JURIJ PETROVI MIROLJUBOV

RG-VEDA I MITOLOGIJA SLAVENA

JURIJ PETROVI MIROLJUBOV

ARIJEVCI

RG-VEDA I MITOLOGIJA SLAVENA

Naslov originala:

Rigveda i iziestvo / Jurij Petrovi Miroljubov

Verlag Otto Sagner, Munchen 1981.

Prijevod s ruskog - Ljiljana Janjatovi obrada elektronskog izdanja: Swarrog

PREDGOVOR

Ova knjiga predstavlja pokuaj komparativnog prikaza dvaju religijskih sustava, Arijevskog kao starijeg i Slavenskog koji od njega ishodi. Pokuaj da se izna e osnovna determinanta, kao veza kulturnih arhetipova, ima za cilj dokazati i osvijetliti inherentnost drevnih vjerovanja, primarne Arijevske i sekundarne Slavenske kulture, kao i samo porijeklo dananjih Slavena u smislu direktne grane Arijevskih naroda.

Autor, ponekad, ima prilino mek i tolerantan stav prema duhovnim utjecajima stranih kultura i neprirodnih uenja i vjerovanja, kao to su judeo-kranstvo, te pokuava primijetiti slinosti, kojih skoro da nema, jer su u pitanju inkompatibilni sustavi uenja, koji potjeu iz dvaju naroda (rasa), potpuno razliitih genetskih dispozicija. Mogue je, da je autor bio prisiljen na takav in, iz razloga objavljivanja knjige, ili je to zasluga prevodioca ili potencijalnog cenzora, koji se pobrinuo da tekst izgubi na potrebnoj otrini. Ja sam, djelomino, pokuao, da u elektronskoj obradi knjige, otklonim spomenute nedostatke, koje naravno nije mogue sasvim otkloniti. Knjiga je skenirana u Abbyy Finereader-u 7.0 Professional Edition a zatim prebaena u .doc i .pdf datoteke.

Sam naziv knjige Arijevci ne odgovara originalu, koji bi u prijevodu s ruskog mogao glasiti "Rg-Veda i Religija Slavena". Zasluge oko naziva knjige idu vjerojatno na adresu prevodioca.

Knjigu bih, i pored spomenutih nedostataka, preporuio svakom rasno i nacionalno svjesnom Arijevcu, kao djelo koje e mu bar donekle osvijetliti i pruiti uvid u daleku drevnu prolost ivota, znanja, obiaja i vjerovanja njegovih predaka, kao i objasniti neke sutinske stvari iz dananjeg svakodnevnog ivota, koje je, do sada, samo nasluivao, jer je bio odsjeen od svojih duhovnih korijena, indoktriniran raznim naopakim uenjima, religijama i ideologijama. Vjekovima su nas uili da su nai preci bili gomila nepismenih divljaka i da naa povijest poinje od prihvaanja kranstva. Vrijeme je da se sjetimo istine, a istina je da smo potomci jedne visoko razvijene civilizacije, koja je, iz odre enih razloga, pretrpjela svoj sunovrat, da je judeo-komuno-kranska epizoda samo jedan ruan san iz koga se polako budimo i da su nai preci bili potomci svojih iskonskih Bogova u koje su vjerovali i obraali im se za pomo, kao to to ine djeca prema svojim roditeljima.

Swarrog

RG-VEDA I MITOLOGIJA SLAVENA

PRVI DIO VEDA

Da bismo razumjeli to predstavlja poganstvo koje su ispovijedali nai preci, moramo zaviriti u davnu prolost, u samo njezino izvorite, kada su Indo-Arijevci ivjeli u prvobitnoj religiji Arije. Kroz maglu prelaznog perioda lutanja po azijskim stepama i slobodnog nomadskog ivota, stada i panjaka svijetli pred nama daleka prolost, koju su opjevale Vede. Svete himne Arijevaca, srodne grkim, svjedoe o nepomuenoj ljepoti primitivnih vjerovanja praroditelja, praura. Istovremeno, ove himne otkrivaju drugu, jo dalju prolost, kada je kulturni nivo nesumnjivo bio znatno vii. Razlika izme u vedskog perioda i ovog drugog perioda jednaka je razlici izme u staroslavenskog i novih slavenskih jezika. Bio je to, van sumnje, osobit svijet, koji je moda odravao kulturne veze s civilizacijom Ma (Mu). Od tamo potie ideja Jedinog Bia Boga. Arijevci perioda Veda esto su se od nje udaljavali, ali u samim Vedama konstantno su prisutna ukazivanja na jedinstvo Boga.

Oblici vedizma koji su se kasnije razvili nali su svoj izraz u simbolima dubokog smisla, visoke poezije, iz koje tee i naa rijeka duhovnog ivota, ma kakvim je pokrovom sad prekrivali.

Treba imati u vidu da se Arijevci Veda nakon preivljene katastrofe nisu mogli vratiti prijanjoj istoi religije. Nastupio je prekid, ponor, bezdan izme u predvedske prolosti i vedskog perioda.

On se nije mogao prevazii, ve se s naporom moralo dolaziti do novih formi religioznog miljenja, koja se ve razlikuju od prethodnih. ak su se i bramanizam i mitraizam s religijom mazdaizma, koji su nastali od vedizma, udaljili svaki na svoju stranu.

Ne dostignuvi odmah punu snagu, vedizam, razumije se, nije mogao biti pretoen u odgovarajuu formu, te su u Rg-vedi uoljiva kolebanja od mnogobotva k jednobotvu. Me utim, ovdje je od znaaja i samo miljenje Arijevaca vedskog perioda. Ono je bilo metaforino, alegorino, simbolino. Zapadni znanstvenici smatraju da su te metafore i alegorije jasne. Mi ne mislimo tako. Ako je Arijevac razmiljao kao i mi, to uope ne znai da je mislio na isti nain kao mi. Njegov nain miljenja razlikuje se od naeg. Glavnu ulogu u religioznom miljenju Vedejaca nesumnjivo igra priroda, ali je oni vide drukije nego mi - djeca zapadne kulture i civilizacije, otpadnici od prirode, koji ivimo u umjetnom svijetu tehnike i ekonomije! Neposredan doivljaj prirodnih sila, ija personifikacija vodi mnogobotvu, da bi se zavrila jednobotvom, iz koga su Arijevci izali u drevnosti, nama je ve nedostupan. Za razliku od Arijevaca, mi pod personifikacijom podrazumijevamo identifikaciju.

Pastiri Sedmorjeja, a potom Fergane, Dung-Arijevskih stepa i Pendaba, ovi Arijevci, licem u lice s tvorakim silama prirode, bili su strani apstraktnim predstavama Semita. Vidjevi svojim oima boansko stvaranje, priznavali su ga na javi, budui nasamo s Bogom u stepama, gdje se talasaju, izmiu plave daljine i gdje je itav svijet hram, u kome sama priroda pali sve zvijezde i ukraava bojama gore Altare. Pred njima su mnogi boanski atributi koji svaki na svoj nain stvaraju svijet. U poetku ih je tako

mnogo da se ne mogu svi popamtiti, ali se kasnije polako uspostavlja ranije jedinstvo, i ve Indra postaje Agni, Varuna, Savitri. Sve je to isti Bog, koji samo mijenja oblije. Prema arijevskim pastirima bogovi su u bunju, ovdje, na zemlji, u izvorima, drveu, kamenju. Oni nisu vidjeli boansko hladnim, odmjerenim, apstraktnim pogledom, ve ivahnim oima i djetinje istim razumom. Bog ili bogovi nisu isto za Semite i Arijevce. Ako je za prve On bezosjeajni, apstraktni zakonodavac, za Arijevce je prijatelj, prijatelji, uda udna, koja ne kanjavaju bespotedno, ve prijateljski podravaju ovjeka u njegovom religioznom djetinjstvu. Bogovi Arijevaca puni su bratske, sestrinske, oinske i materinske ljubavi, zatite, pomoi i svepratanja. Njihovi bogovi su boanski heroji koji se bore protiv zla. Oni su snaga, vjeno u stvarima prolaznim, ono to ne nestaje kad same stvari nestanu. Taj stvaralaki, ivi izvor prane, ive vri svuda i u svemu. On je snaga, zdravlje, ljepota, radost, mudrost, poezija i rtva, bogosluenje i pjesma, ples i prijateljstvo, oboavanje i rtvovanje, soma i oganj vjenosti.

Najbolji nain da ga spoznamo je - ili aktivnost, rad, heroika, ili pasivno promatranje, poniranje u pokrov maje, traganje u njemu, kontakt ne samo s iluzijom, koja se u njoj krije, nestaje, poiva u njenoj skrivenoj sutini. Prva etapa ove spoznaje je uee u tajnama prirode, pronalaenje u njoj i u njima prije svega ljudskog sadraja. Tu kljua izvor, iva i mrtva voda. Tamo je i oblak Svaroga, Isvaroga, Isvare "s koga on gleda na svijet". Mrtva voda Arijevaca tvori materijalne forme, drei ih zajedno, iscjeljuje rane postojeeg, ra a sile sjedinjenja, fiksira vrijeme, mjesto, stvari prolazne, daje statiku stvari.

iva voda (ambrozija) ispunjava ih emanacijom ive, daje amrit, besmrtnost, pranu, daje razumno kretanje, samozatitu, odgaja, pazi, njeguje, ispunjava ljepotom, pretvara iz jednih u druge, daje dinamiku stvari, preobraa ih u bia.

Pokrov maje je iznad jednih i drugih; iza njega, tog pokrova, sve je drugo, ni nalik obinom, iza njega je plavi k-raj, kuda sve tee, putajui vlagu ive, diui pranom. Atman je zrak, atman je i dua! Diui, ovjek udie atman, viu duu, pramatman. To je k-raj, na ijem k-raju ivi Arija, Irija, Irij, Irone (moda Iran), pred-vjeni raj, ili "onaj svijet" i Nav.

Mi ovdje namjerno objedinjujemo slavenske i arijevsko-vedske ideje, jer imaju isto poreklo. I dok je Raj-Irij-Iran, Arija mjesto blaenstva, gdje tee soma, ambrozija, napitak bogova, amrit, dotle plave stepe, gdje pasu plave nebeske krave, to jedu plave trave ivota vjenog, uvaju u sebi i put i Nav. Nav je ono, preko ega treba prei, umirui i idui u Raj poslije smrti.

Isaara-Isvarog, Svarog-Savitri, "koji sjedi na oblaku" iznad svijeta, promatra svijet, kako Brama zamilja svijet (u bramanizmu). Ali Nav, ili Nev, "odakle ne dolaze etvu eti" je ono nepoznato, to se nalazi preko praga ivota i to se smrtnim oima ne moe vidjeti. On prijeti ivome Jamom, Mogilom. Arijevci tako er znaju za Jamu, boga smrti. Jama prijeti ivom, da bi uzeo njegovu ivu i ispio iz njega pranu, koja mu je potrebna.

Nav prijeti ivome, plai ga da bi mu uinio postojanje dragocjenim. Ali iznad Nava je zlatni most Indra-Sunce, koje vodi pokojnog heroja u Raj-Irij-Iran, tamo na zapad, gdje ono samo spava nou u zlatnim koijama, iznad kojih je zlatni ator. Tako Horos, vodei za uzde ri e konje, zavrava dan. Tako Dajbog alje zlatni tit na zemlju.

Pored atora Indre-Horosa-Dajboga pasu u plavoj travi njegovi ri i, ognjeni konji (u kojima je Agni). Ujutro, kad ga probudi tutnjava kopita nebeskog konjanika-Avina, ugledavi zoru, boanstvenu kravu, koja daje mlijeko ivota ljudima, Indra izvlai kola, upree ognjene konje i vodi ih za uzde irom zemlje, po k-raju rajskom, pored Nava, gdje tako er padaju njegovi zraci, budei mrtve, pristiui u svoj slavi svojoj s istoka, vodei za sobom na zlatnoj uzici jasni dan. On irom otvara plava vrata Svarge, neba, i nare uje pticama da pjevaju i kravama da muu. Plaui rosom odlazi no, sestra dana, odlazi na poinak na zapad, iza plavog k-raja, u postelju, koju je dan zagrijao. S njom odlazi Luna, odlaze i gase se zvijezde, sunca heroja.

Dan, kao rtva, ra a se i prolazi. reci i starjeine klanova prinose jutarnju rtvu zahvalnosti, somu na oganjagni, daju ambroziju svojim vjernim Arijevcima, lanovima svog plemena.

Kada zora dijeli mlijeko ivima, ene idu da muzu krave. Mlijeko nebesko, pomijeano s mlijekom zemnim, tee u posude. Arijevci piju mlijeko krava, pomijeano s mlijekom zore kako bi dobili ivu i pranu.

Kada prvi zrak Sunca koje izlazi u svoj svojoj slavi, obasja ivice kraga s mlijekom, blagoslivljaju ga Agni, Indra, Varuna, Savitri. Ono postaje sveto.

Gdje je nebo, a gdje zemlja? Arijevac ne vidi granicu izme u njih. On vidi da se nebo umiljato priljubilo uz zemlju i da je Sunce-Indra-Agni-Varuna-Savitri miluje. On se osjea kao u raju i pjeva himnu Suncu-Varuni-Agni-Indri, koji je pobijedio Jamu, tminu, tamu. Himna mu je tako er ista kao rije djeteta, koje jedva zna to rei hoe. ist je njegov ivot-rtva-tvar. U mladom svijetu on ide sa svojim stadima k plavom k-raju neba, na napoj. Potom tjera krave i konje na travu. Tamo ih uva, dok Indra-Sunce uva njega sa stadima i njim samim. Jedu travu ivotinje, sam Arijevac trai u travama svetu travu, od koje se pravi soma. Na eno predaje starjeini, ili recu, koji od toga pravi napitak bogova, ambroziju, somu.

