KAKULTURAUTUČEPSKINZASEOCIMA2013.

MA

RK

O L

UK

ETI

NA

2013

MARKO LUKETINA 2013.

Marko Luketina 2013.

VRATIMO SE MRVU U NAŠE ZASEOKEpokosimo travu, opiturajmo škure i zamolimo kuće da ne padnu

baren još koju godinu!

ŠTO MI TO RADIMO?

SRIDA SELA, PODPEĆ, ČOVIĆI, PODSTUP, MRAVIČIĆI, ŠIMIĆI, ŠEVELJI su tučepski zaseoci

i komšiluci. Ta su mjesta uglavnom napuštena. Šezdesetih godina prošlog stoljeća žitelji su

se zaputili nekoliko kilometara južnije, prema moru, ususret turizmu. Ostale su žive samo neke

konobe.

Tako mi, evo već osmu godinu organiziramo KULTURNA događanja pa u kameni ambijent naše

povijesti, u našu Antiku, dovodimo kazalište i ostale zaštitnike umjetnosti koji se mogu izražavati

stihom, glazbom, kistom …

Naši zaseoci postaju mjesta gdje se događaju predstave, izložbe, recitali, koncerti. To su postala

utočišta koja nas zovu u neka dostojanstvenija vremena. Ondje gdje barem, na neko vrijeme,

možemo biti posuđeni u drukčije lijepo.

PO ČEMU SMO DRUKČIJI?

Svaki tjedan drugi zaselak. Svaki zaselak drugi ambijent, drukčija scena, gledalište. U svakom

zaselku se otvori po desetak-petnaes konoba. A uz vrata, domaćini otvore svoja srca koja čine

veliki potporni zid ugođaju. Nudi se sir, pršut; peku se srdele, kuva se brujet, kuva se rižot pa

ima i štogo’ kolača tipa rafijoli, kroštule, fritule, a nađe se tu i ponešto vina. A još smo, za vas,

pripremili i tučepski bronzin sa 400 porcija nečega. I sve je darovano, sve nebili sijećanje bilo

ugodnije i obostrano.

Fala Van, puno Van fala!

Ivica Mijačika, umjetnički direktor kKuTz-a (Art Director)

Ante Čobrnić, Općinski načelnik općine Tučepi (Mayor of Tučepi)

Čedomil Šimić, organizator (Head Organizier)

Goran Bušelić, voditelj tehnike (Head Techniques)

LET’S GET BACK TO OUR HAMLETS FOR A LITTLE BITlet’s mow the grass, paint the shutters and let’s pray that the houses do not become bunch of

ruins, at least in the next few years!

WHAT ARE WE DOING?

SRIDA SELA, PODPEĆ, ČOVIĆI, PODSTUP, MRAVIČIĆI, ŠIMIĆI, ŠEVELJI are Tučepi’s hamlets.

These places are mostly abandoned. During the 1960’s, the inhabitants set out toeards the sea,

towards the tourism. Only some of the taverns have been kept alive. Like that, we have been

organizing CULTURAL events for the eighth year in the row., therefore, in the stony ambient of

our history, in our Antique, we are bringing up the theater and the other guardians of the art who

can express themselves using a verse, music, paint brush ...

Our hamlets become places where performances, exibitions, recitals and concerts are taking

place. Those have become shelters that invite us to some more dignified times. Over there, at

least for some time, we can be lent to a different beauty.

WHAT MAKES US DIFFERENT?

Every week different hamlet. Every hamlet different ambient, different scene, auditorium. In

every hamlet ten-fifteen taverns are being opened. And at the door, homeowners open their

hearts which make a great support to the ambient. Cheese and smoked ham are being offered,

sardines are being grilled, brodetto is being cooked, risotto is being cooked and there is a bit of

cakes like ravioli, Dalmatian fritters, small doughnuts and some wine can be found as well. And

everything is donated, everything, in order for a memory to be mutual and as comfortable as

possible.

Thank you, thank you very much!

O tučepskim zaselcima

Moča je smještena u samom središtu Tučepi - Sridi sela. Naziv vjerojatno potiče od izvora vode na tom području. Sve do velikog potresa 1962. godine Moča je bila

središte svih društvenih događanja u Tučepima. U blizini je velika župna crkva Sv. Ante Padovanskog podignuta na prijelazu 19. u 20. stoljeće s klasicističkim stilskim oznakama. Njenu raskošnu unutrašnjost krase tri velika barokna oltara prenesena

iz stare župne crkve. Skladna tradicijska zdanja kuća i dvorišta te markantan položaj doprinose reprezentativnosti zaselka.

Na jugozapadu Tučepi nalazi se zaselak Čovići. Zaselak je dobio ime po nekada naj-brojnijem i najrasprostranjenijem prezimenu u Tučepima. U Čovićima se može osjetiti nekadašnja mirnoća i dostojanstvo življenja male zajednice nakon napornog cjelod-

nevnog težačkog rada. Od morske obale u Čoviće moguće je doći i obilježenom pješačkom stazom kroz drevne maslinike s početnom točkom od hotela „Alga“.

Zaselak Mravičići na jugoistoku mjesta naziva se po jednom od starijih prezimena u Tučepima. Uz razigrana kamena zdanja i popločane kamene puteljke u Mravičićima

doživljavamo puninu prilagođenosti dobre organizacije obitavanja na tipičnom terasastom primorskom terenu.

