jugo dramaskripta

Upload: tamara-acimovic

Post on 09-Jul-2015

586 views

Category:

Documents


4 download

TRANSCRIPT

LITURGIJSKA DRAMA Najraniji oblik religiozne dramske knji. i crkvenog pozorita u Srednjem Veku. Izvode se u crkvama, na odreene praznike, pisane liturgijskim jezikom (latinskim), mada je zabeleena jedna na starocrkvenoslovenskom u hrvatskoj redakciji. Sa vremenom izlazi se iz crkve i probliava trgu (prelazi ka svetovnom) dok dobija i delove na narodnom jeziku Nastala su anonimna dela ije je oblije napredovalo do njihove konane fizionomije. Sauvane su 2 potpune latinske liturgijske drame, obe zaleene u misali antiquissimum (najstarijem obredniku zagrebake katedrale): 1 - Liturgijska uskrnja igra sa elementima: elevatio crucis (uzdizanje krsta). Depositio crucis (polaganje krsta) i visitatio sepulchri (poseta grobu). 2 - Liturgijska Bogojavljenska igra: Tractus Stellae (Povlaenje Zvezde) - povlaenje zvezde sa sveom u njoj kao simbolne oznake za repaticu,iza koje stupaju tri kralja nosei tek roenom Hristu darove. Sudeluju interpretatori bibl. maga, Heroda,skupine pisara,mladih svetenika koji dre Isusa na rukama i anela. (bilo je potrebno najmanje 9 interpretatora da bi se izvela ova drama) Vrbniki glagoljski misal - Tri Marije ale i plau nad raspetim Isusomstaroslovenska liturgijska drama. Potpuna dramatizacija Muke Isusove - vrhunac pasionske tematike. Moraliteti - dela sa likovima - apstraktni pojmovi hrianskog morala. (Mir, smrt, sloboda, znanje...) Glumci su bili amateri i mukarci su igrali i muke i enske uloge sve do baroka. Tragovi vienih pozorinih scena i starih sportskih sveanosti iveli su u srpskoj sredini i tokom 14. veka. Na fresci Ruganje Hristu, slikanoj izmeu 1317. i 1318. godine u manastiru Staro Nagoriino, zadubini kralja Milutina, u prvom planu vide se tri osobe s dugim rukavima i nekolike s neobinim instrumentima kako ismejavaju Spasitelja Zakonike su Srbi preuzeli od Vizantije pa se kao bitni dokazi postojanja pozorinog ivota smatraju: 1 - Nomokanon i Sintagmat (SPC zabranjuje predstave nedeljom i na crveno slovo) 2 Krmija (knjiga crkvenih pravila iz estog veka) Zabrana svetenstvu da gleda pozorite 3 Sintagmat Matije Vlastara za Cara Duana u kome se glumaka vetina poistoveuje sa razvratom a propisuje se telesna kazna za glumu Pozor (panja, prizor) ite (trai) oznaava sve vrste javnih dogaaja! U Srbiji su bitne i narodne igre koje predstavljaju vie ritualni teatar; u osnovi narodnih seoskih igara je bilo narodno verovanje, veselje, pesma, igra, telesno i duhovno oslobaanje (pr. Koleda koledari teraju zla bia karakondule; Koledari su grupa mladia koja obilazi kue, jedan obuen u enu, obilaze kue, pevaju pesme, obred sa vatrom i sabljama u svrhu teranja duhova; nakon obreda dobijaju darove )

1

SVETOVNO POZORITE SREDNJEG VEKADva centra: Zagreb i Dubrovnik. Glumci kao imitatori, ongleri, zabavljai, svirai,dreseri i opsenari (histriones, ioculatores, buffones). Razlikuju se dve skupine zabavljaa: glumci kao imitatori,mimiari, buffones, ioculatores ili histriones i svirai na razliitim instrumentima. Nema izvora o repertoaru. U poetku male druine od 3-4 glumca. U Dubrovniku se na praznik Sv. Vlaha 1314. spominju velike zabave, igre pod maskama. Pokladne igre: itanje tekstova o mestnim, aktualnim zbivanjima, temeljene na paganskim, praslovenskim obiajima teranja zime, narodno iskazivanje elementarnih ivotnih nagona; U poetku su ovi obiaji imali magino znaenje - preruavanjem i oblaenjem odee naopako, uz zagluujuu buku i posipanjem pepela, trebalo je oterati zimu, demone i zle sile. Njihovo "loe djelovanje" trebalo je odbiti od ljudi, domova, stoke i useva. Osim toga, pokladno doba doputa krenje mnogih zabrana! Poljiki statut (zakonik Poljike republike Poljika Republika je povijesni naziv za kraj istono od Splita, tonije od rnovnice do Blata na Cetini iOmia te od mora do Zamosorja.) u kom su glumci smatrani gotovo kriminalcima jer je roditelj imao pravo da mu uskrati imovinu ako postane glumac. Moreke igre - korulansaka igra panskog porekla; viteka igra moreka je bojni ples s maevima koji karakterie kratka dramska radnja. (Moro, sin crnog arapskog cara Otmanovia oteo je belom kralju Osmanu zarunicu bulu. Bula Moru ne uzvraa ljubav. Osman dolazi sa svojom vojskom vratiti zarunicu, ali ga doekuje Moro spreman za boj. Kraljevi se nakon prepirke dogovore da e vitekim bojem izvojevati devojku. Borba se sastoji od sedam razliitih maevalakih figura. U posljednjoj figuri crni bivaju potueni i Moro predaje belom kralju u znak pokornosti svoje oruje i bulu. I dok povest biljei moreku kao reminiscenciju pobjede panaca hriana nad Arapima Maurima, danas ona simbolizira pobedu ljubavi i dobra nad zlim) Karneval je doba proslave i festivala uoi uskrnjeg posta. Obeleava se uglavnom tokom februara i marta. Proslava se obino sastoji od javne proslave ili parade, tokom koje se uesnici esto maskiraju i vesele, pleu i prikazuju cirkuske i druge vetine. Re karneval je nastala od italijanskih rei carne levare - ukloniti meso ili carne vale zbogom meso. U svakom sluaju, karneval oznaava poetak perioda u kome je jedenje mesa po obiaju zabranjeno (uskrnji post). Za period karnevala se u srpskom jeziku koristi izraz mesojee. Po crkvenom kalendaru karneval poinje na Bogojavljenje (6. januar), kada se zavrava proslava Boia, a zavrava se na masni utorak, kada poinje uskrnji post Svatovske teme - najbogatiji odsjeak narodnog pozorita.

2

Momake igre - dramske igre u kojima se na kritiko humoristian nain govori o nekim karakteristinim zanimanjima i zvanjima; socioloko promatranje vlastite sredine. Ekloge / idile obino su natopljene idilinim ugoajem, kakav je po njima i dobio ime, ostvarivim jedino na selu i preuzetim iz mitolokog verovanja u neko prolo i prvobitno zlatno doba. anr obleava i smetanje u izvjesni naznaeni prostor (npr. u Id. 7 doznajemo da pastiri putuju na Demetrinu sveanost u Halent na Kosu), te "imamo neprestanu iluziju svijeta koji je trajno 'onde' bezvremen i nepromjenjiv". Idile su dakle monolokog ili dijalokog oblika, esto su strukturirane kao pesma u pesmi, mogu imati narativni okvir, a njihova osobitost je i amebej: likovi natpevavajui govore naizmenino po nekoliko stihova, tako da stihovi drugoga motivski i stilski odgovaraju stihovima prvoga. Prema Bogiiu, prva "ista i prava ekloga, tj. razgovor izmeu dvojice pastira oblikovan po uzoru na dugu tradiciju pastorale na narodnome jeziku jeste Radmio i Ljubmir Dubrovanina Dore Dria. (1461. 1501.) Mit o Zlatnom dobu? Izvorno prvobitno stanje doba u kojem je materijalno i duhovno blagostanje vladalo svetom, doba koje civilizacija tei ostvariti! Pirna drama - Scensko prikazbena i dramaturka pojava, dogaaj s posebnim sociolokim ali i izvedbenim implikacijama, koja se prikazuje na zabavama, tj pirovima u plemikim kuama, dvorovima i dvoranama. (pr. Plakir)

3

POZORITE RENESANSE Centri: Dubrovnik i Hvar. Poinje povratkom Ilije Crijevia Cervinusa (vlastelin, uenik Pomponija Leta) u Dubrovnik pre 1490. do predstave Drieve Hekube 1559. kao i izvedbom Benetovieve Hvarkinje 1580.Pred kraj renesanse predstave se sve vie povlae u zatvorene dvorane i zasebne zgrade, na pozornice opremljene novom perspektivno slikanom dekoracijom. Obeleja epohe: 1) Crijevievi pokuaji organizacije humanistikog tetra na latinskom jeziku 2) Naslee puko profilisanog srednjovjekovnog principa s postupnim oblikovanjem druine kao jezgra mimetikog u organizaciji pozorino predstavljake priredbe 3) Pastoralna dramska tematika u delima Dore Dria i Mavra Vetranovia, kao i Vetranovieve dramsko scenske inovacije 4) Naljekovieva pastorala, farsa i komedija 5) posebna pojava kompleksnije srednjevekovne svetovne drame u Robinji.

Makare i Poklade iz kojih se postepeno odvajaju glumci i gledaoci, definisana mesta prikazivanja i jasne strukture glumako predstavljakih udruivanja Termin dominus gregis tj. voa trupe; smatra se da su se prvo grupe okupljale spontano za vrijeme poklada a da e kasnije pisci postati voe koji e okupljati glumce. (pr. 1536. -Druina MARINA BUNIA)

DORE DRI (1461 - 1501) Potomak ugledne dubrovake graanske porodice, doktor prava, svetenik. Pesme mu se nalaze u Zborniku Nike Ranjine i uglavnom su ljubavne, u njima se obraa voljenoj osobi slavei njenu lepotu i duhovne vrijednosti. U njegovoj poeziji su motivi smrti i prolaznosti. Najpoznatije pjesme: Grem si, grem, Draa je od zlata. Pastoralna drama: I drama RADMIO I LJUBMIR

- ekloga (pastirska pesma) ; XVI vek; 316 stihova; prvo delo svetovnog pozorita 4

- Arkadijski ambijent kao metafora za Dubrovnik najavljuje novu scensko dramsku formu - pastoralu i mitoloki ambijent kao posebno znaajne elemente scenskog dogaaja. - Radnja: Ljubomir imao neki problem sa ovcama, traio ih i naleteo na vilu koja ga je omaijala, Radmio mu govori da je ostavi i ne misli na nju jer su vile zlobne i namerno mame ljude da bi ih posle ismevale, moli ga da se sa njim vrati, Ljubmir to ne eli. Radmio odustaje od ubeivanja, Ljubmir mu govori da mu pripazi na Milolju (oca ili majku?), i da pokloni njegove ovce. Oprata se sa njim. Ljubmir: Volim od svih vila da se mnom ke smiju, neg seljke iz sela venac da mi viju. - pastirska ekloga dijaloka dramska forma sa malo radnje.Ne zna se da li je bila izvioena ipak predstavlja zaetak dramskog. - U osnovi ovo je kratak dijalog dva pastira. Nije razvijen dramski sukob. Dijalog se vodi oko ljubavi i njihov odnos je tradicionalan u istoriji pastoralne literature: Radmio je razuman pastir koji zastupa princip racionalnosti, Ljubmir je zaljubljen i zastupa princip svemoi ljubavi, pred kojom njemu inae prihvatljiv racionalizam mora da se povue. Bitna karakteristika ove drame jeste naglaena realistinost, i to ne samo u replikama trezvenog pastira Radmila, ve i u reima zaljubljenog Ljubmira. Pri samom kraju dela pisac se poistovetio s likom zaljubljenog pastira Ljubmira stvavivi mu u usta rei da je uskoro urevdan, moje krsno ime

MAVRO VETRANOVI (1482. 1576.)Mitoloka drama Orfeo 1507. g. (sauvani sredinji prizori zbivanja u paklu 594 stiha - Orfeo hoe da svoju Euriodiku izvede iz pakla.) Tema: Orfej i Euridika (Mit: Orfej je bio najvei peva na celom svijetu.Svirao je na liri, instrumentu koji mu je darovao bog Apolon. Orfej je iveo sreno, u velikoj ljubavi sa svojom enom nimfom Euridikom, ali, jednoga dana Euridiku ujede zmija i ona umre. U velikom bolu Orfej je pevao tako tuno da je cela priroda tugovala s njim. Tada se Orfej upustio u straan poduhvat: siao je u podzemni svijet i tamo,pred bogom Platonom i njegovom enom Persefonom, zasvirao i zapjevao o svojoj ljubavi prema Euridiki i bolu zbog njene smrti. Njegova pjesma je bila tako tuna da su i sjeni mrtvih zaplakali,a bogovi su se smilovali i dozvolili mu da povede Euridiku u gornji svijet. Postojao je samo jedan uslov: uspjee da izvede Euridiku samo ako se nijednom ne osvrne, a ako to uini Euridika e zauvek ostati u podzemnom svijetu. Orfej je srean krenuo ka izlazu iz carstva mrtvih. Oko njega je bila tama i grobna tiina.U silnoj elji da vidi ide li Euridika za njim Orfej je zaboravio na upozorenje bogova i osvrnuo se. Euridika je u tom trenutku nestala zauvek u beskrajnoj tami podzemnog sveta.Orfej je jo nekoliko godina ivio usamljen i u velikoj tuzi.) Simultana pozornica - Pozornica strukturirana po uzoru na mansione iz sakralnog srednjovekovnog pozorita - na suprotnim stranama su raj i pakao. Prostor izmeu je scena. 5

Napisao i dva pastirska prizora kada je postao fratar I pokuavao da obnovi strukturu crkvenih prikazanja (pr. Posvetilite Abramovo) Odlikuje ga iva scenska radnja, bogate didaskalije, rekvizite, muzika... Jedna od njegovih pastorala je zasigurno uticala na Drievu Tirenu jer su ga optuivali da je plagijat,pa ga je sam Vetranovio odbranio.

