Joseph Finder-Paranoja

Dok se sve ovo nije dogodilo, nikad nisam vjerovao u onu staru uzrečicu da moraš paziti što želiš, jer bi ti se želja mogla ostvariti.Joseph FinderSada vjerujem u to.Sada vjerujem u sve te upozoravajuće izreke. Vjerujem da ponos prethodi padu. Vjerujem da jabuka ne pada daleko od stabla, da nesreća nikad ne dolazi sama, da nije zlato sve što sja, da su u laži kratke noge. Ma, čovječe, samo izaberi. Vjerujem u sve.Mogao bih vam pokušati reći da je sve počelo činom velikodušnosti, ali to ne bi bilo sasvim točno. Prije bi to bio čin gluposti. Nazovite to pozivom u pomoć. Možda više uzdignutom srednjem prstu. Kako bilo, to je bio moj problem. Napola sam mislio da ću se izvući, napola očekivao da ću dobiti otkaz. Kada se osvrnem na početak cijele priče, moram reći da se čudim kakva sam arogantna

budala bio. Neću poricati da sam dobio što sam zaslužio. Samo što to nije bilo ono što sam očekivao - ali tko bi uopće očekivao tako nešto?Sve što sam učinio bilo je nekoliko telefonskih poziva. Odglumio sam zamjenika predsjednika za organizaciju korporacijskih događanja i nazvao luksuznu catering agenciju koja je opsluživala sve domjenke Wyatt Telecoma. Rekao sam im da naprave sve identično kao za tulum koji je prije tjedan dana organiziran prigodom dodjele nagrade za najboljeg prodavača godine. (Naravno, nisam imao pojma koliko je to raskošno.) Dao sam im sve ispravne brojeve isplate i autorizirao avansno prebacivanje novca. Cijela stvar bila je iznenađujuće jednostavna.Vlasnik Božanskih jela rekao mije da nikada nije radio svečanost na utovarnoj rampi kompanije, daje to "dekorativni izazov", ali znao sam da neće odbiti debeli ček Wyatt Telecoma.Nekako sam sumnjao i da su Božanska jela ikada radila zabavu u povodu odlaska u mirovinu pomoćnika poslovođe.Joseph FinderMislim da je to ono što je zaista raspizdilo Wyatta. Plaćanje za Jonesiejevu oproštajnu zabavu - radnik na utovaru, za Boga miloga! - bilo je kršenje prirodnog poretka. Da sam umjesto toga upotrijebio novac kao polog za Ferrari 360 Modena cabrio, Nicholas Wyatt možda bi čak mogao razumjeti. Prepoznao bi moju pohlepu kao dokaz naše zajedničke ljudskosti, kao slabost za cugom ili "trebama", kako je on zvao žene.Da sam znao kako će sve završiti, bih li to opet učinio? Ni u ludilu.Ali ipak, moram reći, bilo je to prilično cool. Uživao sam u činjenici da je Jonesiejeva zabava plaćena iz fonda namijenjenog, između ostalih stvari, za "utočište" predsjednika uprave i njegovih najbližih zamjenika u ljetovalištu Guanahani na otoku St. Barthelemv.Također sam uživao gledati dečke iz ekspedita kako napokon imaju priliku vidjeti kako žive šefovi. Većina njih i njihovih supruga, kojima su pojam bakanalija Fešta od škampa u Red Lobsteru ili rebrica na žaru u Outback Steakhouseu, nisu znali što bi s nekim čudnim jelima, poput kavijara od jesetre i telećeg hrbata na provansalski, ali su proždirali goveđi file en croute, janjeća rebra, jastoga sa žara s raviolima. Ledene skulpture bile su veliki hit. Dom Perignon tekao je u potocima, iako ne tako brzo kao Budvveiser (to sam dobro procijenio, jer sam petkom popodne znao visiti na utovarnoj rampi i pušiti, kad bi netko, obično Jonesie ili Jimmy Connolly, poslovođa, donio hladnjak pun hladnog piva kako bi se proslavio kraj još jednog tjedna).Jonesie, stari tip s jednim od onih ogrubjelih, tužnih lica koja ljude poput njega trenutno čine simpatičnima, sjao je cijelu večer. Njegova četrdesetdvogodišnja supruga, Esther, najprije se držala suzdržano, ali se pokazala kao sjajna plesačica. Angažirao sam odličnu jamajačku reggae grupu i svi su se uživjeli, čak i tipovi od kojih nikad ne biste očekivali da plešu.Naravno, to se događalo nakon velikog tehnološkog kraha i tvrtke su posvuda otpuštale radnike i uvodile politiku "štedljivosti", što znači da morate platiti svoju lošu kavu, da više nema besplatne Cole u prostorijama za odmor i slično. Jonesie je jednog petka natjeran da jednostavno prestane raditi, provede nekoliko sati ispunjavajući obrasce u kadrovskoj i ode kući do kraja života, bez oproštajke, bezPARANOJAičega. Istovremeno, rukovodeći kadar Wyatt Telecoma planirao se svojim mlažnjacima spustiti na St. Bart's, opaliti svoje žene ili djevojke u svojim privatnim vilama, mazati se kokosovim uljem po naslagama sala oko struka i raspravljati o politici štedljivosti unutar tvrtke nad bestidnim doručkom od papaja i kolibrijevih jezika. Jonesie i njegovi prijatelji nisu suviše ispitivali tko je sve to platio. Ali to mi je pružalo nekakvo iskrivljeno, skriveno zadovoljstvo.Oko pola dva ujutro, zvuči električnih gitara i vrištanje nekolicine mlađih tipova, pijanih do besvijesti, izazvali su znatiželju zaštitara, relativno novog u tvrtki (plaća je loša, promet nevjerojatan), koji nije poznavao nikoga od nas i nije nam namjeravao progledati kroz prste.Bio je zdepast, crvena lica nalik na praščića iz crtica, star možda trideset godina. Samo je stisnuo svoj voki-toki kao da je Glock i rekao: "Koji je ovo vrag?" lI moj život, kakav sam znao, bio je gotov.Kad sam stigao na posao, čekala me govorna pošta. Kasnto sam kao i obično.

Zapravo, čak i više nego obično. Osjećao sam mučninu, u glavi mije bubnjalo, a srce prebrzo lupalo od divovske šalice jeftine kave koju sam iskapio u podzemnoj željeznici. Val kiseline zapljuskivao mi je želudac. Razmišljao sam da javim da sam bolestan, ali onaj sitni glas razuma u glavi govorio mi je da bi nakon sinoćnjih događajaZapravo, potpuno sam očekivao da ću dobiti otkaz - gotovo sam se tome radovao, kao što se istovremeno možete užasavati i veseliti bušenju bolnog zuba. Kad sam izašao iz dizala i prolazio dugačkim hodnikom kroz odjeljke prema svom radnom mjestu, vidio sam kako se podižu glave, poput prerijskih pasa, kako bi me na tren vidjeli. Bio sam slavan; vijest se proširila. E-mail je bez sumnje letio na sve strane.Josenh FinderOči su mi bile krvave, kosa u komi, izgledao sam kao hodajuća SAMO RECI NE reklama.Na malom LCD zaslonu mog IP telefona pisalo je: "Imate jedanaest govornih poruka." Prebacio sam na zvučnik i na brzinu ih preslušao. Samo slušanje poruka, mahnitih i iskrenih i laskavih, povećalo je pritisak iza očnih jabučica. Iz najdonje ladice stola izvadio sam bočicu Advila i progutao dvije tablete na suho. To je bio ukupno šesti Advil jutros, što je prelazilo preporučeni maksimum. Pa što bi mi se moglo dogoditi? Da umrem od prekomjerne doze ibuprofena, samo trenutak prije nego što dobijem otkaz?Ja sam mlađi rukovoditelj proizvodne linije za routere1 u našem odjelu za poslovne korisnike. Ne želite znati što to zapravo znači, previše je zatupljujuće. Provodio sam dane slušajući fraze poput "usluga emulacije kanala dinamičke brzine prijenosa" i "integrirani pristupni uređaj" i "kralježnica ATM-a" i "IP sigurnosni tunelski protokol" i kunem se da nisam imao pojma što pola tih sranjaPoruka od tipa iz prodaje po imenu Griffin, koji me nazvao "veliki frajeru" i hvalio se kako je upravo prodao desetak mojih routera, uvjerivši mušteriju da oni imaju posebnu karakteristiku - dodatne višeodredišne protokole za videoprijenos u realnom vremenu - za koje je dobro znao da ne postoje. Ali stvarno bi bilo zgodno kad bi to bilo pridodano proizvodu, na primjer u sljedeća dva tjedna, prije planirane isporuke proizvoda. Da, samo sanjaj.Nakon pet minuta to je dopunio poziv Griffinova šefa, koji je "samo htio provjeriti kako napreduje posao na višeodredišnom protokolu, za koji smo čuli da radite", kao da ja osobno radim tehničke poslove.I odrješit, važan glas čovjeka po imenu Arnold Meacham, koji se predstavio kao direktor osiguranja tvrtke i zamolio me da "svratim" do njegova ureda čim dođem na posao.1 Router - usmjerivač ili usmjernik - elektronički uređaj koji usmjeruje pakete podataka koji se odašilju putem mreže i komunikacijskih paketa. Ako se to odnosi na Internet, znači da se poruke odašilju kroz nizove takvih usmjerivača, u tom trenu, najboljom mogućom rutom do svog odredišta1. jPARANOJANisam imao pojma tko je Arnold Meacham, osim njegove titule. Nikada prije nisam čuo njegovo ime. Nisam znao ni gdje se nalazi osiguranje tvrtke.Čudno, kad sam čuo poruku, moje srce nije počelo divlje lupati, kao što bi se moglo očekivati. Zapravo je usporilo, kao da je moje tijelo znalo da je priči kraj. U svemu tome kao da je bilo nešto zenovsko, neki unutrašnji mir u spoznaji da se ionako više ništa ne može promijeniti. Gotovo da sam se naslađivao tim trenutkom.Nekoliko minuta zurio sam u zidove svog odjeljka, grudičastu Avora nezapaljivu tkaninu boje ugljena koja je izgledala kao tapison koji se pružao od zida do zida u stanu moga oca. Zidove odjeljka držao sam slobodnim od bilo kakvog dokaza ljudske prisutnosti - bez fotografija žene i djece (što je bilo lako, jer ih nisam imao), bez stripova o Dilbertu, bez ičega mudrog ili ironičnog što bi govorilo da sam tu iz prosvjeda, jer sam tu fazu odavno prošao. Imao sam jednu policu za knjige, na kojoj se nalazio priručnik o routing protokolu i četiri debela, crna registratora s "arhivom mogućnosti" MG-50K routera. Ovaj odjeljak mi neće nedostajati.Osim toga, nije baš da idem na strijeljanje; ja sam već pogođen, činilo mi se. Sad je preostalo samo riješiti se tijela i očistiti krv. Sjećam se da sam jednom na koledžu čitao o giljotini u francuskoj povijesti i kako je jedan krvnik, inače liječnik, proveo jezivi eksperiment (ljudi uživaju u čemu god

stignu, valjda). Nekoliko sekundi nakon što bi glava bila odrubljena, promatrao bi kako se oči i usne trzaju i grče, sve dok se kapci ne spuste i sve ne prestane. Zatim bi uzviknuo mrtvačevo ime, a oči na odrubljenoj glavi otvorile bi se i zurile ravno u krvnika. Još nekoliko sekundi i oči bi se zatvorile, liječnik bi opet pozvao čovjekovo ime, a oči se opet otvorile i zurile. Slatko. Trideset sekundi nakon što je odvojena od tijela, glava još reagira. Tako sam se ja osjećao. Oštrica je već pala, a oni zovu moje ime.Podigao sam slušalicu i nazvao ured Arnolda Meachama, rekao njegovoj asistentici da krećem i pitao gdje im se nalaze uredi.Grlo mi je bilo suho pa sam u sobi za odmor uzeo jedan od nekad besplatnih, a sada pedeset centi vrijednih sokova. Soba za odmor nalazila se sasvim na sredini kata, pokraj grupe dizala, i dok sam hodao u nekom čudnom, polusvjesnom stanju, još nekoliko kolega me ugledalo i brzo se okrenulo, kao da im je neugodno.Josenh FinderPARANOJAIstraživao sam orošen stakleni ormar sa sokovima i odlučio da neću uzeti svoju uobičajenu dijetnu Pepsi - u ovom trenutku mi stvarno ne treba još kofeina - i izvadio Sprite. Iz čistog bunta nisam ostavio novac u posudi. Hej, to će ih naučiti pameti. Skinuo sam čep i krenuo prema dizalu.Mrzio sam svoj posao, stvarno ga prezirao, pa me pomisao da ću ga izgubiti nije baš izluđivala. S druge strane, nisam baš imao neku zakladu i novac mi je zaista bio potreban. U tome je cijela bit, zar ne? U biti, doselio sam se ovamo da pomognem u medicinskoj njezi svojega oca - svojega oca, koji me smatrao promašenim slučajem. Radeći na Manhattanu po barovima, zarađivao sam upola manje, ali sam živio bolje. Govorimo o Manhattanu! Ovdje živim u Ulici Pearl, u otrcanom stanu u razini ceste koji smrdi po ispušnim plinovima i čiji prozori zveče dok u pet ujutro kamioni tutnjeći prolaze. Priznajem, mogao sam nekoliko večeri tjedno izaći s prijateljima, ali obično bih završio zavirujući u kredit na tekućem računu oko tjedan dana prije nego što bi se petnaestog u mjesecu čarobno pojavila plaća.Nisam se baš ni slomio od posla. Šlepao sam se. Odradio bih minimalan broj sati, dolazio kasno i odlazio ranije, ali bih obavio svoj posao. Ocjene u izvještajima o mojem radu nisu bile sjajne - bio sam "mlađi suradnik", prosječan, samo korak iznad "najnižeg doprinosa", kad trebaš početi pakirati svoje stvari.Ušao sam u dizalo i pogledao što imam na sebi - crne traperice i sivu polo majicu - i poželio da sam stavio kravatu.Kad radiš u velikoj korporaciji, nikad ne znaš u što bi trebao vjerovati. Tu uvijek ima puno žestokih, zastrašujućih mačističkih razgovora. Uvijek ti govore kako treba "ubiti konkurenciju", probosti ih "kolcem kroz srce". Govore ti da "ubiješ ili budeš ubijen", "pojedeš ili budeš pojeden", "pojedeš njihov ručak", "pojedeš svoju pseću hranu" i "pojedeš svoje mlade".Možeš biti softverski inženjer ili voditelj proizvodne linije ili asistent prodaje, ali nakon nekog vremena počneš misliti da sinekako zalutao u jedno od onih domorodačkih plemena na Papui Novoj Gvineji, koja nose veprove kljove u nosu i tikvice na spolovilu. A zapravo, ako pošalješ e-mailom provokativan, politički nepodoban vic svom kolegi u IT-u, koji ga onda proslijedi tipu koji sjedi nekoliko odjeljaka dalje, možeš završiti zaključan u smrdljivoj sobi za sastanke u kadrovskom, na tjedan dana iscrpljujućeg treninga raznovrsnosti. Mazni spajalice i dobit ćeš po prstima nazubljenim ravnalom života.Naravno, ja sam učinio nešto malo ozbiljnije od krađe uredskih potrepština.Ostavili su me da čekam u prednjem uredu pola sata, četrdeset pet minuta, ali činilo se dulje. Nije bilo ničega za čitanje - samo Organizacija osiguranja i takve stvari. Tajnica je imala svijetloplavu kosu ošišanu na kacigu i žute, pušačke krugove ispod očiju. Javljala se na telefon, tipkala po tipkovnici i s vremena na vrijeme krišom bacala pogled na mene, onako kako biste pogledavali jezivu prometnu nesreću dok pokušavate držati oči na cesti.Sjedio sam tamo tako dugo da mi je sigurnost počela kopniti. Možda je to i bila poanta. Mjesečna plaća počela se činiti dobrom idejom. Možda prkos nije najbolji pristup. Možda bih trebao pojesti govna. Možda je odavno prekasno za to.

Arnold Meacham nije ustao kad me tajnica uvela unutra. Sjedio je za velikim, crnim stolom koji je izgledao kao da je od poliranog granita. Meachamu je bilo četrdesetak godina, bio je vitak i širokih ramena, građen kao lutak, duge, kockaste glave, dugog, tankog nosa, bez usnica. Smeđa kosa postajala je sijeda i sve rjeđa. Na sebi je imao plavi sako na dvostruko kopčanje i prugastu, plavu kravatu, poput predsjednikayachting kluba. Gledao me kroz prevelike, čelične avijatičarske naočale. Odmah se vidjelo da je potpuno bez smisla za humor. Na stolici desno od njegova stola sjedila je žena, koju godinu starija od mene i pisala bilješke. Ured je bio velik i oskudno namješten, s puno uokvirenih diploma na zidu. S jedne strane, Poluotvorena vrata vodila su u zamračenu sobu za sastanke."Znači, ti si Adam Cassidv", rekao je. Govorio je uštogljeno, razgovijetno. "Tulumariš, stari?" Usnice su mu se stisnule u smi-jJoseph FinderPARANOJAOh, Bože. Ovo neće izaći na dobro. "Što mogu učiniti za vas?" rekao sam. Pokušao sam izgledati zbunjeno, zabrinuto."Što možeš učiniti za mene? Kako bi bilo da počneš time što ćeš ispričati istinu? To možeš učiniti za mene." Govorio je s jedva primjetnim južnjačkim naglaskom.Ljudi me, uglavnom, vole. Prilično sam dobar u pridobivanju ljudi - od bijesnog učitelja matematike do važnog kupca čija narudžba kasni šest tjedana. Ali odmah sam shvatio da ovo nije trenutak za sjajne govore. Šanse da spasim svoj mrski posao topile su se iz sekunde u sekundu."Svakako", rekao sam. "Istinu o čemu?"Frknuo je, zabavljajući se. "Recimo, o sinoćnjem domjenku s cateringom?"Zastao sam, razmišljajući. "Mislite na malu oproštajnu zabavu?" rekao sam. Nisam bio siguran koliko znaju, budući da sam prilično oprezno prikrio trag novca. Morao sam paziti što govorim. Žena s bilježnicom, slabašna ženica s kovrčavom crvenom kosom, vjerojatno je bila ovdje kao svjedok. "To je bilo vrlo dobrodošlo dizanje morala", dodao sam. "Vjerujte mi, gospodine, to će učiniti čuda za produktivnost odjela."Njegova usta bez usnica su se iskrivila. "Dizanje morala. Tvoji otisci su posvuda po financijama za to 'dizanje morala'.""Financijama?""Oh, dosta sranja, Cassidv.""Nisam siguran da vas razumijem, gospodine.""Misliš li da sam ja glup?" Između nas su bila dva metra lažnog granita, a ipak sam mogao osjetiti kapljice njegove sline."Vjerojatno... ne, gospodine." U kutu usana pojavio mi se tračak osmijeha. Nisam si mogao pomoći: radnički ponos. Velika greška.Meachamovo blijedo lice se zajapurilo. "Misliš daje to smiješno, provaliti u zaštićene baze podataka kompanije i domoći se povjerljivih brojeva za isplate? Misliš da je to rekreacija, da je to lukavo? Misliš da to nije važno?""Ne, gospodine..." ?"Govno jedno lažljivo, gade, to nije ništa bolje nego ukrasti starici torbicu u jebenoj podzemnoj!"Pokušao sam izgledati nevino, ali sam vidio u kojem smjeru ide razgovor i činilo mi se besmislenim."Ukrao si sedamdeset osam tisuća dolara s računa za organizaciju korporacijskih događanja, zbog proklete zabave za tvoju škvadru na utovamoj rampi?"Progutao sam knedlu. Sranje. Sedamdeset osam tisuća dolara? Znao sam da je bilo prilično luksuzno, ali nisam imao pojma koliko. "Taj tip je u tome s tobom?" "Na koga mislite? Možda ste se zabunili o..." "Jonesie? Onaj stari čije je ime bilo na torti?" "Jonesie nije imao ništa s tim", ispalio sam.Meacham se naslonio, trijumfalna izraza lica, jer je napokon pronašao uporište."Ako mi želite dati otkaz, samo izvolite, ali Jonesie je potpuno nedužan.""Otkaz?" Meacham me pogledao kao da sam rekao nešto na svahiliju. "Misliš da ti namjeravam dati

otkaz? Ti si pametan tip, dobar u kompjutorima i matematici, znaš zbrajati, zar ne? Možda možeš zbrojiti te brojeve. Pronevjera sredstava, to ti donosi pet godina zatvora i dvjesto pedeset tisuća dolara kazne. Elektronička i poštanska prijevara, to je daljnjih pet godina zatvora. Ali čekaj - ako prijevara utječe na financijske institucije, a na svoju sreću, zajebavao si se s našom bankom / bankom primatelja, tvoj sretan dan, govno jedno malo - to povećava stvar na trideset godina zatvora i milijun dolara kazne. Pratiš me? Koliko je to, trideset pet godina zatvora? A još nismo stigli do krivotvorenja i kompjutorskog kriminala, prikupljanja informacija u zaštićenom računalu radi krađe podataka. To će ti donijeti između jedne i deset godina zatvora i još kazni. Pa koliko imamo, za sada, četrdeset, pedeset, pedeset pet godina zatvora? Da vidimo, sada ti je dvadeset šest, a kad izađeš, imat ćeš osamdeset jednu godinu."Sad mi je znoj probijao kroz polo majicu, osjećao sam se hladno i ljepljivo. Noge su mi drhtale. "Ali", počeo sam promuklim glasom, aToseph FinderPARANOJAzatim pročistio grlo. "Sedamdeset osam tisuća dolara je poput pogreške u zaokruživanju za korporaciju od trideset milijardi dolara.""Savjetujem ti da začepiš usta", tiho reče Meacham. "Posavjeto-vali smo se s odvjetnicima i oni su sigurni da na sudu mogu dobiti optužbu za pronevjeru. Nadalje, očito si bio u poziciji da učiniš i više, i mi vjerujemo da je to bila samo jedna rata u dugotrajnom planu varanja Wyatt Telecommunicationsa, dio obrasca višestrukih podizanja novca i diverzija. To je samo vrh sante leda." Prvi put se okrenuo prema mišolikoj ženi koja je vodila bilješke. "Ovo sada je neslužbeno." Okrenuo se natrag prema meni. "Državni tužitelj je na koledžu bio cimer našeg kućnog odvjetnika, gospodine Cassidv, i uvjereni smo da te ima namjeru optužiti za sve što može. Uz to, možda nisi primijetio da je ured okružnog tužilaštva usred kampanje birokratskog kriminala i traže nekoga tko će poslužiti kao primjer. Oni žele žrtveno janje, Cassidv."Zurio sam u njega. Glavobolja se vratila. Osjetio sam kako mi se znoj cijedi unutrašnjom stranom majice, od pazuha prema struku."Imamo u svom kutu i državne i savezne organe. Kratko i jasno, imamo te. Sad je samo pitanje koliko ćemo te jako nagaziti, koliko štete želimo nanijeti. I nemoj misliti da ćeš otići u nekakvo odmaralište. Zgodan, mladi tip poput tebe, završit će negdje u saveznoj kaznionici Marion, nagnut preko kreveta. Izaći ćeš kao bezubi starac. A u slučaju da nisi u tijeku s promjenama u našem kaznenom sustavu, na saveznoj razini više nema uvjetnog puštanja na slobodu. Od ovog trenutka tvoj se život promijenio. Sjeban si, druškane." Pogledao je ženu s bilježnicom. "Vraćamo se na službeni dio. Da čujemo što ti imaš reći, bolje za tebe da to bude dobro."Progutao sam, ali kao da više nisam izlučivao slinu. Na rubovima vidokruga vidio sam bijele bljeskove. Bio je mrtav ozbiljan.U srednjoj školi i na fakultetu prilično su me često zaustavljali zbog prebrze vožnje pa sam stekao reputaciju virtuoza u izbjegavanju kazni. Trik je u tome da policajac mora osjećati vašu bol. To je psihološki rat. Zato oni nose sunčane naočale, da ih ne možete gledati u oči dok moljakate. I oni su ljudska bića, čak i murjaci. Na suvozačkom sjedalu držao sam nekoliko policijskih priručnika pa sam im govorio da učim za policajca i da se nadam da mi ova kazna neće umanjiti šanse da to postanem. Ili bih im pokazao bočicu lijekova i rekao dase žurim jer moram što prije mami donijeti lijek protiv epilepsije. Zapravo sam shvatio da, ako namjeravaš početi s tim, moraš ići do kraja; moraš se potpuno uživjeti.Davno smo prošli fazu spašavanja posla. Nisam mogao otjerati sliku kreveta u saveznoj kaznionici Marion. Umirao sam od straha.Zato nisam ponosan na ono što sam morao učiniti, ali vidite, nisam imao izbora. Ili ću posegnuti duboko u sebe i isplesti ovom ljigavcu iz osiguranja svoju dosad najbolju priču ili ću biti nečija zatvorska kurva.Duboko sam udahnuo. "Čujte," rekao sam, "bit ću otvoren s vama.""Bilo je i vrijeme.""Evo o čemu se radi. Jonesie, ovaj... Jonesie boluje od raka."

Meacham se smijuljio i zavalio u stolici, kao da kaže Zabavi me.Uzdahnuo sam i ugrizao unutrašnju stranu obraza, kao da otkrivam nešto što stvarno ne želim. "Rak gušterače. Inoperabilan."Meacham je zurio u mene kamena lica."Dijagnosticiran mu je prije tri tjedna. Mislim, ne mogu mu nikako pomoći - čovjek umire. A Jonesie, znate - zapravo, ne poznajete ga, ali on se uvijek hrabro drži. Rekao je onkologu: 'Znači da mogu prestati čistiti zube koncem?'" Tužno sam se osmjehnuo. "Takav je Jonesie."Žena koja je pisala bilješke na trenutak je zastala, izgledajući zaista pogođeno, a zatim se vratila svojim bilješkama.Meacham je obliznuo usnice. Jesam li dopirao do njega? Nisam bio siguran. Morao sam pojačati, dati sve od sebe."Nema razloga zašto biste vi to trebali znati", nastavio sam. "Mislim, Jonesie ovdje nije baš neka važna faca. On nije zamjenik predsjednika ili tako nešto, on je običan skladišni radnik. Ali meni je on važan, jer..." Zatvorio sam oči na nekoliko sekundi, duboko udahnuo. "Radi se o tome - nisam to htio nikome reći, to je bila naša tajna, ali Jonesie je moj otac."Meachamova stolica polako se nagnula naprijed. Sada je pažljivo slušao.Joseph Finder"Imamo različita prezimena - moja mama promijenila je moje prezime u svoje kad ga je napustila prije dvadesetak godina i uzela me sa sobom. Bio sam klinac, nisam ništa znao. Ali tata, on..." Ugrizao sam se za donju usnicu. U očima su mi bile suze. "On nas je nastavio uzdržavati, radio je dva, ponekad tri posla. Nikad nije ništa tražio. Mama uopće nije željela da me viđa, ali za Božić..." Oštri, kratki udah, kao štucanje. "Tata je dolazio svakog Božića. Ponekad bi na cičoj zimi zvonio pred vratima sat vremena, prije nego što bi ga mama pustila unutra. Uvijek bi mi donio poklon, neku veliku i skupu stvar koju si nije mogao priuštiti. Poslije, kad je mama rekla da me sa svojom plaćom bolničarke ne može poslati na fakultet, tata je počeo slati novac. On - rekao je da mi želi pružiti život koji on nije imao. Mama ga nikad nije poštovala i nekako me zatrovala protiv njega, znate? I tako mu nikad nisam ni zahvalio. Nisam ga čak ni pozvao na proslavu diplome, jer sam znao da se mama uz njega ne bi osjećala ugodno, ali on se ipak pojavio. Vidio sam kako se mota naokolo u nekom ružnom, starom odijelu - nikad prije nisam ga vidio u odijelu ili s kravatom, vjerojatno gaje nabavio kod Vojske spasa jer me žarko želio vidjeti kao diplomca, a nije me želio osramotiti."Meachamove oči izgledale su vlažne. Žena je prestala zapisivati i samo me promatrala, trepćući da otjera suze.Krenulo me. Meacham je zasluživao najbolje i to je dobivao. "Kad sam počeo raditi ovdje u Wyattu, nisam očekivao da ću naći tatu kako radi na jebenoj utovarnoj rampi. To je bila nevjerojatna slučajnost. Mama je prije nekoliko godina umrla, a ja sam ovdje, povezujem se sa svojim ocem, tim dragim, divnim čovjekom koji nikad ništa nije tražio od mene, nikad ništa zahtijevao, ubijao se od posla, izdržavao prokletog, nezahvalnog sina kojeg nikad nije viđao. To je kao sudbina, znate? A tada, kad je dobio vijest da ima inoperabilan rak gušterače i kad je počeo govoriti da će se ubiti prije nego što ga rak svlada, mislim..."Žena s bilješkama izvadila je papirnatu maramicu i obrisala nos. Sad je poprijeko gledala Arnolda Meachama. Meacham se trznuo.Nastavio sam šaptom. "Morao sam mu pokazati koliko mi znači - koliko znači svima nama. To je bila neka vrsta moje zaklade Poželi želju. Rekao sam mu - rekao sam mu da sam pogodio prva tri konja na utrkama, nisam želio da zna ili da se brine. Mislim, vjerujte mi, toPARANOJAšto sam učinio je pogrešno, potpuno pogrešno. Neću vam prodavati maglu, to je pogrešno na sto različitih načina. Ali možda je na neki mali način ipak bilo ispravno." Žena je posegnula za još jednom maramicom i pogledala Meachama kao daje najveći ološ na svijetu. Meacham je spustio pogled, zacrvenio se i nije me mogao gledati u oči. Naježio sam se od vlastite priče.A zatim se iz zatamnjenog, suprotnog dijela prostorije začulo otvaranje vrata i nešto što je zvučalo kao pljeskanje. Polako, glasno pljeskanje.

Bio je to Nicholas Wyatt, osnivač i predsjednik uprave Wyatt Telecoma. Prilazio je plješćući, sa širokim osmijehom. "Briljantna predstava", rekao je. "Apsolutno briljantna."Podigao sam pogled, osupnut, a zatim tužno odmahnuo glavom. Wyatt je bio visok muškarac, oko dva metra, građen poput hrvača. Dok se približavao, rastao je u mojim očima sve dok, stojeći jedva metar od mene, nije izgledao veći od života. Wyatt je bio poznat po elegantnom odijevanju i, naravno, imao je na sebi nekakvo sivo odijelo s tankim prugama, nalik na Armanijevo. On nije bio samomoćan, oelovao moćno."Gospodine Cassidy, dopustite jedno pitanje." :',Nisam znao što bih pa sam ustao i pružio mu ruku.Wyatt je nije prihvatio. "Kako je Jonesieju ime?"Oklijevao sam, trenutak predugo. "AT, rekao sam naposljetku."Al? Skraćeno od - čega?""Al - Alan", rekao sam. "Albert. Sranje."Meacham je zurio u mene."Detalji, Cassidy", rekao je Wyatt. "Svaki put će te zajebati. Ali moram priznati, dirnuo si me - stvarno jesi. Dio s odijelom iz Vojske spasa pogodio me ravno ovdje." Šakom je lupnuo po prsima. "Izvrsno."Smušeno sam se nacerio, osjećajući se kao oruđe. "Ali on mi je rekao da priča mora biti dobra."Wyatt se nasmiješio. "Ti si izvanredno nadaren mladić, Cassidy. Prava pravcata Šeherezada. Mislim da bismo trebali porazgovarati."FinderNicholas Wyatt je zastrašujuć tip. Dosad ga nisam upoznao, ali sam ga vidio na televiziji i na korporacijskoj web stranici, gdje su se mogle naći njegove videoporuke. U tri godine rada u kompaniji koju je osnovao, nekoliko puta sam ga čak vidio uživo. Izbliza je djelovao još strasnije. Bio je osunčan, poput ugljena crne kose zalizane gelom i začešljane unatrag. Zubi su mu bili savršeno jednaki i biserno bijeli.Bilo mu je pedeset šest godina, ali nije izgledao kao pedesetše-stogodišnjak, ma kako oni trebali izgledati. U svakom slučaju, nije izgledao kao moj stari s pedeset šest godina, trbušast, proćelav starac čak i u takozvanim najboljim godinama. Ovo je bilo nekih drugih pedeset šest.Nisam imao pojma što on radi ovdje. Čime bi mi predsjednik uprave mogao zaprijetiti, što Meacham već nije potegnuo? Smrću zbog tisuću posjekotina rubom papira? Da će me živog pojesti divlji vepar?Potajno sam na tren zamislio da će mi reći "daj pet", čestitati mi na dobrom štosu, reći da mu se sviđa moj duh, moja hrabrost. Ali to tužno, malo sanjarenje rasplinulo se jednakom brzinom kojom se pojavilo u mojim očajnim mislima. Nicholas Wyatt nije bio nikakav svećenik koji igra košarku. On je bio osvetoljubiv kurvin sin.Čuo sam priče. Znao sam da ga treba izbjegavati, ako imaš mozga u glavi. Spustit ćeš glavu, truditi se da mu ne privlačiš pažnju. Bio je poznat po svojim provalama bijesa, zlovolji i urlanju. Znao je otpuštati ljude na licu mjesta, narediti osiguranju da im počiste stol i isprate ih iz zgrade. Na sastancima s rukovodećim kadrom uvijek bi izabrao jednu osobu, koju bi cijelo vrijeme ponižavao. K njemu niste odlazili s lošim vijestima i niste tratili ni djelić sekunde njegova vremena. Ako ste imali dovoljnu nesreću da pred njime morate održati nekakvu prezentaciju u PowerPointu, uvježbavali biste je i uvježbavali, sve dok ne bude savršena. Ali ako bi u prezentaciji postojala i najmanja greška, on bi vas prekinuo vičući: "Ne mogu vjerovati!"PARANOJALjudi su govorili da se s godinama prilično smekšao, ali u usporedbi s čime? Bio je opako natjecateljski raspoložen, dizač utega i triatlonac. Momci koji vježbaju u teretani tvrtke pričali su kako on uvijek izaziva ozbiljne sportaše na natjecanje u zgibovima. Nikad nije izgubio, a kad bi onaj drugi odustao, on bi ga podbadao riječima: "Hoćeš li da nastavim?" Kažu da ima tijelo poput Arnolda Schwar-zeneggera, poput smeđeg kondoma napunjenog orasima.

