kad neπto doista æeliπ i sanjaπ onda se i sav svijet i ... · njihovih poetika baziranih na...

Kad neπto doista æeliπ i sanjaπ onda se i sav Svijet i Svemir urote da to doista i ostvariπ

Coelho, AlkemiËar

IZDAVA»

Galeri ja Mona Lisa, Zagreb

TEKST I POSTAV IZLOÆBE

Stanko ©pol jar iÊ

KATALOG

Martin Henc

BIOGRAFIJE

Mari ja Gelo

TISAK

Kratis, Zagreb

NAKLADA

1000 kom.

Zagreb, 2004.

CIP - Katalogizaci ja u publ ikaci j iNacionalna i sveuËi l iπna knj iænica - Zagreb

UDK 75(497.5)”19”(064)

HRVATSKO sl ikarstvo od ©ulentiÊa doStanËiÊa : Galeri ja Mona Lisa, 29. 2. -28. 3. 2004. / predgovor Stanko ©pol jar iÊ.- Zagreb : Galeri ja Mona Lisa, 2003.

Katalog izloæbe.

ISBN 953-99419-1-1

440216134

ISBN 953-99419-1-1

Galerija Mona LisaZagreb

Stanko ©poljariÊ

Hrvatsko slikarstvood ©ulentiÊa do StanËiÊa

Zagreb, 29. veljaËe - 28. oæujka 2004.

Galeri ja Mona Lisa

Zagreb, TkalËiÊeva 77

tel. 01 46 68 649

www.galeri ja-mona-l isa.com

Galerija Mona Lisa

Hrvatsko slikarstvo

od ©ulentiÊa do StanËiÊa

Zlatko ©ulentiÊ

Slavko Tomerlin

Milan Steiner

Marino Tartaglia

Ignjat Job

Vilko ©eferov

Vladimir Varlaj

Mari jan Trepπe

Ernest TomaπeviÊ

Ljudevit ©estiÊ

Antun Motika

Æel jko HegeduπiÊ

Vil im SveËnjak

Frano ©imunoviÊ

Slavko ©ohaj

Oton Gliha

Zlatko Prica

Mladen Veæa

Nikola Reiser

Edo MurtiÊ

–uro Pulitika

Ivo VojvodiÊ

Josip Vaniπta

Ljubo ©krnjug

Ljubo IvanËiÊ

Mil jenko StanËiÊ

7

H r v a t s k o s l i k a r s t v o X X . s t o l j e Ê a u r a s t a u u k u p n o s t l i k o v n i h z b i v a n j a

mnogo π i r eg p ros to ra a k roz u t j eca j e i veze sas tavn i j e segmen t eu ropsk ih

dogaan ja na um je tn i Ëkom p lanu . Ova opÊa kons ta tac i j a v r i j ed i za r az l i Ë i t e

v remenske i s jeËke s m i jenama odnosa i zmeu posebnost i s red ine i znaËen ja

u l o g e v e l i k i h c e n t a r a . D a k a k o , n a j z a n i m l j i v i j e j e p i t a n j e k o j i s u u m j e t n i c i

s t va ra l i pov i j es t h r va tskog s l i ka rs t va , ko je su im faze b i l e na j k rea t i vn i j e i j e

l i s t v a r a l a Ë k i n a b o j v i d l j i v u s v i m p e r i o d i m a t e , b e z o b z i r a n a k o n k r e t n e

v r i j ednosne dosege , kakav j e odnos sp ram l i kovn ih ak tua lnos t i . Opus i ima ju

kon t i nu i t e t , s tavov i po jed inaca se i m i j en j a j u t e j e , p r im je r i ce , po la s to l j eÊa

n e Ë i j e g d j e l o v a n j a p o d l o æ n o , u z n j e g o v a n j e s t i l a , i r a z l o æ n i m i s k o r a c i m a .

Posto je konstante u hrvatskom s l ikarstvu Ë i je znaËenje n i je upi tno, i u sta lnost i

i o t k l o n i m a s t i l a , i m a n j o j i l i v e Ê o j p o v e z a n o s t i s l i k o v n i m s t r u j a n j i m a .

I z l o æ b a o d © u l e n t i Ê a d o S t a n Ë i Ê a p r e d s t a v l j a s l i k a r e r o e n e i z m e u

1893 . god ine (©u l en t i Ê u G l i n i ) i 1926 . god ine (S tanË i Ê u Va raæd inu ) . Nema

pre tenz i j a za po tpunom popunom toga p ros to ra , j e r uv i j ek pos to j e r az l i Ë i t a

i πË i t avan ja v remena , i ako b i uz neka imena , popu t Gecana , Uze lca , Juneka

i l i V . ParaÊa , i zbor b io komple tn i j i . KonaËno, to j e tek naznaka n j i hove u loge

i kva l i t e te j e r Ëe t i r i , pe t i l i πes t neË i j i h s l i ka pods je tn i k j e na ve l i kane k i s ta ,

ko j i su zaduæ i l i h r va tsku ku l tu ru .

Hrvatsko s l i kars tvood ©u lent iÊa do StanË iÊa

< Zlatko ©ulentiÊ, PlesaËica, ulje na lesonitu, 44x35 cm

8

g a l e r i j aMONA LISA

Ga le r i j a Mona L i sa poËe l a j e os t va r i va t i amb ic i ozan p ro j ek t da n i zom

i z l o æb i , ko j e Êe b i t i p r eg l ed imena ( r oen i h i zmeu 1850 . i 1950 . god i ne )

u p i s a n i h u n a j s e l e k t i v n i j e p r e g l e d e h r v a t s k e u m j e t n o s t i , p o k a æ e k a r a k t e r

n j i hov ih poe t i ka baz i ran ih na k l as iËno j es te t i c i s l i ke . A i zbo r Êe se p ro teza t i

i na one ko j i su s vo j e d j e l o van j e zapoËe l i j o π k r a j em X IX . s to l j eÊa . I s vaka

i z loæba b i t Êe p r i l i ka za uk l j uË i van je i on ih ko j i se i z razn ih raz loga n i su naπ l i

u "svo jo j d ion ic i " . Zatvaran je u Ëvrste pret ince i n i je pot rebno je r se datumske

o d r e d n i c e s l i k a n e m i j e n j a j u , p a s e i n e t k o s t a r i j i s v o j i m n o v i j i m r a d o m u

k r o n o l o g i j i n a s t a n k a d j e l a m o æ e n a Ê i i z a z n a t n o m l a e g a u t o r a .

P rav i l o j e da se ne poπ tu ju s t roga p rav i l a i zbora i z nek ih god ina opusa

je r svako d je lo j e zan im l j i vo samo ako je kva l i te tno neov isno o tome je l i ono

nas ta lo u pe r i odu neË i j ega fo rm i ran j a i l i u god inama z re los t i . Takav k r i t e r i j

dos ta tan je za sag ledavan je tk i va umje tnos t i posebnog v i ta l i t e ta . A n jez inom

bogats tvu i razumi jevan ju p r idonose i d je la nas ta la k ra jem drugog deset l j eÊa

p roπ log s to l j eÊa , u t r eÊem, Ëe t v r tom, u god inama nakon d rugog sv j e t skog

ra ta , u osmom, deve tom dese t l j eÊu , i ona recen tna .

"Ne razm je r " i zmeu r e l a t i v ne gene rac i j s ke b l i s kos t i s l i k a r a i da t ac i j a

samih s l i ka govor i o zb i ru ran i j i h i kasn i j i h radova . I an to log i j sk ih i ru t i nsk ih ,

ka rak te r i s t i Ën i h i a t i p i Ën i h , no u svakom s l uËa j u do jm l j i v i h . Odab ran i h i po

l og i c i moguÊeg , a l i i upo rnoπÊu i h t i j e n j em da zas tup l j ena bude baπ neka

faza u b l is tavost i opusa. Stupan j predv id ivog, π to se moæe oËek ivat i , razuml j i v

j e , a l i mnoπ t vo i znenaen j a ko j a p ra te i z l o æbu da j e j o j doda tnu v r i j ednos t .

S l i ka r i n i t i u naπo j sv i j es t i n i m jes tom na l i s t i um je tn i ka n i su rang i r an i

jednako. Iz loæba ne ide za takovim valor izaci jama. Nudi nam l jepotu, umjetn iËku

v je rodos to jnos t , moza ik ko jeg sas tavn ice samosta lno nose i z raæa jnos t s t i l a ,

a l i su i meusobno upuÊene. Dodi r i su i Ëvrst i i tanani , pro izaπ l i i z dominantn ih

naË i na i z r a za u nekom pe r i odu i l i s uk l adnos t i poe t i ka na opÊo j r a z i n i . No ,

9

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

r ukop i s i su v l a s t i t i , p r epozna t l j i v i u de ta l j u i ukupnos t i do jma . I z l o æba nas

vraÊa i u l ikovnu pov i jest , no da je pr i l i ku i za susret s d je l ima ko ja produbl ju ju

t rad ic iona lnu e t i ku i es te t i ku s l i ke , p r i v l aËeÊ i sv jeæ inom pr i s tupa . U p raÊen ju

prov je renog no ne man je i s t i n i tog a l i i t ragan ju za π i ren jem samog fenomena

s l i ke .

P o v i j e s t h r v a t s k o g s l i k a r s t v a o m o g u Ê a v a r a z l i Ë i t e p r i s t u p e . O v a j j e

o t vo ren segment ima v remena i segment ima opusa . OpÊem i po jed inaËnom.

V r i j ednos t ima na ko je moæemo b i t i ponosn i . S l i ka ra ko j i su i s t i nsk i os t va r i l i

sebe a l i su op lemen i l i i s ve nas .

M i lan S te ine r b io j e i zn imno senz ib i l an s l i ka r . U k ra tkom æ i vo tu i opusu

ps i hog ramske i s k renos t i nas ta l a su d j e l a emoc iona l ne sup t i l nos t i i l i kovne

pro f i n j enos t i . Neuhva t l j i vos t s j e tnos t i i πË i t ava se i u po r t re t ima , f i gu ra t i vn im

kompoz ic i j ama i l akoÊ i c r teæa . K rok i j evska naznaka l i kova , j edva v id l j i v t r ag

g r a f i t a , u z l a g a n o p u l s i r a n j e b j e l i n e p a p i r a , d o s t a t n i s u z a d o æ i v l j a j . U

povez ivanju stvarnog i neopip l j ivog. U koncentratu t renutka upisano je t ra jan je,

b l j e sak s upuÊenoπÊu svev remenskom. B i l j e πke su to boga te sad r æa j nos t i ,

k a o π t o j e i j e d n o s t a v n i p o r t r e t u u l j u k o m o r n i h d i m e n z i j a . M u π k a r a c u

s ime t r i Ënos t i i z g l eda , u z f i z i Ë ku s l i Ë nos t od raæava s l o j e v i t o s t unu t r a πn j eg

æ i vo ta , v i d l j i vog i u t op lo j gen re scen i na ko r zu , s r educ i r anom pa l e tom, u

kojo j i akromatsko crno posta je boja. Godine prvog sv jetskoga rata i Ste inerova

o s j e t l j i v o s t o d r e d i l e s u u g o a j n o s t s l i k a i z v j e s n e m e l a n k o l i Ë n o s t i .

E r n e s t T o m a π e v i Ê b i o j e s l i k a r h e d o n i s t i Ë k o g p r i h v a Ê a n j a æ i v o t a .

I skuπavao se u mnogoËemu a kada j e pos tav l j en p rob lem, r az r i j e π i o b i ga i

k r e t ao da l j e . S r adoπÊu , p r edan j em, s i gu rnoπÊu , bez i kakvog ka l ku l i r an j a .

Pun ina æ i vo ta odraæava se na s l i kama, mot i v j e p ren i je t u Ë is toÊu bo je , p lohe

10


Milan Steiner, Ljubo BabiÊ, kreda, 46x36 cm, 1917.

11

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

Ë i tk ih gran ica. To vr i jed i za por t re te , opuπtene, samouv jerene, l i j epe. I vedute

poput on ih razruπenog Zadra (u s l ic i f ragmenata fasada, ras l in ja jasnog obr isa

u dub ine p lave tn i l a neba ) i l i mot i va Ksavera ( s b l i s tavom bo jom i odmje ren im

r i tmom) p r im je r su d i sc ip l i ne ko jo j p re thod i i g ra . U zav i r i van ju u i n te r i j e re , u

p r i kazu ba rokne Cuss ine p ropov jedaon ice p r im jen ju je se tonsk i pos tupak te

n i j ans i ran je smeeg , u t i t r a j ima sv je t l a i s t i Ëe sveËanos t sak ra lnog p ros to ra .

U d je l ima nas ta l ima po lov inom dvadesetog s to l j eÊa s in te t i z i rao je , pe jzaæ ima

i f i gu rama, i skus tva i z p rva t r i dese t l j eÊa svoga s t va ran ja .

S l i k a I g n j a t a J o b a m i π l j e n a j e b o j o m . O n o m u p r a v o e l e m e n t a r n o m ,

d i r e k t n o n a n i j e t o m n a p l a t n o u d j e l i m a e m o c i o n a l n e æ e s t i n e . R a d i s e o

e k s p r e s i o n i z m u u n a j b o l j e m s m i s l u t e r i j e Ë i . V i d u s l i k a r s k e " a g r e s i v n o s t i "

kumu l i r anog doæ i v l j a j a v i soko pod ignu t ih tenz i j a gd je nape tos t ges te z raË i u

s v a k o m z a k u t k u . J o b j e s j a j a n t u m a Ë m e d i t e r a n s k o g p e j z a æ a u k o l o r i z m u

o s l o b o e n i h d a t o s t i l o k a l n o g t o n a . E k s p l o z i j a j e t o b o j e , m a k s i m a l n o

intenz iv i rane u ob l ic ima pokrenutost i s tapan ja. F igure su deformirane, iz razom

u v j e r l j i v e u z g u s n u t o s t i s c e n e , u " o t k a Ë e n o s t i " r a s p o l o æ e n j a . S r a z a s

i s p u n j e n j e m p r o s t o r a k r o z s i l n i c e k r i v u l j a p o t e z a , u p r a v i l n o s t i s l i j e d a i

"nekont ro l i r anos t i " p rep le ta . Job je s l i ka r s t ras t i , u svo jev rsno j u t rc i s l i kan ja

i æ i vo ta . S i l na energ i j a ka rak te r i z i ra la j e Ë i tav opus u s tva ran ju kao nasuπno j

p o t r e b i , d o k r i k a d o v e d e n o g , u p o s l j e d n j i m g o d i n a m a æ i v o t a .

Z la tko ©u lent iÊ zas ta je p red k ra jo l i kom. Sv je t lom i p ro f in jenom pa le tom

" s k i d a " s v e o p o r o s t i t e m e k o Ê o m b o j e o t k r i v a n e p o n o v l j i v u p o e t i Ë n o s t

b r e æ u l j a k a i z d a n j a . Z a n i m l j i v i m k a d r o v i m a p r i b l i æ a v a r u r a l n o , n a v o d e Ê i

Ë i n j en i Ëno , i s t i ËuÊ i amb i j en t a l no . A pog l ed ka p l j e π i v i Ë k im l j epo tama nud i

ugoa jnost god iπn j ih doba, v laænost i i prozraËnost i neke neobiËne " izmagl ice"

12


p o p u t s f u m a t u r n o s t i u p r v o m p l a n u . K a o v o d i l j a k a z n a Ë a j n o m s e g m e n t u

©u len t iÊeve umje tnos t i - sak ra lno j temat ic i - ekspres i vno je raspeÊe , p r im je r

dubokog razum i j evan j a mot i va go lgo tskog mar t i r i j a . No , ne pos to j e ve l i ke i

ma l e t eme . Tako j e pu tovan j e u da l eku Bu rmu , sus re t s d rugom ku l t u rom,

rezul t i ra lo uzbudl j ivom interpretaci jom novih predloæaka, pr i lagoenih n jegovom

potezu i bo j i , no s oz raË jem ta j ans t venog . P lesaË ice u s l i kov i t im kos t im ima

pandan su se l j ankama u zagorsko j na rodno j noπn j i .

V lad im i r Var la j v rhunac svoga opusa dosegao je u t r idese t im god inama

proπ log s to l j eÊa . U to v r i j eme nas ta je i s l i ka Za l j ev sv . Eu femi je na Rabu, sa

sv im znaËa j kama opusa . »v r s tom fo rmom, donek l e s t i l i z i r anom, s b l agom

geometr iËnoπÊu ob l ika te tonskom reduc i ranoπÊu pa le te svedene uz pe jzaæno

p lave tn i l o na top l e smee v r i j ednos t i . S l i ka r s t vo j e t o kons t rukc i j e , j a snog

koord inatnog sustava, s arh i tekton iËnoπÊu r jeπen ja , i zdan ja i s t i jen ja . Zaπt i tn i

znak Va r l a j evog s l i ka rs t va p lan ina j e "an t ropomor fne" s i l hue te K lek - ko ju j e

Ëes to p r i kaz i vao s oko ln im do l i nama u m i j enama ko lo r i zma æu tog , ze l enog ,

b i j e l o g . V a r l a j j e s t r o g o s t g r a d n j e p r i m i j e n i o i n a " n e p r i k l a d n e " m o t i v e -

morske va love, no i u formi ko je "podnose" egzaktnost - u p lod inama - is t iËuÊ i

stvarnost n j ihove epiderme, t ret i ra juÊ i jabuke, kruπke kao obl ike geometr i jskog

us t ro j s t va .

M a r i j a n T r e p π e t a k o e r n a g l a π a v a t e k t o n i k u f o r m i . T o v r i j e d i z a d o

k r i s t a l n e j a s n o Ê e d o v e d e n e Ê u p o v e ( s a s a Ë u v a n o m m a t e r i j a l n o π Ê u i

o p i p l j i v o π Ê u ) i z a f i g u r e . S t i l i z i r a n i h Ë i t k o π Ê u o b r i s a p r e n i j e t o g i n a s a m u

draper i ju , n jene nabore i p lohe. I po jed inaËni l ikov i i scene s loæen i jeg scenar i ja

ob l i kovane su j asn im ob l i c ima u ko j ima su ogo l j eno t i j e l o , ha l j i ne , po r t r e t i ,

z idov i prostor i ja , pe jzaæni deta l j i l ikovno shvaÊeni na ident iËan naËin. Sukladno

13

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

h r v a t s k o m s l i k a r s t v u t r e Ê e g d e s e t l j e Ê a k a d a f o r m a d o m i n i r a n a d b o j o m i

veÊ ina s l i ka ra svo j odnos p rema rea l i t e tu i z raæava na takav naË in . Pos to jan

i u akvare lu kod Trepπea u senzua l iz i ran im aktov ima. No, iz le t i n isu zabran jen i

u komornom akva re lu p i to resknog pe j zaæa . I n t im is t i Ëk i s l i ka p r i zo r , l agan im

dod i rom g rad i po j aseve i p l anove , okosn i ce i dub ine . I pak , T repπe p r i pada

V a r l a j e v o m d r u π t v u p o m i r e n j a p e r s p e k t i v e i k o n t r o l i r a n o g r a e n e l i n i j e .