HANIBAL LUCI (1485 - 1553), Hvar Vlastelin, sudija. Folio obuhvata 21 ljubavnu pesmu, 1 alegorinu pjesmu, dramu Robinja, pesmu U pohvalu grada Dubrovnika, 8 pesnikih poslanica, 2 epitafa i prevod Ovidijeve heroide Pari Eleni, u svesku se ne nalazi 6 panegirikih soneta na italijanskom

II drama: Robinja 3 ina, dvostruko rimovani dvanaesterci, 9 lica, bez autorovih didaskalija Radnja se odvija u Dubrovniku i nizu podprostora: Oigledno je pozornica bila simultana po uzoru na crkvenu drama verne i viteke ljubavi Prvi prizor Derenin govori svojim slugama kako je srean to je naao svoju dragu koju su Turci oteli te da ih je srea nanela u Dubrovnik. Obeava slugama vei deo blaga koje je obeao ugarski kralj onome ko pronae robinju jer mu nije stalo do blaga. Zatim nalae momcima da uz svaku cenu otkupe robinju kad je turci dovedu na trg da je prodaju, jer bi hteo s njom govoriti dok jo nije slobodna. Drugi prizor Gusari dovode robinju koja se ali na zlu sudbinu. Derenin prilazi kao kupac i pita je odakle je. Na to mu je ona ispria svoju povijest. Nakon to mu je ona ispriala svoju povijest, on joj je kae da e je otkupiti i vratiti kui ako je spremna udati se za Derenina. Ona mu je odgovora da se sa time slae jer ga je ona oduvek voljela, ali mu to nije priznala jer joj on nije priao pravim putem. Sada joj Derenin ree ko je on da je samo preobuen te ju je oslobodio, dodelio joj dvorkinje i poslao da se odmori. Trei prizor Sluavka Pera se uri da pozove goste na vjenanje. U meuvremenu je priala drugim slugama kako ivi robinja u svratitu te kako je sretna sa Dereninom. Nakon toga se oni vjenaju. Analiza: Hanibal Luci je napisao Robinju prema jednoj narodnoj pesmi. U njoj je sprovedeno jedinstvo mjesta, vremena i radnje. itavo delo je dokaz autorove ljubavi prema Dubrovniku. Ono slavi dubrovako gostoprimstvo, slobodu, bogatstvo i mudru upravu republike koja granii s Turcima, ali ivi u miru. Ovo djelo iskazuje veliko rodoljublje

6

Hanibala Lucia prema Dubrovniku. Ponosan je to je Dubrovnik slobodan, ali se i boji monih turaka te se nada da e Dubrovnik ostati slobodan. Luci je za junake svoje drame odabrao unuad slavnih hrvatskih banova: Derenina iz Krbavske bitke i Majera Blaa (iako su obojica neistorijska lica, jer nijedan od tih banova nije imao unuadi) Prvi pokuaj moderne, kompleksnije i psiholoki nijansiranije drame u hrvatskoj knjievnosti

NIKOLA NALJEKOVI Napisao Kanconijer (zbirku pesama po ugledu na Petrarku, govori o idealnoj eni, platonska ljubav) Sedam dramskih dela (etiri pastirske igre, dve farse i jdna komika igra bliska eruditnoj komediji) Daje precizne didaskalije koje e kasnije i Dri na slian nain upotrebljavati,on nastoji da ukine simutalni prostor scene zamenjujui ga jedinstvenim dramskim i scenskim prostorom. Pripremio stvaranje uene komedije na neki nain (1-4 su patorale) Komedija peta i Komedija esta u anrovskom smislu prve su farse u hrvatskoj knjievnosti; obe realistiki prikazuju ivot u dubrovakoj kui, obraujui temu nevjerna mua gospodara. Naslanjaju se na tradiciju srednjovjekovnih farsa i antikih mima. U Komediji estoj (1873.), jednoinoj farsi slinoga naboja i odnosa kao u Petoj, i s podseanjem na francusku srednjovjekovnu farsu, radnja se zaplee: gospodar Feritas ima slukinju (Veselu), babu i krmaricu (Marica) koje su trudne pa i enu, svetenik pomae gospodaru da se rei bruke, ena upada u trans i misli da su je zaposeli avoli, bez poetske pravde, kraj zavren sa gozbom a ideja pravde nije zadovoljena Drutvena kritika ovdje je jo jaa, jezik prostaki, situacija naturalistika i gruba. Komedija sedma, kao i farse, iseak iz dubrovakoga ivota, podijeljena u prolog i tri ara (ina), ima neka obiljeja plautovske eruditne komedije i rimskoga mima (ljubavne intrige). Utemeljena na realistikim dijalozima, konkretnim detaljima, osobama i slikama dubrovakoga ivota, svojevrsna je pretea Drieve komedije

Drama III Komedija SedmaKomedija sedma najsloenije je Naljekovievo dramsko delo. Po kompoziciji i drugim strukturnim osobenostima ona se nalazi izmeu farse i uene komedije. Ima, kao i veina drugih Naljekovievih drama, prolog, a zatim i tri ina; scena je simultana. Zaplet je srazmerno sloen: re je o sinu Maru koji je zaljubljen u prostitutku, troi na nju vreme i novac, pa otac i majka odluuju da ga oene. Vetom intrigom otac, budui tast, kao i junakov drug uspevaju da odvoje Mara od deserte ene i da ga privole na brak.

7

Veina likova, ak i onih koji ne igraju znaajniju ulogu, psiholoki su motivisani, i to je jo jedan korak koji pribliava ovo delo anru klasine komedije. Naroito je to vidljivo u liku Petra, oca devojke za koju e se Maro oeniti: od prve scene on dosledno pokazuje visoku meru religioznosti, obzirnosti prema prijatelju kada mu saoptava za njega vrlo nepovoljnu vest o vezi njegovog sina s prostitutkom, naglaenu emotivnost prema svojim erkama, izrazito potenje u davanju miraza Vrlo su dosledno i celovito razvijani i likovi Mara (temeljna njegova osobina je mladika tvrdoglavost), njegove majke, njegovog druga Frana, pa i sasvim sporedni lik sluavke. Ova iznijansiranost u karakterizaciji likova ide sve do fine razlike u lingvistikim nivoima govora: majka i sluavka govore vrlo istim narodnim jezikom, oevi govore stalno prelazei sa italijanskog na srpski i obrnuto, a mladii stalno meaju rei iz jednog i drugog jezika Druga karakteristika ove drame, povezana sa ovom, jeste izrazito naglaena realistinost, koja je ovde dovedena gotovo do krajnjih konsekvenci, do kompozicionog naela drame: najuverljivije to pokazuje kratka scena u kojoj Djevojka tua dolazi da pozove Marove roditelje na ruak: sam taj odlazak iz kue dramski je funkcionalan, meutim vei deo sluavkinog poziva, koji se sastoji od svega osam stihova, potpuno je dramski nepotreban: ona govori o povratku svojih gospodara sa imanja, o namirnicama koje su odatle doneli i o jelovniku koji ih na ruku oekuje. To pokazuje snanu Naljekovievu potrebu da svaki detalj precizno motivie, da prikae mnoge pojedinosti iz graanskog ivota, kao da eli prepoznatljivou i ivotnou tih detalja da ukljui publiku u dogaanja na sceni. Takvih detalja ima na desetine u samoj drami i oni ne ugroavaju dinaminost dramske radnje upravo zbog toga to je Naljekovi uspeo da ovu realistinost uzdigne do dramskog kompozicionog principa. Atmosfera koja apsolutno dominira ovom dramom jeste atmosfera merkantilistikog materijalizma. Od prve do poslednje replike sve stvari koje se pominju imaju svoju materijalnu cenu: razgovor o moguoj Marovoj enidbi njegov otac i otac njegove budue ene vode iskljuivo razmatrajui visinu miraza (sa zakljukom: toj ve zna er sade dinari varaju / i stare i mlade, svi dinar gledaju); otac, kada saoptava majci za sinovljeve avanture, svoju brigu i bes najpre iskazuje strahom da e sav novac potroiti, pa tek onda mogunou da e sin od nje dobiti francusku bolest (sifilis, koji je u to vreme bio veoma teka i neizleiva bolest); Maro e svome drugu svoju buduu enu opisati reima lijepa je kako cvijet, s dvije tisue i trista, a pred ocem e se braniti od enidbe ocrnjujui sadanje devojke tvrdnjom kako su izuzetno rastrone, itd. Od takve atmosfere potpuno odskae samo lik Petra, ija je emotivnost izuzetno naglaena i gotovo idealizovana.

8

MARIN DRI (1508. - 1567.)

Marin je potekao iz propale trgovacke porodice, majka mu je iz Bosne, inae Drici su poreklom iz Boke. Jedno vreme bio je muzicar i svestenik u Dubrovniku, a zatim pratilac grofa. Odlazi na studije u Sijenu i uskoro postaje student prorektor. U Sijeni je bio razvijen pozorini zivot, meutim Marin je doveo do sukoba, jer je napravio skandal predstavom o profesoru. Vraa se u Dubrovnik i organziuje pozorini ivot, sa svojih 40 godina. Godine 1548. "Pomet druina" je izvela "prid Dvorom" njegovu komediju "Pomet". Taj je tekst u meuvremenu zagubljen. 1548. godine sa svojom druinom Pomet igra pastoralu Tirena. 1551. godine pie Venere i Adon , Dundo Maroje i Novela od Stanca 1559. godine zabranjena je predstava Hekuba ilustracija stanja u Dubrobniku (prerada Ludovika) Pisao je Kozimu Mediiju kako da preuzme vlast u Dubrovniku jer ih je smatrao nesposobnim. DIGNITAS HOMINIS ljudsko dostojanstvo; Blagost, pokornost i tihoa predstavljaju put kojim ljudi postaju bozanska bica.; Znanje je ljudskost; Razum i govor razlikuje coveka od zveri. Motivi kod Drzica: - Sijenska komedija, motiv dolaska seljaka u veliki grad. Dric seljake (vlahe) predstavlja kao simpaticne. - Sukob starih i mladih deca su vaspitavana da budu vredna i da se brzo vencaju, nije smelo da se rasipa - Sukob slugu i gospodara kod Drica su sluge pametnije od gospodara - Motiv plutokratije vladavina zlata, sve za novac, pa i brak iz interesa - U anru pastorala, idealizovan svet, pastiri su plemstvo Dric spaja idealan svet sa realisticnim: Ubogi pastiri vlasi sa sonim jezikom Uzmnozni pastiri plemici koji govore uzviseno

Drama IV Tirena

9

1549. u stihovima pred Kneevim dvorom Tirena je izmiljena vila u koju su se zaljubili ubogi i uzmnozni pastir. Nijedan je nije osvojio. Likovi: Ubogi pastir Miljenko Dijete Dragic seljace koje se tue sa satirom (kozo covek) Starac Remeta pustinjak, personifikacija razuma, uspostaavlja harmoniju Drzic je stvorio novi anr sijenska komedija + pastorala Dvostruko rimovani dvanaesterac, ritam narodnih pesama

Radnja: U prologu ,,Tirene'' seljaci Vlasi Vueta i Obrad zavade se, izgrde i izmire, pa Vueta vodi Obrada, pokazujuci mu lepote i veliinu Dubrovnika. Obojica hvale i slave grad, i tako dou do pozornice gde e izabrana mladost prikazivati ,,Tirenu". Pastiri Ljubenko i Radmio trae u lugu oko vode prijatelja Ljubmira, bojei se, da se ne ubije, jer se zaljubio u vilu Tirenu. A vila Tirena, sama u lovu, slavi zoru i zelenu goru, tera pustu ranjenu zver i otpoiva umorna u seni kod vode, kad se pojavi tuan Ljubmir, plaui i zove smrt, da ga izbavi. U asu, kad se hoe ve ubiti, odziva mu se skrivena iz luga vila i njemu ispade iz ruku ubojito oruje. Vila mu se ukazuje kao Tirena, koja stanuje u vodi, a ima arobne moi, pa mu nudi sve, to zeli : razum, imanje, zlato i drago kamenje, no Ljubmir eli samo da joj bude sluga, da je sledi i dvori, Tirena mu daje veru, ali se pojavi Satir, da uhvati vilu, koja pred njim utee, a Ljubmir poe za njim. Tirena u lugu ezne za Ljubmirom, bojei se, da mu zli Satir neto ne uini. Tada dolazi pjevajui Vlas Miljenko zaljubljen slavi Tirenu, a ona ga mami k sebi, ieznuvi u studenoj vodi. Miljenko je doziva i dok on gazi po vodi, spominjui svoje ,,muke ljubavne", starac Radat grubo ga grdi, sto je izgubio pamet. Meutim doe i Stojna, trazei sina Miljenka. Radat, koji je ve uvideo, da je sve uzalud, odvraa je od jalova posla. Stojna nae sina, gde vodu gazi, okomi se na njega, to mu je vila vodena pamet zanela, i hoe da ga navrati kui, na pastirski stan, a Radat hoe ve da ga tapom bolesnog izlei od ljubavi, no on im utekne. Stojna i Radat ostanu sami. Stojna krene kui, a Radat poe za Miljenkom. Miljenko u lugu gori od ljubavi: zaboravio je majku i itav rod, jer mu je na svetu jedino do vile Tirene. Pojavljuje se Ljubmir i trai Tirenu, bojei se, da nije pala u ruke Satiru, pa ide dalje, da ga nadje. A Radat, izmoren od traenja Miljenka, doe i zaspi kraj vode. Kupido ga rani svojom strelom. Kad se starac Radat probudi, proe kraj njega Tirena, pa sada i on poludi za njom. Tada dolazi svita iz njegovog doma i oni opaze, da je i stari Radat povileneo, jer samo o Tireni govori, i oni pobegnu s ovoga stranog mesta, pa neka Stojna sama trai mahnita Miljenka. Radat govori samo o ljubavi iako je star. Dragic (sin) bi, da se osveti Kupidu radi oca, pa se junai, ali Kupido rani Dragica, pa kad se javi Tirena, trazei Ljubmira, dete

