Kad te ljubav zove, slijedi je,Premda su joj putovi tvrdi i strmi.A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,Premda vas ma skriven u njezinim perimamoe raniti.A kad vam govori, vjerujte joj,Premda njezin glas moe razdrmati vae snovekao to sjeverac pustoi perivoj.Jer, kao to vas ljubav kruni, tako e vas irazapeti. Jer, koliko vam pomae da rastete, toliko vas ipotkresava.Kao to se uspinje na vau visinu i draga vamnajnjenije grane to dru na suncu,Tako e vam sii u korijenje i protresti ih dokprianjaju uza zemlju.Poput snopova ita ona vas u se skuplja.Ona vas mlati da bi vas razgolitila.Ona vas sije da bi vas lupine vae oslobodila.Ona vas melje dok ne pobijelite.Ona vas mijesi dok gipki ne budete,A onda vas mee na svoj sveti oganj, dapostanete sveti kruh za Boji sveti pir.Sve e vam ovo ljubav uiniti kako bistedoznali tajne svojega srca i da biste po tome znanjupostali komadi srca samoga ivota.Ali, ako u svojem strahu budete traili samoljubavni mir i ljubavni uitak,Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i daodete s gumna ljubavi,U svijet bez godinjih doba, gdje ete se smijati,ali ne punim smijehom, i gdje ete plakati, ali nesvim svojim suzama,Ljubav ne daje nita osim sebe i ne uzima nitaosim sebe.Ljubav nema nita niti se ona moe imati;Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.Ali, neka bude prostora u vaem zajednitvu.Neka nebeski vjetrovi pleu meu vama.Ljubite jedno drugo, ali ne pravite spone odljubavi:Neka radije bude uzburkano more meu obalamavaih dua.Lijevajte au jedno drugome, ali ne pijte iziste ae.Dajte jedno drugome od svoga kruha, ali nejedite od iste krike.Pjevajte i pleite zajedno i radujte se, ali nekasvako od vas uzmogne biti i samo,Kao to su ice na lutnji same, premda odzvanjajuistom glazbom.Podajte svoja srca, ali ne jedno drugom uposjed.Jer samo ruka ivota moe obuhvatiti vaasrca.I stojte zajedno, ali ne preblizu;Jer, stupovi hramski stoje odvojeno,A hrast i empres ne rastu u sjeni jedandrugome.