Malo podalje od Moče kao nekadašnjeg središta društvenih zbivanja, u Sridi sela nalazi se i podzaselak Brbići. Brbići su također dobili ime po starijem tučepskom

prezimenu. U pomalo raspršenom naselju smještenom uz glavne seoske promet-nice smještena su veća lijepa tradicijska zdanja. U jednom od tih kamenih kuća, u originalnom ambijentu uređena je i etno-zbirka Škrinjica s uporabnim predmetima

iz prošlosti. Smisleno posloženi stari alati, oprema pribor i ukrasi pričaju nam priču o nekadašnjem načinu života. Nekada su u Brbićima bile dvije mlinice za mljevenje žita.

Pšenica je uglavnom nabavljna razmjenom sa stanovništvom u Zabiokovlju, zbog prirodnih nepogodnosti uzgajanja žitarica u samim Tučepima.

Zaselak Podpeć nalazi se ispod samih stijena planine Biokovo na krajnjem sjevero-zapadu Tučepi. Njega čine podzaselci Pašalići, Grubišići i Marasi. Zaselak je primjer

uspješne obnove tradicijskog načina oblikovanja prostora za življenje. U Podpećima je prelijepa barokna crkvica Sv. Mihovila. Crkva je sa zvonikom na preslicu, kamenom rozetom i obiteljskim grbom plemenitih Grubišića te natpisom na glavnom pročelju.

Zdanje je početkom 18. stoljeća, svom zaštitniku, dao izgraditi plemeniti Mihovil Grubišić, otac poznatog fi lologa i pisca don Klementa Grubišića koji je pak podigao

svoj ljetnikovac, danas znan kao hotel „Kaštelet“, 1776. godine pri morskoj obali.

Zaselak Postup ili Podstup smješten je iznad same morske obale, po sredini Tučepi. Sačinjavale su ga stare tučepske obitelji koje danas žive pri samoj morskoj obali, i tek preko dana svraćaju u svoje stare kamene kuće s konobama. Do zaselka se

brzo stiže pješačkom stazom. Pomalo uspavanu atmosferu podiže gostoprimljivost domaćina kada otvaraju svoje konobe za posjetitelje kulturnih događanja.

Na krajnjem sjeveroistoku Tučepi, ispod brdašca Sutvid zaselak je Šimići. Svoj naziv nosi po istoimenom prezimenu. Uokolo prirodno uzvišenog terena smještena su

čvrsta kamena zdanja podignuta unatrag stoljeća s ciljem zaštite ukućana, njihove živine i teško prikupljene ljetine. Iz Šimića se pruža predivan pogled koji obuhvaća

današnje suvremene Tučepi uz morsku obalu i priobalje.

Napisala je Tatjana Gareljić za kKuTz

12. SRPNJA 2013.U 21.00 SAT

ON JULY 12TH 2013STARTS AT 9 PM

SVEČANO OTVORENJEFESTIVAL OPENING

NAJAVA PROGRAMA 8. ka KulturePROGRAM ANNOUNCEMENT

HIMNANATIONAL ANTHEM

PODIZANJE FESTIVALSKE ZASTAVEFLAGHOISTERING

PRISEGA GLEDATELJAPLEDGE OF THE SPECTATORS

POETSKO PREDJELO - ENES KIŠEVIĆ

Enes Kišević, pjesnik i dramski umjetnik. Rođen je 1947. god. u Bosanskoj Krupi. Osnovnu školu i gimnaziju

završio u Ključu. Glumačku karijeru započeo je u Banja Luci, odakle odlazi u Zagreb, gdje je 1971. godine diplo-

mirao na Akademiji dramskih umjetnosti. U svojoj glumačkoj karijeri igrao je u predstavama najpoznatijih režisera,

najviše na Dubrovačkim ljetnjim igrama i u zagrebačkom teatru ITD. Član je DHK-a, HDDU-a i DHHP-a. Igrao je u

više kazališnih, fi lmskih i televizijskih drama.

Objavio je dvadesetak knjiga poezije između koji su: “Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled”, “Sve mirim te svi-

jete”, “I ništa te kao ne boli”, “Erosa sjeme”, “Lampa u prozoru”, “Sijeda djeca”, “Snijeg u očima”, “Dever ćuprija”,

“Svijetlost je tvoja sjena”, “101 vino od vina”, “Voda je moja mati”, “Zelenepiramide”.

Za svoj književni rad višestruko je nagrađivan.

Pjesme su mu prevedene na engleski, arapski, njemački, slovenski, italijanski, turski, mađarski. Živi radi u Zagrebu.

Profesionalni je glumac i književnik.

Poezija Enesa Kiševića je široko nebo izrazite sveljubavi prema životu. Utočište je to plemenita razuma optočenog

toplinom i dobrotom. Jednom je akademik Tonko Maroević ispisao o Kiševićevoj poeziji da «u romantičnoj perspek-

tivi gleda svijet kakvim bi ga željeli vidjeti i pri tom taj svijet ne uljepšava već ga produbljuje».