S l a vko Tomer l i n s l i k a r j e oko ko j eg se ne s l a æu k r i t i k a i π i r a pub l i ka .

Popu la ran zbog svo j i h mo t i va a i dea l i zac i j om æ i vo ta na se l u , r aen ih Ëes to

shematsk i i po narudæb i , os tao je zaborav l j en u svo j im i s t insk im dopr inos ima

s l ikars tvu pe jzaæa. Iako i u n jegovo j "e tnogra f i j i " ima sretn ih r jeπen ja , u vedut i

i k r a j o l i ku s l i ka r sk i se os t va r i o na jpo tpun i j e . U t r agu akadem izma p renos io

je svo j doæ iv l j a j pe jzaæa . Mar ine u b l jesku sv je t la i bo ja ugodn ih oku, donek le

reæ i rano l i j epe , govore o l i kovno j ku l t i v i ranost i Tomer l i na , ko j i na ovo j i z loæb i

b i va upamÊen po Ëudesnos t i z imskog k ra jo l i ka , s j ak im s jenama i od lazeÊ im

sv je t lom, s b je l i nom sn i j ega proæetog i sk ren jem bo je . Sve je rea lno a poma lo

nestvarno. S l ika juÊ i za duπu, na æa lost : r i je tko, pokazao je zav idne potenci ja le .

V i l ko ©e fe rov pe j zaæ p r vens t veno p romat ra k roz bo ju . Bo raveÊ i Ëes to

u Rov in j u i n j egovo j oko l i c i , i z vukao j e i t a j ko lo r i s t i Ëk i sok za svo je s l i ke . I

kad j e p r i Ëa svedena na j edno s tab lo i l i uva lu i g rad iÊ na b reæu l j ku . Po tez j e

energ iËan i d i sc ip l i n i ran , ob l i k j e mekan i t rep tav , ponekad potv ren l i n i j om.

Op isno je i p r i su tno i naznaËeno a i zg led s tvar momenta i sab i ran je s jeÊan ja .

U redu i nemi ru s l i ke i zmeu poetskog rea l i zma i ekspres i j e . A ©e fe rov je b io

ma j s to r da t u dvo j nos t r a z r i j e π i u s vo j u ko r i s t , r adeÊ i od pe j zaæa po r t r e t e ,

no zav i ru juÊ i i i spod n jegove dos lovnos t i . S bo jom o rkes t r i r ane zvuËnos t i , s

i zm jenom sk ladno u ravnoteæen ih par t i j a i akcenata ko j ima i z imze leno s tab lo

14


Vilko ©eferov

Portret djevojke, olovka, 18x16 cm, 1929.

Vilko ©eferov, Djevojka, tuπ, 16x20 cm, oko 1930.

15

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

Josip Vaniπta, Zima, olovka, 22x28 cm, 1957.

16


i z r as t a do " va t r e " c r venog . ©e fe rov j e i nagonsk i , s vo j im t empe ramen tom,

in te rp re t i rao i s ta rske k ra jobraze , os luπku juÊ i s l i kom pokrenutos t mora . Mora

"v id l j i vog" i kada n i j e nas l i kano .

M l a d e n V e æ a i u p e j z a æ u , v e d u t i , i n t e r i j e r u , m r t v i m p r i r o d a m a p a i

m o n u m e n t a l n i m k o m p o z i c i j a m a v e Ê v i π e o d π e s t d e s e t l j e Ê a o b l i k u j e s v o j

s l i ka r sk i s v i j e t ko j em v j e ru j e . Pe j zaæ , odnosno n j egov rodn i B r i s t , na j ËeπÊe

g a z a o k u p l j a . V a r i r a j u Ê i m o t i v e , l i j e p o p o d b i o k o v s k o m j e s t o d o v e o j e d o

s l i k a r s k e k o n s t a n t e . S l u æ i s e p o m a l o o s e b u j n i m p o s t u p k o m k o m b i n i r a j u Ê i

faset i ranost formi s graf izmom crtov l ja , gd je us i tn jenost dovodi do c je lov i tost i .

I mo rske h r i d i i mas l i ne " ana l i z i r ane " su t akov im pos tupkom u ko j em bo j a

o d g o v a r a s p e k t r u j u g a . V e æ a b o r a v c i m a u B r i s t u , i z a g r e b a Ë k i m d a n i m a ,

d a v n o p o s v o j e n i m m o t i v i m a m e d i t e r a n s k o g o z r a Ë j a d a j e p r i z v u k z n a k a

kra jo l i ka . A susre t s Par i zom, davne 1950. god ine , obogat io j e Veæu πa rmom

grada i f r ancuskog s l i k a r s t va . Se i na , mos tov i i c r k ve Ë i t k i su i u f l u i d i t e t u

fo rme , uπ l i su u d j e l o g raeno i pak po m je r i s l i ka revog t a l en ta i doæ i v l j a j a .

L jubo ©krn jug s l i ka r je Zagreba. No, ne i n jegov ih spomen ika n i u rban ih

a t rak t i vnos t i veÊ p redgraa . Hor i zon ta lno po loæen ih rubn ih d i j e lova g rada , s

f asadama bez deko ra t i vn i h u resa , r i tm i z i r an ih u p lohama smeÊkas t i h i s i v i h

tonova . No , pos to j i i d rug i po l ©k rn j ugove um je tnos t i k roma tsk i u zbud l j i v .

R o v i n j , Z a g o r j e s v e d e n i s u n a b o j u , i n t e n z i t e t a k o j i n a d i l a z i p o s e b n o s t i

zem l j op i snoga . Uz r azno l i kos t sk l adan j a , uda re pa r t i ku l a ob l i ka , v i d l j i v a j e

preg lednost organ izac i je . Ko ja ne sputava teæn ju za atmosferom opredmeÊenu

u p u t e l j c i m a , r a s l i n j u ( " k r e t a n j u k r a j o l i k a " ) i l i " s t a t i Ë n o s t i " b r o d i c e i s p r e d

" m r l j o l i k o g " g r a d i Ê a n a d k o j i s e n a d v i s i o t o r a n j s v . F u m e . A b e z P a r i z a ,

©krn jug n i je ©krn jug. I u l ica moæe postat i a te l i je r . Tako je s l ikan je autent iËn i je .

113Zlatko Prica, iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”, ulje na platnu, 89x116 cm, 1997.

Zlatko Prica, iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”, ulje na platnu, 89x116 cm, 1997.

zlatko PRICA1916 - 2003.

114


mladen VEÆA

Mladen Veæa rodio se 7. veljaËe 1916. u Bristu kao Ëetvrto od trinaestero djece oca Ante i majke Ivke roene

KosoviÊ iz Zaostroga. Zavrπio Akademiju u Zagrebu 1937. u klasi Vladimira BeciÊa. Predavao na TehniËkoj πkoli,

Pedagoπkoj akademiji i na Akademiji u Zagrebu (do 1981). Bogati opus poËeo je u tradiciji Josipa RaËiÊa, Miroslava

KraljeviÊa i Vladimira BeciÊa. Postupno se priklanjao koloristiËkome realizmu te motivima maπtovito komponiranih

mrtvih priroda a u Parizu je slikao ciklus veduta. Na slikama velikog formata i brojnim crteæima prikazao je prizore

iz æivota (ciklus Otisci iz djetinjstva). Priredio je brojne samostalne izloæbe. Donacija Mladena Veæe otvorena je za

javnost u Zaostrogu 1989. ZnaËajna liËnost zagrebaËkog slikarstva, ali je prije svega slikar Juga. Rodni Brist bio mu

je i ostao trajno nadahnuÊe.

Mladen Veæa, Paris, Pont de la Tournelle, ulje na platnu, 33x41 cm, 1950.

115

"… Mladen Veæa je, moglo bi se reÊi, klasik ilustracije; njegovo mjesto u povijesti ove specifiËne discipline

je neprijeporno i nezaobilazno. Iskazao se posebno u ilustriranju knjiga i publikacija namijenjenih najmlaima…

… ZnalaËkom ravnoteæom crteæa, oblika i boje Mladen Veæa postiæe najpotpunije savrπenstvo likovne

interpretacije poetskog i proznog..."

Vladimir MalekoviÊ

mladen VEÆAr. 1916.

Mladen Veæa, Paris, Pont Neuf, ulje na lesonitu, 35x40 cm, poslije 1950.

116


"…Mladen Veæa donio je u naπ poslijeratni pejzaæ svoju doæivljajnu razliËitost, Ëesto iskazivanu jedinstvom

poetske vizije inteligentnog (ili: vrlo zainteresiranog) promatraËa i znalaËkog slikarskog prijenosnika tog vienog - u zapis

'jednom zauvijek' - u sliku. Kao da je Ëitavo svoje slikarsko vrijeme (znaËi: barem 45 godina) stvarao osobitu kroniku

intime izmjena krajolika s, zapaæajuÊi i slikajuÊi oblike pojavnosti njihovih bivanja i nestajanja. I tu se potvrdio ili

uspostavio Veæa pjesnik. Da, mnogo se puta kroz Veæine slike deπavalo (osobito za osjetljiv i upoznati medij) otkriÊe

baπ onog 'izgubljenog' i naroËitog trenutka æivota, kraja i vremena, koji znaËi bitak juæno-dalmatinskog, mosorskog i

biokovskog pejzaæa (koji se pod imperativima danaπnjice - ipak - 'malo po malo', ali i munjevito - izmjenjuje, u usporedbi

s mnogim minulim stoljeÊima…"

Vlado BuæanËiÊ

Mladen Veæa, OzraËje u Biokovu, ulje na platnu, 63x70 cm, 1989.

117

mladen VEÆAr. 1916.

Mladen Veæa, Stijene, ulje na kartonu, 33x48 cm, 1988.

Mladen Veæa, Motiv iz Podgore, ulje na platnu, 50x60 cm, slika novijeg datuma

118


nikola REISER

Rodio se 14. listopada 1918. u idiliËnom Mirnovcu, kuriji na rubu starog Samobora, u uglednoj obitelji Nikole

Reisera i Zdenke roene Suπnik. Otac, doktor filozofije, profesor zemljopisa i povijesti, iznimno umjetniËki i glazbeno

obrazovan, bavio se na svojem imanju gospodarstvom. U krugu obitelji Ëesto se razgovaralo o umjetnosti i muziciralo.

U takvom okruæenju, slikar je proveo djetinjstvo i formirao se kao osoba i umjetnik. Akademiju upisuje u Zagrebu u

klasi profesora Vladimira BeciÊa. Studij prekida zbog rata a nastavlja ga 1945. godine i diplomira kod profesora Otona

Postruænika. Slikarstvo Nikole Reisera odlikuje se lapidarnim izrazom ostvarenim suptilnim koloristiËkim sredstvima.

U ranijim razdobljima slika portrete i pejzaæe na naËin francuskih postimpresionista i Bonnarda a nakon 1960. koloristiËki

se pribliæava apstrakciji. Ëesto slika mrtve prirode u kojima ostvaruje karakteristiËan intimistiËki izraz i lirsku osjetljivost.

Njegove aktove u akvarelu odlikuje blaga erotiËnost i sublimirani ugoaj. Komorni portreti, mali saæeti krajolici, tihe

intimistiËke mrtve prirode, lagani fragilni crteæi autentiËne su vrijednosti unutar ranog poslijeratnog hrvatskog slikarstva.

"…Njegov krajnji cilj nije u eksploziji

ljepote ni u poplavi ljupkosti. Vjerujem kako

je on negdje bitno drugdje. Vjerujem, naime,

kako je Nikola Reiser jedan od vel ik ih

problematiËara hrvatskog slikarstva druge

polovice naπega stoljeÊa, kako je on sustavno

gradio svoju l iniju, kojoj su se priklanjali

mnogi, meu njima i njegovi studenti. Pa

ipak, epigoni su najËeπÊe razvodnjavali i

banalizirali originalnu majstorovu formulu. U

toj sam formul i prepoznao dobru dozu

subverzivnosti i nastojao je objasnit i u

kontekstu vremena i umjetniËkih dogaanja

u koja je Reiser posezao i posueno

prilagoavao sebi gradeÊi i na taj naËin

umjetniËku osobnost. Reiserovo mjesto,

toËnije njegovu liniju u novijem hrvatskom

slikarstvu vidim, dakle, kao paralelnu liniju

koja zajedno s onom MurtiÊevom i Pricinom,

Picel jevom i 'exatovskom', StanËiÊem i

IvanËiÊem tvori Ëvrstu pluralistiËku cjelinu."

Zvonko MakoviÊ

Nikola Reiser, Boæuri i Iris, ulje na platnu, 80x54 cm, 1985.

Akt, ulje na platnu, 115x56 cm, 1977. >

120

Nikola Reiser, Povratak koÊa, ulje na platnu, 55x66 cm, 1975.


Crvena ruæa, akvarel, 48x34 cm, 1993.

Nikola Reiser

CvijeÊe u plavoj vazi, ulje na platnu, 45x33 cm, 1987.

nikola REISERr. 1918.

121

122


Nikola Reiser, Æena u plavom, akvarel, 36x27 cm, 1963.

"Sudjelovanje Nikole Reisera u hrvatskom

slikarstvu obuhvaÊa vremenski raspon od nekoliko

desetljeÊa, prostorno situirano u Zagreb kao kulturni

centar i boraviπte slikara. Djetinjstvo i mladost Nikole

Reisera, formiranje osobe, kao Ëovjeka i umjetnika,

pada toËno u razdoblje izmeu dva svjetska rata.

Roen u godini svrπetka prvoga a drugi svjetski rat

zatekao ga je kao studenta Likovne akademije,

dakle, veÊ profesionalno usmjerenog mladog

Ëovjeka. Njegov susret sa svijetom, zanimanje i

naobrazba, odreeni su opÊom klimom vremena

no i atmosferom u obitel jskom domu. U kuri j i

Mirnovcu, Nikola Reiser ostvaruje svoje prve susrete

sa æivom i 'mrtvom' prirodom, ovdje su nastale

mnoge njegove slike, otud boje nekih predmeta

interijera πto ih nosi u sjeÊanju iz djetinjstva i πto se

Ëesto vraÊaju na Reiserova platna u novim

sintagmama, skrivajuÊi svoje, danas veÊ teπko

prepoznatljivo, podrijetlo.”

Jelena UskokoviÊ

Plava vaza s boæurima, ulje na platnu, 59x44 cm

Nikola Reiser

Akt, akvarel, 36x27 cm, 1963.

124


edo MURTI∆

Rodio se u Velikoj Pisanici, kraj Bjelovara, 4. svibnja 1921. kao drugo dijete Franciske ro. TorbaπinoviÊ i

Vinka MurtiÊa. Sa Ëetiri godine seli s obitelji u Zagreb, na Treπnjevku. VeÊ u osnovnoj πkoli pokazuje izrazitu

nadarenosti na πkolskoj izloæbi izlaæe Ëetrdesetak gvaπeva i crteæa. Godine 1936. je na Obrtnoj πkoli kod Ede

KovaËeviÊa, Kamila Tompe i Ernesta TomaπeviÊa. Akademiju upisuje kod Krste HegeduπiÊa i Omera MujadæiÊa,

kasnije je kod Ljube BabiÊa. Puno boravi u BeËu, Parizu, SAD i Kanadi. Mnogo je samostalno izlagao i sudjelovao

na brojnim grupnim izloæbama, dobio je mnoge prestiæne nagrade. Slikar je lirskog apstraktnog izriËaja i snaæne

ekspresivnosti obogaÊene paletom Ëistih, upeËatljivih boja intenzitet kojih se naglaπava ritmovima crnila. Radi ulja,

gvaπeve, mozaike, murale, kazaliπnu scenografiju.

Edo MurtiÊ, Pejzaæ sa Ëempresima, ulje na platnu, 60x73 cm, 1998.

125

"… vratio se dalmatinskom pejzaæu, vratio se

bez griænje savjesti, s radosnom popudbinom svoga

apstraktnoga kolorizma s kojim je taj i onako svjetlosno

raspjevani i u obrisima visoko ritmizirani krajolik

potencirao do njemu svojstvenih visina. Slike vibriraju

punim i soËnim bojama u kojima dominiraju teπki

u l t ramarin morskog plavetni la, muklo zeleni lo

Ëempresa, æutilo brnistrina cvijeta i ponekad agresivni

crveni tonovi.

… RijeË je o jednoj novoj MurtiÊevoj i naπoj

granici, o slikarskom uspjehu bez presedana. Moæda

je vrijeme vanzemaljaca novih medija veÊ nastupilo

ali, gledajte, MurtiÊ je joπ tu, meu nama. Treba

vjerovati njegovu duhu i njegovoj ruci i poæeljeti mu

da meu nama ostane πto dulje."

Boæidar Gagro

"…Prema MurtiÊu je, dakle, neotuivo pravo

svakog umjetnika da odredi smisao vlastite umjetnosti.

ZnaËajna je i misao prema kojoj '…umjetnik teæi…

humaniziranju suvremene stvarnosti'. Treba proniknuti

u dosta neodreenu opÊenitost ove tvrdnje a pri tom

ne zaboraviti da je ona izraz umjetnika koji je dokazao

snagu vlastitih uvjerenja i nezavisnost duha. Pravi

sadræaj moæe se shvatiti jedino na osnovi proæivljenog

iskustva umjetnika."

Michael Gibson

Edo MurtiÊ, Morski pejzaæ, pastel, 52x74 cm, 1986.

Edo MurtiÊ, KuÊiπte, pastel, 41x59 cm, 1980.

edo MURTI∆r. 1921.

126


Edo MurtiÊ, Plava vertikala, ulje na platnu, 92x65 cm, 1969.

127


Edo MurtiÊ, Sorgente, ulje na platnu, 117x89 cm, 1972.


128

Edo MurtiÊ, Kompozicija, gvaπ, 60x98 cm, 1978.

129


Edo MurtiÊ, Crna vertikala, ulje na platnu, 60x50 cm, 1980.

130


uro PULITIKA

Rodio se u Bosanki kraj Dubrovnika, 26. sijeËnja. 1922. U slikarstvo ga je uveo Kosta StrajniÊ, 1939. godine.