U podne se vraa sa stadima u tabor, gdje uzima uea u rtvi i dobiva svoju licu some. On pije napitak bogova i jede hranu, koja je bila osveena rtvom. itav njegov dan je religiozni akt: dan, podne, veer. Tri puta na dan Arijevci prinose rtvu. I kada veernji nebeski konjanik Avin poskoi, pali se veernja zora, pada no i bukti Agni-Oganj none vatre.

Nou Arijevac spava, ali uvari, naoruani Ognjem-Agnijem, koji gori na istom mjestu, uvaju stada od napada zvijeri, zlih pomonika Jame. Oni ne spavaju, jaui konje, kao lik samog Indre-Agnija, Varune-Savitrija.

Polako protjee no na zvjezdanom nebu, gdje sijaju sunca Pitris, Aniras i mrtvih heroja, koji su pili nebesku somu, napitak bogova.

Izlazi i zalazi Luna, zatitnica ena. Jutarnji Avin, nebeski konjanik, glasnik borbe Agni-Indra-Varuna galopira nebom. Zora dijeli mlijeko ivima i dolazi u slavi dan s Indrom, koji je pobijedio smrt ili no.

Ne znai li takav ivot uee u tajnama prirode i Boga? Ako je priroda djelo bojih ruku, onda je i zakonitost pojava tako er boje djelo i Arijevac, slavei tvorca, ivi u njemu i u prirodi. Kad bi njegov ivot bio lien boanskog utjecaja, bio bi lien i ljepote, kao i poezije, jer su ljepota i poezija bile, jednako kao i religija, duhovni sadraj vedskog ivota.

I otud dvojstvo vedskog ivota; s jedne strane Bog, a s druge zemlja. Nebo je izvor ive vode, koja tee od Indre, dok zemlja prikazuje mnogolikost bojeg stvaranja, odakle potie mnogobotvo.

Sunce je jedno i Indra je jedan, iako Sunce biva i promjenljivo. Tako ujutro oivljava, danju grije, a leti u podne ee, unitava, pri, donosei sobom suu. U slavenskim jezicima ostalo je mnogo vedskih korijena i mnogi sanskrtski, prakrtski nazivi jasni su sami po sebi, kao na primjer pojam Jasna. Gotama ovako govori: "O Indra, nitko nije bio, niti e biti Tebi podoban. Jer Ti dri na sebi svemir. Indra je velik; i slua nae molitve. Mi Mu uznosimo pohvalu nau i molitve nae da uveliamo silu Njegovu. Ni Nebo ni Zemlja, ni zrak ne mogu ubiti (poraziti) ovog Boga. Svjetlost (Svijet) ne duguje nikome svoj sjaj do Njemu (Njegovoj Sili). Tako kae Panva-taratha." U judeo-kranskoj bibliji, koja je arijevcima duhovno strana, kae se: "blagoslivljajte i hvalite ime Boje, vi, koji ste sluge Njegove, Blagoslivljajte Ga" - kae Psalm cara Davida /Ps. XXXXVI/, ali u ta dva djela, jednom idovskom, biblijskom i drugom vedskom, Arijskom, ideja je djelomino ista: pohvala Bogu.

Takvi paralelizmi iskrsavaju sve vrijeme itanja Veda. Jasan je zajedniki izvor vjere. Odakle on potie? Odgovor je jedan: iz njedara civilizacije Ma, koja je nekad, prije katastrofe, blistala u svijetu zadivljujuim sjajem (povui paralelu s katastrofama

Manu).' "Nita nije novo pod kapom nebeskom", kae stara izreka, nita nije novo kao otkrivenje u religiji, moe se rei, itajui Vede i uspore uji ih s Biblijom i kranskim Svetim Pismom.

Vedejci su boja djeca, prijatelji sila nebeskih. Oni ih trae na nebu i na zemlji. Za razliku od semitskog apstraktnog bogotraenja, lienog osjeanja, Arijevci tragaju za boanskim u prirodi, koja ih okruuje. Oni u njoj trae ljudsko, to jest prolazno, i vjeno, to jest boansko. Izvlaei iz vidljivog ljudsko, oni vide materijalno i boansko, a izvlaei materijalno, suoavaju se s boanskim. Upravo zato su Vede tako duboko religiozne. One nam prenose jednostavnu, djetinju vjeru u to da svijetom upravlja i boje, a ne samo materijalno naelo, da materijalno nije dovoljno i, ako je pred njima Jav, da se on zasniva na Pravu, a da je Nav, prostirui se iza njega, samo ponor, koji razdvaja ovjeka od Svarge, gdje je Bog, otac ive i svega ivoga.

Traei ivu vodu, Arijevci su ili za svojim stadima kroz stepe, obrasle travom, sve dalje, k vjenom plavetnilu, gdje se Svarga spaja sa zemljom. Tamo su i stepenice u Raj, odakle silaze na zemlju boanstva-atributi jedinog oca bogova i ljudi. Oni ive s ljudima, i u tom pogledu religija Arijevaca i starih Grka potie iz istog izvora ive vode, a onaj koji je pije ne umire.

Sve to se zbiva u prirodi, njezino kruenje, toak vremena, dostojno je pjesme drevne Arije, a Vede (Znanje) posveuju u tajne kruenja. Indra je prvi, na ognjenom konju, zaetnik odgajanja konja kod Arijevaca. On ih je posvetio u tajnu kola-kruenja. Ali, doavi do predstave kruenja, izmislivi toak, Arijevci na oe u njemu sredstvo kretanja; pronaavi kolotoak, oni napravie kola, u koja upregnue prvo telad, volove, a potom i konje. Indra, koji pobje uje zlo, na konju, iz ijih usta sipaju iskre i dim, bog groma i munje, bjee upravo onaj prvi konjanik, na koga su se Arijevci ugledali, pripitomivi konja i nauivi da jau.

Munja u ruci Indre bila je ma koji su iskovali. Borei se za stada i panjake, organizirali su novu silu naoruane konjanike, sinove Indre, i neprijatelji ih vie ne smjedoe napadati.

U stepi je ovjek licem u lice s Bogom. Glava mu se die k nebu i samo noge hodaju zemljom. A konjanik, uzjahavi, jo se vie odvojio od zemlje, jo vie pribliio Indri, ne samo izvana, ve i iznutra. Upravo zato konjanik i konj imaju takav znaaj u ivotu Arijevca. Upravo zato Arijevac u njima vidi pribliavanje Svargi. Nema bolje rtve koju moe prinijeti bogovima od konja. rtvovanje konja je po svom znaenju jedna od najvelianstvenijih misterija Arije.

Vedska religija je, dakle, bila otkrivenje, ali je za razliku od starozavetnog otkrivenja, objavljivala sjedinjenje sa ivotom okolnog svijeta, uee u tajnama prirode, ije su otelotvorenje: geniji, uda udna, dobri duhovi, koji odgovaraju apsolutno svemu, svakom faktu u svijetu i ivotu.

Nastanak vremena, koje tee iz glinenog suda Indre-Brame (boga vremena), i prirodni ciklus koji se ponavlja, smjena godinjih doba, to isto kolo, koje slavi njeni sin prirode, Arijevac, vodi ga od doga aja do doga aja, do dana djetinjstva, mladosti, zrelosti i starosti; od ro enja do smrti. On u njemu sudjeluje i to je kolo njegova osobna sudbina, neraskidivo povezana s vremenom. Svaki pojedinani dio toka manifestacija je boanskog. Ako se brzo okree, to je znak da Indra moni leti na ognjenom konju, tue maem munje neprijatelje Svarge, lije kiadad boji iz nebeskog bezdana Vinjeg kao znak ljubavi Vinjega, pali se munjevito drvo u Svargi, odakle se sputa na zemlju most, raj-duga, pada kia Purue i vrti se kolo Koladino, vjeite promjene stvari. Siplje snijeg Purue, iz mraka ponoi dolazi mraz, zima, studen. Sve su to atributi boanstva, otelovljenje tvorake prirode. Arijevac ne doivljava materijalno tu prirodu, on je obogotvoruje, ali ne onako, kako to ini zaostali poganin. On u tome vidi izraz milosti boje. Svaka pojava u Javu milost je Brani-boga Brani-bora, Konj-Indre, svaki njegov korak je korak naprijed, nikako natrag. Od ro enja k smrti, od ljubavi k Navu, od ivota, daha prane k Navu, k Raju, gdje je sve kao i ovdje. Tamo ratnici-heroji napasaju konje u itorodnoj travi, tamo nema ni tuge, ni uzdaha tamo je samo radost boja. Tamo je svjetlost vjena, neugasiva, ljeto boje, cvjetni prah, blagost zraka, izobilje plodova zemaljskih, pjesma irina rajskih, ples uda udnih, i tamo nitko nikada ne boluje, ne stari. Tamo nema ni gladi, ni e i, jer je svatko napojen vodom ivom za vijek i vjekove i "svak je sit kruha nebeskog u sve dane".

Bogovi hodaju zemljom, ive me u ljudima, bratime se s njima. Galopira stepama konjanik, dojae do nomadske erge, klanja se, alje blagoslov okupljenima oko ognjita. Poziva ga starjeina da sjedne da podjele veeru. Sjeda gost, slavi Boga, jede, lee da prenoi K-Raj svog konja. Svarga sija zvijezdama, mlijekom Maje, koje je ova nosila Svargom u kragu da napoji dijete Krinu i prosula. Sija mlijeko na visini. Spava pratilac. uvaju stada konjuari, ne spavaju u sedlima, razgovaraju. No protjee u travama, blaga, rosna. U zoru stie zamjena straarima, drugi e uzjahati konje. Nema putnika! Bio je ovdje, a nema ga. Nestade. Nitko nije uo kako je odjahao. Tko je on? Sam Indra ! Dolazio je sam Indra.

U daljini, u podne, kada zemlja podrhtava uz ivicu neba, uz talasanje oblaka, to teku u plavoj gomili iza K-raja zemlje, pomalja se plavi pojas i preko njega, na plavom polju ide ora, vodei brazdu. Gledaju starjeine: to je to? Okolo su besK-Rajne stepe, oraa

nigdje nema! alju konjanike. Galopiraju konjanici, jure kao vjetar i gledaju kako se ora die u nebo, nastavljajui da ore, topi se, nestaje. Koje orao njivu? Tko e se, ako ne Indra, baviti zemljom Svaroga? Plava je, i trave na njoj su plave, i nou tamo pasu zlatne ovce, treperei ognjenim iskrama. Kreu se bezbrojna stada u Svargi, napasa ih bog Veles, predstojei svakom kretanju, svakom broju, svakoj harmoniji, blagostanju, dobru, zverima i travama.

U daljini se pomaljaju sjene ljudi, idu oni za stadima, visoki, izdueni, s velikim kukastim tapovima, koraaju za ovcama. Idu do samog Svarojeg pojasa, plavom ivicom to odvaja nebo od zemlje, idu i stupaju na njega, i ve na nebu gone stada, nad zemljom. Tko su ti pastiri? To su Velesii, Svarogovi guslari, pjevai, bajani, to gone bezbrojna stada zlatorunih ovaca Svarge. Idu, nestaju, irei se po Nebu.

Kako razumjeti ovu Tajnu? Arijevci su je svojim oima vidjeli i ovako objanjavali: Indra, Veles-Bog, Agni, Jaro hodaju plavim stepama, plavom Svargom, nedostupnom obinim smrtnicima.

Oblaci se podigoe kao gromada na Sjeveru, stadoe obavijati nebo, grom u daljini zagrmi, a Sunce, lik Agni-Boga potamni, pomrai se, i na trenutak Zemlju pokri tama, u kojoj su svijetlile samo Munje i grmjelo je, lila je kia iz bezdana nebeskog. Moni Indra-Bog-Heroj borio se s Crno-bogom, koji je ratovao protiv Agni-Boga. I odjednom se ponovno javi svjetlost i no, koja se bjee spustila na zemlju nestade. Indra pobjedi! Indra moni, slavni heroj, ne tedei sebe, baci se na Crno-boga i odagna ga! Slava Indri i Indrinim ljudima! Ti su ljudi Slaveni, Sloveni. Oni pjevaju slavu Indri, bogovima neba i zemlje, nita ne traei za sebe. Oni su narod slave. Slaveni. Ime njihovo nastalo je iz obiaja pjevanja u slavu Indre.

Oni nisu pasivno promatrali prirodne cikluse, ve iznutra, ivei u njima, rukovodei se njima. itav njihov ivot bio je zasnovan na prirodnim ciklusima i sve to je bilo u prirodi, bilo je i u njihovom ivotu.

Eto, zavri se studena zima, kada je trebalo izvlaiti hranu za stoku ispod snijega, na Sjeveru, i kada je u Pendabu hladno. Potekoe potoci, ozeleni trava. Prve se ovce ojagnjie. Prvo janje dar je bogu-Agniju. Pastiri praznuju. Prvog agneca prinose klanju, spaljuju iznutrice na vatri od prologodinjih trava, peku ariznu, agneca proljea, posveenog Agni-Bogu. Jedu ga sa stepskim lukom, divljom slaicom, koja je ve izrasla iz suhe trave lrolog leta. Jedu, kuaju, zalijevaju prevrelim mlijekom stepskih kobila, vesele se, slave Agni-Boga.