Ne samo daje bio lud za pobjeđivanjem, njemu pobjeda nije bila slatka ako usput nije ismijao gubitnika. Jednom je na božičnoj zabavi za cijelu tvrtku napisao na bocu vina ime svog glavnog takmaca, Trion Svstemsa, i razbio bocu o zid, uz mnogo pijanih uzvika i navijanja.Vodio je testosteronom nabijenu tvrtku. Svi njegovi glavni ljudi odijevali su se poput njega u sedam tisuća dolara vrijedna odijela Armanija, Prade, Brionija, Kitona ili nekih drugih dizajnera za koje nisam ni čuo. A trpili su ta sranja jer su za to bili odvratno dobro nagrađeni. Vic o njemu koji su dosad već svi čuli: Koja je razlika između Boga i Nicholasa Wyatta? Bog ne misli da je Nicholas Wyatt.Nick Wyatt spavao je tri sata dnevno, činilo se da ne jede ništa osim energetskih čokoladica Power Bar za doručak i ručak. Bio je poput nuklearnog reaktora nervozne energije, jako se znojio. Ljudi su ga zvali "Istrebljivač". Upravljao je vladavinom straha i nikada nije zaboravljao poniziti druge. Kad je jedan njegov bivši prijatelj bio otpušten s mjesta predsjednika uprave jedne velike high-tech tvrtke, Nick mu je poslao vijenac od crnih ruža - njegove su tajnice uvijek znale gdje nabaviti crne ruže. Citat po kojem je poznat, jedna izreka koju je toliko ponavljao da bi trebala biti uklesana u granitu iznad glavnog ulaza, stavljena kao screen saver na svačiji desktop, bila je: "Naravno da sam paranoičan. Želim da svatko tko radi za mene bude paranoičan. Uspjeh zahtijeva paranoju."Slijedio sam Wyatta niz hodnik od Osiguranja tvrtke do njegova predsjedničkog apartmana i jedva sam držao korak - hodao je strašno brzo. Gotovo da sam morao potrčati. Za mnom je išao Meacham, mašući crnim, kožnim fasciklom kao štapom. Kako smo se približavali Predsjedničkom dijelu, zidovi su od bijelih gipsanih ploča prešli u mahagonij, tepisi postali mekani, kao da ti noga tone. Stigi smo u nJegov ured, njegovu jazbinu.Josevh FinderPARANOJANjegove dvije identične tajnice podigle su pogled i ozarile se od sreće kad smo poput karavane prošli pokraj njih. Rekao je "Linda, Yvette", kao da im je nadjenuo imena. Nije me iznenadilo što su obje bile prelijepe, poput modela - ovdje je sve bilo vrhunsko, poput zidova, tepiha i namještaja. Pitao sam se uključuje li opis njihova posla i izvanuredske poslove, poput dobrog pušenja. U svakom slučaju, tako se pričalo.Wyattov ured bio je ogroman. U njemu bi moglo živjeti cijelo jedno bosansko selo. Obje strane sobe bile su u prozorima od poda do stropa, a pogled na grad bio je nevjerojatan. Preostali zidovi bili su u elegantnom, tamnom drvetu, prekriveni uokvirenim stvarima, naslovnicama časopisa s njegovom slikom, poput Fortunea, Forbesa, Business Weeka. Promatrao sam iskolačenih očiju, dok sam prolazio napola trčeći, napola hodajući. Fotografija njega i još nekog tipa s pokojnom princezom Dianom. Njega s oba Georgea Busha.Doveo nas je do "grupe za razgovor" napuhanih, crnih kožnih naslonjača i sofe koji su izgledali kao da pripadaju muzeju moderne umjetnosti. On je potonuo u jedan kraj velike sofe.U glavi mi se vrtjelo. Izgubio sam orijentaciju, bio u drugome svijetu. Nisam mogao ni zamisliti zašto sam ovdje, u uredu Nicho-lasa Wyatta. Možda je on bio jedan od onih dječaka koji su voljeli insektima pincetom čupati noge, a zatim ih spaliti povećalom."Stvarno si izveo prilično istančanu mućku", rekao je. "Vrlo dojmljivo."Nasmiješio sam se i skromno spustio glavu. Poricanje više nije dolazilo u obzir. Hvala Bogu, pomislio sam. Činilo se da idemo u "daj pet", koja hrabrost, smjeru."Ali nitko me ne može maznuti u jaja i odšetati, to bi već trebao znati. Mislim, baš nitko."Izvadio je pincetu i povećalo."Dakle, ti si ovdje menadžer tri godine, izvještaji o tvom radu su koma, za sve to vrijeme nisi dobio povišicu ni promaknuće. Pretvaraš se da radiš, zabušavaš. Nisi baš ambiciozan tip, zar ne?" Govorio je brzo, što me činilo još nervoznijim.Opet sam se nasmiješio. "Valjda nisam. Nekako imam druge prioritete.""Na primjer?"Oklijevao sam. Ulovio me. Slegnuo sam ramenima."Svatko mora imati strast prema nečemu ili ne vrijedi pišljiva boba. Xi očito nisi strastven glede posla, pa glede čega si strastven?"

Gotovo nikad ne ostajem bez riječi, ali ovaj put nisam mogao smisliti ništa pametno. Meacham me također promatrao, s pokvarenim, sadističkim smiješkom na oštrom licu. Razmišljao sam o tome da poznajem ljude u tvrtki, u svojem odjelu, koji su uvijek kemijali kako uhvatiti trideset sekundi s Wyattom, u dizalu ili na lansiranju novog proizvoda ili nešto slično. Čak su pripremali i "razgovor za dizalo". A ja sada stojim u uredu velikoga gazde, nijem poput lutke u izlogu."U slobodno vrijeme se baviš glumom ili tako nečim?"Odmahnuo sam glavom."Pa, u svakom slučaju, dobar si. Pravi, jebeni Marlon Brando. Možda ne vrijediš u marketingu routera za poslovne korisnike, ali si na olimpijskoj razini kad je u pitanju umjetnost zajebavanja.""Ako je to kompliment, gospodine, hvala vam." "Čujem da prokleto dobro oponašaš Nicka Wyatta. Je li to točno? Da vidimo."Zacrvenio sam se, odmahnuo glavom."Uglavnom, kad se sve zbroji, opljačkao si me i čini se da misliš kako ćeš se izvući."Izgledao sam preneraženo. "Ne, gospodine, ne mislim da ću se izvući.""Poštedi me. Ne treba mi još jedna demonstracija. Pratio sam od početka."Mahnuo je rukom poput rimskoga cara i Meacham mu je pružio fascikl. Bacio je pogled unutra. "Rezultati tvojih testova sposobnosti su pri samom vrhu. U koledžu si bio inženjerski smjer. Koje vrste?""Elektrotehnički."'Kao dječak si želio biti inženjer?"'Moj tata je htio da završim nešto s čime ću moći dobiti pravi P°sao. Ja sam htio svirati solo gitaru u PearlJamu."FinderPARANOJA"Jesi li bio dobar?" / . v.^"Ne", priznao sam. >■; e . • .,,.;• >Napola se nasmijao. "Završio si koledž za pfel godina. Što sedogodilo?" , : ■;,.■;„ , ,.'"Izbačen sam na godinu dana.""Cijenim tvoju iskrenost. Barem ne pokušavaš s onim sranjem o 'prvoj godini u inozemstvu'. Što se dogodilo?""Izveo sam jednu glupost. Imao sam loš semestar, pa sam provalio u kompjutorski sustav koledža i promijenio si ocjene. I cimeru.""Znači, ovo je stari trik." Pogledao je na sat, bacio pogled na Meachama, pa opet na mene. "Imam ideju za tebe, Adame." Nije mi se svidio način na koji je izgovorio moje ime; zvučalo je jezivo. "Vrlo dobru ideju. U stvari, iznimno velikodušnu ponudu.""Hvala vam, gospodine." Nisam imao pojma o čemu govori, ali znao sam da ne može biti dobro ni velikodušno."Ovo što ću ti sada reći, poreći ću da sam ikad rekao. Zapravo, neću samo poreći, tužit ću te za klevetu ako to ikada ponoviš, jasno? Jebeno ću te zgaziti." O čemu god da je govorio, imao je sredstva da to učini. Bio je milijarder, treći ili četvrti najbogatiji čovjek u Americi, ali je nekada bio broj dva, prije nego što se cijena naših dionica strmoglavila. Želio je biti najbogatiji - ciljao je na Billa Gatesa, ali to nije djelovalo jako vjerojatno.Srce mi je lupalo. "Naravno.""Razumiješ li svoju situaciju? Iza vrata broj jedan imaš sigurnih -jebeno sigurnih - najmanje dvadeset godina zatvora. Znaci, ili to ili ono što se nalazi iza zavjese. Želiš li zaigrati Vrijeme za nagodbu?"Progutao sam. "Naravno.""Reći ću ti što se nalazi iza zavjese, Adame. Vrlo lijepa budućnost za pametnog inženjera poput tebe, samo moraš igrati prema pravilima. Mojim pravilima."Lice mi se užarilo."Želim da za mene preuzmeš poseban projekt." Kimnuo sam. ; "Želim da se zaposliš u Trionu."

"U... Trion Svstemsu?" Nisam shvaćao."U marketingu novih proizvoda. Oni imaju nekoliko otvorenih položaja na strateškim mjestima u kompaniji.""Oni me nikada ne bi zaposlili.""Ne, imaš pravo, tebe nikada ne bi zaposlili. Lijenu propalicu poput tebe. Ali Wyattovu superzvijezdu, mladog frajerčinu na rubu supernove, zaposlili bi u nanosekundi.""Ne pratim vas.""Tip koji je prošao školu ulice, poput tebe? Upravo si izgubio nekoliko IO bodova. Ma daj, seronjo. Lucid - to je bilo tvoje dijete, zar ne!Govorio je o udarnom proizvodu Wyatt Telecoma. Savršeni super-dlanovnik, nešto poput Palm Pilota na steroidima. Nevjerojatna igračka. Ja nisam imao nikakve veze s tim. Nisam ga čak ni posjedovao."Oni to nikad ne bi povjerovali", rekao sam."Slušaj me, Adame. Svoje najveće poslovne odluke donosim na temelju predosjećaja, a imam predosjećaj da ti imaš željezna muda, pamet i talent da to izvedeš. Pristaješ ili ne?""Želite da vam podnosim izvještaje, zar ne?"Njegove su oči bušile kroz mene poput čelika. "Više od toga. Želim da prikupljaš informacije.""Da budem kao špijun. Krtica ili tako nešto."Otvorio je dlanove, kao da kaže, jesi li ti idiot ili što? "Nazovi to kako želiš. Unutar Triona postoji vrlo vrijedno, uh, intelektualno vlasništvo kojega se želim domoći, a njihovo osiguranje je prokleto blizu neprobojnom. Samo netko unutar Triona može doći do onoga sto želim, i to ne bilo tko. Krupna riba. Takvog možeš unovačiti, kupiti ili ga uvesti na glavna vrata. Ovdje imamo pametnog, naočitog mladića sa sjajnim preporukama - mislim da imamo sasvim solidnu priliku.""A što ako me ulove?" > " ■ . -"Neće te uloviti", reče Wyatt."Ali ako ipak...?" .<f^ko dobro obaviš posao," reče Meacham, "neće te uloviti. ^ ako nekako zajebeš stvar i ulove te - pa, mi ćemo te zaštititi."Josevh FinderNekako sam sumnjao u to. "Oni će biti totalno sumnjičavi.""Zbog čega?" reče Wyatt. "U ovom poslu ljudi stalno skaču iz kompanije u kompaniju. Kradu se vrhunski talenti. Poput voća na najnižim granama. Upravo si ostvario veliku pobjedu u Wyattu, možda misliš da nemaš utjecaj koji smatraš da bi trebao imati, tražiš veću odgovornost, bolju priliku, više novca - uobičajena sranja.""Odmah će me pročitati.""Neće, ako dobro obaviš posao", reče Wyatt. "Morat ćeš naučiti sve o marketingu proizvoda, morat ćeš biti jebeno briljantan, morat ćeš raditi više nego ikada u svom jadnom životu. Morat ćeš se stvarno slomiti. Samo će veliki igrač dobiti ono što želim. Pokušaj izvoditi svoja zabušantska sranja u Trionu, pa ćeš nastradati ili biti izguran sa strane, a tada je naš mali eksperiment gotov. A tebe čekaju vrata broj jedan.""Mislio sam da tipovi na novim proizvodima moraju završiti studij poslovnog upravljanja.""Ne, Goddard misli da je studij poslovnog upravljanja sranje - jedna od rijetkih stvari u kojima se slažemo. On nema studij poslovnog upravljanja. Misli daje to ograničavajuće. Kad smo već kod ograničenja..." Pucnuo je prstima i Meacham mu je nešto dodao, malu metalnu kutiju koja je djelovala poznato. Kutija bombona Altoids. Otvorio je poklopac. Unutra je bilo nekoliko bijelih tableta koje su izgledale kao Aspirini, ali to nisu bile. Jako poznato. "Morat ćeš prestati s ovim sranjima, s tim ecstasyjem ili kako ih već zoveš." Kutiju Altoidsa držao sam kod kuće na stoliću; čudio sam se kada i kako su došli do nje, ali sam bio previše ošamućen da bih bio bijesan. Bacio je kutiju u malu, crnu, kožnatu kantu za smeće pokraj kauča. Začulo se tup. "Isto vrijedi za travu, cugu, sva ta sranja. Morat ćeš se popraviti i biti čist, stari moj."Činilo se da je to najmanji problem. "A što ako me ne zaposle?" "Vrata broj jedan." Ružno se nacerio. "I nemoj spakirati cipele za golf. Ponesi vazelin."

"Čak i ako dam sve od sebe?""Tvoj posao nije da uprskaš stvar. S kvalifikacijama koje ćemo ti dati i trenerom poput mene, nećeš imati nikakav izgovor.""O koliko novca razgovaramo?"PARANOJA"Koliko novca! Otkud znam? Vjeruj mi, bit će puno više nego v. dobivaš ovdje. Barem šest znamenki." Trudio sam se da ne bude očito kako gutam."Plus moja plaća ovdje."Okrenuo je svoje zategnuto lice prema meni i uputio mi mrtvački noeled. U očima nije bilo ničega. Botox? pitao sam se. "Zajebavaš me.""Ja preuzimam ogroman rizik.""Molim? Ja sam taj koji preuzima rizik. Ti si jebena crna kutija, veliki, debeli upitnik.""Da stvarno tako mislite, ne biste tražili da to učinim."Okrenuo se prema Meachamu. "Ne mogu vjerovati."Meacham je izgledao kao daje progutao govno. "Ti, govno malo", rekao je. "Trebao bih odmah uzeti slušalicu..."Wyatt je podigao carsku ruku. "U redu je. Ima muda. Volim kad netko ima muda. Dobiješ li posao, obaviš li svoje kako treba, umakat ćeš na dvije strane. Ali ako zajebeš...""Znam", rekao sam. "Vrata broj jedan. Razmislit ću i javiti vam sutra."Wyattova vilica se objesila, oči ostale prazne. Zastao je, a zatim ledeno rekao: "Dajem ti rok do devet sati ujutro. Kad državni tužitelj stiže u svoj ured.""Preporučio bih ti da ni riječ od ovoga ne ispričaš svojim prijateljima, ocu, nikome", dodao je Meacham. "Ili nećeš znati što te snašlo.""Razumijem", odgovorio sam mu. "Nema potrebe za prijetnjama.""Oh, to nije prijetnja", rekao je Nicholas Wyatt. "To je obećanje."Josevh FinderVČinilo mi se da nema nikakva razloga da se vraćam na posao, pa sam otišao kući. Bilo mi je neobično naći se u podzemnoj u jedan popodne, sa starcima, studentima i mamama s djecom. U glavi mi se još vrtjelo i osjećao sam mučninu.Moj stan nalazio se dobrih deset minuta hoda od postaje podzemne željeznice. Dan je bio vedar, besmisleno veseo.Košulja mi je još bila vlažna i zaudarala po znoju. Dvije mlade djevojke u kombinezonima, s višestrukim piercinzima, vukle su naokolo hrpu malih klinaca na dugom konopcu. Klinci su vrištali. Nekoliko, do pojasa golih, crnaca igralo je košarku na asfaltiranom igralištu iza žičane ograde. Kocke na nogostupu bile su neravne i zamalo sam se spotaknuo, a zatim sam pod nogom osjetio odvratnu skliskost, kad sam stao u pseće govno. Savršeni simbolizam.Prolaz prema mojem stanu snažno je zaudarao po urinu, ili od mačke, ili od nekog klošara. Pošta još nije stigla. Ključevi su zveckali dok sam otključavao tri brave na svojim ulaznim vratima. Starica u stanu nasuprot hodniku odškrinula je vrata za dužinu sigurnosnog lanca, a zatim ih zalupila. Bila je preniska da dosegne do špijunke. Prijateljski sam joj mahnuo.Soba je bila mračna iako su žaluzine bile otvorene. Bilo je zagušljivo, smrdjelo po starim opušcima. Budući daje stan bio u razini ulice, danju nisam mogao ostaviti otvoren prozor da se stan prozrači.Stan je bio namješten prilično jadno; jedinom sobom dominiralaod piva, prošarana utkanim zlatnim nitima. Bila je okrenuta prema televizoru Sanyo dijagonale 51 cm, kojemu je nedostajao daljinski upravljač. U jednom kutu osamljeno je stajala visoka, uska polica za knjige od neobrađene borovine. Sjeo sam na sofu, a oblak prašine podigao se u zrak. Guzica ma zaboljela od čelične prečke ispod jastuka. Pomislio sam na crnu, kožnu sofu Nicholasa Wyatta i zapitao se je li on ikada živio u ovakvoj rupi. Pričalo se da je krenuo ni od čega, ali nisam vjerovao u to. Nisam moeao zamisliti da je ikadaPARANOJAživio u ovakvoj štakorskoj jazbini. Ispod staklenog stolića pronašao sam upaljač Bic, pripalio

cigaretu i bacio pogled na hrpu računa na stolu. Više nisam ni otvarao omotnice. Imao sam dvije Mastercard i tri Visa kartice, i sve su bile u žestokom minusu, a ja sam jedva pokrivao minimalne uplate.Naravno, već sam donio odluku."Jesu li te uhvatili?"Seth Marcus, moj najbolji prijatelj još od srednje škole, tri večeri tjedno radio je za šankom u pomaloyuppiejevskom lokalu nazvanom Ulična mačka. Danju je bio honorarac u odvjetničkoj tvrtki u centru grada. Govorio je da mu treba novac, ali bio sam uvjeren daje radio za šankom kako bi sačuvao barem trunku otkačenosti, kako se ne bi pretvorio u nekakvog korporacijskog šmokljana kakvima smo se obojica voljeli rugati."Uhvatili zbog čega?" Koliko sam mu samo ispričao? Jesam li mu rekao o pozivu od Meachama, direktora osiguranja? Nadao sam se da nisam. Sada mu nisam mogao reći baš ništa o škripcu u koji su me stavili."Zbog tvog velikog tuluma." Bilo je bučno, nisam ga dobro čuo, a netko je na drugom kraju šanka zviždao s dva prsta u ustima, glasno i prodorno. "Onaj tip meni fućka? Kao da sam jebeni pas?" Ignorirao je zviždača.Odmahnuo sam glavom."Izvukao si se, ha? Stvarno si to uspio izvesti, nevjerojatno. Čime ćeš proslaviti?""Brooklvn Brown?"Odmahnuo je glavom. "Ne.""Newcastle? Guinness?""Sto kažeš na točeno? Za to ne vode evidenciju."Slegnuo sam ramenima. "Može."Joseph FinderNatočio mije pivo, žuto i pjenušavo; očito je bio nov u tome. Prelilo se po izrezbarenom, drvenom šanku. On je bio visok, tamnokos, zgodan dečko - pravi magnet za komade - sa smiješnom kozjom bradicom i naušnicom u uhu. Bio je napola Židov, ali je želio biti crnac. Svirao je i pjevao u grupi po imenu Slither, koju sam nekoliko puta slušao; nisu bili naročito dobri, ali on je pričao o "potpisivanju ugovora". Uvijek je istodobno vrtio desetak planova, samo da ne bi morao priznati da je šljaker.Seth je bio jedini čovjek kojeg poznajem a da je ciničniji od mene. Vjerojatno smo zato bili prijatelji. Tome dodajem činjenicu da me nije davio zbog moga oca, iako je igrao football u srednjoškolskoj momčadi koju je trenirao (i tiranizirao) Frank Cassidv. U sedmom razredu bili smo u istoj učionici i istoga trenutka svidjeli se jedan drugome jer smo obojica bili izdvojeni kao objekt poruge učitelja matematike, gospodina Pasqualea. U devetome razredu ja sam napustio javnu školu i otišao u Bartholomew Browning & Knightlev, šminkersku školu u kojoj je moj stari dobio posao kao trener footballa i hokeja, a ja besplatnu školarinu. Dvije sam godine rijetko viđao Setha, sve dok stari nije dobio otkaz jer je nekom klincu slomio dvije kosti u desnoj i jednu u lijevoj podlaktici. Mama toga maloga predsjedala je nadzornim odborom Bartholomevv Browninga. I tako je besplatna školarina presušila, a ja sam se vratio u javnu školu. Stari je također tamo dobio posao nakon Bartholomevv Brovvninga.Obojica smo u srednjoj školi radili na istoj benzinskoj postaji Gulf, sve dok Sethu nisu dojadile radne hlače s naramenicama, pa je otišao u noćnoj smjeni raditi krafne u Dunkin' Donuts. Nekoliko ljeta on i ja radili smo kao perači prozora za tvrtku koja je radila na mnogim neboderima u središtu grada, dok nismo odlučili da visjeti na konopcima na dvadeset sedmom katu zvuči puno otkačenije nego što zaista jest. Ne samo da je bilo dosadno, nego je bilo vraški jezivo, a to je loša kombinacija. Možda nekim ljudima visjeti sa zgrade stotinjak metara u zraku zvuči kao nekakav ekstremni sport, ali meni se to činilo više poput usporene snimke pokušaja samoubojstva.Zviždanje je postalo glasnije. Ljudi su gledali u zviždača, bucmastog, proćelavog tipa u odijelu, a nekoliko ljudi se cerekalo."Popizdit ću", reče Seth.PARANOJA

"Nemoj", odgovorio sam, ali bilo je prekasno; već se zaputio prema suprotnoj strani šanka. Izvadio sam cigaretu i pripalio je, gledajući ga kako se naginje preko šanka bijesno gledajući u zviždača, kao da će ga zgrabiti za ovratnik, ali se u zadnji čas predomislio. Nešto mu je rekao. U blizini zviždača začuo se smijeh. Djelujući cool i opušteno krenuo je natrag. Zastao je da bi porazgovarao s dvjema prelijepim ženama, plavušom i brinetom, i uputio im osmijeh."Tako. Ne mogu vjerovati da još pušiš", rekao mi je. "Prokleto glupo, s obzirom na tvog starog." Izvadio je cigaretu iz moje kutije, pripalio je, povukao dim i spustio je u pepeljaru."Hvala ti što mi ne zahvaljuješ što ne pušim", rekoh. "A koji je tvoj izgovor?"Otpuhnuo je dim kroz nosnice. "Kompa, ja volim raditi više stvari odjednom. Usto, u mojoj obitelji rak nije nasljedan. Samo ludilo.""On nema rak.""Emfizem. Isto sranje. Kako je stari?""Dobro." Slegnuo sam ramenima. Nisam želio krenuti u tom smjeru, a nije ni Seth."Čovječe, jedan od onih komada želi Cosmopolitan, a drugi ledeno piće. Mrzim to.""Zašto?""To zahtijeva previše rada, a na kraju će mi ostaviti dvadeset pet centi napojnice. Žene ne ostavljaju napojnice, to sam naučio. Isuse, otvori dva Buda i zaradit ćeš nekoliko dolara. Ledena pića!" Odmahnuo je glavom. "Čovječe."Nestao je na nekoliko minuta, lupao stvarima oko sebe dok je mikser urlao. Poslužio je curama njihova pića uz jedan od svojih ubojitih osmijeha. Nisu mu imale namjeru dati ni dvadeset pet centi napojnice. Obje su se okrenule, pogledale me i nasmiješile se.Kad se vratio, pitao je: "Što radiš poslije?""Poslije?" Već je bilo blizu deset, a u pola osam ujutro morao sam se naći s Wyattovim inženjerom. Nekoliko dana treninga s njim, nekakvom velikom facom na projektu Lucid, a zatim još nekoliko dana s rukovoditeljem marketinga odjela novih proizvoda, plus redovite seanse s "izvršnim trenerom". Zacrtali su opaki raspored. Vojni kamp za dupelisce, tako sam ja to vidio. Nema više zajeban-Joseph FinderPARANOJAčije, dolaženja u devet ili deset. Ali nisam mogao reći Sethu; nisam mogao reći nikome."Završavam u jedan", rekao je. "Ona dva komada pitala su me hoću li poslije ići s njima u Nightcrawler. Rekao sam im da imam prijatelja. Upravo su te odmjerile i nemaju ništa protiv.""Ne mogu", rekao sam."Ha?""Moram rano doći na posao. Zaista na vrijeme."Seth je djelovao uzbunjeno, u nevjerici. "Što? Što se događa?""Posao postaje ozbiljan. Sutra počinjemo rano. Veliki projekt.""Ovo je šala, zar ne?""Nažalost, nije. Zar i ti ne moraš na posao ujutro?""Postaješ jedan od Njih? Jedan od zombija?"Nacerio sam se. "Vrijeme je za odrastanje. Nema više djetinjastih stvari."Seth me gledao s gađenjem. "Kompa, nikad nije kasno za sretno djetinjstvo." ' >?' * ?■Nakon deset iscrpljujućih dana poduke i indoktrinacije inženjera i tipova iz marketinga proizvoda, koji su bili uključeni u stvaranje Lucida, glava mije bila puna svih mogućih beskorisnih informacija. Dobio sam minijaturni "ured" u direktorskom apartmanu koji je nekad služio kao ostava, iako gotovo nikada nisam bio tamo. Poslušno sam dolazio na posao i nikome nisam stvarao probleme. Nisam znao koliko ću moći izdržati tako, bez ispada, ali me slika zatvorskog kreveta u Marionu stalno motivirala." a pozvan u ured dvoja vrata dalje odNicholasa Wyatta. Na mjedenoj pločici na vratima pisalo je ime JUDITH BOLTON. Ured je bio sav u bijelom - bijeli tepih, bijelo presvučeni namještaj, bijela mramorna ploča umjesto stola, čak i

Nicholas Wyatt sjedio je na bijeloj kožnoj sofi, pokraj atraktivne žene u četrdesetim godinama, koja je opušteno čavrljala s njim, dodirivala mu ruku, smijala se. Bakreno crvena kosa, dugačke noge prekrižene u koljenu, vitko tijelo na kojemu je očito marljivo radila, odjevena u kostim tamnoplave boje. Imala je plave oči, sjajne usne u obliku srca, provokativno zakrivljene obrve. Nekada je očito obarala s nogu, ali je pomalo otvrdnula.Postao sam svjestan da sam je u proteklih tjedan dana već viđao uz Wyatta, prilikom njegovih kratkih posjeta mojim trening-seansama s tipovima iz marketinga i inženjerima. Činilo se da mu uvijek šapuće na uho i promatra me, ali se nikada nismo upoznali. Uvijek sam se pitao tko je ona.Kad sam prišao, bez ustajanja s kauča ispružila je ruku - dugi prsti, crveno lakirani nokti - i čvrsto, samo-bez-gluposti, se rukovala."Judith Bolton.""Adam Cassidy.""Kasniš", rekla je."Izgubio sam se", rekao sam, pokušavši razvedriti situaciju.Odmahnula je glavom, nasmiješila se, napućila usne. "Imaš problema s točnošću. Ne želim da ikad više zakasniš, jesmo li se razumjeli?"Uzvratio sam smiješkom, istim onim smiješkom koji upućujem murjacima kad me pitaju znam li koliko sam brzo vozio. Žena je bila žestoka. "Apsolutno." Sjeo sam na stolicu nasuprot njoj.Wyatt se zabavljao promatrajući razmjenu. "Judith je jedna od mqjih najvrednijih igračica", rekao je. "Moj 'izvršni trener'. Moj c°nsigliere, a tvoj Svengali2. Savjetujem ti da slušaš svaku jebenu nJeč koju kaže. Ja slušam." Ustao je i ispričao se. Ona mu je lagano mahnula dok je odlazio.Više me ne biste mogli prepoznati. Bio sam promijenjena osoba.Nema više Bondmobila: sad sam vozio srebrni Audi A6, u najmurtke. Imao sam i novu odjeću. Jedna od Wyattovih asistentica, onaCrna, za koju se ispostavilo da je bivši model sa Bahama, jednog meLik hipnotizera iz romana Georeea Du Mauriera Trilbv iz 1894. Ime. se Vr.riQfi ,aJoseph Finderpopodneva odvela u kupovinu na neko vrlo skupo mjesto koje sam dotad vidio samo izvana, a gdje je ona kupovala odjeću za Nicka Wyatta. Izabrala je neka odijela, košulje, kravate i cipele, i sve to platila Amex karticom tvrtke. Čak je kupila i "hoze", kako ih je zvala, što će reći čarape. I to nisu bila sranja iz robne kuće kakva sam ja obično nosio, bile su od Armanija i Ermenegilda Zegne. Imale su nekakvu auru; odmah se vidjelo da su ih, slušajući Verdija, ručno šivale talijanske udovice.Odlučila je da zalisci - "pederske hvataljke", kako ih je zvala - moraju nestati. Isto kao i neuredna, upravo-iz-kreveta frizura. Odvela me u pomodni salon, iz kojega sam izašao nalik na modele Ralpha Laurena, samo manje pederast. Užasavao sam se sljedećeg susreta sa Sethom; znao sam da priči neće biti kraja.Smišljena je i priča koja će me pokriti. Moji suradnici i rukovoditelji u odjelu poslovnih korisnika/routera obaviješteni su da sam "premješten". Kružile su glasine da sam poslan u Sibir jer je rukovoditelju moga odjela dojadilo moje ponašanje. Druga glasina govorila je da se jednom od Wyattovih viših potpredsjednika svidio dopis koji sam napisao i "moje ponašanje", pa sam dobio veću odgovornost, a ne manju. Nitko nije znao istinu. Sve što su znali je da sam jednoga dana jednostavno nestao iz svoga odjeljka.Da si je netko dao truda i pobliže pogledao organizacijsku shemu na korporacijskoj web stranici, opazio bi da je moja titula sada glasila direktor specijalnih projekata, ured predsjednika uprave.Stvoren je elektronički i papirnati trag.Judith se okrenula prema meni i nastavila kao da Wyatt nikada nije bio ovdje. "Ako te zaposle u Trionu, dolazit ćeš na svoje radno mjesto četrdeset pet minuta ranije. Ni pod kojim okolnostima nećeš pit' za vrijeme ručka ili nakon posla. Nema happy houra, koktel-zabava, nema 'brijanja' s 'ekipom' s posla. Nema tulumarenja. Ako moraš biti na domjenku vezanom uz posao, pit ćeš mineralnu vodu.""Govorite kao da sam liječeni alkoholičar.""Opijanje je znak slabosti."

"Onda pretpostavljam da pušenje ne dolazi u obzir.""Pogrešno", rekla je. "To je prljava, odurna navika i ukazuje na nedostatak samokontrole, ali treba uzeti u obzir i druge stvari. ZadfPARANOJA■ u pušačkim zonama odličan je način za križanje, povezivanje za ,jma jz različitih odjela, stjecanje korisnih informacija. A sada, kj" Odmahnula je glavom "Zeznuo si stvar Odlukerukovanju." Odmahnula je glavom. "Zeznuo si stvar. Odluke noslenju donose se u prvih pet sekundi - prilikom rukovanja.tk0 tk0 ti kaže drugačije, laže. Posao dobivaš rukovanjem, a zatimostatak razgovora boriš da ga zadržiš, da ga ne izgubiš. S obzirom a to da sam ja žena, prema meni si bio mekši. Nemoj. Budi čvrst, učini to snažno i drži..."Vragolasto sam se nasmiješio i ubacio: "Posljednja žena koja mije to rekla..." Opazio sam da se smrzla usred rečenice. "Oprostite."A tada se nasmiješila, mačkasto naginjući glavu. "Hvala." Stanka. "Zadrži ruku sekundu-dvije dulje. Gledaj me u oči i nasmiješi se. Napadni me svojim srcem. Pokušajmo ponovno."Ustao sam i ponovno se rukovao s Judith Bolton."Bolje", rekla je. "Ti si prirodan. Ljudi te upoznaju i misle, ne znam što je to, ali nešto mi se sviđa na ovom momku. Ti imaš muda." Odmjeravala me pogledom. "Nekada si slomio nos?"Kimnuo sam."Da pogodim: igrajući nogomet.""Zapravo, hokej.""Slatko. Jesi li ti sportaš, Adame?""Bio sam." Ponovno sam sjeo.Nagnula se prema meni, naslonila bradu na ruku i odmjeravala me. "Vidi se po načinu na koji hodaš, kako se držiš. Sviđa mi se. Ali nisi sinkroniziran.""Molim?"Moraš se sinkronizirati. Ogledalo. Ja se naginjem naprijed, pa1 činiš isto. Ja se naslonim, ti se nasloniš. Ja prekrižim noge, tiPrekrižiš noge. Promatraj kretanje moje glave i oponašaj me. Čak i°je disanje sinkroniziraj s mojim. Samo budi rafiniran, ne radi to., °" *ako se povezuješ s ljudima na podsvjesnoj razini, navodiša se osjećaju ugodno s tobom. Ljudi vole ljude koji su im slični.eu to jasno?"acerio sam se razoružavajuće ili sam barem tako mislio.Josevh Finder"I još nešto." Nagnula se još bliže, sve dok joj lice nije bilo samo nekoliko centimetara od moga. "Stavio si previše losiona nakon brijanja", prošaptala je.Lice mi se užarilo od neugodnosti."Da pogodim: Drakkar noir." Nije čekala da odgovorim, jer je znala da je u pravu. "Pravi srednjoškolski pastuh. Kladim se da su navijačicama klecala koljena."Poslije sam doznao tko je Judith Bolton. Ona je bila viša potpredsjednica, dovedena u Wyatt Telecom prije nekoliko godina kao dinamična konzultantica iz tvrtke McKinsev & Companv, za osobnu savjetnicu Nicholasa Wyatta u osjetljivim kadrovskim pitanjima, "razrješavanje konflikata" u gornjim ešalonima kompanije, te u određenim psihološkim aspektima poslova, pregovora i akvizicija. Doktorirala je bihevioralnu psihologiju, pa su je zvali doktorica Bolton. Zvali su je "izvršnim trenerom" ili "strategom vještine rukovođenja", ona je bila neka vrsta Wyattova privatnog olimpijskog trenera. Savjetovala gaje tko je rukovodeći materijal a tko nije, koga treba otpustiti, tko mu nešto smišlja iza leđa. Imala je rendgenski vid za utvrđivanje manjka lojalnosti. Nema sumnje da ju je odvukao iz McKinsevja za nevjerojatnu plaću. Na svom mjestu bila je dovoljno moćna i sigurna da mu je mogla proturječiti bez uvijanja ili mu priopćiti svakojaka sranja koja ne bi trpio ni od koga drugoga."Dakle, naš prvi zadatak je da naučimo kako obaviti razgovor za posao", rekla je.

