornih šuma - poster (A. P. B. Krpan, T. Poršinsky, A. Sabo) - Istraživanje nekih morfoloških značajki prorjednih traktorskih skupova s poluprikolicom

(D. Horvat, A. Kristić) - Poznavanje utjecajnih faktora i njihove varijabilnosti temeljna su pretpostavka procjene

učinkovitosti prijevoza drva kamionima (V. Vondra, D. Borko) - Šumske prometnice (S. Šunjić) - Oštećivanje stabala pri različitim metodama gradnje šumskih prometnica u Upravi

šuma Delnice (M. Zdjelar). - Informatičke tehnologije - šumarske tehnologije - čovjek (B. Meštrić, R. Matošević) - Izgradnja GIS baze podataka JP »Hrvatske šume« integracijom baze podataka HS

fonda i vektorskih podataka gospodarskih karata (M. Ananić, B. Pleše, I. Milković, K. Grgurić-Kontić)

4. Gospodarska uspješnost šumarskih tehnologija - Gospodarenje i uređivanje prebornih šuma u gospodarskoj jedinici Belevine (J. Cavlo-

vić, M. Božić, N. Lukić) - Proizvodnja šumskog sjemena u Hrvatkoj (Z. Orešković, V. Roth) - Kakvoća jelovih drvnih sortimenata u šumi jele s rehračom (Blechno-Abietetum Ht.)

(M. Šušnjar, T. Poršinsky, Z. Zečić) - Strategija pridobivanja šumske biomase u Republici Hrvatskoj do 2030. godine (f.

Domac, S. Risović, S. Sever) - Sociološko-ekonomski aspekti projekata uporabe biomase u Hrvatskoj (B. Jelavić, J.

Domac) - Jedan poticaj povećanju ekonomičnosti šumarskoga rada u zaoštrenim gospodarskim

uvjetima (I. Martinić) - Ostvareni učinci u iskorištavanju šuma u fazama sječe i izrade te izvlačenja nastali

uvođenjem usluga privatnog poduzetništva (I. Knežević) - Tehnologije privlačenja drva u brdsko-planinskim prebornim šumama Hrvatske -

sadašnje stanje i mogući budućnosni razvoj (T. Poršinsky, A. P. B. Krpan, M. Šušnjar, Z. Zečić)

- Studij vremena pri eksploataciji brdskih prorednih sastojina skupnim radom (Z. Zečić, T. Poršinsky, M. Šušnjar)

- Istraživanje nekih tehničkih značajki adaptiranih poljoprivrednih traktora za privlačenje drva u prorjeđama sastojina brdsko-planinskoga područja (D. Horvat)

- Primjena traktora Steyr 8090 i 9078 s vitlima Tajfun EGVi 2 X 50 kN u oplodnim sječama na nagibu (A. P. B. Krpan, Z. Zečić, T. Poršinsky, M. Šušnjar)

- Rasprava o načinu nadjeljivanja dodatnoga vremena kod prijevoza drva kamionima (A. P. B. Krpan, Ž. Zečić, T. Poršinsky, M. Šušnjar)

- Primjena novih tehnologija pri otvaranju šuma (D. Pičman, T. Pentek) - Metode stabilizacije šumskih cesta u Republici Hrvatskoj s posebnim osvrtom na suvre­

mene tehnologije (S. Sever, D. Pičman, T. Pentek).

Ostali kongresni sadržaji - izložba fotografija A. P. B. Krpana Za trajanja konferencije u auli kongresne dvorane bila je, uz izloženih dese­

tak tematskih postera, postavljena izložba fotografija prof Ante P. B. Krpana »Lungomare«, naslovljena po znamenitoj opatijskoj priobalnoj šetnici. Iz pisane crtice uz dvadesetak vrsno kadriranih i primjereno opremljenih fotografija preno­simo:

... Tu, uz »Lungomare«, otkrivao sam iz godine u godinu, uvijek iznova i uvijek snažno doživljen svijet žive i nežive prirode oblikovan u stoljetnom urbanom okruženju. Dominantna uloga u tom svijetu, izuzmemo li more, pripada živom drveću i kamenu. Otkrivanje njihovih odnosa, nezamjetljivih za mnoge prolaznike okrenute ljepoti krajolika i mora, kao šumara i prirodnjaka silno me je uzbuđivalo. Stoga sam oko kamere usmjerio prema nečujnim i nenametljivim krivcima sukoba, prodora, razaranja, prožimanja, obuhvaćanja, ljubavi i opojne ovisnosti. (A. P. B. Krpan).

dobro ustrojenih, i ekonomski mo­tiviranih radnih jedinica (šumarija).

Šumarska visokoškolska nastava dugo je godina mlade šumarske stručnjake temeljito educirala iz područja osnovnih bioloških pred­meta, dok su područja šumarske ekonomije, organizacije, mehaniza­cije rada, a posebice tržišta, marke­tinga i poslovođenja bila potisnuta na razinu osnovnih informacija. Svemu ovome znatno je pridonosio gospodarski sustav bez dohodovnog motiva, u kome nije vrednovana

razlika u radnim i dohodovnim doprinosima koji su rezul­tati stručnosti, kvalitete rada i učinaka. Relativno slab, ne motivirajući ekonomski status šumarstva Hrvatske, rezul­tirao je ne investiranjem u znanje, tehnologiju i razvoj pa su i tržište i tehnologija prctekli operativni život struke.

Obilježja sadašnjeg trenutka šumarstva Hrvatske jesu vrlo jasne spoznaje o tromosti velikog, a previše i na pogrešnim mjestima centraliziranog sustava, kao i ciljevi­ma i putevima koji garantiraju razvoj i napredak. N o , nužne su pretpostavke takva hoda nova znanja iz mnogo disciplina i toliko nužna hrabrost struke za pokretanje takvih promjena koje će javno svjedočiti pravu struku u gospodarskim zahvatima, kao i izbor kadrova kod kojih je služenje zajedničkom dobru ispred osobnih interesa. Krupnim promjenama moraju se zahvatiti kruti propisi koji dugoročno zaleđuju, inače tako dinamičan život šume, te razvoj tehnologije i tržišta. Velike promjene mora doživjeti funkcija kontrole u pogledu kompetentnosti, brojnosti i ovlaštenja.

Putovi za izlazak iz ovakva stanja moraju biti usmjere­ni prema napuštanju centralizma, proizvodnji slobode i odgovornosti na svim mjestima života i rada, permanent­noj edukaciji određenog broja mladih stručnjaka u inozemstvu iz znanja o tržištu, razvoju tehnologije, poslovođenja, informatike i motivirajućoj organizaciji rada i nagrađivanju kao stoje to u razvijenim zemljama Europe. Nabrojene promjene moraju se prije svega dogoditi u lju­dima struke, društvu u cjelini ali i u državi.

Milan Zgela, dipl. ing.

Šumsko rasadničarstvo Hrvatske

Ozbiljna narušenost prirodne ravnoteže naših šumskih sastojina uvjetuje njihovo kompleksno po­mlađivanje, dajući sve veće značenje prikupljanju kvalitetnog sjemena i proizvodnji šumskih sadnica.

U z taj zadatak imamo i uvelike površine šumskoga tla bez šuma, što predstavlja značajan potencijal u go­spodarskom i ekološkom pogledu.

Zbog toga se u obnovi osobita pažnja posvećuje područjima naših najvrijednijih listopadnih šuma, od­nosno područjima na kršu (golet il šumama) našega priobalja.

s degradiranim

Časopis Hrvatske šume / 5

Većina rasadnika je zbog toga i smještena na tim područjima. Danas je u rasadničkoj proizvodnji šumskih sadnica aktivno 44 rasadnika (16 glavnih i 28 priručnih) ukupne površine 484 ha, s proizvodnjom 30 - 35 mil. sadnica i godišnjom isporukom od 14 - 17 mil. sposobnih šumskih sadnica za sadnju na terenu (starosti 2, 3 i 4 godi­ne, odnosno jednogodišnje u kontejnerima). Većina sadni­ca su klasičnog uzgoja u tlu: listopadne (11-14 mil. kom.) sa zastupljenošću hrasta lužnjaka od 65 %; 2-2,5 mil. kom. su sadnice crnogorice (smreka 70 %), dok na sadnice obloženoga korijenovog sustava za priobalje pripada godišnje 1 -2 mil. kom. sadnica.

Ovisno o potrebama šumskih sadnica u budućim go­dinama, uz mala ulaganja godišnja isporuka šumskih sad­nica na terenu može se povećati za 50 % (21-26 mil. kom.).

Povećanu proizvodnju, uz stručne kadrove (glavne rasadnike vode u pravilu šumarski inženjeri) i stalnu rad­nu snagu (3 -7 radnika), prosječnu rasadničarsku mehani-ziranost (sporohodni traktori s oruđima za osnovnu i do­punsku obradu tla, linijama Rath i Egedal, plastenicima i staklenicima) omogućit će i podizanje novoga rasadnika za modernu kontejnersku proizvodnju sadnica za sadnju na terenima našega priobalja (Piket kod Zadra).

Naravno, povećanje proizvodnje ovisi o dugogodiš­njim potrebama sadnica koje trebaju šumarski stručnjaci uskladiti i definirati po vrsti, količini, uzrastu i mjestima potražnje.

Slobodne kapacitete trebat će, uz uspostavu me­nadžerske strukture za rasadničku proizvodnju, iskoristiti za proizvodnju i plasman šumskih sadnica na inozemno tržište, odnosno za proizvodnju sadnica ukrasnog drveća i grmlja za poznatog kupca (tuzemnoga i inozemnog).

f/g- sc. Petar Jurjei'ić, dipl. big4

Šumski požari u Republici Hrvatskoj i mjere za njihovo

suzbijanje 1992 -1998. šumski požari redovita su poja­

va u šumama i na šumskom zemljištu Republike Hrvatske, po­sebno na području mediterana. Prosječno se godišnje opožari oko 10 000 ha šuma i šumskog zemljišta.

U strukturi opožarenih povr­šina najzastupljenije je šumsko zemljište i niske šume, posebno panjače, makija, šikare i garizi. Po­sljedica šumskih požara su bez­vrijedna požarišta koja su prije požara bila obrasla šumom. Uspo­stava stanja kakvo je bilo prije požara izuzetno dugo traje i zahtijeva mnogo truda i finan­cijskih sredstava što se posebno odnosi na mediteranske šume.

Najveći broj požara pojavljuje se u ljetnim mjesecima, posebno u srpnju i kolovozu, te krajem zime i početkom proljeća.

U svrhu smanjenja broja požara, njihova nastanka i širenja, neophodno je poduzimanje preventivnih mjera

Stručna ekskurzija u Gorski kotar

u šumskom predjelu Puhova jama Šumarije Crni lug ugledni šumarski stručnjaci pratili su

utovar trupaca u kamione

Sudionici savjetovanja proveli su 30. rujna na stručnom izletu u Gorskom kotaru. Na prvome od dva stajališta na području uprave šuma Delnice, u šumskom predjelu Puhova Jama (Šuma­rija Crni lug), o načelima i nekim odrednicama gospoda­renja šumama ovoga područja govorili su upravitelj UŠ Del­nice Herman Sušnik, dipl. ing., i upravitelj Šumarije Crni lug Zvonimir Pršle, dipl. ing. Radne tehnike i radna sredstva na sječi, izradi i privlačenju drva te daljinskom prijevozu i iz­gradnji traktorskih vlaka pred­stavili su prof. dr. se. Ante P. B. Krpan i mr. se. Stjepan Puljak.

Na drugom stajalištu -Golubinjak (Šumarija Lokve), poslije pozdravnih riječi upra-

Mr. Stjepan Puljak upoznaje goste s privlačenja trupaca

Prof. dr. Ante P. B. Krpan izlaže go-iUma radne tehnike na sječi, izradi i privlačenju drvnih sortimenata

6 / Časopis Hrvatske šume

Fotografije: A. Z. LONCARIC

vitelja Šumarije Lokve MiUvoja Diklića, dipl. inž., sudionicima su skupa na terenskom ispitivalištu i mjerilištu prikazani mjerni postupci i instrumentarij za: (1) mjerenje buke i vibracija motornih pila, (2) mjerenje mehaničkih veličina (sile, momenti), (3) mjerenje penetrome-

trijskc karakteristike tla te (4) mjerenje hidrauličnih veličina. Uz tehničku pomoć sponzora - Uniko-merc-uvoz, Croatiapromet i tvrtke Drezga-Derzić, voditelji i komenta­tori mjernih postupaka bili su prof. dr. se. V. Goglia, doc. dr. se. D. Horvat i doc. dr. se. S. Risović.

Iz dalekog istoka šumarski stručnjaci sii s pozornošću pratili naša tehnološka

dostignueta u šumarstvu Radnik sjekač tijekom mjerenja buke i

vibracija motorne pile

Prof. dr. Vlado Goglia uz set mjernih uređaja i računala za utvrđivanje opterećenja na šumarske radnike i tlo u šumi

Zajednički snimak sudionika savjetovanja lUFRO

zaštite koje se pokazuju kao najučinkovitije. U tom smislu »Hrvatske šume«, p. o. Zagreb, koje gospodare s najvećim dijelom šuma u državnom vlasništvu (blizu 2 milijuna ha), poduzimaju sljedeće mjere:

•=> izgrađuju protupožarne prosjeke s elementima šumskih cesta

•^ osmatraju i dojavljuju nastanak šumskih požara •=> poduzimaju uzgojne mjere u šumama koje su u

funkciji zaštite od požara itd. •=> razvijaju sustav dojave požara •=> izgrađuju i održavaju motrilice.

Istodobno se na razini države razvija i modernizira sustav vatrogastva nabavkom potrebnih tehničkih sredsta­va, prije svega zrakoplova CANADAIR.

Rezultati poduzimanja navedenih mjera trebao bi biti smanjenje broja požara, manje opožarene površine, kao i prouzročene štete.

Mr. se. Jela Bilandžija, dipl. ing. I Mr. se. Stjepan Puljak, dipl. ing.

Minirano šumsko zemljište u Republici Hrvatskoj

Od oko 56 600 km^ hrvatskoga ozemlja, oko 6 000 km^ je minirano, ili se sumnja na miniranost. 44 % hrvat­skoga ozemlja čini šumsko zemljište, a 37 % ga je pošumljeno. Tik nakon oslobođenja gotovo trećine hrvat­skoga teritorija 1995. godine, procijenjeno je daje minira­no oko 10 % šumišta oko 2 500 km^). Istodobno je pro­cijenjeno da je oko 1 500 km šumskih prometnica vjerojatno minirano, što je više od 10 % duljine svih šumskih prometnica u Hrvatskoj. Poslije trogodišnje in­ventarizacije šumskih površina i prometnica, popisom je utvrđeno daje minirano odnosno dvojbeno minirano 244 tisuća ha (2 440 km^) šumskoga zemljišta (oko 40 %) od­nosno oko 1 200 km šumskih cesta. Pritom na 3 uprave šuma nema miniranih površina, neznatno su minirane 3 uprave šuma, dok je značajno minirana jedna uprava šuma (Gospić); postotno je veća miniranost Uprave šuma Split što nije gospodarski toliko značajno zbog njezine specifičnosti - brojnih požara i prioritetnoga razminiranja prometnica. U svezi s gospodarenjem šumom, različite su štete zbog miniranosti: nemogućnost ostvaraja planira­noga sječnog etata, nemogućnost uređivanja šuma, neo­bavljanje uzgojnih i zaštitnih radova, štete na divljači, oštećenja živih (dubećih) stabala, zakorovljenosti staništa i dr. Preostale mine bile su značajne prepreke ostvaraju zadaća projekta Svjetske banke (Obnova i zaštita obalnih šuma), jer je na području Šumarije Dubrovnik bilo mini­rano oko 325 ha, a Šumarije Zadar 150 ha. Procijenjuje se da je u 1995. godini oslobođenim krajevima oko 70 % lovišta minirano te se njima ne može gospodariti. Tako se ukupna šteta samo u lovnom gospodarstvu procjenjuje na 162,96 TO'' DEM. Sve češće državne šume kojima gospo­dare »Hrvatske šume«, p. o. Zagreb, same financiraju raz­miniranje infrastrukturnih objekata.

Časopis Hrvatske šume / 7

*MrTf. Pavle Vratarić, dipl. ing. '^/jj^JK^ko Krušarovski, dipl. in^

Gospodarenje šumama hrvatskog Podunavlja u

uvjetima zagađenja minsko eksplozivnim sredstvima Minsko-eksplozivna sredstva

veliko su zlo svjetske pa i naše ratne i poratne zbilje'. Ona se označuju kao »ukopani užas«, »smrtno sred­stvo rata 20. stoljeća«, »vražje oružje« i drugačije. Procijenjuje se da j e na mjestima ratnih sukoba u svijetu trenutačno postavljeno oko 110 milijuna mina te da se u 64 zemlje nalaze »zaboravljene« neek­splodirane mine koje predstavljaju stalnu opasnost. Mine godišnje ubi­jaju blizu 26 000 ljudi, a ranjenih ima najmanje još toliko. Godišnje se

postavi oko 3 milijuna mina, a ukloni oko 150 000. Kanada je pokrenula prihvaćanje Konvencije o zabrani uporabe protupješačkih mina, koju su potpisale u Ottawi 1997. godine 122 države, među kojima i Republika Hrvatska.

Procijenjuje se da je u Republici Hrvatskoj postav­ljeno 1-1,2 milijuna mina na površini od oko 6 000 km^, tj. oko 10 % površine državnoga kopnenog teritorija. Republika Hrvatska ide u red najminiranijih zemalja svijeta. Vlada Republike Hrvatske Uredbom od 19. veljače 1998. osnovala j e Hrvatski centar za razminiranje (HCR) sa sjedištem u Sisku. Zadaće su HCR-a: vođenje baze podataka; predlaganje Vladi plana razminiravanja; razvoj projekata razminiravanja; organiziranje javnih natječaja; nadzor, označavanje; obuka o opasnostima mina; pomoć minskim žrtvama; potpora razvoju domaće tehnologije; koordiniranje rada međunarodnih stručnjaka za razmi-niravanje i drugi poslovi u svezi s razminiravanjem.

»Hrvatske šume«, p. o. Zagreb gospodare sa 80 % ukupnih šuma u Republici Hrvatskoj. Ukupno je mi­nirano odnosno radno nedostupno je 243 693 hektara ili 12 % od ukupne površine i 1 212 km prometnica. Na tako radno nedostupnom području očituju se štete radi nemogućnosti obavljanja radova zaštite i uzgajanja šuma, nekorištenja sječnog etata, štete na divljači i drugo. Od ukupno osam vrsta zemljišta pobrojanih po namjeni i raspoređenih prema prioritetima za čišćenje od mina, šume i šumska zemljišta nalaze se na sedmom mjestu.

Sumama hrvatskoga Podunavlja gospodare »Hrvatske šume«, p. o. Zagreb putem uprava šuma Vinkovci i Osijek i područnih šumarija. Uprava šuma Vinkovci ima 8.413 hektara ili 12 %, a uprava šuma Osijek 14.546 hektara ili 19 % šuma zagađenih minsko eksplozivnim sredstvima. Ove šume se prostiru na području 18 gospodarskih jedini­ca i čine ih pretežito sljedeće biljne zajednice: šume bijele vrbe i crne topole s plavom kupinom (Šalici - popuktum nigrae rubetosum caesii, Rauš 1973.), šume crne i bijele topo­le (Popuktum nigro - albe, Slav. 1952.), šume poljskog ja­sena (Leucoio - Fraxinetum angustijolae, Glav. 1959.), šume hrasta lužnjaka i velike žutilovke (Genisto elatae - Quercetum

roj. dr. se. Stanislav Sever

U

1 ijek odluka o lUFRU skupu

Opatija ^99 I eđunarodna udruga šumarskih istraživačkih organizacija ( lUFRO - In­

ternational Union of Forestry Research Organizations) jedna je od naj­starijih na svijetu nevladinih (nedržavnih), neprofitnih organizacija, os­

novana 1892. godine. Uobičajeno svakih pet godina održava kongres na kojima donosi sadržaj i organizacijski okvir svoga rada za sljedeće razdoblje. Tako je bilo i na 20. kongresu lUFRO odražanom od 6. do 12. kolovoza 1995. godine u Tampereu, Finska. Od 2181 službeno prisutnih i iskazanih opunomoćenika, 26 (-1,2 posto) ih je bilo iz Republike Hrvatske, prvi puta kao punopravni članovi ove udruge.