10

pone s vilom svoj naivni ljubavni razgovor. Kad ona ode, u lugu su svi njeni oboavatelji : stari Radat, dete Dragic, uz njih evo i Satira, koji trai vilu, pa se tu sretne i sa Ljubmirom, udari ga jednom stenom i pobegne. Ljubmir lei kao mrtav, a Tirena ga oplakuje i od tuge umire. Ljubmir se povratio svijesti, pa se hoce ubiti, opazivi kraj sebe mrtvu Tirenu, ali mu dolaze pastiri Radmio i Ljubenko, koji ga zadre, a s njima eto i starca Remete, koji ih tei, da ce Vinji povratiti duu ovoj vili. Pastiri se mole Vinjima i rtvuju : Ljubmir srce, Radmio liru, Ljubenko svoje pesme. Iz neba uje se glas, da Vinji primaju zavete i vraaju duu prelepoj Tireni. Ona se prene i predaje Ljubmiru, ali dolazi Miljenko, Radat i Dragic, i svaki hoe Tirenu, pa se bije boj meu njima, s jedne strane Ljubmir i njegova druina, s druge Vlasici, a onda dou tri Satira, pa se boj razvio u troje. Medjutim Tirena iz gore progovori i nastane mir : Ona ima vise sestara vila u vodi, prelepih i milih ; njen da je Ljubmir, a ostalima daje svoje sestre, i tako se izmirenjem i plesom zavrava drama.

Drama V Venera i Adon Prikazana 1551. na piru Vlaha Dria zajedno s reprizom Tirene, 8 prizora, u dvanaestercima, i ovde je Dri kratku mitoloku radnju nadopunio seljakim prizorima, samo to se ovdje seljaci ne upleu izravno u radnju kao u Tireni, ve ostaju samo gledaoci Ovde teku uporedo dve radnje, od kojih se jedna u celini ne izdie iznad konvencionalnih pastorala, a druga iznad seljake lakrdije odvojena 2 scenska prostora, Grubia se zaljubljuje u Veneru. Prikazana je zanesenost vlaha pozoritem. Meavina mitologije i puke komedije.

Radnja: Pre nego se otkrije scena, govore Vlasi, seljaci iz okolice dubrovake, Vukodlak i Kojak. Prvi je donio vreu jarebica i ,,peset piplica", pa ih prodao Vlahu Dricu uoci njegove svadbe, primio lepu platu te se nakitio. A Kojak vodi u grad sinovca Grubiu, da ga oeni, i tu sretne Vukodlaka, koji se s njima nakien podruguje, a oni mu uzvraaju, dok se ne razvije svaa. Tada doe i Vlade, mati Grubiina, pa odgovara sina, da ne prosi devojke u gradu, bojei se, da ga tu ne uzmu vile, pa neka se vrati na stan, ali ma da je sasula sve zlo na gradske devojke, Grubisa ne poputa i hoce u gradu jednu ,,pritilu". Tada se otkrije scena i Vlasi se prepadnu, jer se pojavi est vila, koje pevaju, onda igraju, kad eno izae i boginja Venera, kojoj se vile klanjaju, a Satiri izvode pred njom ples. Venera, nesreo zaljubljena u Adona, plae, ali joj sin Kupido obeava, da e ga raniti svojom strelom, pa e ga ona voditi vezanog zlatnim pramenom svoje kose. Venera poljubi sina, scena se sakrije, a Vlasi jedva se sabiraju od uda, jedino Grubia jasno izjavi, da ga je lepa vila ranila i da ce joj poi za slugu. Scena se opet otkrije, i tu jedan Satir s vilom izvodi ples, ali dolazi pet Satira, da mu je otmu, ali on sa svima bije boj, te odbrani vilu. Tada doe umoran Adon i zaspi, a 11

dolazi Kupido, pa ga svojom uzicom vee. Kad se probudi, Venera je uz njega, i ona ga razrei, ali ga svee svojim zlatnim pramenom, tako da e ga uvek Ijubiti, a on se radosno odaziva njenoj Ijubavi. Seljaci sad se jos vie snebivaju od uda i straha, pa hoce da ostave ovo mesto, jedino Grubia se ne da, jer je zaljubljen; no oni e ga poneti i pokriti vreom, da ga vila ne vidi,. Vode ga kui da ga vere seoskom djevojkom Veselom.

Drama VI Plakir (Griula) u prozi s umetnutim stihovima, 5 inova, 2 prologa, nema zavretka, pisana za pir Vlaha Sorkoevia 1556. Pokladna igra Prvi prolog - u stihu; drugi prolog u prozi Uporedo se prikazuju fantastini odnosno personifikovani likovi i realistini odnosno tipovi. (meavina alegorinosti i stvarnosti, mitolokog i realnog, stihova i proze, petrarkizma i njegovih parodija, uzvieno i komino, platonsko i erotsko, mladi pastiri i vile i nimfe...)

Radnja: U drugom prologu Vila se obraa publici i govori o Vlahu Sarkoevia (aludira se na Vlaha kao lovca enskih srca) i da se izvodi predstava za njegov pir.Zatim govori kako je dola da im kae kave su njihove planine i gde one lov love to je priprema mesta za dramu. Poziva publiku kao i uvijek da primi s ljubavlju dramu a zatim navodi likove.Na jednoj strani su 4 vile kriposti: PRAVDA, HITROS, JAKOS, TIHOA, ista Dijana sa svojim vilama,a s druge strane uenje koje bije boj sa istoom (aluzija na na Vlaha i na njegovu vjerenicu) objanjava ta e se desiti u drami .Tu su i satiri i remeta,ali i Ljubav odnosno Kupidon. I in Starac Griula poinje u stihovima (koji su ustvari parodija takvog stila),a zatim nastvalja u prozi. Njega je ustrelio Kupidon pa sad ali jer je nesreno zaljubljan u vilu. zatim na scenu izlazi Gruba koja je otila u potragu za svojim verenikom Dragiem koji je otiao za nekom vilom. Izlazi starac Remeta koji isto doziva svoju vilu. Nailazi na Grubu i misli da je vila pa se ova prepadne ne zna ko je, pa se onda prepoznaju, Gruba mu govori da trai Dragia, a Remete njoj da trai svoju vilu. Gruba komentarie kako su i stari poludeli za vilama, a Remeta kae da on nije tako star i da je bela njegova brada kao i vila. Gruba je vidjela da joj dolazi Dragi pa se sakrila da uje to govori. Rade pokuava da osvesti zanesenog Dragia podseajui ga na obaveze, na sir, stado mleko....Dragia nita ne interesuje samo Bela vila kojom je zanesen. Izlazi Grube i vie na njega jer je neveran, a on joj pripoveda o vili. Svi ga odvraaju i kukaju, ali on odlazi. Ostaju Rade i Miona.Rade joj se udvara govori da on nee beati. Miona je meutim hladna i odbija ga. II in

12

Kupido i Plakir Kupidon nareuje sinu Plaku da ustreli vilu koja ne vjeruje u njegovu mo i ovaj posluno to ispunjava. Sledea slika je suprotnost ovoj tj. u njoj dolazi Mudrost da kae Dijani kako Kupidon i Plakir gaaju vile po planini.Saznajemo da Plakir voli da uri med i jad, pa Dijana pozoiva vile da idu da ih spree. Zatim se opet vraamo plakiru koji je postavio zamke i namerava da namami bele vile u njih.Mudrost meutim zna da je Plakir postavio zamke pa tako vile ostaju u dvoru ekajui Plakira. Dolazi Plakir i doziva ih, laska im sa namerom da ih namami da izau u zamku. Meutim vile ga napadaju jabukama. Zatim se opet vraamo u realan svet Griuli i devojci Omakali. Oboje su pobegli, ona od gospodarice koja je muila, a on od godinice. Omakala se ali na gospodaricu koja je muila i to je vrlo realistina slika, iako izgleda preterana i smena. One su zaista morale sve i svata da rade a bile su slabo plaene,loe obuene, morale su krasti hranu, raditi teke poslove, a jo su ih tukli, a gazde iskoritavale. Beg im je bio zabranjen jer su zakonom bili vezani za gospodara dok im ne istekne rok odreenog sluenja. Ako bi pobegli svuda bi se raspisala neka vrsta poternice za njima, a drugi gospodari nisu smijeli da ih prime u slubu, u suprotnom su morali da plate kaznu. Griula se ali na svoju slukinju koja ga je zlostavljala bila rastrona i njih dvoje se nadmeu kome je bilo tee. Griula samo pokuava da se domogne Omakle. III in Rade kuka za Mionom. Ona ga uje i milo joj je ali nee da mu se odma da da se ne pomami. Dolazi vila. Ona pripovjeda o tome kako joj se Dragi nudio kao sluga, ali ga je ona odbila da ne bi bio za vazda uzet. Ona se zatim obraa publici sugerie Vlahovoj eni da ona ne mora vie da bude ista kao Dijana jer se udaje. Zatiim ona nailazi na Griulu i na Omakalu. Ispituje Omakalu kojoj se Griula udvarao u meu vremenu. Omakala govori da je iz Dubrovnika, a kada je vila pita ta se radi u Dubrovniku ona odvaraa da je sram i govorit jer se gospodari zabavljaju sa godiicama iskoritavaju ih, devojke dovedene u grad esto zavravaju u ulici u kojoj su bile javne kue, pa onda kako one moraju krasti od gospodara hranu pa i kozmetiku. Kritikuje i gospoe koje su zaboravile da kuvaju, nita ne rade... Zatim govori i kako se eni neki, mislei na Vlaha i kae kako e mnoge odahnuti jer kako je i vila navela pre on je bio raspusnik sa enama. Razbijanje scenske iluzije ukazivanje na povezanost alegorijske radnje i stvarnosti. Zatim vila alje Omakalu da bere cvee, a ona svee Griulu u vreu sprdajui se s njim meutim potom upada u Plakirovu zamku. (Griula lii na Vratila u snu ljetnje noi) Dolazi Dragi hoe da spase vilu, ali uje glas svezanog Griule pa se plai. Dolazi Plakir i vodi vilu Kupidonu. Zatim na scenu izlaze Vukosava, Grubina mati i Stania Dragiev otac. Stania govori kako se svi brinu da im deca budu sita, obuena i da imaju sve, a niko se ne brine da ih obuzda i naui pameti, pa tako meu mladima vlada ludost samo misle na provode, a kad su kao mladi ludi bie i kad ostare pa teko svima. Po njemu mudrost dri svet u dobru, a ludost u zlu (tipino drievski). I Vukosava kritikuje ene kako stare tako i mlade kako su rasputenice.Vide vreu, krenu da je rasparaju noem, ali kad uju glas iznutra pobjegnu. IV in Dijana kudi Mudrost jer je zaspala pa nije vidjela kad im je Plakir uhvati vilu. Mudrost se pravada da je njen neprijatelj san i da mu se ne moe uvijek odupreti. Vile prave zamku za Plakira. Griula plae sam u vrei, zaboravio je na vilu osveuje se polako.

13

Radoje i Miona koji iskazuju ljubav jedno drugom, ali kako ne znaju petrarkistike stihove oni to rade u osmosmercima verovatno nekom izvornom seljakom pesmom. Dolazi Gruba i ali se kako nije nala Dragia. Miona zatim govori kako ene sve rade za mueve, a ovi ne znaju da cene i to otro kritikujui odnos prema enama.Tu opet nastavlja da bude hladna prema Radoju. Vile su uhvatile Plakira. Dijana im govori da ga ocrne. Bele vile ustvari znai iste tj. nevine i one ustvari prestavljaju Vlahovu nevjestu. S druge strane mrenje Plakira takoe moe da se tumai kao aluzija na erotsku ljubav koja je obino vezana za mukarca sada konkretno za Vlaha jer je on crnook pa odatle mrenje.Na kraju ipak dolazi do mirenja izmeu Dijane (istota) i Kupidona (ljubavi) tj. uenja, odnosno dolazi do braka tako da Plakir vie nije grub i ruan ve on postaje lep odnosno venanjem je pouda prihvatljiva. V in Dragi se napokon povratio. Njega kudi otac, Grubu majka, starci govore pogrdno o mladima kako su nesnosi i samo misle na to da se oene i udaju ili da skitaju i Miona i Radoje se napokon spoje. Mudrost i poslovica ova scena je jo jedna u nizu u kojoj Dri govori o tekom poloaju godiica to ga ini socijalno angaovanim i pokazuje njegovo saosjeanje za nie slojeve. Na kraju Omakala i Griula se prepucavaju i ovaj se napokon oslobaa iz vree... Njegov oprotajni govor je izgubljen.