"Ovdje sam dobio posao", rekao sam slabašno."Sada igramo u sasvim drugoj ligi, Adame", rekla je, smiješeći se. "Ti si velika faca i moraš razgovarati kao velika faca, netko za koga će se Trion pretrgnuti, kako bi ga oteo od nas. Kako ti se sviđa raditi u Wyattu?"Pogledao sam je, osjećajući se glupo. "Pa, pokušavam otići iz njega, zar ne?"Zakolutala je očima, oštro udahnula. "Ne. Moraš biti pozitivan." Okrenula je glavu u stranu i zatim nevjerojatno dobro oponašala moj glas: "Oduševljen sam! Iznimno me nadahnjujel Moji suradnici su sjajniV Imitacija je bila tako dobra da sam se izbezumio; kao da slušam svoj glas na automatskoj sekretarici.PARANOJA"pa zašto sam onda na razgovoru u Trionu?" "Prilika, Adame. Tvom poslu u Wyattu ništa ne fali. Ti nisi neza-olian. Samo poduzimaš logičan sljedeći korak u svojoj karijeri, Trionu ima više prilika za još veće, bolje stvari. Koja je tvoja najveća slabost, Adame?"Na trenutak sam razmišljao. "Zapravo, ništa", rekao sam. "NikadNamrštila se. "Oh, za Boga miloga. Mislit će da si psihopat ili glupan.""To je trik pitanje.""Naravno da je to trik pitanje. Razgovori za posao su poput minskog polja, prijatelju moj. Moraš priznati nekakvu 'slabost', ali im nikada ne smiješ reći ništa štetno. Pa onda priznaš da si pretjerano vjeran muž, pretjerano brižan otac." Opet je progovorila Adamovim glasom. "Ponekad se tako priviknem na neku softversku aplikaciju da ne istražujem ostale. Ili: ponekad, kad me muče neke sitnice, ne progovorim odmah o tome, jer smatram da se većina stvari na kraju slegne. Ne prigovaraš dovoljno! Ili što kažeš na ovo: znam se zaista udubiti u projekt, pa ponekad dugo radim, predugo, jer uživam u tome, uživam dobro obaviti posao. Možda radim na nekim stvarima više nego što je potrebno. Razumiješ? Cijedit će im se sline, Adame."Nasmiješio sam se, kimnuo. Čovječe, u što sam se to uvalio?"Koja je najveća pogreška koju si napravio na poslu?" 1"Očito moram nešto priznati", rekao sam nervozno. '"Brzo učiš", rekla je suho. Možda sam jednom preuzeo previše i..." I zajebao stvar? Znači, ne poznaješ dubinu vlastite nesposobnosti? Ne bih rekla. Reci 'Oh, ništa velikoga. Jednom sam radiovažnom izvještaju za svog šefa i zaboravio napraviti back up, a ^°mpjutor mi se srušio, pa sam izgubio sve. Morao sam ostati do kakata UiUtrO' od Pocetka napraviti posao koji sam izgubio. Bože,° sam zapamtio lekciju - uvijek napravi back up.' Razumiješ?sve napravio kako treba."Joseph Finder"Razumijem." Osjećao sam kako me ovratnik košulje steže i želio sam pobjeći."Imaš urođen talent, Adame", rekla je. "Bit ćeš dobar."Večer prije mog prvog razgovora u Trionu otišao sam posjetiti oca. Činio sam to najmanje jedanput tjedno, nekad i češće, ovisno o tome bi li on nazvao i tražio da dođem. Zvao je često, jer je bio osamljen (mama je umrla prije šest godina), a dijelom jer je bio paranoičan od steroida koje je uzimao i uvjeren da ga njegovatelji pokušavaju ubiti. Zato njegovi pozivi nikad nisu bili ljubazni i radi čavrljanja; to su bile pritužbe, tirade, optužbe. Nedostajali su mu lijekovi protiv bolova, rekao bi, i uvjeren je da ih krade medicinska sestra Caryn. Kisik koji dobiva od tog proizvođača je usrane kvalitete. Sestra Rhonda stalno se spotiče na cijev za zrak i povlači cjevčice, kanile, iz njegova nosa i samo što mu ne iščupa uši.Reći da je bilo teško zadržati ljude koji ga njeguju komično je blaga izjava. Rijetko bi izdržali više od nekoliko tjedana. Francis X. Cassidv imao je tešku narav, bio je takav otkad ga se sjećam i kako je stario i bio sve bolesniji, postajao je sve ogorčeniji. Uvijek je pušio dvije kutije na dan i glasno, suho kašljao, stalno dobivajući bronhitis. Zato nije bilo nikakvo iznenađenje kad mu je otkriven emfizem. Stoje očekivao? Već godinama nije mogao ugasiti svjećice na rođendanskoj torti. Njegov emfizem je sada u završnoj fazi, što znači da može umrijeti za nekoliko tjedana ili mjeseci ili možda deset godina. Nitko ne zna.

Nažalost, ostalo je na meni, njegovu jedinom potomku, da organiziram brigu o njemu. Još je živio u prizemno-podrumskom stanu u trokatnici u kojoj sam odrastao i nije promijenio baš ništa od kada je mama umrla - isti zlatnožuti hladnjak koji nikada nije radio kako treba, kauč koji je visio na jednu stranu, čipkaste zavjese požutjele od starosti. On nije ništa uštedio, a mirovina mu je bila mizerna; imao je jedva dovoljno za pokrivanje medicinskih troškova. To je značilo da dio moje plaće odlazi za njegovu stanarinu, plaću za njegovateljaPARANOJAu kući i slično. Nikada nisam očekivao zahvalnost i nikada je nisam ni dobio. On nikada ne bi tražio novac od mene. Obojica smo se pretvarali da on živi od nekakve zaklade ili tako nečega.Kad sam stigao, sjedio je u svom omiljenom naslonjaču Barca-lounger pred golemim televizorom, svojom glavnom zanimacijom. To mu je davalo mogućnost da prigovara nečemu u stvarnosti. S cjevčicama u nosu (sada je stalno dobivao kisik) gledao je nekakve reklame na kabelskoj televiziji."Bok, tata", rekao sam.Još minutu nije podigao pogled - reklame su ga hipnotizirale, kao da se radi o sceni pod tušem iz Psiha. Smršavio je, iako je i dalje imao snažan prsni koš, a njegova vojnički ošišana kosa bila je bijela. Kad me pogledao, rekao je: "Gadura odlazi, znaš?""Gadura" u pitanju bila je njegova najnovija njegovateljica, ćudljiva, ispijena Irkinja u pedesetim godinama po imenu Maureen, s plamenocrveno obojenom kosom. Kao na znak, šepajući je prošla dnevnom sobom - imala je problema s kukom - s plastičnom košarom za rublje punom uredno složenih majica i bokserica, koje su činile kompletnu tatinu garderobu. Jedino iznenađenje vezano uz njezin odlazak bilo je to što je tako dugo izdržala. Na stoliću pokraj svojega naslonjača Barcalounger imao je Radio Shack, bežično zvono kojim bije pozvao svaki put kad bi nešto trebao, a činilo se da je to stalno. Kisik mu nije radio, ili su mu cjevčice u nosnicama isušivale nos, ili mu je trebalo pomoći da ode u kupaonicu na pišanje. Ponekad bi ga izvela u "šetnju" njegovom motornom stolicom, kako bi mogao kružiti oko trgovačkog centra i žaliti se na "balavce" i dodatno je mučiti. Optužio ju je da ga pokušava otrovati. To bi izludilo normalnu osobu, a Maureen je već djelovala prilično napeto."Zašto mu ne kažete kako ste me nazvali?" rekla je, spuštajući rublje na kauč."Oh, za Boga miloga", rekao je. Govorio je u kratkim, odsječnim rečenicama, jer mu je stalno nedostajalo zraka. "Stavljala si mi antifriz u kavu. Osjetio sam. To se zove staračko umorstvo, znaš. Siva umorstva.""Da sam vas htjela ubiti, uzela bih nešto bolje od antifriza", °dbrusila mu je. Njezin irski naglasak još je bio jak, čak i nakon dvadesetak eodina provedenih ovdie. Onip n^iVhiVvnr. ™-,t.,*;vro^Josenh Findeisvoje njegovatelje da ga pokušavaju ubiti. I da je tako, tko bi ih mogao kriviti? "Nazvao me - tu riječ ne mogu ni ponoviti.""Isuse Kriste, nazvao sam je pizdom. To je pristojna riječ za to kakva je. Ona me napala. Sjedim ovdje spojen na proklete cijevi za zrak, a ova gadura me pljuska.""Uzela sam vam cigaretu iz ruke", reče Maureen. "Htio je zapaliti dok sam ja dolje prala rublje. Kao da ne osjećam smrad po cijeloj kući." Pogledala me. Jedno oko joj je odlutalo. "On ne smije pušiti! Ne znam čak ni gdje skriva cigarete - negdje ih skriva, znam to!"Otac se trijumfalno nasmiješio, ali nije rekao ništa."Uostalom, baš me briga", rekla je ogorčeno. "Ovo mije posljednji dan. Ne mogu više izdržati."Plaćena publika u studiju uzdahnula je i divlje zapljeskala u reklamnoj stanci."Kao da ću primijetiti razliku", reče tata. "Ona ništa ne radi. Pogledaj samo koliko ima prašine. Koga vraga gadura uopće radi?"Maureen je podigla košaru s rubljem. "Trebala sam otići prije mjesec dana. Nisam trebala ni raditi ovaj posao." Otišla je iz sobe svojim čudnim šepavim galopom."Trebao sam je otpustiti u trenu kad sam je upoznao", mrmljao je. "Odmah sam znao da je jedna od onih sivih ubojica." Disao je napućenim usnama, kao da udiše kroz slamku.Nisam znao što da učinim. Stari nije mogao biti sam - bez pomoći nije mogao ni u kupaonicu. Odbijao je otići u starački dom; rekao je da će se prije ubiti.

Stavio sam ruku na njegovu lijevu ruku, onu čiji je kažiprst priključen na svijetleći, crveni indikator, za koji mislim da se zove puls oksimetar. Digitalni brojevi na monitoru pokazivali su 88 postotaka. Rekao sam: "Naći ćemo nekoga, tata, ne brini se."Podigao je ruku, odgurnuvši moju. "Kakva je ona uopće medicinska sestra?" rekao je. "Nije joj stalo ni do koga drugoga." Uhvatio ga je dug napad kašlja. Iskašljao se i pljunuo u zgužvanu maramicu koju je izvukao negdje iz svojeg naslonjača. "Nije mi jasno koga se vraga ne doseliš natrag. Koga vraga uopće moraš raditi? Ionako imaš nekakav posao bez perspektive."PARANOJAOdmahnuo sam glavom i nježno rekao: "Ne mogu, tata. Moram otplaćivati studentske kredite." Nisam htio spominjati da netko mora zarađivati, kako bi plaćao osoblju koje neprestano daje otkaz."Koledž ti je donio puno dobroga", rekao je. "Veliko bacanje novca, to je sve. Provodio si vrijeme u bančenju sa svojim otmjenim prijateljima. Nisam morao potrošiti dvadeset tisuća dolara godišnje da te odjebem. Mogao si ostati ovdje."Nasmiješio sam se da mu pokažem kako nisam uvrijeđen. Nisam znao čine li ga takvim šupkom steroidi, Prednison koji je uzimao da mu otvori dišne puteve ili je to samo njegova slatka narav. "Tvoja majka, počivala u miru, užasno te razmazila. Napravila je od tebe veliku, debelu pičkicu." Udahnuo je zraka. "Potratit ćeš život. Uostalom, kada misliš naći pravi posao?"Tata je bio vješt u pronalaženju slabih točaka. Pustio sam da val uzrujanosti prođe. Niste ga smjeli shvaćati ozbiljno, jer biste skrenuli. Imao je temperament psa sa smetlišta. Uvijek sam mislio daje njegova ljutnja poput bjesnila - zapravo nije imao kontrolu nad sobom, pa ga niste mogli kriviti. Nikada nije mogao kontrolirati svoj temperament. Kad sam bio klinac, dovoljno malen da ne uzvraćam, na najmanju provokaciju koristio bi svoj kožni remen kao bič i ubio boga u meni. Čim bi završio s batinama, uvijek bi gunđao: "Vidiš na što si me natjerao?""Radim na tome", rekao sam."Oni mogu namirisati gubitnika na kilometar, znaš." "Tko?""Te kompanije. Nitko ne želi gubitnika. Svi žele pobjednike. Donesi mi Colu, hoćeš li?"To je bila njegova mantra, a dolazila je iz njegovih trenerskih dana - kako sam ja "gubitnik", da je jedino važno pobijediti, da je biti drugi jednako porazu. Nekada su me takve priče znale razbjesniti. Ali sad sam se već naviknuo na to; jedva da sam to čuo.Otišao sam u kuhinju, razmišljajući što ćemo sada poduzeti. Trebala mu je cjelodnevna pomoć, u to nije bilo sumnje. Ali nijedna agencija nam više nikoga neće poslati. Na početku smo imali prave bolničke sestre, koje su dodatno radile u fušu. Kad je njih prožvakao, snalazili smo se s nizom marginalno kvalificiranih ljudi koji su odra-Josenh FinderPARANOJAdili dvotjednu obuku kako bi dobili certifikat pomoćnog bolničara. Nakon toga prešli smo na svakoga koga smo uspjeli pronaći preko oglasa u novinama.Maureen je organizirala zlatnožuti hladnjak Kenmore tako da bi mogao pripadati vladinom laboratoriju. Red Cola stajao je, jedna iza druge, na žicanoj polici koju je namjestila tako da je bila upravo idealne visine. Čak su i čaše u ormaru, obično zamagljene i umrljane, blistale. Napunio sam dvije čaše ledom i natočio sadržaj limenke u njih. Morao bih sjesti s Maureen, ispričati se u tatino ime, moliti i preklinjati, podmititi je ako bude potrebno. Mogla bi ostati bar dok ne nađem zamjenu. Možda bih se mogao pozvati na njezin osjećaj odgovornosti prema starijima, iako mislim da je tatina žučljivost to dobrano nagrizla. Istina je da sam bio očajan. Ako upropastim sutrašnji razgovor, imat ću sve vrijeme ovoga svijeta, ali ću biti iza rešetaka negdje u Illinoisu. To ne bi puno pomoglo.Vratio sam se noseći čaše, a led je zveckao dok sam hodao. Još je trajao reklamni program. Koliko traju takve stvari? I tko ih uopće gleda? Mislim, osim mojega oca. --'.!.»"Tata, ne brini se", rekao sam, ali on je već zaspao. ; ! Stajao sam pred njim nekoliko sekundi, promatrajući diše li. Disao je. Brada mu se naslonila na grudi, glava stajala pod čudnim kutom. Kisik je proizvodio prigušen, šuštav zvuk. Negdje u podrumu Maureen je lupala stvarima, vjerojatno isprobavajući u glavi svoju oproštajnu rečenicu. Spustio sam Cole na stolić pretrpan lijekovima i daljinskim upravljačima.

Zatim sam se nagnuo i poljubio crvenim mrljama prekriveno čelo svoga staroga. "Naći ćemo nekoga", rekao sam tiho.Uprava Trion Svstemsa izgledala je kao Pentagon od poliranog kroma. Svaka od pet stranica predstavljala je sedmerokatno "krilo". Projektirao ju je neki slavni arhitekt. Ispod zgrade nalazilo se parki-ralište prepuno BMW-a i Range Rovera i puno VW buba i tko zna čega, ali koliko sam mogao vidjeti, nije bilo rezerviranih mjesta.Rekao sam svoje ime "ambasadorici" u predvorju krila B, što je bilo njihovo kićeno ime za recepcionarku. Ona je isprintala identifikacijsku iskaznicu na kojoj je pisalo POSJETITELJ. Pričvrstio sam je na gornji džep svog sivog Armanijeva odijela i čekao u predvorju da po mene dođe žena po imenu Stephanie.Ona je bila asistentica potpredsjednika za zapošljavanje, Toma Lundgrena. Pokušao sam se isključiti, meditirati, opustiti se. Podsjetio sam se da nisam mogao poželjeti bolje okolnosti. Trion je želio popuniti mjesto rukovoditelja marketinga proizvoda - čovjek je iznenada otišao, a ja sam bio oblikovan upravo za taj posao, genetički modificiran, digitalno prepravljen. Posljednjih nekoliko tjedana nekolicini odabranih headhuntera rečeno je da u Wyattu postoji jedan izniman mladić koji je upravo zreo za berbu. Voće na najnižoj grani. Vijest se, onako usput, prenosila od usta do usta na konvenciji tvrtki iz branše. Počeo sam na glasovnoj pošti primati svakakve pozive lovaca na glave.Usto, naučio sam zadaću o Trion Svstemsu. Saznao sam da je diva potrošačke elektronike početkom 1970-ih osnovao legendarni Augustine Goddard, čiji nadimak nije bio Gus nego Jock. On je bio gotovo kultna figura. Diplomirao je na Cal Techu, služio u mornarici, zaposlio se u Fairchild Semiconductorima, zatim Lockheedu, i izumio nekakvu tehnologiju koja je bila prekretnica u proizvodnji cijevi za televizore u boji. Općenito se smatralo da je genij, ali za razliku od nekih genija-tirana koji su osnovali multinacionalne korporacije, činilo se da on nije bio šupak. Ljudi su ga voljeli i bili su mu strastveno odani. On je bio nekakva daleka, očinska pojava. Rijetka pojavljivanja Jocka Goddarda nazivala su se "ukazanjima", kao da se radi o NLO-u.Iako Trion više nije proizvodio cijevi za televizore u boji, God-dardovu cijev licencirali su Sony i Mitsubishi i sve ostale japanske tvrtke koje proizvode američke televizore. Poslije se Trion prebacio na elektroničke komunikacije, katapultiran poznatim Goddardovim modemom. U današnje doba Trion proizvodi mobilne telefone i pagere, kompjutorske komponente, laserske pisače u boji, dlanovnike i slične stvari.Joseph FinderMršava žena kovrčave, smeđe kose pojavila se na vratima u predvorju. "Vi ste sigurno Adam."Čvrsto smo se rukovali. "Drago mi je.""Ja sam Stephanie", rekla je. "Asistentica sam Toma Lundgre-na." Povela me dizalom na šesti kat. Neobavezno smo razgovarali. Pokušavao sam zvučati pun entuzijazma, ali ne štreberski, a ona je djelovala odsutno. Šesti kat bio je tipični kokošinjac, s odjeljcima dokle god seže pogled, u visini slonova oka. Put kojim me vodila bio je kao labirint; ne bih se mogao vratiti istim putem do dizala ni da sam bacao mrvice za sobom. Sve je ovdje bilo standardnog, korporacijskog izgleda, osim monitora pokraj kojega sam prošao, na kojem je bila trodimenzionalna glava Jocka Goddarda koja se ceri i vrti oko sebe, poput glave Linde Blair u Egzorcistu. Napravite to u Wyattu - mislim, s glavom Nicholasa Wyatta - i Wyattove korporacijske gorile vjerojatno bi vam slomile koljena.Stigli smo do sobe za sastanke s pločicom na vratima na kojoj je pisalo STUDEBAKER."Studebaker, ha?" rekao sam."Da, sve su sobe za sastanke nazvane po klasičnim američkim autima. Mustang, Thunderbird, Corvette, Camaro. Jock obožava američke aute." Izgovorila je Jock s malom grimasom, gotovo kao da ga je stavila u navodnike, dajući mi do znanja kako zapravo nije na ti s predsjednikom uprave, ali ga tako svi zovu. "Mogu li vam donijeti neko piće?"Judith Bolton mi je rekla da uvijek kažem da, jer ljudi vole raditi usluge, a svi, pa čak i tajnice, dat će svoj dojam o tome što misle o meni. "Colu, Pepsi, svejedno", rekao sam. Nisam htio ispasti suviše izbirljiv. "Hvala."Sjeo sam s one strane stola koja je gledala prema vratima, a ne na čelo stola. Nakon nekoliko

minuta u sobu je ušao nabijeni tip u kaki hlačama i mornarskoplavoj košulji za golf s Trionovim logom. Tom Lundgren; prepoznao sam ga istog trena po dosjeu koji mi je doktorica Bolton pripremila. Potpredsjednik poslovne jedinice Sektor osobnih komunikacija. Četrdeset tri godine, petero djece, lud za golfom. Odmah za njim išla je Stephanie, noseći limenku Cole i bocu vode Aquafina.PARANOJASnažno mije stisnuo ruku. "Adame, ja sam Tom Lundgren.""Drago mi je.""Menije drago. Čuo sam lijepe stvari o tebi."Nasmiješio sam se i skromno slegnuo ramenima. Lundgren nije imao čak ni kravatu, pomislio sam, a ja izgledam kao pogrebnik. Judith Bolton upozorila me da bi se to moglo dogoditi, ali je rekla da je bolje da se pretjerano dotjeram za razgovor nego da dođem suviše opušteno odjeven. Znak poštovanja i tako to.Sjeo je na susjednu stolicu i okrenuo se prema meni. Stephanie je tiho zatvorila vrata za sobom kad je izlazila."Dakle, kladim se daje posao u Wyattu prilično intenzivan." Imao je tanke, tanke usnice i brzi osmijeh koji se uključivao i isključivao. Lice mu je bilo nadraženo i crveno, kao da je previše igrao golf ili mao rosaceu ili nešto slično. Desnom nogom je kao klipom mahao *ore-dolje. Bio je poput nakupine nervozne energije, ganglij; djelovao e kao da je pod prevelikom dozom kofeina i tjerao me da brzo govorim. Zatim sam se sjetio daje on mormon i ne pije kavu. Ne bih ;a volio sresti nakon lonca kave. Vjerojatno bi odletio u orbitu."Ja volim kad je posao intenzivan", rekao sam."Drago mi je da to čujem. I mi." Smiješak se uključio pa isključio. "Mislim da ovdje ima više ljudi tipa A nego igdje drugdje. Svi u navinuti na višu brzinu." Odvrnuo je čep boce s vodom i otpio ;utljaj. "Ja uvijek kažem da je Trion sjajno mjesto za rad - kad i na godišnjem. Možeš odgovarati na e-mailove, glasovnu poštu, 'bavljati najrazličitije stvari, ali, čovječe, platit ćeš cijenu za svoju dsutnost. Kad se vratiš, sandučić glasovne pošte je prepun, bit ćeš gnječen kao grejp."Kimnuo sam, urotnički se nasmiješio. Čak i ljudi iz marketinga high-tech korporacijama vole govoriti poput inženjera, pa sam bratio istom mjerom. "Zvuči poznato", rekao sam. "Imaš na ras-°laganju određeni broj ciklusa i moraš odlučiti na što ćeš potrošiti '°je cikluse." Pratio sam govor njegova tijela, gotovo ga preslikao, 1 Clnilo se da on to ne primjećuje.Apsolutno. Pa... ovih dana baš ne zapošljavamo nove ljude a° i svi drugi. Ali jedan od naših rukovoditelja za nove proizvode nenada je dobio premještaj."JoseDh FinderPonovno sam kimnuo."Lucid je genijalan - stvarno je spasio Wyatta u inače turobnom kvartalu. To je tvoje dijete, ha?""Zapravo, moje ekipe. Ja sam samo dio ekipe. Nisam vodio glavnu riječ."Činilo se da mu se to svidjelo. "Pa, prema onom što sam čuo, bio si prilično ključan igrač.""Ne znam. Ja puno radim i volim to što radim, a našao sam se na pravom mjestu u pravo vrijeme.", "Suviše si skroman." .,...•■■■■■v "Možda." Nasmiješio sam se. Nasjeo je, sparno je gutao lažnu sđbromnost i izravnost. :V "Kako ti to uspijeva? U čemu je tajna?"Otpuhnuo sam kroz napućene usne, kao da se prisjećam istrčanog maratona. Vrtio sam glavom. "Nema tajne. Timski rad. Postizanje konsenzusa, motiviranje ljudi." ,-"Budi određen." '' ;; ; > : ""Da budem iskren, osnovna ideja krenula je od Palm-killera." Govorio sam o Wyattovu bežičnom dlanovniku, onom koji je pokopao Palm Pilota. "U početku planiranja koncepta, okupili smo inter-funkcionalnu grupu - inženjere, marketing, našu kućnu ID ekipu, ID tvrtku izvana." ID je žargon za industrijski dizajn. Improvizirao sam; taj sam odgovor znao napamet. "Obavili smo istraživanje tržišta o manama u Trionovu proizvodu, u Palmu, Handspringu, Blackberrvju." , , /

"I što je bila mana našeg proizvoda?""Brzina. Bežični prijenos je koma, ali to i sami znate." To je bio pažljivo isplaniran potez; Judith je za mene downloadirala neke iskrene opaske koje je Lundgren izrekao na konferencijama, u kojima je to priznao. Bio je izuzetno kritičan prema Trionovim pokušajima, kad god bi oni podbacili. Moja drskost bila je Judithin sračunati rizik. Na temelju svoje procjene njegova stila upravljanja, zaključila je da prezire ulizivanje i fura se na otvorenost.""" " " ' ' TT " ni je milisekundu smiješka.PARANOJA"U svakom slučaju, prošli smo cijeli niz scenarija. Što bi zaista željela tipična mama, što rukovoditelj tvrtke, građevinski predradnik. Razgovarali smo o skupu svojstava, čimbeniku forme, svemu tome. Diskusije su bile prilično slobodnog oblika. Stavljao sam naglasak brak između elegancije dizajna i jednostavnosti.""Pitam se niste li možda previše forsirali na stranu dizajna, žrtvujući funkcionalnost", ubacio je Lundgren."Kako to mislite?""Nedostatak flash slota. Jedini ozbiljan nedostatak tog proizvoda, koliko ja vidim."Bacio je jaku loptu, a ja sam zamahnuo na nju. "Apsolutno se slažem." Hej, bio sam potpuno pripremljen pričama o "svom" uspjehu, a pseudoneuspjehe svladao sam tako dobro da su glatko mogli proći kao pobjede na bojnom polju. "Velika pogreška. To je svakako najvažnije svojstvo koje je odbačeno - bilo je u originalnoj definiciji proizvoda, ali bi to probilo granice forme koju smo si nametnuli, pa je na polovini ciklusa izbačeno." Evo ti."Radite li nešto u tom pogledu u sljedećoj generaciji?"Odmahnuo sam glavom. "Žao mije, ne mogu reći. To je vlasništvo Wyatt Telecoma. Nije to samo pravna pedanterija, za mene je to stvar morala - kad daš svoju riječ, to mora nešto značiti. Ako je to problem..."Uputio mi je nešto nalik na iskren, odobravajući osmijeh. Pun pogodak. "Nikakav problem. Poštujem to. Svatko tko odaje povjerljive informacije svog bivšeg poslodavca, učinit će meni istu stvar."Uočio sam riječi "bivšeg poslodavca"; Lundgren je već odlučio i upravo je to otkrio.Izvadio je svoj pager i brzo ga provjerio. Imao je nekoliko poziva dok smo razgovarali, na tihom, vibrirajućem načinu rada. "Neću te više zadržavati, Adame. Htio bih da upoznaš Noru."Josenh Finder1ONORA SOMMERS BILA JE PLAVOKOSA, PEDESETOGODIŠNJAKINJA, ŠIROKOrazmaknutih, prodornih očiju. Imala je pogled mesožderke, divlje životinje iz čopora. Možda sam imao predrasude zbog njezina dosjea, koji ju je opisivao kao nemilosrdnu i tiranku. Ona je bila direktorica, voditeljica ekipe na projektu Maestro, nekoj vrsti drugorazredne kopije Blackberryja, koji je bio na putu u propast. Bila je poznata po sazivanju kolegija u sedam ujutro. Nitko nije želio biti u njezinu timu, zbog čega su imali problema s popunjavanjem slobodnih mjesta unutar kompanije."Znači, nije baš neka zabava raditi za Nicka Wyatta, ha?" počela je.Nisam trebao Judith Bolton da mi kaže kako se nikad ne smiješ žaliti na bivšeg poslodavca. "Zapravo," rekao sam, "on je zahtjevan, ali je izvukao najbolje iz mene. On je perfekcionist. Prema njemu osjećam samo divljenje."Mudro je kimnula, nasmiješivši se kao da sam od više ponuđenih odgovora izabrao ispravan. "Stalno održava napetost, ha?"Što je očekivala da kažem, istinu o Nicku Wyattu? Daje primitivac i šupak? Neće moći. Nastavio sam još malo. "Raditi u Wyattu je kao da skupite deset godina iskustva u jednoj godini - umjesto jednu godinu iskustva deset puta.""Dobar odgovor", rekla je. "Sviđa mi se kad me moji ljudi iz marketinga pokušavaju šmirati. To je ključna komponenta ukupnih sposobnosti. Ako možeš šmirati mene, moći ćeš i Journal."Opasnost, Wille Robinsone3. Nisam išao u tom smjeru. Već sam mogao vidjeti zube u toj klopci.

Samo sam prazno zurio u nju."Dakle," nastavila je, "priča o tebi zasigurno se pročula. Koja je bila najteža bitka koju si vodio na projektu LucidT'3 Rečenica iz, nekoć u Americi vrlo popularne, TV serije "Lost in Space". Robot njome upozorava Willa Robinsona na opasnost, ludo mašući rukama i vrteći se oko sebe.PARANOJAPonovno sam prožvakavao priču koju sam prodao Tomu Lund-grenu, ali ona nije djelovala oduševljeno. "To ne zvuči kao neka velika bitka", uzvratila je. "Nazvala bih to kompenzacijom.""Možda ste trebali biti tamo", rekao sam. Šuplje. Pretraživao sam mentalni CD-ROM s anegdotama o stvaranju Lucida. "Osim toga, bila je dosta velika gužva oko dizajna kontrolera. To je peterosmjerni upravljač s ugrađenim zvučnikom.""To mi je poznato. Što je bilo sporno?""Pa, naša ID ekipa zaista se usredotočila na to kao žarišnu točku cijelog proizvoda - zaista je privlačio pogled. Ali dobivao sam snažan otpor prema tome od inženjera, koji su rekli da je to gotovo nemoguće, suviše škakljivo; oni su željeli odvojiti zvučnik od upravljača. ID ekipa je bila uvjerena da bi razdvajanje učinilo dizajn prenatrpanim, asimetričnim. To je bilo napeto. Morao sam donijeti odluku. Rekao sam da je to temelj svega. Dizajn nije pružao samo vizualnu poruku, davao je i važnu tehnološku poruku - govorio je tržištu da možemo učiniti nešto što naši konkurenti ne mogu."Njezine široko razmaknute oči bile su usmjerene u mene poput lasera, kao da sam sakato pile. "Inženjeri", rekla je sa zgražanjem. "Stvarno znaju biti nemogući. Nimalo poslovnog duha."Metalni zubi klopke presijavali su se od krvi. "Zapravo, ja nikad nemam problema s inženjerima", rekao sam. "Mislim da su oni zaista srce cijelog pothvata. Nikad im se ne suprotstavljam; ja ih nadahnjujem, ili se bar trudim. Rukovođenje razumom i razmjena ideja, to su ključevi uspjeha. To je jedna od stvari koje me najviše privlače kod Triona - ovdje inženjeri vladaju, kako bi i trebalo biti.U redu, najvećim dijelom prepričao sam razgovor s Jockom Goddardom uFast Companyju, ali mislio sam daje upalilo. Trionovi inženjeri bili su poznati po tome da vole Goddarda, jer je on bio Jedan od njih. Smatrali su Trion sjajnim mjestom za rad, jer je velik dw proračuna odlazio na istraživanje i razvoj. . Na sekundu je bila bez riječi. Zatim je rekla: "Na kraju priče, inovacija je presudna za misiju." Isuse, mislio sam da sam bio loš, ^i ova žena govorila je poslovne klišeje poput materinskog jezika, ^ao da ih je naučila iz Berlitzove knjige.Josevh FinderPARANOJA, "Apsolutno", složio sam se. 1 "Reci mi, Adame - koja je tvoja najveća slabost?"Nasmiješio sam se, kimnuo i u sebi izgovorio molitvu zahvalnosti Judith Bolton.Pogodak.Čovječe, činilo se gotovo suviše jednostavnim.

Saznao sam vijest od Nicka Wyatta osobno. Kad me Yvette uvela u njegov ured, zatekao sam ga na eliptičnom treneru Precor u kutu prostorije. Imao je na sebi znojem natopljenu trenirku i crvene, sportske gaćice, i izgledao je u formi. Pitao sam se uzima li steroide. Na glavi je imao slušalicu bežičnog telefona i režeći je izdavao naredbe.Prošlo je više od tjedan dana od razgovora u Trionu, ali nije bilo ni glasa. Znao sam da su razgovori dobro prošli i nisam sumnjao da su moje preporuke bile spektakularne, ali tko zna, svašta je moguće. Pretpostavljao sam, i to pogrešno, da ću nakon obavljenih razgovora dobiti predah od KGB-ove škole, ali nisam bio te sreće. Trening se nastavio, uključujući nešto što su zvali "tajnama zanata" - kako ukrasti stvari da te ne ulove, kopirati dokumente i kompjutorske mape, kako pretraživati Trionove baze podataka, kako kontaktirati s njima iskrsne li nešto što ne može čekati ugovorene sastanke. Meacham i još jedan veteran Wyattova korporacijskog osiguranja, koji je proveo dva desetljeća u FBI-u, učili su me kako kontaktirati e-mailom koristeći "anonimatora", remailer lociran u Finskoj koji skriva tvoje pravo ime i adresu; kako šifrirati svoj e-mail uz pomoć

supersnažnog 1024-bitnog softvera razvijenog, protivno američkim zakonima, negdje u inozemstvu. Učili su me tradicionalne špijunske stvari, poput dostavljanja informacija i signala, kako im javiti da imam dokumente za njih. Učili su me kako da napravim kopije identifikacijskih iskaznica koje danas koristi većina korporacija? onih koje otključavaju vrata kad ih stavite uz senzor. Neke od tihstvari bile su prilično zgodne. Počeo sam se osjećati kao pravi špijun. Uživio sam se, bar u to vrijeme. Nisam znao što me čeka.Ali nakon nekoliko dana čekanja na vijesti iz Triona, usrao sam se od straha. Meacham i Wyatt bili su prilično jasni što će se dogoditi ako ne dobijem posao.Nick Wyatt nije me ni pogledao."Čestitam", rekao je. "Dobio sam vijest od lovca na talente. Upravo si dobio uvjetni otpust.""Dobio sam ponudu?""Sto sedamdeset pet tisuća za početak, pravo na dionice, cijeli paket. Uzimaju te kao individualca na razini rukovoditelja, ali bez izravnog ocjenjivanja, kao u desetom razredu."Laknulo mi je i bio sam zatečen iznosom. To je bilo gotovo tri puta više od onoga što sam dosad zarađivao. Kad tome dodam plaću u Wyattu, to je dvjesto trideset pet tisuća. Isuse."Slatko", rekao sam. "Što ćemo sada, pregovarati?""O čemu ti govoriš? Razgovarali su s još osmoricom kandidata za posao. Tko zna tko ima svog omiljenog kandidata, starog pajdaša, bilo što. Ne riskiraj, ne još. Uđi unutra, pokaži im što znaš.""Što znam...""Pokaži im kako si izniman. Već si im probudio apetit s nekoliko predjela. Sada ih razvali. Ako ih ne možeš razvaliti nakon diplome na našoj maloj školi šarma, i uz mene i Judith koji ti šapćemo na uho, onda si veći jebeni gubitnik nego što sam mislio.""U redu." Shvatio sam da u mislima uvježbavam bolesnu maštariju da otpilim Wyatta, odlazeći raditi u Trion, sve dok se nisam dosjetio da ne samo da mi je Wyatt šef, nego me uglavnom drži za jaja.Wyatt je sišao sa stroja natopljen znojem. Dohvatio je bijeli ručnik s držača i obrisao lice, ruke, pazuha. Stao je tako blizu da sam mogao osjetiti miris znoja, njegov neugodan dah. "A sada, s Usaj pažljivo", rekao je uz nepogrešivu dozu zloće. "Prije šesnaest jeseci upravni odbor Triona odobrio je neuobičajeni trošak od gotovo petsto milijuna dolara za nekakvu mućku.""Za što?"Joseph FinderPodrugljivo je frknuo. "Tajni projekt unutar kuće. U svakom slučaju, krajnje je neobično da upravni odbor odobri tako velik trošak bez puno informacija. U ovom slučaju, odobrili su to naslijepo, temeljeno isključivo na uvjeravanju predsjednika uprave. Goddard je osnivač pa mu vjeruju. Osim toga, uvjerio ih je da je tehnologija koju razvijaju, koji god vrag to bio, monumentalni korak naprijed. Mislim, ogroman, koji će sve promijeniti iz temelja, kvantni skok. Razorniji od razornog. Uvjerio ih je da se radi o najvećoj stvari nakon tranzistora i da će svatko tko ne sudjeluje zaostati.""A što je to?""Da znam, ti ne bi bio ovdje, idiote. Moji me izvori uvjeravaju da će to izmijeniti telekomunikacijsku industriju, okrenuti sve naglavce. A ja nemam namjeru zaostajati, ako me pratiš." ,, , :,...Nisam, ali sam kimnuo. ■;.; ?"Isuviše sam investirao u ovu tvrtku da bih dopustio da krene u smjeru mastodonta i ptice dodo. Tvoj je zadatak, moj prijatelju, da otkriješ sve što možeš o tim mućkama, što smjeraju, što razvijaju. Čak i da razvijaju nekakvu jebenu, elektroničku igračku za skakanje, radi se o tome da ne želim ništa riskirati, jasno?""Kako?""To je tvoj posao." Okrenuo se i krenuo širokim prostranstvom ureda prema izlazu koji prije nisam opazio. Otvorio je vrata, otkrivajući sjajnu, mramornu kupaonicu s tušem. Nezgrapno sam stajao tamo, ne znajući trebam li ga čekati ili otići, ili što."Tijekom jutra dobit ćeš poziv", rekao je Wyatt ne okrećući se. "Glumi iznenađenje."

