Kako snimiti Mesec

Pozdrav !

Ne znam da li mi mozete pomoci, ali nemam koga drugog da pitam. Probao sam da fotografisem Mesec samo sa digitalnim fotoaparatom marke Canon Power Shot A 85koji ima 4 megapiksela i zum 3 puta. Takodje imam za njega i telekonverter 2.4 sto znaci da ukupan zum koji mogu dobiti iznosi oko 7puta. Svaki put mi je slika ispadala mutna i previse sjajna. Probao sam sa raznim podesavanjima na aparatu ali bez uspeha.

Da li ja uopste mogu sa ovim karakteristikama optike napraviti kvalitetnu sliku Meseca i da li neko od vas zna KAKO ?

Posedujem i jak dvogled sa objektivima od 70 mm, ali ne znam da li bi se on mogao ikako iskoristiti u kombinaciji sa fotoaparatom ? Ako iko zna sta da uradim najiskrenije ga molim da mi pise.

Unapred se zahvaljujem, Aleksandar

Odgovor

Da bi se dobila dobra fotografija Mjeseca potrebno je iskljuciti automatiku fotaparata i rucno namjestiti postavke. Veliki sjajni krug na potpuno crnoj pozadini ce zbuniti automatiku, najcesce zbog ekspozicije (izracunati ce "prosjek" cijele scene, sto znaci da ce Mjesec biti preeksponiran i bez detalja, a pozadina crna). Kao sto se vidi iz primjera, katkada nece pogoditi niti fokus. Ako aparat ima "spot" mjerenje svjetla, ono se moze upotrijebiti tako da se nacilja u Mjesec i tada bi aparat mozda mogao sam tocno odrediti postavke. Medjutim ipak je bolje sve rucno namjestiti.

Buduci da je na osvijetljenom dijelu Mjeseca dan (obasjava ga Sunce!) postavke je potrebno namjestiti priblizno kao da se fotografira po danu na Zemlji. Za pocetak probajte staviti osjetljivost na ISO 100, otvor objektiva na f/8 i 1/125s kao vrijeme ekspozicije. Ovisno o rezultatu se modificiraju parametri (da li treba vise ili manje svjetla), uglavnom treba eksperimentirati. Sa velikim zoomom je pozeljno fotoaparat staviti na stativ ili montirati na cvrstu nepomicnu podlogu (nepropusna vrecica napunjena sljunkom, pijeskom i slicno je odlicna za relativno precizno ciljanje). Ako se slika iz ruke sa velikim zoomom, vjerojatnost je da ce slika biti neostra zbog pomicanja fotoaparata.

Kompaktnim digitalnim fotoaparatom se moze jednostavno snimati kroz dalekozor (ili teleskop) tzv.

Foto: B. Štromar, veća 149 Kb

"afokalnom metodom" - objektiv aparata se priblizi okularu dalekozora/teleskopa i fotografira. Prije toga je potrebno na fotoaparatu rucno namjestiti fokus na beskonacno, a zatim se izostravanje vrsi okretanjem fokusera na dalekozoru. Dalekozor bi trebao biti na stativu, inace ce biti vrlo tesko uskladiti ciljanje objekta dalekozorom, zatim snimanje fotoaparato, pa fokusiranje.. Takodjer, pozeljno je i u ovom slucaju upotrijebiti zoom na aparatu. Opet je bolje da su postavke rucno namjestene jer se elektronika aparata lako moze zbuniti. Potrebno je malo eksperimentiranja da se dobiju odgovarajuce vrijednosti ekspozicije jer one ovise o kombinaciji dalekozora ili teleskopa, povecanja (tj. okulara) i zooma na fotoaparatu.

B. Štromar

Naravno da se tvojim digitalnim aparatom uspesno mogu snimati i Mesec i Sunce, a u zavisnosti na koliko mocan teleskop ga montiras, takodje i planete, zvezde, pa i sjajnije magline...

VAZNO UPOZORENJE: ZA SVA SNIMANJA I POSMATRANJA SUNCA, UKOLIKO SE ONA NE OBAVLJAJU U PROJEKCIJI NA NEKU POVRSINU, POTREBAN JE ODGOVARAJUCI I ATESTIRANI FILTER ILI HERSELOVA PRIZMA. U PROTIVNOM MOZE DOCI DO NEPOVRATNOG OSTECENJA OKA I / ILI OPREME.