«Tamo gdje sretnem dobre ljude našao sam – domovinu» (Enes Kišević)

PODSTUP

ŽENSKI VOKALNI ANSAMBL

SINGRLICEŽenski vokalni ansambl SINGRLICE (SINgGIRLS) prvenstveno nudi slušatelju izvornost i razno-

likost hrvatskih tradicija, na konkretan i razumljiv način: preko melodije i ritmova modernih glazbenih

aranžmana i formi.

Prezentiranju hrvatskih izvornosti SINGRLICE pristupaju u širokom kontekstu. Za svaku obrađenu (i uvijek

izvorom tradicionalnu) pjesmu naglasit će se kraj iz kojeg potječe. Glazbeni izričaj Singrlica prepoznat je

kao hrvatski glazbeni suvenir.

Singrlice su do sada objavile albume: „Singrlice“ 2008., Aquarius records za koji su bile nominirane

za diskografsku nagradu Porin u kategoriji najboljeg etno albuma 2008. g., te album „Made in tradicija“

Croatia 2010., dobitnik Porina u istoj kategoriji.

Umjetnički voditelj je Tomislav Jozić

Tako ćemo i mi u PODSTUPU prošetati LIJEPOM NAŠOM i, između ostalog, ćuti: Kosi Ivo (iz Pokupl-

ja), Grad se beli (Međimurje), Izvir voda (Cetinskae krajina), Švet Ivane (Dalmacija), Tiček nam popeva

(Zagorje), Špika špoka (Ravna Gora – Gorski Kotar)…

koncert

19. SRPNJA 2013.U 21.00 SAT

ON JULY 19TH 2013STARTS AT 9 PM

POETSKO PREDJELO - VOJO MALEŠEVIĆ

Vojo Malešević je rođen 13. listopada 1955. godine u Makarskoj. Studij medicine završava u Rijeci, a specijalizaciju iz Fizikalne med-icine i rehabilitacije u Zagrebu. Radi kao fizijatar u specijaliziranoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju «Biokovka». U izdanju makarskog ogranka Matice Hrvatske 1999. godine objavljena prva zbirka pje-sama: «Kad na Zemlji sretneš čovjeka», a 2007. godine i druga zbir-ka: «Pjevam, dakle postojim». Pjesme su mu uvrštena u Antologiju

liječnika književnika.

«Vojo Malešević se određuje s pjesmom kao najvjernijim znakom svoga življenja. Između pjevanja i postojanja stoji znak jednakosti, osmislenog i ispunjenog trajanja. Stihovi su tragovi pjesnikov posto-janja, biljezi življenja putanje od snova i čežnje gdje od čitatelja traži

predanost izazovu novoga.»prof. Ankica Ravlić

“Takav sam – kakav pjevamI to što pjevam – to sam ja.

To je najbolja stvar koju poznam,najljepše što radim

i najdublje što osjećam”(Vojo Malešević)

ČOVIĆIkazalište teatroman

PAUL DEWANDRE (prema knjizi Johna Graya)

MUŠKARCI SU S MARSA,ŽENE SU S VENERE

O PREPOZNAVANJU, RAZUMIJEVANJU I UVAŽAVANJU RAZLIČITOSTI IZMEĐU MUŠKARCA I ŽENE

Izvodi: Roman Šušković-Stipanović

Glas žene (off): Darija Knez-Rukavina

Glas muškarca (off): Boris Svrtan

Redatelj: Boris Kovačević

Knjiga američkog bračnog terapeuta Johna Graya “Muškarci su s Marsa, žene su s Venere” uznemirila je

duhove i pridružila se vječnoj polemici o tome jesu li muškarci i žene različiti ili nisu.

Predstava “Muškarci su s Marsa, žene su s Venere” svoju popularnost stiče zahvaljujući tome što u duho-

vitim primjerima iz svakodnevnog života gledatelj lako prepoznaje svog partnera ili sebe.

Redatelju i producentu predstave ovo je nakon hitova “Münchhausen” i “Ja, Tata!” treća, ponovno uspješna,

suradnja.

Osim lake identifi kacije gledatelja s problemima i načinima reagiranja u braku, predstava nudi i moguća

rješenja kako prevladati nesporazume i izbjeći nezadovoljstva i frustracije neočekivanim (različitim)

ponašanjem “druge strane”.

Bez obzira vjerujete li u postojanje stereotipa ili ne, ova predstava neće Vas ostaviti ravnodušnima.

Dobro ćete se zabaviti, možda i ponešto naučiti, a sigurno će vas potaknuti na razgovor s partnerom nakon

predstave.