U TRIMA LOKALNIM NOVINAMA OBJAVIO SAM OGLAS DA TRAŽIM OSOBUza zdravstvenu njegu u kući za svoga oca. Oglas je jasno davao do znanja da je bilo tko dobrodošao, zahtjevi nisu bili naročito oštri. Sumnjao sam da je još netko preostao - već sam previše puta išao na taj izvor.Dobio sam točno sedam odgovora. Od toga, tri su bila od ljudi koji su nekako uspjeli krivo protumačiti oglas, te su i sami tražili nekoga. Dvije telefonske poruke bile su s tako jakim stranim naglaskom da nisam bio siguran pokušavaju li uopće govoriti engleski. Jedna poruka bila je od muškarca ugodnog glasa, koji je zvučao savršeno razumno i rekao da se zove Antvvoine Leonard.Nisam imao baš puno vremena, ali sam dogovorio da se nađem s tim Antvvoineom na kavi. Nisam želio da upozna mog oca sve dok ne bude morao - namjeravao sam ga najprije zaposliti, prije nego što vidi s čim će imati posla, da ne može tako lako odustati.Ispostavilo se da je Antwoine ogroman crnac, zastrašujućeg izgleda, sa zatvorskim tetovažama i pletenicama. Bio sam u pravu: čim je mogao, rekao mi je da je upravo izašao iz zatvora zbog krađe auta i da to nije prvi put da je zaglavio u buksi. Umjesto preporuke dao mi je ime socijalnog radnika zaduženog za njegov uvjetni otpust. Svidjela mi se činjenica da je bio tako otvoren, da to nije pokušavao sakriti. Zapravo, tip mi se jednostavno svidio. Imao je nježan glas, iznenađujuće umiljat osmijeh, nenametljivo ponašanje. Priznajem, bio sam očajan, ali sam isto tako smatrao da ako itko može izdržati s mojim ocem, onda je to on, i zaposlio sam ga na licu mjesta."Čuj, Antvvoine", rekao sam, ustajući od stola. "Ovo sa zatvorom?""To vam je problem, zar ne?" Gledao je ravno u mene. ; : , "Ne, nije u tome stvar. Drago mi je što si bio iskren." ,■•;. ■,,■,•;.,.?.Joseph FinderSlegnuo je ramenima. "Da, pa...""Samo mislim da ne moraš biti potpuno iskren prema mojemVečer prije nego što sam trebao početi u Trionu, rano sam otišao na spavanje. Seth mije telefonom ostavio poruku, pozivajući me da izađem s njim i nekim našim prijateljima, budući da te večeri nije radio, ali sam odbio.Budilica se oglasila u pet i trideset i činilo mi se kao da nešto nije u redu sa satom; još je bio mrak. Kad sam se prisjetio, osjetio sam udar adrenalina, čudnu kombinaciju užasa i uzbuđenja. Ulazio sam u veliku igru, to je to, nema više vježbanja. Istuširao sam se i polako se obrijao posve novom britvicom, da se ne porežem. Čak sam prije odlaska na spavanje izvadio odjeću, izabrao odijelo i kravatu, ulaštio cipele. Mislio sam da je ipak bolje da se prvi dan pojavim u odijelu, ma kako neprimjereno izgledao; uvijek mogu skinuti sako i kravatu.Bilo je groteskno da prvi put u životu zarađujem šesteroznamen-kastu plaću, iako zapravo još nisam primio nijednu, a i dalje živim u ovoj rupi. Pa, to će se brzo promijeniti.Kad sam sjeo u srebrni Audi A6, koji je još imao onaj miris novog auta, osjećao sam se uspješnije, i stao sam kod Starbucksa da proslavim svoj novi položaj u životu trostrukom kavom s mlijekom. Gotovo četiri dolara za običnu šalicu kave, ali hej, sada zarađujem veliku lovu. Pojačao sam do daske RageAgainst the Machine cijelim putem do Triona, pa je kad sam stigao tamo, Zack de la Rocha vrištao "Metak u glavu", a ja sam u svom savršenom, korporacijskom odijelu Zegna i kravati i cipelama Cole-Haan, zajedno s njim vrištao "Nema bijega od masovnog jebanja u glavu!" Bio sam napumpan.Začudo, u podzemnoj garaži bio je popriličan broj automobila, čak i u sedam i trideset ujutro. Parkirao sam na drugoj razini.Ambasadorica u predvorju B krila nije mogla pronaći moje ime ni na jednom popisu gostiju ili novih namještenika. Bio sam nitko. Zamolio sam je da nazove Stephanie, asistenticu Toma Lundgrena, ali Stephanie još nije stigla. Napokon je pronašla nekog u kadrovskojPARANOJAslužbi tko joj je rekao da me pošalje na treći kat krila E, u dugu šetnju.Iduća dva sata sjedio sam u čekaonici kadrovske službe, ispunjavajući obrazac za obrascem: W-4, W-9, račun kod kreditne udruge, osiguranje, automatsko polaganje na moj bankovni račun, prava na dionice, mirovinski računi, ugovor o poslovnoj tajni... Fotografirali su me i dali mi identifikacijsku

iskaznicu, uz još nekoliko malih, plastičnih kartica pričvršćenih za držač. Na njima su pisale stvari poput TRION - PROMIJENI SVOJ SVIJET i OTVORENE KOMUNIKACIJE i ZABAVA i ŠTEDLJIVOST. Djelovalo je pomalo sovjetski, ali nije mi smetalo.Jedna od žena iz kadrovske povela me na brzinski obilazak Triona, što je bilo prilično impresivno. Veliki fitness centar, bankomati, mjesto za odlaganje stvari za pranje i kemijsko čišćenje, prostorije za odmor s besplatnim sokovima, bocama vode, kokicama, aparatima za cappuccino.U prostorijama za odmor na zidovima su bili veliki, sjajni posteri koji su prikazivali grupu savršeno građenih muškaraca i žena (Azijce, crne, bijele), kako trijumfalno stoje na vrhu planeta Zemlje, ispod riječi P1J ODGOVORNO! PIJ ŠTEDLJIVO! "Prosječni zaposlenik Triona popije pet sokova dnevno", pisalo je. "Samo jedno hladno piće manje, moglo bi uštedjeti Trionu 2,4 milijuna godišnje!"Mogli ste oprati i urediti auto, po smanjenim cijenama nabaviti ulaznice za kino, koncerte i bejzbolske utakmice. Postojao je i program poklona za bebe ("jedan poklon po kućanstvu, po sretnom događaju"). Uočio sam da dizalo u krilu D nije stalo na petom katu - "Posebni projekti", objasnila je. "Zabranjen pristup." Trudio sam se da ne pokazujem naročit interes. Pitao sam se jesu li to "mućke" koje toliko zanimaju Wyatta.Napokon, Stephanie je došla da me odvede na šesti kat krila B. Tom je telefonirao, ali je mahnuo da uđem. Ured mu je bio pun fotografija njegove djece - pet dječaka, opazio sam - zasebno i u grupama, njihovih crteža i sličnih stvari. Knjige na polici iza njega bile su očekivane: Tko je maknuo moj sir?; Najprije prekršite sva pravila; Kako postati predsjednik uprave. Nogama je radio kao lud, a lice mu je izgledalo kao da je natrljano žičanom spužvom za suđe. "Steph," rekao je, "možeš li zamoliti Noru da dođe?"Joseph FinderNekoliko minuta poslije zalupio je slušalicom, skočio na noge i rukovao se sa mnom. Vjenčani prsten bio je širok i sjajan."Hej, Adame, dobro došao u ekipu!" rekao je. "Čovječe, drago mi je da smo te uhvatili! Sjedni, sjedni." Poslušao sam ga. "Potreban si nam, stari. Jako potreban. Ovdje smo svi rastegnuti do maksimuma, do pucanja. Pokrivamo dvadeset tri proizvoda, ostali smo bez dijela ključnog osoblja i stvarno smo rastrgani. Cura koju zamjenjuješ dobila je premještaj. Priključit ćeš se Norinoj ekipi i raditi na osvježavanju Maestro linije koja je, kao što ćeš i sam otkriti, uletjela u nevrijeme. Postoje ozbiljni požari koje treba ugasiti i - evo je!"Nora Sommers stajala je na vratima, držeći jednom rukom kvaku, pozirajući poput filmske dive. Koketno je ispružila drugu ruku. "Zdravo, Adame, dobro došao! Drago mi je da si s nama.""Drago mi je da sam tu.""Reći ću ti iskreno, ovo nije bila jednostavna odluka. Imali smo mnogo zaista odličnih kandidata. Ali, kako se kaže, krema uvijek ispliva na površinu. Pa, hoćemo li odmah prijeći na stvar?"Njezin glas, gotovo djevojački pjevan, kao da se produbio čim smo se udaljili od ureda Toma Lundgrena. Govorila je brže, kao da će ispljunuti riječi. "Tvoj odjeljak je ovdje", rekla je, probadajući kažiprstom po zraku. "Ovdje koristimo web telefone - pretpostavljam da se znaš služiti njima?""Bez brige.""Kompjutor, telefon - trebao bi biti spreman. Ako ti išta zatreba, samo nazovi službu održavanja. U redu, Adame, moram te upozoriti da ovdje ne sjedimo prekriženih ruku. Krivulja učenja je prilično strma, ali uopće ne sumnjam u tvoje sposobnosti. Bacit ćemo te ravno u bazen, potoni ili plivaj." Izazivački me promatrala."Radije bih plivao", rekao sam uz jedva primjetan smiješak. "To je lijepo čuti", rekla je. "Sviđa mi se tvoj pristup."PARANOJA13Imao sam loš predosjećaj o Nori. Ona je bila tip koji bi mi oko nogu stavio betonske cipele, nagurao me u prtljažnik Cadillaca i bacio me u East River. Potoni ili plivaj, pričaj mi o tome.Ostavila me u mojem odjeljku da dovršim čitanje orijentacijskih materijala, naučim kodna imena

svih projekata. Svaka high-tech kompanija daje svojim proizvodima kodna imena; Trionova su bila vrste oluja - Tornado, Tajfun, Tsunami i tako dalje. Maestro je nosio kodno ime Vihor. Sva ta različita imena bila su zbunjujuća, a povrh toga pokušavao sam pohvatati konce za Wyatta. Oko podneva, kad sam stvarno ogladnio, u mojem odjeljku pojavio se zdepasti muškarac četrdesetih godina, crne kose vezane u rep, s pokojom sijedom, u demodiranoj havajskoj košulji, s okruglim, crnim naočalama debelih okvira."Ti si valjda posljednja žrtva", rekao je. "Svježe meso bačeno u lavlji kavez.""A vi ste svi tako ljubazni", rekao sam. "Ja sam Adam Cas-sidy.""Znam. Ja sam Noah Mordden. Trionov viši inženjer. Ovo je tvoj prvi dan, ne znaš još kome vjerovati, na čiju stranu stati. Tko želi igrati s tobom, a tko želi da tresneš licem o pod. Dakle, ja sam tu da odgovorim na sva tvoja pitanja. Što kažeš na ručak u našoj subvencioniranoj kuhinji za zaposlene?"Čudan tip, ali me zaintrigirao. Dok smo hodali prema dizalu, rekao je: "Znači, tebi su dali posao koji nitko drugi nije htio, ha?""Je li?" Oh, sjajno."Nora je željela popuniti mjesto unutar kuće, ali nitko dovoljno kvalificiran nije htio raditi za nju. Alana, žena na čije si mjesto došao, praktički je preklinjala da pobjegne izvan njezine kontrole, pa su je premjestili negdje drugdje unutar kuće. Priča se da je Maestro na izdahu." Jedva sam ga čuo; tiho je mrmljao hodajući prema nizuJosenh Finderdizala. "Uvijek se žure okončati stvar kad nešto ne štima. Ovdje je tako, kad se prehladiš, već ti uzimaju mjeru za lijes."Kimnuo sam. "Proizvod je suvišan.""Obično sranje. Također osuđeno na propast. Trion usto izlazi sa sve-u-jednom mobilnim telefonom koji ima identičan bežični paket tekstualnih poruka, pa gdje je svrha? Skratite jadnoj stvari muke. Usto, ne pomaže ni to što je Nora gadura.""Zar je?""Ako to nisi shvatio u deset sekundi upoznavanja, onda nisi tako bistar kao što se priča. Ali ne podcjenjuj je; ona ima crni pojas iz korporacijske politike, a ima i svoje vojnike, pa budi oprezan.""Hvala ti.""Goddard je lud za klasičnim, američkim autima, pa je i ona luda za njima. Ima nekoliko obnovljenih mrcina, iako je nikad nisam vidio da ih vozi. Mislim da je stvar u tome da Jock Goddard vidi kako je napravljena od istog tijesta kao on. Lukava je ta Nora."Dizalo je bilo prepuno zaposlenika koji su se spuštali u kantinu na trećem katu. Dosta njih imalo je na sebi majice za golf ili polo s logom Triona. Dizalo je stalo na svakom katu. Netko iza mene se našalio: "Izgleda da smo sjeli na lokalnu liniju." Mislim da svakog dana, u svakom korporacijskom dizalu na svijetu, netko provali taj štos.Kantina, ili zaposlenička blagovaonica, kako se zvala, bila je stvarno velika, i sve je brujalo od elektriciteta stotina, možda i tisuća Trionovih zaposlenika. Izgledala je kao gastroodjel nekog otmjenog trgovačkog centra -sushi-bar s dva sushi-kuhara, šalter s izaberi-sam--svoj-nadjev pizzama, burrito-bax, kineska hrana, odresci i hamburgeri, nevjerojatan izbor salata, pa čak i vegeterijanski/veganski odjeljak.'"■» "Isuse", rekao sam."Dajte ljudima kruha i igara", reče Noah. "To je djetinjasto, pdržavaj seljake sitima, pa neće primijetiti svoje ropstvo."(< "Valjda je tako." ;;,"Zadovoljne krave daju bolje mlijeko." ■.,/.,"Sto god daje rezultate", rekao sam, ogledavajući se oko sebe. "Toliko o štedljivosti, ha?" ■:• -w sr ^ ; « , ■:>■, h ;■„ ; >,-. ; ^PARANOJA"Ah. Baci pogled na prodajne aparate u sobama za odmor - dvadeset pet centi za satay pile u umaku od kikirikija, ali dolar za čokoladicu Klondike. Tekući i kofeinski pripravci su besplatni. Prošle

godine je financijski direktor, čovjek po imenu Paul Camilletti, pokušao ukinuti tjedne pivske fešte, ali su tada rukovoditelji počeli trošiti vlastiti novac za kupnju piva, a netko je pustio u optjecaj e-mail koji je zadržavanje pivskih fešti pretvorio u poslovno pitanje. Pivo godišnje stoji X, dok zapošljavanje i obučavanje novih zaposlenika stoji Y, pa s obzirom na troškove podizanja morala i zadržavanja zaposlenih, povrata investicije, bla bla bla, kužiš već priču. Camilletti, koji je sav u brojkama, morao je popustiti. Ipak, njegova kampanja štedljivosti i dalje vlada.""Isto kao u Wyattu", rekao sam."Čak i na prekooceanskim letovima, zaposlenici moraju letjeti ekonomskom klasom. Čak i Camilletti odsjeda u motelima, kad putuje po Americi. Trion nema korporacijski avion - mislim, da budemo načisto, supruga Jocka Goddarda kupila mu je jedan za rođendan, tako da njega ne moramo žaliti."Uzeo sam hamburger i dijetnu Pepsi, a on nekakvo tajanstveno azijsko prženo jelo. Bilo je smiješno jeftino. Osvrnuli smo se po prostoriji držeći pladnjeve, ali Mordden nije pronašao nikoga s kim bi želio sjediti, pa smo sjeli za prazni stol. Osjećao sam se kao prvi dan u školi, kad ne poznaješ nikoga. To me podsjetilo na dan kad sam krenuo u Bartholomew Browning."Goddard ne odsjeda u motelima, zar ne?""Sumnjam. Ali on se ne razmeće svojim novcem. Ne želi se voziti u limuzini, vozi vlastiti auto - iako se mora priznati da ih ima desetak, i to antiknih koje je sam preuredio. Usto, pedesetero njegovih vodećih rukovoditelja dobiva luksuzni auto po izboru i svi zarađuju hrpu novca - besramno puno. Goddard je pametan - on zna da moraš dobro platiti vrhunske talente kako bi ih zadržao.""A što je s vama, višim inženjerima?""Oh, i ja sam ovdje zaradio besramnu količinu novca. Teoretski, mogao bih svima reći da odjebu i još uvijek imati zakladu za djecu, kad bih imao diece." ,,*,,,,;:- -v--,. ,. , ' ;..',-■■•"Ali i dalje radiš." rk &*%•-;-;? /^i;:^.^ ■';; i/"■ .,;■:!«;■ .■.■ ■■■„;•'. >>";;,• /. ■• ;Joseph FinderUzdahnuo je. "Kad sam pronašao zlatnu žicu, samo nekoliko godina nakon što sam počeo raditi ovdje, dao sam otkaz i jedrio po svijetu, uzevši sa sobom samo odjeću i nekoliko teških kofera klasika zapada.""Kakvih klasika?"Nasmiješio se. "Najveći hitovi zapadnjačke književnosti.""Poput Louisa L'Amoura?""Prije kao Herodot, Tukidid, Sofoklo, Shakespeare, Cervantes, Montaigne, Kafka, Freud, Dante, Milton, Burke...""Čovječe, ta sam predavanja prespavao", rekao sam. Ponovno se nasmiješio. Očito me smatrao imbecilom."U svakom slučaju," rekao je, "kad sam sve pročitao, shvatio sam da nisam predodređen da ne radim i vratio sam se u Trion. Jesi li čitao Raspravu o dobrovoljnom ropstvu, Etiennea de la Boetieja?""Hoće li to pitanje biti na završnom ispitu?""Jedina moć koju tirani imaju je ona koju im prepuste njihove žrtve.""To, i moć da dijele besplatnu Pepsi", rekao sam, nagnuvši limenku prema njemu. "Znači, ti si inženjer."Uljudno se nasmiješio, više kao daje napravio grimasu. "Ne bilo kakav inženjer, zapamti to, već, kao što sam rekao, viši inženjer. To znači da pod sobom imam mali broj zaposlenika i da praktički mogu raditi što hoću. Ako to znači da sam trn u oku Nore Sommers, neka bude. A sada, glavni likovi s marketinške strane tvog poslovnog odjela. Da vidimo, već si upoznao otrovnu Noru. Tu je Tom Lundgren, tvoj uzvišeni potpredsjednik, koji je u osnovi poštenjačina koji živi za crkvu, svoju obitelj i golf. I Phil Bohjalian, star kao Metuzalem i podjednako tehnološki suvremen, koji je počeo u Lockheed Martinu dok se još nije tako zvao, a kompjutori su bili veliki kao kuće i radili na IBM-ove bušene kartice. Njegovi su dani zasigurno odbrojeni. I... gledaj čuda, to je Elvis osobno, sišao među nas."

Okrenuo sam se u smjeru u kojemu je gledao. Pokraj bara sa salatama stajao je sjedokosi muškarac spuštenih ramena, jako izborana lica, gustih bijelih obrva, velikih ušiju i pomalo vilenjačkog izraza lica. Na sebi je imao crnu dolčevitu. Moglo se osjetiti kako se energija u prostoriji mijenja, mreška oko njega u valovima, dokPARANOJAse ljudi okreću da ga vide, šapuću, pokušavaju izgledati blazirano i produhovljeno.Augustine Goddard, osnivač i predsjednik uprave Triona, glavom i bradom.Izgledao je starije nego na slikama koje sam vidio. Uz njega je stajao mnogo mlađi i viši tip i nešto govorio. Mlađi tip, oko četrdesete, bio je vitak i u formi, crne kose prošarane ponekom sijedom. Talijanski tip, zgodan kao filmska zvijezda, poput akcijskog junaka koji izgleda sjajno za svoje godine, ali s izrazito rupičastim obrazima. Osim lošeg tena, podsjećao me na Ala Pacina u prva dva nastavka Kuma. Bio je odjeven u sjajno crno-sivo odijelo."To je Camilletti?" pitao sam."Koljač Camilletti", reče Mordden, navalivši štapićima na svoj tanjur. "Naš financijski direktor. Car štedljivosti. Njih dvojica su često zajedno." Govorio je punim ustima. "Vidiš li mu lice? Ove ožiljke od akni? Priča se da na Brailleovom pismu to znači 'jedi govna i krepaj'. Kako bilo, Goddard smatra Camillettija drugim silaskom Isusa Krista, čovjekom koji će srezati troškove poslovanja, povećati profit, ponovno lansirati Trionove dionice u stratosferu. Neki kažu da je Camilletti podsvijest Jocka Goddarda, zli Jock. Njegov Jago. Vrag koji čuči na njegovu ramenu. Ja mislim daje on zli murjak koji dopušta Jocku da bude dobar murjak."Dokrajčio sam svoj hamburger. Opazio sam da predsjednik uprave i financijski direktor stoje u redu i čekaju da plate svoje salate. Zar nisu mogli jednostavno izaći bez plaćanja? Ili se progurati na početak reda ili tako nešto?i lpicno je za (Jamillettija da ruča u blagovaonici za zaposlenike," nastavio je Mordden, "kako bi masama demonstrirao svoju odlučnost u rezanju troškova. On ne smanjuje troškove, on ih reže. U Trionu nema blagovaonice za rukovodeći sloj. Nema osobnog kuhara za šefa. Nema naručivanja ručkova izvana, ne za njih, oh ne. Oni dijele kruh sa seljacima." Otpio je gutljaj Dr. Peppera. "Gdje smo stali u mojem malom Playbillu, mojem Tko je tko u podjeli uloga? Oh, da. Tu je i Chad Pierson, Norin zlatokosi dečko i štićenik, čudo od djeteta i profesionalni ulizica. Diplomirao na Tucku, prešao s drugorazredne škole u marketing proizvoda u Trionu, nedavno odradio smjenu u marketinškom kampu za obuku i bez sumnje će teJosenh Findersmatrati prijetnjom koju treba eliminirati. A tu je i Audrey Bethune, jedina crna žena u..."Noah je najednom zašutio i nagurao još prženog mesa u usta. Ugledao sam zgodnog, plavokosog tipa mojih godina kako klizi prema našem stolu, kao morski pas kroz vodu. U plavoj košulji, brucoškog izgleda, sportaš. Jedan od onih platinastih tipova koje viđate na reklamama koje se protežu preko nekoliko stranica časopisa, sjedinjen s ostalim primjercima više rase na koktel-zabavi na travnjaku njihova barunskog imanja.Noah Mordden užurbano je otpio cug svog Dr. Peppera i ustao. Na aloha košulji imao je smeđe mrlje odjela. "Ispričavam se", rekao je nelagodno. "Imam čovjek na čovjeka." Ostavio je svoje tanjure razbacane po stolu i nestao upravo u trenutku kad je platinasti tip stigao, ispružene ruke."Hej, čovječe, kako si?" rekao je. "Chad Pierson."Krenuo sam rukovati se s njim, ali je on izveo jedan od onih ja-sam-prevelika-faca-da-bih-se-rukovao-na-normalan-način, hip-hop štoseva i skliznuo rukom preko moje. Nokti su mu izgledali manikirano. "Ne bi vjerovao," rekao je, "ali čuo sam puno toga o tebi, kompa!""Sama sranja", rekao sam. "Sve je to marketing, znaš."Zavjerenički se nasmijao. "Ne, ti si navodno faca. Ja se držim uz tebe, da naučim poneki trik.""Trebat će mi sva pomoć koju mogu dobiti. Kažu mi daje ovdje sistem potoni ili plivaj, a sve mi se čini da je ovdje prilično duboko.""Znači, Mordden ti je ispričao svoja napuhana, intelektualna sranja?"Neodređeno sam se nasmiješio. "Dao mi je svoje viđenje.""Potpuno negativno. On misli da je u nekakvoj sapunici, nekakvom makijavelističkom poslu.

Možda on i jest, ali ja ne bih obraćao pažnju na njega."Shvatio sam da sam prvog dana škole sjedio s nepopularnim klincem, ali sam upravo zbog toga želio braniti Morddena. "Meni se sviđa", rekao sam."On je inženjer. Oni su svi čudaci. Igraš li košaricu?"PARANOJA"Naravno, pomalo.""Svakog utorka i četvrtka u vrijeme ručka u dvorani je hakl. Moramo i tebe odvući na teren. A možda bismo ti i ja mogli koji put otići na piće ili na tekmu, tako nešto.""Zvuči super", rekao sam."Je li ti netko već rekao za korporacijsku pivsku feštu?""Još nije.""Pretpostavljam da to nije baš Morddenova specijalnost. U svakom slučaju, to je ludnica." Bio je hiperaktivan, trzajući tijelom s jedne strane na drugu poput košarkaša koji traži prolaz za strašno zakucavanje. "Onda, kompa, vidimo se u dva sata, zar ne?""Svakako.""Super. Drago mije da si se pridružio ekipi, kompa. Ti i ja ćemo sigurno napraviti štetu." Široko mi se osmjehnuo.Kad sam ušao u Corvettu, Chad Pierson stajao je uz ploču i crvenim i plavim markerima pisao dnevni red sastanka. Corvetta je bila soba sa sastanke, ista kao i sve druge koje sam vidio - veliki stol (samo high-tech dizajnersko crni umjesto boje oraha), s Polvcom konzolom sa zvučnicima na sredini, poput geometrijske crne udovice, košarom voća i posudom s bezalkoholnim pićima i sokovima u ledu.Brzo mije namignuo dok sam sjedao s duže strane stola. Nekoliko ljudi već je bilo za stolom. Nora Sommers sjedila je na čelu stola, s crnim naočalama za čitanje na lančiću oko vrata. Čitala je nekakav dosje i povremeno nešto mrmljala Chadu, svom piskaralu. Činilo se da me ne primjećuje.Do mene je sjedio muškarac sijede kose, u plavoj Trionovoj polo majici, i tipkao po Maestru, vjerojatno pišući e-mail. Bio je mršav, ali je imao trbušinu, mršave ruke i kvrgave laktove koji su virili iz košulje kratkih rukava, pramen sive kose i neočekivano duge, sive zaliske, te velike crvene uši. Nosio je bifokalne naočale. Da jeJoseph Finderna sebi imao drukčiju košulju, vjerojatno bi nosio plastični štitnik za džep. Izgledao je kao staromodni, štreberski inženjer iz doba Hewlett-Packardovih kalkulatora. Imao je male, smeđe zube, kao da je žvakao duhan.To je sigurno bio Phil Bohjalian, veteran, iako sam prema Mord-denovu opisu očekivao da se koristi guščjim perom i pergamentom. Stalno me krišom, nervozno pogledavao.Noah Mordden tiho je kliznuo u sobu, nije me registrirao, kao ni bilo koga drugoga, i otvorio svoj prijenosni kompjutor na drugoj strani stola. Dolazilo je još ljudi, smijući se i razgovarajući. Sada je u sobi već bilo desetak ljudi. Chad je završio na ploči i spustio svoje stvari na stolicu do moje. Potapšao me po ramenu. "Drago mi je da si s nama", rekao je.Nora Sommers pročistila je grlo, ustala i prišla ploči. "Pa, hoćemo li početi? Dobro, za one koji ga još nisu imali zadovoljstvo upoznati, htjela bih vam predstaviti najnovijeg člana naše ekipe. Dobro došao, Adame Cassidv."Mahnula je svojim crvenim noktima prema meni i sve su se glave okrenule. Skromno sam se nasmiješio, pognuvši glavu."Imali smo sreće što smo ga uspjeli preoteti od Wyatta, gdje je bio jedan od ključnih igrača na projektu Lucid. Nadamo se da će nešto od svoje čarolije prenijeti i na Maestro." Nasmiješila se poput svetice.Chad je progovorio, gledajući s jedne strane na drugu kao da će sa svima podijeliti tajnu. "Ovaj zločesti dečko je genijalac. Razgovarao sam s njim i sve što ste čuli je istina." Okrenuo se prema meni, razrogačenih dječački plavih očiju i stisnuo mi ruku.Nora je nastavila. "Kao što svi i predobro znamo, imamo ozbiljnih teškoća s Maestrom. Posvuda u Trionu isukani su noževi, mislim da ne moram navoditi imena." Čulo se tiho smijuljenje. "Bliži nam

se prilično važan rok - prezentacija pred samim gospodinom God-dardom, kad ćemo morati obraniti zadržavanje proizvodne linije Maestro. To je mnogo više od redovitog, formalnog kolegija, više od kontrolne točke. To je pitanje života ili smrti. Naši nas neprijatelji žele staviti na električnu stolicu; mi molimo za odgodu izvršenja. Jesmo li načisto s tim?"PARANOJAPrijeteći je pogledala oko sebe i vidjela poslušno kimanje glavama. Zatim se okrenula i ljubičastim markerom preletjela preko prve točke dnevnog reda, malo preagresivno. Brzo se okrenuvši natrag, pružila je hrpu spajalicama pričvršćenih papira Chadu, koji ih je počeo dijeliti i desno i lijevo. Izgledali su kao neka vrsta specifikacija, definicija proizvoda ili proizvodni protokol, ili tako nešto, ali je ime proizvoda, koje je vjerojatno stajalo na prvoj stranici, bilo izbrisano."A sada," rekla je, "željela bih da napravimo jednu vježbu - demonstraciju, ako tako želite. Neki od vas možda će prepoznati ovaj proizvodni protokol, a ako je tako, zadržite to za sebe. Dok radimo na osvježavanju Maestra, želim da svi na nekoliko trenutaka razmišljamo izvan tih granica. Htjela bih zamoliti našu novu zvijezdu da pogleda ovo i kaže nam svoje mišljenje." _...,Gledala je ravno u mene. , (,Dotaknuo sam si prsa i glupo rekao: "Ja?" ,, . ; , ,Nasmiješila se. "Ti." ■ ■ ;:Jfe"U<;; ;t>i:-M-:^ ■g'^i^ft"Moje... mišljenje?" : ^v'-\<- M:^,.?,;^"Tako je. Može/ne može. Zeleno svjetlo za ovaj projekt ili ne. Ti si, Adame, vratar za ovaj predloženi proizvod. Reci nam što misliš. Da radimo na njemu ili ne?"Želudac mi se stisnuo, srce počelo lupati. Pokušao sam kontrolirati disanje, ali osjećao sam da mi se lice crveni dok sam listao papire. Bili su totalno tajanstveni. Zaista nisam imao pojma čemu to služi. U tišini sam mogao čuti sitne, nervozne zvukove - Nora je škljocala, zatvarajući i otvarajući marker Expo, okrećući ga uz škripu. Netko se igrao malom, plastičnom slamkom u kutijici soka Minute Maid, gurajući je unutra i izvlačeći je uz cviljenje.Kimnuo sam polako i mudro dok sam proučavao papire, trudeći se da ne izgledam kao jelen osvijetljen farovima, jer sam se upravo tako osjećao. Čitao sam fraze poput "analiza tržišnih segmenata" i "gruba procjena veličine tržišnog prostora". Čovječe, čovječe. U glavi mi je svirala glazba koja trga živce iz kviza Jeopardy.Škrip, škrip. Cvil, cvil."Dakle, Adame? Može ili ne može?"Ponovno sam kimnuo, pokušavajući izgledati kao da me to fascinira i zabavlja u isto vrijeme. "Sviđa mi se", rekao sam. "Domišljato je."Josenh Finder"Hmm", rekla je. Začulo se tiho smijuljenje. Nešto se događa. Pogrešan odgovor, pretpostavljam, ali sad ga više nisam mogao promijeniti."Gledajte," rekao sam, "naravno, samo na temelju definicije proizvoda teško je reći nešto više od...""U ovom trenutku raspolažemo samo s time", prekinula me. "Zar ne? Može ili ne može?"Improvizirao sam. "Uvijek sam vjerovao u odvažnost", rekao sam. "Zaintrigiran sam. Sviđa mi se forma, podaci o prepoznavanju rukopisa... Uzimajući u obzir model upotrebe, tržišni prostor, ja bih svakako nastavio s ovim, barem do sljedeće kontrolne točke.""Aha", rekla je. Jedna strana njezinih usta podigla se u zao osmijeh. "A kad pomislite da naši prijatelji iz Cupertina nisu trebali Adamovu mudrost da daju zeleno svjetlo za ovu smrdljivu bombu. Adame, to je specifikacija Apple Newtona, jedne od najvećih bombi koju je Cupertino ikad ispustio. Razvoj ih je stajao više od petsto milijuna dolara, a zatim, kad se pojavio, gubili su na njemu šezdeset milijuna dolara godišnje." Opet smijuljenje. "Ali zato su 1993. dali Doonesburjju i Jayu Lenou mnogo materijala."Ljudi su skretali pogled od mene. Chad je grizao usnicu, izgledao tmurno. Mordden kao da je bio u drugom svijetu. Želio sam Nori Sommers iskopati oči, ali sam odglumio dobrog gubitnika.Nora je kružila pogledom oko stola, od jednog lica do drugog, uzdignutih obrva. "Evo pouke. Uvijek morate bušiti do kraja, gledati dalje od marketinškog napuhavanja, zaviriti pod haubu. A vjerujte mi, za dva tjedna, kad prezentiramo stvar Jocku Goddardu, on će zasigurno zavirivati pod