Voleo bih da znam vise detalja o tome kako si ti snimao, pa da te ne gnjavim necim sto vec i sam znas ili si i isprobao.

Za sva ova snimanja, da bi se kvalitetno odradila, potrebno je fotoaparat sto stabilnije montirati na teleskop/dvogled, a i opticki instrument na koji si aparat montirao, mora biti na nekom stabilnom stalku. Nije lose ako taj stalak ima mogucnost da se objekat na nebu prati u njegovom kretanju, kao npr ekvatorijalnom montazom, ali to nije neophodno. To samo cini stvar jednostavnijom i konfornijom.

Moze se raditi i kada je samo teleskop/dvogled stabilno montiran, a aparat se drzi u ruci, ali takav nacin brzo dosadi, pogotovo sto je tako tesko postici osnovne uslove za afokalno snimanje, a to su poklapanje optickih osa aparata i teleskopa, ili bar njihova paralelnost i sto pribliznija poklopljenost, kao i drugi preduslov - stabilnost/mirnoca.

Posto vidim da imas i tele-konverter 2.4x, to znaci da imas i nesto sto ti je potrebno za kvalitetno montiranje fotoaparata, a to je adapter pomocu kojega montiras konverter na aparat. Sam telekonverter ti uopste za ovu svrhu nije neophodan, cak sta vise, ubedjen sam da bi umetanje jos jednog optickog sistema samo degradiralo snimljenu sliku. U ostalom, najbolje je da sam isprobas. Mosta praksa pokaze drugacije. Ja ponekad koristim i digitalni zum, sto mi se kad treba izvuci neki detalj pokazalo kao bolje nego da snimak kasnije kropujem.Bilo bi dobro da mozes da nabavis (na zalost iz inostranstva) jos jedan adapter, ovaj put za pricvrscivanje aparata sa tvojim adapterom na okular. Obicno se prave za teleskopske okulare, ali ima ih i za dvoglede. Ako je to problem (nabavka iz inostranstva) predlazem nesto jos komplikovanije, a Veća 86 Kb

to je saradnja nekog metalostrugara, ili jednostavnije: ako raspolazes sa nesto alata i vestinom - sopstvena radionica. U prilogu ti mogu poslati nekoliko slika da dobijes predstavu o cemu ti pricam, ali mi moras javiti do koliko Kb ti nije problem. Ja sam na taj nacim montirao svoj A80 (blizak rodjak tvog A85;)), i pomocu te konstrukcije dobio, cini mi se, zadovoljavajuce rezultate. Uz malo maste ideju mozes prilagoditi svojim uslovima. Moras samo voditi racuna da izmedju objektiva aparata i okulara ostavis dovoljno prostaora da objektiv pri zumiranju ne udari u okular. Menjajuci rastojanje izmedju objektiva aparata i okulara ustanovices koje je najoptimalnije rastojanje za tvoju kombinaciju.

Sada ti samo saljem dve slike za osnovnu informaciju.

Pzdrv & Sayonara,

Ndljko

@45.247° N19.875° E

 Digitalni fotoaparati i astrofotografija

CANON A60  

 

Canon A60 je izuzetan digitalni fotoaparat. Sa cenom koja je (maj 2004.) ispod 200 evra on predstavlja ubedljivo najbolju kupovinu u rangu aparata niže srednje klase.

Odlična oštrina, lepe boje i neznatne deformacije na krajevima slike su osobine kojim mogu da se podiče i mnogo skuplji digitalci. Glavne crte Canon A60 aparata date su u tabeli.  

Broj piksela Oko 2 miliona (2 MP)CCD senzor 1/2.7 in. CCD

Objektiv : 5.4 (W) - 16.2 (T) mm (35 mm film: 35 - 105 mm)F 2.8 (W) - 4.8 (T)

FokusNormalan: 46 cm (1.5 ft.) – beskonačno

Makro mod: 5 - 46 cm (2.0 in. - 1.5 ft.) (W)/26 - 46 cm (10 in. - 1.5 ft.) (T)

Ekspozicija:15 - 1/2000 sec. * Redukcija šuma na brzinama sporijim od 1.3 sekunde

Osetljivost : AUTO/ISO 50/100/200/400

Blic : Red-eye korekcija Podešavanje jačine

Formati slika:Slike : JPEG

Movies : AVI (Image data: Motion JPEG, Audio data: WAVE [monaural])

Compression : Superfine/ Fine/ Normal

Rezolucije:

Slike :

Large : 1600 x 1200 pixels

Medium : 1024 x 768 pixels

Small : 640 x 480 pixels

Movies:320 x 240 pixels (Approx. 3 min.)