Ne treba opisivati posebnost uzbuđenja i radosti, pa i određene potre­senosti pri stizanju vijesti iz Domovine, gdje se za vrijeme održavanja Kongresa u akciji Oluja oslobađala gotovo trećina hrvatskoga ozemlja. Bila je to ljetna Oluja koja je slijedila iza proljetnoga Blijeska. A već je 9. kolovoza javljeno, dok se Kongres još uhodavao, da je oslobođeno gotovo 11 000 km^ okupirane Hrvatske. Sretali su nas susretnici različitih pogleda s mnogim pitanjem. Unatoč mnogom opterećenju, nastojali smo svojim djelovanjem vrlo predstaviti zemlju u mnogim djelatnostima Kongresa lUFRO. Jedan je od njih bio i sudjelovanje u prihvaćanju častnih budućih obveza u okviru istraživačkih grupa. Na kraju su se na popisu dužnosnika lUFRO našla i dva aktivna djelatnika iz Hrvatske te jedan umirovljeni znanstvenik. Predmet je ove obavijesti, na Kongresu jedinoga nam dodijeljenoga savjetovanja lUFRO Hrvatskoj, koncem rujna održanoga skupa u Opatiji. Naravno, skupovi se povjeravaju i u međukongresnom razdoblju u okviru kojega razreda (tzv. divizije) lUFRO raznim povodima: zbog otkaza nekog organizatora, ukazane potrebe za hitnim razmatranjem kojega skupa prijepornosti, ali i na koji drugi način odlukom dužnosnika ove organizacije.

Evo nekoliko stupnjeva donošenja odluka o tek održanom zajedničkom skupu triju istraživačkih grupa 3. razreda Šumski postupci i tehnika u Opatiji.

U pripremnom razdoblju pismenim su se putem dužnosnici lUFRO do­govarali o mogućim ustrojbenim promjenama, budućim dužnosnicima i vodi­teljima istraživačkih zadaća, o organizatorima skupova itd. Na pitanje uvaženog znanstvenika iz SAD potpisnik je ovih redaka odgovorio pozitivno o mogućnosti održavanja jednoga skupa dijela 3. razreda u Hrvatskoj. Bilo je to početkom 1995. Tijekom poslovnoga sastanka istraživačke grupe 3.06.00 Šumski postupci u brdskim (planinskim) uvjetima održanog na Kongresu, prihvaćen je prijedlog skupova za razdoblje 1995-2000. Podrazred 3.06.00 (od XX.. kongresa lUFRO Istraživačka grupa), od ukupno predloženih 7 skupova, dva su predviđeni u 1999. godini: u Tanzaniji i Hrvatskoj. U prijedlogu poslanom 3. razredu piše naslov, ustanova-orgnizator i voditelj (i): Emerging Harvesting Issues in Eastern Europe. The University of Zagreb / l U F R O S3.06, Zagreb, Croatia (Lead, Sever / Horvat); Iskrsli problemi u iskorištavanju šuma u Istočnoj Europi. Na sastanku razreda 3 prihvaćenje konačni program skupova za navedeno razdoblje (Dodatak 3 bilješke od 29. siječnja 1996). U ovom spisu stoji da će se 1999. održati 6 skupova istraživačkih grupa, od kojih za povjerenu Hrvatskoj piše: University of Zagreb, lUFRO S3.06-00, P3.03-00 (Lead, Sever) Emerging Har­vesting Issues in Countries in Transition. Osim što je za voditelja određena jedna osoba, poticajnoj istraživačkoj grupi pridružila se još jedna: Ergonomija. Nadnevak je ostao neodređen kao i kod svih ostalih skupova.

Treba li što obrazložiti u vezi sa sudjelovanjem u radu tijekom Kongresa, to je prihvaćanje stava da Hrvatska ne spada u zemlje tzv. Istočne Europe, već j e ona srednjoeuropska i mediteranska zemlja (kako je teško u to bilo uvjeriti prisutne: hvala za pomoć časnim znalcima i prijateljima Hrvatske na podršci!). Još u studenome 1997. (v. spis iz ureda voditelja Razreda 3) nije se uspjelo promijeniti prihvaćeni naslov koji je zbog, na Kongresu prihvaćenoga novoga istraživačkog zadatka u razredu 6, Društvene, gospodarske, informatičke i

8 / Časopis Hrvatske šume

političke znanosti - Gospodarsko i društveno motrište šumarstva u zemljama u tranziciji, dobio jasno određenje izvan inženjerstva. I izričaj zemlje u tranziciji u svakodnevnoj je uporabi imao politički prizvuk.

Tek je u Ziirichu održani skup dužnosnika 3. razreda (tzv. lUFRO Mid Term Meeting, srpanj 1998) donio dvije značajne promjene: sudionicima skupa u Hrvatskoj pridružila se i istraživačka grupa Operativno planiranje i nadzor; studij rada (Operational planning and control; ivork study) te je prihvaćen hrvatski prijedlog o suštinskoj promjeni naslova - teme skupa: Iskrsli problemi u uskorištavnju šuma pri tranziciji tehnologija na kraju stoljeća (Emerging Harvesting Issues in Technology Transition at the End qfCentury). Ovim odlukama, osim stoje obuhvaćen značajni dio istraživačkih problema 3. razreda, jasno je izbjegnuta i primisao na neke druge predodžbe (društvene, političke i si.) osim strukovnih i inženjerskih. O tome je šumarska javnost obaviještena putem glasila lUFRO News Vol. 28, 1999, Issue 2 (str. 20), FAO Forest Harvesting BuUetin • Vol. 9. No . 1 • May 1999, str. 8 i dr. Neka je ova bilješka opis slijeda kako se opojmljuje lUFRO skup, ali i poduka kako će to trebati raditi i u buduće; budimo svjesni veličine Hrvatske i njezina stvarnoga značenja u svjetskoj podjeli doprinosa novome znanju, pa ćemo lakše stizati one koji ne trebaju pregazati toliko stuba do priznanja i uspjeha.

Ipak, l U F R O skup Opatija '99 pamtit će se još po nečemu. Prvi puta u neovisnoj Hrvatskoj jedan je znanstvenik dobio vrijedno priznanje lUFRO-a: prof. dr. se. Simeunu Tomaniću Izvršno vijeće lUFRO-a dodijelilo je na svojoj rujanskoj sjednici 1998. u Costa Rici Nagradu za istaknuto služenje lUPRO-u (Distinguished Service Aivard). Prijedlog su zajednički potakli na sastanku u Zurichu 1998. dužnosnici iz Slovenije, Nizozemske i Hrvatske, a Odboru za odlikovanja i priznanja l U F R O uputio ga je hrvatski dužnosnik 3. razreda, potpisnik ove bilješke.

»rof. dr. se. Stanislav Sever

Opatijske crtice^ susretnice, zasade...

Biti poveznica kojega ustrojstvenoga događanja kakav je bio opatijski l U F R O skup, rijetka je povlastica sretanja i upoznavanja ljudi koje nismo poznavali, ali i mnogih običaja i uljudbenih značajki. Osim toga, u tom

nam je slučaju dostupan dio podataka koji ne sadrže objavljena službena izvješća. A ona često pokazuju i koju drugu stranu pothvata, kakav je npr. u naše vrijeme organizacija međunarodnoga savjetovanja. Zato nek su ove crtice, su­sretnice pri događanju ili izrečene zasade struke tek dopunjak onim oficijelnima.

Ako je viđenje pogled na prijepore i zadaće te predmet bavljenja i inženjer­skoga djelovanja pri njihovu rješavanju i spoznajnom određenju kojeg proble­ma, ono je istodobno i pogled iz onodobnosti u predodžbu sutrašnjice uz navještaj mogućih događanja, pa bile one katkada i tlapnje. Ipak, ovaj je osvrt i stari glas u potpisnikovoj glavi o događanju koje je proizašlo iz naraštajnoga svjedočenja, a iza nas je još pregršt nesređenih računa, dojmova, nedovršenoga posla.

Razred (divizija) 3 udruge lUFRO-a pokriva područje šumskih poslova i teh­nike, uključujući osnutak staništa i potrebne postupke, postupačno planiranje i nadzor, studij rada, ergonomiju, pridobivanje drva. Ovako opojmljeni Razred obuhvaća cjelokupno šumarsko inženjerstvo, iako i u drugim razredima djeluju pripadnici 3. razreda, i obrnuto. Tri istraživačke grupe, neposredni suorganizatori savje­tovanja, istraživački su gotovo razvojni temelji šumarskoga djelovanja. Upravo je ta činjenica obogatila mnogu svezu i priopćajnost. Krene li se od prvoga poziva upućenoga na oko 800 naslova, sljedeći, drugi poziv odaslan je na upola manje, oko 400 naslova. Unatoč mnogim objektivnim teškoćama, pa i onima koji se ne bi mogli smatrati neosobnima, ostalo je 72 mogućih sudionika opatijskoga sa­vjetovanja. Sve se ovo odnosi na inozemne sudionike skupa, dakle one koji su trebali pronaći sredstva za putovanje i sudjelovanje na njemu, pripremiti izla­ganje u svoje ime i ime eventualnih suautora, dobiti sva odobrenja svojih usta­nova da izostanu s posla itd. Za sve to nedvojbeno treba i znanstvenicima i vrsnim stručnjacima u svijetu mnoga poticajnost i upornost. Da bi shvatili kako znanstvenici svijeta koji se bave šumarskim inženjerstvom brinu slične brige kao i mi, evo nekoliko podataka o tome što se događalo do sastajanja u Opatiji, gdje je stiglo 27 sudionika. Blizu 10 posto (točnije 9,7 posto) nije se uopće javilo ili je komunikacija putem računalne pošte bila prekinuta (Austrija, Španjolska, Italija, Gana i Kina). U posljednjim tjednima ispriječile su se nepremostive pre-

roboris, Horvat 1938) i njene subasocijacije s rastavljenim šašem i sa žestiljem, šume hrasta lužnjaka i običnog graba (Carpino betuli - Quercetum roboris, Aiiić 1959, Rauš 1969.) i druge.

Obavljanje bilo kakvih zahvata u funkciji gospoda­renja šumom i divljači nezamislivo je na terenima zagađenim minsko-eksplozivnim sredstvima. Humanitar­no razminiranje je daleko zahtjevnije od vojnog. T u se traži potpuno uklanjanje minsko-eksplozivnih sredstava sa zahtjevom U N od 99,6% (International Standards for Humanitarian Mine Clearance Operations). Smatra se da jedan pirotehničar može dnevno (5 sati) pretražiti 20 m^, a u vrlo povoljnim uvjetima do 50 m^ zemljišta. Za jedan radni dan u dvije smjene jedna strojna mlatilica (npr, MV2) može očistiti oko 6 000 m^. Ako je učinkovitost stroja za razminiravanje 85 % razlika do zahtijevanih 99,6 % može se postići metodama pretraživanja pomoću detektora i pasa minotragača. Skupina od 30 pirotehničara koji provjeravaju učinkovitost mehaničkog čišćenja može dnevno pregledati i ako j e potrebno ručno razminirati 4 200 m^. Tehnologija razminiravanja se prilagođava vrsti minirane površine ovisno radi li se o naselju, prometnici, oranici, šumi ili nečem drugom.

Za razminiravanje šuma hrvatskog Podunavlja ovako pojednostavljenom računicom za 22 959 hektara uz uporabu tri stroja u dvije smjene i pet ekipa od po 30 pirotehničara s petsatnim dnevnim radnim vremenom (učinak 2 hektara dnevno) bilo bi potrebno 11.480 radnih dana ili 57 godina (uz 200 radnih dana godišnje). Takve računice ne podnose kalkulacije troškova proizvodnje u šumarstvu. Šumarstvo j e nisko akumulativna gospodarska grana i teško može pokriti redovne troškove proizvodnje s troškovima obnove šuma.

Međutim, ipak jedan dio razminiravanja mogao bi se obaviti na teret vlastitih sredstava namijenjenih za obnovu. Za to imamo dva ostvarena primjera i nekoliko projekata u pripremi. Minsko eksplozivna sredstva postavljana su pre­težito uz bojišnicu koja j e bila pomaknuta na područje hrvatskog Podunavlja od granice s Jugoslavijom od 7 do 30 km. Javnim prometnicama koje prolaze kroz područja bivše bojišnice radi pretežito zabarenoga i podvodnog područja, posebno na području Kopačkoga rita, nije moguće zaobilazno doseći šume u »zaleđu« bojišnice.

Kod Podružnice HCR-a u Osijeku »Hrvatske šume« p. o. Zagreb, naručile su projekt razminiranja »šumske prometnice« u gospodarskoj jedinici »Kopačevske poduna­vske šume« što j e ustvari zemljani put kojim se otvara područje za sječu zrelih plantaža i kultura euroameričke topole s drvnom zalihom od oko 60 000 m^ starosti 25 i više godina. Na osnovi tog projekta izvršeno je razmini­ranje prometnice (vidi zemljovid) u duljini 3530 metara širine 15 m s time da je na mjestu gdje je otkriveno min­sko polje dodatno razminirano, tako da je ukupno pirotehnički pregledano i razminirano 63 350 m^. Ukupan trošak s dodatnim radovima iznosio je 700 000 kuna odno­sno svaki posječeni m^ bit će terećen s l i kuna. Jasno da to moraju biti investicijska sredstva jer sječa će biti izvršena kroz pet godina. N a taj način osiguranje posao za zaposle­nike šumarije Darda za sljedećih pet godina, osigurano je korištenje etata i spašeno od propadanja 60 000 m^ kvalitetnog drva euroameričke topole, (kod topole ako se sječa ne izvrši u roku drvo, kao što znamo, propada). Učinjeno j e radno dostupnim šire područje od oko 2 000

Časopis Hrvatske šume / 9

hektara radi poslova zaštite posebno od požara koji su ovdje česti, radi uzgojnih i uređivačkih radova i omogućeno j e gospodarenje s divljači (stoje vrlo značajno j e r se radi o parku prirode »Kopački rit«).

Na području uprave šuma Vinkovci razminirana j e šumska cesta i prosjeke u gospodarskoj jedinici Debrinja, površine 15 000 m^ uz trošak od 380.000 kuna. Na taj način otvoreno j e šest odjela hrastovih sjemenskih sastoji-na s preko 100 godina starosti i omogućeni svi nužni šumsko-kulturni radovi te učinjeno dostupnim područje s značajnom količinom vjetroloma koji će se na vrijeme moći iskoristiti.

»HCM« podružnica Osijek učinila j e projekt za demi-niranje u g j . Topolovac, a naručeni su projekti za demini-ranje cesta i šumskih putova u gospodarskim jedinicama »Osječke nizinske šume«, »Valpovačke podravske šume«, »Jagodnjačke šume«, »Zmajevačke šume« i »Tikveške po­dunavske šume«.

U slučajevima kada poduzeća nalaze dio računice za ulaganje u razminiravanje predlažemo da se sistemski ure­di da za pola vrijednosti radova sudjeluje Država iz proračuna j e r j e u konačnici ipak izvršen i opće koristan zahvat.

i'ko Šunjič, dipl. in^.

Šumske prometnice Najskuplja faza u šumarskoj

proizvodnji j e privlačenje i prijevoz šumskih proizvoda. Skra­ćenjem duljine privlačenja sma­njuju se troškovi proizvodnje.

T o se postiže izgradnjom mreže prometnica za kamionski prijevoz i mreže traktorskih vlaka za privlačenje drva.

Podaci o otvorenosti i duljini privlačenja u »Hrvatskim šuma­ma« pokazuju da smo u usporedbi s razvijenim zemljama u takvom

zaostatku da j e potreban niz godina intenzivne izgradnje kako bi se dostigao njihov sadašnji stupanj otvorenosti, a te zemlje još uvijek ulažu znatna sredstva u izgradnju šumskih prometnica.

Programom razvoja do 2025. godine planirana j e iz­gradnja 0,3 m/ha ili oko 500 km prometnica godišnje.

N a taj način bi u narednih 20 godina sa sadašnjih 7,27 m/ha došli do 20 m/ha šumskih cesta.

Budući j e u Hrvatskoj, Program rađen prije rata, a s obzirom na njegove posljedice, potrebno ga j e svesti u re­alne okvire i graditi polovinu od zacrtanoga ili oko 300 km godišnje.

Ovih 300 km godišnje možemo izvesti vlastitom građevnom operativom uz najam pojedinih strojeva od privatnih poduzetnika.

Tehnologija građenja j e različita, ovisno od terenskih jvjeta (nizina, brdo, planina), vrste podloge i duljine Drijevoza kamena.

Zajednička večera posljednjeg dana savjetovanja svih sudionika

preke pred 30 mogućih sudionika (41,7 posto). Razlozi su različiti: bolest, novi posao ili položaj (prorektor sveučilišta, upravitelj šumarskoga učilišta...), obvez­nost sudjelovanja na kojem drugom sastanku ili skupu (obrana projekta, zastupanje ustanove...), zaokupljenost redovnim poslom (početak školske godine, organizacija istraživačkoga ili nastavnoga posla...), nedostatak sredstava od sponzora itd. Tako u Opatiju nije stigao po jedan sudionik iz Brazila, Australije, Malezije, Irske, BiH, Ukrajine, Čilea, Švedske, Sri Lanke, po dva sudionika iz Kanade, SAD, Finske, Kine, po 3 sudionika iz Italije, Poljske i Slovačke, te 4 sudionika iz Njemačke. Tek da spomenemo da je jednome od njih nedostajalo sredstava za pola avionske karte, stoje nadmašivalo organizato­rove mogućnosti pomoći. Ipak, 10 sudionika smo očekivali ili u Opatiji ili na Zagrebačkom aerodromu. Troje nisu pustili u avion iako su ih ulazne vize čeka­le na aerodromu u Zagrebu (Nigerija), troje je prema obavijesti zaustavljeno na dan kada su trebali krenuti odlukom kvestora (sveučilišnog blagajnika) zbog stanja proračunskih sredstava na računu (iz razumljivih razloga ne navodimo zemlju), dva su sudionika odlukom pretpostavljenih »prebukirani« na drugi posao dan prije polaska (isti je razlog nenavodenja zemlje), jedan je znanstvenik završio u bolnici, a jedan je šumarski stručnjak, trenutno na političkoj dužnosti, morao na hitnije zadaće. Sve su to »sitnice« ali i susretnice koje nas neizbježno dočekuju u sličnim situacijama, živjeli ma gdje u svijetu. Ipak, od dijela spome­nutih sažeci su otisnuti u Zborniku sažetaka te će ih se zamoliti da pošalju potpune radove za objavu u Zborniku savjetovanja. Bilo je lijepo pročitati neko­liko dana poslije završetka Savjetovanja zamolbu nigerijskih šumara da im omogućimo poslijekonferencijsku stručnu posjetu Hrvatskoj. I tako su umjesto sa šest kontinenata u radu skupa sudjelovali šumari s tri kontinenta i iz Poline­zije (Novi Zeland). Ipak, 27 inozemna sudionika predstavilo je 42 rada. Domaćih je bilo 45. Gotovo kao omjer u privatizaciji poduzeća kada Hrvatska nastoji s 51 posto zadržati bitan utjecaj na donošenje poslovnih odluka. U ovo­me slučaju splet događaja je pokazao nešto drugo; spremnost hrvatskih šumara za nastupe na zahtjevnim skupovima svojim prinosima svjetskome znanju. Ra­dost je još veća ako se pogleda omjer sudionika iz šumarske ili koje druge prakse prema onima koji se po opredjeljenju bave istraživačkim radom; broj autora iz prakse bio j e nešto veći nego li iz instituta i fakulteta. Nadalje, tijekom izlaganja nije se gotovo mogla primijetiti razlika i u nastupu i u dosegu. A kada bi se dodjeljivalo priznanje za najbolje predstavljanje sastavka, dodijelio bih ga upravo šumarskome stručnjaku iz prakse! To su mi potvrdili i mnogi inozemni gosti koji su pratili izlaganja trudom, istodobno prevođenih svih predavanja, dviju prevoditeljica.