Drama VII Dundo Maroje U prozi; 2 prologa, bez zavretka (dopunio Kombol), 5 inova, izvedena 1551. u Vijenici Tema: Delo govori o potrazi oca za gotovo izgubljenim sinom koji uzevi ocu novce ivi lagodan ivot zabavljajui se poput svojih vrnjaka. Ideja: Novac ne treba troiti bez nekakve veze jer to ima smisla samo neko vreme dok novca ima, no kad ga ponestane ivot se gotovo pretvara u nonu moru iz koje se teko izlazi. Likovi: Dundo Maroje, Maro (Marin) Marojev, Pomet Trpeza, Popiva, Bokilo, Pera, Divo, Perina baka, Laura, Petrunjela, Ugo Tudeki Radnja:

I in Dundo Maroje trai svoga sina kojeg je poslao u Firenzu da izui zanat za trgovca. Njegov sin Maro je sa 5000 dukata umesto da ide u Firenzu otiao u Rim i tu se prepustio lagodnom ivotu. Kada je njegov otac otiao da ga potrai sa sobom je poveo svoga slugu Bokila koji nije mislio na nita drugo nego na jelo i pie. Nakon to su stigli u Rim sreli su jednog Kotoranina, Tripetu koji ih je poveo u neku gostionicu, a zaudili su se kada su uli da u Rimu postoji neki gospodin Marin koji ivi veoma raskono. Dundo Maroje je odmah znao da se radi o njegovom sinu. Kada su doli u jednu etvrt, Tripeta ree da ovde stanuje ljubavnica gospodina Marina. Doli su pred jednu gostionu, ali mu se inilo veoma skupo te je Dundo Maroje rekao: "Gdi gospoda i sinjori alodaju tu ja siromah ne alodavam tu sinjor Marin alodava". Tada se upute do druge gostione koja je bila veoma blizu. U to doba Ugo je sinjori Lauri, Marinovoj ljubavnici, obeavao sve samo da mu pokloni malo panje ali ona to nije htjela. Upravo u to doba oekivala je Marina. Marin je 14

otiao obavijesti svog slugu kako e ostati na ruku sa Laurom. Osim Marinova oca traila ga je i njegova zarunica Pera koju je ostavio u Dubrovniku. Ona se preobukla u momka i zajedno s jo jednim momkom traila ga ve tri dana. II in Petrunjela, Laurina sluavka, razgovarala je sa Pometom. On joj je rekao kako je Marinu doao otac i kako e ga ubrzo odvesti sa sobom iz Rima natrag u Dubrovnik. Takoe joj je rekao da je Marin ostao bez novaca i da bi za Lauru bilo bolje da gleda za gospodinom Tudekom, nemakim plemiem. Petrunjela mu obea da e uticati na njenu gospodaricu. U gradu su dola tri prijatelja koji takoe trae Marina. Jedan od njih je prepoznao Petrunjelu. Maro je sa Laurom stajao na balkonu, a poto je Laura poela zvati Petrunjelu da ue u kuu, on se okrenuo i prepoznao svoje prijatelje. Nakon toga iz gostione izlazi Dundo Maroje i sukobljava se sa sinom. Najpre ga je pitao gde su 5000 dukata, Marin se se pravio da ga ne poznaje. To je oca rasrdilo, te je on potegao no da ulovi sina. Tada doe kapetan i Dunda Maroja odvede u tamnicu. Nakon to su Dunda Maroja odveli u zatvor, Bokilo je ostao sam, a nakon lutanja gradom sreo je Pometa. Poto su se poznavali jo iz Dubrovnika, Bokilo ispovedi nezgodu koja ga zadesi. Na to Pomet savjetuje Bokila da pokuca na Laurina vrata i da kae da je Dundo Maroje sinu donio tovar vredne robe, te trai da se pomire. Kada je to Popiva uo odmah ga je uveo gospoi Lauri da ga dobro nahrani. III in Kada se Marin vratio, pred kuom ga doeka gospodin Sadi koji je traio da mu Marin plati svotu od 200 dukata koju mu je bio duan zbog ogrlice koju je poklonio Lauri. Poto nije imao ba mnogo novaca, Marin je najpre odugovlaio, a onda je video da ne moe izbei plaanje, te plati dug. Kada mu je Laura rekla da je Popiva sa Bokilom otiao po Dunda Maroja, te da e ga dovesti onamo, Marin se razbesni. Kada je naao Popivu ovaj ga savetuje da ode Lauri i da je zamoli da mu posudi 3000 dukata, da kupi robu. Ugo ponovno dolazi kod Laure, te moli Petrunjelu da kae Lauri da e joj dati dukata koliko joj drago, samo da bude njegova ena. Kada ga Tripe sve to uje on se posvaa s Ugom. Popiva govori Lauri o tome kako je Marin u tekom stanju i kako nema novaca, a Laura mu odgovara neka Marin doe k njoj i ona e mu pomoi. Marinova zarunica Pera, susrela je Petrunjelu i kae da su Marin i ona zarueni ve 3 godine. Prvom prilikom e to Petrunjela prenijeti gospodarici. IV in Dundo Maroje saznaje da je Bokilo dosta novca potroio na hranu i to ga ljuti jer je on veoma krt. Poto je Marin nabavio novca od Laure, kupio je robu kojom bi se ocu dokazao kao trgovac. Marin se skromno odjene te poe ocu u susret. Kad su se susreli Maro kae ocu da ga je napao netko njemu slian, pretvarajui se uzornim graanom i potenim trgovcem. Dundo Maroje se u ovoj situaciji pokazao lukavijim rekavi da treba pohraniti zlato koje je sa sobom donio. Tako je na prevaru uspeo nadmudriti Marina i preoteo mu robu. U grad dolazi neki ovek i trai djevojku po imenu Mandalijena. On je iz Kotora, a poslao ga je otac te djevojke da ju pronae jer ju je izgubio. Kada se Petrunjela vratila Lauri, rekla joj je da je Marinu u Rimu dola zarunica, da ju je Marin prevario i da mu je bez veze dala 3000 dukata. Nakon nekog vremena dolazi Popiva

15

donosei poklon Lauri od Marina. Ona primi poklon i naredi Popivi da joj hitno dovede Marina. V in U petom inu se oituje potpuna pobeda Pometa koji zna upravljati fortunom. On odeven poput plemia, s ogrlicom oko vrata, dolazi Lauri i u zamenu za 3000 izgubljenih dukata ponudi Uga Tudekog. Pomet se s Laurinog balkona ruga Marinu i Popivi, koji besne. Nakon sve zavrzlame napokon su se na okupu nali Dundo Maroje, Bokilo, Baba, Pera i Divo. Dundo Maroje se jako razljutio zbog svog sina, te ga se odrie. Pera je razoarana, no jo i dalje voli Mara. No ipak, na kraju, sve je sretnije zavrilo povratkom svih u Dubrovnik, dok se sinjora Laura vratila u Kotor. Motiv komedije je propadanje plemstva i rasplamsana pohlepa za bogatstvom u redovima trgovaca, delo nosi plautovske elemente u karakterizaciji likova, kritika kree od toga da postoje dvije vrste ljudi: pravi i lani, te da temeljna znaenja treba traiti u opreci inteligencije i gluposti i sukobu mudrosti pametnih i nesposobnosti glupih Dominantni likovi: Dundo Maroje - star i krt, smatra da ivot treba iskoristiti za uveanje hrpe dukata, Maro, Pomet - u njemu je bit komedije

Drama VIII SkupIzvedena 1556. na piru Saba Gajina (skupina Njarnjasi), u prozi, 5 inova, nedovren (dovrio Kombol), vrelo za komediju: Aulularija (Plaut) TEMA: Tema je komedije u svojoj osnovi patoloka i pretjerana krtost, ali bi se moglo rei da se radi o filozofiji pristupa ivotu, renesansnom svjetonazoru, odnosu prema materijalnim dobrima, ljubavi, kao i odnosu izmeu starosti i mladosti. MJESTO I VRIJEME RADNJE: Komedija se zbiva u Dubrovniku, u Drievo doba, dakle u 16. stoljeu. To je razdoblje renesanse i prevlasti humanistikog nazora na svijet. Sama se radnja zbiva u rasponu od dva dana, tj. odreuje je skrivanje, nestanak i ponovni pronalazak Skupovog blaga, odnosno sklapanje, raskidanje i ponovno sklapanje zaruka. O PROLOGU ''SKUPA'': Na samom se poetku predstave na pozornici pojavljuje satir, lik poznat iz knjievne vrste pastorale, mitsko bie koje ivi u umi. On najavljuje predstavu, komediju o starom krcu i uvodi publiku u drugu, kazalinu stvarnost govorei joj da poistovjeuje sebe kao glumca s likom kojeg glumi ('I Stijepo sam i satir sam') i predstavljajui Njarnjase, glumaku druinu koja e igrati predstavu ('Njarnjasi, kako znate, veeras festiaju. (...) ovo je Njarnjas-grad, Njarnjasi ga su zidali, Njarnjasi ga gospoduju'). Samo je ime Njarnjasi igra rijei koja oznaave one koji su gospodari, koji vladaju, dakako, u svom zamiljenom, kazalinom Njarnjas-gradu. Satir potom tumai o kojoj je komediji rije i koja je osnovna nit fabule. Najavljuje se i osnovni karakterni sukob na kojem e se temeljiti komedija: to je sukob izmeu krtosti i uivanja u blagu, izmeu starosti i mladosti, a ponajvie izmeu snaha i njihovih, nikad zadovoljnih, svekrva. Satir spominje da je komedija 'ukradena' iz neke prastare knjige, tj. 16

od Plauta. Rimski komediograf Tit Makcije Plaut je u 3. stoljeu pr. Krista napisao komediju slinog sadraja pod nazivom ''up sa zlatom Aulularija''. Radnja: I in U prvoj sceni razgovaraju dvije sluavke, mlada Grube, sluavka vlastelina Dive, te stara Variva, sluavka krtog starca Skupa, o udaji Skupove keri Andrijane koju otac eli dati nekome tko je bogat i ne trai miraz, no Andrijana zbog toga pati jer voli samo mladog Kamila. Pored toga, Skup se panino boji da e ga netko opljakati, tj. da e mu uzeti blago koje je pronaao u kui i koje dri u tajnosti u jednoj zemljanoj posudi te zato neprestano razmilja gdje da ga sakrije i kako da se ponaa da ne bi privukao panju moguih lopova koje vidi u svima koji ga okruuju, pa ak i u najblioj rodbini i posluzi. Najvei mu je problem taj to bi morao izii iz kue zbog brojnih poslova, no boji se ostaviti zlato bez nadzora.Variva javlja Kamilu da Skup eli udati ker za nekog starca koji ne trai miraz. ini se da e taj starac biti upravo Kamilov stric Zlati Kum kojeg njegova sestra, Kamilova mati Dobre, nagovara da si nae mladu enu koja bi mu pod stare dane bila oslonac kad ve nema vlastite djece. Malo-pomalo razgovor ih navede na Skupovu Andrijanu koju Dobre ipak ne odobrava. II in Kamilov sluga Munuo pria kako mu je gospodar zaljubljen, nesretan i kako se zbog svega toga ponaa kao da je poludio. Skup i Zlati Kum poinju dogovarati detalje oko enidbe, a Skup je oduevljen njime jer ovaj razumno govori o potrebi tednje, istovremeno ne traei miraz. Variva juri Kamilu s vijestima da je enik upravo njegov dundo Zlati Kum, dok Munuo, koji vidi da e njegov gospodar posve poludjeti, nastoji pronai neko rjeenje. Zlati Kumov sluga Pasimaha, udvarajui se Grubi, prenese vijest da mu se gospodar zaruio za Andrijanu. III in Divo tumai Dobri, koja se jo uvijek nada da Skup nee udati Andrijanu za Zlati Kuma, da joj se sin Kamilo zaruio s Andrijanom. Dolazi i Gruba koja javlja kako je Kamilova ludost sve gora, ali samo ona zna da je to sve zapravo dio igre. Zlati Kumovi sluge Pasimaha i Drijemalo dolaze u Skupovu kuu nosei stvari za svadbu kao da je ona ve gotova stvar, ali ih Skup istjera iz kue mislei da su ga doli opljakati. Skup potom odluuje sakriti svoju krinjicu s blagom na mjesto gdje je nitko ne smije traiti - u grob u crkvi, no nije primijetio da sve prati i prislukuje Kamilov sluga Munuo. IV in Zlati Kumu dolazi Pasimaha i kae kako ih je Skup istjerao, na to Zlati Kum otkazuje svadbu, mislei kako mu budui tast nije normalan. U tom trenutku iz crkve izjuri Skup viui kako je pokraden, a Munuo, koji je uzeo Skupovo blago, sree Grubu i nagovara je da se uda za njega govorei joj kako je bogat. V in Skup i Kamilo razgovaraju, no dolazi do nesporazuma. Kamilo mu govori kako eli Andrijanu, a Skup misli da eli njegovo blago. Za to vrijeme Munuo bjei s blagom, ali