haubu. Neka vam je to uvijek na pameti."Pristojno smješkanje sa svih strana; svi su znali da je Goddard lud za automobilima."U redu", rekla je. "Mislim da ste shvatili što želim reći. Idemo dalje."Da, pomislio sam. Dobro došao u Trion. Shvatio sam što želiš reći. Osjetio sam prazninu u želucu.U što sam se to uvalio?15Upoznavanje moga tate i Antwoinea Leonarda nije baš prošlo glatko. Pa, zapravo, to je bila potpuna, nerazblažena katastrofa. Recimo to ovako: Antwoine je naišao na zamjetan otpor. Nije bilo sinergizma. Ništa od strateškog poklapanja.Stigao sam pred tatin stan čim sam okončao svoj prvi dan u Trionu. Parkirao sam Audi dalje niz ulicu, jer sam znao da tata uvijek gleda kroz prozor, kad ne bulji u svoj TV ekran dijagonale 92 centimetra, a nisam želio njegovo predavanje o mojem novom autu. Čak i da mu kažem da sam dobio veliku povišicu, on bi već znao kako da od toga napravi nešto ružno.Stigao sam točno na vrijeme da vidim kako Maureen vuče prema taksiju veliki, crni, platneni kufer. Imala je stisnute usnice, bila obučena u svoju "modernu" odjeću, žutozeleno odijelo preplavljeno tropskim cvijećem i voćem, i savršeno bijele tenisice. Uspio sam je presresti upravo u trenutku kad je vikala na vozača da joj stavi kufer u prtljažnik. Dao sam joj posljednji ček (uključujući velikodušni bonus za bol i patnju), pretjerano joj zahvaljivao na odanoj službi i čak je pokušao svečano cmoknuti u obraz, ali je okrenula glavu. Zatim je zalupila vratima i taksi je otišao.Jadna žena. Nikad je nisam volio, ali nisam mogao ne žaliti je zbog mučenja kojem ju je podvrgnuo moj otac.Kad sam ušao, tata je gledao Dana Rathera, zapravo uglavnom vikao na Rathera. Podjednako je prezirao voditelje na svim mrežama, a ne biste ga željeli potaknuti na priču o "papcima" na kabelskoj. Jedine emisije na kabelskoj koje je volio bile su one u kojima su samouvjereni, desničarski voditelji grizli svoje goste, pokušavali ih raspizditi, natjerati im pjenu na usta. To je ovih dana bio njegov omiljeni sport.Na sebi je imao jednu od onih bijelih potkošulja bez rukava koje se ponekad nazivaju "ženomlatke". Od njih su me uvijek prolazili trnci. Podsjećale su me na ružne stvari - uvijek kad me "disciplinirao" kao klinca, kao da je bio u njima. Još se i sada sjećam kadJosenh Findersam jednom prilikom, s osam godina, slučajno prolio Kool-Aid po njegovu Barcaloungeru, a on je izvukao remen, stojeći nada mnom - u umrljanoj potkošulji, crvena, znojna lica - i grmio: "Vidiš na što si me natjerao?" Nije baš najugodnija uspomena."Kada stiže taj novi tip?" rekao je. "Već kasni, zar ne?""Još ne." Maureen je odbila pričekati minutu da ga upozna sa situacijom, pa nažalost neće biti preklapanja."Zašto si se tako uredio? Izgledaš kao pogrebnik - zbog toga sam živčan.""Rekao sam ti, danas sam počeo raditi na novom poslu."Okrenuo se opet Ratheru, s gnušanjem odmahujući glavom. "Dobio si otkaz, zar ne?""U Wyattu? Ne, otišao sam.""Pokušavao si se švercati, kao što uvijek radiš, pa su te otpustili. Znam ja kako to ide. Oni mogu namirisati gubitnika na kilometar." Nekoliko puta teško je udahnuo zrak. "Tvoja majka te stalno mazila. Kao na hokeju - mogao si postati profić da si dao sve od sebe.""Nisam bio tako dobar, tata.""To je najlakše reći, zar ne? Jednostavnije ti je ako to kažeš. Tu sam stvarno zajebao stvar - plaćao sam ti onaj skupi koledž, da bi ti mogao provoditi vrijeme tulumareći sa svojim finim prijateljima." Naravno, bio je samo djelomično u pravu; radio sam da bih se mogao izdržavati na koledžu. Ali neka pamti ono što želi zapamtiti. Okrenuo se i pogledao me sitnim, krvavim očima. "A gdje su sada svi tvoji fini prijatelji, ha?""Meni je dobro, tata", rekao sam. Krenuo je u jednu od svojih litanija, ali se srećom oglasilo zvono, pa sam, gotovo trčeći, otišao otvoriti.Antvvoine je bio točan. Bio je odjeven u blijedoplavu bolničku halju u kojoj je izgledao kao

bolničar ili muška medicinska sestra. Pitao sam se odakle mu, budući da nikada nije radio u bolnici, koliko sam ja znao."Tko je to?" vikao je tata hrapavim glasom."Anrvvoine", rekao sam.PARANOJA 7±"Antvvoine? Kakvo je to vražje ime Antvvoine? Zaposlio si nekog francuskog pedera?" Ali tata se već okrenuo i ugledao Antvvoinea na ulaznim vratima. Lice mu je postalo ljubičasto. Žmirkao je, usta otvorenih od užasa. "Isuse - Kriste!" rekao je, teško otpuhujući."Kako ste?" reče Antvvoine, snažno mi stisnuvši ruku. "A ovo je sigurno glasoviti Francis Cassidv", rekao je, približavajući se Barcaloungeru. "Ja sam Antvvoine Leonard. Drago mije da sam vas upoznao, gospodine." Govorio je dubokim, ugodnim baritonom.Tata je i dalje zurio, stenjući pri svakom udahu. Napokon je progovorio: "Adame, želim razgovarati s tobom, odmah.""Naravno, tata.""Ne - reci An-twoineu, ili kako se već zove, da ode i ostavi nas da razgovaramo." :Antvvoine je zbunjeno gledao u mene, pitajući se što da radi."Zašto ne doneseš svoje stvari u sobu?" rekao sam. "Druga vrata desno. Možeš se raspakirati."Odnio je dvije najlonske vreće niz hodnik. Tata nije ni pričekao da izađe iz sobe prije nego što je rekao: "Prvo, ne želim da se o meni brine muškarac, razumiješ? Nadi mi ženu. A drugo, ne želim ovdje crnca. Oni su nepouzdani. Sto si mislio? Namjeravao si me ostaviti samoga s Lerovem? Mislim, pogledaj malo svog dečka, tetovaže, pletenice. Ne želim to u svojoj kući. Zar tako puno tražim?" Stenjao je jače nego ikada. "Kako mi možeš dovesti crnca, nakon svih problema koje sam imao s onim prokletim klincima koji su mi provaljivali u stan?""Da, i svaki put su se okrenuli, čim su shvatili da ovdje nemaju što ukrasti." Zadržao sam miran glas, ali sam bio bijesan. "Prvo, tata, zapravo nemamo izbora, jer agencije više ne žele imati posla s nama, jer si otjerao tolike ljude, dobro? A drugo, ja ne mogu ostati s tobom jer danju radim, sjećaš se? I treće, nisi mu čak ni pružio priliku."Antvvoine se vraćao hodnikom prema nama. Prišao je mojem ocu, gotovo prijeteći blizu, ali je govorio tihim, nježnim glasom. 'Gospodine Cassidv, ako želite da odem, otići ću. Kvragu, otići ću odmah, nema problema. Ne ostajem tamo gdje nisam poželjan. Posao mi nije toliko potreban. Dok god socijalni radnik zadužen zaJoseph Findermoj uvjetni otpust zna da sam ozbiljno pokušao naći posao, nema problema."Tata je zurio u reklamu za Depends na televiziji, a vena mu se trzala ispod lijevog oka. Taj izraz lica sam već vidio, obično kad je urlao na nekoga i mogao vam utjerati strah u kosti. Znao je tjerati svoje igrače da trče dok netko ne bi povratio, a ako bi netko odbio nastaviti, dobio bi Lice. Ali na meni ga je toliko puta upotrijebio da je izgubilo svoju moć. Sad se okrenuo oko sebe i uperio ga u Antvvoinea, koji je bez sumnje u buksi vidio mnogo gore."Jesi li to rekao uvjetni otpusti" . :;"Dobro ste me čuli." ■;"! :';, "Ti si jebeni kažnjenikT' ' ':^': -'■•<' '.i;' ■-'.■<" ^ ■■:■'>.-■■;■<■?■ ■'. ■-"Bivši zatvorenik." '"Kog mi vraga pokušavaš napraviti?" rekao je zureći u mene. "Pokušavaš me ubiti prije nego što to učini bolest? Pogledaj me, jedva se krećem, a ti me ostavljaš samog u kući s bivšim kažnjenikomVAntvvoine nije izgledao nimalo uzrujano. "Kao stoje vaš sin rekao, čak i kad bih to htio, nemate ništa vrijedno krađe", rekao je mirno, pospana pogleda. "Vjerujte mi bar malo, da sam htio nešto izvesti, ne bih se zaposlio ovdje.""Čuješ li ovoT razjareno je stenjao tata. "Čuješ li ovo?""Plus, ako ostanem ovdje, nas dvojica moramo se dogovoriti o nekim stvarima." Antvvoine je ponjušio zrak. "Osjećam miris cigareta i s tim ćete sranjem morati odmah prestati. To vas je sranje i dovelo do ovoga." Ispružio je svoju ogromnu ruku i lupnuo po rukohvatu Barcaloungera. Otvorio se

pretinac koji nikad prije nisam vidio i crveno-bijela kutija Maribora iskočila je poput onih igračaka na opruzi. "Tako sam i mislio. Tu ih je moj tata uvijek skrivao.""Hej!" uzviknuo je moj tata. "Ne mogu vjerovati!""I počet ćete s vježbanjem. Mišići vam propadaju. Vaš problem nisu pluća, nego mišići.""Jesi li ti potpuno skrenuo?" rekao je tata."Ako imate respiratornu bolest, morate vježbati. Ne možemo učiniti ništa s plućima, ona su gotova, ali s mišićima možemo. Počet ćemo s dizanjem nogu u vašem naslonjaču, da vam ponovno proradePARANOJAnožni mišići, a zatim ćemo jednu minutu hodati. Moj stari imao je emfizem, i ja i moj brat smo...""Reci toj velikoj - tetoviranoj crnčugi", rekao je tata između stenjanja, "da pokupi svoje stvari - iz te sobe - i gubi se iz moje kuće!"Zamalo sam poludio. Imao sam izuzetno ušljiv dan i fitilj mi je bio kratak, a mjesecima sam se slamao pokušavajući naći nekoga tko će trpjeti staroga, nalazeći zamjene kad bi ih otjerao, čitavu dugu paradu, strašan gubitak vremena. A on je bez okolišanja otpustio posljednjeg koji, istina, nije bio baš idealan kandidat, ali je bio jedini kojeg imamo. Želio sam skočiti na njega, gađati ga, ali nisam mogao. Nisam mogao vrištati na svog oca, tog patetičnog, umirućeg starca sa završnim stadijem emfizema. Zato sam se suzdržao, pod cijenu da eksplodiram.Prije nego što sam uspio išta reći, Antvvoine se okrenuo prema meni. "Mislim da me vaš sin zaposlio, pa me jedino on može otpustiti."Odmahnuo sam glavom. "Nisi te sreće, Antwoine. Nećeš se izvući iz ovoga - ne tako lako. Zašto ne počneš?"1BTrebao sam se ispuhati. Sve se nakupilo - način na koji mi je Nora Sommers natrljala nos, to što joj nisam mogao reći da se jebe, nemogućnost da preživim u Trionu dovoljno dugo da ukradem šalicu za kavu, opći dojam da sam se uvalio preko glave. A zatim, šlag na tortu: moj tata. Susprezanje bijesa, zaustavljanje samoga sebe da ga ne otpilim -jebeni, nezahvalni licemjeru, umri već jednom! - izjedalo me iznutra.Zato sam se samo pojavio u Uličnom mačku, znajući da Seth tu večer radi. Samo sam želio sjesti za šank i uništiti se besplatnom cugom."Hej, stari", reče Seth, oduševljen što me vidi. "Prvi dan na novom poslu, ha?" ^ -;4 ■': ^y-,; ■:■>, ..■ ,; ■..-■■• •..Joseph Finder, "Da.""Tako loše, ha?" '"Ne želim razgovarati o tome."; "Opasno loše. Vau." Natočio mi je viski kao da sam neki stari pijanac, stalni gost. "Super frizura, stari. Nemoj mi samo reći da si se napio i probudio s takvom frizurom."Ignorirao sam ga. Viski mije udario ravno u glavu. Nisam večerao i bio sam umoran. Osjećaj je bio odličan."Koliko je loše uopće moglo biti, stari? Prvi ti je dan, valjda su ti tek pokazali gdje je kupaonica, zar ne?" Podigao je pogled na košarkašku utakmicu na televiziji, pa ga opet spustio na mene.Ispričao sam mu o Nori Sommers i njezinu slatkom, malom triku s Apple Newtonom."Kakva gadura, ha? Zašto se tako okomila na tebe? Što je očekivala - ti si nov, još ništa ne znaš, zar ne?"Odmahnuo sam glavom. "Ne, ona..." Odjednom sam shvatio da sam ispustio ključni dio priče, dio o mojem navodnom statusu superzvijezde u Wyatt Telecomu. Sranje. Anegdota je imala smisla samo ako si znao da me žena-zmaj željela poniziti. U glavi mi je kipjelo. Pokušaj da se ispetljam iz te sitne pogreške činio mi se neostvarivim ciljem, poput penjanja na Mount Everest ili plivanja preko Atlantika. Već sam se ulovio u laži. Osjećao sam se ljigavo iznutra i jako umorno. Na sreću, netko je uhvatio Sethov pogled i dao mu znak da dođe. "Oprosti, čovječe, večeras su hamburgeri u pola cijene", objavio je i otišao nekome odnijeti dva piva.Zatekao sam se u razmišljanju o ljudima koje sam danas upoznao, "glavnim likovima" kako ih je

nazvao bizarni Noah Mordden, koji su sada paradirali po mojoj glavi, postajući sve groteskniji. Želio sam nekome podnijeti izvještaj, ali nisam mogao. Uglavnom sam želio obaviti download, pričati o Chadu i Philu kako-se-već-zove, veteranu. Želio sam nekome ispričati o Trionu i kako je tamo i kako mi se u kantini ukazao Jock Goddard. Ali nisam mogao, jer nisam vjerovao sebi da ću zapamtiti gdje prolazi Veliki zid, gdje počinje dio koji nitko ne smije znati.Izmaglica od viskija počela je blijedjeti, a potmuli, duboki ton, najdublja nota, polako je postajala sve glasnija, penjući se ljestvicomPARANOJApoput mikrofonije, tako visoko da para uši. Do trenutka kad se vratio, Seth je već zaboravio o čemu smo razgovarali. Poput većine muškaraca, Seth je skloniji usredotočiti se na svoje stvari, više nego na tuđe. Spašen zahvaljujući muškoj narcisoidnosti."Bože, žene su lude za barmenima", rekao je. "Zašto je to tako?""Ne znam, Seth. Možda zbog tebe." Nagnuo sam praznu čašu prema njemu."Bez sumnje. Bez sumnje." Natočio je u čašu još decilitar viskija i ubacio led. Tihim glasom koji se jedva čuo od buke uskomešanih glasova i treštanja utakmice, kao da mi se povjerava, rekao je: "Moj gazda kaže da mu se ne sviđa kako točim. Stalno me tjera da koristim dozator, da stalno vježbam. Usto, stalno me provjerava. 'Natoči mi! Previše! Rasprodat ćeš lokal!'""Mislim da točiš sasvim dobro", rekao sam. j:ut-':.<.;*■'"Stvarno bih morao staviti ovo na račun, znaš." /•> /•;; ■ "Samo naprijed. Sada zarađujem veliku lovu." ' ;"Nee, dopuštaju nam četiri pića po večeri, ništa se ne brini. Tako, ti misliš da ti je loše na poslu. Meni šef u firmi stalno sere po glavi ako zakasnim deset minuta."Odmahnuo sam glavom."Mislim, Shapiro se ne zna služiti kopirkom. Ne zna poslati faks. Ne zna čak ni kako pretražiti Lexis-Nexis. Bio bi totalno izgubljen bez mene." , ,"Možda želi da netko drugi obavlja prljavi posao." ; ; :Seth kao da me nije čuo. "Hej, jesam li ti ispričao o svojoj aaj;-novijoj ideji?" ;'V;^"Reci mi." r-^hri^-'-\-^r ....•;.-. ■-'/^ ;..."Čuj ovo -jingleovil" ; ':^ '':-■:'■■: - - ' ■. - v "Ha?" " ■■■'"• ;/ '' ' ' ■'■"■ ''■'-^i'vX >■ •.••><•■ -"Jingleovil Evo - to je to!" Pokazao je prema televizoru, na neku ofucanu, jeftinu reklamu za tvornicu madraca, s glupom, dosadnom pjesmom koja se stalno ponavljala. "U odvjetničkoj tvrtki upoznao sam jednog tipa koji radi za reklamnu agenciju, on mi je rekao za to. Rekao je da mi može srediti audiciju kod jedne od tih jingleJoseph Finderkompanija kao što su Megamusic, Crushing ili Rocket. Kaže da je najlakši način da se uguraš napisati jingle.""Ti čak ne znaš note, Seth.""Ne zna ni Stevie Wonder. Gledaj, mnogo zaista talentiranih tipova ne zna čitati note. Mislim, koliko treba da naučiš tridesetak sekundi glazbe? Cura koja radi sve one JCPennev reklame, frajer kaže da jedva čita note, ali zato ima glasi"Žena za šankom do mene pozvala je Setha. "Kakvo vino imate?""Crveno, bijelo i rose", rekao je. "Što ćete?" •;Rekla je bijelo pa ga je natočio u čašu za vodu.Okrenuo se opet meni. "Ipak, velika lova je u pjevanju. Samo moram složiti kasetu, CD i uskoro ću biti na top-listi - sve se vrti oko toga koga poznaješ. Pratiš me? Nula posla, mucho love!""Zvuči sjajno", rekao sam bez pravog oduševljenja."Nisi za to?""Ne, zvuči sjajno, zaista", rekao sam, unijevši malo više entuzijazma. "Sjajna ideja." Posljednjih nekoliko godina, Seth i ja često smo razgovarali o šlepanju, o tome kako raditi što je manje moguće. Volio je slušati moje priče o tome kako sam zabušavao u Wyattu, kako sam provodio sate na

Internetu, gledajući u The Onion4 ili web stranice poput dosadanaposlu.com ili volimšunku. com ili sjebanakompanija.com. Posebno sam volio stranice koje su imale tipku "menadžer", koju si mogao kliknuti kad tvoj šef naiđe i koja bi uklonila smiješne stvari i vratila na ekran dosadnu Excel tablicu na kojoj si radio. Obojica smo se ponosili s koliko se malo posla se uspijevamo provlačiti. Zato je Seth volio biti honorarac - jer mu je to omogućavalo da bude marginalac, uglavnom bez kontrole, ciničan i nimalo posvećen svijetu rada.Otišao sam isprazniti mjehur i na povratku kupio na aparatu kutiju Camela."Opet počinješ s tim sranjem?" rekao je Seth kad je ugledao kako trgam omot s kutije."Da, da", rekao sam, tonom koji je govorio ostavi-me-na-miru.4 Satirični časopis s tiskanim i internetskim izdanjem.PARANOJA"Ne traži me da ti pomognem naokolo vući bocu s kisikom." Izvadio je iz ledenice rashlađenu čašu za martini i natočio u nju malo vermuta. "Gledaj ovo." Bacio je vermut preko ramena, a zatim natočio bombayski safir5. "E, ovo je savršeni martini."Otpio sam dobar gutljaj viskija kad je on otišao udariti o zvono i isporučiti martini. Uživao sam u tome kako peče po grlu. Sada me piće stvarno počelo udarati. Osjećao sam se malo nesigurno na barskoj stolici. Pio sam kao rudar koji je upravo dobio plaću. Nora Sommers i Chad Pierson i svi ostali počeli su uzmicati, smanjivati se, poprimati auru bezopasnih, grotesknih likova iz crtica. Dobro, imao sam usran prvi dan na poslu; što je tu tako neobično? Svatko se prvoga dana na novom poslu osjeća pomalo izvan svog elementa. Ja sam dobar, moram to imati na umu. Da nisam tako dobar, Wyatt me nikad ne bi izabrao za svoju misiju. On i njegov consigliere Judith očito ne bi gubili vrijeme sa mnom da nisu mislili da mogu uspjeti. Jednostavno bi mi dali otkaz i bacili me u pravni sustav da se borim za sebe. Završio bih presavinut preko onog zatvorskog kreveta u Marionu.Počeo sam osjećati ugodnu, alkoholom hranjenu plimu samosvijesti koja graniči s megalomanijom. Padobranom sam ubačen u nacističku Njemačku, bez ičega osim suhog obroka i kratkovalnog radija, a uspjeh saveznika ovisi isključivo o meni, ništa manje od sudbine zapadnjačke civilizacije."Danas sam u centru vidio Elliota Krausea", rekao je Seth. Pogledao sam ga, ne shvaćajući. "Elliot Krause? Sjećaš se? Port-o-san?"Reakcija mi se usporila; trebalo mi je nekoliko sekundi, a zatim sam prasnuo u smijeh. Godinama nisam čuo ime Elliota Krausea."Sada je partner u nekoj odvjetničkoj tvrtki, naravno.""Specijaliziranoj za ekološko pravo, zar ne?" rekao sam, gušeći se od smijeha, ispljunuvši puna usta viskija."Sjećaš li se njegova lica?" . ,. ,"Zaboravi lice, sjećaš li se njegovih hlača?" ;..-5 Vrsta džina. ,, . , :;-.„. .■-.,■*■, . , ■ v, /.:i/.:, , „•• ,-,.• ; ■,:.■■■.;Joseph FinderZbog ovoga sam se volio družiti sa Sethom. Razgovarali smo morseovom abecedom; znali smo zajedničke asocijacije, sve interne viceve. Naša zajednička prošlost dala nam je tajni jezik, kao što blizanci međusobno razgovaraju dok su bebe. Jednoga ljeta u srednjoj školi, kad je Seth tijekom velikog, međunarodnog turnira radio na održavanju terena u snobovskom teniskom klubu, uveo me bez plaćanja. Zbog velikog priljeva gledatelja nabavili su nekoliko iznajmljenih "prijenosnih toaleta" - Priručne kuće, ili Port-o-sans ili Johnnv na poslu, ne sjećam se više kakvo su slatko ime imali. Te su stvari izgledale kao veliki, stari hladnjaci. Nakon dva-tri dana bili su puni, ekipa Priručnih kuća nije se pobrinula da ih dođe ispumpati pa su zaudarali.Elliot Krause bio je uštirkani dečko kojega smo obojica mrzili, dijelom zato što je Sethu preoteo djevojku, a dijelom i zato što je svisoka gledao na nas klince iz radničke klase. Pojavio se na turniru odjeven u pederastu tenisku vestu i bijele platnene hlače, vodeći pod rukom Sethovu djevojku, a pogriješio je otišavši se olakšati u jednu od Priručnih kuća. Seth, koji je u tom trenutku štapom nabadao smeće, opazio je to i zlokobno mi se nasmiješio. Otrčao je do toaleta, uglavio drvenu ručku

svog štapa za skupljanje smeća kroz rukohvat, a ja i naš prijatelj Flash Flahertv, počeli smo ljuljati prijenosnu kahlicu naprijed-natrag. Iznutra se čuo Elliot kako viče: "Hej! Hej! Koji se vrag događa?" i prelijevanje neopisivog sadržaja. Naposljetku smo prevrnuli cijelu stvar, dok je Elliot bio zarobljen unutra. Ne želim ni razmišljati u čemu je jadnik plutao. Seth je izgubio posao, ali je inzistirao na tome da se isplatilo - on bi platio veliku lovu za priliku da vidi Elliota Krausea kako se pojavljuje u svojoj ne-više-bijeloj teniskoj odjeći, smrdljiv, prekriven govnima.U trenutku kad sam se prisjetio kako je Elliot Krause stavljao svoje govnima poprskane naočale na svoje govnima prekriveno lice, dok je teturao iz Priručne kuće, toliko sam se smijao da sam izgubio ravnotežu i ispružio se po podu. Nekoliko sekundi sam tako ležao, ne mogavši ustati. Ljudi su se okupili oko mene, divovske glave nagnule se nada mnom, pitajući jesam li dobro. Bio sam definitivno pijan. Sve je postajalo mutno. Iz nekog razloga, glavom mi je proletjela slika moga oca i Anrwoinea Leonarda, i ta mi se misao učinila nevjerojatno smiješnom pa se nisam mogao prestati smijati.PARANOJAOsjetio sam kako me netko uhvatio za ramena, netko drugi za lakat. Seth i još jedan tip pomagali su iznijeti me iz bara. Činilo se da svi gledaju u mene."Oprosti, čovječe", rekao sam, osjećajući kako me preplavljuje osjećaj srama. "Hvala ti. Moj auto je ovdje.""Ti nećeš voziti, druškane." r ^^/^;:: :v : r ■,■."Ali ovdje je", slabašno sam inzistirao. ' v;"To nije tvoj auto. To je Audi ili tako nešto." , ,"Moj je", rekao sam čvrsto, naglašavajući izjavu od|^ra^;Jk|Oia-njem glave. "Audi - A6, ja mislim." }■■.•■. .,;-fc"...:, '"Što se dogodilo s Bondom?" }t rj'H- , ;,Odmahnuo sam glavom. "Novi auto." ^» < feM."Čovječe, na tom novom poslu plaćaju puno više?" ;i;- - s v^ "Da," rekao sam, i zatim dodao, gutajući riječi, ^e^blifcdZviždukom je pozvao taksi, a on i onaj drugi tip ugurali Jtf me unutra. "Sjećaš li se gdje stanuješ?" rekao je Seth. . ? ."Ma daj", rekao sam. "Naravno da se sjećam." <! :~■< v'•'' "Hoćeš li kavu za put, da te malo otrijezni?" «v>s .1,"Ne", odgovorio sam. "Moram na spavanje. Sutra je posao.* Seth se nasmijao. "Čovječe, ne zavidim ti", rekao je.\7Usred noći zazvonio mi je mobitel, zvukom od kojeg pucaju bubnjići, samo što nije bilo usred noći. Iza zavjesa mogao sam vidjeti tračak svjetla. Sat je pokazivao pet i trideset - ujutro ili popodne? Bio sam tako dezorijentiran da nisam imao pojma. Zgrabio sam telefon, žaleći što sam ga ostavio uključenog."Da?""Još spavaš?" sumnjičavo je rekao glas. "Tko je to?"Joseph Finder"Ostavio si Audi na zabranjenom mjestu." Istog trena mi je sinulo: Arnold Meacham, nacist iz Wyattova osiguranja. "To nije tvoj auto, on je u najmu Wyatt Telecoma i najmanje što možeš učiniti je voditi brigu o njemu - umjesto što ga ostavljaš poput odbačenog kondoma."Prisjetio sam se: prošla noć, opijanje u Uličnoj mački, nekako sam stigao kući, zaboravio namjestiti alarm za buđenje... Trion!"Oh, sranje", rekao sam, skočivši u krevetu. Osjetio sam kako mi se diže želudac. U glavi mi je bubnjalo i imao sam osjećaj da je prevelika, kao u onih izvanzemaljaca iz Zvjezdanih staza."Prilično smo jasno postavili pravila", rekao je Meacham. "Nema više pijančevanja. Nema tulumarenja. Od tebe se očekuje da funkcioniraš maksimalnim kapacitetom." Je li govorio brže i glasnije nego obično? Barem se tako činilo. Jedva sam ga pratio."Znam", prokreštao sam neuvjerljivo. "Ovo nije obećavajući početak."

"Jučer je stvarno - stvarno bila gužva. Moj prvi dan i moj otac...""Uopće me ne zanima. Mi imamo eksplicitan dogovor i očekujemo da ga se pridržavaš. I što si otkrio o mućkama?""Mućkama?" Spustio sam noge na pod, sjeo na rub kreveta i slobodnom rukom masirao sljepoočnice."Tajnim, šifriranim projektima. Zbog čega misliš da si tamo?""Ne, još je prebrzo", rekao sam. "Mislim, prerano." Mozak mi je polako počinjao funkcionirati. "Jučer su me svuda pratili. Nisam ostavljen nasamo ni minutu. Bilo bi suviše rizično da sam pokušao nešto izvesti. Ne želite da upropastim zadatak već prvi dan."Meacham je nekoliko sekundi šutio. "Pošteno", rekao je. "Ali uskoro bi ti se trebala pružiti prilika i očekujem da je iskoristiš. Želim izvještaj do kraja dana. Je li jasno?"PARANOJAU VRIJEME RUČKA POČEO SAM SE MANJE OSJEĆATI KAO HODAJUĆI RANJENIKi odlučio sam otići u dvoranu - oprostite, "fitness centar" - i na brzinu se razgibati. Fitness centar je bio na krovu krila E, u nekoj vrsti mjehurića, s teniskim terenima, svim vrstama kardio-opreme, steperima i StairMastersima i eliptičnim biciklima, sve opremljeno zasebnim TV/videoekranima. Svlačionica je imala parnu kupelj i saunu i bila je prostrana kao u najboljim sportskim centrima koje sam vidio.Presvukao sam se i spremao se krenuti na sprave i utege, kad je u svlačionicu ušetao Chad Pierson."Tu si", rekao je Chad. "Kako ide, frajeru?" Otvorio je ormarić blizu mojega. "Došao si na košarku?""Zapravo, namjeravao sam...""Vjerojatno traje tekma. Hoćeš li zaigrati?"Na tren sam oklijevao. "Može."Na košarkaškom igralištu nije bilo nikoga, pa smo nekoliko minuta čekali, vodeći loptu i pucajući na koš. Napokon, Chad reče: "Što kažeš da odigramo jedan na jedan?""Može.""Do jedanaest. Tko zabije, zadržava loptu?" "Dobro.""Čuj, što kažeš na malu okladu, ha? Ja nisam naročito natjecateljski tip - možda će zbog toga biti malo zanimljivije."Da, baš, pomislio sam. Ti nisi natjecateljski tip. "U paket piva ili tako nešto?""Ma daj, čovječe. U stotku. Sto dolara."U stotku? Zar smo u Vegasu sa Leglom štakora6? Nevoljko sam rekao: "Dobro, može, nema veze."6 Rat Pack - ime skupine koju su činili Frank Sinatra, Dean Martin, Sammy Daviš Junior i drugi, a koji su često nastupali u Las Vegasu i pridonijeli velikoj popularnosti tog mjesta.Josevh FinderPARANOJAPogreška. Chad je bio dobar, igrao agresivno, a ja sam bio mamuran. Otišao je na crtu za tricu, pucao i pogodio. Zatim je, zadovoljan sobom, napravio pištolj od palca i kažiprsta, otpuhnuo dim s cijevi i rekao: "AT se puši!"Ulazeći leđima prema košu, nekoliko puta je pogodio šutirajući iz skoka unatrag i odmah je preuzeo vodstvo. S vremena na vrijeme izveo bi pokret u stilu Alonza Mourninga, trzajući objema rukama naprijed-natrag poput revolveraša koji vrti svoje pištolje prije obračuna. Izuzetno iritirajuće. "Kao da si malo zaboravio košaricu, ha?" rekao je. Izraz lica bio je dobronamjeran, čak i zabrinut, ali oči su mu sjale od arogancije."Tako se čini", odgovorio sam. Pokušavao sam biti pristojan momak, uživati u igri, ne jurcati za njim poput papka, ali počeo mi je ići na živce. Kad sam vodio loptu, nisam bio u ritmu, nisam još imao osjećaj. Promašio sam nekoliko šuteva, on je nekoliko blokirao. Ali zatim sam ubacio par koševa preko njega i ubrzo je rezultat bio šest prema tri. Počeo sam primjećivati da stalno vodi na desnu stranu.Stisnuo je šaku i opet izveo onu glupost s pištoljem od prstiju. Krenuo je desno i pogodio još jedan skok-šut. "Lova!" kreštao je.