Sto reći o zasadama opatijskoga skupa? Iako je prerano za ocjenu, a upitna je i mjerodavnost potpisnika, pokušat će se nabrojiti nekoliko naglasaka. Viđenje iznijetih načela mijena tehnologije u nadolazećem (deset) (sto) (tisuć)ljeću tema je mnogih ovogodišnjih šumarskih, pa i mnogih drugih skupova. Tek im se

10 / Časopis Hrvatske šume

razlikuju naslovi, npr.: Šumski proizvodni kompleks na granici 21. stoljeća - obrazo­vanje, znanost, šumarska praksa; Šumarsko inženjerstvo sutrašnjice; Međudjelovanje šumske opreme i tla; Sutrašnji model istraživanja i razvoja; Iskorištavanje šuma i tran­sportne tehnologije u šumarstvu za novo tisućljeće; Šumarska istraživanja za treće tisućljeće itd.

Gospodarenje šumom - temelj je potrajno (održivo) gospodarenje, izdrža­vanje okolnih i okolišnih pritisaka, tražnja praktičnih vodiča za provedbu po-trajnoga gospodarenja šumom te predloženim odabirom i opisom primjene koje tehnologije, suzbijanje regionalizacije nadzora, djelotvorna suradnja šumarstva i preradbe drva i dr.

Šumarska tehnologija kao skupnost gospodarstva, društva i tehnike odnosno postupaka koji se preporučuju - rast problema s razinom mehaniziranja; uvođe­nje pridobivanja drva sa strojevima s nižim pritiscima na tlo, ekološki pogod­nijih ulja i goriva; povećanje značaja ekološki dobro gospodarenih šuma te certifikacija šuma; smanjenje potrošnje goriva po m^ pridobivenoga drva; rast pridobivanoga ogrjevnog drva, ali i nedrvnih šumskih proizvoda; rast primjene GIS i GPS metoda u iskorištavanju šuma; istraživanje i razvoj djelotvorne pri­mjene tehnologija u različitim uvjetima; put sutrašnjega šumarstva je u razno­likosti tehnologija itd.

Tehnika - visoka je cijena šumarskih strojeva, posebno onih u iskorištava­nju šuma; zahtijeva se zadovoljenje ekoloških normi i pri uporabi teških stroje­va; treba povećati razmjenu informacija i komunikaciju proizvođača i uporab-nika strojeva; osmisliti odgovarajuću izobrazbu rukovatelja i održavatelja teh­nike; mali strojevi će biti trajnica i u budućnosti unatoč jazu između skandi­navskih i srednjoeuropskih pogleda na primjenu različitih generacija strojeva; često šumarstvo i proizvodnja opreme različito gledaju na viziju šumske tehnologije sutrašnjice, na gospodarske probleme, probleme znanja i održivosti.

Šumarska gospodamost - skrbiti o gospodarnosti prorjeda; promicati informatičke sustave pogodne za šumarstvo; tražiti odgovore može li se fraktalni koncept primijeniti i: šumarstvu itd.

Izobrazba - trajnom izobrazbom dizati razinu zaštite na radu i očuvanja zdravlja; skrbiti o sigurnijem radu i ulaganjem; prilagodba planova izobrazbe; u sustav izobrazbe treba uključiti i poduzetnike te šumovlasnike; širiti krug pri­matelja informacija o šumi sve do osnovnoga školstva; skrbiti o osnutku pokaz­nih radilišta i radionica; upravitelj šumom mora biti više od biološki nao-braženoga šumara - on mora biti i računalni znalac, poznavatelj osnova hidrau­like, elektronike, ekonomije i dr. znanja.

Nizac će se nastaviti pri usustavljenoj razglobi, stvaranju modela cjelovite, holističke informacijske integracije poslovnoga sustava i u šumarstvu. Putujući kroz susrete u pripremi i tijekom održavanja opatijskoga skupa, bitna je bila spoznaja da središnju ulogu i važnost šuma može podignuti samo onaj koji ovisi o njoj i raduje se susretu s njom. ^ ^ ^

Znanstvenim puteni do novih dostignuća

u šumarstvu Hrvatske Ostvarenja novih dostignuća u šumarstvu moguća su

iskorakom znanstvenika u »ničiju zemlju«, znanstvenim otkrićima »patenata prirode« koji neprimijećeni čekaju na trenutke stvaralačke inspiracije nemirnih istraživača, te njihovom primjenom u praksi. Interdisciplinarna znanstve­na konferencija lUFRO Opatija '99 istraživačkih sekcija l U F R O 3.04, 3.06 i 3.07 bila j e prilika da znanstvenici s različitih strana Svijeta, koji se bave inženjerstvom u šumar­stvu, razmijene znanja, ostvarena dostignuća, metode i isku­stva. Suvremena informatička tehnologija omogućuje razmjenu mnogobrojnih informacija posrednim načinima. Međutim, nijedan tijek razmjene znanja nije toliko djelotvoran kao neposredni susreti i rasprave znanstvenika koji pokušavaju učiniti iskorak u nepoznato.

U stogodišnjoj povijesti lUFRO-a zahtjevi u pogledu stručne razine međunarodnoga skupa koji se organizira pod nazivom te Unije, postali su vrlo strogi. To se odnosi na organizatore skupa, obveze domaćina, sudionike i njihove priloge. O tome se vodi naročita briga pri izboru domaćina i vremena održavanja znanstvenoga skupa, izboru središnje teme rasprave, izboru autora pozivnih referata, te ocjeni i klasifikaciji znanstvenih priloga.

Međunarodna znanstvena konferencija lUFRO - Opa­tija '99 pod motom »Iskrsli problemi iskorištavanja šuma i promjene tehnologije na kraju stoljeća« ispunila je u potpunosti visoke zahtjeve koji se očekuju od sudionika takva međunarodnoga skupa. To su po završetku, u svojim ocjenama i zahvalama, istakli časnici lUFRO-a i ugledni znanstvenici.

Koristi su bile višestruke. Istraživači iz različitih krajeva svijeta prikazali su svoja najnovija dostignuća putem vrlo interesantnih izlaganja, referata i rasprava o tim referatima. Hrvatski šumarski znanstvenici i stručnjaci informirali su sudionike skupa o predmetima i metodama istraživanja u Hrvatskoj, postignutim rezultatima i njihovoj primjeni u praksi. Na području Uprave šuma Delnice demonstrirala su se ergonomska istraživanja, mjeriteljska oprema za istraži­vanja, te šumski radovi u planinskim uvjetima i zaštita sa-stojina od oštećivanja kod tih radova. Značajnu pozornost privukla su izlaganja o radu i poslovanju »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb, problemima razminiranja šumskih područja, oštečenosti sastojina tijekom rata i njihove posljedice, opremljenosti i funkcioniranju informacijskoga sustava »Hrvatskih šuma«, organizaciji znanstvenih istraživanja u šumarstvu Hrvatske, te načinima suradnje znanstvenika i šumarske prakse pri istraživanjima i primjeni rezultata istraživanja u praksi. Istraživanja i rad u šumarskoj praksi Hrvatske bili su predmeti rasprava i ocjena većine istraživača tijekom njihova boravka u Hrvatskoj.

Tijekom opatijskoga skupa ostvarili su se brojni nepo­sredni susreti, nova poznanstva i prijateljstva naših znan­stvenika s kolegama iz različitih zemalja.

Tiskani Zbornik sažetaka koji su sudionici znanstvene konferencije dobili, te zbornik recenziranih radova, koji će se objaviti i distribuirati u prvoj polovini 2000. godine, činit će vrijedne doprinose znanstvenika Hrvatske međunarod­nome razvoju šumarskoga inženjerstva.

lUFRO - Opatija '99 nastavak je dugogodišnje aktivne suradnje Hrvatske u Svjetskoj uniji lUFRO. Taj vrlo uspjeli međunarodni skup značajna je preporuka za buduće međunarodne aktivnosti znanstvenika iz Hrvatske.

Časopis Hrvatske šume/ 11

UPRAVA SUMA ZAGREB - ŠUMARIJA NOVOSELEC

Saniranju štete pripomogli i otočani

Dipl. ing. Stjepan Štrban, upravitelj Šumarije Novoselec

V

Na području Šumarije Novoselec, sa 12000

hektara stradalih šumskih površina

doznačeno je 53000 kubika drvne mase, od čega je veći dio već izrađen i isporučen

kupcima

N ezapamćeno olujno nevrijeme koje je početkom ljeta pogodilo neke naše uprave šuma, počupalo ili po­

lomilo je gotovo 240.000 kubika drvne mase, pretežito na području Uprava šuma Bjelovar, Nova Gradiška i Požega.

Na području Uprave šuma Bjelovar, posebno teško je stradala Šumarija Novoselec, gdje je stradalo gotovo 12.000

hektara šumskih površina, u četiri gospodarske jedinice - Žutica, Veliki Jantak, Marča i Cret-Varoški lug, te je komisijski doznačeno 53.000 kubika drvne mase. Kako je bilo dogovoreno na sastanku Službe za proizvodnju »Hrvat­skih šuma« p.o. Zagreb odmah se prišlo saniranju nastalih šteta. Dogovoreno je da sve ostale uprave pošalju određeni broj

sjekača na stradala područja kako bi što više drvnog materijala bio izrađen do zime.

Na području Šumarije Novoselec tako su tijekom ljeta radili sjekači iz Šumarije Otok, UŠ Vinkovci. Grupa Otočana brojila je deset sjekača sa četiri poslovođe. Tijekom ljetnih mjeseci, za 45 radnih dana Otočani su izradili više od

Snimak za uspomenu: dio sjekača iz Otoka sa zamjenicima upravitelja Šumarije Novska ing. Dragom Devčićem i Otoka ing. Ivicom Popićem te poslovođama

Sjekač Marinko Matkovič, jedan od po­najboljih sjekača u Šumariji Otok, prednjačio

je i ovom prilikom u prebacivanju svakodnev­nih radnih normi

6.000 kubnih metara trupaca. Njihovim brzim i kvalitetnim radom bili su za­dovoljni i u Šumariji Novoselec, što nam je i potvrdio sam upravitelj dipl. ing. Stjepan Štrban. On je istakao da su vrijedni Slavonci radili vrlo dobro unatoč velikim vrućinama koje su tada prelazile i 35 stupnjeva. Izrađena roba odmah je odlazila do naših kupaca, tako da su štete smanjene na najmanju moguću mjeru, ističe ing. Štrban.

Sredinom rujna v.d. upravitelj šuma­rije Otok, dipl. ing. Ivica Popić i revirnik dipl. ing. Milan Bićanić posjetili su radilište i svoje vrijedne radnike. Tom prilikom načinjena je i ova reportaža o sudje­lovanju Otočkih sjekača na saniranju štete u Novoselcu. . ^ ^

^ ^ Tekst i snimci: Z. Peičević

12 / Časopis Hrvatske šume

MEĐUNARODNI PROGRAM PRAĆENJA ONEČIŠĆENJA ZRAKA I STANJA ŠUMA

-- L-^ O L--- ^ u-̂ L-^ >

Prema testiranju provedenom na 2.066 stabala, sa 89 ploha u Hrvatskoj, stanje oštećenosti

naših šuma bilježi blagi oporavak u odnosu na zadnje dvije godine

Rezultati za 1998. godinu dobiveni praćenjem stanja krošenja -službeno izvješće UN-ECE i EU (Forest condition in Europe 1998.)

Temeljem Ženevske konvencije pokrenut je 1985. godine Međunarodni program suradnje u procjeni onećišćenja zraka na šume (ICP-Forests). Glavni nositelj te aktivnosti je Europ­

ska unija. Prema jedinstvenoj metodologiji pokreću se motrenja stanja šuma na plohama određenim od Komisije Europske unije (Level 1). Osnovni kriterij praćenja utjecaja zračnog zagađenja na šume je stanje krošanja šumskog drveća.

U 1998. godini obavljeno je testiranje krošanja glavnih vrsta drveća na 371.238 stabala raspoređenih na 17.861 plohi u 32 europ­ske zemlje. Na 5.695 ploha iz mreže 16X 16 km raspoređenih u 31 zemlji i uzorku od 127.455 stabala utvrđeno je 24.0 posto stabala oštećenosti preko 25 posto (klase od 2-4). Bjelogorica j e nešto oštećenija, 24.5 posto značajne oštećenosti i crnogorica 23.8 po­sto.

Plohe s više od 50 posto oštećenih stabala uglavnom su locira­ne u Češkoj Republici, Slovačkoj, Istočnoj Poljskoj, zapadnoj Bjelorusiji, Rumunjskoj i Bugarskoj. Od pojedinačnih vrsta najoštećenija je smreka sa 27.4 posto značajno oštećenih stabala, zatim slijedi obični bor sa 21.8 posto.

U Republici Hrvatskoj testiranje je provedeno na 2.066 stabala lociranih na 89 ploha iz mreže 16x16 km, 8 ploha iz mreže 4X4 km. Značajna oštećenost svih vrsta iznosila je 19.6 posto s toje za 4.0 posto manje u odnosu na prethodnu 1997. godinu. Značajna oštećenost crnogoričnih vrsta drveća iznosila je 49 posto, s toje 10 postotno povećanje u odnosu na prethodnu godinu. Bjelogorica je imala 16.9 posto značajno oštećenih stabala stoje 4.4 posto manje od prethodne godine. Naša najoštećenija vrsta je jela, sa značajnom oštećenosti od 63.8 posto.

Kao i dosadašnjih godina naši rezultati uključeni su u zajedničko europsko izvješće za 1998. godinu.

Prema rezultatima dobivenim iz prijašnjih godina značajna oštećenost naših šuma bila je na razini europskog prosjeka dok procjena provedena za godinu 1997. i 1998. ukazuje na blagi opo­ravak naših šuma. Taj fenomen može se tumačiti prilagodbom šumskih ekosustava ali i smanjenim emisijama štetnih tvari uslijed gašenja mnogih industrijskih postrojenja u mnogim postko-munističkim zemljama, kao i obveze ugradnje filtcra koji sprje­čavaju emisije štetnih tvari.

U sklopu Programa praćenja utjecaja zračnog zagađenja na šume, u Vilniusu u Lithuanii, održanje 15. po redu sastanak koor­dinatora nacionalnih centara uključenih i u internacionalni pro­gram testiranja i praćenja utjecaja zračnog zagađenja na šume (EU/ ICP Forests). Na sastanku su sudjelovali predstavnici iz 32 zemlje aktivno uključene u program. Kao i svake godine komentirano je zajedničko izvješće i doneseni su slijedeći zaključci:

U 13 godina postojanja, zajedničko praćenje stanja šuma od strane UN/ECE i EU je preraslo u najveći svjetski sustav motrenja šuma. Motrenja su proširena dodatnim istraživanjima tla i lišća s istih ploha te su integrirana pritom pazeći na određene kombina­cije čimbenika okoliša.

Na razini šumskog ekosustava za Europu, pojačano motrenje pridonosi razumijevanju procesa u šumskom drveću pod utjecajem zračnog zagađenja i drugih čimbenika.

Iz dosadašnjih rezultata motrenja stanja krošanja zaključeno j e slijedeće: - uočen je porast defolijacije 3 glavne vrste drveća - porast defolijacije j e najveći kod hrastova i bukve i primorskom boru, s hrastom lužnjakom kao najoštećenijom vrstom - običan bor i crnika na razini Europe tek odnedavno pokazuju oporavak u odnosu motrenja iz proteklih godina - stanje šumskih tla u Europi daje povoda za zabrinutost pošto su kisela tla široko rasprostranjena - ekstremno kisela tla locirana su u centralnoj Europi, koja je ujedno i regija s zabilježenim najvećim zračnim zagađenjem kao i najjačom đcfolijacijom šumskog drveća. Tijekom godina kontinui­rani porast defolijacije i pogoršanje stanja šuma teško je objasniti samo prirodnim nepogodama. Radi se o međudjelovanju raznih stresnih čimbenika iz okoliša od kojih je zračno zagađenje najvažniji stresni čimbenik. t ^

^ j Mr. Jadranka Rosa

Časopis Hrvatske šume / 13

STO CE BITI S OBJEKTIMA ZA ODMOR HRVATSKIH SUMA

.in V cs t i) V71 i i 11}'c cl i t i — — /// ostaviti da propada:

Hotel Ouercus u Drveniku: objekt za odmor otvorenog ili zatvorenog tipa?

Ove godine u našim

odmaralištima boravilo je više

od 4.200 uposlenih i

članova njihovih

obitelji, a kako nam standard opada interes

za našim odmaralištima

će sve više rasti.

Ove j e godine u 15-ak objekata za od­mor Hrvatskih šuma ostvareno 40.189 noćenja. Obzirom na to da

su smjene trajale po 10 dana, to znači daje na moru i u toplicama boravilo oko 4.200 šumskih radnika s članovima obitelji. To je više nego prošle i posljednjih nekoliko godina kada se broj noćenja prosječno godišnje kretao od 24—35,000.

Ovaj šturi podatak, detaljne analize tek slijede, zapravo je vrlo indikativan jer pokazuje da unatoč općoj gospodarskoj krizi u zemlji i padu životnog standarda, usprkos malim plaćama i drugim »važnijim potrebama« kao što su kruh, mlijeko i meso, odnosno preživljavanje, interes šumskih radnika za odmor u vlasti­tim objektima - raste, ovdje je naglasak na ovo »vlastitim« jer očito j e da se šumari nisu uklopili u opći trend hrvatskoga turističkog gospodarstva i podbačaj u od­nosu na prethodnu godinu. A nisu pored ostalog, može se reći i upravo zbog toga, što su ljetovali u vlastitim objektima. Nije

to otkrivanje tople vode jer znano j e da su u šumarskim turističkim objektima, baš kao i u mnogima drugima u vlasništvu različitih tvrtki i ustanova, nekadašnjim sindikalnim odmaralištima, cijene niže (ili znatno niže) nego po jadranskim hotelima ili apartmanima. N o jasno je isto tako daje s općim društvenim promjenama, privati­zacijom gospodarstva i stvaranjem tržišnih uvjeta u Hrvatskoj (ma koliko to još uvijek bilo u povojima i ma koliko pretvorbe i »pretvorbe« bile sumnjive), status radničkih odmarališta kao socijalnih ustanova postao upitan. Jer nema tog pri­vatnika koji će iz svog džepa financirati odmor svojih radnika! Možda j e tek nešto drugačija situacija s državnim poduzećima, posebno ustanovama i upra­vama, no i tamo će se uskoro tražiti cijena koja će morati pokrivati osnovne troškove. Drugim riječima, nekad popularna sin­dikalna odmarališta (među kojima ima i hotela i apartmana visoke klase) morat će se prilagoditi turističkom tržištu, kategori­

zirati se po Zakonu o kategorizaciji turističkih objekata te biti u suglasju sa Zakonom o turističkoj djelatnosti i Zako­nom o ugostiteljskoj djelatnosti. I tako za­pravo dolazimo do ključnog pitanja daljnjeg odmaranja šumskih radnika: za­držati objekte (naravno ne sve, nego samo one koji se mogu »uklopiti« u zakone o turističkoj djelatnosti) - a to znači uložiti u njih i urediti ih, ili ih jednostavno otpi­sati, prodati, a šumari, kuda koji!