Dok je kod Semita Proljetni praznik (pasha)- praznik izbavljenja iz egipatskog ropstva, za Arijevce - to je praznik proljea, ponovnog ra anja prirode, bu enja stepa iz zimskog sna.

Raduju se Arijevci, upaju zelenu travu, bacaju je uvis, k Svargi, pokazuju Bogu-Ocu svih da je stigla zelena trava. Posipaju se me usobno od jutra do veeri prahom korijenja to boji indigo, da objave da je stiglo vrijeme cvjetnog praha. I ako neko tog dana na e prvi cvijet u stepi, odnosi ga s radou i ushienjem u tabor, daje starjeini, a ovaj ga, slavei Indru, Agnija, Varunu, pokazuje svima kao prvo udo Diva Divnih. Bogovi su hodali stepom i po njihovim tragovima nie cvijee.

Veza Arije s bogovima neraskidiva je: prvi slave druge, a ovi im pomau:

"Iznad svega, iznad dana i noi, Iznad zraka i mora je Indra,

Koji ide dalje od vjetra, dalje od zemlje Dalje od rijeka i dalje od svijeta!"

Indra Veliki, koga slavi Renu, sin Visvamitre:

"Slavi Indru, tog velikog heroja,

koji se izdie u sjaju svjetova, dalje od granica zemlje, koji oivljava i bodri ljude, koji ispunjava sve,

koji se velianstveno uzdie

nad tamnim pokrovom valova!

Slavi Indru, pjevajui nove slave, tako plemenite kao to je i On sam, ija je veliina ravna zemlji i nebu!"

Ovaj Indra doao je na praznik proljea u stepama, sjeo k-raj vatre-dima, uzeo komad svetog agneca i jeo s ljudima. Bio je to Indra, jer rano ujutro ne na oe tragove njegove. Bio je to Indra, jer odjaha na ri em konju, a da uvari ne ue grom njegovih kopita. Bio je on, Indra, jer oti e prije dana koji je trebalo da donese na zemlju. Bio je on, Indra, jer lik njegov bjee blag, a rijei tople. Bio je On, Indra, jer do e i ode na vatrenom konju.

"O Indra! Nek pobjedi Tvoje oruje protiv grenika, zle Rakase! Neka se nai zli protivnici srue na zemlju, kao rtveni bikovi. O Indra! Neprijatelji koji nas napadaju mnogobrojni su i ispunjeni mrnjom. Neka se skupe ispod plata noi da ujutro uz pomo svjetlosti nastupajui dan postane njihov grob. Prizivamo u pomo, prinosei ovu rtvu, velikog i predivnog Indru, najplemenitijeg od heroja u bici, milostivog kao i stranog, pobjednika neprijatelja na bojitu, pokrivenog njihovim trofejima."

Indra je u stepama, sjeverno od Pendaba, sjeverno od Kabula i rijeke Kofeje, ili Kabula, u visokim dolinama Jaksarte i Oksusa. On je bio me u Arijevcima koji su napasali stada. On je pokazivao prstom na jug gdje je Pendab. On je pokazao gdje su bolji panjaci i gdje je manje neprijatelja.

Slaveni, koji slave Indru, bili su na Komonima, kreui se k jugu, ali starjeine rekoe da se Indra pojavio na gori i pokazao na zapad, gdje spava nou dan, gdje stoje u noi zlatna kola Sunca-Agnija: "Tamo, jer i Agni tamo ide, jer tamo dan spava i no otud dolazi". Tamo je K-Raj Zemlje, tamo... Jedni su krenuli na Jug, drugi na Zapad."

Nomadski klanovi prelaze u potrazi za panjacima tisue vrsta i pravac za njih uvijek ima veliki znaaj. Prema Suncu i zvijezdama vodili su svoja stada. Indra-Sunce bio im je vod. Indraheroj, Indranajbohlji vojnik, najsnaniji od hrabrih i najhrabriji od snanih.

Skiti i Sarmati, me u kojima su kasnije bili nai preci, imali su boga rata. Najjednostavniji obred, koji su mu posvetili i simbol boga rata bili su koplje, ubodeno u zemlju ili ma. Tako su prauri simbolizirali Indrine munje, njegov ognjeni ma. Grci su u tome vidjeli barbarsko siromatvo obreda. Himna Sanva, posveena Marutsama,

zavrava se rijeima: "Bacite neprijatelje kao strijelu protiv onih, koji su se osmjelili da mrze Riis." Marutsi ili sveenici najzad su se u Vedama stopili s Devama. Zakoni pustinje ili stepa su prosti. U njima je sve potinjeno udobnosti stada, ovaca, krava i konja. ivot pastira je surov: sav u kretanju, u potrazi za travom i vodom. Sinovi Aniras, opjevani u pjesmama obitelji Gotamida, slave se ne samo kao sluge Indre, ve i kao njegovi pomonici u potrazi za nebeskim kravama. Njihova linost na K-Raju K-Rajeva iezava i biva zamijenjena onim boanstvom, kome su sluili. Aniras (Angiras) su postali Agni.

Zemaljske krave su smrtne, potrebna im je trava i voda, nebeske krave su besmrtne, one piju ivu vodu i jedu plavetnu travu Svarge. Oni to su, pomaui Indri, traili te krave i sami postadoe boanstva, sjedinjujui se s Indrom i rastvarajui se u njemu. Konjanik, jaui stepama, polako se smanjuje, pretvarajui se u malu toku u plavetnilu daljina, nestaje u njima, postajui Jedno s njima. Ovu tajnu utapanja linosti u njedra prostranstva Arijevci - djeca Indre pretoili su u himne i legende kao tajnu sjedinjenja s boanstvom, rastvaranja u njemu. Krave, koje vau travu, olienje su smrtnoga koji se hrani besmrtnim. Ali besmrtno im samo privremeno pomae u ivotu, u borbi sa smrtnim. Svaroje krave i same su besmrtne i zato je njihova hrana - plava trava Svarge. Indra ih trai. On, koji se predao podvizima, bitkama s neprijateljima ljudi, izgubio je stada. Aniras trae njegove krave, postajui njegove sluge, sjedinjuju se s njim, postaju On. Ovdje ljudi prvo postaju atributi boanstva, a potom samo boanstvo, gubei svoju linost. Kao to se konjanik koji se u galopu udaljava od tabora, poistovjeuje s prostranstvom, oni se poistovjeuju s Indrom.

I to se vie udaljavaju u vremenu, preci se sve vie stapaju s boanstvima. Smrt je odlazak u vrijeme, koje se sjedinjuje s prostranstvom. Izvan granica i jednog i drugog je Svarga, plavi Raj, koji poinje od konca K-raja zemlje. Tamo su plave stepe Svarge, tamo je plava trava vjenog ivota, tamo su oblaci-ovnovi i telad, i zvijezde-ovce Svaroga, Indre, Velesa. "O Datavedas, neka oni u u u tijelo!

O Agni, spusti ih zatim me u Pitris, da do u u molitve (nae) i rtve. Odjeveni ivotom, neka prime oni ostatke (posmrtne)..." Tako su molili Arijevci, spaljujui mrtve: "O Agni, postaraj se da spali (konano ovog pokojnika). Ne rastrgni ni egovu kou, ni tijelo mu. O Datavedas, ako su ti nae rtve ugodne, pomozi mu tvojom pomoi, okrui ga tvojim Pitris. On je doao da primi (tijelo), koje nosi njegovu duu."

Konjanik tako, jaui u daljini, nestajui u prostranstvu stepa, postaje simbol ieznua, i smrt gubi svoju stranu sutinu, jer je ieznue jednostavno: Agni obuhvata tijelo preminulog, odnosei ga sa sobom. Pokojnik je otiao u potrazi za nebeskim kravama Agnija-Indre. Stalno mijeanje imena boanstva pokazuje da su svi oni razliiti atributi jednog Boga, kome samo daju razliita imena. Greka je mnogih znanstvenika-sanskrtologa upravo u tome to razna imena Boga smatraju razliitim bogovima. Osim toga u slavenskoj slubi kae se: "Sveti Boe, Sveti krepki, Sveti Besmertni..." Zar se ovdje imenuju tri Boga? U Rg-vedama, pak, kad se kae Purua, Agni ili Indra rije je o tri boanstva. Zato? Zato to se u njedrima kranske civilizacije pogani uobiajeno smatraju idolopoklonicima koji vjeruju u mnogobotvo. Nakon briljivog prouavanja Rg-veda i dokumenata o poganstvu moramo, radi jasnoe, insistirati na tome da su razliita, takozvana boanstva kod Arijevaca zapravo imena jednog istog Boga. Svatko takvo ime samo je poseban atribut boanstva. Ne poriemo da je me u njima bilo i onih

koji su vjerovali u personalnost svakog od ovih imena. Oni su ak mogli zapisati i himne raznim boanstvima, ali zbog toga to su dva tri pisara pogreno zapisala Isus umjesto Iisus, nita se u kranskoj religiji nije promijenilo. Ni u arijevskoj religiji se time nita ne mijenja. Prava personifikacija boanskih atributa uslijedit e kasnije, ali to je ve blie naim vremenima. Nomade je samo nebo, sama Svarga uila jedinstvu boanstva. Isvara je jedan! Ovaj naziv je kod Gota iz slavenskog korijena Jedan preao u Odin, da bi se u tom obliku zadrao u brojanju kao naziv za jedan u ruskom djelu slavenskog svijeta. U tom odbrojavanju Odin-Jedin bilo je ime Boga, Dva-Deva, Tri-Trimurti, etiri-atvara, atvara, Satvara, Pet-Pento, vjerojatno od grkog penta, isto kao i est-heksa, sedam-sedemv, sedvm, Santa-element vlanosti osam, da bi opet devet postalo naziv za Deva i deset Dasia. Arijevski religijski karakter brojanja tako er vue korijene iz nomadskog pastirskog perioda kada je, brojei stada, sin Indre posveivao svoju stoku Bogu. Ujedno, on ju je blagoslivljao. Blagoslivljanje stoke zadralo se u ruskom pravoslavlju: na Blagovijesti, 25. marta, gonile su se krave do crkve. Mogue je da se u dubokoj prolosti, prije praznika proljea, posveivala stoka, kada se svaka ivotinja pojedinano posveivala boanskom atributu, odakle potie i samo brojanje. U svakom sluaju ono je bilo neophodno nomadima, jer bez toga nisu mogli znati koliko je ivotinja u njihovom stadu.

Taj praznik Proljea je pastirski praznik, koji oznaava da ovce poinju da donose jaganjce. Prirodno, taj dan je pun radosti, jer od njega poinje proljee i tog dana svi pastirski narodi "Arijevci, a tako er i Semiti prinosili su svojim boanstvima rtvu -prvo neporono janje. Taj dan bio je posveen pjesmama, igrama, priama o prolosti, obrednoj trpezi i, poto je ivot pastirskog naroda zavisio od stada, tog dana brojali su stoku, posveujui je jedinom Bogu, Devama, Trimurti, atvari, Pentu, Santa svim atributima Boga. Brojanje se na tome zasnivalo. Nakon prebrojavanja zapoinjao je novi vremenski ciklus, do sljedeeg praznika proljea.

Me utim, tumaenje atributa predstavlja za nas tekou, jer ne znamo to su sve nai prauri podrazumijevali pod ovim ili onim imenom. Tako je vedski pjesnik Vaitha, ili Vaitha bio jedno vrijeme smatran za boginju zore, jer njegovo ime znai "neobino blistav". Osim toga, boginja zore tako er se esto zove i "neobino blistava". Zora je nosila ime Uas, a jedina zvijezda koja je imala ime bila je Venera zvali su je Uzanas ili Sukra. Kako je ta zvijezda ostajala posljednja, a prva se palila, Arijevci su mislili da je ona jedino boanstvo koje je pokuavalo da se suprotstavi Indri-Suncu.

"Neka nam podare blaga Mitra, Varuna, Aditi, Majka, Zemlja i Nebo". "Razliita blaga, koja daju Zore, darovi su, to donose sreu onima, koji ih potuju prinoenjem rtava i pjesmama." Hram prirode u kome su ivjeli Arijevci, pruao je duhovnu hranu svojim pojavama i u njoj su pronalazili sebe i svoju misiju na zemlji.

Kao i Vesna, koja nagovjetava svjetlost i toplinu, tako i zora, simbol Vesne dana, obeava toplinu i svjetlost. To obeanje bogovi su uvijek odravali, i uvijek se ispunjavalo. Od tamo radost Arije. Indra, onaj "koga su slavili nai oevi" (Rg-veda) stalno je spominjanje. Indra je jedno od najznaajnijih imena boga Sunca. Izvorno, arijevski politeizam bio je monoteizam, jer je Sunce jedno, i kult, nastao iz obogotvorenja Sunca, govorio je u poetku samo o njemu, a ne o mnogima. U dolinama Dungarije, ili Dung-Arije, religija je bila primitivna, svodei se na oboavanje Sunca. Kasnije e se pojaviti i drugi atributi, a zatim njihove personifikacije.

Nema sumnje da je kultura Arije i u najstarijim vjekovima bila na vrlo visokom nivou. Godine 1952, 22. kolovoza na radiju u Belgiji objavljeno je da je prona en rukopis na sanskrtskom jeziku, s opisom leteeg aparata, nesagorivog i teeg od zraka. Ako je to tako, pastirski period Arije bio je period opadanja, koji je nastupio nakon procvata kulture i civilizacije. Koji su doga aji to prouzrokovali, ne znamo. Uzroci su mogli biti revolucionarnog, geolokog karaktera, najzad, ratovi, epidemije (sjetimo se velike kuge u XIII vijeku), rasno mijeanje s inferiornim narodima i sl. Dogodilo se neto to e sruiti organizaciju Arije. To razaranje mogli su preivjeti pastiri ili su preivjeli stanovnici Arije mogli postati pastiri. Postoji mogunost da su se spomenuti doga aji odigrali u priblino isto vrijeme s onim to je zadesilo civilizaciju Ma, nestalu u Tihom oceanu.