U tom sam trenutku uključio mentalni prekidač i dopustio protok natjecateljskih sokova. Primijetio sam da Chad stalno prolazi na desnu stranu i puca s desne strane. Očito nije mogao ići ulijevo, nije imao dobru lijevu ruku. Počeo sam mu blokirati desnu stranu, tjerao ga lijevo, a zatim pogodio polaganje.Bio sam u pravu. Nije imao lijevu ruku. Promašivao je šuteve nakon prodora ulijevo, a nekoliko sam puta lako uzeo loptu kad je mijenjao smjer vođenja. Postavio bih se ispred njega, a zatim naglo skočio natrag na njegovu desnu stranu, prisiljavajući ga na naglu promjenu smjera. Kako sam ulazio u ritam igre, uglavnom sam vodio loptu i išao na prolaz, pa je Chad vjerojatno mislio da nemam skok-šut. Izgledao je zaprepašteno kad su skok-šutevi počeli završavati u mrežici."Skrivao si to od mene", procijedio je kroz zube. "Ipak imaš skok-šut - ali zaustavit ću ga."Počeo sam se pomalo poigravati s njim. Trznuo sam kao za skok--šut, digao ga u zrak, a zatim projurio pokraj njega. Uspjelo je takodobro da sam pokušao opet; Chad je bio tako uzrujan daje uspjelo još bolje nego prvi put. Uskoro je rezultat bio izjednačen.Zavukao sam mu se pod kožu. Napravio bih mali međukorak, sasvim malu, lažnu kretnju ulijevo, a on bi skočio u lijevu stranu, otvorivši mi prostor za desni ulaz. Vidjelo se da je sa svakim košem sve bjesniji.Ušao sam pod koš i pogodio polaganje, a zatim ubacio iz skoka unatrag. Prešao sam u vodstvo, a Chad se zacrvenio, teško dišući. Više nije bilo samouvjerenih doskočica.Vodio sam deset prema devet kad sam snažno krenuo udesno, pa naglo stao u mjestu. Chad je zateturao unatrag i pao na guzicu. Bez žurbe sam namjestio noge, pripremio šut i... suzica. Napravio sam od palca i kažiprsta pištolj, otpuhnuo dim i s velikim, ljubaznim smiješkom rekao: "AT se puši!"Napola se naslonivši, a napola se rušeći uz obloženi zid dvorane, Chad je zadihano rekao: "Pa, iznenadio si me, frajeru. Igraš bolje nego što sam mislio." Duboko je udahnuo. "Bilo je dobro. Prava zabava. Ali sljedeći put ću te naprašiti, kompa - sada znam tvoju igru." Nacerio se, kao da se samo šali, ispružio ruku i stavio ljepljivu, znojnu ruku na moje rame. "Dugujem ti stotku.""Zaboravi to. Ionako ne volim igrati za novac." . '"Ne, stvarno. Inzistiram. Kupi si novu kravatu ili nešto.""Nema šanse, Chad. Neću uzeti.""Dužan sam ti..." " ^ ,"Gle, ništa mi ne duguješ!" Na trenutak sam razmislio. Ljudinajviše od svega vole dijeliti savjete. "Osim možda kojeg savjeta uvezi s Norom."Oči su mu zasjale; sad sam bio na njegovu terenu. "Ah, ona to radi svim pridošlicama. To je njezin način maltretiranja guštera, ništa vise od toga. Ništa osobno, vjeruj mi - i ja sam prošao isti postupak Kad sam počeo ovdje."Uočio sam ono neizrečeno:y4 vidi me sad. Pazio je da ne kritizira oru; znao je da mora biti oprezan sa mnom, da se ne smije otvoriti. A msam ni ja klinac", rekao sam. "Podnijet ću to."Želim reći da to nećeš morati podnositi, stari. Dokazala je što Jela ~ uvijek budi spreman - i sada će normalno nastaviti dalje.Joseph FinderOna to ne bi učinila da te ne smatra velikim potencijalom. Sviđaš joj se. Ne bi se borila da uđeš u njezinu ekipu da nije tako.""Dobro." Nisam bio siguran skriva li nešto od mene ili ne skriva."Mislim, ako želiš... na primjer, danas popodne je sastanak - pregledavat će se proizvodne specifikacije. Tom Lundgren će biti tamo. Već tjednima se vrtimo u krug, zapeli smo u nekakvoj glupoj raspravi o tome treba li dodati funkciju GoldDust." Zakolutao je očima. "Mislim, molim te lijepo. Nemoj samo da Nora počne s tim sranjem. U svakom slučaju, vjerojatno je dobra ideja imati nekakvo mišljenje o GoldDustu - ne moraš se slagati s Norom da se radi o totalnom, apsolutnom govnu i strašnom gubitku novca. Važno je samo da imaš svoje mišljenje o tome. Ona voli argumentiranu raspravu."

Znao sam da je GoldDust najnovija velika stvar na području proizvoda potrošačke elektronike. GoldDust je zvučno, marketinško ime nekog inženjerskog odbora iz branše za niskonaponsku tehnologiju bežičnog prijenosa kratkog dometa, koja bi trebala omogućiti da spojite svoj Palm ili Blackberrv ili Lucid na telefon ili prijenosno računalo ili pisač, što god. Bilo što u dometu od pet-šest metara. Vaše računalo može komunicirati s vašim pisačem, sve komunicira sa svačim drugim i nema ružnih kabela preko kojih se spotičete. To će sve nas osloboditi od svih naših okova, od žica i kabela i spona. Naravno, ono na što štreberi iz branše koji su izmislili GoldDust nisu računali bila je eksplozija u bežičnom WiFi, 802.11. Hej, čak i prije nego što me Wyatt podvrgnuo bataanskom maršu smrti7, morao sam znati za WiFi. O GoldDustu sam doznao od Wyattovih inženjera, koji su se sprdali s njim uzduž i poprijeko."Da, u Wyattu nam je uvijek netko pokušavao to ugurati, ali nismo se dali."Odmahnuo je glavom. "Inženjeri žele sve ugurati u svašta, bez obzira na cijenu. Zašto bi se oni brinuli ako to podigne cijenu iznad petsto dolara? Kako bilo, to će pitanje sigurno iskrsnuti - dao bih se kladiti da se možeš raspričati o tome."7 Marš američkih i filipinskih ratnih zarobljenika na Bataanu, počeo 10. travnja 1942. godine, tijekom kojega je mnogo zarobljenika umrlo zbog iscrpljenosti, gladi i japanskog mučenja.PARANOJA f"Znam samo ono što sam pročitao, znaš?""Ja ću ti na sastanku pripremiti teren, a ti možeš raspaliti po tome. Ne može škoditi ako kod šefice zaradiš koji strateški bod, zar ne?"Chad je bio proziran poput paus-papira; njegovi su motivi bili jasni. Bio je zmija i znao sam da mu ne smijem vjerovati, ali je očito pokušavao stvoriti savez sa mnom, vjerojatno računajući na to daje za njega bolje biti saveznik novog, velikog talenta, biti moj prijatelj, nego djelovati kao da me se boji, što je, naravno, bila istina."U redu, kompa, hvala", rekao sam. "To je najmanje što mogu učiniti."Kad sam se vratio u svoj odjeljak, do sastanka je ostalo još pola sata, pa sam otišao na Internet i obavio brzinsko istraživanje GoldDusta, kako bih barem zvučao kao da znam o čemu govorim. Letio sam kroz desetke web stranica različite kvalitete, neke indu-strijsko-promotivnog tipa i neke (poput GoldDustGeek.com) koje su uređivali štreberi opsjednuti tim sranjem, kad sam opazio da mi netko stoji iza leđa i promatra me. Bio je to Phil Bohjalian."Vrijedna pčelica, ha?" rekao je. Predstavio se. "Tek drugi dan, a pogledaj se." U čudu je vrtio glavom. "Nemoj previše raditi, izgorjet ćeš. Osim toga, zasjenit ćeš sve nas." Zahihotao se, kao da je to rečenica iz Producenata ili tako nečega, i napustio pozornicu.Marketinška grupa projekta Maestro ponovno se sastala u Corvetti. Svi su uglavnom sjedili na istim mjestima, kao da imamo numerirana sjedala.Ali ovaj put u sobi je bio Tom Lundgren. Sjedio na stolici uza zid, a ne za stolom za sastanke. A tada, upravo kad je Nora namjeravala početi sa sastankom, ušao je Paul Camilletti, Trionov financijski direktor, sav nakićen, poput zvijezde latino-sapunice, odjeven u grubu, tamnosivu jaknu sa sitnim kvadratičnim uzorkom, ispod koje je nosio crnu dolčevitu. Sjeo je do Toma Lundgrena i odmahJoseph Finderse osjetilo kako se cijela prostorija umirila, napunila elektricitetom, kao da je netko uključio prekidač.Čak je i Nora izgledala pomalo uzrujano. "Dakle," rekla je, "zašto ne bismo počeli? Zadovoljstvo mi je pozdraviti Paula Camillettija, našeg financijskog direktora - dobro došao, Paule."Kimnuo je glavom, na način koji je govorio Ne obraćajte pažnju na mene - ja ću sjediti ovdje inkognito, anoniman, poput slona u sobi."Tko je još danas s nama? Tko je na vezi?"Iz zvučnika interkoma začuo se glas. "Ken Hsiao, Singapur."Zatim: "Mike Matera, Bruxelles.""U redu," rekla je, "znači, ekipa je na okupu." Djelovala je uzbuđeno, nabrijano, ali bilo je teško odrediti koliko je entuzijazma odglumljeno za Toma Lundgrena i Paula Camillettija. "Ovo bi mogao

biti dobar trenutak da bacimo pogled na prognoze, analiziramo ih, dobijemo sliku na čemu smo. Nitko od nas ne želi čuti onaj stari klišej 'marka na zalazu', zar ne? Maestro nije marka na zalazu. Mi nećemo torpedirati vrijednost robne marke koju je Trion izgradio u ovoj liniji proizvoda samo zbog novotarija. Mislim da se svi slažemo s tim.""Nora, ovdje Ken iz Singapura." "Da, Kene?""Uh, moram reći da ovdje osjećamo pritisak Palma, Sonvja i Blackberrvja, posebno na području poslovnih korisnika. Predbilježbe za Maestro Gold u jugoistočnoj Aziji dosta su slabašne.""Hvala ti, Kene", rekla je užurbano, prekinuvši ga. "Kimberlv, kakav je tvoj dojam o tržišnom okruženju?"Kimberlv Ziegler, blijeda i nervozna žena divljih kovrča i s naočalama rožnatih okvira, podigla je pogled. "Moj dojam je prilično drukčiji od Kenova, moram reći.""Zaista? Na koji način?""Ja to vidim kao diferencijaciju proizvoda koja nam, zapravo, ide u prilog. Mi imamo bolju maloprodajnu cijenu od Blackberrvja ili Sonvjevih naprednih text-paging naprava sličnog karaktera. Istina je da se naša marka pomalo izlizala, ali poboljšanja procesora iflashPARANOJAmemorija donijet će novu vrijednost. Zato mislim da smo još u igri, posebno u vertikalnim tržištima."Ulizica, pomislio sam."Izvrsno", Nora je blistala od sreće. "Lijepo je to čuti. Osim toga, zanimaju me sve povratne informacije o GoldDustu..." Ugledala je Chada, koji je držao kažiprst u zraku. "Da, Chade?""Mislio sam da bi možda Adam mogao nešto reći o GoldDustu."Okrenula se prema meni. "Odlično, da čujemo", rekla je kao da sam se upravo ponudio da odsviram nešto na klaviru."GoldDust?" rekao sam sa znalačkim smiješkom. "Mislim, koliko je to zastarjelo? To je Betamax bežičnog prijenosa. On je u istom košu s novom Colom, hladnom fuzijom, XFL ligom i Yugom."Čulo se odobravajuće hihotanje. Nora me pažljivo promatrala.Nastavio sam. "Problemi oko kompatibilnosti su tako veliki da je bolje da ne razmišljamo o tome - mislim, način na koji naprave koje podržava GoldDust rade jedino s napravama istog proizvođača i nedostatak bilo kakvog standardiziranog koda. U Philipsu stalno govore da će izaći s novom, standardiziranom verzijom GoldDusta - kako da ne, možda kad svi budemo govorili esperanto."Još malo smijeha, ali sam usput primijetio da se pola ljudi u prostoriji skamenilo. Tom Lundgren promatrao me s čudnim, iskrivljenim osmijehom, a desna noga mu je ludo poskakivala.Sada sam stvarno uživao, uživio se. "Mislim, brzina prijenosa je, koliko, manje od jednog megabita u sekundi? Stvarno jadno. Manje od jedne desetine onoga kod WiFi-a. To je pretpotopna stvar. A da i ne spominjemo kako je jednostavno presretanje poruka - nikakve sigurnosti.""Upravo tako", netko je rekao tihim glasom, iako nisam opazio tko. Mordden je blistao od sreće. Phil Bohjalian me promatrao skupljenih očiju, zagonetna, nečitljiva izraza lica. Zatim sam skrenuo pogled i ugledao Noru. Lice joj se zajapurilo. Mislim, moglo se vidjeti kako se val crvenila penje od vrata do razmaknutih očiju."Jesi li gotov?" otresla se.Odjednom sam osjetio mučninu. Ovo nije reakcija kakvu sam očekivao. Sto, jesam li se previše zanio? "Naravno", rekao sam oprezno.Joseph FinderTip preko puta mene, koji je nalikovao na Indijanca, rekao je: "Zašto se opet vraćamo na to? Mislio sam da si prošli tjedan donijela konačnu odluku o tome, Nora. Činilo se da si čvrsto uvjerena kako dodatna funkcionalnost opravdava troškove. Zašto se onda vi iz Marketinga opet vraćate na tu staru raspravu? Zar to nije riješeno?"Chad, koji je proučavao stol, rekao je: "Hej, ma dajte, dečki, pustite pridošlicu na miru. Ne možete očekivati da sve zna - čovjek još ne zna ni gdje je automat za kavu.""Mislim da ne trebamo više gubiti vrijeme s tim", rekla je Nora. "Stvar je odlučena. Pridodat ćemo GoldDust." Uputila mije pogled najžešćeg bijesa.

Kada je, nakon dvadeset minuta oluje u želucu, sastanak završio i kad su ljudi počeli izlaziti iz sobe, Mordden me krišom, kratko potapšao po ramenu, što mi je trebalo reći sve. Zajebao sam stvar, do daske. Ljudi su mi upućivali sumnjičave poglede."Uh, Nora", rekao je Paul Camilletti, digavši prst. "Možeš li ostati još sekundu? Htio bih porazgovarati o nekim stvarima."Dok sam izlazio, prišao mi je Chad i tihim glasom rekao: "Čini se da to nije dobro primila," rekao je, "ali to je bio stvarno vrijedan doprinos, stari."Da, baš, smrade.Možda petnaestak minuta nakon završetka sastanka, u moj odjeljak stupio je Mordden."Pa, impresioniran sam", rekao je. , -"Stvarno", rekao sam bez pretjeranog oduševljenja. "Apsolutno. Imaš više hrabrosti nego što sam mislio. Suprotstaviti se svom rukovoditelju, strašnoj Nori, na njezinom omiljenom projektu..." Zavrtio je glavom. "To je kreativna napetost. Ali trebalo bi te upozoriti na posljedice tvojih postupaka. Nora ne zaboravlja omalovažavanje. Imaj na umu da su najokrutniji stražari u nacističkim koncentracijskim logorima bile žene."PARANOJA"Hvala na savjetu", rekao sam."Trebao bi se paziti istančanih znakova Norina nezadovoljstva. Na primjer, praznih kutija poslaganih pokraj tvog odjeljka. Ili iznenadne nemogućnosti da se logiraš na svoje računalo. Ili zahtjeva iz kadrovske da vratiš iskaznicu. Ali nemaj straha, dobit ćeš odlične preporuke, a Trionove usluge iseljenja su gratis.""Shvaćam. Hvala."Opazio sam da imam glasovnu poruku. Kad je Mordden otišao, uzeo sam slušalicu.Poruka je bila od Nore Sommers, koja je tražila - ne, naredila - da odmah dođem u njezin ured.Kad sam stigao tamo, tipkala je po tipkovnici. Uputila mi je brzi pogled iskosa, poput guštera, i vratila se računalu. Dobre dvije minute nije obraćala pažnju na mene. Nezgrapno sam stajao pred njom. Lice joj se opet počelo crvenjeti - osjećao sam nelagodu jer je njezino lice tako lako odaje.Napokon je podigla pogled i okrenula se u stolici prema meni. Oči su joj blistale, ali ne od tuge. Bilo je to nešto drukčije, nešto gotovo životinjsko."Čuj, Nora", rekao sam nježno. "Želim se ispričati zbog..."Progovorila je tako tiho da sam je jedva čuo. "Predlažem da ti slušaš, Adame. Danas si više nego dovoljno govorio.""Ispao sam idiot..." počeo sam."A izreći takav komentar u Camillettijevoj prisutnosti, u prisutnosti gospodina Podvucimo crtu, gospodina Marže... zahvaljujući tebi, morat ću se kod njega dobro potruditi da smanjim štetu.""Trebao sam držati usta...""Pokušavaš li me potkopati," rekla je, "onda ne znaš u što si se upustio.""Da sam znao..." pokušao sam se ubaciti."Nemoj ni počinjati s tim. Phil Bohjalian mije rekao daje prošaosastanka, prije tvog usputnog, neplaniranog otpisivanja ove vitalne tehnologije. Uvjeravam te u sljedeće, gospodine Cassidv. Možda misliš da si nekakva velika zvjerka zbog svojeg statusa u Wyattu, aliJoseph FinderPARANOJAja se u Trionu ne bih previše udomaćila. Ako ne uđeš u autobus, završit ćeš pregažen. I zapamti ove riječi: ja ću biti za volanom."Nekoliko sekundi sam stajao tako dok me ona probadala svojim široko razmaknutim očima grabežljivice. Pogledao sam u pod pa podigao pogled. "Gadno sam zabrljao", rekao sam, "i zaista ti dugujem veliku ispriku. Očito sam pogrešno procijenio situaciju i vjerojatno sam sa sobom donio svoje stare predrasude iz Wyatt Telecoma, ali to nije isprika. Ovo se neće ponoviti.""Neće biti prilike da se ponovi", tiho je rekla. Bila je oštrija od bilo kojeg nabrijanog policajca koji me ikad natjerao da stanem uz rub ceste.

"Razumijem", rekao sam. "Da mi je itko rekao da je odluka već donesena, svakako bih držao svoj dugi jezik za zubima. Valjda sam se vodio pretpostavkom da su ljudi ovdje u Trionu čuli za Sony, to je sve. Moja pogreška.""Sony?" rekla je. "Kako to misliš, 'čuli za Sony'?"Wyattovi ljudi za industrijsku špijunažu prodali su mu tu poslasticu, a on ju je dao meni, da je upotrijebim u strateškom trenutku. Pretpostavljao sam da se spašavanje glave računa pod strateški trenutak. "Znaš, to da su oni odustali od planova da ugrade GoldDust u sve svoje nove dlanovnike.""Zašto?" upitala je sumnjičavo."Najnovije izdanje Microsoft Officea neće ga podržavati. U Sonyju računaju da će, ako ugrade GoldDust, izgubiti milijune dolara u prodaji poslovnim korisnicima, pa su se odlučili za BlackHavvk, lokalni bežični protokol koji će Office podržavati.""Hoće?""Apsolutno.""I ti si siguran u to? Tvoji su izvori potpuno pouzdani?""Potpuno, sto posto. Kladio bih se u život.""Bi li se kladio i u svoju karijeru?" Probadala me očima."Mislim da sam to upravo učinio.""Vrlo zanimljivo", rekla je. "Iznimno zanimljivo, Adame. Hvala ti."Te sam večeri dugo ostao na poslu.Oko pola osam, osam, zgrada se ispraznila. Čak i najžešći rado-holičari noću su radili kod kuće, logirajući se na Trionovu mrežu pa više nije bilo potrebe da dugo ostaju u uredu. Oko devet sati više nikoga nije bilo na vidiku. Stropna fluorescentna rasvjeta ostala je upaljena i blago treperila. Prozori koji su sezali od poda do stropa iz nekih kuteva izgledali su crno; iz drugih kutova mogli ste vidjeti grad koji se proteže pred vama, svjetla koja žmirkaju, automobilske farove koji bešumno šaraju.Sjeo sam u svoj odjeljak i počeo njuškati po Trionovoj internoj web stranici.Ako Wyatt želi doznati tko je angažiran da radi na nekakvim "mućkama", koje su počele u posljednje dvije godine, računao sam da bih ja trebao pokušati doznati koga je sve Trion zaposlio u posljednje dvije godine. To bi mogao biti dobar početak. Baza podataka o zaposlenicima mogla se pretraživati na sve moguće načine, ali problem je bio u tome što ja zapravo nisam znao koga ili što tražim.Nakon nekog vremena, otkrio sam način: broj zaposlenika. Svaki Trionov zaposlenik dobiva svoj broj. Niži broj znači da ste ranije zaposleni. I tako sam nakon promatranja hrpe različitih, nasumce odabranih biografija, počeo gledati raspon brojeva ljudi koji su počeli raditi ovdje prije dvije godine. Srećom (barem za moje potrebe), Trion je bio u teškom razdoblju, pa takvih nije bilo previše. Sastavio sam popis nekoliko stotina novih zaposlenika - novih u posljednje dvije godine - i skinuo sva imena i biografije na CD. To je bio kakav-takav početak.Trion je imao vlastitu, registriranu uslugu instant-poruka, nazvanu InstaMail. Funkcionirala je isto kao Yahoo Messenger ili Instant Messenger na America Onlineu - mogli ste voditi "popis prijatelja", koji vam je govorio kad su vam kolege online, a kada nisu. Uočio sam da je Nora Sommers logirana. Nije bila ovdje, ali je bila online, sto znači da i> rarNio w,^ i„.x„Joseph FinderTo je bilo dobro, jer je značilo da mogu pokušati provaliti u njezin ured, bez opasnosti da se nenajavljeno pojavi.Od same pomisli na to želudac mi se stisnuo poput šake, ali znao sam da nemam izbora. Arnold Meacham je tražio opipljive rezultate, i to jučer. Znao sam da je Nora Sommers u nekoliko Trionovih odbora za marketing novih proizvoda. Možda bi ona mogla imati informacije o novim proizvodima ili novoj tehnologiji koju Trion razvija u tajnosti. U najmanju ruku, bilo je vrijedno provjeriti.Najvjerojatnije mjesto gdje bi držala takve informacije bilo bi u računalu, u svom uredu.Na pločici na vratima pisalo je N. SOMMERS. Prikupio sam hrabrost da pokušam pritisnuti kvaku. Bilo je zaključano. To me nije previše iznenadilo, jer je unutra čuvala osjetljive podatke kadrovske službe. Kroz staklena vrata vidio sam njezin zamračen ured, cijelih tri puta tri metra. Unutra nije

bilo puno stvari, a sve je, naravno, bilo fanatično uredno.Znao sam da negdje u stolu njezine tajnice mora biti ključ. Strogo gledano, njezina administrativna asistentica - krupna, čvrsta žena, širokih bokova, u tridesetim godinama, po imenu Lisa McAuliffe - nije bila samo njezina. Nominalno, Lisa je radila za cijeli Norin odjel, uključujući i mene. Samo su potpredsjednici imali vlastite tajnice; to je bila Trionova politika. Ali to je bila samo formalnost. Već sam shvatio da Lisa McAuliffe radi za Noru i prezire svakoga tko joj se nađe na putu.Lisa je imala vrlo kratku kosu, gotovo vojničku frizuru, i nosila kombinezone ili ličilačke hlače. Ne biste očekivali da Nora, koja se uvijek odijevala moderno i ženstveno, ima tajnicu poput Liše McAuliffe. Ali Lisa je bila vatreno odana Nori; svoje rijetke osmijehe čuvala je za Noru i tjerala strah u kosti svima ostalima.Lisa je bila ljubiteljica mačaka. Njezin je odjeljak bio natrpan desecima mačjih stvarčica: lutkama Garfielda, figuricama Catberta, takvim stvarima. Pogledao sam oko sebe, nisam vidio nikoga, i počeo sam otvarati ladice njezina stola. Nakon nekoliko minuta pronašao sam snop ključeva u plastičnom držaču za spajalice, skriven uz njezinu biljku, kompatibilnu s fluorescentnom rasvjetom. Duboko sam udahnuo, uzeo snop ključeva - bilo ih je sigurno dvadeset - i počeo ih isprobavati, jednog po jednog. Šesti ključ otvorio je Norina vrata.PARANOJAUpalio sam svjetlo, sjeo za Norin stol i uključio računalo.U slučaju da netko neočekivano naiđe, bio sam spreman. Arnold Meacham me napumpao svim mogućim strategijama - kreni u napad, ti njima postavljaj pitanja - ali kolike su šanse da čistač, koji govori portugalski ili španjolski, a ne zna engleski, shvati da se nalazim u tuđem uredu? Zato sam se usredotočio na zadatak pred sobom.Nažalost, zadatak preda mnom nije bio tako lak. Na ekranu je treperilo KORISNIČKO IME/LOZINKA. Sranje. Zaštićeno lozinkom: mogao sam to očekivati. Upisao sam NSOMMERS; to je bilo standardno. Zatim sam upisao NSOMMERS u prostor za lozinku. Sedamdeset posto ljudi, tako su me barem naučili, ima istu lozinku kao i korisničko ime.Ali ne Nora.Imao sam osjećaj da Nora nije tip osobe koja zapisuje svoje lozinke na Post-it papiriće u ladici, ili tako nešto, ali morao sam provjeriti. Provjerio sam uobičajena mjesta - ispod podloška za miša, ispod tipkovnice, sa stražnje strane računala, u ladicama, ali ništa. Morao sam improvizirati.Pokušao sam upisati samo SOMMERS; pokušao sam s njezinim rođendanom, s prvih i posljednjih sedam znamenki broja socijalnog osiguranja, njezinim zaposleničkim brojem. Čitavu paletu kombinacija. PRISTUP ZABRANJEN. Nakon desetog pokušaja sam prestao. Morao sam pretpostaviti da se svaki pokušaj bilježi. Deset pokušaja je već bilo previše. Ljudi uglavnom ne zabrljaju više od dva-tri puta.To nije bilo dobro.Ali ima i drugih načina da se razbije lozinka. Prošao sam sate treninga o tome, opremili su me opremom s kojom praktično ni idiot ne može pogriješiti. Ja nisam kompjutorski haker ili tako nešto, ali se pristojno služim njima - dovoljno dobro da upadnem u more problema u Wyattu, zar ne? - a stvarčice koje su mi dali bilo je smiješno jednostavno instalirati.U načelu, radi se o spravici nazvanoj "brojač otkucaja", koja potajno bilježi svaki udarac po tipkovnici koji korisnik računala napravi.Mogu biti u obliku softvera, poput kompjutorskih programa, ili prave hardverske sprave. Ali pri instaliranju softverske verzije treba biti oprezan, jer nikada ne znate kako su pomno nadzirani___________________Joseph Finder ___ _____korporacijski mrežni sustavi; možda bi je mogli otkriti. Stoga me Arnold Meacham nagovarao da koristim opremu.Dao mi je cijeli asortiman malih igračaka. Jedna od njih bio je sićušni konektor koji se spajao na žicu između kompjutorske tipkovnice i PC-a. Nikad ga ne biste primijetili. U sebi je imao ugrađen čip koji je snimao i pohranjivao do dva milijuna otkucaja. Poslije se samo treba vratiti i maknuti ga s ciljanog računala i dobili ste zapis svega što je osoba tipkala.Za ukupno desetak sekundi izvukao sam utikač Norine tipkovnice, pričvrstio ga na malu stvarčicu

Keyghost i utaknuo ga u njezino računalo. Nikad ga neće naći, a za nekoliko dana ću se vratiti i pokupiti ga.Ali nisam imao namjeru otići iz ureda praznih ruku. Pregledao sam neke stvari u njezinu stolu. Nije bogzna što. Našao sam skicu e-maila ekipi projekta Maestro, koji još nije poslala. "Moje najnovije istraživanje tržišta", pisala je, "ukazuje da će, unatoč nesumnjivoj superiornosti GoldDusta, Microsoft Office umjesto toga podržavati BlackHawk bežičnu tehnologiju. Iako to može biti razdor za naše sjajne inženjere, sigurna sam da se svi slažemo da je najbolje ne plivati protiv Microsoftove struje..."Brzo obavljen posao, Nora, pomislio sam. Molio sam Boga da je Wyatt bio u pravu.Trebalo je pregledati i ormar za spise. Čak i u high-tech tvrtki poput Triona važni dokumenti gotovo uvijek postoje na papiru, bilo kao originali ili papirnate kopije. To je velika istina o takozvanim uredima bez papira - što više svi koristimo računala, to više kutija fotokopirnog papira trošimo. Otvorio sam prvi ormar na koji sam naišao i pokazalo se da to nije ormar za spise, već zatvorena polica za knjige. Zašto se neke knjige čuvaju ovdje, skrivene od pogleda, pitao sam se? Tada sam bolje pogledao naslove i glasno uzviknuo.Imala je redove i redove knjiga s naslovima poput Žene koje trče s vukovima, Žestoka igra za žene i Igraj kao muškarac, pobijedi kao žena. Bilo je tu naslova kao što su Zašto dobre djevojke ne napreduju... ali hrabre to uspijevaju, Sedam tajni uspješnih žena \Jedanaest zapovijedi ludo uspješnih žena.Nora, Nora, pomislio sam. Samo naprijed, curo.PARANOJACetin ormara za spise bila su otključana i njih sam najprije pretražio, listajući kroz zaglupljujuće suhoparan sadržaj: izvještaje o operacijama, specifikacije proizvoda, dokumente o razvoju proizvoda, financijske... Činilo se da sve dokumentira, vjerojatno printajući kopiju svakog e-maila koji šalje ili prima. Znao sam da prave stvari moraju biti u zaključanim ormarima. Zašto bi inače bili zaključani?Ubrzo sam na Lisinu snopu ključeva pronašao mali ključ ormarića za spise. U zaključanim ladicama našao sam puno spisa kadrovske službe o njezinim podređenima, koji bi mogli biti zanimljivo štivo, da sam imao vremena. Njezini osobni financijski podaci ukazivali su da je već dugo u Trionu, da je dobar dio dionica prešao u njezino vlasništvo i da njima aktivno trguje, pa je njezina neto vrijednost bila sedmeroznamenkasta. Pronašao sam svoj dosje, koji je bio tanak i nije sadržavao ništa strašnoga. Ništa zanimljivo.Zatim sam pomnije pretraživao i pronašao nekoliko papira, ispisa e-mailova koje je Nora primila od nekoga u vrhu Triona. Koliko sam mogao zaključiti, žena po imenu Alana Jennings, koja je prije mene radila moj posao, naprasno je premještena na neko drugo mjesto unutar kompanije. A Nora je bila bijesna - zapravo, tako bijesna da je uzdigla svoju pritužbu prema vrhu hranidbenog lanca, sve do razine potpredsjednika. Prilično smion potez.SUBJ: Re: Premještaj Alane Jennings DATUM: Utorak, 8. travnja, 8:42:19 OD: GAHred ZA: NSommers ;Nora,primio sam nekoliko tvojih e-mailova, u kojima prosvje-duješ zbog premještaja ALANE JENNINGS u drugi odjel kompanije. Razumijem tvoju ogorčenost, jer je Alana tvoja najviše rangirana zaposlenica, i vrijedna članica tvoje ekipe.Međutim, tvoje primjedbe su, nažalost, odbijene na najvišoj instanciji, Alanine sposobnosti su hitno potrebne na projektu AURORA.Uvjeravam te da nećeš izgubiti člana svoje ekipe. Odobren ti je zahtjev za zamjenom, tako da možeš popunitiJoseph FinderAlanino mjesto bilo kojim zainteresiranim i kvalificiranim zaposlenikom unutar kompanije.Molim te da mi javiš ako mogu još kako pomoći. :Sve najbolje, . - •• ■■ , : ..;,.■■ ,;GregAllred ' :,, ,

viši potpredsjednik, Odjel naprednih istraživanja .. .', Trion Systems ■ ,*'Pomažemo vam da promijenite budućnost %1!;;I zatim, dva dana poslije, još jedan e-mail: ,ySUBJ: Re: Re: Premještaj Alane Jennings :;,:,,,:-,.;,DATUM: Četvrtak, 10. travnja, 14:13:07 ^'-.N;OD: GAlIred............ ... <...,.. . .... ,,, ,,..,<:,ZA: . NSommers I :-;.:..-.:,,,....'....-,!\■,:-::.„ ,f,«:Nora, ..-,,■'•■ .....što se tiče AURORE, primi moju najdublju ispriku, ali ja nisam ovlašten otkriti točnu narav ovog projekta, osim što mogu reći da se radi o presudnom projektu za budućnost Triona. S obzirom na to da je AURORA izuzetno osjetljiv tajni projekt odjela za istraživanje i razvoj, ljubazno te molim da ne inzistiraš dalje na tom pitanju.Razumijem poteškoće koje imaš pri popunjavanju Alanina mjesta odgovarajuće kvalificiranom osobom unutar tvrtke. Zato sam sretan što ti mogu reći da, u ovom slučaju, možeš zanemariti opću zabranu na razini kompanije o zapošljavanju izvana. Ova pozicija može biti označena kao "srebrni metak", što ti omogućava izbor kandidata izvan Triona. Vjerujem i nadam se da će ovo umanjiti tvoju zabrinutost.Ne ustručavaj se nazvati ili pisati ako imaš pitanja.Sve najbolje, l' 'Greg Allred '■':". :viši potpredsjednik, Odjel naprednih istraživanjaTrion SvstemsPomažemo vam da promijenite budućnost_____________________PARANOJA 9Vau. Odjednom su stvari počele dobivati smisao. Ja sam zaposlen da zamiienim tu Alanu, koja je premještena na nešto što se zove Projekt AURORA.Projekt AURORA je očito pothvat u najstrožoj tajnosti - mućke. Otkrio sam ih.Nije mi se činilo pametnim vaditi e-mailove i nositi ih do fotokopirnog stroja, pa sam s visoke hrpe u Norinu ormaru s uredskim potrepštinama uzeo blok žutog papira i počeo pisati bilješke.Ne znam koliko sam dugo tako sjedio na podu njezina ureda i pisao, ali potrajalo je sigurno četiri-pet minuta. Odjednom sam postao svjestan nečega u perifernom vidokrugu. Podigao sam pogled, ugledavši čovjeka iz osiguranja kako stoji na otvorenim vratima i promatra me.Trion nije radio s unajmljenim policajcima; imali su vlastito osoblje u osiguranju, koje je nosilo mornarski plave sakoe i bijele košulje i pomalo nalikovalo na policajce ili crkvene podvornike. Ovaj je čovjek bio visok, snažan crnac, sijede kose, pun madeža po obrazima, kao da ima pjege. Imao je krupne oči, teških kapaka, poput jazavčara i nosio naočale sa žicanim okvirima. Stajao je tamo i promatrao me.Uz sve vrijeme koje sam proveo isprobavajući u glavi što bih rekao da me ulove, ostao sam bez teksta."Vidim što imate ovdje", rekao je stražar. Nije gledao u mene; zurio je ravno u Norin stol. U računalo... Kevghost? Ne, Bože, molim te, ne. ..,■.,, ,4."Oprostite?" rekao sam. , ; v,s"Vidim što imate ovdje. O, da. Znam to."Uspaničio sam se, srce mi je lupalo. Svemogući Bože, pomislio sam. Gotov sam. . .■•.••.& ■;■;■■.-,, ■.■■■;,-: .■, ! .. ■Josevh Finder22Trepnuo je, i dalje zureći. Je li me vidio kako instaliram spra vicu? A tada me odjednom obuzela druga, podjednako mučna pomisao: je li opazio Norino ime na vratima? Neće li se pitati što muškarac radi u uredu žene, listajući njezine spise?Bacio sam pogled na pločicu na otvorenim vratima, točno iza stražara. Pisalo je N. SOMMERS. N.