Ako mogu drugi... Nećemo se previše baviti pitanjem

što je kako i zašto bilo, no zbog činjenice da se ipak došlo pred svojevrsni zid koji valja preskočiti, podsjećamo tek na neke momente.

Hrvatske šume raspolažu s 20-ak objekata za odmor različitog tipa, od hote­la i odmarališta do apartmana i kamp kućica. Najreprezentativniji je objekt ho­tel B kategorije (ovo treba shvatiti uvjetno, kasnije će se vidjeti zašto) Qucrcus u Dr­veniku, tu su i odmarališta u Selcu (2), Malom Lošinju, Kaštel Kambclovcu, apartmani u Dugoj uvali, Barbarigi, N e r e -zinama. Njivicama, Novalji, Filip Jakovu, a neke šumske uprave imaju i kamp kućice. Prije osnivanja jedinstvenog poduzeća ta su odmarališta vodile pojedi­ne šumske uprave koje su ih i sagradile ili kupile. Ovisno o sredstvima pa i interesi­ma one su ih i održavale, neke bolje neke lošije. Općim društvenim i vlasničkim promjenama, odmarališta potpadaju pod jedinstveno poduzeće. Prethodni me-nadžment Hrvatskih šuma je , ovo j e bitan moment, u skladu s politikom izdvajanja svih nešumarskih djelatnosti iz poduzeća, i objektima za odmor namijenio isti put, izdvajanje u društva s ograničenom odgovornošću (d.o.o., kao što je to učinjeno s ribnjačarstvom. Tvornicom ambalaže, kasnije s radnim jedinicama tre-nasporta i građevinarstva i još nekima) i prodaju. Promjenom mcnadžmenta, pro­mijenilo se i mišljenje o svrsishodnosti takvog čina. N o znači li to, kao što je na jednom šumarskom skupu upitao jedan stručnjak s dugogodišnjim iskustvom, da se s nekom novom eventualnom promjenom direktora ponovno neće sve »okrenuti naglavačke«. Pitanje je to bez

14 / Časopis Hrvatske šume

Apartmansko naselje Gajac u Novalji, Uprave šuma Našice

odgovora jer svatko, pa i sadašnji me-nadžmcnt može odgovarati samo za svoje postupke i svoju gospodarsku politiku. Bilo kako bilo, a to je odgovor i na spome­nuto pitanje, činjenica je da su odmarališta ostala u Hrvatskim šumama i da su se ove godine koristila kao i do sada, kao objekti zatvorenog tipa, unatoč još uvijek postojećoj odluci Poslovnog odbora poduzeća o izdvajanju u d.o.o. Pravil­nikom o organizaciji rada, poslovanju i uvjetima za obavljanje turističke djelatno­sti Hrvatskih šuma, obuhvaćeni su svi zakoni koji reguliraju turističku i ugosti­teljsku djelatnost, a nekim internim promjenama (smanjenjem cijena u nekim apartmanskim objektima, jeftinijim ljeto­vanjem u predsezoni i podsezoni koje j e obuhvatilo četiri od osam smjena, prihvat­ljivim cijenama pića), privučen j e veći broj šumskih radnika.

N o teško j e vjerovati, bolje reći nemoguće da će status odmarališta i dalje ostati ovakav, odnosno da će ona raditi bez nekih većih ulaganja, da će se samo prije sezone malo pokrečiti i zamaljati rupe na zidu. Većina njih zahtijeva veće adaptacije, mnoga nisu godinama korištena jer su u njima bili prognanici (npr. objekt u Kaštel Kambelovcu), a dio je i za otpis (ili pro­daju). U nekima fali dio namještaja, po­steljine, posuda, i krade se (jer proširio se glas da će se sve to prodati, da j e ovo ili ono sljedeće ljeto i posljednje ljeto, i više nije ni važno što će biti).

Kako dalje Hrvatske šume očito će se morati

opredijeliti hoće li (trajno) zadržati objek­te ili ne. Ako j e odgovor da, a tako su učinila mnoga poduzeća i ustanove, objek­te treba urediti i opremiti, sukladno Pravi­lniku o razvrstavanju, minimalnim uvjeti­

ma i kategorizaciji ugostiteljskih objekata. Da to nije nimalo jednostavno veli Dalihor Ferenčak, čovjek zadužen za društveni standard u poduzeću, pa tako i odmaranje i odmarališta, pokazat će sljedeći primjer. Ove godine Hrvatske šume išle su na ka-

Od ukupno 40.189 noćenja koliko je ove godine ostvareno u svim objektima Hrvatskih šuma, malo manje od polovice otpada na tri objekta -vinkovački hote l Quercus u Drveniku (gdje j e kroz sedam smjena od p o deset dana bora­vi lo 1.205 korisnika s 9.921 noćenjem) , bjelovarsko odma­ralište u Selcu (477 gostiju u sedam smjena s 4.770 noćenja) , te delničko odmaralište u Ma­l o m Lošinju s 475 korisnika u osam smjena, odnosno s 4.750 noćenja. U bjelovarskom su odmaralištu os im toga u po ­sljednjoj osmoj smjeni boravili radnici na s indikalnim iz let i ­m a te mađarski šumari u okvi­ru razmjene.

U punoj sezoni , od 10. srp­nja do 20. kolovoza, cijena pu­n o g pansiona u hote lu bila j e 125 kuna, u odmarališt ima 105 i 88 kuna, korištenje apartma­na B kategorije 50 kuna po osobi, o n o g slabijeg 40 kuna, kao i kamp kućice. U predse­z o n i i podsezon i sve j e bi lo 30 posto jeftinije.

tegorizaciju svog najboljeg objekta, hotela »Qucrcus« u Drveniku te apartmana u Barbarigi. Hotel nije prošao, premda se radi o velikom i vrijednom objektu, iz bi­zarnih razloga - tepih staze po hodnicima hotela su izlizane, tapete su mjestimično malo odlijepljene, a nije ni okrečeno, pronašla j e komisija manjkavosti, i »naš« hotel ostavila u statusu odmarališta zatvo­renog tipa! Sto samo znači da posljednjih godina nije bilo novaca za investiranje u hotel. Bolje j e sreće bila Barbariga koja j e dobila kategoriju apartmana, ali uz uvjet da se popuni odgovarajućim inventarom koji manjka, medu ostalim i ručnicima...

Ako naše poduzeće zadrži objekte mora se razmišljati dalje - kako postići što veću popunjenost i kako produžiti sezonu. Jasno je , unošenjem dodatnih sadržaja i otvaranjem prema vanjskim gostima. To bi opet značilo pokušati od hotela u Drve­niku, nekih apartmana i nekih odmarališta napraviti objekte otvorenog tipa, ponuditi ih turističkim zajednicama na korištenje što je duže moguće. Sve to košta, no dio inicijalnih sredstava mogao bi se pribaviti i prodajom onih objekata koji su u zaista lošem stanju i u koje bi daljnje investi­ranje i samo održavanje bilo preskupo.

Jednostavno, odgovorni u poduzeću morat će se ozbiljno pozabaviti ovom pro­blematikom. Rok za rješavanje ne malih problema je - j o š jučer! Stoga i dopis koji j e proteklih dana išao u sve uprave koje imaju bilo kakve objekte sa zahtjevom da »u cilju iznalaženja što racionalnijeg m o ­dela upravljanja i gospodarenja objektima za odmor izrade temeljitu analizu stanja« te predlože rješenje, valja shvatiti kao prvi korak prema konačnom definiranju pro­blema i trajnom rješenju ove važne mate­rije. , ^ #

^ r Miroslav Mrkobrad

Časopis Hrvatske šume / 15

NA 4. SAJMU LOVNOG I RIBOLOVNOG TURIZI

v—- .—^J-C /^(. , L, ć V v^-

HRVATSKE ŠUME p.o. ZAGREB

/ ove godine naš izložbeni prostor bio je prepoznatljiv

Mali braj zemalja starog kontinenta se može dičiti medvjedom, vukom i nsom u svojim šumama, a u

Hrvatskoj čak i smeđi medvjed je lovna divljač, stoga su i izloženi trofeji upravo tih životinja pobuđivali najviše pozornosti brojnih posjetitelja, posebice

inozemnih, na ovogodišnjem Varaždinskom sajmu

go čemu osebujni lovački trofeji, »ono najdra­gocjenije što gorska Hrvatska u cjelini, a lovišta Hrvatskih šuma posebno, danas još imadu«. Riječ je o lubanjama i krznima smeđeg me­dvjeda, vuka i risa, kao zorna potvrda bogatstva bioekološke raznolikosti hrvatskih šuma. No, kako su vuk i ris od nedavna zaštićene životinjske vrste, da ne bude zabune, na izložbenom prosto­ru našeg poduzeća dijeljeno je posebno pismo di­rektora Ivana Tamaja, kojim se on osobno obraća lovcima i prijateljima prirode. U pismu između ostalog stoji: »Ti, lovce, dobro znadeš da od navedena tri predatora, tri velike zvijeri, s kojima se može podičiti samo mali broj zemalja starog kontinenta, samo je smeđi medvjed lovna divljač. Kako pretežito obitava u lovištima »Hrvatskih šuma«, laska nam znanstveno utvrđena činjenica da dosadašnji legalni od-strjeli ne ugrožavaju populaciju smeđih medvjeda u nas. O trofejnoj snazi i ljepoti njegovih trofeja zorno svjedoče izložena krzna i lubanje, koja nisu stečena u lovu »pred brlogom« ili sa psima brakircima već lovački najisprav-nijim načinom dočekom na visokoj čeki, kad uz pratnju stručnog vodiča izabiremo onu jedinku čije će izlučenje biti najbezbolnije za populaciju.

Izvorni vuk i reintroducirani ris, kojih (od 1995.) više nema na popisu lovne divljači, pod posebnom su zaštitom Zakona o zaštiti prirode. Predstavljena krzna i lubanje stečena su davno prije, u vrijeme dok su ove zvijeri tretirane opasnim štetočinama i kad se za njihovu glavu isplaćivala »taglia«. Ris se pak lovio temeljem po­sebnih dozvola nadležnog državnog organa. U skladu s Bernskom konvencijom »Hrvatske šume« daju punu podršku državnim institucijama da što prije sačine kva­litetne planove gospodarenja (Management plan) za ove

1 vogodišnji četvrti po redu Medunarod-| n i sajam LOV, RIBOLOV, PRIRODA,

TURIZAM, koji je održan na sajamskom prostoru »Graberje« u Varaždinu od 7. do 10. li­stopada, nije ni ovog puta prošao bez sudjelo­vanja Javnog poduzeća »Hrvatske šume« p. o. Za­greb. Osnovni razlog tomu jest što je ova sada već tradicionalna smotra tijekom protekle tri go­dine pokazala svoju punu poslovnu opravdanost, postavši - uz sajam »Agro zemlja« u Bizovcu -središnje hrvatsko mjesto susreta ponude i po­tražnje roba i usluga za lov, robolov, športsko-rekreativni boravak u prirodi, zaštitu prirode i, od svega za nas najvažnije, posredovanje u lovnom turizmu. Štoviše, do skorašnjeg nastupa na srod­nom sajmu u Miinchenu u proljeće 2000. godi­ne, »Hrvatske šume« Varaždin smatraju svojim najpromidžbcnijim iskorakom.

Čuvajmo ih i divimo se s oprezom!

I dok smo proteklih godina na sajmu pre­težito izlagali rogovlja jelenske divljači, kao najljepšeg uresa naših šuma (naš izložbeni pro­stor prošle je godine ne bez razloga nosio ime JELEN I SUMA!), ove jeseni bili su to po mno- Za mnoge posjetitelje krzna vuka i risa bili su posebna atrakcija

16 / Časopis Hrvatske šume

NAS IZLOŽBENI PROSTOR U VARAŽDINU BIO

V«-*' TN: L^i /

mte, kao zalog njihove opstojnosti odnosno mogućeg lastavka lovnog gospodarenja. Do tada, čuvajmo ih i divimo im se s oprezom!«

Izložena krzna vuka i risa -• prvaci Hrvatske

Svjesni da odstrjel medvjeda nije za svačiji džep, uz tiskanje novog Cjenika lova, Služba za ekologiju i lovstvo uvela je od ove jeseni nove pogodnosti i popuste za pojedinačni lov na divlje 5vinje, a osjetno je snižena otkupna cijena Jivljačine, mesa divljači.

Što se pak samih izloženih trofeja tiče sva su izložena krzna medvjeda bila u kategoriji visoke zlatne medalje po međunarodnim mjerilima. Nakon posljednje Izložbe hrvatskog lovstva Za­greb '96 na varaždinskom sajmu su po prvi puta lovačkoj javnosti bila predstavljena krzna risa i vuka iz Gorskog kotara, nacionalni prvaci. Najbolje krzno risa lovnika Šumarije Tršče Veljka Lipovca iz 1994. godine ocijenjeno je sa 174,02 CIC točke, a najbolje krzno vuka šumar-nika Josipa Malnara, upravitelja Šumarije Ge-rovo sa 157,14 CIC točaka.

Tijekom Sajma lova i ribolova održano je više pratećih aktivnosti, na kojima su sudjelovali i stručni djelatnici »Hrvatskih šuma«. Od tih akti­vnosti bilježimo:

— okrugli stol o kamenjarki grivni u organi­zaciji Zajednice lovačkih udruga Županije spli-tsko-dalmatinskc i predstavljanje monografije »Grivna« autora Mladena Vidovića,

- razgovor o lovnim mogućnostima i poten-;ijalima Primorsko-goranske županije i predsta­vljanje publikacije »Vodič kroz lovišta« Upravnog odjela za gospodarstvo imenovane županije.

Snimak za uspomenu doministar Rohert Laginja i naš direktor Ivan Tarnaj zajedno s domaćinima na sajmu

- izložbu i vrednovanje izvornih hrvatskih pasmina pasa,

- demonstraciju lova sa sokolom i drugim vrstama lovnih ptica grabljivica,

- svjetsku izložbu karikature na temu lova i ribolova,

- državno prvenstvo u pripremanju jela od divljači i dr.

Održan pod visokim pokroviteljstvom Mi­nistarstva poljoprivrede i šumarstva Međunarod­ni sajam Lov, ribolov, priroda, turizam u Va­raždinu otvorio je ministar mr. se. Ivan Đurkić, a razgledao gaje velik broj posjetilaca iz zemlje i susjednih zemalja.

' j ^ Alojzije Frković

Krzno smeđeg medvjeda dominiralo je čitavim izložbenim prostorom Trofeji risa i vuka, davno su odstrijeljeni, jer

danas nisu više lovna divljač

Časopis Hrvatske sume / 17

MAĐARSKI ŠUMARI U HRVATSKOJ

Razmjena iskustava uz turističku promidžbu

Gosti iz Šumske direkcije Matrai erdo es Jafeldolgozo RT najprije su posjetili Park prirode Medvednicu

G rupa šumara iz Šumske di­rekcije Matrai erdo es fafel-dolgozo RT iz Mađarske koje

je vodio predsjednik Sindikata šumarstva i drvne industrije Ma­đarske Laszlo Barta, boravila je u

okviru stručne i sindikalne suradnje četiri dana u Hrvatskoj i posjetila uprave šuma Zagreb i Delnice gdje se upoznala s nekim zanimljivostima iz rada hrvatskih šumara. Osim stručnih, mađarski šumari posjetili

su i hrvatske turističke destinacije, Selce i Plitvička jezera.

Šumari iz ove sjeverne mađarske direkcije sa sjedištem u Egeru obišli su u zagrebačkoj upravi Park prirode Medvednicu gdje su ih s osnovnim podacima o zagrebačkoj upravi i šumariji Zagreb te načinom gospo­darenja u zaštićenim objektima pri­rode upoznali ing. Josip Jarić i Vlado Droždan. U Delnicama su gosti iz Mađarske obišli predjel Golubinjak i upoznali se s prebornim načinom gospodarenja šumama Gorskog kota­ra o čemu su govorili predsjednik Hrvatskog šumarskog društva Delni­ce ing. Damir Delač i upravitelj šuma­rije Lokve ing. Milan Diklić. Kratki posjet delničkoj upravi iskorištenje i za posjet Nacionalnom parku Ris-njak. Kolege iz susjedne države bora­vili su potom u bjelovarskom odmaralištu u Selcu te na kraju obišli Nacionalni park Plitvička jezera.

Šumari iz Mađarske boravili su i u predjelu Golubinjak u Upravi šuma Delnice

18 / Časopis Hrvatske šume

MAĐARSKO ŠUMARSTVO

Šumska direkcija Matrai erdo na sjeveru Mađarske

,^jrc(i nnvatirnrciiu.i )

V -ti

Brojne Hrvate što svakodnevno shopin-gom u Mađarskoj

krpaju kućni budžet, naj­prije će poznato crveno vino Egri Bikaver upozoriti na područje iz kojeg dolazi i grad Eger. No ovaj srednjo­vjekovni barokni gradić na sjeveru Mađarske s brojnim vinskim podrumima ne pamti se samo po vinu nego i po brojnim povijesnim i sakralnim spomenicima, on je gospodarsko i kulturno središte te sjedište i Šumske direkcije (u statusu uprave u Hrvatskoj) MATRAI ER­DO ES FAFELDOLGOZO RT koja dijelom graniči sa Slovačkom. Direkcija Ma­trai erdo jedna je od 19 di­rekcija mađarskih državnih šuma (uz njih još su tri manje pod ingerencijom vojnih vlasti). Ona se pro­teže kroz tri sjeverno-mađarske županije, Heves, Borsod i Nograd i gospodari s oko 70.000 ha šuma i šumskog zemljišta (i ostale direkcije u prosjeku imaju po 70-80.000 ha).

U sastavu Direkcije Ma­trai koja zapošljava 800 rad­nika 10 je šumarija od kojih su dvije Ozd i Petervasara, na krajnjem sjeveru, i graniče sa Slovačkom. No kako je šumarstvo u Ma­đarskoj općenito ponešto drukčije koncipirano nego u Hrvatskoj, pa se u sastavu direkcija nalaze i druge različite djelatnosti koje na prvi pogled nemaju mnogo

U sklopu Direkcije Matrai, koja upošljava 800 radnika, pored šumarstva bave se i drugim djelatnostima, a sve s ciljem ostvarivanja većeg profita.

U prošloj godini taj profit iznosio je blizu 2,5 milijuna kuna

Eger - gospodarsko i kulturno središte te sjedište Šumske direkcije Matrai erdo es fafelgolgozo RT na sjeveru Mađarske

veze sa šumarstvom, no do­nose profit, a to je bit svega, tako i Direkcija Matrai ima u svom sastavu i jednu tvor­nicu parketa, bavi se trgovi­nom, ima rasadnik, meha­ničku radionu. Ima i malu željeznicu, veli Kliegl Bela, iz šumarije Ozd, koja je nekad služila potrebama šumarstva, kasnije prevozila turiste, a danas je posta­vljena kao turistička atrak­cija, ili kao podsjećanje na nekadašnje vrijeme. Nostal­gija, reći će Bela.