Vremena opadanja i procvata smjenjuju se u ivotu naroda. Oevidno, u njihovoj osnovi lei ciklini zakon, dok ono, to nazivamo "uzrocima" opadanja civilizacije moe biti samo vanjski uzrok, koji poprima razliite oblike. Kada se radi o tako sloenoj pojavi kakva je opadanje, uvijek je prisutan niz uzroka, vanjskih i unutranjih. A unutranji uzrok i stvarni uzrok jeste prekid veze me u pojedincima naroda. Uspore ujui ivot naroda s organizmom, moe se analogno tome rei da je opadanje izazvano prekidom unutranje koordinacije naroda, ili drugim rijeima, nastankom unutranjeg kaosa. Kako svaki ivot i procvat podrazumijevaju zavo enje reda u kaotinom nagomilavanju stvari, to prije svega znai da opadanje zapoinje u onom trenutku kad nastupi poremeaj funkcija civilizacije, a poredak oslabi. Narastajui kaos ubrzo nadjaava sile poretka, izazivajui konaan pad civilizacije.

Osnova vedske poezije, poezije u sutini religiozne, je proslavljanje boanstva, dok su molitve njemu malobrojne i primitivne. Da bi se doraslo takvom shvaanju religije bile su potrebne tisue godina, jer ako je vanjska forma vedske religije antropomorfna, ona je mogla nastati kao posljedica opadanja. A osnova vedizma je slavoslovlje i u vrlo maloj mjeri molitva. Me utim, svaka poganska religija temelji se na molitvama: Bog treba da intervenira u osobne stvari ovjeka. Slavoslovlje, pak, jeste proslavljanje boanstva kome se molitva upuuje samo u najneophodnijim sluajevima. Tamo gdje prevladavaju hvalospjevi, Bog ivi boanskim ivotom, a ne antropomorfnim. U ovom sluaju religija ukazuje na vii oblik ivota, koji je uzrokovao odgovarajuu formu religije. Ona kao da govori da prirodni i ljudski zakoni u velikoj mjeri reguliraju ljudski ivot, a Bogu treba samo zahvaljivati i slaviti ga.

Zato mi insistiramo na tome da je ivot Arije u Dung-Ariji, Fergani i Santa-Sindhu bio poput izdanka prethodeeg visoko kulturnog ivota, koji je ponovno izrastao iz odsjeenog korijena. Koji su bili uzroci opadanja drveta civilizacije, ne znamo. Me utim, veliina tog drveta za nas je nesumnjiva.

Povijesni period, koji nam je poznat, ne moe se smatrati konano utvr enim. Mi poznajemo samo neveliko razdoblje povijesti ovjeanstva, raunajui od 10 tisua godina prije Krista, najdalje. Me utim, mogue je da ono see u vrijeme na desetine puta vie. Sjeanja o tome nisu sauvana. Ipak, oslanjajui se na dokumente o civilizaciji Ma, moemo rei da, iako nam se razdoblje od 250 tisua godina ini velikim, tako er nemamo ni dokaze koji bi govorili suprotno!

U ljeto 1952. objavljeno je da su u Etiopiji prona ene majolike koje prikazuju bojno polje, gdje iznad taktiki i strateki raspore ene vojske u zraku eksplodiraju granate, a

iznad vojske lebdi i aeroplan, to dokazuje da je ovjeanstvo ne samo na Atlantidi i u Aziji, nego i u Africi ve bilo na naem nivou razvoja tehnike.

Indru su Arijevci zvali Sakra, to jest Moni. O Agniju, kako nas izvjetavaju u himnama, njegovih sedam plamenova (sedam boja) govore da je Agni dijete snage. Pratioci Indre, Vaju, koji se predstavljaju kao Bog ili kao skup bogova, Marutsi, sluge i pratioci Indre, ro eni na zemlji, nazivaju se Prisni.14 Prisni na staroslavenskom znai svagdanji, vjeni.

"Ja pozivam u pomo (rijei Pratikatri) Indru i Agnija, Mitru i Varunu, Aditi, Svjetlost, Zemlju, Nebo, Marutsi, Oblake, Vodu, Vinua, Puana, Brahmanaspatija, Bhagu, Slavnog Savitrija. I Oblaci, koje slavimo u naim pjevanjima, i blagodatne Rijeke dae nam spasenje!"

Ovdje vedski pjesnik priziva sindhu (element vlanosti, rijeke, kia, vode itd.), prvi ivotni princip, obraajui se svemu to na ovaj ili onaj nain ima personalnost u prirodi, kao emanacija boanstva.

Na alost, nemamo datume ovih himni, u suprotnom, mogli bismo pratiti postepeni razvoj teogonije Arijevaca makar i jednostavne, ali raznolike u izrazu. Dok poetska uobrazilja dijeli boanstva na sve vei broj posebnih personifikacija, metafiziki razvoj tei jedinstvu. Povratak jedinstvu prirodni je put poslije dekadencije. Ipak, odsustvo vrstih dogmi omoguava dalju podjelu na nove atribute. Suvremena religija Indusa, potomaka Arije, dola je do neogranienog broja boanstava. A da su to u osnovi bili samo atributi, jasno govori sljedei odjeljak Rg-vede: "Boanski duh, koji cirkulira na nebu, Njega nazivaju Indra, Mitra, Varuna, Agni; mudraci daju jednom boanstvu mnoga imena, to su Agni, Jama, Materisvan." Nebitno je, prema tome, kojim putem je krenuo potom bramanizam. Bitno je da je u osnovi to bilo jednobotvo.

Tronebeski i trozemni boanski atributi Indra, Agni, Savitri, Vinu, Varuna u sutini su jedinstveni.

Dakle, polazna toka arijevske vedske religije bio je, nesumnjivo, monoteizam, a suvremeni bramanizam treba smatrati deformiranim prelaskom rita u sadraj religije, isprva ezoterine. Povijest razvoja religije pokazuje da su one prvo ezoterine i siromane kultom, ili ritom, a zatim, uslonjavajui se, ezoterizam sve vie osvaja dok ne apsorbira sav egzoterizam. U tom trenutku, ak i ako nije politeistika, religija postaje formalna, gubi moralni znaaj, prestaje da utjee na mase i postaje mrtva. Pogrena je teorija da se poganstvo ra a iz jednobotva zbog siromatva misli, prelazei u svom razvoju u politeizam, da bi tek potom dolo do odvajanja monoteistike struje u religiji, ime se njen razvoj zavrava. Proces moe biti i obrnut, to je sluaj s bramanizmom, koji je potekao iz jednobotva. Razdvajanje ovog jednobotva na politeizam personifikacija atributa boanstva samo pokazuje kako religija neograniena dogmama moe prei ne samo u ezoterizam, ve i razbiti se na niz potpuno samostalnih religija. Bramanizam jo nije dotle stigao, ali je ve na putu da se podijeli na niz religija.

Iako Alfred Mori ne smatra da je prihvatljivo jednobotvo arijevske religije, to je njegovo osobno miljenje, jer mi imamo naprijed citirani tekst: "Mudraci daju jednom boanstvu mnoga imena Agni, Jama, Materisvan (Matersva)". Iz ovog nedvosmisleno slijedi da je Bog u svijesti vedejskih Arijevaca jedno bie. Naravno, kod Arijevaca nije bilo pukog ematizma u shvaanju Boga i sva religija zasniva se na religioznoj fantaziji, a ne na dogmatski vrstim postavkama. Mojsije na primjer, za krenje zakona kanjava

idove smru, dok Arijevci ne primjenjuju tako stroge mjere. Jehova je bio zakonodavac moralno posrnulih idova, dok je boanstvo Arijevaca bilo prijatelj i zatitnik, a Arijevci njegova djeca, dakle polubogovi (boji sinovi). Djeca u Bogu trae udo, a ne apstrakciju. S druge strane, sreemo se s vrlo apstraktnom metafizikom ezoterinog bramanizma, koja predstavlja drugi aspekt religije. Iako Arijevci mole Indru da ih zatiti od neprijatelja, njihova religija ne odvaja same Arijevce od ostalih naroda, kao kod Semita. Prinoenje rtve kod Semita ustupak je poganskoj prolosti, dok je kod Arijevaca rije o bogougodnom djelu, koje religija potie. Mojsije je, suprotno tome, ak zabranjivao prinoenje rtve. Herodot govori o Slavenima u Europi fantastine stvari, ali ve on spominje Jazike i Kostoboke, kao i Srbe i Hrvate. Treba prihvatiti da su oni tamo bili oko dva, ako ne i tri vijeka prije njega. Kako je to priblino VIII vijek prije Krista, treba uzeti da su prvi Slaveni na teritoriju europske Rusije doli negdje u to vrijeme. Oni su kao rtvu prinosili svete konje. Upravo to je pomoglo Arijevcima-Slavenima da zauzmu njihove zemlje i uvrste se na njima. Mogue je da su Slaveni u prvom valu seoba stigli u Rusiju s asirskom konjicom. Od tamo strah kod Grka od Kentaura, i s druge strane obogotvorenje konja kod prvih Slavena, kao i uope kod starih Arijevaca, zahvaljujui emu su osvajali zemlje i panjake.

Svarga Arijevaca - prsti reca, dali su ime svadbi, iji se obred obavljao uz pomo ruku reca. Soma - boanstveni napitak slian vinu, bila je prvi rtveni produkt, a tek kasnije uslijedili su volovi i sveti konji, koji e uskoro postati dio Indre, Varune, Agnija, koji jae zlatnog konja. Oni su se sjedinili s boanstvom. Na otoku Rigen sveti konji predstavljali su najvaniji dio kulta, a sam kult postao je stroi i istananiji, vjerojatno pod utjecajem religije Varanga-Gota. Ali u to vrijeme na prvom mjestu bio je napitak soma, napravljen od soka svete trave koji je sluio kao prva rtva.

"Purua ima tisuu glava, tisuu nogu i on je zamijesio Zemlju u grudvu pomou svojih ruku sa est prstiju, i On vlada Zemljom."

Arijevci su vjerovali da je stvaranje svijeta slino rtvovanju; oni su smatrali da molitva i rtva, kao plodovi ljubavi, podravaju i stvaraju svijet. "Platno rtve se prostire, satkano od sto jedne niti, koje su dale Deve (Dive), oevi (reci) pomau tkanju, natezanju platna i njegovom skidanju, a Purua ga razmotava, sjee platno na nebu i navlai ga, dok pored nje stoje sjajni rii."

Ova ideja neprekidnog stvaranja bliska je kranskoj, koja govori da molitva i kranska ljubav tvore ivot. "Vjera bez dijela mrtva je" kae apostol Pavle. Ali u Rg-vedama s vremena na vrijeme spominje se jedinstvo boanstva: "Tri su boanstva; Zemlja, Zrak i Nebo (Svit) njihovo su carstvo. Oni su Agni, Vaju, Surija. Mnoina njihovih dijela proizvela je njihova mnogobrojna imena." Zapadni sanskrtolozi smatraju to samo "slabim pokuajima" uitelja religije da uspostave jedinstvo koje nije ni postojalo. Mi se drimo miljenja da su u Rg-vedama, kao i u svakoj religiji, postojale dvije teoloke discipline; jedna sveenika, koja je znala za atribute, i druga - narodna, koja je atribute prihvaala kao posebna boanstva.

"Religija u Rg-vedama jo nije u stadiju teolokom, ona ak nije dostigla epski uzrast, kae autor Lasen, u kojem uobrazilja, ovladavajui religioznim osjeanjem, vezuje za ideju boanstva kontinuitet doga aja, visokih podviga, avantura, iju povijest izlae." S ovom definicijom ne slaemo se u potpunosti. Niti se svuda niti kod svih naroda religija razvija po istom obrascu. Ne stvara svaki narod epos. Autor, ini se, pravi greku,

polazei od ideje da je arijevska religija politeizam. Ve smo iznijeli nae gledite po tom pitanju. Alfred Mori, tako er, misli da "izme u boanstava Arijevaca odnosi nisu u dovoljnoj mjeri definirani". Nisu, jer se vedska religija razvijala od jednobotva k politeizmu Indije. Kao to smo do sad govorili i kako ukazuju same Rg-vede, to su atributi jednog istog vrhovnog bia, a zaboravljanje tog principa dovelo je do politeizma u bramanizmu, iako ni to nije ist politeizam, budui da se raspao na sekte, od kojih svaka na svoj nain tumai odnose izme u boanstava. Najzad, sauvao se i isti ezoterini bramanizam, koji pod posebnim boanstvima podrazumijeva posebne atribute boga Brame. U jednom je tono miljenje Alfreda Morija: "Vedski kult ra a u Indiji bramanizam, u Perziji mazdaizam, a njegova sjeanja, donijeta u Europu, polazna su osnova za razvoj helenske i italske, kao i germanske i slavenske religije."

Ne slaemo se ni s miljenjem Lasena, citiranim naprijed, po kome je religija koja opjeva boanstva i slavi ih, ne dosa ujui Bogu molbama, "jo nedorasla". Po naem miljenju, religija, u kojoj se molbama ostavlja skromno mjesto, pokazuje plemenitu, altruistinu sutinu. Slavei Boga, ona ga ne moli za mijeanje u ljudske poslove, koji su esto daleko od pravednih i istih. Sistematizacija boanstava, koju je izvrio Nirukta, javlja se u himni Visvavedas, pripisana Dirghatamasu. Nirukta, napisana prije epohe budizma, najstariji je izvor sistematizacije u epohi Rg-veda. Me utim, ovaj rad je ve indijski, a ne arijevski. Trei dio Nirukta dijeli boanstva zemlje, zraka i nebesa, i on nosi naslov Daivata.