17

ga opazi prijatelj Pjeri i prisiljava da poe s njim Kamilu. Kamilo konano otkriva Skupu da je zapravo ve oenjen njegovom keri Andrijanom, dok Zlati Kum izjavljuje kako je njemu svejedno jer se ionako ne namjerava eniti. U zadnjoj su sceni prisutni Skup, Kamilo, Zlati Kum, Divo i Pjeri koji dovodi Munua s blagom. Zavretak drame nedostaje. Likovi: SKUP je glavni lik, nositelj dramske radnje, lik koji svojim karakternim osobinama nosi komiku cijele drame. On je utjelovljenje bolesne krtosti i u svim ljudima oko sebe vidi potencijalne lopove. Svojim nepovjerljivim ponaanjem pokvari svadbeni dogovor sa Zlati Kumom, ali i ostane bez svog blaga, usprkos tome to pri njegovom skrivanju nije prezao ni pred otvaranjem grobova u crkvi i premetanja ljudskih kostiju. ANDRIJANA i KAMILO nisu dublje analizirani likovi. Oni su tipovi 'uzdiuih' ljubavnika, nepokolebljivih u svojim emocijama te su olienje ljubavi koja na kraju uvijek pobjeuje. Sluavke VARIVA i GRUBA predstavljaju sukob izmeu starih i mladih. Gruba je puna erotskih nagovjetaja, uvijek spremna na igru rijeima pri zavoenju, zalae se za ljubav izmeu Kamila i Andrijane, dok Variva nastoji sauvati svoj ivotni mir prilian starijoj osobi, a jedina joj je ambicija biti to blie kunom ognjitu. DOBRE, Kamilova majka, primjer je dosadne svekrve kojoj nijedna snaha nije dovoljno dobra i koja se bavi time da posreduje u enidbi drugih na temelju njene racionalne prosudbe. S druge strane, ipak poputa zbog dobrobiti svog sina. ZLATI KUM i NIKO, Dobrina braa, tip su ljudi 'kojima svaka dlaka smeta' i koji su posve zaboravili da su i sami nekad bili mladi. Bogati Zlati Kum nije siguran ni da se eli, ali ni da se ne eli vjenati. Dovoljan je jedan Skupov ispad nepovjerljivosti pa da, sreom po komediju, odustane od vjenanja. Niko takoer iznosi konzervativno miljenje da mladi nepromiljeno i glupo srljaju u brak i protiv je vjenanja Kamila i Andrijane. MUNUO, sluga Kamilov, u skladu s renesansnom filozofijom smatra da je najvanije pomoi samome sebi. On je primjer lukavog sluge koji, pomaui svom gospodaru, vrlo esto preuzima konce raspleta u svoje ruke. Cilj njegova udvaranja je Divova Gruba. PASIMAHA i DRIJEMALO sluge su Zlati Kuma koji ive u zavjetrini svog bogatog gospodara i uivaju blagodati njegova bogatstva. Primjeri su lijenih i prodrljivih ljudi kojima je u ivotu najvanije dobro jesti i spavati. Laurina kua i gostionica su sa bonih strana a izmeu njih trg. Laurina kua je morala imati vrata i prozor sa koga e se razmenjivati replike sa ljudima na trgu, kao i sa onima u gostionici.U pozadini se vidi katedrala i luka na tbru

Drama IX Novela od Stanca Novela od Stanca ("ala sa Stancem") je kratka novela od jednog ina u nekoliko prizora i u dvanaesterikim stihovima.

18

Farsa (kratka komedija, dramska igra), prvi je put prikazana 1550. g. na svadbi Martolice Zamanjia. Delo govori o mladim Dubrovanima koji se ele zabaviti u karnevalskoj noi. Susreu se sa starim Stancem koji je doao u Dubrovnik da proda jare i neto sitnica. Dri je ovu kratku komediju savreno sloio i u ovoj je komediji iskazao lakovjernost. Pokladna komedija Vreme i mesto radnje: Karnevalska no, Dubrovnik.

Radnja: Mladi su se Dubrovani (Vlaho, Miho i Divo Peica) sastali, kao skoro svake veeri, nakon to su im roditelji zaspali. Govorili su o tome kako varaju svoje roditelje, koji misle da oni spavaju, a oni odlaze vani. Miho je opisao kako on vara svoje roditelje: njegov otac zatvori kuu, a im mu roditelji odu u krevet, on se obue i izae kroz prozor svoje sobe. Miho je rekao da je uo da je jue u grad doao neki smean gospodin koji nije naao stan i spava ispred fontane i da je donio kozle, grudu i sir te da bi mu mogli uiniti neku novelu (alu). Divo je otiao kod Stanca i poeo je priati. Stanac mu je rekao da je donio trak te da ga nitko nije htio ugostiti pa je morao prenoiti na ulici kraj fontane. Divo mu je rekao da je on trgovac i da trguje goveda. U razgovor sa Stancem, Divo je rekao Stancu da on nije uvijek bio tako mlad, ve da su ga pomladile vile kad je doao u grad. Divo i Stanac se predstavljaju. Nakon toga Stanac je rekao da mora doma jer bi mu onda supruga vikala. Stanac i Divo su se pozdravili i Divo je otiao kod Vlaha i Miha kojima je rekao da Stanac veruje sve to mu se kae. Nakon to je Divo opisao to je ispriao Stancu, sreli su makare obuene u vile i s njima ga otili malo zafrkavati. Jedan od njih je priao Stancu, zatvorio mu oi i zavezao ruke, dok su mu druga dvojica uzela sir, tele i grudu te mu za to ostavili novac. Kad je Stanac otkrio prevaru, poeo je vikati za njima, ali je ve bilo prekasno. Likovi: STANAC: Stari seljak koji dolazi u Dubrovnik iz istone Hercegovine da bi prodao kozle, sir i grudicu te da neto zaradi. On je bio jako naivan i vjerovao je da se Sedmi mu (Divo) pomladio, pa je pomislio da se to moe dogoditi i njemu. VLAHO, MIHO I DIVO PEICA: Mladi Dubrovani koji se ele zabaviti u karnevalskoj noi. Divo, najdomiljatiji meu njima, preobuen u seljaku nonju, predstavlja se Stancu kao Sedmi mu, trgovac iz Gacka. On je opisao Stancu kako je i on bio star kad je doao u Dubrovnik i na svu sreu nije ga nitko primio u svoju kuu, te su ga vile pomladile. epiteti: mlad, rava, krvava, kurvine zlostare, smijena oca metafora: ''Pij'', ree, ''ako bude piti, noas razum stee kim e slavan biti!'' djelo je pisano starinskim dubrovakim narjejem, prilino teko razumljivim, tj. razumljivim uz pomo rjenika na kraju knjige ili uz tekst

Drama X Hekuba19

Euripidova drama u Drievom prevodu kao autonomno delo Radnja Euripidove tragedije: Hekaba () prikazuje traginu sudbinu stare trojanske kraljice. Duh Hekabinog i Prijamovogsina Polidora, koga je njegov otac Prijam kratko vreme pre opsade Troje poverio trakom kralju Polimnestoru, luta oko atora svoje majke Hekabe koja je nakon razorenja Troje postala Odisejeva robinja. Polidor javlja svojoj majci u snu da ga je kralj Polimnestor ubio i njegovo mrtvo telo bacio u more. U isto vreme saznaje nesrena Hekaba i odluku Grka da na Ahilejevom grobu rtvuju njenu najmlau kerku Poliksenu. Tek to je ona rtvovana, izbaci more na obalu Polidorovo telo. Hekaba uz Agamemnonovu podrku odlui da se osveti ubici Polimnestoru: lukavo namami kralja u helenski tabor gde zarobljene Trojanke ubiju njegovu decu, a njemu samom izbodu oi. Hekabina je udnja za osvetom sada zadovoljena, pa sasvim mirno slua Polimnestrovo proroanstvo o svojoj buduoj sudbini. Euripid posebno uspeno crta grozan, krvoedan lik stare trojanske kraljice. Drama je posluila kao uzor rimskim pesnicima Eniju, Luciju Akciju i Seneki za njihove istoimene tragedije, a koristio se njom i Ovidije u Metamorfozama. Dri preveo verziju Hekuba, italijanskog pjesnika Lodovica Dolce Smatra se delom manirizma Opet vile i satiri

Drama XI HvarkinjaHvar; Martin Benetovi; Ne moe se utvrditi da li je jo neto napisao sem ovog dela Napisana i izvedena u zadnjoj deceniji XVI veka Komedija sa ljubavnom fabulom, sauvana u jednom splitskom prijepisu Navodi stihove Marina Dria iz Tirene i stihove Hanibala Lucia

DRUGA POLOVINA XVI VEKA Sve je proeto duhom Tritenskog koncila. Nastaje red Jezuita, odbrana od protestantizma. Jezuiti dolaze u Dubrovnik. Zaotravaju se odnosi izmeu katolika i ostalih, pozorini ivot sputan cenzurom, pozorite se seli u privatne dvorane. PREDBAROKNO POZORITE Interludij (uee hora i muzike, peva se pesma u meuinovima), preraivano strano dramsko stvaralatvo, reinpretacija Aristotela. Uvode se mitoloke, viteke, pastoralno arkadijske teme. 1594. Dafne, opera u Italiji, 1639. melodrama u Dubrovniku. Verovanje da se neki delovi antikih tragedija pevali, jer je bilo isuvie emocija koje bi mogle da se iskau glumom i reima. Polifonijska muzika (vie glasova istovremeno). Antun Sasin: Malahna komedija od Pira, Filida (pastoralna dram., komed.), Flora (5 inova, prvi put interludij) 20

Slavk Bendeevi: Dalida (pra Romeo i Julija)-tragedija-u renesansnom smislu nije isto to i kod ekspira Miho Buni: Jokasta Frano Lukarevi Bulina: Vjerni Pastir-prvi prevod melodrame Domeniko Zlatari: Ljubav Pirama i Tizbe Scenograf Sebastiano Serli, oslikana scenografija, bogata kostimografija. Razvija se barokno glumite. Barok predstavlja beg od realnosti.

Barok i Melodrama (muziko pozorite)Dubrovnik je bio pod uticajem italijanske knjievnosti a tamo u XVI i XVII veku dolazi do razvoja opere. Likovi pod velikim emotivnim stresom pevaju i koreni opere lee u antikoj grkoj tragediji. Muzika je preuzeta iz folklora i ona ima za cilj da se izvodi u teatru. Palestrina i Laso devedesetih godina XVI veka reavaju dilemu kakva je polfine muzike Jakopo Peri i Vienco Galileja komponuju, a Otavio Rinuini pie libreto za prvu operu Dafne koja je nastala 1594. godine. 1600. napisana je Euridika. Dvadesetih godina XVII veka Klaudio Monteverdi komponuje Ariadnu. Novina je ovoga puta odnos izmeu melodije i pevan erei. U Dubrovniku se javlja moda melodrame. 1608, Paskoje Primovi prevodi Euridiku, a Iavn Gunduli Ariadnu 1615. U XVII veku javlja se problem sopranskih deonica jer Dubrovnik nije imao kastrate. Gunduli i Primovi ostali su zapameni kao tvorci melodrame. Paralelno se razvija balet, sreemo ga u motivima folklora. Melodrama donosi spektakularnost, ekstravaganciju i tehnika je drugaija. Melodrama se naslanja na dostignua crkve. Traje do XVIII veka. U to doba podignute su 62 operske zgrade.

Ivan Gunduli Napisao je vei broj melodrama. Dubravka je apoteza dubrovake harmonije,Gunduli je na tragu hvalospeva Dubrovniku, to je klasina pastirska igra, a Dubravka bira slobodu. Od 10 napisanih dela,izgubljeno je gotovo sve,sauvani su fragmenti Gunduli je vladao dubrovakom scenom u periodu od 1606. do 1616.Ne znamo nazive trupa i imen aglumaca iz tog perioda

21

Drama XII Dubravka ''Dubravka'' je libretistika drama u 3 ina. Nastala je 1628. godine. Pisana je dvostruko rimovanim dvanaestercima i osmercima. Premijera Gundulieve Dubravke se odigrala 1628. godine u Dubrovniku prid Dvorom. Radnja drame: Tema drame je izmiljeni stari obiaj prema kojem se svake godine svetkuje jedan dan u ast boginje slobode; tada se prireuje pir najlepe devojke i najlepeg mladia prema odabiru gradskih sudija.Tog znaajnog dana, u Dubrovnik dolazi stari ribar iz Dalmacije, iji lik jasno prikazuje razliku izmeu slobodnog Dubrovnika i Dalmacije pod mletakom vlau. Osim lika ribara, u drami su prikazani i drugi sporedni likovi: satiri Divjak i Vuk te pastiri Zagorko i Pelinko, koji su posluili Gunduliu kao alegorija za prikaz drutvenih mana i nemorala u tadanjem Dubrovniku.Glavni likovi, Dubravka i Miljenko, su lep i plemenit mladi par na ijoj sudbini i dogaajima vezanim za nju Gunduli gradi dramsku fabulu. Umesto oekivanog izbora Miljenka i Dubravke kao najlepeg para iji e se pir proslaviti na praznik slavljenja slobode, sudije uz Dubravku biraju runog bogataa Grdana koji ih je potkupio zlatom. Grdan ipak ne uspeva u svom naumu, jer se na vrijeme umea bog Lero i spreava taj neprirodni savez, izazvavi u crkvi, neposredno pred obred venanja, potrese i grmljavinu i zatamnivi plamen na ognju. U trenutku Miljenkovog ulaska u crkvu potresi i grmljavina prestaju, a oganj ponovo bukne istim plamenom, to prisutni tumae kao jasan boiji znak da Miljenko, a ne Grdan, treba da stupi u brak s Dubravkom.U poslednjem prizoru drame, na samoj proslavi slobode, svetenik prvi prinosi simbolini zavetni poklon: puta iz kaveza ptice boga ljubavi. Slede ga Miljenko sa granom masline i Dubravka sa ruicom. Na kraju i likovi koji su simbolizovali mane dubrovakog drutva koje su pretile opstanku slobode Dubrovnika Zagorko, Divjak, Vuk, Jeljenka, Gortak u ast te iste slobode rtvuju upravo svoje mane i poroke, odnosno njihove simbole, predajui ih kao zavetni dar. Alegorija: Zlo koje ugroava dubrovaku slobodu, osnovni je porok podmiivanje.Dubrava je grad Dubrovnik, Dubravka i Miljenko predstavnici su dubrovake vlastele, a Grdan predstavnik graanstva.