Pohaao Akademiju u Zagrebu ali je prekinuo studij i vratio se u rodni Dubrovnik kojem slikarski ostaje vjeran cijelog

æivota. Do 1953. pokuπava pronaÊi vlastiti stil premda se u razradi motiva osjeÊa utjecaj Petra Lubarde te dubrovaËkih

slikara Ive DulËiÊa i Antuna Masle. U nekoliko koloristiËkih krajolika iz 1953. saæima vlastiti likovni jezik. VeÊ 1955.

godine treperavi potez zamjenjuje teπka i ravna linija, æivopisni se motiv zguπnjava u amblem, a stilizacija potiskuje

improvizaciju. Godine 1962. do 1964. razdoblje je velikih dvojbi: tada nastaju monotipije u maniri lirske apstrakcije.

Od 1965. godine oslobaa se mita modernosti i vraÊa se izvorima. Od tada slika sve slobodnije, s manje ukoËenosti,

oklijevanja i tendencije. Osamdesetih godina u velikim krajolicima, natopljenim æarkim kolorizmom, u predjelima bez

ljudi, postiæe monumentalnost izraza. Osim krajolika, Ëest su motiv njegova slikarstva nepomiËni ploπni aktovi,

intenzivnih boja inkarnata. Samostalno je izlagao u Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Rijeci, Gentu, Londonu, New Yorku,

Rimu, Milanu, Napulju i Parizu.

–uro Pulitika, DubrovaËka kuÊa, ulje na platnu, 60x70 cm, 1986.

131

"…Sve ono πto sam do sada naslikao smatram jednom malom uvertirom za ono πto bi trebalo doÊi, a hoÊe

li doÊi ili ne, odluËit Êe vrijeme. Ni s jednom svojom izloæbom, a bilo ih je mnogo i u domovini i u svijetu, nisam bio

zadovoljan. Ni s jednom svojom slikom nisam zadovoljan. Mogu u jednom trenutku osjeÊati zadovoljstvo i biti posebno

raspoloæen pa reÊi: ova je slika uspjela. Meutim, Ëim proe izvjesno vrijeme, dogodi se da poËnem sumnjati u ono

πto sam naslikao… Ali sumnje se nikako ne oslobaam…

…A boja mora disati! Treba osjetiti njezinu duπu. Boja u prostoru ima svoje mjesto u kojemu zraËi unutarnjom

snagom. Boja je u mojemu slikarstvu najvaænija…

…Za zaviËaj sam vezan svjesno i nesvjesno i bez njega ja sam nitko i niπta. Kad sam svojedobno izbivao od

kuÊe, nekih desetak godina, pod Bogom niπta nisam naslikao. Kad sam se vratio doma, na izvoriπte, na moj kamen,

zemlju, mirise i more, i kad sam osjetio da sam opet tu gdje sam proveo djetinjstvo i gdje je zaËeto moje slikarstvo

- opet sam poËeo slikati…"

–uro Pulitika

–uro Pulitika, Kamenjar s morem, ulje na platnu, 35x41 cm, 2003.

uro PULITIKAr. 1922.

132


Bijela crkvica, ulje na platnu, 24x30 cm, 2004.

–uro Pulitika

Bijela crkvica, ulje na platnu, 22x27 cm, 2003.

Plavi krajolik, ulje na platnu, 22x27 cm, 2003.

133

–uro Pulitika, Sv. Juraj s naranËama, ulje na platnu, 70x60 cm, 1981.

uro PULITIKAr. 1922.

134


ivo VOJVODI∆

Rodio se u Dubrovniku 29. studenoga 1923. godine od roditelja majke Marije, roene Legaz i oca Ivana

VojvodiÊa. Kada je Ivi bilo samo osamnaest mjeseci otac odlazi u Juænu Ameriku - Peru i viπe se nije vratio. Tu

prazninu slikar nikada nije nadoknadio. Ubrzo sele u Trebinje i majka se preudaje, a Ivo polazi u prvi razred. Godine

1931. ponovno su u Dubrovniku, majka se bori da ih sve prehrani (roena je i sestra Anny). Cijeloga æivota majka

mu je veliki oslonac i Ivo joj je neizmjerno zahvalan za svu ljubav i skrb koju im je pruæila. »esto odlazi noni na ©ipan

i tu se sreÊe sa starim pismima svojih pradjedova koji su pisali s dalekih mora. VeÊ tada, kao djeËak, rado crta staro

ognjiπte u kuÊi pradjedova, maslinjak oko kuÊe. Godine 1945. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu

i dobiva stipendiju. Upoznaje Tina UjeviÊa s kojim je prijatelj do kraja æivota. Profesori su mu kroz Ëetiri godine Ivo

Reæek, Jerolim Miπe, Antun MezdjiÊ, Krsto HegeduπiÊ, Omer MujadæiÊ, a specijalku zavrπava 1953. kod profesora

–ure Tiljka. U ranom je razdoblju naslikao nekoliko vrijednih portreta, poslije se istiËe lirskim pristupom mediteranskom

podneblju slikajuÊi gradove i krajolike s razvijenim smislom za kompoziciju i boju. U njegovim se radovima isprepliÊu,

na granici realnoga i apstraktnoga, tragovi proπlosti i melankolija sadaπnjosti. VeÊim dijelom opusa vezan je za

Dubrovnik. Odlikuje se temperamentnim i izraæajnim potezom te istanËanom kromatikom. Samostalno je izlagao od

Zagreba do Amsterdama, od Dubrovnika do Stockholma i Pariza. Umro je 1994.

Ivo VojvodiÊ, Motiv sa ©ipana, ulje na platnu, 44x64 cm, 1977.

135

ivo VOJVODI∆1923 - 1994.

"… Chardin je slikao 'upotrebne stvari' momentalno odloæene rukama æivih ljudi koji su naËas izaπli i prepustili

ih njihovom mirovanju. VojvodiÊ slika 'nepotrebne stvari' napuπtene od ljudi koji su 'izaπli' zauvijek i nikada se viπe

neÊe vratiti…"

Ranko MarinkoviÊ

"… Slikarstvo Ive VojvodiÊa veÊim je dijelom regionalno ukorijenjeno i neraskidivo vezano uz Dubrovnik,

umjetnikov rodni grad. O Ëudesnoj Ëaroliji njegovih arhitektonskih volumena, ambijentalnih ugoaja, raspjevanog

svjetla na kamenim fasadama, na krajoliku i kristalnom plavetnilu mora, ne treba govoriti nikom tko je makar jednom

imao sreÊu da vidi i doæivi trajnu ljepotu te drevne Republike i jedinstvenog centra kulturnih, povijesnih i umjetniËkih

zbivanja…”

Vinko Zlamalik

Ivo VojvodiÊ, Ribarica u vali, ulje na platnu, 41x50 cm, 1992.

"Da li Êu ikada moÊi ovo kristalno Ëisto, smaragdno i straπno more, one njegove straviËne dubine osvijetljene

lomom sunËanih zraka i grebene koji iz njega izranjaju kao drago kamenje, oslikati, ili Êe ostati netaknuto u svojoj

ljepoti i stravi beskrajne πirine koju okruæuju biÊa sa strahopoπtovanjem."

Ivo VojvodiÊ

Ivo VojvodiÊ, Greben, ulje na kartonu, 49x68 cm, 1985.


138< Ivo VojvodiÊ, Gajeta u oluji, ulje na platnu, 41x68 cm, 1992.

Ivo VojvodiÊ, Nonina komoda, ulje na platnu, 33x41 cm, 1981.

Ivo VojvodiÊ, LjubiÊice, ulje na platnu, 21x29 cm, 1980.

139

ivo VOJVODI∆1923 - 1994.

140


josip VANI©TA

Rodio se u Karlovcu 17. svibnja 1924. godine. Diplomirao na Akademiji u Zagrebu 1950. u klasi Marina Tartaglie.

Njegovi motivi i izraz oznaËavaju prodor nove osjetljivosti u hrvatsku umjetnost. Krajolici, mrtve prirode i interijeri

modelirani su tonom, proæeti osjeÊajem tradicije i kontinuiteta. Uz slikanje, podjednako ga zaokuplja i crtanje. Dugo

godina profesor na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Akademik. Pjesnik.

"Na Bukovcu je noÊas napadao snijeg i pokrio mnoge pojedinosti, priguπio digresije. Pejzaæ je presjeËen

jednom (ne odveÊ odluËnom) crtom. Sluti se put kako nestaje u maglenu sivilu. Je li to Bog, u velikom formatu,

reproducirao Vaniπtu?"

Igor ZidiÊ

Josip Vaniπta, M. Krleæa, olovka, 28x38 cm, 1972.

141Josip Vaniπta, Tin UjeviÊ, olovka, 23x20 cm, 1954.

josip VANI©TAr. 1924.

Josip Vaniπta, Portret B. A., pastel, 60x44 cm, 1948. >

142


143


144


Josip Vaniπta, Kruh, ulje na platnu, 22x28 cm, 1981.

145Josip Vaniπta, VoÊe, ulje na platnu, 26x31 cm, 1985.


146


ljubo ©KRNJUG

Rodio se u Velikoj Erpenji, kraj Zaboka, 18. travnja 1925. u uËiteljskoj obitelji. Iste godine otac dobiva

premjeπtaj i sele u Luæane kod Slavonskog Broda gdje provodi idiliËno i sretno djetinjstvo. Kad je Ljubi bilo devet

godina obitelj seli u Zagreb i nakon zavrπene srednje πkole upisuje Akademiju. Diplomirao 1952. u klasi profesora

Ljube BabiÊa. Slijede brojna studijska putovanja, nagrade, deset godina radi kao profesor na odjelu grafike u πkoli

primijenjene umjetnosti u Zagrebu. ©krnjug je izraziti slikar gradskih krajolika, sumorna raspoloæenja i nenametljive

socijalne poruke. Mrtvu prirodu slika temperom mekih, takoer priguπenih tonova..

Ljubo ©krnjug æivi i radi u Zagrebu.

Ljubo ©krnjug, Glavni kolodvor, ulje na platnu, 45x80 cm, 1978.

147

"… Ponekad, od obale se nije udaljavao. Jer, nalik jedna je drugoj, no ta njihova sliËnost nije istolikost. Rastati

se treba od okorjela motiva, odvojiti valja obalu od vode. Mjesto od nadbrijeæja… Vaæne i nevaæne stvari! Ili mu se

to samo Ëini, da glas dolazi odnekud iza njega. Iz dubine ravnice, Ëisto bezglasje. Pola u nadi, pola u strahu, okrene

se i osluhne: dvojbe nije moglo biti. Posvemaπnji muk! Ponad svega πto jest i πto pogledom obuhvaÊa. Niti su to

sjajne boje, tu i tamo, meu gustim sjenama, joπ visjele u Ëistom sjevernom svjetlu. Niti se po rubovima bilo πto

ocrtavalo. Tek ugao neba joπ je gorio…"

Darko Schneider

"… Bilo mi je sretno djetinjstvo!

Dolazilo je ljeto, moje bosonogo ljeto, nogu ispucanih od vjetra i sunca, mojih djetinjih πetnji i igara s

prijateljima…

U jesen su se punili hambari hranom i svuda je bilo obilje oraha, groæa, jabuka, kruπaka, πljiva i svega,

svega! Zime su pak bile hladne, dubokih snjegova, sa saonicama i konjima s praporcima, kratkim danima,

veliËanstvenim BoæiÊima i naπim toplim sobama. To je kroki onoga πto pamtim a to je tako davno i veÊ daleko…"

Ljubo ©krnjug

ljubo ©KRNJUGr. 1925.

Ljubo ©krnjug, Most na Savi, ulje na platnu, 48x135 cm, 1979.

148


Ljubo ©krnjug, Rovinj, ulje na platnu, 50x70 cm, 2003.

149

Ljubo ©krnjug, Motiv iz Rovinja, ulje na platnu, 50x70 cm, 2003.

Motiv iz Zagorja, ulje na platnu, 60x100 cm, 2003. >

ljubo ©KRNJUGr. 1925.

152


ljubo IVAN»I∆

Ljubo IvanËiÊ rodio se u Splitu 18. sijeËnja 1925. a umro je 2003. godine. Na Akademiji u Zagrebu studira

od 1945. do 1949. a slikarsku specijalku pohaa kod –ure Tiljka. Od 1969. je profesor na Akademiji u Zagrebu.

HAZU (tada JAZU) mu je poslije smrti Krste HegeduπiÊa povjerila voenje Majstorske radionice za poslijediplomski

studij slikarstva (1975) te ga izabrala za svoga Ëlana (1977). Duboko autentiËno, djelo Ljube IvanËiÊa europsko je

po svojoj nezavisnosti, po nastojanju da se izrazi sintetiËki, da stvori svoj veliki stil te po svojoj obrani tragizma i

razumijevanja tradicije. Njegovo se djelo podudara s onim teænjama europske umjetnosti, kojih je modernost uvijek

podrazumijevala i novo Ëitanje tradicije. U Zagrebu mu je 1979/80 prireena retrospektivna izloæba koja je potom

prenijeta u Split i druge gradove.

Uspomene iz djetinjstva nekog umjetnika dragocjena su riznica iz koje proizlaze buduÊe umjetnosti. Slikar

Ljubo IvanËiÊ u svojem je sjeÊanju uspomene iz djetinjstva saËuvao iznimno æivima. Jedna od njih je viπe nego

indikativna:

"U djeËjoj spavaonici imali smo jednu staru sliku. Bila je to barokna slika u bogatom ovalnom okviru, a na

njoj se gotovo niπta nije razabiralo. Moglo bi se reÊi kako se neπto samo nasluÊivalo, tako glave Madone i djeteta.

Bila je sasvim crna, vjerojatno od svijeÊa, i negdje je iz naπe kuÊe nestala za vrijeme Drugog svjetskog rata. Meni

je ta slika znaËila jako mnogo veÊ samom Ëinjenicom da u tom prostoru postoji jedna slika. Popodne sam morao

iÊi spavati. To obiËno nije bilo baπ spavanje veÊ samo leæanje u krevetu. Kroz πkure je dolazilo svjetlo: gledao sam

odraze na plafonu i praπinu u zrakama svjetla. Tu je joπ bila i crna slika u teπkom okviru. Sve to stvaralo je odreeni

πtimung i mene je on uzbuivao. Ambijent: mraËan, πare na stropu, praπinasta svjetlost koja se usijeca u tamu. I

slika. Ja sam to æelio naslikati. Upravo taj πtimung, a ne pojedinaËne predmete."

"Zaobiπavπi il i Ëak otklonivπi likovno iskustvo

generacije 'oËeva', IvanËiÊ je svoj uzor naπao u djelu

'djedovskoga' naraπtaja (Emanuel VidoviÊ): u njegovu

rukopisu t iπine, u fascinaci j i najbl iæ im okruæjem -

autobiografskim prostorom i sadræajima - u privræenosti

zaviËaju, u emotivnoj vezi s motivom. To je bio stanovit

otklon od Pariza i - suprotno uobiËajenim modernistiËkim

orijentirima - pokuπaj da se (novi) modernitet dosegne

'mrakom' palete i tematike, egzistencijalnom a ne

formalnom motivacijom. IvanËiÊevi su interesi πiroki i

obuhvaÊaju sve tradicionalne æanrove figurativnoga

slikarstva: portret, figuru, figuralnu skupinu, akt, interijer,

mrtvu prirodu, krajolik i vedutu…"

Igor ZidiÊ

"Iz cjelokupne IvanËiÊeve umjetnost i zraËi

egzistencijalna tjeskoba i osjeÊaj otuenosti u svijetu.

Spoznaja tragiËnog i neprestane blizine smrti postaje

krajnje evidentna. KonaËno, slikareva je svakodnevica

ispunjena takvom spoznajom i ona se iz nje organski

pretaËe u opiplj ive supstance iz kojih nastaje i ova

umjetnost."

Zvonko MakoviÊ

153

Ljubo IvanËiÊ, Tragovi Ëovjeka, ulje na kartonu, 54x66 cm, 1962.

ljubo IVAN»I∆1925 - 2003.

154


Ljubo IvanËiÊ, Riba, ulje na lesonitu, 24x40 cm, 1977.

155

Pejzaæ sa stablomulje na papiru

40x52 cm, 1974.

Ljubo IvanËiÊ

Kiπobraniulje na lesonitu, 76x99 cm

ljubo IVAN»I∆1925 - 2003.

156


miljenko STAN»I∆

Miljenko StanËiÊ rodio se 1. oæujka 1926. u Varaædinu a umro je 1977. u Zagrebu. Diplomirao je na Akademiji

u Zagrebu 1949. na kojoj je i predavao (od 1961. do 1977). Zbog svoje snaæne i osebujne vizije, StanËiÊ je veÊ od

prvog nastupa u Zagrebu (s Josipom Vaniπtom, 1952) smatran zaËetnikom nadrealistiËkoga slikarstva u Hrvatskoj.

Njegovo je slikarstvo prepuno intimnih i autobiografskih reminiscencija i dojmova πto ih umjetnik prima iz svoje okoline.

Sluæio se tehnikom starih majstora, slikajuÊi krajolike i figure zadivljujuÊom perfekcijom i profinjenim tonskim nijansiranjem

u irealnim rasvjetama. Emotivno vezan s tradicijskom linijom hrvatskog slikarstva, stvorio je jedinstvenu poetsku sintezu

staroga i novoga, nostalgiËnog i suvremenog. Poslije 1955. stvara djela u kojima je, slikajuÊi obrise varaædinskih trgova

i ulica, na jedinstven naËin ovjekovjeËio poetiËnost staroga Varaædina. Retrospektivna izloæba prireena mu je u

Zagrebu 1970/71.

Miljenko StanËiÊ, SviraËi, ulje na platnu, 65x81 cm, oko 1970.

157

"Jesen 1945. Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu. Mala akt-sala na katu, prva dvorana desno. Prljavi

prozori πto kroz dvoriπta i poneko stablo gledaju na toranj Blaæeve crkve, truli pod, poprskani zidovi, rasklimani stalci,

stara peÊ. Desetak mladih ljudi, koji su se naπli tu, iz raznih krajeva zemlje. Svi su u nekom nejasnom oËekivanju. Meu

njima jedan, gotovo djeËak, visok i nespretan, u plavom odijelu æeljezniËara, velikih oËiju koje ironiËno gledaju oko

sebe. Stoji povuËen u kutu, bez rijeËi.

U svijetu studenata prve godine postoje i oni glasni koji se odmah otkrivaju, nametljivi i 'duhoviti'. Puni teorija,

oni govore. On je progovorio slikom. Bila je to prva rijeË umjetnika koja se tiho oglasila jedne veËeri, odmah na poËetku,

na crteæu ugljenom nagog æenskog tijela."