Mnogi vedski pesnici pripisuju stvaranje svijeta Indri: "Ti, o Indra, sam si stvorio sve to postoji."; "To je Indra, koji je rasporedio i pridrava Zemlju."; "Njemu dugujemo dane, konje, trave, vode i ume."

Mitra i Varuna bili su njegovi pomonici, Vinu se esto naziva tvorcem neba i zemlje i ponekad Agni. "Tako mu se pripisuju epiteti tvorca i stvoritelja i oca svih bia"; kae Alfred Mori, ne primjeujui da upravo ovo mijeanje linosti i slui kao dokaz da nije rije o linostima, ve o atributima. "Agni je ukrasio svod nebeski zvijezdama", kae on dalje. Njega zovu Dhatri, to jest izaslanik Indre. Savitri se tako er naziva tvorcem. Njemu se pripisuje stvaranje dvonoaca i etveronoaca, i ne toliko akt stvaranja, koliko stvaranje ivota na zemlji. U posljednjim glavama Veda govori se o nematerijalnom biu, Purua, koji je istinski tvorac. Purua, boanstveni mu, sjedinio se s Pradhanom, majkom, i iz tog sjedinjavanja nastala su sva bia. Dua svijeta, Purua, nastao je od Paramatma, vie due, obrazujui na taj nain Trimurti (Trojica), koju ine Agni (oganj), Vaju (zrak) i Surija (Sunce). Ispostavlja se, dakle, da se svuda radi o trojednom

boanstvu, a ne o mnotvu bogova.

"Agni se nalazi na Zemlji, travama; vode sadre Agni; Agni se nalazi u kamenu, u ovjeku; Agni je i u stoci i koama.

Angiras ili Aniras bili su, oevidno, reci ili neka vrsta sveenike kaste, poput Levita kod idova. Oni su esto sastavljali himne i poslije tvrdili da ih je sastavio sam Agni. Ne govori li to isto Mojsije kada objavljuje svoje moralne zakone, ili Dekalog? Sjedinjenje s boanstvom uobiajeni je nain da se rijei pribavi svetost. Rii ili sastavlja himni personificira se s Agnijem, ili Indrom, i na taj nain Indra sam sebe hvali. Tako i Nirukta stavlja Marutsi pored Pitris, ili predaka a rtva, posveena precima, pomae im da odu na nebo, postanu sveti. Svaki Indus posveuje rtve precima i smatra se ocoubojicom

ako to ne uini. Pitris se zovu ognjevi rtve Agniju. Dakle, nastao od Boga, ovjek se Bogu vraa.

Pogrean pristup atributima boanstva Arijevaca rezultirao je nevjerojatnom konfuzijom u radovima sanskrtologa. Oni ponekad trae personifikacije usprkos samim tekstovima Veda. Tono je kad kaemo da se istinsko poznavanje religije ne moe uvijek nai ak ni kod dananjih vjernika, a u tim primitivnim vremenima pogotovu. Arijevci su bili ljudi koji su uili u koli prirode, me u travama i zvijerima. Nije im sve ni bilo jasno u religiji. Samo reci, pjevai Veda posjedovali su pravo znanje. Religija je vjerojatno imala nekoliko posveta, odnosno, nivoa i obian narod ivio je u najprimitivnijem stadiju vjerovanja, dok je rii (rii) znao neto vie, a rec pri nekom caru jo vie.

U vezi s himnama oblacima, treba znati da za pastire leti, kada gori trava, oblaci postaju neophodni za ivot. I kada bi panjaci stradali od sue, oni su pjevali himne vena, to jest oblacima, pozivajui ih da se izliju na stepe i oive osuenu travu. "Kada oni, koji te ele vide kako leti na Nebu na tvom zlatnom krilu, oni prepoznaju u tebi izaslanika Varune, Pticu koja nosi kiu u predjele Jama (car Pitris, koji vlada Zemljom i smru)." Sedam zraka ili sedam pohvala Agniju, sedam plamenova ije ime znai "zrak", postaju za arijevske pjevae sedam reca rtvovanja, dakle, pratioci Agnija. Puan ili pobjedniko sunce, koje caruje nad tamom, ili Bhaga (Bog), koji se sjedinjuje sa Savitri, potie od drugog epiteta koji se pripisuje Suncu sretni. Kao Savitri, Sunce se jo zove "mudri, bogati, moni". A ako svi ovi epiteti nisu vie od epiteta, istinsko poznavanje religije sastoji se u njihovom prihvaanju kao epiteta, a ne kao posebnih linosti boanstva. Mitra je, na primjer, tako er Sunce, ali prije svega neprijatelj zlih i zbog toga je on prijatelj, jer Mitra znai prijatelj. Varuna je kao brat Mitre, a u stvari je drugi ipostas Sunca.

Obraajui se Suncu, Arijevci mole Varunu, Mitru, Agnija, Indru. Sve su to ipostasi jednog istog Boga.

Ako zaponemo nabrajanje epiteta, onako kako su ih doivljavali neprosvijeeni Arijevci, pastiri, a ne onako kako su ih shvaali reci, nikada neemo doprijeti do istine, i religija Arije ostat e za nas potpuno hermetina.

Djeje bespomoni pokuaji objanjenja funkcija boanstva, o kojima su moda ak i arijevski pastiri znali vie od nas, nee nam omoguiti da proniknemo u praizvor religije, ve e nas samo zavesti i baciti u potpuno neznanje!

Mitra je bio bog mitraizma, a Avesta mu je dao deset tisua oiju da oplodi zemlju. Marutsi mazdaizma ine sedam odjeljaka sa po sedam lica u svakom. To je tipino predstavljanje hora an ela u ovoj religiji. Mitra ima drugog boga, pored Varune, to je Ariman, koji se ponekad spominje u Vedama kao dobroinitelj. Kod starih Slavena on ima svoju kopiju u Dajbogu. Tako er ga zovu Neumorni, Vladika pobonosti, Slavni pobjednik. Sve su to personifikacije Sunca koje pomae i oivljava. On se ponekad spominje kao Bga (Bog), Bhaga, Aditija Koji blagosilja i Dobroinitelj je.

Iz svih tih personifikacija iznova kao i ranije, izvire ideja jedinstva i mnotva. Jedinstvo lei u osnovi, a mnotvo se ra a svaki put kada kranski ili idovski zapadni znanstvenik nepripremljen za njene osobnosti, pristupi sa svojim shemama indijskoj i arijevskoj religioznoj poeziji. Svaki put on nalazi personifikaciju tamo gdje je nema, a ne vidi je tamo gdje je prisutna. Ako se zauzme takvo gledite, onda se iz rijei: "Ovdje

poiva heroj, koji je zasluio posmrtnu slavu, najbolji gra anin", moe zakljuiti da se radi o bar tri ovjeka: heroju, zaslunom i najboljem gra aninu! Atributi boanstva toliko su mnogoliki, koliko je veliko i mnogoliko samo ono. to je u tome iznena ujue ili nejasno? Dok kod krana bog ima tri ipostasa, u Rg- vedama mu se pripisuje mnotvo ipostasa.

U tome se sastoji tekoa itanja Rg- veda. Potpuno je nelogino pretpostaviti da su svi ti ipostasi bili diferencirani do beskonanosti! U emu se onda sastojala vjera Arijevaca? U kaosu boanstava? ak ni mnogobotvo poput egipatskog uope nije bilo mnogobotvo za sve! Za "Jednog i Sveg" znali su vii hijerofanti i faraoni, a mase Egipana ispovijedale su razliite kultove, klanjajui se istovremeno jednom Ra-Amon-Pta.

Klju za razumijevanje mnogolikosti boanstva kod Arijevaca nalazi se u djelovanju ovog boanstva. Kakvo djelovanje, takav i ipostas. Drugo djelovanje drugi ipostas i drugo njegovo ime, a u sutini On ostaje uvijek isti - nepromjenljiv. Slaveni su, na primjer, imali Prabu (Prababu) 3emlju, Pradedu-Svaroga i Pradu-Svargu, Svargu-Nebo. Sluei se metodom zapadnih personifikacija, moemo zakljuiti da se radi o osam bogova, a u stvari ih je dva, dok je Svarga samo obitavalite Pradjede-Svaroga.

Kada Arijevci kliu u radosnom uzbu enju: "Zora, bogato odjevena, kao voljena ena koja pokazuje, smijui se pred muem rasko svoje ljepote..." ili: "Kao plesaica, zora pokazuje svoje obline, ona otkriva svoje grudi kao krava svoje vime, puno plodnosti i, kao to ona daje mlijeko, zora dijeli itavom svijetu svoju svjetlost i progoni tamu", u ovoj radosti nema nieg neobinog, nema jo nikakvog rita, ili obogotvorenja. Zar je nemogue radovati se poput djeteta dolazeem danu? Je li to kult zore? Mi ne mislimo da to treba shvatiti kao kult. Ako se tome dodaju i slavljenja dva Avina, nebeska blizanca, konjanika koji jure, u kojima se moe vidjeti nestajanje jutra i veeri: oni odjure naveer, dojure ujutro, u tome ipak jo nema kulta. Prisutno je, suprotno tome, posveivanje svakog trenutka ivota Bogu, zahvalnost zori, sumraku, danu. Ali prosta zahvalnost, religiozno poniranje jo uvijek nije kult, a imenovani razliiti momenti dana jo nisu boanstva. Sluei panihidu pokojniku, kranin jo ne obogotvoruje pokojnika! Najzad, u pravoslavlju postoje slube: jutarnja, veernja, ali nikome ne pada na pamet da kae kako je ona stvorila "kult" jutra, veeri i dnevnih sati! I ako ih Arijevac naziva Dasras (Pomonici), ili Nasatias (Pravedni), zora ne obmanjuje. Ona dolazi naveer, objavljujui no, i ujutro, najavi sva blaga dana. Dioskuri Grka, Kastor i Poluks, blii su politeizmu, jer grko uenje nije imalo moralnu teinu Rg-veda, nije bilo religioznog poniranja, produbljene metafizike jednog Boga, s mnogo lica.

Panteon Arijevaca samo tako izgleda zapadnim naunicima koji nisu pronikli u njegovu sutinu. Zapravo, to nije panteon, ve ipostasion, to jest skup bezbrojnih ipostasa Boga, jednog po sebi.

Politeizma kod Arijevaca nije moglo biti ve i stoga to su ih stepa, zemlja i nebo uili jedinstvu boanstva. U stepi je ovjek nasamo s Bogom i samim sobom. Njegove su noge na zemlji, u travi, a glava u zraku, na nebu. U stepi su jedini doga aji kia, vjetar, sunce, oblaci, dan, zora, sumrak, no, oganj vatre, Agni-Bog, Indra koji juri na zlatnom konju, a pred njima - Arijevac. U travi je otkrio somu, boanstveni napitak i prvo to je uinio prinio ga je Bogu. Vinu, Vinji, Bhaga ili Bog, Svarga ili Svarog sve je to dobra

sila, koja mu pomae u ivotu i, dok se jednom ta sila zove Vinu, a drugi put Indra, sutina ostaje ista: djelotvorno dobro oivljava ovjeka u stepi, pred licem prirode. Kult Vinu i Sive u Indiji sljedei su stadijum religioznog razvoja vedizma, ali neki znanstvenici smatraju da Vinu pripada ciklusu zraka. Na K-raju krajeva, ako ga u sebi i sadri, on ipak nije nita drugo do posebna personifikacija Sunca. Siva je boanstvo demonskog, ruilakog karaktera, i mnogi sanskrtolozi skloni su da u njemu vide boanstvo prethodnika Arijevaca u Indiji. Moda to i jeste tako, a Max Miler, kao i drugi, u pravu, ali ne radi se o tome, ve o osobitom shvaanju destrukcije i smrti kod Arijevaca. Oni u tome ne samo da nisu uvijek vidjeli zlo, ve su ponekad vidjeli i dobro. Tako staro drvo, koje je sprila munja, potpuno nestaje, ali na njegovom mjestu iz korijena izrastaju novi izdanci. Da li je smrt tog drveta u ovom sluaju zlo? ak i iznenadna smrt mladia u estokom naletu neprijatelja prije je dobro nego zlo. Za njega, mladia, nema napada i on je izbavljen od straha da dopadne u ruke neprijatelju. ena koju je ujela kobra, umre, a za sat vremena stie nare enje da se uhapsi i dovede u sud gdje joj prijeti smrtna kazna. Siva ju je spasio sramotne smrti. Me utim, Siva alje i loe misli, potiui na prestupe. U tom sluaju on postupa kao zlo boanstvo. Vinu, triput stupivi nogom po praini, ostavlja u njoj trag. Tri puta jurne tvorei trima koracima svijet i Vede mu pjevaju blagost, silu, vrstinu. Vinu (Vinji) se javlja ujutro, u podne i naveer, kao boanstvo koje podrava dan u njegovom djetinjstvu (jutro), zrelosti (podne) i starosti (veer). "O Vinu, tvoje tijelo je bezgranino veliko i nitko ne moe izmjeriti njegovu veliinu." Kasnije e Vinu zauzeti najvanije mjesto u indijskom Panteonu. U Manuovim zakonima on se spominje svega jednom. U njima Vinu vide u zenitu, gdje je Sunce u podne. "Mudar ovjek promatra uvijek najviu toku, gdje je Vinu", "kada njegovo oko plovi nebom."