Junije Palmoti (1607.-1657.) Pripada plemikom staleu; tvorac je klasinog baroknog glumilita. Njegova obeleja su kontrapunkt govornih i pevanih dela i sklad muzike i plesa. Svi komadi se odigravaju pred dvorom, u eksterijeru. Teme su uzete iz tragedija, folklora, mitologije i istorije. Izvori su Vergilije, Eneida, Taso - Osloboeni Jerusalim i Letopis popa Dukljanina. Svi ovi komadi su melodrame.

22

Za predstavu Atalanta 1629. znamo i ko je bio scenograf a Lamberto Kortois je bio kompozitor. Komad ima tri a ne pet inova. Palmoti uspostavlja melodramski ritam kominih i sentimentalnih scena, a prisutni su bogovi Apolon, Palida i Neptun,a sve se deava u Dubrovniku. sve su to, ponajprije, pozornika djela s ozbiljnim dramskim sukobima, ali uvijek sa sretnim svretkom => tragikomedije u tim dramama ima mnogo lirskog, igre i pjevanja pie u osmercima s rjeim dvanaestercima i kraim lirskim oblicima u nekim je Palmotievim dramama jak udesni elemenat znaajni su za ovu vrstu drame pompozni i dekorativni pozorniki efekti, osobito pomorski prizori na pozornici je najee kakav kraljevski dvor, ponekad na morskoj obali ima tipinih lica i situacija; lica mnogo misle na glas, a dogaaji, osobito konana rjeenja dramskog zapleta, esto se priaju mjesto da se prikazuju u sreditu je radnje obino kakav ljubavni zaplet, ali su osim ljubavi naglaena i pitanja vitekih i kraljevskih dunosti redovito pobjeuju ljubav i pravda u njegovim se dramama neobino jasno odrazuju ideje njegova vremena, rodoljubne, politiko-drutvene i vjerske Atalanta - dramski obraena mitoloka pria jedina Palmotieva drama na granici izmeu pastorale i melodrame

ANONIMNE KOMEDIJE XVII VEKAna Italijanskim je pozornicama XVII veka vladala prvenstveno melodrama i komedija, uticaj komedije dell'arte imao poznato veliko znaenje za razvoj modernog europskog pozorita kako se hrvatska knjievnost ugledala u italijansku, u posljednjim decenijama XVII veka komedija u Dubrovniku oivljava sve su one puko-lakrdijskog znaaja i pune stereotipnih likova, od kojih je neke ve ital. komedija de ll'arte preuzela iz renesansne komedije XVI veka; u svima se njima niu smijeni starci, krti i obino zaljubljeni, lakoumni sinovi i ene, kojima je ljubav zanat, mladi ljubavnici, govorljivi dokturi (pedanti) i astrolozi slatinskim reenicama i citatima, svodilje i sluge kao glavni pokretai radnja u razdoblju od 1656. 1699. nastalo ih je deset: 1. Jerko kripalo; 2.Dono Funkjelica; 3. Sin vjerenik jedne matere; 4. Mada; 5. Starac Klimoje; 6.Ljubovnici; 7. Lukrecija; 8. imun Dundurilo; 9. Beno Poplesija;10. PjeroMuzuvijer => smijenice malo zatim na dubrovakoj pozornici se pojavljuje Moliere, koji e za kratko vreme potpuno njom zavladati => franezarije

23

Drama XIII Vuistrah Odigrana najvie od pomenutih 4 puta Petar Kanavelovi autor Igrana u eneterijeru od 1694. 1699. Barokna melodramska radnja u prozi Nema scenskih uda Slina sa Calderonovom ivot je san Kraljevski dvor I pilja gde je zatoen Vuistrah Vucistrah je ozbiljna drama koja je napisana dubrovackim knjizevnim jezikom koji zazire od italijanizama

POZORITE OSAMNAESTOG VIJEKASve ee odravanje predstava u dvoranama i zatv prostoru, uestalost pozorinih manifestacija a ne samo za vreme poklada, odabiranje scenske opreme...tenja profesionalizaciji Preraivai Molijera i prevodioci Metastasia, ali i dramski pisci autonomni -Putica i Bruerov, a kasnije krajem veka i Stuli-Stuli. Iako je bilo pokuaja profesionalizuju pozorine druine ne uspevaju da se formiraju 1682. 1817. - Predstave se izvode u Orsanu - publika socijalno i rasno podeljena loe za vladike ene i jevrejke Prvo su ulazili vlastelini preko 45 godina pa zatim mlaa vlastela nakon njih ANTUINI I LAZARINI - DUBROVAKI MEUSTALE, a tek potom ako ostane mesta ostali. Jevreji su u XVII vijeku bili izuzetno cenjeni, da bi im se 1793. zabranio ulzak u Orsan pa su oni morali svoje predstave izvoditi na drugim mestima u okviru svog geta i za to imati posebnui dozvolu. u Orsanu su nastupali i Korulani sa svojom Morekom igrom Repertoar: franezarije, uglavnom adaptacije Molijera, prevodi italalijanskih drama Metastsija u prvom redu, malobrojne drame potonjih dubrovakih pisaca. Samo dve poznate poz trupe:Nepoznani i Sjedinjeni Prevodi 23 Molijerove komedije. Psiha - Sorkoevi, ostale Buni, Kanaveli Andro Stitekeca - kontaminacija 3 drame: Tvrdica, Umiljenog bolesnika i enidbe na silu. Tarto - prevod Tartifa prenet u dubrovaku sredinu

24

Pokrinokat - poslednja hrvatska izvedba pozorinog dela za doba republikeadaptacija francuske farse ISUSOVAKE PREDSTAVE ANACIONALNOST - verska moralizatorska svrha, teme: biblijske, grka i rimska mitologija, legende o svecima, rodoljubne drame i legede,ist drame,komedije-vrlo rijetke,vie kao ale;moralne drame s porukom, alegorije,pastorale...

VLAHO STULLI tvorac novog dubrovakog teatra nastalog nakon Goldonija, otkriva u dubrovakom kazalitu svet bez neke znatnije nacionalne fizionomije. Kod njega nema elemenata koji idu na: religiozno - moralistiku, patriotsku, pastoralnu i ljubavnu. U Kati Kapuralici izbjegavaju se fantastini zapleti, preruavanja, galantni ljubavnici. Sada nam svi oni izgledaju smeni Po dramaturkoj strukturi delo ima tri ina, ali se ne dri aristotelovskih Jedne porodica s ''dna ivota''. ''mali ovjek'' stavljen u prvi plan, bez nekih uljepavanja. Stulia je motivie beda, oaj i bol. Dubrovnik je pred padom. injenica je da su ljudi bili razoarani, i da su to najprije, kao i uvek, osetili najnii slojevi. Stulievoj komediji bolje bi odgovarao naziv - tragikomedija. Ona, to je najudnije, sadri sve elemente - antidrame. Kate Kapuralica je ostala neizvedena. Mrak i naturalistika obiljeja ivota u kui siromanog zamijenili su molijereske ambijente. Stuli je slikao dno ivota, bijedu dubrovakih, odbaenih stanovnika bez imalo ulepavanja. Posve je logino to za takvu dramu nije bilo ni glumaca ni pozornice.

Drama XIV Kate Kapuralica Porodica Luke Sukurice doseljenog Konavljanina koji se smjestio u Peskariju na ulazu u gradsku luku, gdje je kao cipelar i kapular gradske strae provodio svoj ivot. S njim je ena Kata, biva slukinja jedne dubrovake gospoe. Imaju troje dece, dvije kerke i sina. Odvojeni su od svijeta jedino u dodiru s mornarima, ribarima i pijancima iz susjedne krme. Luko otac utjehu u siromatvu nalazi u napadanju bijesne ene, piu i bespomonom mrmljanju. Rezignirano ivotari. Otupio je na enine napade i prijekore pa kao da ne vidi i ne uje pogrde i uvrede i psovke koje mu ena stalno sipa u lice. Doseljeni i otueni konovoski seljak, raskueni kmet prigrnuo je iju, pomirio se s tunim ivotom pod svodom na ulazu u gradsku luku.

25

Komedija nema izrazite radnje i dogaaja. Pisac je samo htio dati sliku bijednog ivotarenja.Radnja se dogaa u dva dana.Rije je o zarukama starije kerke Mare. Oekuje se mornar Tikvulin koji je Maru zaprosio i koji treba doi u kuu, treba doi i biljenik koji e sastaviti enidbeni ugovor. Kroz ovu priu prikazuje prilike koje vladaju u kui. Kate svojim govorom daje osnovni ton cijeloj predstavi. ivot slukinje u gradu, bezbrinost i ljubakanje ostavili su u nje svojevrstan osjeaj izgubljenosti nekadanje veliine, koji sada moe oitovati jedino napadima na mua. Naavi se na dnu, u oskudici i jadu, ona stalno vie i bijesni.U oaju je vulgarna. Atmosfera je nepodnoljiva. Sve je krajnje banalno, puno galame, psovke i oaja, svae pijanstva i mrnje.

MARKO BRUEROVI Sin francuskog konzula u Dubrovniku. Stigao je u Dubrovnik kao sedmogodinji deak. Stihove je pisao na francuskom, latinskom i talijanskom. Neko vrijeme je ivio u Bosni

Drama XV Vjera iznenada Pisano po uzoru na Goldonija (model) Jednostavna struktura A voli B, B voli A, a C ih ometa u realizaciji ljubavi. U ovoj komediji C je ena, majka jednog od mladih ljubavnika. Gospar Niko ulazi u kui gospara Vala (mu od C i otac od A) predstavljen kao budui zarunik keri. Kavalir gospoe Zore (C) novi je tip u dubrovakom glumitu (vodviljski lik cicisbeo) Nije dao sliku Dubrovnika ali je ponovo izronio teatar kroz ovu dramu Iz komedija svojih prethodnika je izbacio dijalektalnost Udaljio se od ulinih komediografskih verzija Publika ima pasivnu ulogu u prostoru igre Dao je komediji prosvjetiteljsku ulogu Preljubnica gospoa Zora se kaje zbog svojeg postupka Drama dobiva patetino-sentimentalni stil Vodviljska konvencija (laka komedija) Radnja: Melko i Pave razgovaraju. Pave ga pita gde je on to ovih dana i to nije dolazio kod Jele, jer ona zbog njega vene i brine se. Melko joj govori kako je bio suvie zauzet. Melko spominje kako je ve etiri puta traio Jelinu ruku od Vala, ali je on uvek nekako izbegavao da mu da valjan odgovor ili obrazloenje. Melko 26

smatra da je to zato to za Jelu planira Noka. Melko i Pave se dogovaraju da smotaju Krista da dela u njihovu korist, tj. sugerie Valu ta treba da radi. Melko nudi Pavi da pree posle u njegovu kuu, kada se on oeni Jelom, ona pristaje. Melko sugerie Kristu da mu pomogne, obeavajui mu 50 cekina mletakih u zlatu, ukoliko se vena sa Jelom. Melko sree Vala, koga je ena isterala iz kue da se malo proeta (jer kae ako ne bude izlazio, nee moi vie ni izai kad bude potrebno). Melku to odgovara jer kae, ako on pomene Jelu, pa mu posle to isto uradi i Kristo, Vale e bolje povezati ta treba da uradi. Melko govori da su se njihove porodice 250 godina venavale i pita zato ne bi bilo i tako sada, jer Jela ima ve 19 godina. Valo kae da saeka, jo je rano. Melko trai miraz od 10 hiljada dukata. Valo kae da mu erka nee dobiti vie od 6 hiljada. Kristo govori Melku da je nauo da se Noko verio za Donovu ker. Pave smiruje Jelu. Marua i Pave se svaaju, Zora ih prekida. Posle govori Marui da im je Pave potrebna, jer je uticajna kod Vala. Marua govori kako je naula da se Noko verio. Posle Noko govori Zori da to nije istina, da bi sigurno obavestio nju o tome. Svi do kod Vala na ruku. Posle toga Valo izlazi napolje, Zora govori da e i ona da ide ali u stvari ostaje kod kue i prima Noka u svoju spavau sobu. Noko je ponovo ubeuje da je stvar sa njegovom veridbom ista la. Banjava Valo, Noko se krije, ali ga Valo otkriva i tera napolje, govorei da je proverio stvar i da je pria o veridbi ipak istinita. Onda zove Melka i govori mu da moe da se oeni Jelom. (cenkaju se za miraz, na kraju Melko dobija 10 hiljada). Potpisuju veridbu.

Poetak novog pozorita u Srba Prva novovremena srpska predstava bila je tzv. kolska drama: u Sremskim Karlovcima, 1734. izvedena je Traedokomedija Manuila Kozainskog (16991755), kojom poinje i novija dramska knjievnost u Srba. Razdoblje kolskih predstava traje do 1813, kada poinje amatersko predstavljanje. Prva predstava izvedena je u Peti krajem avgusta 1813: bila je to Kretalica Joakima Vujia (1772-1847), sainjena prema delu Augusta Kocebua. Glumce-ake iz predstava kolskog pozorita ovde su zamenili odrasli glumci, meu kojima je bilo troje profesionalnih. Vuji je osnovao Knjaesko-srbski teatar u Kragujevcu (1835-1836), u kojem je bio direktor, dramaturg, reditelj, glavni glumac, prevodilac i adapter dramskih dela.