Josip Vaniπta

Zapisi

Miljenko StanËiÊ, Kartaπi, tempera, 25x30 cm, 1970.

miljenko STAN»I∆1926 - 1977.

158


Miljenko StanËiÊ, Varaædin, ulje na platnu, 45x97 cm, 1963.

159

miljenko STAN»I∆1926 - 1977.

160


“Na StanËiÊevim slikama uvijek se neπto

zbiva: tajanstveno i mutno, jasno, a Ëesto nejasno,

na prvi pogled jednostavno, staromodno, moæda

i patetiËno, kao πto su patetiËne starinske

hromolitografije, a ti raznovrsni slikarski trikovi

rasporeeni su po raznim planovima njegovih

kompozicija magnetskom snagom fantastike. To

su zapravo dramatski napeti trenuci, obavijeni

koprenom neizvjesnosti, nadvijene nad dogaaje

kao crna zavjesa koja trajno prijeti brutalnim

prekidom predstave. U njegovim slikama vlada

jeziva tiπina akrobacije: OsjeÊa se da bi se moglo

desiti da se Ëitav misteriozni dogaaj neoËekivano

surva s najviπeg vrhunca inspiracije u paramparËad

besmisla kao mjeseËar koji se strovalio s krova.

Njegovi likovi, i onda kad se radi o intimnim

scenama ljubavnih sastanaka, promatraju se

hladno - par distance, fascinirani uzajamnom

nepovjerljivoπÊu. To su prizori potajnih i sakrivenih

drama pod trulim krovovima trulog zakutka, gdje

u sumraku tonu tornjevi praznih hramova, gdje

zvone zvona bogovima u koje viπe nitko ne vjeruje,

i gdje se osjeÊa kako se umrtvilo sve: i prostor, i

daljine, i vrijeme i moguÊnost svake najminimalnije

sreÊe i harmonije. Svi spavaju ili su pomrli. Nigdje

nema nikoga, samo je jedno okno rasvijetljeno.

Tu bdije iza kulisa jedan jedini Ëovjek, a tamo

prolazi kroz zidove svoje vlastite kuÊe, svog

obiteljskog doma jedan pokojnik. To se moæda

jedan od velike Ëete Nepoznatih Vojnika vraÊa iz

jednog od trideset evropskih ratova, suvremeni

Odisej, koga su auguri moderne umjetnosti

prognali iz slikarstva, jedanput zauvijek. Stiæe mrtav

ratnik kao legendarni, lovorikom ovjenËani heroj

u svoju vlastitu kuÊu i uspinje se na sprat svog

vlastitog stana, u vlastitu braËnu loænicu gdje u

gostoljubivo raspremljenoj braËnoj postelji, meu

duπecima filigranski poliranog kreveta njegova

Penelopa poklanja svoj πarm nekom drugom vitezu,

koji je imao bolje πanse od uklete odisejske lutalice.

Miroslav Krleæa, 1964.

Dijeteugljen

38x26 cm, 1972.

Miljenko StanËiÊ

Dijeteugljen

38x26 cm, 1972.

161

uspomene

iz obiteljskih albuma

Zlatko ©ulentiÊ, 1893-1971.

162u Zagrebu, 1952.

163s ocem i bratom Æarkom u Zagrebu 1904. u Münchenu 1912.

©ulentiÊ sa suprugom u samoborskom gorju

za πtafelajem, 1965.

Zlatko ©ulentiÊ, 1893-1971.

164

Slavko Tomerlin, 1892-1981.

i 1915.Tomerlin,1956.

Tomerlinovi sinovi

Slavko

Mirko

Vladimir

Tomerlin u –akovu, 60-ih godina

Tomerlin sa snahom Olgom i unucima blizancima Zlatkom i Draæenom

165

Steiner sa sestrom Elzom

Milan Steiner, 1894-1918.

Grupa polaznika “Privremene viπe πkole za umjetnost i umjetni obrt” oko 1915.krajnji s desna Milan Steiner

autoportret, oko 1916.

Steiner u Parizu

Tartaglia u svom atelieru

166

Marino Tartaglia, 1894-1984.

Marino Tartaglia sa kËeri Mirom i Jerolim Miπe u HAZU 1966.

167

Tartaglia sa kÊeri Mirom u Veneciji, 1953. i u Rimu iste godine

Tartagliina djecasin Oliveiro i kËer Mira

1940.

Tartaglia sa æenom Oliverom (desno)i njezinom sestrom

Marino Tartaglia, 1894-1984.

rodna kuÊa Ignjata Jobau Dubrovniku

Ignjat Job, oko 1918.

Ignjat Job, 1914.

Ignjat Job, 1895-1936.

168

Vilko ©eferov, 1895-1974.

©eferov portretira predsjednika Egipta Gamala Abdela Nasera169

©eferom sa unukom Majom, 1957.

©eferov 1920.

170

Vladimir Varlaj, 1895-1962.

Vladimir Varlaj, autoportret

171

Marijan Trepπe, 1897-1964., treÊi s lijeva, sa Ëlanovima kazaliπne uprave

Grupa studenata “Viπe πkole za umjetnost iumjetni obrt” iz Zagreba, snimljena prilikomboravka u Novom Vinodolu 1917. podvodstvom prof. Mencija CL. CrnËiÊa,gore: Vlado PeËanec, Anton MatkoviÊ,Marijan Trepπe, Sava ©umanoviÊ iKlementina Schwarz,drugi red: Zdenka Kriæ, Marija Stiborski,Stjepan Frick, Ignjat Job i Melanija Janola,u sredini profesori: Bela »ikoπ Sesija i MenciCl. CrnËiÊ,dolje: Ada Heim, Nada Pleπe, Tereza PauliÊ iAnka MartinËiÊ.

S v j e d o d æ b a M a r i j a n a T r e p π e a sp r a π k e A k a d e m i j e s a p o t p i s o mr e k t o r a i p r o f e s o r a M a k s a© v a b i n s k o g

Marijan Trepπe, 1897-1964.

172

Ernest TomaπeviÊ, 1897-1980.

Ernest TomaπeviÊ iz mlaih dana

Sastanak grupe “Zemlja” u atelieru KrsteHegeduπiÊa, s l i jeva: Krsto HegeduπiÊ,Vilim SveËnjak, arh. Stjepan PlaniÊ i MarijanK a u z l a r i Ê , E r n e s t T o m a π e v i Ê , E d oKovaËeviÊ, stoje: Fedor VaiÊ i KamiloTompa

i u atelieru, kasnije

173

Ljudevit ©estiÊ, 1900-1962.

Ljudevit ©estiÊ oko 1937.

©estiÊ sa mamom Gabrijelom imlaim bratom Zlatkom, 1906.

©estiÊ sa suprugomZlatom i kÊerkomBrankom, 1940.

174

Æeljko HegeduπiÊ, r.1906.

Æeljko sa bratom Krstom, rad na zastoru HNK, 1973.

BraÊa HegeduπiÊ:Krsto,Æeljko,

Smiljan iMladen,

u Hlebinama oko 1930.

Æeljko prije odlaska u Pariz1930.

Æeljko i supruga Slavka,1934.

175

Antun Motika, 1902-1992.

Pariπk i ate l ier Ede KovaËeviÊa, jesen 1930.,s l i jeva iza:Kami lo Tompa i Edo KovaËeviÊ (s knj igom),ispred:Antun Motika, Vjekoslav ParaÊ i Vanja Radauπ

Obite l j Mot ika:Antun, Ankica, otac Antun, Mirko i Mihovi la

176

Vilim SveËnjak, 1906-1993.

SveËnjak sa 2 godine, 1909.

SveËnjakna Akademiji, 1929.

radni sastanak grupe “Zemlja” 1935., stoje: ErnestTomaπeviÊ, Edo KovaËeviÊ, Krsto HegeduπiÊ, arh.St jepan P lan iÊ , Kami lo Tompa i a rh . M ladenKauz la r iÊ , s jede: V i l im SveËn jak i Fedor Va iÊ

SveËnjak u druπtvu knjiæevnika seljaka MihovilaPavleka Miπkine i kolege Kamila Tompe

u MartinπËici 1931.

autopotret, 1932-1933. autoportret, 1942.

Frano ©imunoviÊ, 1908-1995.

177

Slavko ©ohaj, 1908-2003.

Gliha u gromaËama

slikajuÊi u ZagrebaËkom atelieru, 1973.

Oton Gliha, 1914-1999.

studenti s modelom, 1934.Gliha prvi s lijeva

179

180

Zlatko Prica, 1916-2003.

studenti u klasi Ljube BabiÊa, 1938., u sredini Zlatko Prica

Nikola Reiser, r.1918.

I . godina s l ikarstva 1939/40.,s l i jeva: A lbert K inert , Smi l jaKinert, Nikola Reiser, Vilim »eviÊ,Blaæ ∆uk, Alfred PetriËiÊ, VojkaRuæiÊ, Edo MurtiÊ, ?, Slavo ©trigl

Obitelj Reiser na BoæiÊ u Zagrebu, 1986.

Reiser pred motivom Zagreba, 1982.

Reiser portretira svoga oca u Mirnovcu, 1939.

182

Mladen Veæa, r.1916.

ispred πtafelaja 1949.

po dolasku u Zagreb, 1928.

183

Mladen Veæa i Martin Henc

Mladen Veæa i Zlatko Hencu atelieru, 2002.

Mladen Veæa, r.1916.

Mladen Veæa, Stanko ©poljariÊ i Martin Hencodabir slika za izloæbu

184

Edo MurtiÊ, r.1921.

Edo MurtiÊ i Albert Kinert, I. godina slikarstva ak. god. 1939/40.

MurtiÊ i supruga Goranka sredinom 80-ih

Prica, Reiser i MurtiÊ na otvaranju prvezajedniËke izloæbe u zagrebaËkoj galeriji Ulrich

1950.

185

–uro Pulitika, r.1922.

Pulitika s papom Pavlom VI na dan otvaranjaVatikanskog muzeja sakralne umjetnosti XXst.

u Rimu 24. lipnja 1973.

Ivo VojvodiÊ uzagrebaËkom atelieru 1979.

VojvodiÊ u posjeti kod Tina UjeviÊa, vinogradska bolnica 1955.

Ivo VojvodiÊ, 1923-1994.

VojvodiÊeva djeca

Ivo Réné

Ivan Matija

Josip Vaniπta, r.1924.

profesor i uËenik; Tartaglia i Vaniπta187

Vaniπtine kËeri Eva i Ana

188

Ljubo ©krnjug, r.1925.

©krnjug sa sestrama i roditeljima

©krnjug sa suprugom Vlastom, 2000.

189

Ljubo IvanËiÊ, 1925-2003.

sa crtaÊim blokom, Bol, 1985.

< kao dvanaestogodiπnjak

u zagrebaËkom atelieru, 1996.

Paris, 1971.,Ljubo IvanËiÊ i ©ime Vulas uBrancusijevom atelieru

190

StanËiÊ u atelieru oko 1955.

odlomci iz StanËiÊevih pisama Vaniπti, 1952.

Miljenko StanËiÊ, 1926-1977.

StanËiÊ, 1930.

191Miljenko StanËiÊ i Josip Vaniπta, pred HNK 1952.

Miljenko StanËiÊ, 1926-1977.

U “Kaptolskoj kleti” u Zagrebu:Valerije Michieli, Ljubo IvanËiÊ i Miljenko StanËiÊ, 1954.

192


predsjednik Republike Hrvatske Stipe MesiÊ za posjeta izloæbi Vilima SveËnjaka i galerist Zlatko Hencu Galeriji Mona Lisa, studeni 2003.

17

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

Mladen Veæa

Masline, ulje na platnu, 50x60 cm

Masline, ulje na platnu, 50x60 cm

Brist, ulje na platnu, 50x60 cm

slike novijeg datuma (2002-3)

18


Æivot puls i ra i bez l jud i . Fasade, lokal i , mostov i pamte. Tu memor i ju u otvorenoj

bo j i , ©krn jug je osnaæ io s l i ka rsk i . UË in ivπ i Par i z - u s l i j edu RaË iÊa i Kra l j ev iÊa

- i naπom baπ t i nom.

N a s t v a r a l a Ë k o m p u t u d u æ e m o d s e d a m d e s e t l j e Ê a , S l a v k o © o h a j

nep rek idno j e i s kaz i vao v i soku r a z i nu ku l t u r e , unu ta r ko j e i z r as t a i n j egov

l i kovn i t a l en t . Poznava te l j g l azbe , i sam za svo ju duπu p i j an i s t , ha rmon i j e i

t e m p a s o n a t a i s i m f o n i j a , p r e n i o j e u s l i k u r e d i r i t a m , v i d o r n a m e n t a l n e

usk laenos t i . U pe j zaæu na laz i zan im l j i ve odnose p ros to rn ih d ion ica , ko je u

ploπnost i koncepta razv i ja i kod predmeta postav l jen ih na sto l . Boja zvuËnoπÊu

pokreÊe p lohu ka opros to ren ju , bo ja ko ja i u na jman jo j Ëes t i ko respond i ra s

k r o m a t s k i m o r k e s t r o m . U g v a π e v i m a i t e m p e r a m a , t e h n i k a m a d i r e k t n i j e g

s l i kan j a , os j eÊa se p rom iπ l j a j ma j s to ra , zanosa u ko j em ono rac iona lno n i j e

i sk l j uËeno . Pa i ak tov i , e ro tsk i t ak t i l n i , un i j e t i su u r i t am unu t raπn jeg reda u

naznac i ob l ika suger i ra ju pun inu anatomske uv jetovanost i . ©oha j s ozb i l jnoπÊu

pr is tupa s l i c i , ne odr iËuÊ i se ig re ko ja ga je k ras i l a do zadn j ih dana n jegovog

umje tn iËkog i l j udskog t ra j an ja .

Opus V i l ima SveËn jaka uzbud l j i v j e spo j m i j ena i kons tan tnos t i i z r aza .

N a p u π t a n j a o s v o j e n o g n a Ë i n a i v r a Ê a n j a n j e m u . P a r a l e l n o s t i k o j e s u s e

n a d o p u n j a v a l e i m e u s o b n o p r o d u b l j i v a l e . D a k a k o , p o s t o j e p e r i o d i

" i s k l j uË i vos t i " , no SveËn j akov um je tn i Ëk i nem i r t r a æ i o j e nove moguÊnos t i .

Z a b o r a v l j e n o s e v r a Ê a l o a n a n e p r e d v i d i v o m p u t u d o g a a o s e o b r a t . N o ,

takav odnos prema s l ic i mog la je imat i samo osoba s in teze, jednako uv je r l j i va

kada hvata impres i ju k ra jo l ika u t i t ravost i i nemjer l j i vost i ob l ika , i kada vedutu

de f in i ra Ë i tk im p lohama ko lo r i s t i Ëkog uzd ignuÊa. I l i u æenskom aktu putenost

p r e n o s i d o p o n a j b o l j i h p r i m j e r a e r o t s k o g u n a π o j u m j e t n o s t i . A n e t r e b a

19

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

zaborav i t i n i snaænu ekspres ivnost f igurat ivn ih kompoz ic i ja , Ëesto i s k r i t iËk im

æ a l c e m i l i d i s c i p l i n u p o r t r e t a , k o l o r i s t i Ë k i " r a s t v o r e n i h " , p s i h o l o π k i

"koncen t r i r an ih " .

Impres ion i zam je s t i l ska odredn ica L judev i ta ©es t i Êa . Os im ep i zode na

samom poËe tku s t va ran j a , kada j e suk l adno naË i nu v r emena , p r im j en j i v ao

fo rmu j asnog ob r i sa , u po r t r e tu , ak tu , s ve n j egovo os ta l o d j e l ovan j e b io j e

razgovor s pe jzaæom. Us i tn jen potez , p r iguπeno sv je t lo i l i eksp loz i j a , n jegova

d i fuznos t , okup l j a i r as tva ra bo ju do p ro f i n j ene i s tkanos t i . Poe t i Ënos t s tan ja

i n t i m i s t i Ë k o g s l i k a r s t v a s m o t i v i m a r i j e k a , K o r a n e , M r e æ n i c e , s v r b i c i m a i

πumarc ima uz n j i h . B l j esak vode tanahan je poput l i πÊa , a bo ja u m in ima ln im

pomac ima znak j e bu j an j a p r i r ode . Nenamet l j i vog . A pe j zaæ j e uπao i meu

seoske kuÊe rke , zdan ja ob l i kovane mekoÊe , pa i u g radske v i zu re . NaË in se

ne m i j en ja , l i r ska ugoa jnos t s ta lna j e , no pos to je raz l i ke u pa le t i . Od top l i h

smeÊkas t i h v r i j ednos t i do b l agos t i ze l enkas to s i v i h . Neov i sno o god i πn j em

d o b u , p r o l j e Ê u i l i j e s e n i , j e r r a d o s t u l j e p o t i p r i r o d e n i Ë i m n i j e n a r u π e n a .

An tun Mot i ka u sup t i l nos t i i z raza spo j i o j e spon tanos t i med i ta t i vnos t .

U l j epo t i go tovo nes tva rne l akoÊe . U k ra jo l i c ima , dvo r i π t ima , daπkom ob l i ka

ostvar io je puninu izg leda, u inter i jer ima zatvoren prostor uË in io je nemjer l j iv im.

A a k t o v i u n j i m a s u b l i m i r a n e s u e r o t i Ë n o s t i , s e n z u a l n i d o p o d a t n o s t i ,

"d rh tavom" i s igu rnom l i n i j om op isan i . S bo jom t ransparen tnog i nka rna ta . U

cv i jeÊu, mr tv im pr i rodama, vazama i sku lp turama, tek ton ika je jaËa no Mot ika

os ta je svo j . Mate r i j a l nos t j e p roduhov l j ena , k rhka , t va rna . Kon tu re , p lohe , u

p l emen i tos t i bo j e dovode do r e l a t i vne op i snos t i p redmeta , pos tav l j en i h i u

ornamenta lnom r i tmu. Kroz ob iËno i p r i v idno bana lno, Mot ika dod i ru je p i tan je

sm is l a . U j ednos tavnos t i j e nas lu t i o sm isao , sad ræa jnu dub inu . LakoÊa j e to

i z a k o j e s e s k r i v a m u d r o s t Ë o v j e k a k o j i j e i d e n t i f i c i r a o u m j e t n o s t i æ i v o t .

20


Ljudevit ©estiÊ, Vrbe uz potok, ulje na platnu, 30x40 cm, 1940.