No zato će gradonačel­nik i ostali čelni ljudi Egera zadovoljno trljati ruke jer sačuvana povijest grada, utvrde, samostani i sam stari grad omiljeno su mjesto po­sjeta brojnih turista koji se rado slikaju na mjestu gdje je 1502. godine zaustavljena moćna turska vojska. Ma­đari kažu da ovaj grad izgrađen na brdu »svojim povijesnim okruženjem nu­di svakome ponešto. Ne samo tradiciju i romansu stopljene u dugoj povijesti, dvorce, bazilike i crkve, nego i moderne sadržaje«. I opet spominju kakva se sve zadovoljstva mogu doživjeti ako se nakon brojnih obila­zaka i izleta, »navečer nađete u jednom od brojnih pitore­sknih vinskih podruma u dobro poznatoj dolini lijepih žena, gdje fino vino grije srce i dušu, a ne samo želu­dac«. A ta čuvena vina su već spomenuti Egri Bikaver (cr­vena bikova krv) i Egri Le-

Časopis Hrvatske sume / 19

Kliegl Bela iz šumarije OZD, jedne od 10 šumarija u sastavu Direkcije Matrai

sadnika, turizma. Rasadnik površine 45 ha, sam po sebi kad proizvodi sadnice za domaće potrebe »jedva daje isplativ, često i neisplativ«. N o tu se proizvode i različite cgzote za građanstvo, a dio sadnica se i izvozi. Prodajemo svakom tko hoće kupiti, kažu mađarski šumari, najviše u Nizozemsku, najviše izvozi­mo sadnice hrasta i jele te egzote. Do­datnih 20 ha rasadnika se iznajmljuje privatnicima. Za razliku od ovih, bukove sadnice uzgajaju se u malim ra­

sadnicima u šumarijama gdje je to isplativo.

U mađarskom šumarstvu 50 posto šuma je u državnom vlasništvu, isto toliko u privatnom. Mađarske državne šume pokrivaju površinu od oko 2 milijuna hektara, stoje 18 posto ukup­ne površine države. U državnim šumama, među 800 zaposlenih nema ili gotovo nema sjekača. Društvenim i privrednim promjenama u posljednjih 10-ak godina dio tih poslova potpuno

je privatiziran, tako da 90 posto sječe u državnim šumama obavljaju poduzet­nici. Ista stvar je i s prijevo­zom gdje j e 90 posto posla privatizirano. Vlastita radna snaga zadržana je na uzgoju i zaštiti šuma, no i tu 50 posto svih zahvata rade pri­vatnici.

Na području Direkcije Matrai nalazi se jedan na­cionalni park i dva parka prirode. Kao i kod nas, i tamo je oko upravljanja zaštićenim dijelovima priro­de bilo i još uvijek ima puno problema. Uglavnom, u ovom trenutku nacional­nim parkovima upravlja po­sebno ministarstvo. J ^

Miroslav Mrkobrad

Šumska sastojina u Direkciji Matrai

anyka, bijelo vino. Priča kaže da je u srednjem vijeku Turcima muslimani­ma alkohol bio zabranjen, no da su ipak, izvedenicom imena, smjeli piti »bikovu krv«!

Uspješnosti današnjeg (razvoja) Egera pridonosi i šumarstvo. Smješ­tena na najvećoj nadmorskoj visini u Mađarskoj, na 1000 m nadmorske vi­sine. Direkcija Matrai ostvaruje čisti godišnji profit od 80 milijuna forinti (blizu 2,5 milijuna kuna). Naravno ne samo od šuma, nego i od parketa, ra-

:,...—M4M^i\r.', • " , l f * *•• ^-•»•»;^f»,.,. ^Hi.

u velikom rasadniku pri direkciji osim sadnica za potrebe šumarstva uzgajaju se mnoge egzote za građanstvo

20 / Časopis Hrvatske šume

SVJETSKA ISKUSTVA

Mađarski sindikat šumarstva i drvne industrije

c ^

V cl. ^v ^ 'N \y y ^\j u- ''

- S vlasnikom uvijek ima problema, no Kolektivni ugovor se mora poštivati: Laszlo Barta, predsjednik Sindikata šumarstva i drvne industrije Mađarske

UMađarskoj šumari nemaju sami svoj sindikat već se za radnička prava bore zajedno s

radnicima iz drvne industrije. Zajednički Sindikat šumarstva i drv­ne industrije Mađarske broji oko 8 000 članova, ima 36 podružnica i sjedište mu je u Budimpešti. Glavno upravno i zakonodavno tijelo je Kon­gres sindikata i on se sastaje svakih pet godina. U međuvremenu sin­dikatom rukovodi Skupština koju čini 36 sindikalnih povjerenika, pre­dsjednika sindikalnih podružnica, koja se sastaje svaka tri mjeseca. Ope­rativno sve zadatke provodi Glavno povjerenstvo koje ima devet članova i 0 tekućim se zadacima dogovara jed­nom mjesečno.

Svi sindikalci plaćaju članarinu od 1 posto na brutto plaću s tim da to mjesečno može najviše iznositi 600 forinti (oko 19 kuna). Veća članarina od te ne može biti. Umirovljenici plaćaju godišnju članarinu 360 forinti (oko 11 kuna).

Predsjednik Sindikata šumarstva i drvne industrije Mađarske Laszlo Barta kaže da je zajednički sindikat s

drvarcima osnovan zato što su i pro­blemi približno slični, a ovako je sin­dikat i brojniji, znači i jači. S vla­snikom, znači državom koja drži oko 50 posto svih šuma u Mađarskoj, potpisan je Kolektivni ugovor o pra­vima i obvezama poslodavca i rad­nika.

- Problema s vlasnikom uvijek ima i za prava se mora boriti. U ko­lektivnom ugovoru socijalni dijalog vlasnika i radnika dosegao je razinu s

kojom možemo biti zadovoljni, kaže Barta. Definirana su sva naša prava i obveze i naše je da ih se pridržavamo. Tada ni vlasnik nema pravo ni mogućnost da krši odredbe ugovora. Tako već otprije imamo ugrađene odredbe o 42 satnom radnom tjednu, slobodnim subotama koje se ne broje niti u godišnji odmor, te druge prigo­dne povlastice u za to posebno na­brojenim slučajevima. Ugovorom su regulirane i plaće, situacije u kojima radnik može dobiti otkaz i drugo.

Što ako netko dobije otkaz bez razloga, što poduzima sindikat i može li što napraviti? Barta odgovara pro-tupitanjem »zašto bi netko dobio otkaz bez razloga«. Sve su opcije sa­držane u Kolektivnom ugovoru i tek ako vlasnik krši ugovor Sindikat in­tervenira. Kako? Najprije se ide na razgovor kod poslodavca, pa ako raz­govor ne pomogne, stvar se predaje sudu. Sindikat plaća odvjetnika koji istjeruje pravdu u njegovo ime.

Prosječna plaća šumara inženjera u šumariji koji nije na nekom rukovodećem mjestu kreće se oko 500 DEM (na ruke) dok rukovodeće mjesto, na primjer upravitelja šuma­rije, nosi oko 800 DEM. No i te plaće mogu biti veće za 100-200 DEM, ovisno o uspješnosti šumarije ili di­rekcije (uprave), tako da upravitelj jedne dobre šumarije može imati i do 1000 DEM. Kad idu na teren, mađarski šumari nemaju nikakav te­renski dodatak. Sve to sadržano je u plaći vezanoj za radno mjesto, (r

* %

Časopis Hrvatske šume / 21

PAPUK PROGLAŠEN PARKOM PRIRODE

Dati na upravljanje šumarskim stručnjacima

astupnički dom Hrvatskoga državnog sabora izglasao je 23. travnja ove godine Zakon o proglašenju »Papuka« parkom prirode. Riječ je

*' o površini oko 346 km^, u sastavu koje su znatan broj šumskih sa-stojina Uprave šuma Požega (174 km^), Uprave šuma Našice (165 km^) te šuma kojima gospodari na ovom području Šumarski fakultet iz Zagreba (oko 7 km^). Granica novoproglašenog parka polazi od početne točke iz­nad Kutjeva na nadmorskoj visini od 300 m, na cesti Kutjevo—Orahovica, a odavde se proteže južnim padinama papučke planine preko kota 267 (crkva u Venju), 318 (crkva u Podgorju Požeškom), 276 (na cesti u Ve­likoj), 584 (velički Grad), 528 (prijevoj na cesti iznad Vrhovaca), 520 (Vranovo) i 556 (Sječanska kosa). Od potonje kote granica skreče u pra­vcu sjevera na kotu 507 (Ravna gora), potom vododjelnicom na kote 615 (Sovjak, zapadno od Djedovice), 677 i 614 (Gradina), 549 (Obrov), te grebenom u smjeru crkve u Voćinu, u dužini 2,6 km. Nastavlja se dalje sjevernim padinama Papuka preko kota 333 (Daljinac), 327 i 314 (Pavlovo brdo), 37 (Badnjcvo brdo) i 244 (Točak), zatim okomito prema jugu pa na istok, presijecajući pritom cestu za Jankovac i Jankovački potok u smjeru kota 346 (Kik), 270 i 273 (crkva G. Pištana) i 27, gdje granica skreće južno od kote 780 (Petrov vrh), a potom vododjelnicom na kote 601 (Dobra voda) i 326 (Veliko Osoje). S ove kote granica se spušta najkraćim putem na cestu Kutjevo—Bektež, obuhvaćajući u luku vinogra­de ponad Kutjeva, a pritom ide istočnim rubom građevinskog područja do početne točke na cesti Kutjevo—Orahovica.

Poznati prirodni i turistički lokaliteti Područje Parka obuhvaća dijelove Požeško-slavonske i Virovitičko-

podravske županije, u smjeru zapad-istok proteže se u dužini oko 35 km, a potez sjever-jug širok je desetak kilometara. Unutar ovoga prostora, kako ističu različiti stručnjaci, zastupljena su geološka, hidrografska, pej­zažna, faunska i vegetacijska obilježja Slavonskoga gorja, uz poznate turističke lokalitete ovoga dijela Hrvatske. Riječ je o Velikoj, s izvorima termalne vode, sijaškoj stazi Nevoljaš i starom Gradu, te izletištu Zvečevo, na južnim obroncima Papuka, bogatom divljači i ribom. Plani­narsko izletište Jankovac, s Jakim izvorom i vodopadom te skijalištem i planinarskim domom nalazi se na sjevernoj strani parka, a u blizini Orahovice Je poznati Ružica-grad, spomenik kulture najviše kategorije, s impozantnim ruševinama dvorca i tvrđave. Granicama parka prirode »Pa­puk«, važno Je istaknuti, protežu se poznata vinorodna područja, kao što Je vinogradarska zona Kutjevo-Kaptol, odnosno područje Drage i Stražemana u veličkom kraju.

Poznati Jankovački slap Snimio: D. RUKAVINA

Potok Kovačica u svom gornjem toku Snimio: D. RUKAVINA

Područje Parka obuhvaća na oko 346 km2 dijelove

Požeško-slavonske i Virovitičko-

podravske županije, a na ovom prostoru nalazi se znatan broj

šumskih sastojina požeške i našičke Uprave šuma te

šume zagrebačkoga Šumarskog fakulteta šumari nezadovoljni

Požeški šumari su još polovicom prošle godine, u svezi s inicijativom o proglašenju Papuka parkom prirode, isticali da Je u kategorizaciji zaštićenosti navedenoga prostora uzet prevelik kriterij zaštićenosti te se prilikom određivanja granica nije držalo cjelovitosti pojedinih gospodar­skih jedinica, koje su bezrazložno cijepane. Iz zaštite je izuzeto, također, područje buduće značajne hidroakumulacije Kamenska i kulturno-povije-sno područje tzv. Rimskoga puta, na potezu Gradište-Gradac. Kao alter­nativu navedenom prostoru požeški šumari su predložili šumske površine i kulturno-povijesne objekte u Požeškom gorju, no ovi prijedlozi nisu prihvaćeni. Premda se s prijedlogom granica parka ponajviše slažu ekolozi, izletnici, planinari i uopće ljubitelji prirode, pokušavajući godinama očuvati Slavonsko gorje od zagađivanja, posebice od odlaganja nuklearnog otpada, šumari ne mogu biti zadovoljni jer se pojedini njihovi prijedlozi odbacuju i ne uvažavaju te ostaju mrtvo slovo na papiru.

Na potezu hrvatska Vlada Potrebno Je istaknuti da je granica parka prirode ucrtana na topo­

grafskoj karti u mjerilu 1:100.000, koja je prilog spomenutom Zakonu, a čuva se u Državnoj upravi za zaštitu prirode i okoliša. Vlada Republike Hrvtske obavezala se da će osnovati Javnu ustanovu za upravljanje Parkom prirode »Papuk« u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Hrvatska je tako nakon Kopačkog rita, Medvednice, Velebita, Blokova, Telaščice i Lonjskog polja dobila Još jedan park prirode, koji zadovoljava pojedine kriterije navedene u Zakonu o zaštiti prirode. Naime, »park priro­de je prostrano prirodno ili dijelom kultivirano područje s naglašenim ekološkim ili estetskim, turističkim i rekreativnim vrijednostima, U parku prirode dopuštene su djelatnosti kojima se ne ugrožavaju bitne značajke i funkcije«.

Ne bi se, međutim, smjelo dogoditi da, ako već nisu prihvaćeni pojedi­ni prijedlozi šumara u svezi s granicama, hrvatska Vlada ne uposli u javnoj ustanovi za upravljanje parkom prirode »Papuk« (i) šumarske stručnjake. Jer su samo oni kompetentni za gospodarenje šumama na tom području. Svako drugo rješenje bilo bi nelogično i paradoksalno te na štetu šumskih bioce-noza i šumarstva u ovom dijelu naše države. . Tomić

22 / Časopis Hrvatske šume

ZAŠTIĆENI OBJEKTI PRIRODE HRVATSKE

l^-pr; V^];rhah^\Jt C^rDva(:kt vttrn'i 7 '

Premda su otkrivene još 1912. godine, punih šest desetljeća

Cerovačke pećine bile su dostupne za samo uski krug ljudi, pretežito speleologa i

hidrogeologa, a tek 1976. one će biti osvijetljene zaslugom

šumara Šumarije Gračac

Kad od Zagreba preko Plitvičkih jezera i Krbavskog polja na putu do Jadrana stig­nete do pred sam Gračac, pažnju će vam

zaokupiti mnoštvo karbonatnog stijenja što u najrazličitijim oblicima i veličinama izbija iz škrtog ličkog tla. Pune su ih vrtače i doći, a na stranama i uzvišenjima doimlju se poput nijemih čuvara »što se naslađuju velebnim vidicima na Južni Velebit«. Za tim osebujnim površinskim reljefom, pozna­tijim kao krš, svojom posebnošću i ljepotom ni malo ne zaostaje krško podzemlje koje u obliku pećina, spilja, jama, ponora, stvorenih tijekom mi­lenija podzemnim djelovanjem voda, naročito obi­luje ovaj kraj. Uz od ranije znane pećine Samograd kod Perušića, Orlovčićevu i Sitvukovu pećinu, Budinu ledenicu i druge, što nam ih je tako zorno opisao Dragutin Hire još krajem prošlog stoljeća, neposredno pred početak Prvog svjetskog rata (1912.) nedaleko Gračaca otkrivene su Turkaljeve pećine poznatije kao Cerovačke pećine. Otkrio ih je inž. Nikola Turkalj, nadglednik i graditelj ličke pruge, prilikom usjecanja pruge o stijene Cr-nopca na krajnjem jugu masiva Velebit. Nije ih samo otkrio već ih je kao istinski hrvatski do­moljub istraživao i uređivao. U znak zahvalnosti godine 1994. na željezničkoj postaji Gračac podi­gnuta mu je spomen bista.

Pećine osvijetljene zaslugom šumara

Nakon otkrića i elementarnog uređenja pećine su gotovo punih šest desetljeća bile dostupne samo uskom krugu ljudi, pretežito speleolozima i hidro-geolozima te onom »hrabrijem« dijelu Ličana i Podgoraca koji su s karbitkom ili džepnom svjeti­ljkom u ruci ulazili kroz uske otvore u osebujan svijet podzemlja. Tamu Turkaljevih pećina osvijetlit će električni reflektori po prvi puta godi­ne 1976. zaslugom šumara Šumarije Gračac gospićkog Šumskog gospodarstva, zabilježit će taj značajan događaj naš znani hidrogeolog dr. se. Srećko Božičević. Od tada pećine su zapravo do­stupne javnosti i, uz izuzetak razdoblja Domovin­skog rata, njima se sve to više hodočasti. Posebno to vrijedi od ljeta 1998. kad je Cerovačke pećine uzeo u koncesiju bračni par Veselko i Betty Jurić, povratnici iz daleke Australije. Vlastitim sre­dstvima uredili su pristupne staze i okoliš, izgradili objekt za prihvat posjetilaca te uveli, po drugi put, novu funkcionalnu rasvjetu.

^ y\ 1/ .^ J y LJ -^ U U yyfZ/ _x- J J]/ > / ^>

Ulaz u Donje Turkaljeve Cerovačke pećine ponad Gračačkog polja

Što kriju i kakvo značenje imaju Cerovačke pećine za naš turizam, za našu znanost? Akademik Mirko Malez okarakterizirao ih je kao najljepše i najveće u Hrvatskoj, biserom ličkog podzemlja. Uz bogatstvo sigastih ukrasa i kalcitnih reljefa, one su bogato nalazište fosilnih ostataka pećinskog medvjeda i nalazište ostataka prethistorijske kera­mike.

Cerovačke pećine sastoje se od dviju odvojenih pećina. Donje Cerovačke pećine čiji se otvor nalazi podno željezničke pruge i Gornje Cerovačke pećine s ulazom ponad pruge. Iako je donja pećina istražena u ukupnoj dužini od 2400 m, a gornja od 1250 m, obje su elektrificirane i za turistički obila­zak uređene u dužini od 850 m. Od najzanimlji­vijih detalja, prema promidžbenom prospektu obi­telji Jurić, bilježimo: ulazni kanal s ostacima japo-dske keramike, kalcitni oblici »kameni svatovi«, »djed mraz«, zavjese visoke oko 10 m, »zdenac života« (čiji je oblik uzet kao simbol pećina) i ve­like »kamenice« stepeničasto poredane i ispunjene vodom. To je grubi »inventar« Donje pećine kojem

»Kameni svatovi«, jedna od osebujnih formacija kalcita u Donjoj Cerovačkoj pećini

još moramo dodati mnoštvo ostataka pećinskog medvjeda, pa je jedna dvorana nazvana »medvjeđom«.

Po prekrasnim oblicima siga ništa ne zaostaje Gornja pećina. Nju karakteriziraju »okamenjeni dvorci«, »kalcitna pagoda« i »velika dvorana«. Daje zaista riječ o podzemnoj velikoj dvorani, rječito kazuju podaci o njenim dimenzijama, koja u dužinu mjeri 70, a u širinu 30 m, dok joj visina varira od 10 do 20 m.

Kao što smo istakli u uvodu Cerovačke pećine nalaze se blizu Gračaca na cesti prema Kninu, od koje se na trećem kilometru skreće jugozapadno pravo na njih. Obilazak i posjet mogući su svakog dana (osim ponedjeljka). Simpatični vodiči rado će vam pokazati svaki detalj, ukazati na svaku intere-santnost. Jesenje pravo vrijeme za njihov obilazak, budući su razlike u temperaturi (u pećinama stalna na +48 "C) i zračnoj vlazi u pećinama i vani manje. Znajmo još i to da su pećine zbog svoje je­dinstvene prirodne ljepote i brojnih nalaza iz dav­ne prošlosti godine 1961. proglašene geo-morfološkim spomenikom prirode i zaštićene.