26. SRPNJA 2013.U 21.00 SAT

ON JULY 26TH 2013STARTS AT 9 PM

POETSKO PREDJELO - IVNA TALAJA

Ivna Talaja rođena je u Makarskoj 1967. godine. Osnovnu i srednju školu pohađala je u rodnom gradu, a potom studirala pedagogiju i psihologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Zaposlena je na RMR-u (Radio Makarska rivijera) kao voditeljica i urednica. Između ostalog, uređuje “Tragove kulture” najdugovječniju emisiju na tom radiju.Prvu zbirku pjesama NEBESKA RADOST objavio je Hrvatski katolički zbor Mi Zagreb, a drugu OTISAK NEBA Matica hrvatska Makarska. Pjesme su joj uvrštene u brojne zbirke, zbornike, te antologije hrvatske književnosti: U SJENI TRANSCENDENCIJE, HRVATSKA BOŽIĆNA LIRIKA, HRVATSKA USKRSNA LIRIKA, KRIST U HRVATSKOM PJESNIŠTVU, SVETI FRANJO U HR-VATSKOM PJESNIŠTVU, KRIŽNI PUT U STIHOVIMA HRVATSKIH PJESNIKA 20. STOLJEĆA, KRUH I VINO, BOŽIĆNA NADAHNUĆA…Stihovi su joj prevedeni na talijanski jezik. U okviru obilježavanja 2000 go-dina kršćanstva, Multikulturalni centar iz Milana uvrstio je njezine pjesme u internacionalni projekt pod nazivom QUEL LIBRO NEL CAMMINO DELLA MIA VITA.«Njezine pjesničke slike i motivi otvoreni su predokusu transcedencije, kat-kada čistim mističnim stanjima duše i doživljajima nadnaravnoga. U potpu-nosti ostaje duhovno.kršćanski opečaćena i zacijelo je danas jedna od na-jvrsnijih pjesničkih pojava unutar obzora hrvatskog pjesništva kršćanskog nadahnuća. Ivna Talaja svjedoči svjetlo svoje riječi i svoje duše: kao da sti-hovljem izgara u golema a nježna, snažna a krhka svijeća» Božidar Petrač

..u najsjajnijoj nijansi moga bićastalno obnavljaš zalihe čuda..

(Ivna Talaja: POVEZANOST)

Vladimir Garić

Vladimir Garić je rođen u Splitu gdje je

završio Prvu jezičnu gimnaziju i diplomirao

na Ekonomskom fakultetu. Završio je

srednju školu solo-pjevanja „Ino Mirković“

u Opatiji u klasi prof. Branke Ristić.

Dobitnik je druge nagrade u VI. Kategoriji

na 47. Regionalnom natjecanju učenika

i studenata glazbe i plesa u Splitu 2009.

godine.

Od 2010. godine vanjski je član Zbora

HNK Split. U solističkoj opernoj ulozi

debitirao je u matičnom kazalištu ulogom

Lovre Juranića u Zajčevoj operi „Nikola

Šubić Zrinjski“ (27.X.2011.), nakon čega

je u veljači 2012. zabilježio i svoj prvi

nastup kao Tonči Morovica u opereti

„Splitski Akvarel“ Ive Tijardovića. Sa

zborom HNK Split pjevao je solističku

dionicu u Schubertovoj Misi u G-duru,te

u Mozartovom Requiemu u katedrali

Marije Majke Crkve u Mostaru. Iste godine

zajedno sa studentima splitske Umjetničke

akademije sudjeluje u praizvedbi opere

„Dioklecijan“(Antonije) Ive Tijardovića.

2013. godine ostvaruje ulogu Manfreda u

Verdijevoj operi „I vespri Siciliani“.

SRIDA SELAkoncert

TRIHRVATSKA

TENORAKVARTET

MUSIC FOREVER

BRBIĆI

I

Stefan Kokoškov

Stefan Kokoškov, rođen u Splitu gdje i stječe

glazbenu naobrazbu u klasi prof. Branke Ristić.

(1998 god.) Za vrijeme školovanja osvaja brojna

državna i međunarodna priznanja na natjecan-

jima.Usavršavao se u Italiji i Austriji. Debitirao

je 2000. god. u NP Sarajevo ulogom Cammi de

Rosilon u “Veseloj udovici” F. Lehara. Od 2007.

god. član je opernog zbora HNK Split u kojem

ostvaruje i uloge solističkog i glumačkog faha.

Sebe opisuje kao koncertnog pjevača širokog

repertoara što i potvrđuje bezbrojnim koncer-

tima kako u Hrvatskoj tako i diljem Evrope u

suradnji sa raznim orkestrima.

Tvrtko Stipić

Tvrtko Stipić je rođen u Zagrebu . Diplomirao

je na Hochschule für Musik und Darstellende

Kunst u Beču u razredu profesora Franza Don-

nera, a izjednačavanje je položio na zagrebačkoj

Muzičkoj akademiji 2005. godine u razredu

profesorice Lidije Horvat-Dunjko. Nositelj je

rektorove nagrade Zagrebačkog sveučilišta.

Debitirao je u ZGK Komedija u ulozi Alfreda u

Straussovom Šišmišu 1995. godine. Nastupa u

svim Operama u Republici Hrvatskoj te uspješno

ostvaruje preko 15 glavnih tenorski uloga kao

što su Nemorino Ljubavni Napitak,Rigoletto

Duca di Mantova,Tamino Čarobna

Frula ,Belmonte Otmica iz Saraja, Alfredo La

Traviata,Rinuccio Gianni Schicci itd.Usporedo sa

tim nastupa i operetama kao što su Alfredo u

Šišmišu,Caramello, Jedna noć u Veneciji,Paris

u Ljepoj Heleni Miirko Mala fl orami itd.Ostvaruje

gostovanja u Austriji,Češkoj,Njemačkoj gdje

nastupa na Ljetnim opernim festvalima,Japanu

turneja sa Teatrom iz Brna kao princ Tamino u

Čarobnoj Fruli.Od 2004 godine postaje solist

HNK Zagreb.