21

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

Antun Motika, Zrinjevac, tempera, 31x40 cm, 1936.

22


C v i j e t i a k t , l j e p o t a d o l j e p o t e m o t i v i s u N i k o l e R e i s e r a . I π t o d r u g o

o Ë e k i v a t i d o l i t a n k o Ê u t n o s t i z r a z a p r i s l i k a n j u o b l i k a s k l o n i h l e v i t a c i j i . U

cv i jeÊu kumul i rano j ve l iËa jnost i pr i rode, Re iser pomalo i reæ i ra scenu, sumarno

i sc r t a va p l anove , t e mr l j o l i k e cv j e t ne l a t i , z vonkos t t ona p r i d ruæu j e f ondu .

Besteæ inska mimozasta lakoÊa i t va rna snaga magme in tegr i ran i su u cv i jeÊu.

»es te , nenas l i k ane b j e l i n e p l a t na i pap i r a , mnogo su v i π e od p r azn i na j e r

n a p u t a k s u z a Ë i t a n j e r a s k o π i . A v a z a j e s p o m e n i k , p i j e d e s t a l z a c v j e t n o

zv i j e æe - i v r t a i po l j a . I æ ensk i ak t r aspupan i h ob l i na , akcena ta e ro t skog

v o e n j a , R e i s e r p r o m a t r a s l j u b a v l j u . N e k o l i k o l i n i j a i n e n a m e t l j i v a

vo lum inoznos t od raæava ju l i kovnu de l i ka tnos t u d i sk re tno j senzua l i z i r anos t i .

Zan iml j i vo , s i lhuete ver t ika lno postav l jenog akta i cv i jeÊa u vaz i v r lo su b l iske.

Rad i se o i s to j l j epo t i s dva l i ca .

Æ i vo t u t r a j an j u god i na v r i j edan poπ tovan j a , i s t v a r an j e p r ak t i Ëno do

posl jedn j ih dana, svakodnevno dolaæen je u ate l i je r u zgradi L ikovne akademi je ,

d o v e l i s u d o o p s e æ n o g o p u s a M a r i n a T a r t a g l i e . S f a z a m a k o j e s u p r a t i l e

t i j ekove h r va t skog s l i ka r s t va od reu juÊ ih s t i l i s t i ka . I pak , Ta r t ag l i a j e uv i j ek

b io svo j , t ime da je u kasn i j im godinama posebnost nag laπen i ja . L ikov i , buket i ,

p o g l e d i k r o z p r o z o r a t e l i j e r a i l i o b r i s i B u d v e , o d n j e g o v a n i s u u i z r a z u

d u g o t r a j n o g t r a æ e n j a i d e a l n e k r o m a t s k e z v u Ë n o s t i . P o s t o j a n j e v i π e b o j a

ev identno je na neko l iko raz ina, u pros i javan ju, prep l i tan ju , u t ragov ima sv jet la

i u sm je r enos t i po t e za . Svak i t on j e d r agoc j enos t u s l o j e v i t o j s t r uk t u r i t e k

asoc i j a t i vne p redmetnos t i . Mnogo je po teza povuËeno i na ma len im s l i kama.

N i t i j edan n i j e i zgub l j en . Svo jom k roma tskom s i l n i com os j eÊa se i u dub in i

p o v r π i n e . P l e m e n i t o s t b o j e r a s t e k r o z n e p r i m j e t n e d o d i r e . A i s t i m o t i v i u

s l i j e d u s l o æ e n e s l i k a r s k e r e Ë e n i c e M a r i n a T a r t a g l i e u v i j e k s u d r u k Ë i j i .

23

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

Jos ip Van iπ ta u oskudnost i mot iva na laz i v r i jednost i i raz loge posto jan ja .

» i t a v a f i l o z o f i j a æ i v o t a s a b r a n a j e , p r i m j e r i c e , u k r u h u . P o s t a v l j e n o m u

m e t a f i z i Ë k i p r o s t o r . K r u h j e i z d a n a k z e m l j e a l i i n e b e s k o m d u h o v n o π Ê u

oznaËen . Tv rdu ko ru i l j udsku teæn ju ka s reÊ i , Van i π ta povezu je unu t raπn j im

i nes tvarn im van jsk im sv je t lom. U oko lnom prostoru s i v i l a /p lave tn i l a ko j i nos i

teæ inu i l akoÊu k ruha , bo ja pu ls i ra u t i π i n i , o tk r i va juÊ i i sk r i va juÊ i mot i v . Ko j i

i z r as ta i z kop rene pozad ine , s l i Ëno kao i sup t i l n i æensk i po r t r e t . Op i san j e

sv je t lom u Van iπ t ino j pa le t i u ko jo j i nagov jeπta j i veÊeg akt iv i te ta bo je s tvara ju

k romatsku nape tos t . Ma lo j e mnogo u rukama i s v i j e s t i senz ib i l nog zna l ca .

Umje tn ika ko j i j e c r teæ uË in io monumenta ln im u j ednos tavnos t i . T in i K r l eæa ,

o l o v k o m s u o p i s a n i p o r t r e t i s l i c i m a k o j a o d r a æ a v a j u s v u v e l i Ë i n u m i s l i ; u

k rhkos t i c r teæa duhovna j e i mora lna snaga .

L jubo IvanËiÊ znao je iznaÊi d istancu od t rendovskih zb ivanja uspi jeva juÊ i

uv i j ek b i t i s v j eæ do p rovoka t i vnos t i , kadave r ima , ak tov ima eksp res ion i s t i Ëk i

d ramatsk i pok renu t i h . U ran i j im god inama svo ju zaokup l j enos t esenc i j a l n im

i e g z i s t e n c i j a l n i m u n o s i o j e u m r t v e p r i r o d e , p e j z a æ e , r i b e . D a l e k o o d

deskr ip t i vnos t i , sa sv je t losn im mjes tom kr i ka , ko j i raza ra z rakopraznu t i π inu .

R iba i l i osaml j eno s tab lo s imbo l i su a rhe t ipske teæ ine . Poma lo m is t i Ëne i l i u

dub in i med i te ranske duπe s l i ka ra doæ iv l j en i kao neun iπ t i vos t t ra jan ja . Gotovo

su od r i can j e od van j s ke l j epo te , no p repune su ugoa j a . P i t an j a i sumn j i .

K a m o v o d i p u t , d a l i n a s p r o s t o r o s l o b a a i l i g u π i , j e l i p r i r o d a Ë o v j e k u

nak lon jena pr i ja te l jsk i? U prop i tk ivan j ima pred en igmatsk im, IvanË iÊ kombin i ra

s l i ka rske pos tupke - l azu rnos t , zgusnu tos t p lohe - nanoseÊ i bo ju u re l j e fno j

mate r i j a l nos t i . S raz logom, rad i i s t i n i tos t i d j e l a .

24


P e j z a æ i z a m O t o n a G l i h e p r i m j e r j e p o s t u p n o s t i r e d u c i r a n j a m o t i v a s

o t o k a K r k a , s k r e t a n j e m o d o b j e k t i v n e o p i s n o s t i k a z n a k u , d o n j e g o v i h

g r o m a Ë a . P o l j a i s p r e s i j e c a n a o g r a d a m a n a k u p l j e n o g a k a m e n j a t v o r e

zem l j op i sno saÊe r i tm i Ëke zgusnu tos t i p l e t e r a t l a , ko j i s e u p roË i πÊenos t i

p r ib l i æava aps t rak tnom. S l i ka juÊ i more , nebo i oba lu , G l i ha se s luæ i mr l j ama

i t a π i s t i Ë k i m u d a r o m s k l a d a j u Ê i k r a j o l i k m a s a m a . G r o m a Ë e s u u r e e n a

n e k r e t n i n a p r i r o d e , o p o r e i o s k u d n e , s b r o j n i m m e a π i m a , i s k l e s a n i m

gran icama min i j a tu rn ih po l ja . Umje tn iËkom invent i vnoπÊu, zadatom u svakom

p r i m j e r u , G l i h a d a j e l i k o v n u a u t o n o m n o s t . I π Ë i t a v a j u s e i d e t a l j i r a s l i n j a ,

ko lor is t iËke uglaenost i s poz ic i ja pov iπen ih oË iπta. Romboidni t rave j i zeml j iπ ta

v r t la rske su ureenost i , b ro jn i u svom n izan ju , i u sv im verz i jama rasporeen i

j edno l i ko . Bez ep icen t ra a l i u uza jamnost i pas toznoπÊu poteza s l i kan ih po l j a

dob i va se nove t ipo log i j e pe j zaænog .

F r a n o © i m u n o v i Ê s l o b o d n i j e i n t e r p r e t i r a k r a π k a p o l j a . K o n f i g u r a c i j u

t e r e n a p r e v o d i u s l i j e d d i j a g o n a l a i h o r i z o n t a l a , l i k o v n o g z n a k a u s j e k a ,

" b o r d u r a " u z a v i Ë a j n o s t i Z a g o r e . O n o e l e m e n t a r n o , l j e p o t a o a z e l j u d s k o g

p o s t o j a n j a , Ë i t k a j e i l a b i r i r i n t i Ë n a . © i m u n o v i Ê o s t v a r u j e b o g a t u s t r u k t u r u

s l i k e , d o n e k l e a p s t r a k t n e , p o r a d i d o k i d a n j a i s v a k e t r a v k e . S u k u s j e t o

egz i s tenc i j e k ra jo l i ka , u ko jem bo ja p ra t i e roz i j om nag r i æeno t l o a l i u n j emu

na laz i i g radac i j u obnav l j an ja . © imunov iÊ j e i d j e t i n j s t vo , s j eÊan ja , u t i snuo u

nadahnuÊe gradn je impres ivnog prostora, ko j i os jeÊa i kao snagu i kao patn ju .

St rogost g red ica i kao i zob i l j e u ravn ic i , i b lagost i u uzd ignuÊu. Gd je pra t imo

"katastarske" Ëest ice i ob l ike enformelne p jege. © imunov iÊ se spram stvarnog

ponaπa kao p r ema nep redme tnom a l i i u s vakom kamenu t r a æ i v r i j ednos t i

ogn j i π ta .

25

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

Miljenko StanËiÊ, Maπkara, tuπ, 15x10 cm, 1960.

26


More j e sm isao s l i ka rs t va I ve Vo j vod iÊa . Ko lo r i zam dubrovaËkog k ruga

odred io je i n jegov pr is tup. Uzburkanost puË ine i zav iËa jnost s t i j en ja dosta tn i

su za opses i ju mot ivom, gd je mreæasta s t ruktura tkan ja va la i kamena posta je

b l j eskava ka l i g ra f i j a p red loπka . K r i j es te va la pos ta ju g ra f i zm i bes t j e l esnog u

d r h t a j u n e p r e k i d n e p r o m j e n e . D u b i n a p l a v e t n i l a i p r o z r a Ë n o s t t i r k i z n o g

kromatsk i su okv i r i kadra u ko jem su zvonke bo je nos i te l j i i dekor pe jzaænog.

Nerva tu ra poteza d inamiz i ra i cen t ra lno pos tav l j ene o toËne nakup ine i rubno

smjeπtene brodice. U inter i jer ima pak VojvodiÊ se obraÊa proπlost i ispunjavajuÊi

i h d r ag im p redme t ima , u t op l o j gam i de l a t ou rovskog s v j e t l a , s a πu tn j om

πkr in ja . Ar is tokratskom otmjenoπÊu i puËkom prostoduπnoπÊu od iπu ambi jent i

a rh iv i ran ih uspomena. Vo jvod iÊ je s tvarao izmeu π i r ine mora i u toË iπ ta soba,

s l i ka juÊ i b r i æno svak i de ta l j .

–u ro Pu l i t i ka t akoe r i z r as ta u r askoπ i k romat i ke dub rovaËkog k ruga .

Sv je t lo j uga opred i j e l i l o ga j e p rema jez i ku bo je , no d rukË i j eg j e d i j a l ek ta od

uob iËa jenog. » is te ko lo r i s t i Ëke p lohe s dominac i jom c rvenog i l i p lavog tvo re

b rda , kuÊ i ce , l j e t n i kovce t e neko imag ina rno r as l i n j e i c v j e tn j ake . Posebne

o b r u b n i c e s t v a r a j u g i g a n t i z i r a n e o b l i k e p o t e n c i j a l n o g " v i t r a j a " , o b l i n e u

naseob in i nekog ku tka dubrovaËke oko l i ce . P ren i j e tos t u dv i j e bo je ave rs j e

i r eve rs i s te p r i Ëe k ra jo l i ka , um i l no u l j epπanog , donek le geomet r i z i r anog i u

m e t o d i Ë n o s t i i z v e d b e n o i p o m a l o d j e Ë j e n e z g r a p n o g . D e s k r i p c i j a j e

"d i k ta tu rom" bo je i zanemarena . No , i o ronu lo pos ta lo j e og leda lo l j epo te u

n i ve l i r anos t i r a z l i Ë i t os t i u Ëudesnos t i l j e t a . I n t e r i j e r i su i n t im i s t i Ëka i naË i ca

pe j zaæa s l i kom (Sv . Ju r j a ) i p lod inama, svo j im p lohama.

Edo Mur t i Ê s inon im je za aps t rak tnu umje tnos t . Nepogreπ i vog os jeÊa ja

z a s l i k a r s k u k o m p o z i c i j u , z a o s n o v n e k o l o r i s t i Ë k e o r i j e n t i r e g r a d n j e .

27

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

Edo MurtiÊ, Crvena vertikala, gvaπ, 70x48 cm, 1972.

28


Fasc inantna energ i j a ko jom Edo Mur t iÊ s l i ka , upravo f i z i Ëke snage, dove la j e

do ve l i kog opusa maπ tov i t i h r j e πen j a . Rasponom od p r i b l i æ a van j a znaku u

neko l i ko masa i " p roπ i r en i h " l i n i j a bo j om, do gus toÊe pov r π i ne d i nam iËk i h

s r a z o v a i o s t v a r e n o g s k l a d a . B o j a s v j e t l o s n i m i k o l o r i s t i Ë k i m e m i t i r a n j e m

s t v a r a s t i j e π n j e n o s t p r o s t o r a , s u s j e c i m a i o t v o r i m a , " p r a z n i n a m a " i

n a k u p i n a m a . S a k c e n t i m a i p a r t i j a m a k r o m a t s k e p r o v e d b e . M u r t i Ê e v

k a r a k t e r i s t i Ë a n r u k o p i s p r e p o z n a j e s e i u f r a g m e n t u s l i k e a p s t r a k t n o g i

pe j zaænog ka rak te ra . Mot i v ga donek le "d i sc ip l i n i r a " no i da l j e s t rasno j e to

p redavan j e k ra j o l i ku j uga i i n sp i r ac i j i po rad i bu j an j a ob l i ka ko j i h k roma t i ku

M u r t i Ê i n t e n z i v i r a . I z a b i l j e π k e u p a s t e l u , p o c r t a Ë k o j u v j e r l j i v o s t i , n o s e

pot reb i t i t r ep ta j bo je .

Z la tko Pr ica zaokup l jen je f igu rom. U mladost i se i skuπao u pe jzaæ i zmu

v ida poe tskog rea l i zma , s do jm l j i vom kva l i t e tom dosega , no i n te res i su b i l i

d rukË i j i . U pos l j edn j i h dvadese tak god ina ob l i kovao j e dva c i k l usa : na jp r i j e

ona j " Ta r sk i " , po tom "Opa t i j s ke k i πob rane " . U c i k l u s nazvan po i s t a r skom

grad i Êu Ta ru , uz f i gu re j e un i o b rodove t e mo re davπ i u i konog ra f i j i s cene

smi ra j a i g rË l j udske egz i s tenc i j e , t j eskobe a l i i opuπ tenos t i . F igu re P r i c i ne ,

znane s i l hue te , u k r i vu l j i posebne me lod ioznos t i , "g ra f i zm ima" su odreene ,

p u n i n o m b o j e d a t e s k l a d n e i a p a r t n e z v u Ë n o s t i . D r u g i c i k l u s o b l i k o v a n j e

v e Ê o m o p i s n o π Ê u l i k o v a - i p a l e t o m i b o j o m i p l o h o m n a n i j e t o m . F i g u r e ,

osaml jene i l i u grupama, s to je , vode s tvarne i n i jeme razgovore , osobe b l i ske

i o tuene . Æene na ko rzu hva ta ju t rag vedr ine u obrasc ima ponaπan ja . P r i ca

je sadræa jnos t obogat io raznov rsnoπÊu k las iËn ih kompoz ic i j a , s kons tan tn im

d e t a l j e m - k i π o b r a n o m u d j e l i m a π t o s u p o t v r d a v i t a l i t e t a f i g u r a c i j e .

29

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

K a d a s l i k a r n a p r a g u s t o t o g r o e n d a n a i d a l j e s v a k o d n e v n o s l i k a i

i s t raæu je , zan iml j i v je to podatak sam po seb i . Æe l jko Hegeduπ iÊ svo je poËesto

fantazmagor iËne pr ikaze s ponuenom en igmat ikom iπË i tavan ja , ko jom reag i ra

i n a z b i v a n j a o k o n a s , o b l i k u j e i n t r i g a n t n i m s l i k a r s k i m p o s t u p c i m a , u

komb ina to r i c i l j udsk i h l i kova , æ i vo t i n j a , p reme ta , aps t r ak tn i h p l oha . C r t eæ ,

m r l j e , c u r a æ i , a p l i k a c i j e , m a r n o i z v e d e n i d e t a l j i Ë i n e t k i v o s l i k e p o n e k a d i

pa radoksa lne sad ræa jnos t i . I r on i j a Ëes to p ra t i p r i Ëu , u d j e l ima snaæn ima do

p o t r e s n o s t i . Z a h t j e v n o s t t e m a p r o p i t k i v a n j a æ i v o t a H e g e d u π i Ê s v l a d a v a

i sk renoπÊu , l i kovnom supe r io rnoπÊu ko ja ne pa t i n i od kakv ih konvenc i j a . U

opusu ima radova ko j i su i p redah i zb i r su v jeπ t ine i doæ iv l j a ja . U k ra jo l i c ima

gd je je invenc i j a ma lo i pot i snuta , no n iË im n i j e pomuÊeno s l i ka rsko druæen je

s l j epo tom. U j esen i i z im i p r i rode .