I dok nam, eto. Šumarija Gračac u nekad »ove-likom selu«, a danas sve to ljepšem gradiću, Gračacu, koji već broji 4500 Hrvata i u kojem je nedavno položen kamen temeljac franjevačkog sa­mostana i crkve (stara, u ratu razrušena katolička crkva, posvećena sv. Jurju, bilaje podignuta 1808.) »nuđa« dva svoja bisera: Cerovačke pećine i uspon na vrh Crnopca, susjedna Šumarija Donji Lapac s pravom se hvali »svojom« ljepoticom Unom, točnije njenim izvorištem i slapištem Strbačjgbuk, o kojima više za koju drugu priliku. "^m-

Alojzije FrKOvić

časopis Hrvatske šume / 23

KNJIGE

Izišla i četvrta knjiga HŠŽ leksikona

Hrvatski šumarski životopisni leksikon dobiva cjelovit izgled

etapni urednik prof dr. se. Josip Biskup uručio je direktoru dipl.

inženjeru Ivanu Tarnaju primjerak upravo tiskane 4. knjige (P-S)

HSŽ Leksikona

Nakon izlaska iz tiska 4. knjige HSZ Leksikona, direktor »Hrvatskih šuma«

p.o. Zagreb, dipL inž. Ivan Tarnaj primio je urednike prof. dr. se. Josipa Biskupa, dipl. inž. Alojzija Frkovića,

te republičkog savjetnika

dipl. inž. M. Skoku Snimio: A. FRKOVIĆ

Zakladnica znanja i informiranja postala je bogatija za značajnu knjigu. Nak­lada TUTIZ LEKSIKA u Zagrebu od 1996. god. objavljuje »Hrvatski šumarski životopisni leksikon«, jedno od najvećih pisanih djela ne samo

šumarske nego i nacionalne i međunarodne biblioteke. Leksikon objavljuje životopise više od 5000 šumara, šumarskih inženjera, dipl. šum. inženjera, ma­gistara i doktora šumarskih znanosti, koji su se školovali u Hrvatskoj ili djelovali u hrvatskom šumarstvu. Cjelokupna zbirka ima pet knjiga, od kojih su četiri već tiskane (svake godine jedna), a na petoj se radi. S tim se zaključuje višegodišnji uspješni urednički rad marljive skupine urednika pod vodstvom prof. dr. se. Josipa Biskupa i mnogobrojnih suradnika koji su svaki na svom području prido­nijeli stvaranju toga velikog djela.

Imati tako zapaženo književno djelo izvanredna je vrijednost za strukovnu i društvenu sredinu ne samo u Hrvatskoj, nego za mnogo širi europski geografski i kulturni prostor, gdje su svi ti stručnjaci nakon diplomiranja djelovali i stvarali. To je još utoliko znakovitije jer šume i priroda višc od svega ispunjavaju osno­vne životne i civilizacijske zahtjeve, koji su danas sve više ugroženi. Zaslugom više tisuća šumarskih stručnjaka, prikazanih u Leksikonu i drugdje, naše su šume još relativno sačuvane, prirodne i stabilne - nazivane »vrtom Europe«. Sadašnje i buduće generacije, zbog ekološke zagađenosti okoliša, morat će se sve više brinuti za očuvanje šuma.

U za šumarstvo teškim uvjetima, kao i dosadašnje, izašla je ove godine 4. knjiga Leksikona od P do S, koja sadrži oko tisuću imena šumarskih stručnjaka. Kao u svim dosadašnjim knjigama »nastupaju« stručnjaci različitih generacija, vremena i prostora, različitih specijalnosti, radnih mjesta i položaja, različitih strukovnih i životnih bilanci, usuda, ali svi vezani uz svoju struku i rad. Prava »Šumarska različitost« reklo bi se modernim ekološkim rječnikom.

Različitost fizičkih i psihičkih dosega i opisa uvrštenih stručnjaka ne valori­zira primarno njihovu (nc)vrijednost, (ne)zaslužnost u struci i društvu, već ima namjeru sačuvati od zaborava djela i osobnosti živih i pokojnih šumarskih stručnjaka, koji bi uskoro mogli biti zaboravljeni i izbledjeli u pismohrani (arhi­vi). Uvijek su bili u prednosti sveuč. profesori, znanstvenici i istraživači pred operativcima, koji su neopravdano zapostavljeni iako su teorija i praksa komple­mentarni. Ima slučajeva kad poneki šumar nije htio sudjelovati jer je »samo ope-rativac«, a na kraju bi se sakupio lijep i bogat članak o njemu i njegovu radu. Leksikonova prava vrijednost je ponajprije u tome što su šumarskim stručnjacima »svima jednako otvorena vrata« i nema razloga niti za pretjeranu skromnost, niti neskromnost. Uz to osnovni je cilj uredništva da se nikoga ne izostavi. Ako se to dogodi, bit će »obrađen« u posljednjoj (5.) knjizi u kojoj će se naći životopisi šumara od T-Z i dopune.

Kako se Leksikon približava kraju postaje znakovitiji i cjelovitiji ne samo po broju uvrštenih nego prije svega po njihovim djelima i uspjesima koje su posti­gli u šumarskoj struci u 150 godina. Kad čitatelj čita, pregledava knjigu po knji­

gu, ne može vjerovati što su sve naši šumarski stručnjaci, posebno starije gene­racije, morali uraditi, često u nesklonom okruženju, u stranim zemljama u rat­nim i poratnim danima do konačnog osamostaljenja Hrvatske.

U 4. knjigu uvršteno je 895 životopisa. Obrađeni su životopisi 46 šumara koji su završili Gospodarsko-šum. učilište u Križevcima (1860.-1898.), uključno i deset njihovih profesora; 43 sa završenom Šum. akademijom (1898.-1919.), uključno 9 profesora; zatim 279 dipl. ing. Šumarstva koji su diplomirali na Gospodarsko-šum. i Poljoprivredno-Šu marš kom fakultetu u Zagrebu (1919.— 1960.), uključeno 18 profesora i sa završenim Šumarskim fakultetom u Zagrebu, dipl. ing. šumarstva 398 i 3 drvne tehnologije (koji su zaposleni u šumarstvu), uključno i 13 njihovih profesora. Objavljeni su i životopisi šumara koji su se školovali u Europskim učilištima, a radili su u Hrvatskoj (40) i onih koji su diplomirali u Beogradu, Sarajevu ili Skopju te djelovali u Hrvatskoj (21). Tu su objavljene i biografije 43 slovenska dipl. inženjera. U ukupnom broju zastu­pljeno je i 18 bio-bibliografija profesora društvenih, tehničkih i drugih struka, koji su predavali na našim šumarskim učilištima.

Nakon izlaska iz tiska 4. knjige HSŽ Leksikona, direktor »Hrvatskih šuma« dipl. ing. Ivan Tarnaj primio je urednike prof. dr. se.

J. Biskupa, dipl. ing, A. Frkovića, republičkog savjetnika i dipl. ing. M. Skoku, dugogodišnjeg profesora Sum. škole Karlovac.

Snimio: A. FRKOVIĆ

Težak život i rad mnoge je premještao iz kraja u kraj, iz države u državu, ali šumari su posvuda za sobom ostavljali trajne prirodne i kulturne spomenike, brinuli se za unapređenje sredine, očuvanje prirode, cjelokupnog razvika. Šuma­ri su budili narodnu svijest i aktivno se uključivali u progresivna povijesna događanja.

Nakon izlaska takvih knjiga, postavljamo pitanje: u kakvom strukovnom i društvenom ozračju nastaje tako veliko i značajno djelo kao stoje ovaj »leksikon stoljeća«? Zaista, to je moguće u sredinama u kojima postoje osnovni uvjeti: visoka stručnost, znanje i tradicionalizam, kulturna, javna i društvena uvjetova­nost, nacionalna svijest i identifikacija s vremenom i prostorom. Samo iz tako zrelih sredina, uz razumijevanje i potporu Šumarske struke »Hrvatskih šuma« može izrasti skupina zanesenjaka, u našem slučaju s prof dr. se. Josipom Biskupom na čelu, koja je sebi uzela za zadaću da postavi trajni spomenik šumarskoj struci i svim stručnjacima koji su joj služili. Ako je netko ostao zabo­ravljen, sada su svi oživjeli u društvu svojih kolega, 150-godišnjem organizira­nom djelovanju šumarske struke u Hrvatskoj i stoljetnoj povijesti visokoškolske šumarske nastave u Hrvatskoj. Ništa ne može biti veličanstvenije od toga da na početku novog tisućljeća svijetu predstavimo svoj Šumarski leksikon, jer će u pet knjiga biti prezentiran rad tisuća šumarskih stručnjaka u tom dijelu Europe.

Osim Životopisnih podataka Šumarskih stručnjaka, objavljenih u tim knjiga­ma, zbirka u cjelini prikazuje razvitak Šumarske struke, šumarskog školstva, donosi povijesna i politička zbivanja, odnos javnosti prema struci i stručnjacima, daje analizu i sintezu objavljenih radova, nerazriješenih problema i mnogo dru­gih elemenata koje bi bilo moguće sistematski obraditi nakon izlaska cjelokupne zbirke. Na neke konkretnosti ukazat ćemo kad izađe peta knjiga.

.^(^Dr. sc. Alojz Čampa

24 / Časopis Hrt^atske šume

SAVJETOVANJE: DANI HRVATSKOG ŠUMARSTVA, OGULIN 25. LIPNJA 1999.

Mr. se. Darko Getz, dipl. inž. biologije

Ko'ffit korhti dvAili/Aim vlasti ) V miii r^.cisncenhn objektima 'prirode I.

Začuđuje činjenica, da u Republici Hrva­tskoj, odgovorni čelnici i voditelji go­spodarstva ne mogu razlikovati gospo­

darstveni značaj šumarstva od lobirane zaštite prirode, šumare kao nositelje struke od zaštitara prirode, stvaratelje sredstava od kori­snika državnog proračuna. Osim toga ova di­lema nameće povijesno i gospodarstveno pi­tanje starijeg, tko je to do sada upravljao lov-no-šumskim bogatstvom Baranje i zašto se to pravo osporava kada je poznato da su baš šumari podigli, uzgojili većinu postojećih šuma, brinuli se za divljač i sve one ckološko-gospodarstvene vrijednosti ovoga područja.

Prema Rukavini (1998.) »Hrvatske šume« p.o. Zagreb, upravljaju sa: 5 parkova prirode, 2 stroga rezervata, 3 botanička rezer­vata, 29 rezervata šumske vegetacije, 27 park-šuma, 11 zaštićenih krajohka, 1 botaničkim vrtom i 1 parkom. Sto to više ne valja kod šumara da im se novim Zakonom o zaštiti prirode iz 1994. godine osporava pravo brige za zaštićene objekte prirode i daje novokom-poniranim zaštitarima prirode. Sto to »zaštitari« nude kao bolje, da li neka nova znanja, višu stručnost, bolju učinkovitost u uzgoju, održavanju, zaštiti i korištenju lovno-šumskih resursa ili nešto treće?

Primjer glasovitog lovno-šumskog područja »Belje«

Problem dvojnosti upravljanja zašti­ćenim objektom prirode do kojeg je došlo osnovom Zakona o zaštiti prirode (NN 30/ 94), odnosno člankom 17 kojim se osnivaju Javne ustanove na području »Hrvatskih šuma« objasnit ćemo u slučaju Parka prirode »Kopački rit« dijela nekadašnjega glasovitog lovišta »Belje«.

Vlastelinstvo »Bclje« dobio je darovni­com (Donation Leopoldiana) glasoviti ratnik, vojskovođa Eugen Franjo Savojski od Leopol-da I. hrvatsko-ugarskoga kralja za odanost Kruni i uspješno završenu bitku s Turcima kod Sente (na Tisi) 1697. godine. Budući da nije imao krvnoga nasljednika. Vlastelinstvo »Bclje« nakon njegove smrti 1736. godine pri­palo je Carskoj kruni koja ga je povremeno iznajmljivala zakupcima (Getz, 1998.). Po isteku zakupa Vlastelinstvo kupuje Marija Kristina i njen suprug nadvojvoda Albrecht -Sasko - Teschenski koji ga 1784. godine gruntovno prevode u privatno vlasništvo (Payir, 1824.). Iz oskudne dokumentacije može se zaključiti da je Marija Kristina bila sposobna i poduzetna osoba. Tako je npr..

Z.8Stlt9 lovno^šumskog

područja »Belje«

primjer neprimjerene

politike Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša i

lokalne samouprave

dotadašnji način iskorištavanja šuma od zaku-paca i urbarijalaca, koji je bio nestručan zbog čega su stradale srednjodobne sastojine, za­mijenila suvremenijim, mijenjajući ustroj go­spodarenja utemeljen novijim spoznajama do kojih je došlo u šumarstvu i lovstvu u drugoj polovini 18. stoljeća (Yarady, 1894).

Iz toga vremena imamo zanimljiv poda­tak u kojem se spominje šumar V. Zessen-berg (Payr, 1824.) zaslužan za pravilno vođenje šumskoga gospodarstva. Pazilo se da kod etata ne dođe do »predhvata niti do prištednje«. Sve su šume bile geodetski premjerene, uređene i procijenjene po vrsta­ma i kvaliteti đrveta. Ophodnja, npr. za grab bila je 60 godina, a za hrast od 120-180 godi­na.

Nakon završetka Prvog svjetskoga rata osnovom članka 208 Mirovnog ugovora iz Versaillesa - Kraljevini Mađarskoj pripalo je 24.108 kj . , a novoosnovanoj Državi SHS 86.277 k.j. Vlastelinstva »Belje«, od čega se pod šumom nalazilo 24.242 kj . , a ostalo su bili ritovi, tršćaci, bare, (12.799 kj.) i nepro­duktivne površine (23.904 kj.), koje je treba­lo meliorirati i pošumiti što je bio dugotrajan proces koji je većim dijelom dovršen sredi­nom ovoga stoljeća. Do početka Domovin­skoga rata 1991/97. obraslo šumom bilo je 53.124 k j . (30.558 ha) ne računajući šume baranjskoga podravlja (15.544 k j . ili 8.944 ha) koje su također pripadale LŠG »Jelenu« odno­sno »Hrvatskim šumama«, a u ranijoj povijesti vodile su se kao imovina Darđanskoga vlaste­linstva.

Lovištem »Belje« upravljali su Habsbur-govci od 1736. - 1918. godine, Srbi od 1919. - 1941. godine, Mađari od 1941. - 1944. go­dine, Jugoslaveni od 1945. - 1991. godine, onda pobunjeni Srbi od 1992. - 1997. godine. Za očuvanje lovišta, šuma, divljači, cjelokup­nog životinjskog i biljnog svijeta značajno je razdoblje uprave LŠG »Jelen« od 1952.-1990. godine i »Hrvatskih šuma« od službenoga preuzimanja Beljskoga lovišta (Parka prirode) 1997. godine.

Od vremena Habsburgovaca pa do danas područje je bilo zaštićeno, fizički čuvano i unapređivano umijećem šumara koji su učili struku na fakultetima Beča, Budimpešte, Pra­ga, Zagreba, Beograda i drugih sveučilišta u svijetu i bivšoj državi. Stoga ako nekom, od­nosno, nekoj struci treba odati priznanje za očuvanje svih ekološko-gospodarstvenih vrijednosti, Lovišta »Belje« odnosno Parka prirode »Kopački rit« onda su to šumari.

Časopis Hrvatske šume / 25

šumari - lovni stručnjaci i šumarstvo kao struka i način umijeća čuvanja i zaštite ovoga područja. Sve te lijepo odnjegovane šume hrasta lužnjaka, mješovite šume topola i vrba, sve lovačke kuće i jedan dvorac, nažalost opljačkan za Domovinskog rata i kasnije, sva ta divljač posebno lovno oblikovana popula­cija jelenske divljači, jelena vanredno lijepih i skupocjenih rogova - zasluga su opet šumara lovnih stručnjaka. Šumari i struka prisutni su u Baranji više od 200 godina.

Nasuprot tome, zvanično o zaštiti priro­de kao pojmu i pojavi izdvojenoj iz gospodar­stva Hrvatske započinje se govoriti početkom 1913. ili 1919., kada su izdane prve službene naredbe o zaštiti nekih ugroženih biljnih vrsta

Šumari su se suprotstavili izgradnji dio­nice nasipa »Drava - Dunav« (18 km) i pred­lagali pomak trase uz samu cestu - nasip Osijek - Bilje kako bi zaštitili zapadne dijelove Kopačkoga rita. Suprotstavili su se melioraciji tršćaka beljskih oranica gdje se rado zadržavala jelenska divljač, gradnji ribnjaka uz Kopački rit 1960. godine. Suprotstavili su se zajedno sa šumarima iz Slavonije gradnji vodne stepenice na rijeci Dravi, a u više navrata vodili su su­dske sporove s Vodoprivredom zbog šteta u šumama nastalih prilikom rekonstrukcije Dra­vskoga nasipa. Zatim su bili protiv ulaska ba­gera na području Kopačkoga rita zbog izgra­dnje dionice nasipa »Drava - Dunav«, sporilo se oko probijanja hulovskoga praga i zamulji-

u Samoborskom gorju (Rukavina, 1999.). Premda riječ zaštita prirode nije bio poznat na Belju, njen smisao bi se mogao po-istovječiti s pojmom upravljanja, korištenja i unapređenja ovoga područja ili suvremenije rečeno održivog gospodarenja prirodnim re­sursima. Unatoč nepoznavanju ekološke de­finicije pojma zaštite prirode, ondašnji šuma­ri, pa i svi oni posjetitelji i lovci koji su bora­vili u lovištu Belja i o tome pisali u europ­skim časopisima, uspjeli su očuvati ovo područje u euforiji (težnje za obradivom zemljom, zemljišnom rentom) gradnje obrambenih nasipa, kanala, isušivanja, močvarnih livada i tršćaka, provođenja, kako se to lijepo reklo, hidrotehničkog uređenja zemljišta.

S vodoprivredom se vodio pravi me­dijski rat, jer se šumari nisu mogli pomiriti s gubitkom staništa za divljač i ptice močvarice. U presudnim trenucima, posebno nakon ka­tastrofalne poplave 1965. godine kada je na pomolu bilo konačno rješenje zaštite Baranje odnosno gradnja glavnog obrambenog nasipa uz samu obalu rijeka Dunava i Drave, šumari su bili protiv pa se trasa nasipa morala po­maknuti zapadno od projektirane trase nasi­pa. A i kasnije sve intervencije uz trasu dra-vsko-dunavskih nasipa koje su zadirale u pro­stor šume naišle bi na žestok otpor šumara.

vanja jugoistočne strane Kopačkog jezera zbog nestručnog zatvaranja spomenutog praga. Vođen je sudski spor zbog samovoljnog krčenja šuma u zaštitnom pojasu nasipa. Su­dski su progonjene brojne grupe ribokradica i krivolovaca koji su ubijali sisavce i ptice, saku­pljali žabe i puževe i druge životinje i biljke. Godišnje se sudu predalo stotinjak i više prija­va samo protiv ribokradica.