160 x 120 pixels (Approx. 3 min.)Baterije : Četiri AA baterijeDimenzije: 101.0 x 64.0 x 31.5 mm Težina : Oko 215 g bez baterija

Nas, naravno, najviše interesuje upotrebljivost Canona A60 u astrofotografiji. Maksimalna vremenska dužina otvora blende (ekspozicija) je 15 sekundi. To je donja granica sa kojom tragovi zvezda tek počinju da se naziru. Moguće je, uz pomoć određenih programa, sastaviti više slika sa ekspozizijom od 15 sekundi i dobiti lepo vidljiv efekat okretanja zvezda (ili Zemlje?).

Ekspozicije možete birati u rasponu od 1/2000 do 15 sekundi. Venera, recimo, je vidljiva već i na 1/60 s, ali Venera je -4 magnitude. Za tamnije zvezde mora se koristiti 15 s.

Otvor blende je od solidnih f2.8 do f8.0. Sa ovim vrednostima se može eksperimentisati, ali najčešće se koristi najmanja vrednost - f2.8. Teleobjektiv ne ide ispod f4.8.

Deo sazvežđa Herkul: Ekspozicija 15 sekundi, ISO 400

ISO raspon, odnosno, osetljivost je od 50 do 400. Vrednosti 50 i 100 daju veoma malo šuma, dok šum na ISO 400 bukti na sve strane. Ali zato sa ovom brzinom A60 čupa zvezde 7.5 magnitude. Šum se uz pomoć softvera na PC može ublažiti.

ISO 100 ISO 400

Zvezde Mizar i Alkor u Velikom medvedu. Ekspozicije od po 15 sekundi. Originalna rezolucija. Obratite pažnju na količinu šuma kada se slika brzim ISO 400

Kada je vidljivost dobra i atmosfera čista CCD čip registruje veliki broj zvezda. Izuzetno svetli objekti ne dovode tako lako do "curenja" i bleštavila piksela kao kod mnogih digitalnih aparata koji su u cenovnom rangu, pa i premašuju A60.

nastavakprethodna | 1 | 2 |

Mesec

Mesec je moguće fotografisati i iz ruke, ali preporuka je svakako stativ. Ekspozicija zavisi od faze Meseca i iznosi od 1 sekundi pa sve do 1/1000 kada je pun.

Ovo je prava dimenzija slike kada se koristi najveće optičko uvećanje od 105mm (analogno 35mm filmu, jel):

exp 1/125, ISO 100, f4.8

Mesec: ISO 100, f4.8, 105mm, ekspozicije u sekundama

Kroz teleskop

Iako se Canon ne može takmičiti sa profesionalnim CCD kamerama za teleskope, on daje iznenađujući dobre rezultate. Za slikanje kroz teleskop vam je potreban adapter. Adapter je nešto što ja nemam tako da sam neke objekte slikao ofrlje - iz ruke. Teleskop je Ruski školski refraktor 600/60 sa okularom 5mm. Solidan za planete, ali noćna mora za galaksije i magline.

Venera, april 2004.: eks 1/60, iso100, f4.8 Mesec: exp 0.04s iso100 f4.8

 

Egzotični objekti

Ne, Canon ne može da dobaci do kvazara i crnih rupa, pod "egzotičnim" mislim sateliti, meteori i slično. Svi znamo koliko treba slika i klasičnih filmova ispucati da bi se uhvatio meteor. Bio on na slici ili ne, razvijanje košta. Digitalnim aparatom možete da slikate celu noć i ako meteora nema na slici, jednostavno slike obrišete i nikom ništa. Međutim..

Ovde dolazimo do velike mane ovog aparata a to je nedostatak programiranja, odnosno zadavanja tačnog vremena slikanja. Canon ima tri slične mogućnosti. Ili da slika odmah, za dve sekunde ili za deset sekundi, ali nema u određeno vreme. Hardverske prepreke za to ne postoje i ja ne vidim razlog zašto to nije implementirano u softver aparata.

Ok, ako nema programiranog slikanja u zadato vreme, ali onda su bar mogli da postave opciju da aparat pravi dvedesetak i više slika za redom. To bi značajno povećalo upotrebljivost ovog aparata u posmatranju i izučavanju meteora. No, ni toga nema tako da fotografisanje meteora predstavlja mukotrpan i neautomatizovan proces gde ste ograničeni samo sa jednom slikom i ekspozicijom od 15 sekundi. Za sledeću morate ručno kliknuti i tako celu noć.