M i l j e n k o S t a n Ë i Ê s l i k a r v e d u t a ( s v o g a r o d n o g V a r a æ d i n a ) i i n t e r i j e r a ,

ugoa jem s l i ke b l i zak je meta f i z iËkom. I l i kov i u pros toru okup l jen i oko s to la ,

ka r taπ i , u f ron ta ln im i p ro f i l n im i zg led ima podræava ju tu a tmos fe ru Ë i s toÊom

svo j e s i l hue te , Ë i s t im p lohama bo j e s oπ t r im r ezov ima sv j e t l a na seb i . I na

a rh i t ek tu r i i z i dov ima , geomet r i z i r anm i ob r i s i p l oha sv j e t l a da j u egzak tnos t

opredmeÊene tvarnost i . S l ike su to zaustav l jenog vremena, t iπ ine, sa s lo jev ima

dub ine u neko j i dea l i zac i j i p ros to ra . Pe r fekc i j om i zvedbe , S tanË iÊ po tenc i ra

" h l a d n o Ê u " a m b i j e n t a , s o d r æ a v a n j e m i n t i m n e s v e Ë a n o s t i . M a k s i m a l n o s u

odm je rene sve sas tavn i ce kompoz i c i j e , u z m i j enu r i tma i v e l i Ë i ne odnosno

intenz i teta sv jet la . Ovaj s l ikar reda, u cr teæ ima se opuπta l ikovno no zaokupl jen

i u k rok i j e vsko j nepos rednos t i b i t i pos to j an j a . Temama ko j e osm i π l j a va j u i

r az rau ju sv i spomenu t i s l i ka r i . Bez obz i r a na s t i l i mo t i v . Da rovane ta l en te

dove l i su do un i ve rza lnog .

S tanko ©po l j a r i Ê

30


Zlatko Prica, Iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”, ulje na platnu, 81x100 cm, 1996.

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

Zlatko Prica

djela iz ciklusa “Opatijski kiπobrani”

32


Miljenko StanËiÊ, Zavodnica, tuπ, 15x21 cm, 1960.

33

od©ULENTI∆a1893.

doSTAN»I∆a1926.

slikari i njihova djela

34


zlatko ©ULENTI∆

Rodio se u Glini 16. oæujka 1893. gdje mu je otac Franjo sluæbovao kao lijeËnik, a tamo je proæivio i djetinjstvo.

S tri godine izgubio je majku pa je i to djelovalo na prisnu povezanost s ocem i bratom Æarkom koja je trajala cijelog

æivota. Prve poticaje za slikanje dobiva u gimnaziji od profesora crtanja, te s putovanja s ocem: putuju u BeË, Milano,

na Bijenale u Veneciji. Godine 1910. upisuje se na Privremenu viπu πkolu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu kod

profesora Roberta Auera. S njim su bili Ljubo BabiÊ i Maksimilijan Vanka. Slikarstvo studira na Akademiji u Münchenu

od 1911. do 1914. kod profesora Holma. Predaje na πkolama u Petrinji, Suπaku i Zagrebu, a od 1938. godine profesor

je na Akademiji u Zagrebu. Prvi puta izlaæe na I. izloæbi Hrvatskoga proljetnog salona u Zagrebu 1916. Nemiran duh,

veliki dio æivota posveÊuje putovanjima (Europa, Juæna Amerika, Afrika) s kojih donosi obilje dojmova. Samostalne

izloæbe imao je u Zagrebu, Rijeci, Sarajevu, Karlovcu. Godine 1960. velika samostalna izloæba u UmjetniËkom paviljonu

u Zagrebu.

Lirik i epik, jednom u potrazi za ljepotom trenutka, za impresijom, a drugi put dramatik, slikar atmosfere,

ugoaja, pejzaæist sjevera i juga, portretist - sve to je Zlatko ©ulentiÊ.

Umire 9. srpnja 1971. u Zagrebu. Memorijalna izloæba prireena mu je u Zagrebu 1981.

Zlatko ©ulentiÊ, BaniÊev mlin, akvarel, 31x46 cm, oko 1956.

35Zlatko ©ulentiÊ, PleπiviËki vinogradi, ulje na platnu, 42x54 cm, oko 1956.

"Zlatko ©ulentiÊ slikar je atmosfere, ugoaja, pejzaæist sjevera i juga, slikar predmeta i stvari, portretist…

Ekspresionist a drugi put izraziti slikar impresije (njegova slika 'Kasna jesen' jedna je od najizrazitijih impresionistiËkih

slika u hrvatskom slikarstvu), u ©ulentiÊevu se opusu izmjenjuju i proæimaju ËvrstoÊa gradnje i koloristiËka razigranost

koja katkada dovodi do kompozicije na rubu lirske apstrakcije… U ©ulentiÊevu djelu njegova osebujna koloristika ima

posebno mjesto… Zlatko ©ulentiÊ poËeo je slikati u svojoj ranoj mladenaËkoj dobi. Proslikao je sa zaËuujuÊom

kvalitetom i senzibilnoπÊu koja je karakteristiËna za Ëitav njegov kasniji rad. Ta senzibilnost i njegov do kraja profesionalan

odnos prema svom pozivu bili su kasnijim razlogom da se mogao izgraditi u osebujnog i originalnog slikara."

Æeljko Grum

zlatko ©ULENTI∆1893 - 1971.

36


Zlatko ©ulentiÊ, Volosko, akvarel, 45x53 cm, 1951.

Krist, tempera, 32x17 cm, 1961. >

38


Zlatko ©ulentiÊ, Iz Zagorja, gvaπ, 45x55 cm, oko 1958.

39Zlatko ©ulentiÊ, GraËanka, tempera, 25x18 cm, 1961.

zlatko ©ULENTI∆1893 - 1971.

40


slavko TOMERLIN

Rodio se 1892. u Keπincima kraj

–akova. ©kolovao se na Viπoj πkoli za

umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu (od 1908.

do 1912. godine) te na Akademiji u Pragu

(profesori su mu bili Vlaho Bukovac i F.

Æeniπek). U Osijeku je 1919. otvorio privatnu

slikarsku πkolu (djeluje do 1921), poslije æivi

u Zagrebu. Na uljepπano realistiËan naËin

slikao je krajolike i prizore iz seljaËkog æivota

s izrazitim folklornim naglaskom. Kolorit mu

j e s v i j e t a o , t e h n i k a m j e s t i m i c e

impresionistiËka. U kasnijim je godinama

odstupao u vrsnoÊi i stilskoj dosljednosti

svojih radova. Umro je 1981.

Slavko TomerlinKsaver, ulje na platnu, 52x71 cm, 1910.

41

slavko TOMERLIN1892 - 1981.


Slavko Tomerlin, Snaπe, ulje na platnu, 30x37 cm, 1936.

"Pisali su o njemu da je 'narodni slikar', a bio je ilustrator nekog idealiziranog folklora; toËnije: ishitrenog

æivota na selu, obiËaja i blagdanskog ruha. VeÊ je u gimnaziji, u Vinkovcima, poπao krivim putem, preslikavajuÊi

reprodukcije. To ga je ipak dovelo 1908. u zagrebaËku UmjetniËku πkolu, najprije Beli »ikoπu, a zatim Otonu IvekoviÊu.

Bavio se krajolikom, a za njegov je mentalitet karakteristiËno da je na aËkoj izloæbi Ëetvrte godine izloæio 90 radova!

Pohvalili su ga profesori, Iso Krπnjavi i Vlaho Bukovac. Krπnjavi mu je isposlovao stipendiju, a Bukovac je zamolio

prof. Æeniπeka da ga na Akademiji u Pragu primi u svoju πkolu. Tako je, eto, doπlo do fenomena Slavka Tomerlina."

Grgo Gamulin

42

43Slavko Tomerlin, Zalaz sunca, ulje na kartonu, 43x62 cm, 1942.

Slavko Tomerlin, Lapad, ulje na platnu, 50x75 cm, 1923.

44


milan STEINER

Milan Steiner rodio se 2. lipnja 1894. u Sisku a umro je 1918. u Zagrebu. Diplomirao je 1916. na Privremenoj

πkoli za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. U njegovom kratkom æivotu, u nepunih pet godina, nastao je njegov opus

koji se svojom unutarnjom kohezijom jasno profilira kao posebna cjelina u hrvatskom slikarstvu; uzorom mu je bio

Miroslav KraljeviÊ. Iznimno nadaren stvara uglavnom crteæe olovkom, perom, ugljenom, kredom i akvarelom - oni su

pravi dnevnik njegovih kretanja. Interesa i raspoloæenja. Grad mu je glavni motiv; modernost njegova nadahnuÊa

pokazuju prizori s ulice, iz kavana, kazaliπta, parkova. Zaokuplja ga ljudski lik, koji obrauje raspon od realizma do

ekspresionizma, crta potrete i autoportrete izmeu konstatacije i karikature, djeËje likove, aktove profinjene senzualnosti.

Naslikao je i neke od najljepπih eksterijera hrvatskog slikarstva, pune ugoaja i ozraËja. Samostalna izloæba prireena

mu je u Zagrebu 1980. a retrospektivne 1957. i 1987. godine.

"Razgovarao sam s Milanom Steinerom dva-tri puta u æivotu. On je primao listove i Ëasopise sa Zapada,

znao je sve o Kandinskom, ekspresionizmu, teoretizirao, a slikao je u maniri njemaËkog impresionizma á la Liebermann.

Genijalno."

Miroslav Krleæa

" » i t a v S t e i n e r o v o p u s n i j e n i π t a d r u g o v e Ê z a p o Ë e t a s k i c a z a j e d n o æ i v o t n o d j e l o . "

D. BaπiËeviÊ

Njegov prijatelj slikar, –uro Tiljak napisao je nekoliko rijeËi o njegovom iznenadnom kraju: "Vidjeli smo se posljednji

put jednog kiπnog i hladnog novembarskog dana 1918. godine. Potuæio mi se da je neπto bolestan. Æurio sam se na

kolodvor i vratio sam se u Zagreb nakon pet dana. ProlazeÊi kraj njegovog stana nisam mogao da ga ne potraæim,

premda je bi lo tek sedam sat i iz jutra. Doznao sam da je iste noÊi umro od ©panjolske groznice."

Jedan drugi kritiËar, iz naπeg vremena, zabiljeæio je da je "na stolu ostao nedovrπen jedini Steinerov crteæ

deklarativne naravi. Crteæ je prikazivao mrtvaËki kostur obuËen u frak".

Milan Steiner, Portret muπkarca, ulje na platnu, 28x26 cm ,1916.

milan STEINER1894 - 1918.

45

46


Akt s leaolovka, 44x28 cm, 1916.

DjeËaktuπ, 29x35 cm, 1917.

Milan Steiner

47Milan Steiner, Na Kupi, olovka, tempera, 30x24 cm, 1917.

milan STEINER1894 - 1918.

48


marino TARTAGLIA

Marino Tartaglia, iako 3. kolovoza 1894. godine roen u Zagrebu, potomak je stare ugledne obitelji splitskih

intelektualaca. Djetinjstvo provodi u Splitu druæeÊi se s Emanuelom VidoviÊem. U Zagrebu su mu profesori Frangeπ

MihanoviÊ, Bela »ikoπ-Sesija, Ferdo KovaËeviÊ, Oton IvekoviÊ i Ivan Tiπov. Prvi svjetski rat provodi u Rimu dijeleÊi

atelijer s Ivanom MeπtroviÊem. Poslije æivi u Splitu, BeËu i Parizu. Na prijedlog Ljube BabiÊa i Vladimira BeciÊa, dolazi

1931. za profesora na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje Êe provesti sljedeÊe 53 godine i odgojiti brojne

znamenite hrvatske likovne umjetnike meu kojima su Oton Gliha, Antun Masle, Josip Vaniπta i drugi. Akademik

Tartaglia postaje 1947. godine a 1955. objavljena mu je monografija s tekstom Grge Gamulina. U UmjetniËkom

paviljonu u Zagrebu 1975. godine odræana je njegova retrospektivna izloæba.

Podlegavπi posljedicama prometne nesreÊe, umire 21. travnja 1984. u Zagrebu u 90. godini.

Marino Tartaglia, Pogled kroz prozor, ulje na platnu, 57x70cm, 1964.

49

marino TARTAGLIA1894 - 1984.

"U jesen 1948. godine

pokucao sam na vrata atelijera

Marina Tartaglie i zamolio da me

primi, po zavrπenom studiju, u

svo ju s l i ka rsku k lasu , t zv .

Specijalku. U πkoli sam proveo

dv i je godine. Ni je nas b i lo

mnogo, jedne godine samo nas

dvojica. Tartaglia je dolazio na

korekturu ujutro i kasno poslije

podne, svakog dana, subotom,

nedjeljom blagdanom. Pozdravio

se sa svakim od nas, stao kod

πtafela ja koj i je bio najbl iæe

vratima i dugo promatrao na

njemu postavljeno platno. Onda

se okrenuo uËeniku i govorio mu

tiho u uho. Iza svake izgovorene

rijeËi stajalo je njegovo iznimno

dje lo. Naπe upite s luπao je

p a æ l j i v o , o d g o v a r a o

argument ima, pokuπao nas

razuvjerit i kad je to smatrao

nuænim. Ako ne istog dana, onda

z a n e k o v r i j e m e - n i j e

zaboravl jao. U klasi, Marino

Tartaglia nikad nije uzimao kist

u ruke, i slikajuÊi ispravljao, kao

πto su radili drugi nastavnici….

…Snimio sam prozor

Tartaglina atelijera u Ilici 85, kako

svijetli u noÊi. Uvijek, prolazeÊi

ovim dijelom grada, na taj sam

prozor pogledao. I danju, kad se

nije razlikovao od ostalih prozora,

i noÊu, kad je sjao. Tartaglia je

umro. Prozor viπe ne gori noÊu,

Ispred njega sazidana je kuÊa."

Josip Vaniπta Marino Tartaglia, Figura, ulje na kartonu, 42x32 cm, 1968.

50


ignjat JOB

Rodio se u Dubrovniku 28. oæujka 1895. kao drugi sin graevinskog poduzetnika Paska Joba. Djed Florio

Job bio je klesar kojega je sluËaj doveo u naπu zemlju u 19. stoljeÊu. Donio je sa sobom i dragocjenu sklonost kojoj

zahvaljujemo i nadarenost naπeg slikara. S pet godina Ignjat ostaje bez oca i u tom razdoblju veliki je utjecaj starijeg

brata Cvijeta, mladiÊa i slikara superiorne inteligencije, koji je labilnom Inku, kako su ga zvali, bio glavno moralno

uporiπte. VeÊ u mladosti Ignjat je dospio u duπevnu bolnicu gdje i poËinje crtati. Njegov prvi crteæ iz πibenske bolnice

nagovjeπtaj je slikareva ekspresionistiËkog usmjerenja. Upisan na Viπu πkolu za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu

(1917-1920), pohaa ju neredovito. Premda nije stekao potpunu πkolsku izobrazbu, Job se razvio u umjetnika

osebujna izraza i snage. Slijede godine naglog razvitka do pune zrelosti, no to su i godine euforiËnih raspoloæenja,

melankolije, obiteljskih poteπkoÊa i borbi s boleπÊu koja ga je prerano odnijela (umro je u bolnici u DraπkoviÊevoj

ulici u Zagrebu 28. travnja 1936).

Jobov ekspresionizam izvire iz njegovog burnog doæivljavanja æivota, zaviËajne sredine i njezinih ljudi. Noπen

snaænim temperamentom, tek pod jarkim suncem Dalmacije otkriva svoj pravi izraz: svjetlost, æarke boje, uzbudljivu

prirodu, sukob dramatike i lirike. Pribliæava se plamenoj paleti Van Gogha, ali stvara vlastito i izvorno slikarstvo.

Posmrtna izloæba odræana je u Splitu 1937. a retrospektivna u Zadru, Rijeci, Dubrovniku (sve 1957) i Zagrebu (1958).

Ignjat Job, Ribarska veselica, ulje na dasci, 21x33 cm, 1933.

51

"Ignjat Job, slikar koji je 'Ëisto' æivio za umjetnost, izmeu stvarnog æivota i drugog svijeta kojega nije bilo i

trebalo ga je tek stvoriti (u umjetnosti), ulazi u slikarstvo iz zanosne i zanesene generacije predratnih godina neposredno

prije prvog svjetskog rata. Bio je, dakle, umjetnik te iste generacije, izgubljene i slomljene poslije rata, i postao je joπ

jedna velika tragedija hrvatskog slikarstva."

Grgo Gamulin

Ignjat Job, U bolnici, ulje na dasci, 27x42 cm, 1926.

ignjat JOB1895 - 1936.

52


vilko ©EFEROV

Rodio se 21. oæujka 1895. u Mostaru od oca Ivana, krojaËa, i majke Delfe. U jesen 1912. upisao se u

UmjetniËku πkolu u Beogradu u klasu profesora Vladimira BeciÊa (koji je tada predavao na njoj). Poloæivπi prijemni

ispit, primljen je - kao iznimno nadaren - odmah u treÊe godiπte. No, zbog izbijanja balkanskog rata, prelazi na

Akademiju u Budimpeπtu na koju je primljen s joπ jednim studentom od Ëetrdesetorice kandidata. Godine 1918, po

povratku sa studija, osnovao je Udruæenje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine. Æivio je u viπe gradova - u

Samoboru, Zagrebu, Rovinju i drugdje - te ih je ovjekovjeËio na svojim sl ikama. Umro je 1974. godine.

Vilko ©eferov, Zimski dan na Loπinju, ulje na platnu, 60x73 cm, 1958.

53Vilko ©eferov, Dvije masline, ulje na platnu, 35x52 cm, 1949.

"Kao da ulazimo u nepoznati i neistraæeni predio naπeg slikarstva, u djelo umjetnika koji je ostao odvojen od

nekih glavnih tokova, a onda zastajemo iznenaeni: pa on je ipak bio tu, i u novom realizmu, i u kritiËkom realizmu, i

u kolorizmu Ëetvrtog desetljeÊa, i gle! dosegao je ponekad tako radikalan stupanj izraæajne transformacije da nema

nikakva razloga ne uvrstiti ga u struju (ne, naravno, u razdoblje, kojega nema) produljenog ekspresionizma; ili je moæda

bolje reÊi obnovljenog. Jer ako je kod Oskara Hermana ekspresionizam latentno stanje, koje je samo u nekim razdobljima

bivalo zastrto sklonoπÊu k intimistiËkom kolorizmu, kod Vilka ©eferova je ekspresionizam rezultat oslobaanja do

kojega dolazi u nekim trenucima, odnosno Ëak u Ëitavim razdobljima. Ta bilo je sigurno da Êe slikar, koji je veÊ 1928.

mogao naslikati 'Djecu iz predgraa', jedno od najboljih djela naπeg kritiËkog realizma, u biti ekspresionistiËkog, u

Ëetvrtom desetljeÊu (unatoË rutinskoj ili 'profesionalnoj' zaokupljenosti portretom) dostiÊi oblikovno i kromatsko

osloboenje…

Grgo Gamulin

vilko ©EFEROV1895 - 1974.