The Band

Njegovi su članovi: Josip GERBUS (saksofoni, clari-

net), Pavle KOLAROV (gitare), Jurica KARUZA (klavir,

bass) i Jadran DUČIĆ (bubnjevi) također i partici-

panti, suradnici i gosti solisti raznih profesionalnih

postava i orkestara ( OHRM, HNK, Jazz Club .. )

Temeljne su karakteristike profesionalna ozbiljnost,

diskretnost i velika sigurnost solistima. Baratanje

instrumentima, studiozni pristup od priprema do

izvedaba, krajnja nenametljivost i lakoća izvođenja

stavljaju ovu skupinu umjetnika tamo gdje i spadaju

– u sam glazbeni vrh.

2. KOLOVOZA 2013.U 21.00 SAT

ON AUGUST 2ND 2013STARTS AT 9 PM

teatar exit & teatroman

BJARNI HAUKOR THORSSON

JA, TATA!O PREPOZNAVANJU, RAZUMIJEVANJU I UVAŽAVANJU RAZLIČITOSTI IZMEĐU MUŠKARCA I ŽENE

Izvodi: rakan Rushaidat

Redatelj: Boris Kovačević

Producent: Roman Šušković-Stipanović

“JA, TATA!” urnebesna je i dirljiva ispovijed čovjeka bačenog u avanturu donošenja novog života na

svijet. Kada ga jednog zimskog dana žena, mašući mu testom za trudnoću ispred nosa, upita: “Dragi, koje je

boje trudnoća?”, njegov savršeno uređeni život okreće se naglavačke.

Ako ne znate: “Što to, danas, znači biti tata?” i “Zašto uopće imamo djecu?”, ako niste sigurni “Kakav

porod želite?” ili “Kako izgleda nijemi vrući seks nakon poroda?”, “JA, TATA!” dat će vam odgovore na sva ta i

mnoga druga pitanja.

Predstava je namijenjena svima koji tek planiraju postati roditelji, onima koji to ni pod koju cijenu ne

žele biti, ali i onima roditelji već jesu.

Photo: Andi Bančić

PODPEĆNAGRADE:

Festival glumca u Vinkovcima:Nagrada za najboljeg glumca “Fabijan Šovagović” - Rakan Rushaidat

Dani satire:Glavna nagrada za mušku ulogu “Mladen Crnobrnja Gumbek” - Rakan Rushaidat

IZ TISKA:Ako se na i jednog glumca u proteklih nekoliko sezona može primijeniti rečenica „publika mu

je jela iz ruke“, onda je to Rakan u predstavi „Ja, Tata!“Lidija Zozoli/ Vijenac

Tijekom sedamdesetak minuta glumačke igre, u ritmu koji niti trenutka nije izgubio na inten-zitetu, a koji je mnoge u publici nasmijao do suza, prikazane su sve promjene s kojima se neizostavno suočava svaki novopečeni otac, uz minuciozno ocrtanu galeriju likova koje će

sresti svi koji krenu u najljepšu, ali i najzahtjevniju životnu pustolovinu – onu roditeljsku.Nataša Govedić/Novi list

Rakan Rushaidat svojom je izvedbom predstave „Ja, Tata!“ potvrdio slavujni status unutar hrvatskog glumišta.Igor Ružić/t-portal

Predstava „Ja, Tata!“ proizvela je senzacionalnu euforiju u gledalištu.Rushaidat oduševljava glumačkim bravurama, imitacijama-improvizacijama, vratolomijama, ludim i maštovitim gestama i grimasama, neodoljivim varijacijama osmijeha, koje su publiku

držale u konstantnom stanju neobuzdana smijeha.Helena Braut/Vijesnik

Photo: Andi Bančić

Photo: Andi Bančić

Photo: Andi Bančić

9. KOLOVOZA 2013.U 21.00 SAT

ON AUGUST 9TH 2013STARTS AT 9 PM

hrvatsko narodno kazalište - šibenik

J. B. P. Moliere

adaptacija Marijana Nola

ŠKRTIČINARedatelj: Zoran Mužić

Šibenska Škrtičina nagrađena je i brojnim nagradama i priznanjima: Nagrada Zlatni smijeh za najbolji tekst, Marijana Nola za dramaturšku prilagodbu predstave, Dani satire 2010. Nagrada Zlatni smijeh- 5 ravnopravnih glumačkih nagrada, Joško Ševo, Dani satire 2010. Nagrada Fa-bijan Šovagović za najboljeg glumca, Joško Ševo, Festival glumca 2010. Nagrada Hrvatskog glumišta 2010.

za najbolje umjetničko ostvarenje u drami za glavnu mušku ulogu, Joško Ševo.

ULOGEMate Arpun: JOŠKO ŠEVO

Špiro Štrokalica: MATE GULINKliste: IVO PERKUŠIĆ

Žabeta: FRANKA KLARIĆValerije: JAKOV BILIĆ

Marijana: ANA GRUJICAJere Panjkota: SERGEJ MIOĆ

Veselka: DANIRA GOVIĆĐuro Zlošilo: JASMINKA ANTIĆ

Giustico Moltovechio: ANĐELKO BABAČZvirle, njegov pomočnik: JERE SVRAČAK

SRIDA SELAMOČA

Priču o škrtom starcu koji pronalazi blago i opsjednuto ga skriva sumnjajući u sve oko sebe, proslavio

je rimski komediograf Plaut u svojoj Aululariji. Njome je inspirirao jednog od najpoznatijih francuskih pisaca,

Molierea.

