O karateu – historijat

Karate je japanska riječ koja u prijevodu znači «prazna šaka». U nekim se izvorima uz riječ karate može naći i japanska riječ DO koja označava "put", odnosno "način života". Iako nosi japanski naziv i koristi japansku terminologiju u sustavu vježbanja, prapočeci ovog sporta ipak su vezani za Indiju i Kinu.

Povijest borilačkih vještina počinje vrlo rano. Prvi podaci o prapočecima arhaične vještine borenja, koja prethodi suvremenom karateu, datiraju iz 27.st.p.K., u vrijeme vladavine kineskog cara Huang – Tia, kada u Kini nastaju prvi sustavi vježbanja borilačkih elemenata.

Međutim, smatra se da je tvorac originalnog karatea kao cjelovitog sustava vježbanja indijski svećenik Bodhidharma, koji je u 5.st.p.K., na poziv kineskog cara, posjetio njegov dvor u sjevernoj Kini. Za vrijeme svog boravka u Kini, Bodhidharma je razvio sustav borenja zasnovan na imitacijama kretnji životinja uz veliki utjecaj indijskih joga i kineskog plesa. Njegova se učenja šire tijekom narednih godina preko svećeničkih staleža po cijeloj Kini, ali i bivaju modificirana što je rezultiralo pojavom više stilova nastalih na različitim prostorima.

Kako se stoljećima rasprostranjivala po Kini vještina je, preko kineskih svećenika, došla i na Okinawu, danas japanski najjužniji otok koji je u 17. st. okupirala japanska vojska. Okupatori su na otoku zabranili posjedovanje bilo kakvog oružja, te su starosjedioci, da bi se obranili od osvajača, bili prisiljeni organizirano učiti borilačke vještine. Okinavljanski se karate danas smatra originalnim obrascem karatea, a okinavljanski učitelji utemeljivačima karatea kao cjelovitog sustava vježbanja. Originalni okinavljanski naziv za karate je TO – DE, što u slobodnijem prijevodu znači "kineska vještina ruku".

Karate, tada još poznat pod nazivom TO – DE, prenosio se u plemićkim obiteljima na Okinawi iz naraštaja u naraštaj i izolirano vježbao. Tako se s karateom upoznao i otac današnjeg modernog karatea Gichin Funakoshi (1868 – 1957.), te ga u ranoj mladosti počeo sustavno vježbati pod okriljem najpoznatijih učitelja toga doba. Vrlo je rano formirao svoju verziju karatea, te uveo mnoge promjene u dotadašnjem sustavu učenja i vježbanja te vještine, od kojih su najznačajnije linijsko kretanje, te smanjenje broja ručnih i nožnih tehnika koje imaju manju mogućnost upotrebe u borbi. Svoju je vještinu demonstrirao na mnogim školama i sveučilištima na Okinawi, te vrlo brzo uspio uvjeriti državne vlasti u vrijednost i potrebu sustavnog vježbanja karatea na tim institucijama. Karate postaje obvezan dio sustava obrazovanja mladih na sveučilištima i počinje se vrlo brzo širiti među studentima i ostalim stanovništvom.

Nedugo zatim, japanski ga car poziva u Tokyo, gdje je Funakoshi 1917. i 1922. godine održao dvije demonstracije sa grupom svojih sljedbenika, te tako upoznao Japan, a i suvremeni svijet sa karateom.

Pred kraj Funakoshijevog života i poslije njegove smrti, dolazi do pojave više škola, odnosno stilova, na čijem su čelu bivši njegovi učenici, pa tako i danas u modernom karate sportu egzistiraju četiri stila: Shoto - kan (kao osnovni stil), te Shito – Ryu, Wado – Ryu i Godju – Ryu.Neovisno o stilovima natjecanja se odvijaju u katama (sustavno povezani slijed obrambenih i napadačkih tehnika),i borbama (realno nadmetanje dva borca).

U godinama poslije 2. svjetskog rata, mnogi kvalitetni instruktori odlaze iz Japana u SAD i Europu, te se karate počinje rasprostranjivati po cijelom svijetu. U zapadnim zemljama karate iz borilačke vještine sve više prerasta u sport, doživljavajući pritom mnoge promjene u fizičkim i duhovnim pristupima treninzima i metodama učenja i vježbanja karate tehnika.

Razvoj karate sporta dovodi do osnivanja prvih nacionalnih i međunarodnih saveza i federacija, te organiziranja prvih natjecanja u borbama i katama. Prvi je Europski kongres karatea održan 15. prosinca 1963. godine u Parizu, da bi se 3 godine kasnije u istom gradu održalo i prvo Europsko prvenstvo sa 6 zemalja učesnica i 53 natjecatelja. 1970. godine osnovana je i Svjetska karate federacija - WUKO (danas WKF), koja je 1985. godine priznata od Međunarodnog olimpijskog odbora. Prvo Svjetsko prvenstvo održano je u Tokyu sa 33 zemlje učesnice i 178 natjecatelja. Danas Svjetska karate federacija broji oko 170 zemalja članica sa svih kontinenata.

NEKE POZNATE IZREKE GICHINA FUNAKOSHIJA

Karate pocinje i završava poštovanjem Ne postoji prvi napad u karateu Karate pomaže ispravnom Poznaj sebe pre nego što poznaš druge Duh pre tehnike Oslobodi um Nesrece se dešavaju iz nepažnje Karate se ne trenira samo u dodou Nikad neceš prestati da uciš karate Sve u životu je deo karatea otkri novu istinu Karate je kao kipuca voda. Da bi kljucala plamen mora biti jak Ne misli da moraš pobediti. Misli kako ne izgubiti Nek atvoj odgovor bude u skladu sa protivnikom Vodi bitku prirodnom strategijom Zamisli da su ti šake i stopala macevi Izadi kroz vrata i suoci se sa 10 000 neprijatelja Prvo ovladaj niskim, a zatim prirodnim stavovima Katu uvek vežbaj korektno, borba je druga stvar Nikad ne zaboravljaj svoje vrline i mane, ogranicenja tela i relativni kvalitet svojih tehnika Stalno usavršavaj svoj um sport.