54


Vilko ©eferov, GraËanica, akvarel i olovka, 17x22cm, 1959.

Vilko ©eferov, Crveni otok kod Rovinja, tempera, 18x26 cm, 1956.

55Vilko ©eferov, Maj u Kairu, ulje na platnu, 70x90 cm, 1970.

…Tko je, zapravo, pratio ovog slikara koji je, bez sumnje, imao imaginativnu moguÊnost unutraπnjeg sagledavanja

i zguπnjavanja ali mu je nedostajala dosljednost u osjeÊanju stila, a moæda i kvalitete? Ako je za svog boravka u Egiptu

1970. godine mogao naslikati 'Maj u Kairu', kakve su to moguÊnosti u njemu bile i koje su ostale neostvarene? Iz

posljednjeg razdoblja niz djela (uvijek s virtuoznom gestom ali samo ponekad bez improvizacije) ulazi dosljedno u naπu

klasifikaciju obnovljenog impresionizma. πteta je tek πto nije moguÊe prikazati (i provjeriti) slike kao πto su 'Put' i 'Pred

dæamijom' iz 1965, tako lapidarni 'Novigrad' (1968) i 'PoËitelj' (1965), 'Vrsar' iz 1969. ne treba ni provjeravati; on i

u crno-bijelom djeluje svojim sigurnim ritmom i apsolutnom mjerom svoenja motiva na njegovu "likovnost". Slikarski

svladani motiv! - eto πkolskog primjera u kojemu je saËuvana i umjetnost i duh (i ljepota sama) jednog odreenog

kraja."

Grgo Gamulin

vilko ©EFEROV1895 - 1974.

56


vladimir VARLAJ

Vladimir Varlaj rodio se u Zagrebu 25. kolovoza 1895. u skromnoj æeljezniËarskoj obitelji. Studirao je na Viπoj

πkoli za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu 1913/14 ali je na Akademiji diplomirao tek 1934. godine. ProlazeÊi kubistiËku

fazu Proljetnog salona, Varlaj u cijelom svom daljem slikarstvu ostaje vjeran plastiËno konstruktivnom izraæavanju uz

povremeno priklanjanje ekspresionizmu. Na temelju Cézanneovih pouka, ulazi u strukturu volumena, traæi osnovne

oblike i prostor gradi najveÊom moguÊom disciplinom i jednostavnoπÊu. U prozraËnom akvarelu, kojim najradije slika,

Ëisti crveni, æuti i modri tonovi niæu se u suptilne kromatske skladove. Svoj intimni doæivljaj motiva sugerira ugoajem

smirenosti u duhu poetike magiËnog realizma.

Umro je u Zagrebu 1962. godine nakon dugotrajne bolesti, od koje je posljednjih trinaest godina bio nepokretan.

Retrospektivna izloæba prireena mu je u Zagrebu 1969.

Vladimir Varlaj, VoÊe na stolu, ulje na platnu, 37x50 cm, 1944.

57

vladimir VARLAJ1895 - 1962.

"Vladimir Varlaj je druga tragiËna liËnost 'velike Ëetvorice'. Kao i Vilka Gecana, teπka bolest pogodila ga je

veÊ u Ëetvrtom desetljeÊu i prekinula njegov razvoj. Zaustavljen u svom usponu, ostao je kao zagonetna pojava naπeg

s l i ka rs tva i zmeu dva ra ta , a za po jam mag iËnog rea l i zma pos tao j e na j i z raz i t i j i p reds tavn i k .

Vladimir Varlaj je zaista 'slikar stila'. Sa stilom je, dakle, postojao i nestajao; odnosno, trajao je s njim, bez

svoje krivnje, ili barem bez svoje svijesti: upravo zbog bolesti koja ga je, na vrhuncu izgraenog stila, formalno zaledila."

Grgo Gamulin

"U varlajevskoj rastopini hrvatske varijante kubizma to je jedna romantiËna geometrija. Slikarski temperament

nije ovdje obuzdan inteligibilnim Ëistunstvom 'evropskog ciklusa', nego je discipliniran nagonskom potrebom uvoenja

reda u 'vulkansku unutraπnjost ljudske duπe', u opÊi, brutalni 'nered' koji tada vlada u svim podruËjima duha, od

literature do politike.

Varlaj je uspio patetiËnu retoriku 'naπeg' ekspresionizma prevladati slikarstvom vedrog humanizma."

Vladimir MalekoviÊ

Vladimir Varlaj, Klek, ulje na platnu, 36x51 cm, 1918.

58


Zaljev sv. Eufemije na Rabuulje na platnu

44x58 cm, 1931.

Vladimir Varlaj

60


marijan TREP©E

Slikar, grafiËar i scenograf rodio se 1897. u Zagrebu, umro 1964. Akademiju zavrπava 1918. u Zagrebu u klasi

Bele »ikoπ-Sesije. Studij nastavlja u Pragu. S Uzelcem, Gecanom i Varlajem Ëini znamenitu Grupu Ëetvorice. Proizlazi

iz najbolje tradicije hrvatskog slikarstva - iz slikarstva i grafike Miroslava KraljeviÊa. Razdoblje do 1920. smatra se

Trepπeovim avangardnim i u tom smislu najvrednijim razdobljem. Kasnije u njegovim djelima prevladava virtuoznost

tehnike i dekorativnost. Trepπe je ostavio i znaËajan grafiËki opus ostvaren u prvih sedam godina rada. Takoer se,

uz BeciÊa smatra jednim od najveÊih virtuoza akvarelne tehnike. Od 1925. godine neki su miπljenja da su goleme

izvore Trepπeove energije i 'zalihe radoznalosti' apsorbirale druge likovne aktivnosti - radi scenografije za kazaliπne

predstave, radi na brojnim vitrajima i skicama za njih. Trepπeovo djelo u cijelosti je raznovrsno i razasuto na nekoliko

strana. Moæemo samo nagaati o unutraπnjoj sudbini 'usnulog avangardista'.

Marijan Trepπe, Pejzaæ, akvarel, 22x32 cm, oko 1955.

61

marijan TREP©E1897 - 1964.

Marijan Trepπe, KupaËice, ulje na kartonu, 50x65 cm, 1924.

"Roen i πkolovan u Zagrebu, Marijan Trepπe tipiËan je ak naπe ZagrebaËke umjetniËke πkole. ©to je bio

u klasi Bele »ikoπa-Sesije imalo je zacijelo za posljedicu vjeπt i lak crteæ."

Grgo Gamulin

“Marijan Trepπe bio je uvijek na tragu formalnih nastojanja. O tome sudimo i po razliËitim karakterima motiva

koji kod njega traju isti gotovo pola stoljeÊa, Ëitavo njegovo slikarsko djelovanje... I onda, Trepπe se Ëesto potvrdio

kao rasni slikar, ali nikad nije teæio reprezentativnosti.”

Guido Quien

62


Marijan Trepπe, Djevojka, akvarel, 65x48 cm, oko 1928.

63Marijan Trepπe, Djevojka, ulje na platnu, 70x50 cm, oko 1928.


64


Marijan Trepπe, Dva æenska akta, akvarel, 35x24 cm, 1936.

65Marijan Trepπe, Portret muπkarca, ulje na dasci, 37x30 cm, oko 1930.


66


Jugo IIulje na platnu

95x115 cm, oko 1937.

Marijan Trepπe

68


Ernest TomaπeviÊ, Ksaver, ulje na platnu, 34x44 cm, 1950.

ernest TOMA©EVI∆

Rodio se 1897. godine u Krapini od majke Auguste i oca Josipa, uËitelja i profesora koji se i sam bavio

crtanjem i slikanjem. Na Akademiji studira od 1918. do 1921. godine (zajedno s Ignjatom Jobom i buduÊom suprugom

Nevenkom –oreviÊ). VeÊ u prvoj godini postao je ljubimac mladog nastavnika Ljube BabiÊa koji je s njim radio i

izvan πkole te mu omoguÊio odlazak u Berlin. TomaπeviÊ je svestrani radnik u "primijenjenoj umjetnosti", aranæer i

dekorater - na poticaj Hinka Juhna bavi se keramikom - ali, sreÊom i dobar crtaË pa su crteæi i gvaπevi ono πto je

od njegova rada najuoËljivije u naπem likovnom æivotu. Znao se odvaæiti i na provokacije a njegova fenomenalna

erotika tuπem na novinskom papiru (1924) bila je, u ono vrijeme, u naπim prilikama, zaista revolucionarna. Njegovo

ime povezano je Ëak s pet kljuËnih likovnih grupacija koje su obiljeæile prvu polovinu stoljeÊa (Proljetni salon, Djelo,

Zemlja, Grupa trojice i Grupa hrvatskih umjetnika). Dugotrajnim nastavnim radom na Obrtnoj πkoli, na akademijama

likovnih i primijenjenih umjetnosti, te na Visokoj tehniËkoj πkoli, svoje iznimno bogato iskustvo prenio je nizu naraπtaja.

R e t r o s p e k t i v n a i z l o æ b a p r i r e e n a m u j e 1 9 7 9 . u Z a g r e b u , g o d i n u d a n a p r i j e s m r t i .

69

ernest TOMA©EVI∆1897 - 1980.

Ernest TomaπeviÊ, Zadar nakon bombardiranja, ulje na papiru, 44x53 cm, oko 1950.

"U nedavnom razgovoru sa slikarom nadoπli smo i na temu o neuniπtivosti tvari, zapravo na to kako Ëak ni

jedan pokret, ni jedan gesta nije zauvijek izgubljena jer je ostavila neki trag u svemiru koji u povlaπtenim sluËajevima

kaæu moæe biti i retroaktivno zabiljeæen. Zanima me, pitao je TomaπeviÊ s podsmijehom, da li bi se moglo izraËunati

koliko je pokreta i koliko snage utroπeno u linije nekih mojih crteæa? Nisam, dakako, znao odgovoriti a ni danas ne

znam πto fizika o tome umije reÊi i πto moæe naslutiti. Znam, meutim, da energija uloæena u njegove slike ne samo

da nije otiπla uzalud nego da se neprekidno, pri svakom gledanju, vraÊa i linijama - silnicama - prenosi na gledatelje.

A uvjeren sam takoer da Êe se ta energija s vremenom i uveÊavati, jer Êe znaËenje TomaπeviÊeva opusa u naπoj

svijesti i savjesti biti sve odreenije i jaËe."

Tonko MaroeviÊ

70


"No kad god on izae pred javnost, to je svaki put ugodan doæivljaj… Svi njegovi crno-

bijeli opusi, raeni perom, olovkom, kistom ili u tehnici litografije dokazuju da je on majstor u

crteæu… Svjetlo i sjena harmoniraju uvijek u majstorskom kontrapunktu… Njegovi gvaπevi i

akvareli nisu nikada ni kriËljivi ni nametljivi: u njima prevladava ton, poluton i ugoaj, a nikad

jarka i opora boja koja bi teæila samo izvanjskom efektu."

Slavko BatuπiÊ

Ernest TomaπeviÊ, Portret æene, ulje na platnu, 63x51 cm, 1925.


ljudevit ©ESTI∆

Ljudevit Branimir ©estiÊ rodio se 4. kolovoza 1900. u –akovu od majke Gabrijele i oca dr. Filipa ©estiÊa,

pravnika. Zbog oËeve sluæbe selio se sa svojom obitelji tokom cijelog djetinjstva, crtajuÊi posvuda. ©koluje se u

Ogulinu, OtoËcu, Koprivnici, Ivancu, Brodu na Savi, »akovcu, Zagrebu. SaËuvane su mu zaËuujuÊe zrele predπkolske

slike (iz 1913. i 1916). Od 1921. do 1925. godine njegov idol u krajoliku, Ferdo KovaËeviÊ, na Akademiji ga je

pouËavao crtanju glave a kod Vladimira BeciÊa uËio je, dakako, konstruirati volumen. U Parizu se usavrπavao u

nekoliko navrata, a po povratku u domovinu, "zakaπnjeli impresionist" (kako su ga zvali kritiËari), slikao je predivne,

poetiËne krajolike s Kupe, Korane i Mreænice i ( kasnije) iz Mostara gdje je prijateljevao s Antunom Motikom. Slikar

koji je æivio s prirodom i koji je slikao prirodu, slikar idiliËnih zima i raskoπnih ljeta. Imao je samo jedan kist… jer pravi

slikar mora, kako je on tvrdio, izvuÊi sve nijanse poteza iz njega… (Matko PeiÊ)

Umro je 1962. u Zagrebu.

Ljudevit ©estiÊ, Selo, ulje na platnu, 34x48 cm, oko 1934.72

ljudevit ©ESTI∆1900 - 1962.

"Jedan senzibi let, koj i se uklonio svemu, da se πto æ iv l je pr ik loni pr i rodi."

Matko PeiÊ

73Ljudevit ©estiÊ, ©alata, ulje na platnu, 48x51 cm, oko1940.

74


“…slikao je… primajuÊi u sebe pojavu onako, kako se pejzaæ pokazao u sjaju vedrog dana, u sunËanom

osvjetljenju ili u zasjenjenosti oblaËnih neba ili u trenucima zatiπja kada sve miruje kao u snu… gledao je svijet samo

okom...

Pejzaæ koji ©estiÊ slika nije ostao samo u oku, nije njegov optiËki odsjaj; pejzaæ taj je proπao kroz neke zone

duπe, kroz neke oblasti autorovog osjeÊajnog æivota i ponio aromu tih emocionalnih stanja. Od tamo izvire njihova

fina lirska nota, Ëesto elegiËno intonirana, u svijetlom koloritu, u πirokoj skali bjelina, od kojih su neke razrijeene

do nevjerojatnog suptiliteta… ©estiÊ je slikao predjele s radoπÊu u duπi, primajuÊi u sebe njihovu pojavu onako kako

se pejzaæ pokazao u sjaju vedrog dana, u sunËanom osvjetljenju, ili u zasjenjenosti oblaËnog neba, ili u trenucima

zatiπja kada sve miruje kao u snu.”

Otto Schweizer

Ljudevit ©estiÊ, Mlin na Mreænici, ulje na platnu, 55x73 cm, 1944.

75Ljudevit ©estiÊ, Uz rijeku, ulje na platnu, 32x46 cm, oko 1950.

Ljudevit ©estiÊ, Vrbe uz Mreænicu, ulje na platnu, 32x46 cm, oko 1955.


77Ljudevit ©estiÊ, Krajolik, ulje na platnu, 30x40 cm, oko 1950.

Ljudevit ©estiÊ, KuÊa u πumarku, ulje na platnu, 27x37 cm, oko 1940.


78


antun MOTIKA

Rodio se u Puli 30. prosinca 1902. kao jedno od troje djece majke Ane i oca Antuna, trgovca vinom. Obitelj

æivi skromno, ali sloæno. Za vrijeme rata (1915) majka s djecom odlazi u Pazin gdje Antun pohaa i gimnaziju.

Upisuje kiparstvo na Akademiji u Zagrebu kod profesora Rudolfa Valdeca no poslije se opredjeljuje za slikarstvo

kod Maksimilijana Vanke. Akademiju zavrπava 1927. kod Ljube BabiÊa πto se i osjeÊa u njegovim poËecima. Nakon

studija predaje u Mostaru gdje doæivljava i svoj "preporod u svjetlu". Tu i nastaje njegovo slikarstvo impresionistiËke

tematike na temelju bjeline. Boravi u Parizu, profesor je na πkoli primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a samostalno

izlaæe od 1933. Svojom je izloæbom gvaπeva (1952) u Zagrebu potakao burnu polemiku koja prethodi oπtrim sukobima

oko apstraktne umjetnosti i slobode stvaralaπtva. Godine 1970. dobiva nagradu 'Vladimir Nazor' za æivotno djelo.

Umro je 1992.

Antun Motika, LeæeÊi akt, gvaπ, 25x35 cm, 1938.

79

antun MOTIKA1902 - 1992.

"Slikar naπeg intimizma, voenog i noπenog od impresije lake kao dah, Antun Motika poËeo je slikati kad se

naπ magiËni realizam veÊ bio vratio 'socijalnoj realnosti', dakle, u osvit 'Zemlje', ali formirao se daleko od nje i od

Zagreba; u Mostaru i Parizu, vezan, naravno, za Zagreb svojim izvorom i uvirom. Ne polazi od Tartaglina intimizma,

nego izlazi iz slikarstva i iz 'specijalke' Ljube BabiÊa, Antun Motika nema niËega 'konstruktivnog' i nikada se (osim,

mnogo kasnije, s kolaæima i poslije kolaæa) ne povodi za snaænim zvukom boje. On se povodi za svojim dojmom, za

impresijom, i u svojoj je biti kasni impresionist, i cijelog je æivota to bio."

Grgo Gamulin

"Mijena je za Motiku sveobuhvaÊujuÊa, i u njoj je posvema izraæena vizija krajolika u svjetlu i suncu. Antun

Motika je ljetopisac promjena u prirodi, æivota i umiranja svjetla, sunca i kiπe, suhog kamena i mokrog snijega,

izmjen ju juÊ i ih tako æ ivotno da se pr iË in ja kako prenos i dah nekog mitskog bujan ja i nesta jan ja."

Darko Schneider

Antun Motika, Vrt u Mostaru, ulje na platnu, 53x75 cm, 1934.

80


Antun Motika, Dvoriπte, gvaπ, 63x48 cm, 1937.

Antun Motika, Pijevac u crvenom, ulje na platnu, 73x62 cm, 1970.


81

82


Antun Motika, Vaza i vrË, ulje na platnu, 73x62 cm, 1970.

83Antun Motika, CvijeÊe, ulje na platnu, 65x55 cm, 1970.


84


æeljko HEGEDU©I∆

Æeljko HegeduπiÊ rodio se 22. srpnja 1906. godine u Tuzli, gdje mu je otac bio profesorom. Diplomirao je na

Akademiji u Zagrebu 1930. u klasi profesora Vladimira BeciÊa. VeÊ u poËetku svoga rada, HegeduπiÊ ostvaruje

individualan i koherentan izraz. Svoju likovnu poetiku formirao je na usavrπavanju u Parizu u dodiru s purizmom i

metafiziËko-nadrealistiËkim slikarstvom. Njegov je izraz zasnovan na Ëistoj, svijetloj boji i sumarnom crteæu, ploπnim

oblicima u slobodno geometriziranom prostoru. Raznovrsnost oblika organske je prirode (kosti, insekti, flora) a njihovi

odnosi motivirani su maπtom. Postupno pozornost usredotoËuje na ljudski lik oko kojega razvija sloæenu simboliku.