Moliereova verzija donosi priču o starcu Harpagonu, gramzljivom i škrtom lihvaru, koji novac stavlja ispred

sreće vlastite djece; sina Cleantea i kćeri Elise. Cleante je zaljubljen u siromašnu djevojku Marijanu koju Har-

pagon želi za sebe dok je sinu namijenio udovicu. I njegova kći Elise ima ljubavnih problema; zaljubljena je u

Marijaninog brata Valerea, a otac je prisiljava da se uda za starog Anselma.

Elise i Cleante uz pomoć Valerea i svojih vjernih slugu nastoje spriječiti nametnuta vjenčanja. Kroz brojne zab-

une, obrate u radnji i duhovite dijaloge pratimo odnose među likovima sve do očekivanog happy-enda u kojem

svatko dobiva ono što je htio. Siromašni Marijana i Valere otkrivaju da im je otac bogati Anselmo koji pristaje

platiti dvostruku svadbu. Cleante ženi Marijanu, Elisa se udaje za Valerea, a Harpagon, neizlječivi škrtac, dobiva

natrag svoje blago.

U HNK u Šibeniku, Moliereov Škrtac u adapataciji Marijane Nole postaje – Škrtičina.

Šibenska adaptacija Moliereove komedije ne uključuje samo jezičnu, već i kulturno-povijesnu lokalizaciju, pa

likovi nisu samo promijenili imena već i karakterne crte – pretvorili su se u ljude našeg podneblja i na satirički

način prikazuju život i običaje Šibenika i njegovih stanovnika u 19. stoljeću.

16. KOLOVOZA 2013.U 21.00 SAT

ON AUGUST 16TH 2013STARTS AT 9 PM

JEDNOVEČERNJA IZLOŽBAakademski slikar

RATKO JANJIĆ JOBO

RATKO JANJIĆ JOBO rođen je 1941. godine u Splitu, gdje je završio srednju Tehničku školu – arhitektonski odjel, a

diplomirao je 1965. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Vjekoslava Paraća, dobivši i Nagradu

slikarskoga odsjeka ALU. Poslijediplomski studij završio je u Majstorskoj radionici profesora Krste Hegedušića (1966.

– 1971.) Od 1971. do 1974. godine surađivao je s profesorom Hegedušićem na razradi idejnog rješenja i izradi fre-

saka u Memorijalnom muzeju Bitke na Sutjesci na Tjentištu. Za cijelo to vrijeme naizmjence je po šest mjeseci boravio

u Kini, u Zagrebu, na Tjentištu i u Italiji.Od 1975. do 1994. godine radio je u izdavačkom poduzeću „Naprijed“ kao

likovni urednik, te urednik dječjih izdanja. Isto tako, djelovao je kao grafički urednik u listu „Paradoks“, a radio je i za

izdavače „Školska knjiga“, „Mladost“, „Naša djeca“ i časopis „Smib“. Uz to, radio je scenografije i ilustrirao TV priče

na školskoj TV-Zagreb, ali i scenografije i kostime u kazalištu i na filmu, grafički oblikujući isto tako knjige, plakate

i propagandne publikacije, za što je dobivao više nagrada i priznanja. Godine 1986. postaje honorarnim predavačem

na Tekstilno-tehnološkom fakultetu - Zavod za dizajn, u Zagrebu, za predmete Slikanje i Crtanje, te Akt, slikanje i

crtanje. Od 1993. godine na istom fakultetu postaje izvanrednim profesorom, godine 2000. izabran je za redovnog

profesora, a 2005. godine za redovnog profesora u trajnom zvanju.

Samostalno izlaže od 1967. godine i do sada je održao 65 samostalnih izložbi, te sudjelovao na brojnim skupnim

izložbama u zemlji i svijetu. Dobitnik je mnogih nagrada za slikarstvo (crtež - Rijeka, akvarel - Karlovac, na „Ex tem-

pore“ Grožnjan i na „Ex tempore“ Volosko), kao i za grafički dizajn (za rješenja plakata i za brojna rješenja maraka).

Autor je član HDLU-a Zagreb od 1965. godine.

Živi i radi u Zagrebu

MRAVIČIĆIglumačka družina histrion

VLADO GOTOVAC

MOJ SLUČAJPREMA IZBORU ČEDE PRICE

Dramatizirao, režirao i igra: Boris Svrtan

Vlado Gotovac je nezaobilazna osoba u hrvatskoj književnosti i hrvatskoj povijesti dvadesetog stoljeća. Cijeli svoj život je

ugradio u obranu slobode pojedinca i vlastite domovine, koju je doživljavao „najljepšim vijencem od šarenog cvijeća“,

opirući se cijelim svojim djelom i sudbinom totalitarističkim manipulacijama bilo kojih boja.Njegova čudesna pjesnička

i neponovljiva govornička pojava koju je sam samoironično defi nirao kao „mjesečevu ludu“ i „idiota vječnosti“, može

nepokolebljivim idealizmom, ustrajnim radom i pozivom na dostojanstvo, pružiti nadu i biti putokaz dezorijentiranim i

obespravljenim ljudima koji nose križ svakodnevne sudbine, trpeći poniženja svih vrsta.