Komunikacioni satelit Iridijum, -3 magnituda: exp 15 s ISO 100. f2-8

Umesto zaključka

Nisam imao prilike da testiram Canon A60 na dobrim teleskopima, tako da ću vam preporučiti sajt gde je ovaj aparat poslužio za slikanje galaksija, zvezdanih jata i maglina. Adresa je http://www.deepskybeobachtung.de/digicam.htm a slike su odlične.

Par saveta za kraj. A60 nema mogućnost snimanja slika u sirovom raw formatu več samo u jpg i to u tri stepena kompresije. Svaki foton koji je sleteo na CCD treba tretirati sa najvećim poštovanjem i tu sliku snimiti u punoj rezoluciji 1600x1200 piksela i sa najmanjom kompresijom. Takve slike su teške oko 1 mb.

Šanse nema da sa blicem osvetlite Mesec ili neku planetu. Ili planetu oko neke zvezde. Ti objekti su suviše daleko a blic na Canonu dobacuje svega nekoliko metara. Znači, blic off.

Canon A60 može da snima i filmove u rezoluciji 320x240 piksela, ali su za astrofotografiju od vrlo malog značaja.

prethodna

Zapadno nebo, april 2004 - ISO 200, ekspozicija 15 sekundi, f2.8 ; Veća slika (52 kb)

Da nije ručnih podešavanja Canon A60 bi bio skoro beskoristan za fotografisanje nebeskih objekata. Jako je važna manuelna kontrola fokusa i ona se podešava relativno lako. Međutim, ono što nervira jeste da prilikom zumiranja ili odzumiranja "pametni" A60 sam odredi fokus ignorišući prethodne parametre, te je fokus potrebno opet vratiti na beskonačno.

Boje zvezda, planeta i Meseca će biti verno zabeležene na slici samo ako se balans belog postavi da dnevno osvetljenje.

Mars, Venera i Mesec: ekspozicija 10 sek, f4.8, ISO 200

| 1 | 2 | sledeća

(maj 2004.)

vrh

Pozajmljena strana

O teleskopskim povecanjima Japetic Star Party [http://jagor.srce.hr/~dsvilko/japetic]

ljubazno nam je ustupio vou stranicu

Brojne su krive predodjbe, vezane uz teleskope, 'popularne' kod apsolutnih astronomskih pocetnika no malo koja je toliko rasirena, kriva i opasna kao ona o vaznosti teleskopskog povecanja.

Domjan Svilkovic  

Velika vecina astronomskih pocetnika ce puno radije kupiti 60mm teleskop na cijoj kutiji je velikim slovima napisano 625X povecanje nego 80mm teleskop na cijoj kutiji pise 50X-100X. Ne mogu vam uopce opisati koliko bi to bio pogresan izbor. Iskusniji astronomi se valjaju po podu od smijeha kada na 60mm teleskopu vide naljepnicu 500X jer dobro, iz

iskustva znaju koliko je to besmisleno i neupotrebljivo. Onim jos iskusnijim je to vec prestalo biti smjesno i samo teska srca gladaju kako entuziasticni astronomi pocetnici kupuju takve teleskope da bi ubrzo zatim, razocarani totalno odustali od astronomije. Nadam se da oni koji ovo procitaju nece napraviti istu pogresku.

Bilo bi glupo i netocno reci da je povecanje totalno nebitno no jos je puno gluplje reci sto vece povecanje, tim bolje. Izbor povecanja, kao sto cu ovdje probati pokazati, ovisi o objektu koji zelimo promatrati i promjeru teleskopa koji koristimo.

Manje moze biti bolje!                                  

Vi bilo koji teleskop mozete natjerati na bilo koje povecanje jednostavnom promjenom okulara (ovo bas i nije sasvim tocno no za sada ce posluziti). Okulari su one stvarcice kroz koje gledate. Nisu pretjerano skupi (barem ako ne kupujete stvarno kvalitetne okulare) i jednostavno se, lako i brzo mjenjaju. Kupovni teleskopi obicno dolaze sa 2 razlicita okulara (dakle, svaki daje drugacije povecanje) i Barlow lecom koja obicno poduplava povecanje okulara (tako da na raspolaganju imate 4 razlicita povecanja). Ako ikada pozelite neko drugo povecanje, samo si kupite novi okular. Dakle, povecanje teleskopa NIJE primarna stvar koju gledate kod kupnje.