On je tako er bog Sunca kao i Indra, Agni i drugi atributi. Vinu igra glavnu ulogu u Mahabharati. To je drugo lice Trimurti. Posrednik izme u tajanstvenog Brame, boga beskonanog i konanog ovjeka. Vinu silazi s neba, uzimajui ljudsko tijelo da bi spasio ljude. Ispunjen ljubavlju prema ljudima, on je ist kao zrak koji ispunjava grudi ovjeka. Otud su sanskrtolozi zakljuili da on personificira zrak... Isto koliko se moe zakljuiti da je Krist, dajui ivot vjeni, dakle, uope ivot, toplinu... personifikacija toplote!

"Vinu, Spasitelj nepobjedivi, uvar svetih dunosti, u tri koraka pokazao je svoju budunost" kae Medgatithi u Knjizi himni. "Vinu, koji nas spaava, onaj koji huli na njega, ne moe Ga pogoditi; On je nainio tri koraka, podravajui tako dobra dijela" -kae tako er rii.

Dakle, ako je Vinu najdalja personifikacija Sunca, on je taj isti bog, samo u drugoj aktivnosti, ipostas koji djeluje u drugoj sferi. Prirodno, ovjek je u svom bogotraiteljstvu tragao oko sebe i prije svega u prirodi. Tim prije, ukoliko je to i inio, priroda mu uope nije sluila kao cilj, ona je bila prostor gdje se manifestirala boja akcija. Zato i personifikacija, ako je tako zovemo, nije bila apsolutna, ve relativna. U njoj treba vidjeti samo dio onoga to boanstvo jeste, a nikako cjelinu i zato je vedska religija traila dalje izraze u novim likovima, metaforama i alegorijama, ponekad i u hiperbolama. Da nije tako, bilo bi vrsto ustanovljeno da je Vinu-Sunce, a Agni-Oganj i Brama- bog-uvar ili obrnuto, ali ne bi bilo stalnog klizanja znaenja atributa. Krae, postojao bi obian politeizam, koji mi ne nalazimo. Umjesto panteona vidimo panteon

ipostasa Boga. On ipak nije poput grkog panteona, gdje je Zeus vrhovni, a ostali bogovi su mu podinjeni. I ak izraz "ti stvori bogove" treba u vedizmu shvatiti kao "ti stvori nove ipostase, tvorei nove funkcije tvoje svemoi". Jedino u tom sluaju shema religije vedizma postaje nam jasna i razumljiva. Kod Grka je iznad svega naglaena antropomorfnost bogova panteona, dok kod Rg- vedista bogovi poprimaju oblik, koji se stalno mijenja, dinaminu formu. Ako je "istina uvijek ista, a realnost se uvijek mijenja", kako je govorio Sv. Toma Akvinski, Vedejci su u realnom traili istinito i zbog toga mu asocirali razliite forme i atribute. Nejasno osjeajui zakonitost pojava, oni je nisu mogli sabiti u jasno uoblienu shemu, zbog ega su zapadali u izlino umnoavanje oblika i lica.

Dakle, teei sistematizaciji metafizikih ideja, Vedejci su bili sve blii unifikaciji boanstava. Dok je religiozna mata stvarala sve nove i nove oblike, dotle je razum vodio njihovom pojednostavljivanju i svo enju na jedinstvo. Upravo zato i itamo: "Duh Boji, koji lebdi na Nebu i koji se zove Indra, Mitra, Varuna, Agni; mudri daju jednom boanstvu mnoga imena; to su Agni, Jama, Materisvan."

I mada ideja "drevnog jednobotva" Vedejaca ne uiva pozornost sanskrtologa i poznavalaca mitologije, tvrdimo da je u starini, slino geolokim, dolazilo i do religioznih kataklizmi, izazvanih procvatom i opadanjem kulture te da se podizanje kulturnog nivoa podudara s procvatom jednobotva, a opadanje s politeizmom, s gubitkom kljua za razumijevanje religioznih predstava.

S druge strane, tek sporadian povratak monoteizmu u Rg-vedama jo nije dokaz da monoteizma u predvedskoj prolosti nikada nije bilo. Naprotiv, upravo ovakav sporadini povratak i dokazuje da je jednobotvo bilo poznato u predvedskom periodu. Kasnije je ono zaboravljeno i njegovi istinski uvari nastojali su da vrate vedizam na stari put, spominjui ga. Me utim, oni sami nisu bili postojani, nazivajui religiozne fantaste "mudrima". Dovo enje personifikacije do najveeg broja izraza, uope ne znai da ih i prije toga u osnovi vedizma nije bio isti broj. Naprotiv, taj broj morao je biti sve manji to se vie zalazilo u prolost i on se negdje zavrava jednobotvom. Mogue da su njihovi izvori bili upravo u njedrima civilizacije Ma. Moda neto kasnije. A mnogoliki, isto vanjski politeizam vedizma predstavljao je nesumnjivo opadanje, bez obzira na snagu religiozne fantazije. Ovakav vid nazadovanja prisutan je i u drugim religijama u kojima se razvijaju posebni "kultovi", istiskujui potom religiju, iz koje su nastali. U vedizmu se razvilo mnotvo shvaanja Boga, koje je potom prelo u kaos. Isto tako bi i kult svetaca u kranstvu, da hijerarsi nisu na vrijeme poduzeli svoje mjere, zamijenio i samo kranstvo, koje bi postalo antropomorfno mnogobotvo. To se nije dogodilo, zahvaljujui saborima, koji su konstantno svodili mnotvo na jedinstvo i utvrdili simbol vjere. Kod Vedejaca takvog simbola nije bilo te je vedizam prvo preao u vanjske mnogobotvo, a potom i unutranje. Ali u periodu koji mi prouavamo, jo nijedan od vidova religije u vedizmu nije bio vrsto definiran. To nije bilo jednobotvo u pravom smislu rijei, ali nije bilo ni mnogobotvo, s obzirom na spominjanja jedinog bia. Krae reeno, u Vedama su mnogobotvo i jednobotvo jo vodili borbu. Pobje ivalo bi tren jedno, tren drugo. Ipak, osnovna tendencija ove religije jeste jednobotvo, bez obzira na vrlo izraeno mnotvo i nekakav naturalizam. Tvrdimo, jer smo navodili tekstove samih Veda, u kojima se govori o jednom biu.

S druge strane, knjiga Alfreda Morija kae na str. 86; "samo kontekst nam moe pokazati da se ne radi o realnim linostima (boanstava)". Dakle, Vedejci su im

pridavali simbolino znaenje!

Religiozno-poetska raznovrsnost uzrokovala je nastanak podjele boanstva na posebne ipostase, me usobno nezavisne, posebno kod ljudi verujuih a neprosveenih, koji ne razumiju vezu izme u njih. Tako ak i molitva dobija ime Sarasvati, postajui boanstvena rije Vadgevata, praena dvjema divinizacijama - Ila, ili poetska rije, i Bharati, poetska akcija (deklamacija). Tako molitva postaje boanska koija. U isto vrijeme rtvovanja istopljenog masla (tibetanski utjecaj?) i some, boanstvenog napitka, postaju slini konjima, dobro dresiranim, koji se trzaju iz vaza, u koje su zatvoreni, i upreu u boansku koiju, kao blagodatne krave koje putaju u mlazu, dok muu, mlijeko iz svog vimena. Prinoenje rtve kod Arijevaca, glavni kult poznat u vedskoj religiji, oko koga se odigravala sva religiozna sluba, sastojao se u prinoenju rastopljenog masla, kiselog mlijeka i napitka some. "Pri i, Indra, i probaj nae ponude!" obraa se otac obitelji, rukovo en sveenikom. "Ti voli ponude. Pij ovo, to ti prinosimo. Onaj koji prinosi rtvu, sjedei na zelenoj travi, takozvanoj vargis, kuza, darbga /roa sinosurodes/, stavlja u udubljenje rtvenog kamena istopljeno maslo grita, kiselo mlijeko dadhi i sipa sok some /sacrostemma viminalis, ili asclepias asida/. On se obraa Agniju; "Agni, pij sa svim bogovima nau slatku soma!" Dalje on kae: "Indra i Varuna, za vas je ova rtva, probajte jela, koja su vam spremljena. Evo pia, koje vas eka." Kasnije rtva postaje sloenija i soma se sipa kroz filter u vazu samudra. Ovo se moe usporediti s euharistijom u kranstvu... Uspore enje je, naravno, samo indirektno, ali iz njega se vidi emu je teila vedska religija. Ona je naginjala formama, izvana bliskim kranskim formama bogosluenja. Ta je slinost prisutna, jer su Arijevci, u ubaeno kranstvo, od strane idova, ugradili dio svog duhovnog naslije a zapisanog u njihovom genetskom kodu, inei ga tako kompatibilnijim i prihvatljivijim za sebe.

Ipak, samudra, ili posuda koja je sadrala rtvenu somu, ve je bila neka vrsta prauzora kranskoj ai. Priee tako er treba vidjeti u tome to se svim prisutnim davala lica some, prevrelog i vrlo jakog soka trave, rastopljenog masla, jema. Vjerojatno je podsjeao na neto izme u piva, brage i vina. Zamijeniti zrna jema kruhom, a somu vinom, Arijevci su mogli kasnije. I ve u mitraizmu sreemo neto, to izvana slii na euharistiju vie, nego ovo prvobitno rtvovanje u poetku, u vedizmu, kakav je bio kod Arijevaca do izlaska u Europu.

"Idi, idi do nae arizne, Oe, lice koga sija jako Sunce, a koji gleda na nj1 slijep bie, gledamo dolje, oi ne diui, odakle smo i odakle idemo, i kuda odlazimo" rijei su najstarijeg zapisa na daicama Velesove knjige, koje se odnose na slavensko prinoenje rtve i po duhu su vrlo bliske vedizmu. Soma je u ovom sluaju zamijenjena "mlijekom i medom", a ponekad i "bragom", to jest prevrelim medom. Kasnije se braga pravila od proklijalog jema. Me utim, ako sanskrtolozi, ne shvaajui, tvrde da su "apri", ili zelena trava "kuza", dveri i stupovi svetog mjesta, tuak "vanaspati", ili avan "utookhala" koji slui za pripremanje some, lica "dugu", pomou koje se razlijevao napitak na rtveni kamen, drva kojima se palila vatra, tri vrste rtvovanja, maslo "adija", trave "ohradr", prsti sveenika "anguli" i sama rtva "svadha", ili "svadga", bile personifikacije, zato da personifikacijama ne nazovemo i "prokimnu" ili "kondak" u pravoslavnoj slubi? U njoj su i "irmosi" i "tropari" i "antifoni". Sve je to naravno

sveto u oima vjernika, ali nije identino s Bogom! Najzad, ako simbolika "anguli" dovodi do obrazovanja deset pomonika sveenika, ili deset pomonica sveenica, ako je u tome i prisutna aluzija na Daktile kod Grka, u tome jo nema nikakve personifikacije boanstva. Naravno, vjekovima se gubi smisao mnogo ega, i posebni elementi slube zaista mogu dobiti ime boanstava zahvaljujui promjeni i uslonjavanju obreda.

Soma na kraju postaje najsvetija rtva, slivena sa samim Agnijem. Me utim, u tom sjedinjenju nema identifikacije. Soma je slian Agniju, ali nije Agni. Veda (znanje) kae da soma postaje Agni-priest, zauzimajui mjesto Indre u panteonu Vedejaca. Ovaj kult javio se u periodu Sama-Veda. Simbolika ovih Veda je samospoznaja u boanstvu. Taj sveti izvor, druga knjiga Veda, sadri skraeni izbor himni Prve knjige, ili Rg-veda, i njima pridodate himne Soma i Agni, ili Sam-Agni, koje se dalje spominju zajedno.40 Smisao rtve soma i Agni moe se usporediti s beskrvnom rtvom proskomidije u kranstvu. U mitraizmu ona je preuzeta iz vedizma, a u kranstvo je, moda, unijeta iz mitraizma. Na ovaj ili onaj nain se, me utim, veza s pastirskim kultom u kranstvu ostvaruje preko Starog Zavjeta prije Mojsijevog perioda, a s neporonim agnecom, janjetom (Agni) Arijevaca preko mitraizma.

U himnama se soma naziva "besmrtnim principom rtvovanja, uiteljem ljudi, vodom svetih, prijateljem bogova i unititeljem grjenika." U pravoslavnoj liturgiji pjeva se za vrijeme priea: "Izvor besmrtni kuajte!" Sanskrtolozi kau: "Ovom novom boanstvu pripisuju se atributi Indre, dakle, Ono se uzdie iznad Indre i staje uz Agnija". Ova je tvrdnja, naravno, netona, jer u ovim atributima, svojstvenim Indri, treba vidjeti samo znak svetosti priesta somom. Kasnije e taj akt potisnuti kult Agnija i dobiti ime Pavamana, to jest Svemogui. Mi na to moemo uzvratiti da se u kranskoj euharistiji tijelo i krv Krista kao vino i kruh nazivaju jo i svetim darovima. Somatski kult odgovara periodu Sama-Veda kada se slave osobine Some koji je stvorio svijet koji pridrava nebo i zemlju, sjajnog i svevideeg. Arijevci ovog perioda obraaju se boanstvenom Somi s molbama kojima su se njihovi preci obraali Indri i Agniju. Kad je Soma postao simbol jednog bia, takvo obraanje njemu bilo je potpuno logino, jer su se u Somu slijevali svi ipostasi Boga koji je u sebe primio sve sadanje, prolo i budue, kao otac razuma koji podie Sunce, dri nebo, zrak i zvijezde.