„Nekoga patnja uništava / Nekome je vodič / S onu stranu vremena.“

Predstava „Moj slučaj“ obuhvaća zgode odrastanja Vlade Gotovca, pune sjetnog humora, njegovu cijeloživonu borbu za

raznolikost nasuprot ograničavanju i ujednačavanju u svim sferama života, monstruozno nepravedni montirani proces,

apsurdan pakao jugoslavenskih kazamata i, konačno, beskompromisnu analizu naše suvremenosti, koja duhovitim i

iskrenim pogledom skromnog promatrača Vlade Gotovca, dobiva sasvim novu dimenziju.

Samo čovjek koji je doista iskusio sav cinizam svijeta na svojim plećima, može nam otvoriti oči, naučiti nas ponovno

skromnosti i ohrabriti nas u činjenju Dobra.

IZ KRITIKE:

..Ništa manje fascinantan nije Boris Svrtan na sceni. Sam s tek nekoliko rekvizita i svojom beskrajnom vještinom i snagom on je čas Vla-do Gotovac, čas igra likove iz njegove okoline, unijevši u prekrasne, ali ozbiljne i dirljive stihove dašak glumačke igre koja oduševljava, i često

baš kada treba, nasmijava…… Koliko su riječi Vlade Gotovca u svojoj moći i ljepoti odzvanjale prostorijom, toliko se glu-mac/redatelj Boris Svrtan savršeno mogao mjeriti s njima i prenijeti svoju poruku, svoju

namjeru. Ova je predstava čisto, punokrvno kazalište, s porukom ljubavi, duhovnosti, zajedništva i ra-zumijevanja različitosti, pravde i iskrenosti, a protiv mržnje i netolerancije za koje je Gotovac

bio lažno optužen...Anđela Trampus, port.hr

NAGRADA za najboljeg glumca

FABIJAN ŠOVAGOVIĆ - 20. FESTIVALA GLUMCA U

VINKOVCIMA

26. KOLOVOZA 2013.U 21.00 SAT

ON AUGUST 26TH 2013STARTS AT 9 PM

JEDNOVEČERNJA IZLOŽBAakademski slikar

MILJENKO ŠIMIĆ

Miljenko Šimić rođen je 1976. godine. Završio je studij ekonomije na Sveučilištu Sophia u Tok-iju, u Japanu (1999), Poslijediplomski studij informatičkog menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (2005) te Preddiplomski (2011) i Diplomski studij slikarstva na Akademiji

likovnih umjetnosti u Zagrebu (2012) u klasi Duje Jurića.

Samostalne izložbe:1 – 20. ožujka 2013 – Galerija grada Koprivnica „Karta i teritorij“

24. svibnja – 3. lipnja 2013. – Galerija Matice hrvatske u Zagrebu, „Karta i teritorij“.

Zajedničke izložbe:Lipanj 2012, Izložba povodom XXX. Ljetnih olimpijskih igara. Olimpijski muzej u Lausanni,

Travanj 2012 – Pasionska baština, Galerija Kristofor Stanković u ZagrebuVeljača 2012 – Olimpijski sport i umjetnost, Hrvatski športski muzej u Zagrebu

Veljača 2008 – Hrvatski trijenale crteža, Galurija ALU, ZagrebStudeni 2007 – Natječajna izložba festivala stripa „Crtani romani šou“, Studentski kulturni

centar u Zagrebu.

ŠIMIĆIteatar manje je više

EDMOND ROSTAND

CYRANORedatelj: Ivica Kunčević

ULOGECyrano: GORAN GRGIĆ

Roksana/Djevojka: NATAŠA DANGUBIĆChristian: HRVOJE KLOBUČAR

Guiche: ŽARKO SAVIĆLe Bret/Fratar: FILIP RIĐIČKI

Praizvedba 28. prosinca 1897. – Théâtre de la Porte Saint-Martin (Pariz)Hrvatska praizvedba 1898. – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu

Premijera 9. Ožujka 2013.

KOMADIĆI KRITIKA

Majstor kazališne režije Ivica Kunčević predstavu zasniva na snažnom spoju ljubavne poezije i jakim glumačkim osobnostima…..

Goran Grgić kao Cyrano ostvaruje jednu od svojih najboljih uloga: snažnim tempom, sjajnim govorenjem stihova i dijaloga, spretnim i

brzim kretanjem….. preokreće izvanjski kazališni okvir u teatar koji treperi u unutarnjem prostoru, riječima kao zastorima stvarajući

interiorizirani teatrin sazdan od ljubavnih emocija… Kunčević je stvorio predstavu kakvu su kazališni sladokusci dugo čekali.

Mira Muhoberac, Vijenac

Veliki nos pretvoren u pobjedu čovjeka koji je bio jači od svog doba…….Komprimiranom verzijom priča o ljubavnom zapletu kao

katalizatoru važnijih ljudskih vrijednosti dobiva na snazi.