Drama XVI Traedokomedija Manuil Kozainski; prva srpska novovremena drma kojom poinje novija dramska knjievnost Izvedena na Vidovdan 1734. godine u Sremskim Karlovcima Predstavu izveli aci gimnazije Tema: istorija Srba u dva kruga dogaanja 1) Polovina XIII veka u dravi Nemanjia, cara Duana, i poslednjeg cara Uroa V 2) ivot Srba u Austriji od seobe Arsenijem III arnojeviem 1690. godine do osnivanja kole u Karlovcima 27

Dva kratka anteprologa govore ih irealni likovi Gnev i Milost, prolog najavljuje zbivanje, 13 dejstvija gde su u prvom javlja Duan kao olienje svetovne moi, a zavrni deo je panegerik mitropolitu Vikentiju Jovanoviu (simbol spasa i intelekta), epilog kao smerno obraanje sluateljima Ruskoslovenski jezik; poljski trinaesterac U dva dejstvija koristi prozu Pet istorijskih likova: Duan, Vukain, Uro, mati Uroeva Jelena, Arsenije III arnojevi Ostali likovi su personifikacije: Gnev-Jarost, Milost, Slavoljubje, Zavist, Sovjet, Blag... Takoe i alegorije iz Biblije: Farisej, Mars, Palada... Bitan lik Serbija Poruka: Osuivanje otpora koje je imalo i svetenstvo pri otvaranju kola Prosveena poruka: Srbiju nee vratiti bitke nego prosveenost i nauka J. Hristi: Traedokomedija Scenario za jedan veliki spektakl (scenografija, kostim i ostalo pria priu kao potpuni teatar)

Iz istorijske drame u komediju

Prva profesionalna pozorina grupa u Srba nastala je 1838. godine u Novom Sadu. Letee diletantsko pozorite. U februaru 1842. godine utopilo se u Teatar na umruku u Beogradu inei ga profesionalnim. Ovo pozorite ima najveih zasluga to e u sedmoj deceniji 19. veka biti stvoreni prvi stalni profesionalni ansambli na junoslovenskom prostoru (Novi Sad, Zagreb, Beograd). Stefan Stefanovi (1807- 1828[1]) je bio srpski knjievnik sa poetka XIX veka. iveo je i stvarao u Novom Sadu i Peti (u kojoj je studirao pravo i tehniku). Napisao je nekoliko oda, a njegovo najznaajnije delo jetragedija smrt Uroa V koja je raena po istorijskim motivima i narodnoj tradiciji vezanoj za poslednjeg srpskog cara Uroa (13551371) i koju je on napisao sa svega osamnaest ili devetnaest godina. Njegovo delo se smatra prvom originalnom srpskom istorijskom dramom u modernom smislu te rei i jednom od najboljih iz tog anra.

Drama XVII Smrt Uroa Petog Bazirana je na motivu iz narodne tradicije o tome da je poslednjeg srpskog cara Uroa (13551371) ubio njegov nekadanji saradnik Vukain Mrnjavevi (1365

28

1371) koga je Uro prethodno uzdigao na rang svog savladara dajui mu titulu kralja i preputajui mu vladavinu dravom. On je dodatno razraen prikazom istorijskog sukoba meu vlastelom, ali i Duanovim (kralj 13311346, car 13461355) grehom (ubistvom svog oca Stefana Deanskog (13221331)u Zveanu 1331. godine) zbog kojeg njegova dua nema mira i zbog koga je poslednjeg Nemanjia stigla boija kazna u liku Vukaina koji preuzima vlast i eli da zatre svetorodnu dinastiju Nemanjia. U drami se pojavljuje itav niz kako epskih linosti, tako i istorijskih linosti kojima se mahom pridaje karakter iz srpske narodne poezije. Tako se recimo supruga Duana Silnog i srpska carica Jelena u drami naziva Roksandrom po uzoru na Duanovu suprugu iz narodne epske pesme enidba Duanova. U samom tekstu se oseaju uticaji ilera i ekspira, ali su oni vie samo uzori, za razliku od Sterije i Laze Kostia kod kojih je ekspirov uticaj mnogo vei i direktniji. Jedna od zamerki koje se mogu staviti na raun drame je preopirnost nekih delova, tako da bi se drama mogla skratiti za skoro polovinu ukupne duine, ali pritome nema potrebe za brisanjem bilo koje scene, poto se one sasvim logino prate i dopunjuju i neophodne su za normalan tok radnje. Tragedija je podeljena u pet inova, mada je moda na poetku imala svega etiri. Iako je doivela znaajan uspeh tokom prvih izvoenja u jesen 1825. godine, tampana je prvi put tek 1841. godine u Peti, zbog ega je pala u zaborav, poto je za to vreme Sterija objavio neka od svojih dela. Jedan od razloga za ovako kasno njeno tampanje mogao bi se nai i u Stefanovoj preranoj smrti 1826. godine, ali i u sukobu sa klerikalnim mitropolitom Stefanom Stratimiroviem (17901836) koji je zbog nekih sporednih scena za koje je ocenjeno da rue ugled crkve i njenih slubenika planirao da spali originalni rukopis, a kasnije je uspeo da privremeno sprei njeno izvoenje. Radnja:Tokom prvog ina, pisac nas lagano uvodi u tok radnje, prvo prikazujui Vukaina i njegovog slugu Arsojevia koji kuju planove da ubiju srdara (serdara) Plakidu, a potom i Uroa koji uiva sa svojom suprugom Jelisavetom u ivotu i nije svestan zlodela koja po zemlji sprovodi Vukain. Potom se prikazuje skup vlastele nezadovoljne Uroevom pasivnou i Vukainovom osionou koji pokuava da nagovori zamonaenu caricu-majku Roksandru da utie na svog jedinca i otvori mu oi o Vukainovim zlodelima. Tokom njihovog razgovora dolazi Plakida koji ih izvetava o Vukainovom napadu na njega u Ohridu i ubistva njegove porodice, na elu sa erkom Milicom koja je poginula borei se i branei oca. Tokom razgovora Roksandra mu saoptava da Milica nije poginula, ve da je sa njom u manastiru svete Varnave, posle ega je dovodi. Zavrnu scenu ina predstavlja Arsojevievo ubistvo Plakide strelom iz daljine da ga ostali ne vide i dolazak Marka Kraljevia, koji je zaljubljen u Milicu, na scenu i njegovo obeanje da e osvetiti njenog oca. Drugi in zapoinje velikim saborom srpske vlastele na kome su sa jedne strane grupisani Mrnjavevii sa Arsojeviem, a sa druge ostale velmoe i meu njima dolazi do verbalnih incidenata. Potom na scenu stupa Uro pred kojim vlastela optuuje Vukaina da je zlotvor i da ugnjetava zemlju, ali on njihove ocene ocenjuje kao izdajnike i krunie Vukaina za kralja. Ostali naputaju sabor, a u razgovoru izmeu Uroa i Vukaina koji vode posle toga car njemu predaje svu 29

vlast nad zemljom, ali se javlja i zahlaenje, do tada vrlo toplog, Vukainovog pristupa Urou. Nakon toga dolazi do nasamo razgovora izmeu Uroa i caricemajke Roksandre u kome mu ona ukazuje na Vukainova zlodela, ali on ostaje gluv i za njene iskaze i zahteve, posle ega se oni rastaju tekim reima u kojima se majka praktino odrie sina.Kraj ina predstavlja Vukainovo likovanje nad sopstvenim uspehom i njegov razgovor sa Arsojeviem u kome mu on sugerie da njegava kruna nee nikada biti sigurna do god je Uro iv, da bi na samom kraju ina Arsojevi kada ostane sam glasno likovao nad uspehom svoje spletke reima: Uro mora puziti i sluga moe doskoiti. Na poetku treeg ina Marko Kraljevi i Vukain vode podui razgovor tokom koga mu sin ukazuje na njegovo loe ophoenje prema Urou, na ta mu Vukain odgovara da ga taj Nemanji vie ne zanima i da sada oni Mrnjavevii vladaju i da je krunu za njega, Marka, osvojio svojim junakim delima. Meutim Marko mu na to odgovara da ne eli takvu krunu i njih dvojica se u besu rastaju. Potom dolazi do dijaloga izmeu Uroa i Vukaina u kome ga Vukain optuuje za izdaju i napada, na ta Uro odgovara pomirljivim i umilnim tonom. Tokom razgovora Vukain mu prua no, traei od njega da bar jednom u ivotu bude ovek i da sam sebi i drugima prekrati muke. Njihov razgovor okonava Vukainovim odgovorom na njegovo pitanje ta ga mui odnosno ta bi eleo od njega, a koji glasi:Umri!Da u tebi nestane Nemanji i da mirno carevati mogu!. Uro nakon toga lamentira nad svojom tunom sudbinom i ali za bezbrinim vremenima, nakon ega poinje da razmilja o tome da ode do nekog od pobunjenih velmoa i od njih zatrai pomo, ali odbacuje tu ideju zakljuujui da nije za vladara neko kao Uro, ve neko kao Vukain. Nakon toga mu se prikljuuje i Jelisaveta, kojoj on na kraju priznaje svoje muke.in se nakon toga nastavlja u Duanovoj zadubini, manastiru svetih Arhangela kod Prizrena u kome namesnik manastira Teodosije vri poslednje pripreme da ugosti i da se dodvori novom vladaru Vukainu, koji sa svitom dolazi u manastir da proslavi pobedu nad Siniinim trupama pod Skadrom. Dok nadgleda poslednje pripreme, on razgovara sa deanskim monahom Jevremom koji mu opisuje udna deavanja u manastiru Deani i prikazivanje samog svetog kralja Deanskog dvojici bolesnika koji su se pred manastirskom crkvom noili. On im se tom prilikom obratio reima:Boji e ugodnici procvileti, Srbija e u krvi plivati, jer je sin rukom svojom ubio roditelja!Potom mu Jevrem ukazuje indirektno na Duanov greh tj. odgovornost za davljenje njegovog oca u Zveanu. Vukain sa pratnjom stie u manastir i odlazi na gozbu, ostavljajui Uroa da plae nad oevim grobom (na kome je jasno ispisano Stefan Duan silni, imperator vsej Serbiji, Bolgariji i Romaniji) u manastirskoj porti. Tokom tuenja mu se prikljuuje i Marko Kraljevi, koji od njega zahteva da se trgne i pokrene protiv Vukaina. Pred kraj ina pijana Vukainova pratnja se podsmeva Urou i peva:iveo car Vukain, da bi im se potom prikljuio u prostoriji i sam Uro, ali za stolom za njega nema mesta. Zavrnu scenu u inu predstavlja Vukainovovo primoravanje mladog cara koji stoji kraj stola da mu peva da ga razonodi. Uro poinje da peva kroz suze, ali prekida pesmu posle ega Vukain potee ma i kree na njega da ga ubije, ali u poslednjem trenu na u prostoriju upada Marko koji brani cara i razoruava Vukaina.

30

etvrti in otpoinje Vukainovim razmiljanjima, posle ega mu se prikljuuje Ugljea u pokuaju da ga urazumi i da ga nagna da vrati vlast Urou. Vukain mu odgovara argumentom koji koristi sve vreme tokom predstave, a to je da je on najbolji srpski junak i da je on Carstvo zadobio svojom snagom i junatvom, dok Uro niim nije pokazao da je dostojan istoga. Tom prilikom on navodi da je on bio toliki junak da se on prvi popeo na Prilepske bedeme kad su ih sa Duanom osvajali, na ta mu Ugljea ironino postavlja pitanje gde su bili ostali srdari i Duan, da li su sedeli u taboru i pili vino i ta je sa hiljadama srpskih vojnika koji su svoje kosti ostavili pod tim istim bedemom tokom borbi. Njihova raspravlja se zahuktava i okonava besnim Ugljeinim odlaskom, nakon to je svom bratu uputio teke rei podsetivi ga da je na kraju bitan samo jedan sudija, a njega je nemogue podmiti svim zlatom ovog sveta. Istovremeno Uro i Marko razgovaraju i veliki junak otvara Urou svoje srce i priznaje da je zaljubljen u Plakidinu erku Milicu. Uro je oduevljen tom informacijom i eljan je da je upozna, nakon ega Marko odlazi po nju, a Urou se pridruuje Jug Bogdan koji ga izvetava da Vukain mui sirotinju pred dvorom u Nerodimlju i njih dvojica kreu da mu se suprodstave. Pred dvorom dolazi do rasprave izmeu cara i kralja i Vukain se ponovo laa maa da ubije Uroa, ali ga Arsojevi zadrava diskretno mu napominjui da je previe ljudi prisutno za takav in i da je bolje da ih obojicu zatvori u tamnicu, da ih u njoj pojede mrak. in se okonava Jelisavetinim preklinjanjem Vukaina da joj dozvoli da poseti njenog Uroa u tamnici, to joj on na kraju i doputa. Poslednji in zapoinje razgovorom Uroa i Jelisavete u tamnici koji prekida Marko Kraljevi koji buzdovanom razbija teka vrata, posle ega golim rukama kida lance na Uroevim rukama. Njih dvojica se posle toga dogovaraju da odu u Dubrovnik i odatle organizuju otpor, a Jelisaveta preklinje Uroa da je povede sa sobom, ali on to odbija i oni odlaze, dok se Jelisaveta oprata od svog ljubljenog mua predoseajui da ga vidi po poslednji put. Nakon njihovog odlaska, u tamnicu stiu Vukain i Arsojevi koji od Jelisavete saznaju gde su se oni uputili i kreu za njima da ih ubiju. Nedaleko od Nerodimlja se odmara Mirko sa svojim trupama kojima se pridruuje Jug Bogdan, koga je Ugljea oslobodio, nakon ega se oni upuuju caru u susret. Marko i Uro zastaju da se odmore blizu manastira svete Varnave i Marko odlazi po Milicu, dok Uro ostaje da spava. Iz sna ga budi sen njegovog oca Duana koja mu saoptava da njegova dua jo uvek luta svetom i nema spokoja zbog njegovog greha tj. zbog ubistva roenog oca. Ona navodi da je jedini nain da ona nae spokoj da se za njega rtvuje njegov nevini sin Uro i da na taj nain spere oevu krv sa njegovih ruku. Sen prikazuje Urou budunost tj. propast Srbije koji sledi i zahteva od njega da se odlui da li e da pomogne Srbiji ili oevoj dui, na ta mu se Uro zavetuje da e umreti za njega i sen odlazi. Nakon toga se oko Uroa okupljaju Marko, Milica, Roksandra i drugi, a u zavrnoj sceni Vukain strelom pogaa Uroa, nakon ega prilazi u Arsojevievom drutvu da proveri da li ga je konano ubio. Marko kree na oca da osveti svog cara i prijatelja, ali ga Uro zaustavlja i u samrtnom ropcu opratao Vukainu koji tek tada shvata ta je zapravo uinio i u besu vadi ma iz korica i ubija Arsojevia koji je svojim spletkarenjem doveo do svega toga.