Alfred Mori kae: "Zamjena samog Boga piem bogova u arijevskoj religiji neobina je pojava, bez analogije u drugim religijama, koja e ostaviti tragove u mazdaizmu". To nije tono, jer u svim kranskim religijama koje priznaju tajnu priea, kuanje svetih darova jednako je kuanju samog Boga: "Primite, jedite, izvor besmrtni okusite!" Autor potom govori da je Indru zamijenio Agni, sin Prvoga koji je uzeo od njega sve molitve i pohvale, upuene Ocu; u Agniju su Arijevci vidjeli boga ognja, jer je ovaj siao s neba na zemlju. Ali se Agni utjelovio u Somu i kao da je postao on. Ovu transfiguraciju prihvaa kranstvo, ali je nerazumljiva sanskrtolozima!

Soma, kao pie od trave acrostemna viminalis", dobija smisao bia koje slii na ovjeka. On daje ivot, zdravlje i zatitu, vodi besmrtnosti ("izvor besmrtni okusite!"), kao nektar ili ambrozija kod Grka. Ponekad vedski pjesnik predstavlja Somu kao pie bogova. Upodobljenje Some Agniju, ponavljamo, ne predstavlja identifikaciju, iako se radi o poistovjeivanju. To jest, ako je, da bi se stupilo u kontakt s Agnijem, potrebno primiti somu, Agni jeste Agni, a ne Soma. Ovaj detalj izgubili su iz vida sanskrtolozi.

Uzrok takvom shvaanju isto je psiholoke prirode: dovoljno je promijeniti nazive pojava pa da mnogi ljudi prestanu da se u njima snalaze! Ovu osobinu ljudske psihologije odlino je iskoristila propaganda mnogih zemalja i naroda, u cilju kontroliranja masa, naroito u komunistiko-cionistikom SSSR-u. Dakle, dok soma nije osveena i dok se nije pretvorila u dio Agnija (dio, a ne cjelinu), ona se zove Indu.44 itava legenda o somi (ili tajna) predstavlja prikaz stradanja biljke kojoj su pokidali stablo, zgnjeili je, kako bi postala dio Agnija. Soma je kao ovjek, koji daje svoj ivot za spasenje svih ljudi! I Arijevci su uzimali somu tri puta na dan. Ustremivi se na Samudra, posudu preobraenja, Soma se odijeva u bijelu odjeu, juria kroz zrak uurbano i gromovito, postaje mladoenja svetog ognja i kree na grudi Aditi, ali "Sveti oganj ne postaje njegov grob", kae Langlua u "Memoarima o Somi". "To je kolijevka, u kojoj ponovno oivljava (Feniks!) kako bi jurnuo, okruen svjetlou, na krilima

Materisvan (vjetar). On ve nije zemaljski soma, ve Soma nebeski, to je Agni-Tvatri, to je Agni-Surija. Prije transfiguracije on je prolio na zemlju svoju boanstvenu ambroziju. On postaje tijelo rtve i na njegovu svetu trpezu pozvani su i ljudi i bogovi. U ovom prieu svih tajanstvenom hranom oni nalaze snagu i radost. Indra pokree i oivljava njihov razum kako bi se suprotstavili neprijateljima svjetlosti. Sunce je pokrenulo svoja kola. Nebo i zemlja se pomla uju. Valovi dobivaju svoju slobodu. Svaki deva na svom poloaju dobiva vie snage za izvravanje dunosti a ljudi, dobivajui od carske sile i plemenitost Some, ovladavaju blagom, zlatom, konjima, kravama i jemom".

im Arijevac primijeti novi ipostas, odmah ga pripaja Somi, Agniju, Indri. Tako religiozna ekstaza dobija formu Brigaspati i Brahmanaspati. Sve transfiguracije i simbolizacije rtve, tri godinja doba, ili ritavas, kao i sami rituali jesu sveti. Religiozni pjesnik Arije poziva ih da se sjedine i podjele rtvovanje i kuanje some s Indrom, Agnijem i Marutsom.

Soma isti duu i tijelo od loih osjeanja, ublaava ih, slui im kao spasenje. I nehotice dolaze u sjeanje rijei pravoslavne molitve priea: "za oienje due i tijela, i ostavljanje grijehova". Nema sumnje da je, bez obzira na bogatstvo, arolikost formi, vedizam kroz sjedinjenje Agnija ve nosio u sebi prauzor kranske euharistije, kao ideje spasenja due i tijela putem sjedinjenja tijelu i krvi Krista.

Me utim, dok boanski atributi slue spasenju Arijevaca, Asuras ili sile tame, koje nose u svojoj utrobi grom i munju, uragan i buru, suprotstavljaju im se. Asuras su zlotvori, koji nastoje da ugase svjetlost Agnija, osu ujui na smrt i unitenje sve ivo, nebo i zemlju, i Indra sve vrijeme mora da se bori protiv njih. Tama je uvijek za sve primitivne narode bila simbol smrti. Asuras ive u tami, nose u sebi tamu u kojoj treba vidjeti nebitisanje, dok je svjetlost ivot i ljubav. Iz Asuras su nastali Devs mazdaizma.

Arijevci svakodnevno prizivaju u pomo Indru, okruenog Marutsama, koji ulaze u borbu s Asuras. "Pleleniti Indra, kae Madhugandas, shvatio je njegove zamisli javlja se sa silama Marutsas."; "Mi ovdje molimo za nebesku pomo Indre, ree Bharadvada, Bog dobroinitelj, okruen Marutsama."; "Neka do e Indra, okruen Marutsama (njegovim pomonicima, koji ne prestaju da obogotvoruju njegovu silu) nama u pomo s neba i zemlje, zraka i valova", kae Vamadeva; "Indra, predvodnik Marutsas (Maruts), koji su Njegovi pomonici i ne prestaju da se dive Njegovoj snazi."; "O Maruts! Uzviknu Medgatithi, koji imaju Indru za predvodnika!"; "U borbi protiv Vritre odmah za

Indrom slijede njegovi pomonici Maruts kae Savija i vidjevi Tebe u bici kako pobje uje Vritru osobno i obara ga, Maruts ti uznose pohvale".

Marutsi su boanstva, dobro naoruana, u ijim su rukama koplja i maevi, bogato ukraeni. Oni predstavljaju nebeske legije. Po tome su slini Amaspandama i Izedama, Ferujerama, "snanim i opasnim", kao to je i Mitra, njihov zapovjednik koji je veliki ratnik na konju.

An eli su kod idova slini Marutsama: oni su vjeno mladi ratnici, s orujem i krilima na le ima. Psalm trei: "Vi, koji imate An ele to lete brzinom vjetra, i vae su sluge plamene poput ognja." Ovi pojmovi ukazuju na istovjetno pastirsko porijeklo religije i kod Semita i kod Arijevaca. Oganj, Sunce, trava, agneci (proljetno prazniko janje) sve je to zajedniko. Toplota, Sunce, svjetlost osnovne su potrebe pastirskog ivota, i trava ne raste zimi. Tek s proljeem i prvim janjetom, s praznikom proljea, ili bu enjem prirode, nastupa povoljan period. Zbog toga su an eli idova i Marutsi Arijevaca slini.

Tama i no vrijeme su kad su aktivni Asuras, koji do nose ne samo zlo, a oblaci na kojima ive su utvr enja. S njima je i Suhna (sua), Dajtijas, Dasius, Sanakas, Vrita, skriven oblacima, tamom, iznad koga lete Rakasas i Bgutas, zli duhovi. Ovdje se javlja razlika izme u semitske i arijevske predstave. U zemljama gdje su ivjeli Semiti, kie su izuzetna rijetkost i oblaci su simbol bogatstva, rodnosti. Arijevci su, pak, ivjeli u zemljama gdje kie prelaze u pljuskove, monsune, poplave, ruenje. Za njih oblak nije isto to i za Semite. Agni-Soma-Indra bore se protiv Dasiusa i Asuras: "Zora kao dobra mati dolazi da im pomogne i odri i sauva mir, ona dolazi, zaustavljajui let nonih, zlih sila." "Na Istoku izlazi Sunce pred svima, ono ubija tamu, prodire sve parloge koje su stvorile zle sile."

Zlatoruki Savitri "stie iz udaljenih k- rajeva da uniti sve zlo". Savitri "odnosi bol", Savitri je "Bog koji jasno vidi." Dakle, ratujui protiv mnogolikog zla, mnogoliko dobro neprestano mijenja svoj oblik, bivajui tren Sakra, koji otri svoje oruje da pobjedi zle, tren Indra, a tren Marutsas. O tome govore odjeljak prvi i odjeljak drugi Rg-veda. Sve legende o ovoj borbi svode se na borbu Indre protiv Vritre, Agija ili Zmaja. Indra nanosi poraz Zmaju uz pomo Tvatri, koji za njega kuje oruje.

Borba Indre s Vritrom slii na boj s an elima ozloje enog Satane koji je svrgnut u Ad. Demoni su sve sile Vritre, a Indra je okruen svim an elima vjernim Bogu. Himna Indri, koja je posveena tom doga aju, kae; "Ja slavim drevne podvige, koji krase nosioca munje - Indru. On udari Agija i rasprostre valove po Zemlji, pusti pljusak s nebeskih gora. On udari Agija koji se krio u dubinama nebeskih gora; On ga udari ovim gromovitim orujem, koje je za njega napravio Tvatri, i vode kao krave, to jure svojim stajama, potekoe k moru. Indra, silovit kao bik, utoljavao je e naom somom u vrijeme Trikadrus; On je pio od naih prinoenja. Dok je Madgavan podigao munju, bacajui je kao strijelu; on udara prvoro enog Agija. Indra, kada tvoja ruka udari prvoro enog Agija, odmah nestadoe provi enja vraa; i sad Ti daje Suncu da se rodi, Nebu i Zori. Neprijatelj nestade pred tobom. Indra udari Vritru, jednog od svojih najmranijih neprijatelja. Svojom monom i ubojitom munjom On razbi njegove lanove, dok Agi kao drvo, posjeeno sjekirom, lei na Zemlji. Poto nije imao suparnika, Vritra odlui, budui opijen sumanutom gordou, da pozove na dvoboj Boga silnog i pobjedonosnog koji je tako esto davao smrt. On nije mogao izbjei greviti

okraj, i neprijatelj-Indra napuni rijeke mokrom prainom. Lien ruku, lien nogu, on se jo borio s Indrogi, ali ovaj (Bog) ga udara u glavu, i Vritra, taj eunuh, pada, raznesen u komade. Kao probijen put, on lei na Zemlji, pokriven svojim vodama, iji izgled veseli nae srce. Ovi valovi, koje je Vritra drao u sebi svojom veliinom, biju i gue sada ubijenog Agija. Mati Vritre naginje se, Indra joj zadaje smrtni udarac i majka pada na svog sina. Danu (majka Vritre) lei kao krava kraj svog teleta. Tijelo Vritre, koje pliva sred uzburkanih struja, nije nita vie od stvari bez imena koja plovi na valovima. U me uvremenu, neprijatelj Indre utonuo je u vjeni san".

Ovaj mit povezan je po analogiji s mitom o Padu an ela i Bici Amaspand i Devs. Glava knjige proroka Izaije (XIV,12 i sl.), koja govori o padu satane i njegovih legija, prenosi vedsku ideju. Uzanas, planeta Venera, zapovjednik je i predvodnik Asurasa, kao i Lucifer, koga imenuje Izaija; on je prikazan kao vjeiti borac protiv Boga i bio je svrgnut s Neba.

Kasnije, u Mahabharati, smrt Vritre ispriana je mnotvom detalja. U njoj je prirodna borba dana i noi, kae Alfred Mori, izloena tako da je uoljivo kako su Indusi zaboravili praizvor ovog zlog boanstva. No, s druge strane, svaka borba dvije ideje prolazi kroz iste faze, te bi stoga bilo pogreno tvrditi da Arijevci nisu u ovu legendu unosili drugi, dublji smisao.

Nemogue je sve objasniti materijalistikim uzrokom. Nae miljenje funkcionira tako da se pod svaki mit ili legendu moe podmetnuti materijalistika podloga. Me utim, uzdiui idejni smisao ove legende na vii plan, vidjet emo u njoj simbolino predstavljenu svaku borbu, a najprije borbu dobra i zla. Pa takva borba postoji, zar ne? Ona za nas ima smisao kada moe sliiti na borbu svjetlosti i tame? Tako se odvija i borba realnog s istinitim. Elementi takve borbe mogu se pronai i u djelovanju kiseline na alkalije. Borba ivota i smrti odvija se u istim okvirima. Na isti nain se bore ljubav i mrnja. Na je stav ovakav: mi ne traimo materijalne pobude sastavljaa legende, ve njen smisao. Za nas nije vano kako se bore svjetlost i tama, ve da borba svjetlosti (Indra) i tame (Vritra) predstavlja simbol svake borbe.

Dananje Europsko analitiko miljenje susree se s nesavladivom preprekom u razumijevanju sintetikog miljenja Arijevaca, i u tome se krije rjeenje svih neuspjeha sanskrtologa!