STILOVI KARATEA PRIZNATI OD SVJETSKE KARATE ORGANIZACIJE

• Gōjū-ryū,• Shitō-ryū,

• Shōtōkan• Wadō-ryū,• Shōrin-ryū,• Uechi-ryū,• Kyokushinkai,• Budōkan.

Danas, postoje četiri glavna stila karatea: Gojo-ryu, Shito-ryu, Shotokan i Wado-ryu. Funakoshi Gichin je dvadesetih godina prošlog stoljeća svijetu predstavio Shotokan stil koji se isključivo vježba u Bosni i Hercegovini i karate klubu «Bushido». Shotokan stil je karakterstičan po linearnim, direktnim udarcima, blokovima i nožnim udarcima izvedenim iz niskih i jakih stavova.

Goju-ry stil je osmislio Higaonna /1853-1915/ pri čemu je koristio osam formi borbi koje je prenio iz Kine. Potom je njegov najbolji student Chojun Miyagi (1888-1953) 1930. godine osnovao 'hard soft way' (mekši stil karatea). U ovom stilu akcent se stavlja na kombinovanje mekih kružnih tehnika blokiranja sa brzim protunapodom.

Shito-ryu je 1928. godine osnovao Knwa Mabuni (1889-1952). Ime Shito je izvedeno iz kombinacije slova koja se nalaze u prezimenu Mabunijevog učitelja (Ankoh Itosu i Kanryo Higaonna). Ovaj stil karatea većinom favorizuje vježbanje kata, negdje oko 50 posto od svih aktivnosti, a karakterstično je da je akcent stavljen na brzinu i snagu pri izvodenju tehnika. Wado-ry je utemeljio 1939. godine Hironori Otskua, koji je bio učenik Funakoshi Gicina. Ovaj stil predstavlja kombinaciju jiu-jitsu i shotokan karatea, pri čemu se akcent stavlja na mekoću i stvaranje harmonije u pokretima, kao i na spiritualne discipline. Svi ovi stilovi u sebi sadrže filozofiju samoodbrane. Iako na takmičenjima danas vidimo komponentu napada, historijski gledano, karate se vježbao čisto samoodbrane radi. U vrijeme širenja karatea, oružje se nije smjelo nositi, te se zbog toga došlo do ideje da se od tijela napravi kvalitetno oružje za samoodbranu. Najbolji dokaz da je karate samoodbrambena vještina proizilazi iz kata (borba sa zamišljenim protivnikom), pri čemu sve kate počinju isključivo blokom, a ne udarcem.

TRENIRANJA KARATEA

Karate je poznat kao borilačka vještina koja koristi sve dijelove tijela u borbi. Kod osnovne tehnike uče se pojedinačni udarci, blokovi, stavovi itd. Kate su poseban skup tačno odredjenih pokreta (udaraca, stavova i blokova). Borba (Kumite) moze biti slobodna ili dogovorena (dogovori se koji će se izvesti udarac, i kojim blokom će se blokira taj udarac). U vježbanju se primjenjuje makiwara, Hoju undo oprema kao naprimjer chishi, nigiri game itd

OSNOVE\TEHNIKE (KIHON)

Kihon (osnova) je jedan od važnijih dijelova u treniranju karatea. U sklopu Kihon se treniraju osnovni stavovi, udarci, blokovi i kihon

FORME (KATE)

Kata predstavlja seriju borbenih tehnika pretežito izvedenih u obliku stilizirane borbe protiv zamišljenog protivnika, tijekom kojih se stavovi i tehnike blokova i udaraca povezuju na određeni način i po određenom redu. Stavovi ili položaji tijela ukazuju na izmjene centra ravnoteže i promjene položaja stopala u različitim točkama kate. Tehnike su akcije, koje mogu biti ofenzivne ili defanzivne, u zavisnosti od njihove primjene.Kate su idealna forma vježbi jer se koristi čitavo tijelo.Kata sadrži serije tehnika koje potiču od tri glavna izvora sa Okinave tj Shuri-Te, Tomari-Te i Naha-Te.Kate akumuliraju znanje tehnika Karatea. Za svaku katu ima Bunkai ili tehnike koje se sadrže u njima. Mnogo imena Kata su promjenjena pri dolasku iz Japana. Tako da npr. Pinan I - V kate se zovu u Japanu Heian I - V.

BORBE (KUMITE)

Kumite je metoda treniranja u kojoj se ofenzivne i defenzivne tehnike praktično primjenjuju. To je borba sa protivnikom uz primjenu određenih stavova, udaraca i blokova.

Protivnici pokušavaju zadati jedan drugome brze, precizne i kontrolirane udarce rukama i nogama (šakom i stopalom) u određene dijelove tijela, istovremeno odbijajući ili izbjegavajući takve napade, a s namjerom da onesposobe protivnika za dalje akcije.U borbi se primjenjuju i različite metode remećenja protivnikove ravnoteže, s namjerom da se u pogodnom trenutku zada udarac u nezaštićenu vitalnu točku.Specifični stavovi i poseban način kretanja doprinose efikasnosti napada i obrane.

Važno je naglasiti da, iako različiti u primjeni, napredak u treniranju kumite-a direktno ovisi o napretku u katama (nadopunjuju se). Bilo bi pogrešno istaknuti jedno nad drugim.