31

Veliki dramski pisac u Srba bio je Jovan Sterija Popovi (1806-1856). Oslobodivi se pseudoklasinih ema i nacionalne romantike, Popovi postaje prvi srpski pisac s izrazitim obelejima realistikog pristupa knjievnoj i teatarskoj materiji i osnovni oslonac repertoara srpskih pozorita od 1830. do 1870. godine.

Drama XVIII Laa i paralaa Radnja: Glavna junakinja Jelica, najprije skromna malograanska djevojka, ki obogaenog varokog trgovca Marka Vujia, vraa se kui nakon viegodinjeg boravka u jednom djevojakom vaspitnom zavodu u Beu; gdje se opijala praznim i loim ljubavnim sentimentalno-riterskim romanima. Usvojila je, meutim, samo lanu aristokratsku uglaenost, otmene manire i pomodarenje. Time je prikrila svoju primitivnu prirodu tankim slojem sjajne i varljive spoljane glazure. Nije imala sposobnosti da usvoji zdravu sutinu kulture drugog naroda da bi se njome duhovno obogatila i istinski oplemenila. Postala je uobraena kaiperka bez duha i kulture. U svojoj zaostaloj sredini nala se izmijenjena, sa itavim kompleksom u dui i sa velikim gospodskim pretenzijama. Ona ljenari i uljuljkuje se iluzijama o udaji za nekog viteza iz svoje lektire. Meutim, postala je naivna rtva profesionalnog varalice, ordinarnog neznalice, gladnog vagabunda i tobonjeg barona Alekse Golia i njegovog pratioca i pomagaa Mite. Ova dvojica kriminalnih tipova su proizvodi prljavog kapitalistiko "spiranja" i moralnog truljenja u procesu drutvenog diferenciranja u krilu srpske buroazije. Jelicu, kojoj je u njenoj "zaturenoj" sredini sve izgledalo nisko i prostako, osvaja vjeti, prepredeni i snalaljivi Aleksa svojim lanim baronstvom i raznim izmiljenim priama. On joj je obmanuo i oca Marka, to znai da je i u potsvijesti ovog, inae odmjerenoga ovjeka i trezvenog domaina, potajno tinjala malograanska sujeta i tenja za uskakanjem u "vii" drutveni red". Kada je Aleksa demaskiran i potpuno onemoguen u svojim prljavim mahinacijama, i to zahvaljujui Mariji, ranijoj rtvi svoje varalake samoivosti, Marko se otrijeznio. On je zovnuo Jeliinog vjerenika Batia, skromnog i bez pretenzija na "noblesu", da mu povrati Jelicu koja ga je zbog Golievog "baronstva" bila napustila. Jelica je, meutim, i pored sve bijede i niskosti njenog idola; kriknula od alosti za svojim "baronom", za sruenim snom o svom plemstvu. Satiriki osvetlio jednu drutvenu pojavu u procesu zrenja vojvoanskog malograanstva. Taj fenomen on je sagledao kroz atmosferu i sukob u krilu jedne graanske porodice koja je u "baronstvu" vidjela svoju sigurnu drutvenu potvrdu i daljni materijalni prosperitet.

Drama XIX Tvrdica Analiza: Predgovor autora: Posle izdanija "Lae i paralae" mnogi su mi ovakovog roda knjiga ljubitelji esto napominjali da ne bi bez polze bilo jo togod na isti nain sostaviti i sredstvom peatnje itateljima i itateljkama prioptiti. Ja sam istina

32

mnogo kojeta koje obae iz nekih uzroka na svet izii ne moe soinio, gdeto pak i na peatnju izdao; no poem s jedne strane dugovremena bolest pero iz mojih ruku istrgne, s druge pak promenuto zvanije mene za sobom povue, i nehotei mi, morala je moja i mogjih prijatelja elja neispunjena ostati. to pretstojee aljivo pozorite na svet izilazi, povod je najvie ovaj: to sam jednom s ljubeznim mojim prijateljem, g. doktorom Pekaroviem, o srebroljubiju besedei, njemu tvrdo obeao "Tvrdicu" napisati i, ako vredno bude, peatnji predati. Okruen teretom zvanija moga, za odrati prijatelju mome zadanu re, morao sam, pri slabom sojstavu oiju i celog voopte tela moga, takorei asove krasti i k soineniju ovoga dela posveivati. No ovde neka niko ne pomisli da je moje namerenije hvaliti se (premda su gdekoji ba ovim povodom to isto napominjali), no iz toga najvie uzroka ovo navodim da se vidi kakve je naa literatura sree gde sirje spisatelji sve sile uma svoga na pravitna dela obraaju, a k soineniju dela jednog, koje se voopte celog naroda tie, samo asove odohnovenija, tj. u kojima spisatelj piui odmora trai (!!!), posveivati mogu. Sad kakova soinenija sledovati moraju, lako se zakljuiti moe. No ni po uda! Poloenije bo Srbalja zasada je takovo da, ako bi se koji izuzimam imune ili one koji su u prizreniju naina ivota s druge strane obezbeeni iskljuitelno na knjigopisanje odvaio i zvanije svoje prenebregao, lako bi (da ne kaem "izvesno") do nude i hleba eljkati doao, o em nas ne samo nai, nego i kod samih Engleza spisatelji, kao Butler, koji je, pri svem klasicitetu svoga divnog soinenija Hudibras, upravo od gladi skapati morao, dovoljno uveravaju. No ovo kao uzgred. Moje je namerenije pri pisanju "Tvrdice" bilo, uzimajui navlastito na rosudenije malo, bolje rei nikakvo islo komedija na naem jeziku, takovo delo napisati, koje bi itatelja ili gledatelja (jer je vreme, mislim, da se i kod nas teatri zavedu) na zevanje ne nateralo, no pae asove mu briga i domanjih nezgoda puno razgalilo, a pritom ako ui sluati ima i nauku ivljenja pridodalo. Naposledak, da ne pomisli tko da je moje namerenije s kir-Janjom narod grki na poruganije izvoditi. Ja imam dosta uzroka grki rod ne inae nego s poitanijem pretsretati, a vidovit e itatelj lako, i bez moga izjasnenija, primetiti zato je ovo tako ureeno. Ovom prilikom nuno je i neka grka izraenija, koja se u delu ovom nahode, rastolkovati, kao pr. Pan Metron Ariston znai: umerenost je polezna; o tis anankis! o nesree!; kilji, skilos, pseto; hondrokefali, debela glava; kaka isterna, rav posledak; o tihi, o keros! o sreo, o vreme! eleimosini, milosrdije; apelpisija, oazanije i dr. Druge se rei mogu lako nagaati. U Vrcu, meseca septemvrija 1837. Druga i najbolja Sterijina komedija karaktera je "Tvrdica" ili "Kir-Janja" (1837), u kojoj je Sterija dramski uobliio lik Grka, tvrdice i spekulanta, zelenaa i fanatinog poklonika novca. Kir-Janja, bolesno pohlepan za zlatom, tipian je i specifino vojvoanski pretstavnik ere prvobitne akumulacije kapitala u Sterijino doba. Sav u opsesiji novca, fatalno optereen tenjom za sticanjem, pretvorivi tako novac od sredstva u cilj i u jedini smisao ivota, u najviu ivotnu vrijednost prema kojoj se odmjeravaju sve ostale moralne, intelektualne i drutvene vrijednosti, Kir-Janja gubi zdravu i normalnu ivotnu logiku, izopaava svoj

33

ljudski lik, deformie se moralno i postaje bolesno udovite i razoren duh. U toj svojoj strasti, u kultu novca, slijep i izgubljen za sve ostale manifestacije i aktivnosti porodinog i drutvenog ivota, on se tragino sukobljava sa ljudima i problemima i postaje alosno smijean, iftinski ogranien i slabiki bijedan, nespretan, plaljiv, zaudno lakovjeran i naivan, ali uvijek bez ponosa, nizak, samoiv i neovjean. On je bez razmiljanja i bez imalo grie savjesti spreman da rtvuje sreu svoje jedinice Katice dajui je starom "bogatom" Kir-Dimi samo da ne bi morao uz ker dati i miraz. Starom i vjernom sluzi Petru naplauje ue, iako mu je sluga, prerezavi ue; spasao konja iz poara. Zbog nerazumnog upravljanja imetkom iscurilo mu je sire, sruila se dotrajala upa i ubila konja, a zbog nezasitne i prljave spekulacije uspljesnivilo mu se ito. Kir-Janja je sjajna umjetnika figura raena rukom velikog majstora, umjetnika koji svoj lik svestrano osvjetljava. On je Kir-Janju stavio u gro plan ovog komada, onako prirodna, psiholoki produbljena, natopljena lokalnom bojom i atmosferom vremena, reljefna i impresivna u njegovoj snanoj ivotnoj uvjerljivosti i umjetnikoj sugestivnosti. Jedino je neto skuen svojim grkim argonom i ogranien sredinom, vojvoanskim ambijentom. On je studiozno izdignut tip, odreen jednom etapom u ekonomskom razvitku vojvoanskog trgovakog reda, u kome su naroito doseljeni Grci i Cincari igrali vidnu poslovnu ulogu. I ostale linosti, iako slue najvie zato da se Kir-Janja do kraja psiholoki i mentalno izjasni, dane su ivo i plastino, osim Miia koji je prilino bezbojan i nedovoljno izrazit lik. Radnja prirodno izvire iz unutranje karakteristike otro suprostavljenih linosti i ivo je pokretana njihovim strastima, tenjama i interesima. Kir-Janju su poredili sa Molierovim Harpagonom. Sterijin lik je ispao malen u odnosu na monumentalnost i univerzalnost Molijerova lika, ali su zato u Kir-Janji, kao specifino naem tipu; bujni i svjei nai ivotni sokovi. Zato on vai kao bogato svjedoanstvo jedne znaajne etape u razvitku naeg vojvoanskog drutva. Kir-Janja je toliko realan i tako snano realistiki dat da je Sterijin otac, po jednoj anegdoti, proitavi ovo djelo, u liku Kir-Janje prepoznao sebe i negodujui rekao: "Rani pas da ti ujedi!"

Drama XX Pokondirena tikva Analiza: Predgovor autora: ta su ovi nai spisatelji naumili? (uje se glas u drutvu, gdi se karte dele, ili ae cede, ili se uz muziku igra). Ne dadu nam ni danuti, nego knjigu za knjigom. Kakvo je opet ovo udo: "Pokondirena tikva!" "Pokondirena tikva", gospodo moja, jest tako zovomo veselo pozorite koje sam ja dolu niaje potpisani soiniti astije imao za vau, ako soizvolite itati, kako polzu, tako i zabavu. "Zabavu? Ha, ha, ha! To e biti unterhaltung? Hi, hi, hi!" Ja znam, moja visokopoitajema gospoe, da bih pet puti vie prenumeranata imao da sam objavlenije na kakav vseobti bal izdao nego na "Pokondirenu tikvu", ali to u kad me je stroga sudbina na knjigopisanje opredelila. "Gospodin spisatelj, nemojte vi biti tako otrljatonosati, zato ako vas ponemo mi, salva venia ene kritizirati, neete se znati ni vi, ni vaa knjiga, 34

jer mi ako i na bal odlazimo, opet zato pamet ne gubimo". S oprotenjem, gospoe, moje namerenije nije bilo vreati, jer ja sam nauio razliku praviti izmeu crnog i belog, ali opet mi zato, gospoe, zameriti ne moete to velim da je uvek bolje itati kakvu poleznu knjigu, nego na bal ii, jer se na balu mnogo protivu sastava tela ini; tamo se preko mere igra i skae: ne spava se po celu no, bogzna ta se jo dogoditi moe, koje neugodnosti oveka pri itanju kakove knjige otnjud napasti ne mogu. "Gospodin ferfaser"! "Na slubi, frajlice!" "Jednu re na uvo: Ali, um Gottes Willen, g. ferfaser, ta su vam devojke i ene skrivile te toliko na njih atakirate? Tako st