Pri izuavanju Rg-veda treba traiti upravo simbole i sintezu, a ne uzroke, pobude ili materijalnu podlogu. Ako po emo tim putem, doi emo najprije do estica religioznog miljenja Arijevaca, potom do njegovih atoma, do njegovih elektrona, iza kojih nee biti... nita! Postoji i ovakvo objanjenje elektron je eterski vihor, iji smjer obrtanja odre uje njegov pol. Me utim, po miljenju mnogih modernih fiziara-znanstvenika, nikakvog etera nema... Drugi fiziari kau da je to "isto kretanje", bez ikakvih materijalnih osnova. Tko bi se snaao u ovim idejama? Sve one imaju uporite u metafizici koju zvanina znanost-fizika odbacuje kao nauku. Tu nailazimo na zid svakog materijalizma! Jer dalje se nema kud. Naao se i takav znanstvenik fiziar- filozof koji tvrdi da samo prostranstvo podijeljeno u vremenu, ini kretanje elektrona. Tko je od njih u pravu? Naveli smo ova shvaanja kako bismo pokazali da materijalistika objanjenja imaju kraj. Znai, treba krenuti drugim putem kako bi se dolo do istine.

Me utim, veina dananjih znanstvenika kao pod zakletvom-zavjerom, nastoje sve objasniti materijalistiki, a ne moe se sve na taj nain objasniti.

Isto tako ne moemo objasniti svu dubinu religije Arije te smo je opisali samo u opim crtama. Bila je to religija koja je teila visokom, gotovo kranskom moralu i Brahma ili Brama, u poetku samo molitva, postat e kasnije glavno boanstvo ove razvijene arijevske religije. Uporno bogotraiteljstvo naih predaka dovelo je do njega, te se bramanistiko shvaanje Boga razlikuje od vedizma isto onako kao to se Novi Zavjet razlikuje od Starog. Ipak, treba podsjetiti da nije svaki oblik bramanizma blizak idealnom, ve samo jedan od njih i to ezoterini bramanizam. Drugi oblici utopili su se u kultove, u ritualizam ili klerikalizam.

Dotakli smo se Rg-vedizma u vezi s religijom starih Slavena. Njoj se i vraamo, a ovaj dio rukopisa samo je uvod u prouavanje religije starih Slavena koja predstavlja vedizam izmijenjen i pojednostavljen vremenom, prilikama, doga ajima i promjenom mjesta boravka.

Neizbjeno pojednostavljivanje pogleda i formi religijskog miljenja s promjenom mjesta boravka dovelo je do toga da se poganstvo u mnogome razi e s vedizmom, a s druge strane, nain ivota, u biti primitivan, pastirski ili ratarski, pojednostavio je mnogo toga u vedizmu. Sveenstvo je ogrubjelo, zaboravilo vedski jezik i zapalo u duhovno siromatvo koje se graniilo s bijedom.

Sama priroda ako ne posredno, a ono direktno ili obrnuto utiui na miljenje naih predaka, priroda sjeverna, a ne tropska, bila je ve drukija, ni blizu udesnim slavljima proljea i leta. Jezik, koji se odvojio od vedskog sanskrta, poeo je se brzo mijenjati, i ve izgubio svoju zvunost, udaljujui se sve vie od praizvora - vedskog jezika. Uskoro je ve bilo nemogue zapisati na sanskrtu, ono to je izgovoreno na slavenskom. Djelomino se izmijenila gramatika i sintaksa. Promijenili su se glagolski oblici, rod, padei. Ostali su zajedniki samo korijeni rijei i to ne svi. Pismo naih predaka bilo je izgubljeno. Slavensko-arijevski svijet utonuo je u tamu novog primitivnog bivstvovanja. Jo su poneto znali reci (do prijema kranstva), ali i oni poee zaboravljati Vedu-znanje koju su im prenijeli preci. Slaveni su zapoeli novi ivot, raskinuvi veze s ranijim. Samo legende o Iriju, zelenom i cvjetnom Raju, i o ivoj i mrtvoj vodi jo su uvale ostatke prolosti. Kazarski jaram iskorijenio je u njima i to, a kada su Varjazi stigli u Rusku zemlju, zatekli su poganstvo koje je zapalo u barbarstvo. Grci su to iskoristili, uvodei kranstvo, a s njim i novu pismenost koja je poticala iz grkog izvora.

Na zadatak je da ustanovimo to u tom poganstvu jo predstavlja odjek vedizma, a to je uneseno. Na sreu, do Prvog svjetskog rata narodni ruski folklor jo je sauvao mnogo poganskog i mi mu se jo preko folklora moemo vratiti, bez obzira na tisuu godina kranstva i na ponovnu vlast Kazarsku, sada preobraenih u idove, u vidu boljevizma koji je skoro sasvim iskorijenio folklor i narodna vjerovanja.

Arijevci su davali ime krave zemlji, oblacima, prinoenju some, rtvi, molitvi, to upuuje da su kao stoari, u stoci vidjeli simbol blagostanja, dok je uspore enje s kravom u njihovim oima bilo najbolji izraz, izraz koji najbolje prenosi osjeaj blagostanja. Istovremeno, ova simbolika znaajna je po tome to sve svodi na isto znaenje blagostanja. Tako su imenom krave nazivali crvenkaste zrake zalazeeg sunca, zora je za njih tako er bila simbol krave koja daje mlijeko blagostanja, a molitva, blago po sebi, slavei Sunce, tako er vodi do krave. To ukazuje na posebnost vedskog miljenja i na njegovu simbolinost. Zbog toga je i imena razliitih boanstava trebalo

shvatiti kao simboliki izraz jednog istog, ali na razliite naine iskazanog religioznog osjeanja, usmjerenog prema jednom vrhovnom biu. Ovaj, kome su davana mnoga imena, za Arijevce Rg-vede imao je smisao koji je prevazilazio prosto antropomorfno shvaanje, jer su Boga vie slavili, nego molili. Otud i zakljuak da se iezavanje zraka zalazeeg sunca u njihovom miljenju simboliki pretvaralo u gubitak najvrednijeg blaga. To su bile krave. Dakle, nestajanje sunevih zraka bilo je jednako otmici nebeskih krava od strane Asura. Pastir i gospodar ovih nebeskih krava bio je Indra, Gopati. Arijevci, molei za povratak nebeskih krava, palili su sveti oganj rtve, Agni. Boanstvena kuja, pas, javlja se u pomo Indri; to je Sarama, ili glas reca Vadeve koja nalazi peinu, u koju su zatvorene nebeske krave i Indra se pojavljuje, okruen Marutsima i Anirasima, razvaljuje peinu i osloba a krave. Prema tome, zora je vjesnica javljanja Indre u svoj svojoj slavi.

Me utim, ako je briljivo prouavanje efemerida, kao manifestacija boanstva, lealo u osnovi vedizma, nikako ga ne treba mijeati sa sabeizmom Sirijaca, jer su ovi u zvijezdama vidjeli prava boanstva, a Arijevci samo alegorine slike. Eugemeristi XIX vijeka vidjeli su u tim imenima drvne careve i heroje koje su Arijevci obogotvorili. Ipak, mnogo toga ide u prilog prisutnosti antropomorfizma u vedizmu koji postoji i u kranstvu. Kao to je u starini prisutna tendencija obogotvorenja careva i heroja (heroj je za narod sveti ovjek), prisutna je i obrnuta pojava - oovjeenje boanstava. Dvije su tendencije: jedna, koja potie od reca, znai odozgo, i druga od vjernika, dakle odozdo. One se bore jedna protiv druge. I kao i uvijek, dvije su religije ezoterina i egzoterina koja se svodi na obrede, rituale i materijalizaciju boanstava.

Prouavajui legende i predaje vedizma, sve smo blii zakljuku da, ako je i bilo posebnih obogotvorenja, ona su izuzetno rijetka. Bez obzira na pokuaje takve vrste, kakav je, na primjer, knjiga Neva "Pokuaj objanjenja mita Ribhavas, prvi spomenik apoteoze u Vedama" /Pariz, 1847./ gdje on dokazuje da su Ribhus i Ribhavas koje su obogotvorili Arijevci, stvarno postojali, u Nirukta, znatno kasnijoj knjizi (neto poput etimologije Veda, koju je napisao Vaska; knjiga s uputima na postojanje prethodnih etimologija) ovi likovi stvarno oivljavaju, postaju nalik ivim ljudima. Iz toga, me utim, ne slijedi da su oni to i bili. Langlua u njima nalazi materijalizirani ritual, obogotvorene obrede. Mi, pak, vidimo simboliku!

Ribhavas se opisuju kao tri sveenika prvih vremena Rg-veda kojima je Bog, zbog njihove svetosti, podario vjeni ivot (analogija s dugovjenou Abrahama i

Melkisedeka kod idova) i na taj nain oni sami postali su Deve. Pripisuje im se tako er plemenita intervencija, kao i svecima u kranstvu. Oni zastupaju ljude na nebu. Istovremeno se pojavljuju kao sveenici ispred rtvenika i kao zanatlije na nebu. Upravo su oni iskovali za Avine predivna kola, iji su kotai brzi. Oni su stvorili i mone konje za Indru. Kao Kiklopi koji su povezani s Hefestom, Ribhavas su povezani sa Tvatri, nebeskim majstorom, s Visvakarman. Sanskrtolozi naglaavaju da su Rg-vede na primitivnom stupnju religioznog razvoja koji jo nije dorastao klasifikaciji i metodu, neophodnim razvijenijem shvaanju Boga. Oni ovdje prave istu greku kao i veina dananjih zapadnih znanstvenika. Arijevci vremena Rg-veda kao pastiri u periodu opadanja arijevskog naroda, koji je uslijedio nakon perioda procvata, nisu imali potrebe za klasifikacijom. Oni su htjeli da sauvaju ono glavno iz svojih vjerovanja i samo su sveenici-reci teili sintezi religije, a ostatak naroda diferencijaciji boanstava. To je

uobiajen proces. Sanskrtolozi dodaju da su Vedejci samo slavili boanstva. Kranski znanstvenici kao da hoe da kau da, postajui molitvenom, religija postaje istinska! To je gruba neistina, jer upravo najvia forma religije jeste nezainteresiranost, hvala Bogu, bez molbi, bez elje da se "izmoli Carstvo Nebesko". Pravi vjernik bilo koje religije stupa kako nalae religija, zasluujui time svoje spasenje, a ne molbama bez dijela. ak i kranski Apostol Pavle kae: "Vjera bez dijela mrtva je". To i jeste istinska forma religije.

Netona je, tako er, tvrdnja Alfreda Morija da se "vedski politeizam prilino razlikuje od surovog hebrejskog monoteizma". Ne radi se uope o politeizmu, ve o mnogim ipostasima boanstava kod Arijevaca.

Jo jedan argument ide u prilog naem shvaanju. Nema posebne veze izme u boanstava Veda te mnogo toga u njima nije zapisano. Mnogo toga su vjernici znali, ne smatrajui za potrebno da zapiu sve to im je i bez toga bilo poznato. Me utim, pohvala boanstvu, lijepa po svojoj formi, bila je teka za pamenje. Te su pohvale i bile zapisane. S vremena na vrijeme rec, ija je dunost bila da zapisuje pjevanja, dodavao je reenicu: "Mudri nazivaju mnogim imenima Jedino Bie", kako bi potonja pokoljenja znala da se radi o jednom boanstvu, a ne o posebnim bogovima.

Vjerojatno je nezabiljeeni dio vedske religije predstavljao neto poput kranskog Katehizisa koji su morali znati mladii, stjeui na posebnom obredu pravo da se nazovu odraslima.

Kod australijskih primitivnih naroda takvo posveivanje podrazumijeva uasne fizike muke za mladie. Tako je i kod divljih indijskih plemena Amazonije, gdje se muenju podvrgava svaki mladi, a neki od njih ak u veoj mjeri, na primjer "muenje mravima". Nemogue da kod Arijevaca perioda Rg-veda nije bilo nikakvih iskuenja, mada sigurno ne tako barbarska i primitivna. Kod katolika takva iskuenja povezana su s prvim prieem koje je uvjetovano ispitom iz Katehizisa. Kod pravoslavaca prvo priee daje se u sedmoj godini, a njemu prethodi prva ispovijed, na kojoj sveenika provjerava kako dijete poznaje zakon boji. Slino je bilo naravno i kod vedskih pastira. Svi narodi i sve religije imaju tako neto, i bilo bi udno da vedizam, iz kojeg je nastao mitraizam, mazdaizam, bramanizam, helenizam, latinsko poganstvo, germanska stara religija i slavensko poganstvo, takvu provjeru vjere nema. Kod Slavena ona je postojala u sedmogodinjem uzrastu, kada se djetetu prvi put sjekla kosa - striba. U druidizmu obavezan uvjet takve provjere bile su sportske aktivnosti, skokovi preko konjskih le a, strijeljanje iz luka, rvanje itd. Kod Arijevaca su one, vjerojatno, tako er postojale jer su Arijevci bili sjajni konjanici. U ivotu pastira to je bilo najvanije. Oni su morali uzgajati svoja stada, znati sve o ukazivanju prve pomoi stoci i konjima, znati da odvoje dobru travu od loe, znati koja se od njih moe upotrijebiti za ishranu a tako er, zatititi se od lopova i razbojnika. Prvi uvjet je u tom sluaju bilo jahanje. Drugi predvi anje vremena, potraga za pojilom, izbor stanita i trei primitivna meteorologija. Kako kod Arijevaca nije bilo obrazovanja u dananjem smislu, to je jedna od velikih greaka, oni su, razumije se, morali poznavati predaje, legende prolosti i osnove religije. Ako je bilo reca koji su znali da itaju Vede, morali su postojati i pripovjedai. Oni su u Rusiji postojali sve do Prvog svjetskog rata. Obino su to bili pjevai, guslai ili prosto "pripovjedai". Takve bardove ili pripovjedae morali su imati i Arijevci. U Vedama je zapisivano samo ono to bi se kasnije prenoenjem moglo iskvariti, a u