Na samom pocetku bi zelio naglasiti da u brojnim slucajevima mala povecanja daju puno bolje rezultate od velikih. Iskusni astronomi placaju ogromne novce da bi kupili (vrlo skupe!) okulare sa velikim fokalnim duljimana, koji daju vrlo mala povecanja. Jedan od razloga za to je sto je na malom povecanju vidno polje vece tj. mozemo istovremeno vidjeti veci komadic neba. Kako ima poprilicno lijepih nebeskih objekata koji su prilicno veliki, tako mala povecanja ocito imaju svoju korisnu primjenu. Promotrite, na primjer, ove tri slike:

To su kompjuterske simulacije koje prikazuju kako bi se vidio poznati otvoreni skup u raku, M41, s razlicitim optickim pomagalima. Prva slika prikazuje M41 gledan sa klasicnim dalekozorom, druga sa 80mm kratkim refraktorom a treca sa 8" (200mm) reflektorom. Kod teleskopa su koristena najmanja korisna povecanja (znam da sam prije rekao da mozemo postici bilo koje povecanje ali u praksi ipak postoje ogranicenja). Na prvoj slici je povecanje 8X, na drugoj oko 20X a na trecoj oko 40X. Iako je u ovom nizu 8" teleskop svakako daleko najmocnije (i najskuplje) pomagalo, ovaj konkretan otvoreni skup puno lijepse izgleda u obicnom dalekozoru upravo zato sto on nudi manje povecanje. Jos jedna stvar koju ste mozda mogli primjetiti je razlika u svjetlini neba na ove 3 slike. Gledano sa velikim teleskopima na malim povecanjima, nebo je vrlo cesto toliko sjajno da ljude zna smetati.

Prednosti i mane velikih povecanja               

Naravno, ono gore ne vrijedi za sve objekte. Vecina objekata ce ipak zahtjevati nesto vece povecanje. Opeta naglasavam da to ne znaci nuzno najvece povecanje koje mozete postici nego neko 'optimalno' povecanje koje ce ovisiti kako o tome sto promatrate tako i o opremi koju koristite.

Postoje 3 velike mane vecih povecanja:

1) Na vecem povecanju se svjetlo koje je skupio vas teleskop rasporedjuje na vecu povrsinu tako da ce slika biti tamnija. Ovo je prilicno velika mana kada uzmemo u obzir da je 90% objekata koje mozete vidjti svojim teleskopom toliko tamno da je na samoj granici vidljivosti. Takvi se objekti (najcesce galaksije) na velikim povecanjima naprosto 'rasplinu', izbljede i nestanu. Svaki teleskop ima neku (prilicno slabo definiranu) granicu iznad koje su objekti naprosto previse tamni da bi ih vidjeli.

Sa druge strane, da stvari postanu jos kompliciranije je cinjenica da je nekada potrebno upotrebiti malo vece povecanje bas kako bi se stvari ucinile _tamnijima_. To je vrlo korisno kod sjajnih objekata tipa Mjeseca ili planeta no isto tako kod nekih deep-sky objekata. Iskusniji astronomi cesto savjetuju neko srednje povecanje za promatranje galaksija kako bi se donekle smanjila svjetlina neba i tako pojacao kontrast.

2) Slika je na vecim povecanjima redovito manje ostra nego na malim povecanjima (za isti teleskop). Kako povecavate povecanje slika postaje sve bljedja, i mutnija dok na kraju ne vidite apsolutno nista.

3) Jos jedna mana velikih povecanja, koja istina nema veze sa optikom no nije nista manje bitna je stabilnost odnosno nestabilnost slike. Sto je povecanje vece to ce se slika u teleskopu vise 'tresti' zbog vibracija samog teleskopa. Vrlo je tesko zapaziti fine detalje na Jupiteru dok vam on na 200X povecanja plese lambadu u vidnom polju. To bi vam izgledalo nekako ovako:

Na prvoj bi slici bilo koristeno povecanje od nekih 40X a na drugoj oko 120X. Pretjerano? Ne nuzno... Dakako, ovdje bi se radilo o prilicno losim montazama no takve obicno i dolaze sa imalo jeftinijim teleskopima.