SOMMERS je mogao biti bilo tko, muško ili žensko. A opet, nisam imao pojma je li on u ophodnji ovim hodnicima cijelu vječnost i poznaje li Noru odavno.Stražar je i dalje stajao na vratima, zapriječivši izlaz. Koga bih vraga sada trebao učiniti? Mogao bih pokušati zbrisati, ali bih najprije trebao proći pokraj njega, što znači da bih morao skočiti na njega, srušiti ga na pod, maknuti ga s puta. Bio je krupan, ali star, vjerojatno ne suviše brz; moglo bi uspjeti. Pa o čemu sada govorimo, nasilničkom napadu? Na starca? Kriste.Brzo sam razmišljao. Da kažem da sam novi? U glavi sam prošao niz objašnjenja: ja sam novi asistent Nore Sommers. Ja sam njezin izravno podređeni - pa i jesam - i radim kasno po njezinu nalogu. Koga vraga taj tip uopće zna? On je prokleti stražar.Zakoračio je nekoliko koraka u ured, vrteći glavom. "Čovječe, mislio sam da sam već sve vidio.""Čujte, sutra ujutro imamo na rasporedu važan projekt..." počeo sam govoriti s ogorčenjem."Ovdje imate Bullitta. To je pravi Bullitt."Tada sam ugledao u što zuri, krećući se prema naprijed. Bila je to velika fotografija u boji koja je u srebrnom okviru visjela na zidu. Slika prekrasno restauriranog, starinskog sportskog auta. Ošamućeno joj se približavao, kao da prilazi Zavjetnoj škrinji. "Sranje, čovječe, ovo je originalni Mustang GT tri-devedeset", izustio je kao da je upravo vidio lice Božje.Adrenalin je nahrupio i olakšanje je izviralo iz svake moje pore. Isuse."Da", rekao sam ponosno. "Vrlo dobro."

PARANOJA"Čovječe, pogledaj tog Mustanga. Je li on iz tvornice GT?" Otkud znam? Nisam razlikovao Mustanga od Dodge Darta. Štose mene tiče, to je mogla biti slika AMC Gremlina. "Naravno",rekao sam."Ima puno lažnjaka, znate. Jeste li ikad provjerili ispod stražnjeg sjedala, vidjeli ima li one dodatne metalne pločice, ona pojačanja za dvostruki ispuh?""Oh, da", rekao sam živahno. Ustao sam i pružio mu ruku. "Nick Sommers."Ravnodušno se rukovao. Ruka mu je bila velika i progutala je moju. "Luther Stafford", rekao je. "Nisam vas viđao ovdje do sada.""Da, nikad nisam ovdje noću. Ovaj prokleti projekt - stalno govore 'To nam treba u devet ujutro, velika frka', sve u stilu požuri pa čekaj." Pokušavao sam zvučati opušteno. "Drago mije što nisam jedini koji radi kasno."Ali on nije odustajao od auta. "Čovječe, mislim da nikad nisam vidio autić s takvom linijom u Highland Greenu. Mislim, osim u filmovima. Ovaj izgleda potpuno isto kao onaj kojim je Steve McQueen jurio za zlim, crnim Dodge Chargerom i izgurao ga s ceste u benzinsku pumpu. Naplaci su letjeli na sve strane." Tiho i blago se zahihotao, tipično za cigarete i viski. "Bullitt. Moj omiljeni film. Gledao sam ga tisuću puta.""Da", rekao sam. "To je taj."Prišao je bliže. Odjednom sam shvatio da na polici desno od fotografije u srebrnom okviru stoji veliki, zlatni kip. Na postolju kipa velikim, crnim slovima bilo je ugravirano ŽENA GODINE, 1999. URUČENO NORI SOMMERS. Brzo sam obišao stol i prišao bliže, zaklanjajući mu tijelom pogled na nagradu, kao da i ja izbliza proučavam fotografiju."Ima i stražnji spojler i sve", nastavio je. "Dvostruki auspuh, zar ne?""Oh, da." (.. ',"Sa zakrivljenim rubovima i svim ostalim?" r ;"Apsolutno."Ponovno je zavrtio glavom. "Čovječe. Sami ste ga obnovili?" Josevh Finder"Ne. Volio bih da sam imao vremena.", Ponovno se nasmijao, tihim, potmulim smijehom. "Znam na što mislite.""Dobio sam ga od tipa koji ga je čuvao u svom štaglju." ' "U tom autiću je tristo dvadeset konja?" "Točno", rekao sam, kao da znam."Pogledajte poklopac na žmigavcu te bebe. Nekad sam imao model s fiksnim krovom iz 1968., ali

sam ga se morao riješiti. Žena me natjerala kad smo dobili prvo dijete. Od tada žudim za njim. Ali ne želim ni pogledati novi GT Bullitt Mustang, ne, gospodine."Odmahnuo sam glavom. "Nema šanse." Nisam imao pojma o čemu govori. Zar su svi u ovoj kompaniji opsjednuti autima?"Ispravite me ako griješim, ali čini mi se da imate GR sedamdeset veličinu guma na petnaest puta sedam American Torque Thrust naplacima, zar ne?"Isuse, možemo li se maknuti s te teme? "Prava je istina, Luthere, da ja nemam pojma o Mustanzima. Čak ga ne zaslužujem imati. Moja žena mi ga je kupila za rođendan. Naravno, ja ću biti taj koji će otplaćivati zajam sljedećih sedamdeset pet godina."Opet se hihotao. "Shvaćam vas. To mi je poznato." Opazio sam da gleda prema stolu, a zatim shvatio u što gleda.Bila je to velika, smeđa omotnica na kojoj je crvenim markerom napisano Norino ime, velikim, masno tiskanim slovima. NORA SOMMERS. Osvrnuo sam se po stolu za nečim čime bih prekrio omotnicu, u slučaju da još nije uspio pročitati ime, ali Nora je držala stol besprijekorno urednim. Pokušavajući djelovati opušteno, povukao sam list iz bloka i tiho ga istrgnuo, pustio ga da padne na stol i lijevom rukom ga gurnuo preko omotnice. Stvarno cool, Adame. Na žutom papiru bilo je nekoliko bilješki ispisanih mojim rukopisom, ali ništa što bi imalo nekakva smisla."Tko je Nora Sommers?" upitao je."Ah, to je moja žena.""Nick i Nora, ha?" cerekao se."Da, to stalno slušamo." Široko sam se nasmiješio. "Zato sam se oženio njome. Pa, bit će bolje da se vratim dokumentima ili ću ostati ovdje cijelu noć. Drago mi je što sam te upoznao, Luthere."PARANOJA"Također, Nick."Kad je tip iz osiguranja otišao, bio sam tako nervozan da nisam mogao učiniti mnogo više nego kopirati e-mailove, a zatim ugasiti svjetlo i zaključati vrata Norina ureda. Okrenuvši se da vratim ključeve u odjeljak Liše McAuliffe, opazio sam da netko hoda u blizini. Ponovno Luther, pomislio sam. Što sad hoće, još malo razgovarati o Mustangu? Samo sam želio neopaženo ostaviti ključeve i nestati.Ali to nije bio Luther; bio je to zdepasti muškarac s naočalama rožnatih okvira i konjskim repom.Posljednja osoba koju bih očekivao vidjeti u uredu u deset sati navečer, ali opet, inženjeri imaju čudno radno vrijeme.Noah Mordden.Je li me vidio kako zaključavam Norin ured ili me možda čak vidio u njemu? Ili mu vid možda nije tako dobar? Možda i nije obraćao pažnju; možda je bio u svom svijetu - ali što je radio ovdje?Ništa nije rekao, nije me registrirao. Nisam bio siguran je li me uopće vidio. Ali ja sam bio jedina osoba u blizini, a on nije slijep.Skrenuo je u sljedeći hodnik i ostavio fascikl u nečijem odjeljku. Lažno opušteno, prošetao sam pokraj Lisina odjeljka i ostavio ključeve uz biljku, točno na zemlju gdje sam ih i našao. A zatim se nastavio kretati.Bio sam na pola puta prema dizalima, kad sam začuo "Cas-sidy".Okrenuo sam se."A ja sam mislio da su samo inženjeri noćna stvorenja.""Samo pokušavam nadoknaditi zaostatke", rekao sam šuplje.".Vidim", rekao je. Zbog načina na koji je to rekao prošli su me trnci. Zatim je pitao: "U čemu?""Molim?""U čemu zaostaješ?""Nisam siguran da razumijem", odgovorio sam, a srce mije divlje lupalo. »"Pokušaj to zapamtiti.""Kako, molim?"Ali Mordden je već bio na putu prema dizalima i nije odgovorio.

Kad sam se vratio kući, bio sam u komi, još gore nego prije. Nisam bio stvoren za ovakve poslove. Želio sam izaći i opet se napiti, ali morao sam u krevet, uhvatiti malo sna.Moj se stan činio manjim i jadnijim nego ikada. Zarađivao sam šesteroznamenkastu plaću pa sam trebao imati mogućnost da si priuštim jedan od onih stanova u novim, visokim zgradama uz obalu. Nisam imao razloga da ostanem u ovoj rupi, osim što je to bila moja rupa, moj podsjetnik da sam beskorisna, lijena propalica, a ne ušminkani, dobro odjeveni pozer u kojeg sam se pretvorio. Osim toga, nisam ni imao vremena tražiti novi stan.Pritisnuo sam prekidač pokraj vrata i soba je ostala u mraku. Dovraga. To je značilo da je pregorjela žarulja u velikoj, ružnoj lampi pokraj sofe, glavnom izvoru svjetla u prostoriji. Uvijek sam držao lampu uključenu kako bih je mogao upaliti ili gasiti s vrata. Sada sam morao teturati kroz mračni stan do malog ormara u kojem sam držao rezervne žarulje i ostalo. Srećom, poznavao sam svaki centimetar stana doslovce zatvorenih očiju. Pipao sam po kutiji od valovitog kartona tražeći novu žarulju, nadajući se da je od sto vata a ne dvadeset pet, ili tako nešto, a zatim manevrirao preko sobe do stola pokraj sofe, odvrnuo ono što drži sjenilo, odvrnuo žarulju, pa stavio novu. Svjetlo se opet nije pojavilo. Sranje: prikladan završetak šugavog dana. Pronašao sam mali prekidač na stalku lampe i uključio ga, a sobu je obasjalo svjetlo.Na pola puta do kupaonice, ošinula me misao: kako se lampa isključila? Nikada je nisam tamo isključivao - nikada. Napušta li me pamet?Je li netko bio u stanu?Bio je to jeziv osjećaj, mali bljesak paranoje. Netko je zaista bio ovdje. Kako bi drukčije lampa bila isključena na stalku?Nisam imao cimera ni djevojku i nitko drugi nije imao ključ. Ljigava firma koja je bila upravitelj zgrade za ljigavog, odsutnog vlasnika, nikad nije ulazila u stanove. Čak ni ako ste ih preklinjaliJoseph Finderda pošalju nekoga da popravi radijatore. Nikada nitko nije bio ovdje osim mene.Pogledao sam prema telefonu koji je stajao točno ispod lampe, starom, crnom Panasonicovu telefonu s automatskom sekretaricom koju više uopće nisam koristio, otkad sam od telefonske kompanije dobio glasovnu poštu, i vidio da još nešto nije u redu. Crna telefonska žica ležala je preko tipkovnice telefona, na njoj, umjesto da je smotana sa strane, kao što je uvijek bila. Priznajem, to su glupi, sitni detalji, ali kad živiš sam, opažaš takve stvari. Pokušao sam se sjetiti kad sam posljednji put telefonirao, gdje sam bio, što sam radio. Jesam li bio tako rastresen da sam pogrešno poklopio slušalicu? Ali bio sam siguran da telefon nije stajao tako kad sam ujutro otišao.Netko je definitivno bio ovdje.Vratio sam pogled na telefon s automatskom sekretaricom i shvatio da još nešto ne valja, a ovo nije bila sitnica. Automatska sekretarica koju nikad nisam koristio imala je jedan od onih sustava s dvije vrpce, jedna mikrokaseta za izlazne poruke, druga za snimanje ulaznih poruka.Ali kasete koja snima ulazne poruke nije bilo. Netko ju je izvadio.Pretpostavljam, netko tko je želio imati kopiju mojih telefonskih poruka.Ili - iznenada mi je sinulo - netko tko je želio biti siguran da nisam upotrijebio automatsku sekretaricu za snimanje poziva koje sam primio. To je moralo biti to. Ustao sam i počeo tražiti jedini preostali kasetofon koji sam imao, spravicu s mikrokasetama koju sam kupio na koledžu iz razloga kojeg se više ne sjećam. Kroz maglu sam se sjećao da sam ga vidio u najdonjoj ladici stola prije nekoliko tjedana, kad sam tražio upaljač. Otvorio sam ladicu i kopao po njoj, ali nije ga bilo. Kao ni u drugim ladicama. Sto sam više tražio, bio sam sigurniji da sam vidio kasetofon u najdonjoj ladici. Kad sam ponovno pogledao, pronašao sam AC adapter koji mu je pripadao, što je potvrdilo moje sumnje. Kasetofon je također nestao.Sada sam bio siguran: tko god da je pretraživao moj stan, tražio je bilo kakve snimke koje sam mogao napraviti. Pitanje je bilo: tko je pretražio moj stan? Ako su to bili Wyatt i Meachamovi ljudi, to je totalno izluđujuće, nečuveno.PARANOJAAli, što ako to nisu bili oni? Što ako je to bio Trionl To je zvučalo tako jezivo da o tome nisam htio ni razmišljati. Sjetio sam se Morddenova bezizražajnog pitanja: U čemu zaostaješ?

Kuća Nicka Wyatta nalazila se u najotmjenijem predgrađu, mjestu za koje je svatko čuo, tako bogatom da su se o tome pričali vicevi. To je lako mogla biti najveća, naj šminker skija, bezobrazno najskuplja kuća u gradu poznatom po velikim, ušminkanim, bezobrazno skupim posjedima. Nema sumnje da je Wyattu bilo važno da živi u kući o kojoj svi govore, koju Architectural Digest stavlja na naslovnicu, za koju lokalni novinari stalno pokušavaju smisliti izgovor da uđu i pišu o njoj. Obožavaju pisati opčinjene, oduševljene priloge o tom San Simeonu8 Silikonske doline. Obožavaju japanske stvari - lažni zen spokoj, oskudnost i jednostavnost, koji se tako groteskno sudaraju s Wyattovom ergelom kabrioleta Bentlev i njegovom potpuno ne-zen kreštavošću.U Odjelu za odnose s javnošću Wyatt Telecoma, čitav posao jednog čovjeka sastojao se od vođenja osobnog publiciteta Nicka Wyatta, ubacivanja članaka u People i USA Today ili gdje bilo. S vremena na vrijeme ubacio bi priče o Wyattovu posjedu, pa sam odatle znao daje stajao pedeset milijuna dolara, daje mnogo veći i otmjeniji od kuće uz jezero Billa Gatesa blizu Seattlea, daje replika japanske palače iz četrnaestog stoljeća koju je Wyatt dao sagraditi u Osaki i dopremio u dijelovima u Sjedinjene Države. Okružena je s četrdeset jutara japanskih vrtova, ispunjenih rijetkim vrstama cvijeća, vrtovima u kamenjaru, umjetnim vodopadom, umjetnim jezerom, antiknim drvenim mostovima dovezenim iz Japana. Cak je i nepravilno izrezano kamenje kojim je popločan kolni prilaz kući dopremljeno iz Japana.8 Mjesto u Kaliforniji poznato po dvorcu novinskog magnata Williama Randolpha Hearsta.Joseph FinderNaravno da ništa od toga nisam vidio dok sam vozio prema kući beskrajnim kamenim prilazom. Vidio sam kamenu stražarsku kuću i visoka željezna ulazna vrata koja su se automatski otvarala, naizgled kilometre bambusa, natkriveno parkiralište sa šest kabrioleta Bentlev različitih boja, poput role Lifesaversa9 (za ovog tipa američke zvjerke nisu dobre) i ogromnu, nisku, razvedenu drvenu kuću okruženu visokim kamenim zidom.Naredbu da se pojavim na ovom sastanku dobio sam od Meachama putem sigurnog e-maila - porukom na moj Hushmail račun od "Arthura", poslanu putem finskog anonimnog posrednika koji onemogućuje ulazak u trag poruke. Cijeli rječnik šifriranog jezika napravio je poruku tako da izgleda kao potvrda narudžbe koju sam poslao nekom on-line trgovcu, ali mi je zapravo govorila kada, gdje i tome slično.Meacham mi je dao precizne instrukcije kamo i kako da vozim. Morao sam se odvesti na parkiralište ispred Dennv'sa i čekati tamnoplavi Lincoln, koji sam zatim slijedio do Wyattove kuće. Pretpostavljam da je bit bila u tome da se uvjere kako me nitko nije slijedio ovamo. Pomalo su paranoični u tom pogledu, pomislio sam, ali tko sam ja da raspravljam o tome? Napokon, ja sam taj koji sjedi na užarenoj stolici.Čim sam izašao iz auta, Lincoln je produžio dalje. Vrata je otvorio Filipinac i rekao mi da izujem cipele. Uveo me u čekaonicu opremljenu shoji]0 paravanima, tatami strunjačama, niskim, crnim lakiranim stolićem i niskim, kockastim, bijelim kaučem nalik na futon. Ne naročito udobno. Listao sam časopise poslagane artistički na crnom stoliću - Robb Reportn, Architectural Digest (uključujući, naravno, i broj s Wyattovom kućom na naslovnoj stranici), katalog Sothebv'sa.Napokon se pojavio domar, ili kako se već zove, i kimnuo mi. Slijedio sam ga dugačkim hodnikom i hodao prema još jednoj gotovo praznoj prostoriji, u kojoj sam vidio Wyatta kako sjedi na čelu dugačkog, niskog stola za blagovanje.9 Vrsta bombona.10 Paravan koji se sastoji od drvenog okvira ispunjenog rižinim papirom, a služi kao klizna vrata ili pregrada u japanskim kućama.11 Časopis posvećen luksuznom stilu života.PARANOJAKad smo se približili ulazu u blagovaonicu, odjednom se oglasio prodoran zvuk alarma, nevjerojatno glasno. Zbunjeno sam se ogledavao oko sebe, ali prije nego što sam uspio shvatiti što se događa, zgrabili su me Filipinac i još jedan tip koji se pojavio niotkuda, i srušili me na pod. Rekao sam "Koji je kurac?" i malo se opirao, ali su oni bili snažni poput sumo boraca. Onaj drugi tip me zatim držao, dok me Filipinac pretraživao. Sto li su tražili, oružje? Filipinac je pronašao moj

iPod MP3 glazbeni player i istrgnuo ga iz moje torbe. Pogledao gaje, rekao nešto na kojem god jeziku govore na Filipinima, pružio ga drugom tipu, koji ga je gledao, preokrenuo ga, rekao nešto grubo i nerazumljivo.Sjeo sam. "Ovako dočekujete sve goste gospodina Wyatta?" rekao sam. Domar je uzeo iPod i, ušavši u sobu, predao ga Wyattu koji je promatrao akciju. Wyatt ga je odmah vratio Filipincu, i ne pogledavši ga.Pridigao sam se na noge. "Još nikada niste vidjeli ovako nešto, dečki? Ili je možda glazba izvana ovdje zabranjena?""Samo su temeljiti", rekao je Wyatt. Na sebi je imao usku, crnu košulju dugih rukava koja je izgledala kao daje od lana, a vjerojatno je koštala više nego što ja zaradim za mjesec dana, čak i sada u Trionu. Izgledao je preplanulo više nego što je to normalno. On mora spavati u solariju, pomislio sam."Bojite se da sam naoružan?" rekao sam."Ja se ne 'bojim' ničega, Cassidy. Želim da svi igraju po pravilima. Ako si pametan i ne pokušaš biti lukav, sve će proći u najboljem redu. Nemoj ni pomisliti na nekakvu 'policu osiguranja', jer smo mi daleko ispred tebe." Čudno, ta mi ideja uopće nije sinula dok je on nije spomenuo."Ne pratim vas.""Kažem ti da ako planiraš učiniti nešto glupo, kao pokušati snimati naše sastanke ili telefonske pozive od mene ili bilo koga povezanog sa mnom, nećeš se dobro provesti. Tebi ne treba osiguranje, Adame. Ja sam tvoje osiguranje."Prelijepa Japanka u kimonu pojavila se noseći pladanj i srebrnim kliještima mu pružila zamotani, vrući ručnik. Obrisao je ruke i vratioJoseph Findeijoj ga. Izbliza se vidjelo da je bio na zatezanju lica. Koža mu je bila suviše zategnuta i davala očima gotovo eskimski izraz."Tvoj kućni telefon nije siguran", nastavio je. "Kao ni tvoja kućna glasovna pošta, kompjutor i mobilni telefon. Ti ćeš inicirati kontakt s nama samo u slučaju nužde, osim kao odgovor na naš zahtjev. U svim ostalim prilikama bit ćeš pozivan putem sigurnog, šifriranog e-maila. A sada, mogu li vidjeti što imaš?"Dao sam mu CD s popisom svih skorašnjih Trionovih zaposlenika koji sam skinuo s web stranice, te nekoliko stranica papira ispunjenog tipkanim bilješkama. Dok je on čitao moje bilješke, Japanka se vratila s još jednim pladnjem i počela pred Wyatta slagati niz sićušnih, savršenih skulptura od komadića sushija i sashimija na lakiranim kutijicama od mahagonija, s malim zalogajima bijele riže, blijedo-zelenog wasabija i s ružičastim kriškama ukiseljenog dumbira. Wyatt nije podigao pogled; bio je suviše zaokupljen bilješkama koje sam mu donio. Nakon nekoliko minuta podigao je mali, crni telefon koji prije nisam primijetio i tihim glasom nešto rekao. Učinilo mi se da čujem riječ "fax".Napokon me pogledao. "Dobar posao", rekao je. "Vrlo zanimljivo."Pojavila se još jedna žena, dotjerana sredovječna žena izborana lica, sijede kose, s naočalama za čitanje obješenim oko vrata. Nasmiješila se, uzela od njega hrpu papira i izašla ne rekavši ni riječi. Drži li on tajnicu u pripravnosti cijelu noć?Wyatt je podigao par štapića i prinio ustima zalogaj sirove ribe, žvačući zamišljeno dok je zurio u mene. "Razumiješ li superiornost japanske prehrane?" pitao je.Slegnuo sam ramenima. "Ja volim tempuru12 i takve stvari."Odmahnuo je glavom s prijezirom. "Ne govorim o tempuri. Sto misliš zašto u Japanu ljudi najdulje žive? Zbog niskokalorične, viso-koproteinske prehrane, bogate hranom biljnog podrijetla, s visokim sadržajem antioksidansa. Oni jedu četrdeset puta više soje od nas. Već stoljećima odbijaju jesti četveronožna stvorenja.""U redu", rekao sam, misleći u sebi: I gdje je poanta...? '12 Komadići pohane ribe ili povrća. liPARANOJAUzeo je još jedan zalogaj ribe. "Zaista moraš ozbiljno poraditi na poboljšanju kvalitete svog života.

Koliko ti je godina, dvadeset pet?""Dvadeset šest.""Pred tobom su još desetljeća. Vodi računa o svome tijelu. Pušenje, piće, BigMacovi i sve te gluposti - ta sranja moraju prestati. Ja spavam tri sata dnevno. Više od toga mi ne treba. Zabavljaš li se, Adame?""Dobro. Nisi ovdje da bi se zabavljao. Je li ti ugodno u Trionu, u tvojoj novoj ulozi?" ;,, ,;"Još učim trikove. Šefica je prava gadura..." -■;• v ;."Ne mislim na tvoj paravan. Mislim na tvoj pravi pdsšbT- tia ubacivanje." ,TI"Ugodno? Ne, još nije." • i;»"r-: >«,"Ulozi su prilično visoki. Osjećam tvoju bol. Viđaš li JoŠ*SVOjeStare prijatelje?" V5?>: vb: "Naravno." ;: ■ ' '■ '': "■ '•"■''"*' v^ ?^Wv* :-^'--:-<-<:y" ""Ne očekujem da ih odbaciš. To bi moglo izazvati sumnju. Ali bolje ti je da dobro paziš da držiš jezik za zubima ili ćeš biti duboko u govnima.""Razumijem.""Pretpostavljam da te ne trebam podsjećati na posljedice neuspjeha?""Ne treba me podsjećati.""Dobro. Tvoj je posao težak, ali neuspjeh je mnogo gori.""Zapravo, pomalo mi se sviđa biti u Trionu." Bio sam iskren, ali sam također znao da će on to primiti kao udarac.Podigao je pogled, nacerivši se dok je žvakao. "Drago mi je što to čujem.""Moja ekipa će uskoro održati prezentaciju pred Augustineom Goddardom.""Dobri stari Jock Goddard, ha? Pa, uskoro ćeš vidjeti da je on pretenciozno, izvještačeno staro blebetalo. Mislim da on zaistaJosenh FinderPARANOJAvjeruje svim tim ulizivačkim portretima, onom 'savjest high-techa' sranju koje uvijek vidiš u Fortuneu. On zaista vjeruje da njegova govna ne smrde."Kimnuo sam; što drugo da učinim? Nisam poznavao Goddarda, pa se nisam mogao slagati ili ne slagati, ali Wyattova zavist bila je prilično očita."Kada imaš prezentaciju pred starim prdonjom?""Za nekoliko tjedana.""Možda ja mogu nekako pomoći.""Svaka pomoć koju mogu dobiti je dobrodošla."Zazvonio je telefon i odmah je podigao slušalicu. "Da?" Neko vrijeme je slušao. "U redu", rekao je i spustio slušalicu. "Pogodio si u nešto. Za tjedan-dva dobit ćeš kompletan izvještaj o toj Alani Jennings.""Svakako, kao što sam dobio o Lundgrenu i Sommersovoj.""Ne, ovo će biti mnogo detaljnije.""Zašto?""Zato što ćeš željeti nastaviti. Ona je tvoja ulaznica. A sada kad imaš kodno ime, želim imena svih koji su na bilo koji način povezani s AUROROM. Svih, od voditelja projekta do domara.""Kako?" Čim sam to rekao, zažalio sam."Smisli to sam. To je tvoj posao, čovječe. I želim to imati sutra.""Sutra?""Tako je.""U redu", rekao sam. U glasu mi se pojavio samo tračak otpora. "Ali tada ćete imati ono što želite, zar ne? I bit ćemo gotovi.""Oh, ne", rekao je. Nasmiješio se, pokazavši svoje velike, bijele zube. "Ovo je tek početak, frajeru. Tek smo zagrebli po površini."

Sada sam već radio luđačko radno vrijeme i neprekidno sam bio kao omamljen. Uz normalno radno vrijeme u Trionu, provodio sam sate, dugo u noć, svaku noć, pretražujući po Internetu ili proučavajući povjerljive dosjee koje su slali Wyatt i Meacham, one zahvaljujući kojima sam djelovao tako pametno. Nekoliko puta sam, za vrijeme dugih vožnji kući probijajući se kroz prometne čepove, zamalo zaspao za volanom. Odjednom bih otvorio oči, trgnuo se i u posljednjoj sekundi zaustavio da ne skrenem u trak nadolazećih vozila ili da se ne zabijem u auto ispred sebe. Nakon ručka bih obično počeo tonuti pa su mi trebale obilne infuzije kofeina da ne prekrižim ruke i onesvijestim se u svom odjeljku. Maštao bih kako ranije odlazim kući, zavlačim se u krpe u svom mračnom brlogu i usred popodneva padam u dubok san. Živio sam na kavi, dijetnoj Pepsi i Red Bullu. Ispod očiju su mi se vidjeli tamni krugovi. Radoholičari barem imaju neku vrstu bolesnog uzbuđenja; ja sam bio samo izmučen, poput bičevanog konja iz nekog ruskog romana.Ali vožnja na benzinskim parama i nije bila moj najveći problem. Zapravo, počeo sam gubiti osjećaj što je moj "pravi", a što "fiktivni" posao. Imao sam pune ruke posla samo preživljavajući od sastanka do sastanka, pokušavajući biti u tijeku dovoljno da Nora ne osjeti miris krvi i ne krene u napad, da sam jedva imao vremena njuškati i skupljati informacije o AURORI.Svako toliko vidio bih Morddena, na sastancima Maestra ili u zaposleničkoj blagovaonici. Više nije čavrljao sa mnom, ali nikada nije spomenuo onu noć kad me vidio ili nije vidio kako izlazim iz Norina ureda. Možda me nije vidio u njezinu uredu. Ili možda jest, ali iz nekog razloga ne govori o tome.A svaku drugu večer dobio bih e-mail od "Arthura", s pitanjem kako napredujem s istragom, kako se stvar razvija, zašto mi treba toliko vremena.Ostajao sam kasno gotovo svaku večer i gotovo da nikad nisam bio kod kuće. Seth mi je ostavio hrpu telefonskih poruka, pa nakon nekih tjedan dana odustao. Većina mojih ostalih prijatelja je takođerJoseph Finderodustala. Tu i tamo bih pokušao ukrasti pola sata da svratim do tatinog stana i obiđem ga, ali kad god bih se pojavio, on je bio tako bijesan na mene jer ga izbjegavam, da me jedva pogledao. Između njega i Antwoinea stvorila se neka vrsta primirja, nešto poput hladnog rata. Antvvoine barem nije prijetio da će dati otkaz. Za sada.Jedne večeri vratio sam se u Norin ured i izvadio mali brojač otkucaja, brzo i bez problema. Moj prijatelj čuvar koji obožava Mustange obično bi došao u obilazak između deset sati i deset i dvadeset, pa sam to obavio prije nego što se pojavio. Trajalo je manje od minute, a Noaha Morddena nije bilo na vidiku.Sićušni kabel sad je sadržavao stotine tisuća Norinih otkucaja po tipkovnici, uključujući sve njezine lozinke. Trebalo je samo uključiti spravicu u moje računalo i skinuti tekst. Ali nisam se usuđivao učiniti to ovdje, u svom odjeljku. Tko zna kakve sve zaštitne programe imaju na Trionovoj mreži? Nije se isplatilo riskirati.Umjesto toga, logirao sam se na korporativnu web stranica. U tražilicu sam upisao AURORA, ali ništa se nije pojavilo. Iznenađenje, iznenađenje. Ali imao sam drugu ideju. Upisao sam ime Alane Jennings i izvukao njezinu stranicu. Nije bilo njezine fotografije - većina ljudi je imala fotografiju, iako neki nisu - ali tu su bile neke osnovne informacije, poput njezina internog telefonskog broja, naziva radnog mjesta (direktor marketinga, Istraživački centar inovativnih tehnologija), broja njezina odjela, koji je bio isti kao njezina interna šifra za poštu.Znao sam daje taj mali broj iznimno korisna informacija. U Tri-onu, baš kao i u Wyattu, dobili biste isti broj odjela kao i svi drugi iz vašeg dijela tvrtke. Trebao sam samo utipkati taj broj u korporacijsku bazu podataka i dobio sam popis svih koji rade izravno s Alanom Jennings - što znači da svi oni rade na projektu AURORA.To nije značilo da imam kompletan popis zaposlenih na AURORI, koji mogu biti u zasebnim odjelima na istom katu, ali barem sam imao dobar dio: njih četrdeset sedam. Ispisao sam web stranicu svake osobe i ubacio papire u fascikl u svojoj torbi. Pretpostavljao sam da bi to trebalo zadovoljiti Wyattove ljude na neko vrijeme.Kad sam se te večeri vratio kući, oko deset sati, s namjerom da sjednem za računalo i skinem sve

otkucaje s Norina računala, nešto drugo mi je zapelo za oko. Nasred mog "kuhinjskog" stola - pla-PARANOJAstikom presvučenog čuda koje sam kupio u prodavaonici rabljenog namještaja za četrdeset pet dolara - stajala je kruta, debela, zatvorena smeđa omotnica.Ujutro nije bila ondje. Netko iz Wyatta se opet uvukao u moj stan, kao da mi žele pokazati kako mogu ući gdje žele. U redu, primljeno na znanje. Možda su smatrali daje to najsigurniji način da mi nešto neopaženo dostave. Ali meni je to djelovalo gotovo kao prijetnja.Omotnica je sadržavala debeli dosje o Alani Jennings, baš kao što je Nick Wyatt i obećao. Otvorio sam ga, vidio pregršt fotografija te žene i naglo izgubio zanimanje za otkucaje Nore Sommers. Taje Alana Jennings, bez puno okolišanja, bila pravi komad.Sjeo sam u svoj naslonjač za čitanje i udubio se u dosje.Bilo je očito da je u njega uloženo mnogo vremena, truda i novca. Privatni istražitelji slijedili su je naokolo, pomno bilježeći njezine dolaske i odlaske, navike i poslove koje je obavljala. Bile su tu Alanine fotografije koje ju prikazuju kako ulazi u Trionovu zgradu, u restoranu s nekoliko prijateljica, u nekakvom teniskom klubu, kako vježba u jednom od onih strogo ženskih klubova zdravlja, kako izlazi iz svoje plave Mazde Miata. Imala je sjajnu crnu kosu i plave oči, vitko tijelo (što je bilo prilično očito u opremi u kojoj je vježbala). Ponekad je nosila naočale debelih okvira, onakve kakve lijepe žene nose da bi pokazale kako su pametne i ozbiljne, a koje su opet toliko lijepe da mogu nositi ružne naočale. S njima je čak izgledala još više seksi. Možda je u tome i stvar.Nakon sat vremena čitanja dosjea znao sam o njoj više nego o ijednoj svojoj djevojci. Ona nije bila samo lijepa, bila je i bogata - dvostruka prijetnja. Odrasla je u Darienu, Connecticut, pohađala školu Miss Porter u Farmingtonu, a zatim na Yaleu studirala engleski jezik, specijalizirajući se za američku književnost. Usto je slušala predavanja iz kompjutorskih znanosti i elektrotehnike. Sudeći prema izvještaju s fakulteta, imala je uglavnom petice i već kao brucošica izabrana je u društvo Phi Beta Kappa. Dobro, znači ona je i pametna; to je trostruka prijetnja.Meachamova ekipa iskopala je sve moguće podatke o njezinu financijskom stanju i stanju njezine obitelji. Ima zakladu od nekoliko milijuna dolara, ali njezin otac, predsjednik uprave male proizvodneJoseph Findertvrtke u Stamfordu, ima portfelj vrijedan mnogo više od toga. Ima dvije mlade sestre, jednu još na fakultetu, na Wesleyanu, dok druga radi za Sothebv's na Manhattanu.S obzirom na to da gotovo svaki dan zove svoje roditelje, može se pretpostaviti daje bliska s njima. Dosje je sadržavao i telefonske račune za cijelu godinu, ali ih je netko srećom već prožvakao za mene, izdvojivši koga je najčešće zvala. Nije bila udana, činilo se da nema stalnu vezu i imala je svoj stan u vrlo otmjenoj četvrti nedaleko od Trionove uprave.Namirnice je kupovala nedjeljom u supermarketu i činilo se da je vegetarijanka, jer nikada nije kupovala meso, pa čak ni piletinu ili ribu. Jela je kao ptičica, i to ptičica iz tropskih prašuma - puno voća, bobica, oraščića. Nije posjećivala barove ni kafiće, ali je povremeno primala dostavu iz obližnje prodavaonice alkoholnih pića, što znači da ima bar jedan porok. Njezina omiljena votka bila je Grey Goose; omiljeni džin Tanqueray Malacca. Jedanput ili dvaput tjedno odlazila je u restorane, i to ne u Denny's ili Applebee's ili Hooters; čini se da je više voljela otmjena, "šefovska" mjesta s imenima poput Chakra, Alto, Buzz ili Om. Često je odlazila i u tajlandske restorane.Barem jedanput tjedno odlazila je u kino i uglavnom kupovala karte unaprijed preko Fandanga13; povremeno bi pogledala neki tipično ženski filmić, ali uglavnom je gledala strane filmove. Očito, to je žena koja bi radije pogledala Drvo za klompe nego Porky's. Kupovala je puno knjiga on-line, od Amazona ili Barnes i Noblea, uglavnom trendovsku beletristiku, nešto latinskoameričke literature i priličan broj knjiga o filmu. U posljednje vrijeme kupila je i neke knjige o budizmu, istočnjačkim mudrostima i sličnim sranjima. Također je kupila i neke filmove na DVD-u, uključujući cijelu kolekciju Kuma, kao i neke noir klasike iz četrdesetih, poput Dvostruke obmane. Zapravo, Dvostruku obmanu je kupila dvaput, jedanput na kaseti prije nekoliko godina, a drugi put nedavno, na DVD-u. Očito je da je dobila DVD u posljednje dvije godine; i očito je taj stari film s Fredom MacMurravjem i Barbarom Stanwyck njezin favorit. Činilo se da je pokupovala sve ploče Ani