Mnogi danas zaboravljaju kakvo je stanje lovišta zatečeno 1945. godine. Državno dobro »Belje«, pod čijom upravom je bio i Odjel za šumarstvo i lov, je protivno etatu prekomjer­nom sječom i prodajom drveta pokrivalo ve­like rashode u poljoprivredi zbog čega je došlo do pojave ogoljelih površina koje se nisu pošuhiljavalc. Nakon odvajanja šuma i lovišta iz »Bclja« 1952. godine započeto je s pošumljavanjima pa je tako od 1952. - 1975. godine pošumljeno 12.631 ha, 1982. - 1986. godine 4.589 ha, godišnje oko 900 ha. Go­dišnje se proizvodilo i između 1.480.400. 1.576.600 sadnica hrasta, topola, vrba, bagre­ma, crnoga oraha i drugih vrsta drveća.'*

Lovilo se i na Kopačkom jezeru

Do 1952. godine na području (Parka pri­rode) Lovišta »Belje« lovili su članovi brojnih lovačkih društava iz Osijeka i Baranje. Redo­vito su odlazili na Kopačko jezero u lov na divlje guske i patke i druge močvarice. Visoka divljač bila je rezervirana za poznatije drugo­ve, borce, partijske radnike, sekretare, kotarske uglednike i direktore, koji su najčešće bez za­molbe odlazili u lovne revire Kopačkoga rita i odstreljivali sve što im se našlo u dometu puške. Za organizaciju ekskluzivnijeg lova bri­nulo se Lovno-šumsko gospodarstvo »Košutnjak«. Ribu su lovili ribari: Ribarske zadruge iz Kopačeva, Ribarstvo iz Osijeka, Uprava za lovstvo, šumarstvo i ribarstvo iz Apatina (Ribocentar »Apatin«). Pravo ribolova na vode Kopačkog rita polagali su ribiči iz Osijeka i Baranje pa bi u vrijeme kada »grize« riba zaposjeli sve bare u ritu pa čak i Kopačko jezero. Osim ribara i lovaca pravo korištenja Kopačkog rita imali su i brojni uzgajivači svinja iz Bijelog Brda, Aljmaša, Sarvaša i dru­gih okolnih sela. U njihovim »kočanjima« znalo se naći 200 pa i više svinja. Pitome svinje su se parile s divljima, tako da još i da­nas lovci nailaze na »prave« bijele divlje vepro­ve. Mogli bi zaključiti da je do osnivanja Uprave uzgajališta divljači »Jelen« 1952. godi­ne na području Loviša »Belje« vladalo bezvlašće, nisu se poštivali zakoni, malo se tko pridržavao lovne etike. U takovoj situaciji nije bilo mjesta organiziranom gospodarstvu, uz­goju šume, divljači vrhunske trofejne vrijed­nosti, zaštiti životinja kao što su vidre, crne rode, orlovi štekavci. Za potrebe zooloških vr­tova sakupljeni su mladi ptići crnih roda. Rode su ubijali ribiči zbog krilnih pera za pe­canje, preparirani orlovi su bili ukras lovačkih zbirki, muzeja pa čak i gostionica. Ništa bolje nisu prošle vidre koje su u nekim šumskim revirima bile gotovo istrijebljene, dok nisu in­terno zaštićene odlukom Upravnog odbora Uprave uzgajališta divljači »Jelen«. Nisu bile pošteđene ni čaplje, galebovi, gnjurci koji su ubijani kao štetočme (Getz 1962, 2997, 1998).

Upravljani prirodni rezervat (zakonski) kompromis gospodarstva i zaštite prirode

Premda mi danas možemo s pravom osuditi politiku prosrpski i komunistički na­strojenog LŠG »Jelena« i njihovih rukovodi­telja — treba priznati da se »Jelen« izborio za cjelovitost područja i racionalno gospodarstvo, pri čemu se poštovala tradicija i nove spoznaje u šumarskoj znanosti uz dakako prihvaćanje suvremenih trendova zaštite prirode. Pri tome se integralno upravljanje šumom, divljači, di­vljim živodnjama, biljkama uz nazočnost čovjeka i njegovo usmjeravanje evolucije eko-

* Od ulaska djelatnika »Mrvatskih šuma« na područje do tada okupirane Baranje u 1997. godini pa do danas obnovljene su tri lovačke kuće i pripadajuće gospodarske zgrade, izgrađcnoje 17,7 km makadamskih cesta, a ostale se obnavljaju, izgrađcnoje 6 novih drvenih mostova a 23 se obnavljaju, izgrađeno je 127 komada različitih lovno-tchničkih objekata: čeka, hranilišta za divljač itd., u tijeku je popravak glasovite »beljskc« c^gradc u dužini od 57 km, pošumljeno je 81 ha šumskog zemljišta, te podignuto 5,9 km zaštitne ograde itd.

26 / Časopis Hrvatske šume

sustava pokazalo najprihvatljivijim. Dualizam upravljanja sa brojnim korisnicima jednostav­no nije moguće što će pokazati vrijeme koje nadolazi.

Pojam i smisao riječi zaštita prirode koji je trebao biti neka viša nadgradnja u fu­nkciji praktične ekologije prisutan je od osni­vanja Uprave uzgajališta divljači »Jelen« od poprilici 1952. godine kada je Konzervatorski zavod NR Hrvatske iz Zagreba, Odjel za za­štitu prirode zamolio glasovite ornitologe Dragutina i Renatu Rucner da obiđu područje i o tome podnesu izvješće. Na prvom mjestu željelo se očuvati stanište od daljnjih hidro-melioracijskih zahvata, urbanizacije, a od životinja ptice močvarice kao posebnu vrijed­nost područja. U Elaboratu u potrebi zaštite Kopačkoga rita iz 1966. godine stoji (st. 7): »Budući da Kopački rit (pri tome se mislilo na cijelo područje dakle sadašnji Park prirode), -zbog izvornosti, te specifičnih kvaliteta (priro-dno-znanstvene, estetske, kulturno-prosvjet-ne) - jedinstveno područje ne samo za našu zemlju, već i za Europu, najidealnije bi bilo da se proglasi nacionalnim parkom, dakle naj­višom kategorijom zaštite. Međutim, budući da veći dio toga područja ima privredni značaj (lov i ribolov), najpriklanije je da ga se zaštiti kategorijom upravljanoga prirodnoga re­zervata (uz daljnju mogućnost zoniranja na »uže« i »šire« područje prema strogosti režima zaštite, u kojem se dozvoljavaju djelatnosti i zahvati, koji ne ugrožavaju izvornost biljnoga i životinjskoga svijeta, jer se racionalnim iskorištavanjem prirodnih bogatstava us­mjerava evolucija prirode. ( N N 34/65).«

Drugim riječima akceptira se gospodarski pristup (šumarstvo, lov, ribolov), dozvoljene su djelatnosti i zahvati u prostoru koji ne ugrožavaju izvornost biljnog i životinjskog svijeta jer se, kako je to jasno rečeno, racional­nim iskorištavanjem resursa usmjerava evolu­cija prirode. Evolucija razvoja ekosustava, nje­no usmjeravanje u pravcu koji najbolje odgo­vara ovom prostoru, dopunili su kasnije i dru­gi zakonski akti kao što su: Mjere za zaštitu i uređenje Specijalnog zoološkog rezervata »Kopački rit«, mjere za zaštitu šuma, ribljeg fonda, za zaštitu visoke divljači, posjećivanje Rezervata, i organizaciju znanstvenog rada.

Nekadašnji Park prirode, područje sjeve­rno od Vemeljskoga dunavca do starog pri­staništa na Kazuku (na Dunavu) (10.770 ha) i tabla »C 1« Ribnjaka »Belje« (kao lovište) za­držao je pravno-formalno status lovno-šums-koga područja na kojem su važila pravila gosp­odarenja propisana Gospodarskim osnovama. U njima je posebno iskazana zaštitarska na­mjera gospodarenja, jer je područje Parka gnijczdilište orlova štekavaca, crnih roda, step­skih sokolova, vidri, i drugih ugroženih vrsta životinja, izvanredno stanište crnih topola iz­vanredne ljepote stabla i krošnje, prastarih hrastova »žiraša« koji dijele stanište s trskom, grpkom, kupinom i šaševima (Rubeto -Quercetum roboris »relictum« i Cariceto -Quercetum roboris »relictum«) stoje izvjesni fitocenološki specifikum nastao zbog pro­mjene režima naplavljivanja.

Ni u jednom zakonskom aktu, naredbi, rješenju od 1967. do 1994. godine nije se sta­vljalo pod upit gospodarenje područjem od­nosno upravljač i korisnik područja. Manje-više od 1967. godine od proglašenja većeg dijela Lovišta »Belje« Upravljanim prirodnim rezervatom pa do 1994. godine nije bilo nesu­glasja između državnih zaštitara prirode (bivšeg Republičkog zavoda za zaštitu priro­de) i upravljača. Poneki spor bi se ubrzo riješio bez obzira na težinu i složenost nekog slučaja. Za provođenje, između ostalog, mjera zaštite prirode u radni odnos primljena su dva diplomirana biologa-ekologa (Getz i Mikuška) itd.

interesi usuglasiti razumnim dogovorom zainteresiranih. U ovom trenutku ne možemo imenovati protagoniste i tvorce ovog pogubnog, antigospodarstvenog zakona, nepoznata nam je intencija koja ih je navela na predlaganje Zakona itd. Cijeli slučaj bi se mogao pojednostavljeno protumačiti da državni zaštitari prirode nisu zadovoljni sa šumarima te su ih ovim zakonom fizički i strukovno zamijenili sposobnijima novim »pravim« zaštitarima prirode: odnosno medi­cinarima opće prakse, fiziolozima za kukce, ornitolozima, geografima, agronomima, arhi­tektima, itd. Grubo rečeno Šumarski fakultet gubi kredibilitet i pravo zastupanja prirode,

* R ' %

Anti-gospodarstveni zakon zaštite prirode donesen pod čudnovatim okolnostima

Do promjena odnosa između Državne uprave za zaštitu prirode i »Hrvatskih šuma« došlo je nakon donošenja novog Zakona o zaštiti prirode (NN/30/94) u 1994. godini kad je člankom 17. stvoren dualizam upravljanja zaštićenim objektima prirode između ostalog i na području Lovišta »Belje« (Parka prirode i Posebnog zoološkog rezervata Kopački rit.).

Novi Zakon o zaštiti prirode donesen je u vrlo čudnim okolnostima. Za Prednacrt zakona znalo je vrlo malo ljudi. Većina zaštitnika prirode koji se profesionalno bave primijenjenom ekologijom doznali su za Zakon kada je objavljen u Narodnim novina­ma. Nakon objavljivanja skrenuli smo pozor­nost nadležnima u šumarstvu na moguće sporove do kojih će doći između državnih zaštitara prirode i šumara, međutim problem se nije shvatio ozbiljno. Pretpostavljalo se da će Javna ustanova zadržati ulogu znanstveno-stručnog usmjeritelja zaštite prirode pod okriljem »Hrvatskih šuma« da će usuglašavati interese zaštite prirode sa strukovnim aktiv­nostima u šumarstvu, lovstvu, ribarstvu i poljodjelstvu. Naivno se vjerovalo da će se

šumskih i ostalih ekosustava posebice onih koji po ocjeni službenih državnih zaštitara imaju turističku, estetsku i prirodoznanstve-nu vrijednost. U odnosu na divljač krupne papkare kao što su jeleni, srne, divlje svinje, situacija je identična, pa će se tako djelatnici Javne ustanove »Park prirode Kopački rit«, (čl. 10. Statuta), baviti (citiramo): - zaštitom, uzgojem, selekcijom i reguliranjem brojnoga stanja jelenske divljači, divljih svinja, uključujući i lovni turizam na divljač, te zaštitom i uzgojem druge divljači i domaće baštinjene pasmine (valjda se misli na križan­ce divljih svinja s domaćim op. aut?) u Parku prirode. Nadalje bavit će se selekcijskim ribo­lovom stranih vrsta riba radi zaštite autohto­nih vrsta (?) Itd.

Glazbenici najpogodniji ravnatelji lovno-šimiskim i zaštićenim područjima

Na natječaju za ravnatelja Javne ustano­ve, izabran je profesor ornitologije (zoolo­gije), za stručnog voditelja njegov sin također biolog-ornitolog, jer ostali kandidati šumarski inženjeri prema Zapisniku o provedenom izboru kandidata povodom natječaja za izbor i prijam državnih službenika od 24. listopada 1998. godine (citirano): H. M. i O. T. su i

Časopis Hrvatske šume / 27

sami priznali da ribu, ptice i sisavce i bogat­stvo Kopačkoga rita slabo poznaju...

Prema spomenutom Statutu za stručnoga voditelja može se imenovati osoba koja ima visoku stručnu spremu biološkog, šumarskog i zemljopisnoga smjera... (!) dok je ravnatelju dovoljno da ima visoku struču spremu, prema čemu bi se za ravnatelja mogao postaviti mjerodavno i odgovorno: atomski fizičar, ke­mijski tehnolog specijalista za alkaloide, a od­govarao bi i glazbenik s diplomom Muzičke akademije...

U časopisu »Okoliš« (posebni broj iz 1999.) objavljeno je ustrojstvo Državne upra­ve za zaštitu prirode i okoliša sa slikama čelnih voditelja: načelnika, donačelnika, pročelnika, ravnatelja. Strukovno prirodu u Hrvatskoj štite i zaštićuju: 2 liječnika, 3 pravnika, 3 bio­loga, 1 geolog, 1 geograf, 2 arhitekta, 1 ekono­mist, 1 informator, 1 tehničar, i čak 4 tehnolo-ga. Komentar nije potreban.

Stari tim zaštitara bivšeg Republičkog za-

nove »Park prirode Kopački rit« 1997. godine, tih gotovo tri stoljeća, područjem su upravljali šumari, odnosno struka utemeljena na znan­stvenim spoznajama suvremenoga šumarstva. Novim zakonskim aktima o zaštiti prirode »Hrvatske šume« p.o. Zagreb od upravljača postaju korisnici, a eventualnim preimeno­vanjem Parka prirode u nacionalni park, »Hr­vatske šume« izgubit će veći dio lovno-šumskog područja Baranje. Preostaje još manji šumski pojas baranjskoga podravlja (tz. Dravsko-baranjski ritovi) koje za sada ima sta­tus prijedloga zaštićenog krajolika prirode.

I u ranijim razdobljima bilo je protivnika šumarskom načinu upravljanja i korištenja značajnijih i zanimljivijih prirodnih krajolika. Nametao se idealistički pristup koji je morao ustuknuti pred razlozima gospodarstva. Međutim i u takvim situacijama uvijek bi se našlo neko zadovoljavajuće rješenje, što se može većim dijelom zahvaliti Zakonu o zaštiti prirode iz 1960. godme (NN 19/60 čl. 5.) koji

voda za zaštitu prirode gdje su ključnu ulogu imali šumari je gotovo nestao: neki su po sili zakona završili u mirovini, neki su umrli, neki su marginalizirani na manje kreativne poslove i zadatke. U odnosu na bivši Republički zavod personal DUZPO-a je dvostruko povećan. Uzmemo li u obzir djelatnike novo osnovanih Javnih ustanova, državni trošak je višestruko uvećan no da lije učinkovitost takvog zaštitar-skog ustroja ostala ista ili je bolja?

Razlozi za takav odnos prema šumarima i lovnim stručnjacima nije poznat, - službeno tumačenje ne postoji. Za pretpostaviti je da je Državna uprava procjenila veću korist u sura­dnji s lokalnom samoupravom nego sa šumar­skim managementom i pri tome iskoristila sve zakonske, proceduralne i druge veze u Sabo­ru. U igri je izgleda i dogovor s Mađarskom o osnivanju jedinstvenog mađarsko-hrvatskog nacionalnog parka kojim bi se mađarska vlada lakše opravdala za neispunjenje dogovora sa Slovačkom u svezi zajedničke izgradnje hi-droenergetskog objekta na Gabčikovu.

Praktično od Eugena Savojskoga (od 1699.) prvoga vlasnika Lovno-šumskog područja »Belje«, pa do osnivanja Javne usta­

je predvidio kategoriju upravljanog prirodnog rezervata.

Na IV. svjetskom kongresu o nacional­nim parkovima i zaštićenim područjima, održanom 1992. godine u Caracasu (Ve­nezuela) istaknuto je, da u svijetu postoji 33,3 posto, a u Europi 18,7 posto upravljanih re­zervata označenih IV. kategorijom po UICN-u (tz. Habitat/Spccies Management arca; Pro-tected area managed mainly for conservation througt management intervention). Prema mnogim poznavateljima prilika u zaštiti priro­de, kategorija upravljanog prirodnog rezervata bila je pravno rješenje prihvatljiva za mnoga područja u Hrvatskoj pa se stoga nije trebala ukinuti Zakonom o zaštiti prirode iz 1976. godine (NN 54/76).

Zaključimo, pojava javnih ustanova, za­tim nova izvlaštenja šumskih površina iz »Hr­vatskih šuma« u korist postojećih parkova prirode i nacionalnih parkova (Nacionalnog parka Plitvička jezera za 6.583 ha, N.p. »Ri-snjak« za 3.386, N.p. »Mljet« za 2.275 ha, N.p. »Kornati« proširio se za 500 m od obale i si.).

često dozrelih šumskih sastojina i davanja istih na korištenje javnim ustanovama, zatim uvođenje dualizma u upravljanju lovno-šumskim područjima, itd. manje-više je političko pitanje s polazištem u interesima lokalne samouprave, kojekakvih općinskih načelnika i donačelnika u sprezi s lobiranim zaštitarima prirode često povezanim s ino­zemnim emisarima i savjetnicima, te vodećim etablismentom Državne uprave za zaštitu prirode. Malo je nade da bi se na tom planu moglo nešto promijeniti. Očigledno u ovom vremenu gospodarstveni razlozi nisu prioritetni što će se odraziti na opstojnost drvno-prerađivačkc industrije, na zaposle­nost, ubrzat će propadanje obitelji koje su živjele isključivo od rada u šumi, pa što više i naselja kao što su u Baranji — Tikveš i Zlat­na greda.

Stoga je potrebno: - sudbinu Lovišta »Belje« »Hrvatskih

šuma« riješiti dogovorom između Ministar­stva poljoprivrede i šumarstva, »Hrvatskih šuma« i Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša (DUZPO). Da li Lovište »Belje« (Park prirode Kopački rit) prepustiti ne di-rateljima prirode ili ga obnoviti i podići na nivo reprezentativnog državnog lovišta Hr­vatske i vratiti mu sjaj i ulogu koju je imalo u prošlosti ili ga prepustiti prirodnoj evolu­ciji zbog čega će, možemo tvrditi; doći do promjena u ekosustavu koje u konačnosti neće zadovoljiti ni ornitologe, promatrače ptica, a niti turiste, a vjerojatno će zbog toga poneka vrsta životinja gotovo nestati s ovog područja.

- ako problem nije moguće riješiti do­govorom potrebno gaje aktualizirati na razi­nu Državnoga sabora i Vlade. Sa činjeni­cama, odnosno, što će se dogoditi s područjem kada se njime prestane gospoda­riti i veličinom šteta zbog odsustva gospoda­renja moraju se upoznati saborski zastupnici i relevantni članovi Vlade.

- o problematici potrebno je javno pro­govoriti u novinama, na Televiziji, Radiju u časopisima: »Priroda«, »Ekološki glasnik«, »Hrvatske šume«, »Šumarski list« i si. časopi­sima. Moralo bi se energičnije utjecati na ja­vno mišljenje da šumari, nisu zatiratelji šume, divljih životinja i ne upropaštavaju prirodne ekosustave. Potrebno je demistifici­rati lobirane zaštitare prirode koji si neosno­vano, a često iz osobnog koristoljublja uzi­maju pravo nazivati se zaštitarima prirode.