"Djelo Æeljka HegeduπiÊa raslo je u tiπini; djelo tuge i tuænog smijeha, grubog æivota i beznaa. Ako pokuπamo

otkriti ne skriva li se u njegovim ukopanim temeljima (u namjeri) ipak neka vjera u ljudske moguÊnosti, naÊi Êemo se

da malo-pomalo razgradimo njegov totalni pesimizam."

Grgo Gamulin

Æeljko HegeduπiÊ, Zimski pejzaæ, ulje na platnu, 42x60 cm, 1950.

85

æeljko HEGEDU©I∆r. 1906.

"Njegova je slika kao akvarij u kojemu se komeπa Ëitav mikrokozam detalja jednog razjedinjenog, opsjednutog

i nerazumnog svijeta. Rastakanje motiva ide do znaka, ogrebotine, sluËajnosti i poniπtenja, do crnila sumraka, do

niπtavila. Slika ugroæene i tjeskobne kulture, izluene u kataklizmi oblika, a iz laviranog asfalta, kao prapoËetne

genetiËke kaπe, gmiæu gmazovi, vodozemci, amebe apokaliptiËkog rastakanja."

Vladimir MalekoviÊ

"Prve izrazito nadrealistiËke zabiljeπke (crteæi) potjeËu iz rani poslijeratnih godina. Godine 1953/54 pojavljuju

se Ëvorovi slomljenih kostiju, vilica, krhotina stvari, dramatski zagrljaji svaËega istaknuti grubim kontrastiranjem svjetla

i sjene (litografska kreda). Tokom kasnijeg razvoja javljaju se scene simultanih prizora; detalj je ËiπÊi i Ëitkiji, ali je detalja

mnogo: koπmar od mnoæ ine is tovremenih, usporedn ih iako jasn ih , Ëak shemat iËn ih f ragmenata."

Igor ZidiÊ

Æeljko HegeduπiÊ, Selo na breæuljku, ulje na platnu, 49x66 cm, 1950.

86


Æeljko HegeduπiÊ, Riba, ulje na lesonitu, 80x100 cm, 1974.

Par, tempera, 39x34 cm, oko 1990. >

Jednooki balon, ulje na platnu, 89.5x71 cm, 1983. >

88


vilim SVE»NJAK

Rodio se 12. srpnja 1906.

godine u Zagrebu, od oca Ivana i

majke Katarine. Od 1927. studira

kiparstvo na Akademiji kod Valdeca

i KrπiniÊa ali diplomira slikarstvo 1933.

god i ne . P ro f eso r i su mu b i l i

Maksimilijan Vanka, Vladimir BeciÊ,

Mar ino Tar tag l ia a l i je osobno

napominjao da najviπe duguje Ljubi

BabiÊu. Pripadao je l i jevoj fronti

hrvatske kulture te 1934. izlaæe sa

Zemljom i postaje njen akt ivan i

angaæiran Ëlan. SveËnjakov je opus

bogat i zaista raznovrstan. Lutao je

(kako je zapisao Grgo Gamulin) od

Istre i Zagorja do Makedonije "da

nae zaviËaj" i od svakuda je donio

poneπto. Slikar trenutka, nadahnuÊa,

nepredvidljiv i snaæan, izraziti kolorist,

v i r tuoz c r teæa . S l i ka r snaænog

ekspresionist iËkog izraza koj i je

okosnica cijelog njegovog slikarstva.

Potkraj æ ivota, kad su mu nova

s t ru j an j a pos ta l a name t l j i v a i

neprihvatlj iva, povukao se u tiπinu

svog ateli jera. Umro je u Zagrebu

1993. godine.

Vilim SveËnjak, Venancijev vrtulje na platnu

50x70 cm, oko 1960.

90


Vilim SveËnjak, Stara TkalËa, ulje na platnu, 44x54 cm, oko 1940

"Dvije su osnovne znaËajke SveËnjakove umjetnosti: to je s jedne strane dramatska napetost a s druge strane

lirska tiπina. SveËnjak slika demoniju i slika sunce i ljepotu atmosfere u bojama, equilibrima i valeurima, koji predstavljaju

novo obogaÊenje naπeg slikarstva. U rasponu tih dvaju polova ukazuju nam se opet novi svjetovi i novi vidici. Tako

se kriæaju suprotnosti i izraæajne antiteze, recepcije i likovne reminiscencije, dajuÊi svjedoËanstvo o mnogostrukosti

i s loæenost i doæ iv l ja jnog sv i je ta V i l ima SveËnjaka i o tome kako on te doæ iv l ja je l i kovno obl iku je."

Otto Schweizer

"Vilim SveËnjak je koliko osebujna toliko i sloæena stvaralaËka osobnost. I kroz to stvaralaËko nadvladavanje

trenutaËnih povoda, umjetniËki fundus Vilima SveËnjaka stalno se obogaÊivao da bi narastao do nekoliko stotina ulja,

grafika i crteæa, scenografija i monotipija. Sumarna analiza tog golemog opusa jedva je moguÊa. 'OkuπavajuÊi krajnosti',

umjetnik veÊ samim svojim djelom ne dopuπta pauπalne zakljuËke pa je s tog razloga i bilo toliko podrobnijih analiza

pojedinih ostvarenja ili razdoblja. To nas je ponekad udaljilo od konaËnih sudova ali ne i od uzbudljivih pokusa s

jednom od najkontradiktornijih poetika."

Vladimir MalekoviÊ

91Vilim SveËnjak, Krajolik, ulje na platnu, 25x28 cm, 1960.

Vilim SveËnjak, Akt, ulje na platnu, 24x31 cm, 1960.

vilim SVE»NJAK1906 - 1993.

92


frano ©IMUNOVI∆

Rodio se 10. listopada 1908. u Dicmu u Dalmatinskoj zagori od roditelja Dinka, poznatog hrvatskog knjiæevnika

i majke Jozice ro. RusiÊ. ©koluje se u Splitu, a 1929. obitelj seli u Zagreb gdje Frano upisuje arhitektonski fakultet

koji poslije nekoliko mjeseci napuπta. Godine 1930. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti kod Ljube BabiÊa. Kao

najbolji ak dobiva stipendiju i putuje u ©panjolsku, kopira Goyu i Velasqueza. ©imunoviÊev likovni izraz formirao se

pod utjecajem Goyine grafike, ©panjolske sredine i dramatiËnih kontrasta kamenita pejzaæa rodnoga kraja. U daljem

razvoju pod utjecajem je Van Gogha πto rezultira intenzivnim koloritom koji se smiruje u zagasite tonove vraÊanjem

na pejzaæe Dalmatinske zagore. Kasnije se ©imunoviÊ postupno okreÊe apstrakciji u kojoj je semantiËka podloga

uvijek vidljiva, premda se u nekim djelima pojavljuju i metafiziËka obiljeæja.

Samostalno je izlagao u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Osijeku, Zadru, ©ibeniku, Pragu… Retrospektivna

izloæba prireena mu je 1978. godine u Zagrebu.

Umro je u Zagrebu 1995. godine.

Frano ©imunoviÊ, Baπtine, ulje na lesonitu, 60x76 cm, oko 1970.

93

frano ©IMUNOVI∆1908 - 1995.

"Pojavio se Frano ©imunoviÊ u hrvatskom slikarstvu godine 1936. s izloæbom crteæa i kopija nastalih za vrijeme

boravka u ©panjolskoj. Bila je ta izloæba kod Ulricha 'neπto drugo', nasuprot opÊoj orijentaciji slikarstva u Zagrebu.

…DoËekao ga je Ljubo BabiÊ s mnogo nade i paænje: kao 'slikara tona', osobito priroene osjeÊajnosti pod

Ëijim se prstima raa transpozicija realnosti".

Grgo Gamulin

"I tako je Frano ©imunoviÊ konaËno naπao (ali sada na visokoj razini umjetnosti) svoje djetinjstvo provedeno

u kamenitom moru Dalmatinske zagore, a s njime i naπu proπlost, jedan njen velik i teæak dio. SjeÊam se da je on

sam zastao kao iznenaen pred tim susretom, kao pred nekim otkriÊem. Zar smo toliko bili izgubljeni? Zelenkastosivi

liπajevi Mrkodola na kamenju, πkrte ograde crvene zemlje, ponegdje suha trava i nisko æbunje - sve su te pojedinosti

nestale po suhim i grubim namazom. Bila je to zaista umjetnost, jednostavna i velika ljepota umjetnosti, izrasla tako,

tragiËno gola i surova, na ovom tlu spaljenom od vjetra i sunca."

Grgo Gamulin

Frano ©imunoviÊ, Mee, ulje na platnu, 37x60 cm, 1978.

slavko ©OHAJ

Rodio se u Zagrebu 8. lipnja 1908. godine kao Ëetvrto dijete oca Milana, pravnika, koji je bio gradski senator, i

majke Sofije, roene Koch. VeÊ u osnovnoj πkoli pokazuje iznimno zanimanje za crtanje i glazbu. UËi svirati violinu, pohaa

srednju glazbenu πkolu i realnu gimnaziju u Zagrebu, te rado posjeÊuje Strossmayerovu galeriju. Osobito voli djela

KraljeviÊa, RaËiÊa i Uzelca. Od 1926. do 1931. godine studira slikarstvo na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetni

obrt u klasi profesora Vladimira BeciÊa i Ljube BabiÊa. Po zavrπetku studija boravi u Parizu kao stipendist francuske

vlade. Tamo upoznaje umjetnost Moneta, Cézanna, Picassa, impresionista i fovista koji utjeËu na oblikovanje njegove

buduÊe umjetniËke osobnosti. Po povratku u Zagreb u potrazi je za poslom i atelijerom. Otvoren prema izazovima moderne

figuracije, ©ohaj je poetski realist izvanredne senzibilnosti dosljednih stilskih zasada. Boja mu je od najranijih godina

glavno sredstvo izraza, Ëesto svedena na diskretne tonske prijelaze ili smjele susrete suprotnih vrijednosti. Godine 1935

zaposlio se kao crtaË u Arheoloπkom muzeju u Zagrebu u kojem je radio sve do umirovljenja (1965). Godine 1977. postaje

Ëlanom HAZU (tada JAZU) a umro je 2003.

Slavko ©ohaj, Motiv s Raba, ulje na platnu, 54x77 cm, 1986.


96

"… Slikarstvo Slavka ©ohaja razvijalo se postupno i autonomno. Pratili smo njegovu uzlaznu parabolu od kraja

Ëetvrtog desetljeÊa te dalje, ovu dugu razvojnu liniju usamljenosti i prkosa: ostati u sebi i po sebi. I πto Êe sada reÊi

kritika i teorija transavangarde? Ima li tu neke bitne razlike? U tematici i u semantiËkim poljima, to jest u izvoriπtima?

Je li semioloπki ambijent drugaËiji?

Bez dvojbe, drugaËiji je, pa i semantiËki su izvori razliËiti - sreÊom! U tome se i sastoji znaËenje, i posebna

stilska pozicija umjetnosti Slavka ©ohaja u hrvatskom slikarstvu, kao i mnogo πirim univerzalnim razmjerima…"

Grgo Gamulin

slavko ©OHAJ1908 - 2003.

Slavko ©ohaj, Akt sa slikama, ulje na papiru, 30x34 cm, 1987.97

98


"… Slavko ©ohaj dijete je Zagreba. Ne piπem da je roen u Zagrebu nego da je dijete Zagreba zato jer je

©ohajevo zagrebaËko djetinjstvo upravo prustovski presudno za kasnije formiranje njegovog originalnog slikarstva,

umjetnosti jedne specifiËne naπe zagrebaËke interijerske melankolije, zagasito plave atmosfere u kojoj svjetlucaju

tamno pokuÊstvo, voπtane ruæe, lice i ruke majke…

… GledajuÊi danas sve ono πto se naziva hrvatskim sezanizmom - slike Slavka ©ohaja su prve meu onima

koje dokumentiraju o dobroj autorovoj informaciji da zna u Ëemu je bit i smisao Cézanneova koncepta. On ne shvaÊa,

kao toliki drugi naπi slikari, sezanizam dekorativno, tj. po vanjskim formalnim znakovima. U ispravno shvaÊenim

koordinatama sistema majstora iz Aixa stvara svoju originalnu varijantu. Njom je naslikao niz slika meu kojima se

osobito istiËu pojedine mrtve prirode, od kojih neke idu meu najl jepπe primjere hrvatskog sezanizma…"

Matko PeiÊ

Slavko ©ohaj, Stol i dva violonËela, ulje na lesonitu, 49x40 cm, oko 1967.

102


oton GLIHA

Rodio se 21. svibnja 1914. godine u »rnomlju (Slovenija), u ËinovniËkoj obitelji porijeklom iz Istre. Ubrzo

poslije njegovog roenja, roditelji mu sele u Slavoniju, u Osijek, gdje Oton æivi do svoje desete godine i pohaa

osnovnu πkolu. Godine 1924. roditelji su mu premjeπteni u Zagreb gdje Oton na realnoj gimnaziji polaæe i ispit zrelosti

1933. godine. Studira na UmjetniËkoj akademiji u Zagrebu (profesori: Maksimilijan Vanka, Omer MujadæiÊ, Joza

KljakoviÊ, Marino Tartaglia, Ljubo BabiÊ, Tomislav Krizman). Na studiju se upoznao sa slikaricom Milom KumbatoviÊ,

s otoka Krka, koja mu postaje æivotna suputnica. Zavrπivπi 1937. Akademiju, odlazi u Pariz kao francuski stipendist.

Godine 1954. prva samostalna izloæba u Zagrebu, nastaje slika Primorje, vaæna za poËetak velikog ciklusa GromaËe.

Godine 1977. dobiva Nagradu Vladimir Nazor za æivotno djelo a 1999. dobiva nagradu Hrvatske akademije znanosti

i umjetnosti za 1998. za likovnu umjetnost. Iste godine umire u Zagrebu.

Oton Gliha, KrËki pejzaæ, ulje na platnu, 73x100 cm, 1974.

103

oton GLIHA1914 - 1999.

"Gliha je veÊ odavna bio slikar kada se sudbinski sreo s gromaËama. Naslikao je mnogobrojne mrtve prirode

i portrete prije nego li je uπao u krajolik, a onda mnogo krajolika dok nije prepoznao gromaËe i sjedinio u njima sve

svoje tematske sadræaje."

Zdenko TonkoviÊ

"Ja sam godinama slikao primorski, kvarnerski pejzaæ, u prvom redu otoka Krka, koji je moj pravi slikarski

zaviËaj, moj najveÊi atelje. Stotine slika na kojima su uvijek bile gromaËe, uz kuÊe, masline i smokve, nebo i more.

No, gromaËe su me, unatoË svemu, na poseban naËin uzbuivale; uvijek sam u njima vidio neπto tajanstveno,

osjeÊao sam da kriju neku likovnu tajnu cijelog tog podneblja. PoËeo sam im pridavati sve veÊe znaËenje na svojim

slikama a one su stale potiskivati sve ostale sadræaje, dok, konaËno, nisu ostale same na platnu, odbacivπi nebo i

more, kuÊe i vegetaciju, te postale iskljuËivi sadræaj. Pojavile su se kao nuæna posljedica mojih podsvjesnih htijenja.

Zaista je, metaforiËki reËeno, teπko odgovorit i na pitanje tko je koga otkrio: ja gromaËe i l i one mene…"

Oton Gliha

Oton Gliha, GromaËe, ulje na platnu, 73x100 cm, poslije 1960.

104


GromaËeulje na platnu

73x100 cmposlije 1960.

Oton Gliha

106


Oton Gliha, GromaËe i more, ulje na platnu, 73x90 cm, 1987.

107

KrËki pejzaæ II, ulje na platnu, 73x100cm

Oton Gliha

KrËki pejzaæ I, ulje na platnu, 73x100cm

KrËki pejzaæ III, ulje na platnu, 73x90cm

oton GLIHA1914 - 1999.

sve oko 1990.

108


zlatko PRICA

Rodio se 26. lipnja 1916. u PeËuhu (Madæarska) gdje je zavrπio prvi razred osnovne πkole. Godine 1922. s

roditeljima seli u Zagreb gdje godinu dana uËi hrvatski jezik u djeËjem obdaniπtu, koje su vodile opatice Sestara

sv. Vinka u Samostanskoj ulici (danas Varπavska). Za studij na UmjetniËkoj akademiji priprema se u atelijeru Krste

HegeduπiÊa, zapravo, u atelijeru njegovog tasta, kipara Roberta Frangeπa MihanoviÊa. Na Akademiji su mu profesori

bili Omer MujadæiÊ i Ljubo BabiÊ. Diplomirao je 1940. godine i ubrzo zatim imao prvu samostalnu izloæbu u UmjetniËkom

paviljonu. Puno putuje, samostalno izlaæe u Zagrebu, New Delhiju, Sao Paolu, Veneciji, Londonu, BeËu, Ljubljani,

PeËuhu, Splitu, Zadru, Berlinu, Milanu, Bologni i Firenci. Najpoznatiji su mu ciklusi: Plodovi zemlje, Samoborski

ciklus, Tarski ciklus te ciklus Opatijski kiπobrani. Radio je u razliËitim tehnikama (crteæ, grafika, akvarel, gvaπ, ulje,

vitraj, mozaik, fresko). Godine 1988. postaje redoviti Ëlan HAZU (tada JAZU), a nedugo prije slikareve smrti (2003),

otvoren je Memorijalni muzej Zlatka Price u Samoboru.

Zlatko Prica, Iz okolice Samobora, ulje na platnu, 54x65 cm, 1950.

109


"… Priroeno je Ëovjeku da neke boje voli, tamnije ili svjetlije - ovisi. Ovisi o tome u kakvim sobama Ëovjek

æivi, u kakvom ambijentu. Na Akademiji smo radili tamno. Prica je prvi razbio tu praksu."

Antun Motika

Zlatko Prica, Æena s koπarom, ulje na lesonitu, 27x27 cm, 1953.

110


Zlatko Prica, Dvoje u barci, gvaπ, 70x46 cm, 1968.

111Zlatko Prica, Dvije figure, ulje na platnu, 89x70 cm, 1975.


112


Zlatko Prica, Iz Tarskog ciklusa, gvaπ, 23x34 cm, 1980.

Zlatko Prica, iz Tarskog ciklusa, ulje na platnu, 97x130 cm, 1991.

kad neπto doista æeliπ i sanjaπ onda se i sav svijet i ... · njihovih poetika baziranih na...

Documents