Ana Ledvaj, Večernji list

Poznati nosonja i romantik Edmonda Rostanda Cyrano de Bergerac…….osvojio je sinoć i srca publike u odličnoj režiji Ivice Kunčevića

i interpretaciji Gorana Grgića. Ugledni redatelj izvrsno je skratio tekst u kojem je ostao ekstrakt onog najbitnijeg, emocijama i dina-

mikom nabijeni prizori sa samo pet glumaca koji su dali najbolje od sebe; od Gorana Grgića koji nosi predstavu dušom i tijelom, pati i

bori se svakim mišićem i trzajem oka, Nataše Dangubić unesene u ulogu ljubljene Roksane koja voli jednoga ne znajući da mu je duša

od drugoga, do Hrvoja Klobučara komično –tragičnog Kristijana, energičnog Žarka Savića u ulozi grubog machoa Guichea, odličan

kontrapunkt Cyranovoj romantici, te zaigranog Filipa Riđičkog.

Gordana Ostović, Radio Zagreb - Prvi program

Graorice (Mahunarke)Kripna juva koja se davala težaku u nedostatku mesa.

Način spremanja je jednostavan. Potopimo dan prije graorice u ladnu vodu da malo nabubru i omekšaju. Slaninu isickamo na male sitne komadiće i pofrigamo da dobro zarumeni. Vadimo vanka slaninu i na masnoči koja je ostala dinstamo kapulu da dobije sjaj, ništa više od toga. Dodamo graorice i mlake vode da lagano kuva. Starije su žene znale metnit malo kože od staroga pršuta da zavonja po dimu, pa bi tu kožu izvadile i ostavile za drugi put kad budu spremale graorice. Ist se davalo na rađi ispod pešuke

u debeloj ladovini, a za pit bi se davalo slava, vode sa kvasinon.

Jaja s pomidorin„On“ se vratija sa rađe u kasno popodne, „ona“ se vrti oko živine i kuće i nema sekund vrimena za štogod skuva, a mora. Na brzinu zažuti malo kapule, očisti dva napo gnjila pomidora, žbatije tri jaja i sve to promiša i na laganoj vatri dogotovi. Iz maškadura

izvadi komadić sira iz uja i da mu nakon večere da osladi usta.

Blitva s jutikonBlitva je liti pri kraju jer su velike vručine, pa ako nije u ladovini eto ti zla, požuti, ogorča. E, stari svit je to zna, a kako bi u to vrime bilo jutike koja se vadila, evo prave delicije. Blitva bi se obarila sa kumpiron i unda se jutika malo pogrijala na uju i na kraju umišala u blitvu. Ako je bija koji inčun uz to bilo je dobro, a ako nnije mučalo se i ilo šta

se našlo. Na stolu je uvik bija bolcun pun tučepskog opola.

Srdela na saurU stađunu plave ribe uvik se za marendu ili užinu pekla na gradelama, na žeravi od lozovine, siromaška srdela. Digod bi ostala i koja iza užine. da se ne baci napravile bi saur od kapule, kvasine i uja, a ako bi se „njemu“ to svidilo za večeru, kad bi išli leć

ona bi dala da ...

Glaveti kupus sa suvin mesonOstalo bi od Sv. Ante komadića pršuta u maškaduru, a u vrtli je uvik bilo zeleni. Uzela bi se glavica biloga kupusa i isickala na sitno. Prije bi se metija kunpir i komadić pršuta u ladnu vodu dok ne omekšaju, a potom bi se stavija isickani kupus dok ne uzavre i ostavilo bi se tako nekoliko minuta. na kraju se stavja česniti luk nasitno izrizan i malo

domaće konšerbe. Ilo se za užinu, a poton bi se malo počinilo u puseji.

DrobčićZa blagdana ili krizme, pričesti, vinčanja i drugih svečarski prigoda uvik se peklo na ražnju, kozle ili janje – ko je moga, dakako. Žene su, tada naučene sa se ništa ne smi od rane bacit, janječu ili koziju luburu ili drob prale i spremale na ovaj način: Česniti luk i petrusimul bi zažutile na uju, dodale bi sitno rizane komadiće droba, nogice, malo kore od tučepskog sira, kašika domaće konšerbe i ulile bi juve. pustile bi da tako kuva oko po ure. Pri kraju bi stavile sitno isickanu krv koju su prija obarile. Danas na to

gledamo kao na gulozariju, a našin starima je to bija obrok za priživit.

Manistra na pjuvaku s još nećinU tim vrimenima malo se imalo, a kad se nije imalo šta, a to je bilo pravilo, naše žene su se snalazile kako su znale i umile, pa je tako nastalo i ovo jelo. Kockice kunpira zažutimo na uju, dodamo malo domaće konšerbe, ulijemo vode, metimo šubjote i još nešto, a to nešto mogli bi biti komadići mesa (šta se našlo od ostataka u kući, a da

se nije izilo).

TUČEPSKI

BRONZINvoditelja gastro opusa

VICE BUŠELIĆA

VAŽNO UPOZORENJE

Sve ostale mirodije zapisane su u

mome vrtlu na Jakića ulici na

jednom velikom listu kupusa!

Napisano tučepskom inačicom

novoštokavske ikavice!

GENERALNI POTPORNI ZID

OBITELJI VLASNIKA KONOBA

ORGANIZATORI

OPĆINA TUČEPI

PARTNERI

MEDIJSKI PROMOTORI

ZAHVALJUJEMO SE MINISTARSTVU KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE I SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI NA PRUŽENOJ POTPORI!

Općina Tučepi / Program kulture / Lito Gospodnje 2013.

Tisak - INTER NOS d.o.o. Zagreb