Dakle, da sumiramo. Na vecim povecanjima slika je tamnija, mutnija i trese se ko luda, pa ipak, za neke objekte treba i vece povecanje.

Kakve veze ima velicina teleskopa s tim?      

Ima svaku mogucu vezu! Isto kao sto velika povecanja imaju one tri velike mane tako i veliki teleskopi (pod velicinom smatram promjer objektivne lece odnosno primarnog zrcala iliti sirina teleskopa) imaju 2 vrlo bitne prednosti:

1) Veci teleskop skuplja vise svjetla od manjeg. Zapravo, primarna funkcija teleskopa nije da poveca sliku nego da je ucini dovoljno svjetlom. Duplo veci teleskop (duplo veceg promjera) ce dati 4 puta sjajniju sliku. To znaci da u vecem teleskopu mozete promatrati na vecem povecanju a da vam slika i dalje bude dovoljno sjajna da ista vidite.

2) Sto je teleskop veci to ce slika biti ostrija i moci cete zamjetiti puno vise detalja na planetama, galaksijama, planetarnim maglicama i drugim objektima.

Dakle, veci teleskop ce vam na istom povecanju pruziti sjajniju i ostriju (dakle kvalitetniju) sliku nego manji teleskop.

Kako stvari stvarno izgledaju...                       

Ne znam koliko je to bilo jasno do sada no nadam se da ce ova slika stvari uciniti jos malo jasnijim:

 

Na slici mozete dobiti neku predodjbu o tome kako svjetlina i ostrina slike (u ovom slucaju samo jedne zvijezde) ovisi o povecanju i promjeru teleskopa. Vidimo da je zvijezda u 60mm teleskopu vec i na malim povecanjima prilicno tamna i mutna te na imalo vecim povecanjima skoro potpuno 'nestane'. Sa druge strane u 8" teleskopu (200mm) slika je svjetla i ostra cak i na prilicno velikim povecanjima.

Jos jedna zgodna stvar koja se vidi iz ove slike je izrazajnost boje. Sto je nama zvijezda tamnija u vidnom polju to ce nase oko slabije raspoznavati njenu boju.

Mozda cete jos bolju predodjbu dobiti na sljedece dve serije slika tipicnog globularnog skupa gledanog sa 60mm odnosno 8" teleskopom na razlicitim povecanjima.

 

Razlika u rezoluciji i svjetlini slike je i vise nego ocita. Ovdje stvarno vrlo dobro mozete vidjeti da isto povecanje ne znaci i ista slika. Takodjer mozete vidjeti i da je u manjem teleskopu slika ljepsa na manjim povecanjima dok veci teleskopi i na vecim povecanjima mogu pruziti fantasticne slike. Stovise, sa 8" teleskopom je slika puno ljepsa na vecim povecanjima nego na manjim. Tu je vrlo dobro vidljivo i smanjenje kontrasta na malim povecanjima. Astronomi vole vidjeti sjajne objekte na tamnom nebu pa da bi to postigli sa vecim teleskopima, cesto moraju malo 'nabiti' povecanje.

Niti jedan 60mm teleskop, ma koliko kvalitetan bio, vam nece razluciti zvijezde u globularnom skupu, bez obzira koliko povecanje stavili. Bacite pogled i na sljedecu usporedbu izgleda galaksije gledane sa dva razlicita teleskopa pri istom povecanju:

Slika je u 8" teleskopu ponovno neusporedivo sjajnija sto nasem oku omogucava da zapazi puno vise detalja.

Na sljedecoj slici vidimo slican 'test' napravljen na trojnom zvjezdanom sustavu.

 

 

 

 

Ponovno je slika u vecem teleskopu sjajnija, ostrija i opcenito puno ljepsa na svim povecanjima.

I zakljucak je...?                                             

Pa nije li logicno? Kupite si barem 8" teleskop! Salim se :) Kupiti cete onaj teleskop za koji cete imati dovoljno novaca. Bitno je jedino da znate sto od njega mozete ocekivati kako se ne bi kasnije razocarali.

Bacite jos jednom pogled na slike koje prikazuju kako se stvari vide kroz 60mm teleskop i probajte si zamisliti kako bi stvari izgledale na 625X povecanja! Zato se sljedeci puta kada vam netko ponudi mali teleskop sa nevjerojatnim povecanjem samo slatko nasmijte, recite da neka nadje nekog drugog naivca i produzite dalje.

Apparently, size DOES matter....

vrh strane