- budući da će se uskoro mijenjati zakon o zaštiti prirode potrebno se izboriti za ukidanje članka 17 sadašnjeg zakona kojim je ustoličena institucija Javne ustano­ve. Ako i ne dođe do ukidanja javnih usta­nova potrebno se izboriti za njenu realnu ulogu pomiritelja interesa gospodarstva, šumara - zaštitara prirode s interesima i zahtjevima idealističkih zaštitara prirode (Don't touch the Nature)

- izboriti se da se u novi Zakon o zaštiti prirode ponovno uvede kategorija upravlja­noga prirodnoga rezervata kojom bi se mogla riješiti mnoga pitanja proizašla iz interesa go­spodarstva i pobornika ne diratelja prirode.

28 / Časopis Hrvatske šume

NA PODRUČJU ŠUMARIJE ČAZMA

Štete od nevremena gotovo sanirane

Ohlovina je izvezena i prodana, a na dijelu površine već je napravljen šumski red

Posljedice ciklona u lipnju još su mjestimično vidljive: prelomljeni 100-godišnji hrast

^^Sf€:'J m^St Interes za samoizradu u Čazmi postoji

seljaci u izradi ogrjeva

Znatno veće bile su štete od nevreme­na na području šumarije Čazma nego što je na prvi pogled izgledalo. Prve procjene govorile su da je od snažnog ciklona početkom lipnja stradalo oko 30.000 kubika drvne mase, no na kraju je doznačeno čak 42.000 kubika.

- Več treći dan nakon olujnog vjetra i pustoši koju je ostavio u našim šumama, prišlo se doznaci a promptno se reagiralo i u stručnim službama bjelovarske uprave, kaže upravitelj čazmanske šumarije dipl. ing. Mile

Jelić. Organizirana je sva raspoloživa pomoć su.sjednih šumarija tako da je u drugoj polovici rujna 22.000 kubika oblovine, mahom hrastovih trupaca starosti preko 100 godina, izrađeno, otpremljeno i prodano.

Revirnica u gospodarskoj jedinici Mali Jantak koji je jedini i stradao u cijeloj bjelo­varskoj upravi, dipl. ing. Lela Badanjek potvrđuje da se radilo bez predaha kako bi se

iskoristilo lijepo vrijeme i spasilo što više drvne mase. U sječi i izvlačenju pomagale su šumarije Bjelovar (s dvije grupe), Ivanska, Vrbovec, V. Grđevac, Garešnica, ističe ona. Radilo je osam ekipa, dnevno je iz šume izvoženo i do 500 kubika i odmah se otpremalo kupcu. Bjelovarski PMG otpre­mio je 6000 kubika. Izrađen je već i dobar dio onoga što je ostalo, ogrjeva, u samoizradi, i napravljen šumski red. U šumariji očekuju da će i taj dio posla biti dovršen prije zime jer interesa kod okolnog stanovništva ima.

I premda su posljedice nezapamćenog nevremena zahvaljujući dobroj organizaciji i solidarnosti skoro sanirane, zabrinutost ostaje. Stradalo je naime, preko 20.000 ku­bika starih hrastovih sastojina, a to je skoro trogodišnji čazmanski etat oblovine. Kako će se to odraziti na naredne godišnje planove, tek će se vidjeti, (m)

NA PODRUČJU UPRAVE SUMA DELNICE

Održan seminar o šumskom sjemenu Pedesetgodišnja stručna suradnja iz­

među Šumarskog instituta u Jastrebar-skom i nekadašnjih šumskih gospodarsta­va, a sada Javnog poduzeća »Hrvatske šume« p.o. Zagreb rezultirala j e tijekom svih ovih godina znakovitim postignućima u razvoju hrvatskog šumarstva. Načini su­radnje bili su raznoliki, počevši od izda­vanja prikladnih publikacija, pa sve do održavanja raznih stručnih tribina i semi­nara.

Jedan od takvih edukativnih seminara održan j e krajem mjeseca rujna, na području Uprave šuma Delnice, u Golu-binjaku na temu, sjcmenarstva. Preda­vanju su bili nazočni dipl. ing. Ivan Suma-

novac stručni suradnik za šumarstvo u D i ­rekciji, Mr. Vladimir Lindić iz Državne in­spekcije, rukovoditelji odjela za proizvo­dnji:, stručni suradnici za uzgoj i zaštitu šuma, stručni suradnici za sjemenarstvo iz uprava šuma Delnice, Senj, Gospić, Buzet i Ogulin.

Nakon pozdravne riječi dr.Jose Grača-na ravnatelja Šumarskog instituta u Jastre-barskom i upravitelja Uprave šuma Delni­ce dipl. ing. Hermana Sušnika, započela su predavanja. Prvi predavač bio j e dr. Karme-lo Poštenjak, s temom: »O zakonskoj regu­lativi u svezi proizvodnje šumskog sjeme­na«. Naglasio j e važnost poštivanja zakon­skih odredbi prigodom poslova u šumar­

stvu koji su vezani uz sakupljanje i sabi­ranje šumskog sjemena. C)vaj posao mogu obavljati samo one institucije koje su upi­sane u poseban upisnik, odnosno one oso­be koje posjeduju valjanu dokumentaciju da su za to obučene.

U šumskom sjemenarstvu sakup­ljanje sjemena j e i najodgovorniji posao, a posebno se mora voditi računa o porijeklu sjemena (gdje se sakuplja), te o njegovoj kakvoći, skladištenju i budućoj uporabi.

Ovi poslovi moraju biti pod stalnim nadzorom, pa tako stručni suradnik za sje­menarstvo mora o početku, mjestu i loka­ciji sakupljanja izvijestiti nadležnu šumar­sku inspekciju i stručne službe ovlaštene

Časopis Hrvatske šume / 2 9

za te poslove, a u Hrvatskoj to je Šumarski institut u Jastrebarskom.

O selekcioniranju, proizvodnji i upo­rabi šumskog sjemena govorio je Mr. Tibor Littpay. Proizvodnja i uporaba šumskog sjemena gorući su problemi u hrvatskom šumarstvu. Unatoč tome što su hrvatske šume po svojoj strukturi 95 posto prirodne, a svega je pet posto umjetno podignutih sastojina, zadaća je hrvatskih šumara da vode stalnu brigu o obnovi naših šuma. Za prirodnu obnovu, a još više za umjetnu obnovu sastojine presudnu ulogu čini sjeme i njegova raspoloživa količina i kakvoća.

Mr. Littvay govorio je o proizvodnji sjemena u priznatim i izabranim sastoji-nama, te u posljednje vrijeme sve uče­

stalijoj proizvodnji u sjemenskim plan­tažama, naglasivši prednosti takvog načina proizvodnje sjemena.

Dr. Joso Gračan u svom je izlaganju istaknuo da su šume u Hrvatskoj dosta očuvane, ali dobre šume nema bez kvali­tetnog sjemena. Tamo gdje prirodna ob­nova šuma izostane moraju šumarski stručnjaci pomoći svojim zahvatima. Go­vorio je i o podjeli Hrvatske na sjemenske jedinice tzv. rajonizaciji, a kod nas je to napravljeno već 1958. godine. Podjelom na sjemenske jedinice riješena je i dilema za šumare, gdje i kako koje sjeme uporabi-ti. Zadaća je po upravama šuma da se vodi briga o granicama sjemenskih jedinica kao i o uporabi sjemena pojedine vrste drveta i

sadnog inaterijala unutar pojedine sje­menske jedinice.

O kakvoći šumskog sjemena i njego­voj uporabi govorila je dipl. ing. Maja Gradečki. Kakvoća je vrlo važan pokazatelj, a da bi se sjeme moglo uporabiti valja za­dovoljiti određene kriterije. Zdravstveno stanje sjemena ispituje se u posebnim la­boratorijima i to na osnovu prosječno ispi­tanih uzoraka sjemena. Ako sjeme zado­voljava minimalne uvjete kakvoće stavlja se u promet, a u tu svrhu se izdaje posebno uvjerenje - certifikat.

Nakon održanih predavanja, u raspra­vi je dat niz korisnih prijedloga, a na upite nazočnih odgovarali su stručnjaci Šumar­skog instituta u Jastrebarskom.

V. P.

PROGRAM OSPOSOBLJAVANJA ŠUMARSKIH RADNIKA SJEKAČA U UPRAVI SUMA VINKOVCI ZAVRŠILO

Četrnaest novih mladih sjekača

U Šumariji Otok četrnaest novoprimljenih mladih sjekača prema Programu obrazovanja »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb

okončalo stručni Program osposobljavanja za šumarskog

radnika sjekača

Obrazovanje mladih radnika za zvanje šumarski radnik sjekač, provodi se prema programu obrazovanja »Hrvatskih šuma« p.o. Zagreb, a navedeni program obuhvaća teoretski dio, poligon i praktični dio u šumi. Tako je u Upravi šuma Vinkovci za 14 mladih radnika koji su primljeni na određeno vrijeme, organizirano osposo­bljavanje šumarskih mladih radnika sjekača, koje su provodili uposlenici Stručnih službi Uprave šuma Vinkovci i stručni suradnik za osposobljavanje zapo­slenika iz zaštite na radu i zaštite od požara objekata dipl. ing. Vladimir Mundwail , iz Direkcije Zagreb.

Kompletan program obrazovanja, ko­ordinacija predavanja, priprema materijala te rad na poligonu bio je u nadležnosti in­struktora za obuku radnika dipl. ing. Željka Djurkovića, zaposlenika Stručnih službi Uprave šuma Vinkovci.

Osposobljavanje mladih šumarskih radnika sjekača od kojih je čak njih deseto­rica završilo Srednju šumarsku školu u Karlovcima, održanje u Šumariji Otok od 15. do 24. rujna u dva dijela - teoretski dio i rad na poligonu.

Instruktor za obuku radnika u Upravi šuma Vinkovci ing. Zeljko Djurković.

Nakon završenog Programa osposo­bljavanja, kako nam je rekao dipl. ing. Vla­dimir Mundvvail, 14 mladih sjekača nasta­vit će se osposobljavati u šumi uz praktičan dio rada, ali uz budni nadzor instruktora za praktično osposobljavanje, a nakon završenog vremenskog osposoblja­vanja koje u pravilu traje tri mjeseca sjekači će biti osposobljeni za siguran i sa­mostalan rad na sječi i izradi drvnih sorti-menata u šumi.

Uvažavajući neiskustvo novih radni­ka, rad se u proizvodnji najčešće organizi­ra tako da mladi radnik sjekač radi pod na­dzorom radnika instruktora koji je za to specijalno osposobljen, ali, novi radnik radi u partiji sa iskusnim i osposobljenim radnikom. To je kako sam rekao razdoblje uvođenja u rad ili osposobljavanje za sa­

mostalan rad. Samostalan rad u proizvo­dnji novi radnici počinju tek kada se ocijeni da su za to dovoljno osposobljeni, jer rad u šumarstvu je visoko rizična djelatnost - ističe ing. Mundvvail.

Tekst i snimci: Zvonko Peičević

Stručni suradnik za osposobljavanje zaposlenika iz zaštite na radu i zaštite od požara objekata ing. Vladimir Mundwail, obučava mladog sjekača u GJ »Slavir« u

Otoku SP »Deš«.

30 / Časopis Hrvatske šume

Mladi sjekači u Gospodarskoj jedinici »Slavir« u Otoku sa instruktorima ing. Zeljkom Djurkovićem i ing. Vladimirom Mundu'ailom.

ŠUMARIJA NOVI VINODOLSKI

Unatoč poteškoćama, očekuje se dobit ~ Plan sječe od 80.000 kubika mi

ćemo sigurno i2vršiti jer dosad je već posječeno 50 posto bukve i cijeli etat jele od 30-ak tisuća kubika, kategoričan je upravitelj šumarije N. Vinodolski ing. Branko Miklić. Nije problem u ostva­renju plana nego u nekim »sitnicama« koje nas prate. A to su bolovanja, troškovi, rad­na snaga...

U očekivanju glavne sječe u N. Vino­dolskom će se dakle pozabaviti spomenu­tim sitnicama, koje to baš i nisu. Od 102 zaposlena problem su bolovanja sjekača. Previše ih je, kako god se okrene, čak i kad se uzmu u obzir poljoprivredni poslovi koje kod kuće moraju obavid. Na tri radilišta, u Brezi, na Lukovu i u Vodicama, gdje se nalaze i kompletno opremljene kuće za spavanje, rade radnici iz Kutareva u Lici. Ova je šumarija medu rjeđima za­držala takav sistem rada - preko tjedna ra­dnici su na radilištima i tu spavaju a preko vikenda su kod kuća. Kad je sezona poljo­privrednih poslova mnogi se nenadano razbole i nastaje problem. Sto je još zani­mljivije, nedostatak dovoljnog broja sjekača u N. Vinodolskom ne mogu

Ing. Branko Miklić

riješiti jer i pored tolikog broja nezaposlenih nitko se ne da u šumu. Odnosno, priča Miklić, dođu, budu par dana i vide da to nije to. Preteško je i opasno, vele, a nije Bog zna kako ni plaćeno!

U šumariji se muče i s velikim troškovima kod izvlačenja sortimenata, što je opet posljedica stare mehanizacije. N.

Vinodolski ide u red šumarija koje su pri­likom posljednje reorganizacije zadržale traktore kod sebe. Od 1992. nije nabavljen niti jedan novi, jedno vrijeme nije se uopće investiralo, a stari traktori traže svakodnevna ulaganja. U šumariji su izračunali da troškovi održavanja dođu 60 kuna dnevno po traktoru, a tome treba onda dodati sve ostale troškove, gorivo, mazivo, radnika. Problem je što u ovom kraju nema ni kvalitetnih poduzetnika na koje bi se dugoročno moglo osloniti. I dok sječu, unatoč svim problemima obavljaju uglavnom sami, kod izvlačenja u šumariji su prisiljeni angažirati kooperante. Dobar dio posla obavlja se i s konjima koji će zbog teškog i strmog terena ICapele ovdje još zadugo biti vrlo tražena i nezaobilazna pomoć.

Premda se u posljednje vrijeme kod sječe ravnaju prema potrebama tržišta, ing. Miklić će reći da se prodaja sporo realizira i da previše vremena prođe od sječe i pri­preme licitacije do realizacije. Pa ako se još licitacija ponavlja...

Unatoč svemu u šumariji kao i svake godine očekuju pozitivan rezultat, (m)

Časopis Hrvatske sume I 31

IZ RADA PLANINARSKOG DRUŠTVA »ŠUMAR« ZAGREB

r ( \ UVIovnui 141(1 n ru

H CU'UUU-

Prvog vikenda u listopadu, članovi P D »Šumar« iz dva ogranka - Bjelovara i Di­rekcije, iskoristili su posljednje lijepo i to­

plo jesensko vrijeme za uspon na neke vrhove na sjevernom Velebitu.

Prvog dana osvojen je Veliki Kozjak (1.629 m.) i Zečjak (1.620 m). Drugi dan premda je bilo vjetrovito i vrlo hladno popeli su se na Zavižan i Balinovac (1.601 m.) te Vučjak (1.644 m.).

I ovom prilikom za noćenje korišten je naš objekat u Stirovači odakle su naši planinari ugla­vnom početnici izvodili uspone, (zl)

Na vrhu Velikog Kozjaka naše informatičare dočekalo je pravo iznenađenje - suncem obasjan cijeli sjeverni dio

Velebita tako da se pogled pružao više od pedesetak kilometara u daljinu

OSNOVAN OGRANAK I U OGULINU

Planinarsko društvo »Šumar« postalo je sredinom listopada bogatije za još jedan ogra­nak. Naime uposlenici Uprave šuma Ogulin, osnovali su svoj ogranak i već 10. listopada pridružili se planinarima iz čitave Hrvatske na izletu koji je izveden na Klek, obilježavajući na taj način značajnu obljetnicu 125. godina planinarstva u Hrvatskoj.

JasRiinka Rožan Na Zavižanu nas je

trenutke dočekalo loše vrijeme - većina od nas je prvi puta doživjela boravka u oblacima na visini od 1594 metra

Prvi zaj^dnUki izi'd u 5anwbu

Sa piramide na Japetiću pružao se prekrasan pogled na noću osvjetljen Zagreb

K ako smo već izvijestili naše čitatelje, prvi ogranci našeg planinarskog društva osnova­

ni su u Zagrebu (Direkcija), Bjelo­varu, Osijeku i Karlovcu, već tijekom kolovoza. Stoga su i članovi ovih ogranaka zakazali prvi zajed­nički izlet sredinom rujna u Samo­borsko gorje. Tijekom vikenda, 18. i 19. rujna na Japetiću u planinarskom domu tako su se našli pet članova iz osječkog ogranka, te po dva iz Bjelo­vara, Jastrebarskog i Direkcije. Do­govoreno je da se prijeđe dio Jaskan-skog planinarskog puta, što je i ostvareno, (zl)

32 / Časopis Hrvatske šume

STRANICA NAŠIH ČITATELJA

y

fJSUM / RSrOM čujemo u 5urni hubjvicu iy*;hj op'dŽEiffiD rnetlLi drvećem, a

j C . / #

jućiffjo fići zesrnlji iJi riEi nhhin grćifićirnti u

Odrasla kukatnca snimljena na tlu irjrjumnB

rt klT^. ILi '^naiazij'i^a kukavha

Veliki trstenjak hrani mladunče kukavice u svom gnijezdu, ne razmišljajući o mogućnosti podvale

Golišavi ptić kukavice, koji je već izbacio iz gnijezda mladunčad svog domaćina

J edna od naših ptica selica sta-narica je i kukavica (Cuculus-canorus L.) koja ujesen odlazi

u Afriku sve do njezinog juga, a u proljeće, evo je opet u našim šumama i livadama, gdje se gnijezdi i razmnožava.

Iako je rasprostranjena diljem Hrvatske, rijetko je opažamo u pri­rodi. Najčešće smo upozoreni njenim vrlo prepoznatljivim glasom »ku-ku, ku-ku« daje negdje u našoj blizini, najčešće u krošnjama drveća, ali unatoč toga je teško opažamo.

Uz svoje poznato javljanje, u našem narodu je također poznata i po tome što ne pravi vlastito gnijez­do i ne sjedi na svojim jajima. Zabi­lježeno je više od 150 vrsta ptica pjevica diljem svijeta u čija gnijezda odlaže svoja prepoznatljiva išarana jaja. I to tako da u svakom gnijezdu na koje naiđe snese po jedno jaje. Jaja su joj razmjerno mala, prema veličini tijela kukavice, otprilike kao vrapčja, a snese 10-12 jaja (26).

Ovog ljeta zapazio sam na području koprivničke Podravine mladunče kukavice u gnijezdima bijele pastirice i velikog trstenjaka. Evo mojih zapažanja:

- 16. lipnja: pronašao sam gnijezdo velikog trstenjaka s tri jaja

- 3. srpnja: izlegla se tri ptića i jedno novo jaje (kukavičje) u njemu neizlegnuto

- 10. srpnja: u gnijezdu samo jedan ptić, i to mlada kukavica, koja je izbacila iz gnijezda ptiće svog domaćina.

Golišavi mladunci kukavice uz agresivnost (izbacuju jaja ili mlade ptiće domaćina) su i vrlo proždrlji­vi. Odrasla kukavica je također ne­zasitna, stoje čini vrlo korisnom, jer se hrani obiljem insekata i štetnim dlakavim gusjenicama (gubara gla­vonje, zlatokraja, raznih četnjaka i drugim insektitna) koje druge ptice izbjegavaju zbog toskičnih dlačica koje izazivaju žarenje i svrbež u kljunu i grlu ptica.

Spomenimo i to daje kukavica zaštićena vrsta u Hrvatskoj, ^ j t

Tekst i snimci: Krunoslav Arač, dipl. ing.