DiFraneo i Alanis Morissette.Zapamtio sam te podatke. Počeo sam stvarati sliku o Alani Jennings. I počeo sam smišljati plan.13 www.fandango.com - internetska stranica za on-line prodaju kino ulaznica.PARANOJAU SUBOTU POPODNE, ODJEVEN U BIJELI TENISKI KOMPLET (KOJI SAMkupio tog jutra - inače igram tenis u iznošenim kratkim hlačama i majici) i s bezobrazno skupini, talijanskim ronilačkim satom koji sam si nedavno priuštio, stigao sam u vrlo šminkerski, ekskluzivni teniski klub. Alana Jennings je tu bila učlanjena, i prema onom što je pisalo u dosjeu, igrala je tu gotovo svake subote. Provjerio sam kada ima rezerviran termin nazvavši dan prije i rekavši da sutra trebam igrati s njom, ali sam zaboravio u koje vrijeme, a ne mogu doći do nje, pa možete li mi reći u koliko sati? Jednostavno. Imala je teren rezerviran za igru parova u pola pet.Pola sata prije njezina termina imao sam sastanak s direktorom za članstvo, da me na brzinu provede kroz klub. To je zahtijevalo malo truda, jer je to privatni klub; niste mogli banuti s ceste. Tražio sam od Arnolda Meachama da Wyatt organizira da neki bogataš, član kluba - prijatelj prijateljeva prijatelja, nekoliko koraka udaljen od Wyatta - nazove klub i preporuči me. Čovjek je sjedio u odboru za članstvo i njegovo je ime u klubu očito imalo određenu težinu, jer je direktor za članstvo, Josh, bio uzbuđen što me može provesti kroz klub. Čak mi je dao i dnevnu propusnicu za posjetitelje, kako bih mogao pogledati terene (zemljane, unutarnje i vanjske) i možda odigrati partiju.Klub je bio prostrana palača pokrivena sindrom. Izgledao je poput onih "kućica" u Newportu. Nalazio se usred smaragdnozelenog mora savršeno održavane trave. Napokon sam se riješio Josha u kafiću, praveći se da mašem nekome poznatom. Ponudio se da mi dogovori partiju tenisa, ali sam mu rekao da nema potrebe, da poznajem ljude, da je sve u redu.Nekoliko minuta poslije sam je ugledao. Takvog komada nisi mogao ne vidjeti. Nosila je košulju Freda Perrvja i imala (iz nekog razloga to se nije baš vidjelo na fotografijama u dosjeu) nevjerojatne grudi. Njezine plave oči bile su blistave. Ušla je u kafić sa ženomJoseph Finderistih godina i obje su naručile Pellegrinos14. Pronašao sam stol blizu njezina, ali ne preblizu, i iza nje, izvan njezina vidokruga. Smisao je bio promatrati, gledati, slušati. I što je najvažnije, ne biti viđen. Ako bi me ugledala, sljedeći put bio bi veliki problem slučajno se pojaviti. Nisam baš Brad Pitt, ali nisam ni ružan k'o lopov; žene me primjećuju. Morat ću biti oprezan.Nisam bio siguran je li žena s Alanom Jennings njezina susjeda ili prijateljica s koledža ili što već, ali očito nisu razgovarale o poslu. Moglo se pretpostaviti da ne rade zajedno na projektu AURORA. Na moju žalost, jer neću doznati ništa sočno.Ali tada je zazvonio njezin mobitel. "Ovdje Alana", rekla je. Imala je poput baršuna gladak, u privatnoj školi izvježban glas, kulturan, a opet ne izvještačen."Jesi li?" rekla je. "Pa, čini se da si to riješio." : ,, , Naćulio sam uši. ', r"Keith, upravo si srezao vrijeme proizvodnje na polovicu, to je nevjerojatno."Sasvim sigurno je razgovarala o poslu. Primaknuo sam se malo bliže njoj da bih bolje čuo. Bilo je teško čuti veći dio onoga što je govorila od smijeha, zveckanja posuđa i lupkanja teniskih loptica. Netko se provlačio pokraj mojega stola, krupan tip s povećim trbuhom, kojim je zamalo prevrnuo moju čašu Cole. Glasno se smijao, nadjačavši Alanin razgovor. Miči se, seronjo.Odgegao se dalje, pa sam uspio uhvatiti još dio njezina razgovora. Sada je govorila prigušenim glasom i samo pojedini dijelovi doprli su do mene. Čuo sam kako govori: "... Pa, to je pitanje za šezdeset četiri milijarde dolara, zar ne? Kad bih bar znala." I zatim, malo glasnije: "Hvala ti što si mi javio - sjajne vijesti." Začulo se kratko bip, a zatim je prekinula razgovor. "Posao", rekla je, ispričavajući se drugoj ženi. "Oprosti. Voljela bih da ovo mogu isključiti, ali ovih dana se očekuje da budem neprestano dostupna. Evo Drewa!" Prišao joj je visok, razvijen muškarac u ranim tridesetima, preplanuo, široka i ravna tijela poput veslača, i poljubio je u obraz. Primijetio sam da nije poljubio drugu ženu. v ,"Hej, mala", rekao je.

14 Mineralna voda. ■'?&£*i•*' tK..,v.•>.■.■PARANOJASjajno, pomislio sam. Dakle, Wyattovi gorile nisu zabilježili da se ona ipak viđa s nekim."Hej, Drew", rekla je. "Gdje je George?""Nije te nazvao?" reče Drew. "Taj je izgubljen u svemiru. Žabo ravio je da ima kćer preko vikenda.""Znači da nemamo četvrtoga?" rekla je druga žena.."Pokupit ćemo nekoga", reče Drew. "Ne mogu vjerovati da te nije nazvao. Kakav šmokljan."Iznad glave mi je zasvijetlila žaruljica. Odbacivši iznenada svoj pažljivo skovani plan o neopaženom promatranju, donio sam hrabru odluku u djeliću sekunde. Ustao sam i rekao: "Oprostite."Pogledali su u mene."Treba li vam četvrti?" pitao sam. ; v j .: '*<■':"%•:'\'<\Predstavio sam se svojim pravim imenom, rekao da sam došao vidjeti kako izgleda ovo mjesto, nisam spominjao Trion. Činilo se kao da im je laknulo što sam tu. Mislim da su po mojem reketu Yonex titanium pm pretpostavili da sam odličan igrač, iako sam ih uvjeravao da sam samo dobar, da već dugo nisam igrao. Uglavnom istinito.Igrali smo na jednom od vanjskih terena. Bilo je sunčano, toplo i malo vjetrovito. Alana i Drew igrali su protiv mene i druge žene, koja se zvala Jody. Jody i Alana su igrale podjednako dobro, ali je Alana bila gracioznija igračica. Nije bila pretjerano agresivna, ali je imala krasan bekhend, svaki put je vratila servis, uvijek stigla loptu, bez nepotrebnog kretanja. Njezin je servis bio jednostavan i precizan: gotovo svaku lopticu bi ubacila u teren. Igra joj je bila prirodna kao disanje.Nažalost, ja sam podcijenio Ljepotana. On je bio ozbiljan igrač. Počeo sam nesigurno, prilično zahrđalo, i napravio dvostruku pogrešku na svom prvom servisu, na Jodvno očito nezadovoljstvo. Ipak, uskoro sam počeo igrati kako znam. Za to vrijeme, Drew je igrao kao da je na Wimbledonu. Što sam bolje ja igrao, on je postajao agresivniji, do te mjere daje to postalo besmisleno. Počeo je vrebati na mreži, prelaziti na drugu stranu igrališta kako bi ulovio udarce upućene Alani, bio je gladan lopte. Vidjelo se kako ona radi grimaseJosenh Finderprema njemu. Počeo sam osjećati daje u prošlosti bilo nečega između njih - postojala je nekakva ozbiljna napetost.Sada se događala sasvim druga priča - borba dvojice mužjaka. Drew je počeo servirati ravno u mene, udarati zaista snažno, ponekad predugo. Iako su mu servisi bili opako brzi, nije imao naročitu kontrolu, pa su on i Alana počeli gubiti. Usto, nakon nekog vremena sam ga pročitao, anticipirao da će vrebati na mreži, prikrivao svoje udarce i plasirao loptu iza njega. Ljepotan je pogodio istu tu natjecateljsku žicu u meni. Želio sam ga spustiti na zemlju. Ja htjeti žena od drugi spiljski čovjek. Uskoro sam se počeo znojiti. Shvatio sam da se previše trudim, da sam previše agresivan za ovakvu, uglavnom prijateljsku igru; to nije izgledalo dobro. Zato sam se smirio i odigravao strpljivije poene, držeći loptu u igri, puštajući Drewa da pogriješi.Na kraju je Drew došao do mreže i stisnuo mi ruku. Zatim me potapšao po leđima. "Ti si dobar igrač s osnovne crte", rekao je lažno prijateljskim tonom."Ti također", rekao sam.Slegnuo je ramenima. "Morao sam pokrivati velik dio terena."Alana je to čula i njezine plave oči sijevnule su od negodovanja. Okrenula se prema meni. "Imaš li vremena za piće?"Alana i ja bili smo sami na, kako su to zvali, "trijemu"- mamutskom, drvenom podiju koji se nadvio nad terene. Jody se ispričala, osjetivši nekakvim ženskim šiframa da Alana ne želi grupu, rekavši da mora krenuti. Tada je i Drew uvidio što se događa, pa se i on ispričao, iako ne tako ljubazno.Konobarica je došla do nas i Alana je rekla da naručim prvi, da još nije odlučila što želi. Zatražio sam džin Tanqueray Malacca i tonik. Zaprepašteno me pogledala, samo u djeliću sekunde, prije nego što se sabrala."I meni isto", rekla je."Moram provjeriti imamo li to", reče konobarica, nezgrapna, plavokosa srednjoškolka. Nakon

nekoliko minuta vratila se s našim pićima.Neko smo vrijeme razgovarali o klubu, njegovim članovima ("uobraženima", kako je rekla), terenima ("najboljima u okolici"), ali ona je bila previše sofisticirana da počne onaj dosadniPARANOJA"čime-se-baviš" razgovor. Ona nije spomenula Trion, pa nisam ni ja. Počeo sam se užasavati tog dijela razgovora. Nisam bio siguran kako ću izgladiti bizarnu slučajnost da oboje radimo u Trionu i, zamisli to, ja sam došao upravo na tvoje mjesto! Nisam mogao vjerovati da sam se dobrovoljno ponudio da igram s njima, da sam uskočio izravno u njezinu orbitu umjesto da se držim po strani. Sretna okolnost je što se nikad nismo vidjeli na poslu. Pitao sam se koriste li ljudi s projekta AURORA poseban ulaz. Ipak, džin me prilično brzo udario, bio je prekrasan, sunčan dan i razgovor je tekao glatko."Žao mi je što je Drew tako izgubio kontrolu", rekla je. "Odličan je.""Zna biti glupan. Ti si bio prijetnja. Valjda je to neka muška stvar. Borba reketima."Nasmiješio sam se. "Kao onaj stih Ani DiFranco, znaš? 'Jer svako oruđe postaje oružje, ako znaš kako ga držati'."Oči su joj zasjale. "Točno! Ti voliš Ani?"Slegnuo sam ramenima. "Znanost trči za lovom, a lova se pokušava ugrist za rep...""A najbolji umovi mojega doba imaju prazan džep", dovršila je. "Rijetki su muškarci koji slušaju Ani.""Ja sam valjda osjećajan tip", lupio sam, mrtav hladan. "Valjda. Mogli bismo izaći koji put", rekla je. Čujem li ja to dobro? Ona je mene upravo pozvala van? "Dobra ideja", rekao sam. "Voliš li tajlandsku hranu?"Stigao sam u očev stan tako uzbuđen zbog svog minisudara s Alanom Jennings da sam osjećao kao da na sebi imam oklop. Što god on rekao ili učinio, sada me ne može pogoditi.Dok sam se uspinjao drvenim stepenicama punim otkrhnutih triješčica, čuo sam ih kako se prepiru - visoko, nazalno kreštanje mojeg oca, sve više nalik na pticu i Antwoineove tutnjeće odgovore,Joseph Finderduboke i odjekujuće. Našao sam ih u kupaonici na prvom katu, punoj pare koja se valjala iz isparivača. Otac je ležao potrbuške na klupi, s hrpom jastuka pod glavom i prsima. Antvvoine je svojim ogromnim rukama lupkao po očevim golim leđima, dok se s njegove blijedoplave bolničke halje sve cijedilo. Podigao je pogled kad sam otvorio vrata."Yo, Adame.""Ovaj me kurvin sin želi ubiti", kreštao je stari."Ovako se opušta sluz u plućima", rekao je Antvvoine. "To se sranje nakuplja unutra zbog oštećenih cilija15." Zatim se vratio poslu, uz šuplji zvuk udaraca. Očeva leđa bila su bolesno blijeda, bijela kao papir, obješena i mlohava. Kao da nisu imala mišićnu masu. Sjetio sam se kako su mu leđa nekad izgledala, kad sam bio klinac: žilava, mišićava, gotovo zastrašujuća. Ovo je koža starca i volio bih da to nisam vidio."Gad mije lagao", reče stari, glasa prigušena od jastuka. "Rekao mi je da ću samo disati u pari. Nije rekao da će mi slomiti sva prokleta rebra. Isuse Kriste, ja sam na steroidima, kosti su mi krhke, ti prokleta crnčugo!""Hej, tata", viknuo sam. "Dosta!" "Ja nisam tvoja zatvorska kurva, crnčugo", rekao je. Antvvoine nije reagirao. Nastavio je odmjereno, ritmično lupkati po očevim leđima."Tata", rekao sam. "Ovaj je čovjek mnogo veći i jači od tebe. Mislim da nije baš pametno zamjeriti mu se."Antvvoine me pogledao pospanim pogledom, kao da se zabavlja. "Hej, čovječe, dok sam bio u buksi, morao sam se svaki dan baktati s arijevskim bratstvom. Vjeruj mi, brbljavi, stari bogalj nije neki problem."Trgnuo sam se."Ti prokleti kurvin sine!" vrištao je stari. Opazio sam da nije rekao riječ na c.* * *15 Sićušne dlačice koje prekrivaju epitelnu ovojnicu pluća i pomažu stanicama u otjecanju

tekućine.PARANOJAPoslije se stari parkirao pred televizorom, prikopčan na kisik, s cjevčicom u nosu."Ovaj aranžman ne funkcionira", rekao je, mršteći se prema televizoru. "Jesi li vidio kakvu mi hranu za zečeve pokušava davati?""To se zove voće i povrće", reče Antwoine. Sjedio je u naslonjaču, tek metar sa strane. "Znam ja što on voli - vidim što ima u ostavi. Goveđi gulaš Dinty Moore u velikoj limenci, hrenovke i jetrene kobasice. Pa., neće moći dok sam ja ovdje. Tebi treba zdrava hrana, Frank, da ti ojača imunitet. Prehladiš li se, završit ćeš s upalom pluća, u bolnici, i što ću ja onda? Nećeš me trebati kad budeš u bolnici.""Kriste.""I nema više Cole, s tim sranjem je gotovo. Trebaš tekućinu da ti razrijedi sluz, ali ništa s kofeinom u sebi. Potrebni su ti kalij i kalcij zbog steroida." Kažiprstom je upirao o dlan kao da je trener svjetskog prvaka u teškoj kategoriji."Spremaj kakva god zečja sranja želiš, ja to neću jesti", reče stari."Onda ubijaš samoga sebe. Tebi treba deset puta više energije za disanje nego normalnom čovjeku, pa moraš jesti, ojačati, povećati mišićnu masu, sve to. Izdahneš li u mojoj smjeni, ja neću preuzeti odgovornost.""Kao da ti je uopće stalo", reče stari."Misliš da sam ovdje da ti pomognem umrijeti?""Tako mi to izgleda.""Da te želim ubiti, zašto bih to činio polako?" reče Antvvoine. "Osim ako ne misliš daje meni ovo zabavno. Ili možda da ja uživam u ovom sranju.""Ovo je ludnica, zar ne?" rekao sam."Hej, vidi kakav sat ima!" reče Antwoine iznenada. Zaboravio sam skinuti Panerai. Možda sam podsvjesno mislio da ga on i stari neće ni zamijetiti. "Daj da vidim." Prišao mije, proučavao ga, divio se. "Čovječe, ovaj sat mora stajati pet tisuća dolara." Bio je prilično blizu. Bilo mi je neugodno - to je više nego što on zaradi za dva mjeseca. "To je nekakav talijanski ronilački sat?""Da", rekao sam žurno.Joseph Finder"Oh, nemoj me zajebavati", rekao je stari, glasom hrapavim poput hrđavih šarki. "Ne mogu vjerovati." Sad je i on zurio u moj sat. "Spiskao si pet tisuća dolara za prokleti sati Kakav pljuger! Imaš li uopće predodžbu koliko sam ja morao prevaliti preko grbače da bih zaradio pet somova, dok sam te školovao? Ti si toliko potrošio na jebeni sati""To je moj novac, tata." Zatim sam slabašno dodao: "To je investicija.""Oh, za miloga Boga, misliš da sam ja idioti Investicijal""Gle, tata, upravo sam dobio veliko promaknuće. Radim u Trion Svstemsu za dvostruko veću plaću od one koju sam imao u Wyattu, u redu?"Prodorno me gledao. "Koliko ti plaćaju, kad možeš baciti pet somova - Isuse, ne mogu to ni izgovoriti.""Odlično me plaćaju, tata. A ako želim bacati novac, bacat ću ga. Zaradio sam ga.""Zaradio si ga", ponovio je uz puno sarkazma. "Kad god poželiš odužiti mi se za..." - duboko je udahnuo - "... ni sam ne znam koliko desetaka tisuća dolara koje sam potrošio na tebe, samo izvoli."Malo je nedostajalo da mu kažem koliko sam love potrošio na njega, ali sam se zaustavio u posljednji tren. Trenutna pobjeda nije vrijedna toga. Umjesto toga, stalno sam si ponavljao da to nije moj tata. To je zločesta, crtana varijanta staroga, Hanna-Barbera animacija, izobličena do neprepoznatljivosti od Prednisonea i desetak drugih sredstava koja su mu promijenila osobnost. Ali naravno da sam znao da to nije potpuno točno, da je to zaista isti onaj stari seronja, samo nekoliko stupnjeva gori."Ti živiš u svijetu mašte", nastavio je stari, povukavši zatim glasan uzdah. "Misliš da ćeš postati jedan od njih ako kupiš odijelo za dvije tisuće, cipele za petsto dolara i sat za pet tisuća dolara, zar ne?" Udahnuo je. "Pa, pusti da ti nešto kažem. Imaš na sebi jebeni kostim za Noć vještica, to je sve.

Samo si se prerušio. Govorim ti to jer si mi sin i nitko drugi ti to neće reći u lice. Nisi ništa drugo nego majmun u smokingu.""Sto bi to trebalo značiti?" promrmljao sam. Opazio sam da Antvvoine taktično izlazi iz sobe. Lice mi se zajapurilo.PARANOJAOn je bolesnik, govorio sam sebi. On ima krajnji stadij emfizema. On umire. On ne zna što govori."Misliš da ćeš ikada postati jedan od njih? Kako bi volio vjerovati u to, zar ne? Misliš da će te uvesti unutra i dopustiti ti da postaneš član njihovih privatnih klubova, da ševiš njihove kćeri i igraš jebeni polo s njima?" Slabašno je napunio pluća zrakom. "Ali oni znaju tko si ti, sine, i odakle dolaziš. Možda će ti dopustiti da se neko vrijeme igraš u njihovu pješčaniku, ali čim počneš zaboravljati tko si zapravo, netko će te podsjetiti na to."Više se nisam mogao svladavati. Izluđivao me. "U poslovnom svijetu stvari ne funkcioniraju tako, tata", rekao sam strpljivo. "To nije nikakav klub. Radi se o zarađivanju novca. Ako im pomažeš zarađivati, udovoljavaš njihovim potrebama. Nalazim se tu gdje jesam zato što me trebaju.""Ah, oni te trebaju", ponovio je rastegnuvši riječ, kimajući glavom. "Ta ti je dobra. Oni te trebaju kao što tip koji sere treba komad toaletnog papira, razumiješ li? A zatim, kad završe s brisanjem svojih govana, tada puštaju vodu. Slušaj me, njima je stalo samo do pobjednika, a znaju da si ti gubitnik i neće ti dopustiti da to zaboraviš."Zakolutao sam očima, odmahnuo glavom, nisam rekao ništa. Vena je pulsirala na mojem čelu.Uzdah. "A ti si suviše glup i pun sebe da bi to shvatio. Živiš u prokletom svijetu mašte, baš kao tvoja majka. Ona je uvijek mislila da je predobra za mene, ali je bila nitko i ništa. Sanjarila je. A i ti si nitko i ništa. Nekoliko godina si išao u nakićenu školu i imaš skupocjenu, niškoristi diplomu, ali i dalje si nitko i ništa."Duboko je udahnuo, a glas kao da mu se malo smekšao. "Govorim ti to zato što ne želim da te sjebu kao što su mene sjebali, sine. Kao u onoj jebenoj školi za mekušce, kako su me svi bogati roditelji gledali svisoka, kao da nisam jedan od njih. I znaš što. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim, ali bili su u pravu. Nisam bio jedan od njih. A nisi ni ti, i što prije to shvatiš, bolje ćeš proći.""Bolje ću proći? Ovako kao ti?", rekao sam. Jednostavno mi je izletjelo.Zurio je u mene, staklastih očiju. "Ja barem znam tko sam", rekao je. "Ti nemaš pojma tko si."JoseDh FinderSutradan je bila nedjelja, moja jedina prilika da dugo spavam, pa je Arnold Meacham, naravno, inzistirao da se nađemo rano. Odgovorio sam na njegov redoviti, dnevni e-mail upotrijebivši ime "Donnie", što je značilo da imam nešto za isporuku. Odmah je vratio e-mail, rekavši da točno u devet budem na parkiralištu određenog Home Depota16.Tamo je već bilo mnogo ljudi - ne spavaju svi nedjeljom dugo- koji su kupovali drvenu građu, pločice, alate, vreće sjemena trave i gnojiva. Čekao sam u Audiju više od pola sata.Tada je na mjesto do mene parkirao crni BMW 745i, djelujući pomalo izgubljeno među dostavnim vozilima i terencima. Arnold Meacham imao je na sebi plavu vestu i izgledao je kao da je krenuo na golf. Dao mi je znak da uđem u njegov auto, što sam i učinio, i pružio mu CD i fascikl."A što to imamo ovdje?" upitao je."Popis zaposlenih na projektu AURORA", rekao sam."Svih?""Ne znam. Barem dijela." f"Zašto ne svih?" '""Ovdje je četrdeset sedam imena", rekao sam. "Pristojno za početak.""Treba nam kompletan popis."Uzdahnuo sam. "Vidjet ću što mogu učiniti." Zastao sam na trenutak, rastrzan između želje da tipu ne kažem ništa što ne moram- što mu više kažem, više će me stiskati - i želje da se pohvalim napretkom koji sam ostvario. "Imam lozinke svoga šefa", rekao sam naposljetku."Kojeg šefa? Lundgrena?"

16 Najveći američki trgovački lanac kućnih potrepština.PARANOJA"Nore Sommers."Kimnuo je. "Koristio si softver?""Ne, Keyghostr"Što ćeš učiniti s njima?""Pretražiti njezine arhivirane e-mailove. Možda ući u Meeting-Maker i otkriti s kim se sastaje.""To su tričarije", reče Meacham. "Mislim daje vrijeme za upad u AURORU.""Trenutačno je rizik prevelik", rekao sam, odmahujući glavom."Zašto?"Pokraj Meachamova prozora prošao je čovjek, gurajući kolica natrpana zelenim vrećama gnojiva Scott's. Četvero ili petero djece trčkaralo je za njim. Meacham se osvrnuo, podigao staklo i okrenuo se prema meni. "Zašto?" ponovio je."Ulaz je moguć samo s iskaznicom.""Za Boga miloga, uvuci se za nekim, ukradi iskaznicu, bilo što. Zar te moram vratiti na osnovnu poduku?""Svaki ulazak se bilježi, a na svakom ulazu je rotirajuća rampa, tako da se ne može tek tako ušuljati unutra.""Što je s ekipom za čišćenje?""Postoji i zatvoreni sustav TV kamera koje su usmjerene na svaki ulaz. Nije tako jednostavno. Ne želite da me uhvate, ne sada."Činilo se daje popustio. "Isuse, mjesto je dobro zaštićeno.""Vjerojatno biste mogli naučiti pokoji trik.""Jebi se", odbrusio je. "A što je s dosjeima kadrovske službe?""I kadrovska je dobro zaštićena", rekao sam."Ne poput AURORE. To bi trebalo biti relativno jednostavno. Nabavi nam osobne dosjee za svakog tko je na bilo koji način povezan s AUROROM. U najmanju ruku od ljudi koji su na popisu." Podigao je CD u zrak."Mogu pokušati sljedeći tjedan.""Učini to večeras. Nedjelja navečer je pravo vrijeme za to.""Sutra imam jako važan dan. Imamo prezentaciju pred Goddar-dom."Joseph FinderDjelovao je zgađeno. "Što, suviše si zauzet svojim fiktivnim poslom? Nadam se da nisi zaboravio za koga stvarno radiš." "Moram biti u tijeku. Važno je.""Još jedan razlog zašto ćeš noćas biti u uredu", rekao je i okrenuo ključ.Rano te večeri odvezao sam se do Trionova sjedišta. Garaža je bila gotovo potpuno prazna. Jedini koji su bili tamo vjerojatno su iz osiguranja, ljudi koji dvadeset četiri sata opslužuju operativne centre i poneki radom zaluđeni zaposlenik, kakvim sam se ja pokušavao predstaviti. Nisam prepoznao ambasadoricu u predvorju, Hispano-amerikanku koja nije izgledala sretna što je tu. Jedva me pogledala dok sam ulazio, ali namjerno sam pozdravio, izgledajući zabrinuto, preplašeno ili tako nekako. Uspeo sam se do svog odjeljka i obavio malo stvarnog posla, nekoliko tablica o prodaji Maestra u području svijeta koju zovu EBIA, od Europa/Bliski istok/Azija. Krivulje trenda nisu bile dobre, ali je Nora htjela da se poigram brojevima i izvučem bilo kakve ohrabrujuće pokazatelje.Veći dio kata bio je u mraku. Čak sam morao uključiti svjetla u svom području. Bilo je uznemirujuće.Meacham i Wyatt željeli su osobne dosjee o svima koji su uključeni u AURORU. Htjeli su doznati podatke o prijašnjim zaposlenjima svake osobe, čime bi doznali iz kojih su kompanija došli i na kojim su poslovima radili. To je bio dobar način da iščeprkaju što je zapravo AURORA.Ali nisam mogao samo ušetati u Kadrovsku službu, otvoriti ormare i izvući koje god dosjee želim. Za razliku od mnogih drugih odjela u Trionu, Kadrovski je zaista imao mjere zaštite. Prije svega, njihovi kompjutori nisu bili dostupni putem glavne korporacijske baze podataka; nalazili su se na posebnoj mreži. Pretpostavljam da je to imalo smisla - podaci u Kadrovskoj sadržavaju svakojake

povjerljive informacije poput procjena učinka ljudi, vrijednostiPARANOJAnjihovih mirovinskih fondova i dionica, takve stvari. Možda se u Kadrovskoj boje da bi obični zaposlenici mogli otkriti koliko su više od svih ostalih plaćeni Trionovi šefovi, i podići pobunu.Kadrovska se nalazila na trećem katu krila E, što je značilo dugu šetnju od Marketinga novih proizvoda. Putem su se nalazila mnoga zaključana vrata, ali bi moja iskaznica vjerojatno otvorila svaka od njih.Tada sam se sjetio da se negdje bilježi tko je prošao kroz koju kontrolnu točku i u koje vrijeme. Te su se informacije pohranjivale, što nije nužno značilo da ih itko gleda ili poduzima nešto u vezi s njima. Ali ako poslije dođe do bilo kakvih problema, ne bi izgledalo dobro da sam iz nekog razloga u nedjelju navečer prošetao iz Novih proizvoda u Kadrovsku, ostavljajući za sobom digitalne mrvice kruha.Zato sam izišao iz zgrade, jednostavno se spustivši dizalom i izišavši na jedan od stražnjih izlaza. Problem kod tih sigurnosnih sustava je što prate samo ulaske, a ne izlaske. Kad izlazite, ne morate upotrijebiti iskaznicu. Možda je tako zbog nekog protupožarnog pravila, ne znam. Ali to je značilo da mogu izići iz zgrade a da nitko ne zna da sam otišao.Vani se već smračilo. Trionova zgrada bila je osvijetljena, njezina je koža od poliranog kroma svjetlucala, stakleni prozori reflektirali su ponoćno plavetnilo. Noću je ovdje bilo relativno tiho, samo se povremeno čuo šum automobila koji prolaze autocestom.Hodao sam naokolo do krila E, gdje su se smjestile mnogobrojne administrativne funkcije - središnja nabava, održavanje sustava, takve stvari - i ugledao nekoga kako izlazi na pomoćni izlaz."Hej, možete li zadržati vrata?" viknuo sam. Mahnuo sam svojom Trionovom iskaznicom prema čovjeku koji je izgledao kao da radi u ekipi za čišćenje. "Prokleta iskaznica ne radi kako treba."Čovjek mi je pridržao vrata, nije me ni pogledao, i ušao sam. Ništa nije zabilježeno. Što se središnjeg sustava tiče, ja sam još gore u svom odjeljku.Popeo sam ^ stepenicama do trećeg kata. Vrata trećeg kata bila su otključana. I to je bilo nekakvo protupožarno pravilo: u zgradama iznad oc1 .đene visine morao se omogućiti prelazak s kata na kat steper ma, za slučaj nužde. Neki katovi vjerojatno su imali stanice sJoseph Finderčitačima odmah nakon vrata koja vode od stubišta. Ali treći kat nije. Ušao sam ravno u prijamni prostor ispred Kadrovskog odjela.Čekaonica je bila u pravom kadrovskom stilu - puno dostojanstvenog mahagonija, da se pokaže kako smo ozbiljni i da se radi o vašoj karijeri, i živopisnih, udobnih naslonjača za dobrodošlicu. Što znači da ćete svaki put kad dođete u Kadrovsku sjediti u njima cijelu vječnost.Pogledom sam tražio TV kamere zatvorenog sustava nadzora, ali nisam vidio nijednu. Nije da sam ih baš očekivao; nije to banka - niti prljavi poslovi - ali sam ipak htio biti siguran. Ili barem siguran koliko je to moguće.Svjetla su bila prigušena, što je mjestu davalo još uzvišeniji izgled. Ili jeziviji, nisam mogao odlučiti.Nekoliko sam trenutaka stajao razmišljajući. Nije bilo radnika na čišćenju koji bi me mogli pustiti unutra; vjerojatno su dolazili kasno noću ili rano ujutro. To bi bio najbolji način da uđem. Umjesto toga, morat ću se poslužiti istim moja-iskaznica-ne-radi trikom, koji me i doveo dovde. Vratio sam se dolje stepenicama i krenuo sa stražnje strane prema predvorju, u kojem je ambasadorica bujne, crvene kose na jednom od monitora osiguranja gledala reprizu Neženja."A ja sam mislio da sam jedini koji mora raditi nedjeljom", rekao sam joj. Podigla je pogled, pristojno se nasmiješila i vratila se svojoj seriji. Djelovao sam kao da pripadam ovdje, imao sam iskaznicu za pojasom i dolazio sam iznutra, što znači da mi je tu mjesto, zar ne? Ona nije bila pričljiv tip, ali to je bilo dobro - željela je samo da je ostavim da na miru gleda Neženje. Učinila bi sve samo da me se riješi."Hej, čujte", rekao sam. "Oprostite što gnjavim, ali imate li onu spravicu koja popravlja iskaznice? Nije baš da silno želim u svoj ured, ali moram ili ću ostati bez posla, a prokleti čitač me ne pušta unutra. Kao da zna da bih trebao biti doma i gledati nogomet, znate?"

Nasmiješila se. Vjerojatno nije bila navikla daje Trionovi zaposlenici uopće primjećuju. "Znam što mislite", rekla je. "Ali žalim, gospođa koja ima spravicu dolazi tek sutra.""Oh, čovječe. Kako da sad uđem? Ne mogu čekati do sutra. Totalno sam sjeban."PARANOJAKimnula je i uzela telefon. "Stan," rekla je, "možeš li nam pomoći ovdje?"Zaštitar Stan pojavio se nakon nekoliko minuta. Bio je to omalen, vižlast, tamnoput čovjek pedesetih godina s očitim, kao ugljen crnim tupeom, dok su pramenovi prave kose sa svih strana bili sijedi. Nikad nisam mogao razumjeti zašto se ljudi uopće trude nositi tupe ako ga s vremena na vrijeme ne obnavljaju, ne bi li izgledao bar donekle uvjerljivo. Uspeli smo se dizalom do trećeg kata. Izbrbljao sam mu kompliciranu priču o hijerarhijski odvojenom identifikacijskom sustavu Kadrovske službe, ali ga to nije previše zanimalo. Htio je razgovarati o sportu, a to mogu, bez problema. Bio je potpuno razočaran u Denver Broncose, pa sam se pretvarao da sam i ja. Kad smo stigli do Kadrovske, izvadio je svoju iskaznicu, s kojom je vjerojatno mogao proći svuda gdje je radio u ovom dijelu zgrade. Mahnuo je njome prema čitaču. "Nemojte se ubiti od posla", rekao je."Hvala, brate", rekao sam.Okrenuo se i pogledao me. "I popravite tu iskaznicu", rekao je.Ušao sam.3OJednom kad prođete pokraj prijamnog prostora, Kadrovska izgleda poput svakog drugog prokletog ureda u Trionu, s istim rasporedom odjeljaka. Svijetlile su samo lampe za alarm, a ne stropna fluorescentna rasvjeta. Sudeći po tome što sam vidio obilazeći, svi odjeljci bili su prazni, kao i svi uredi. Nije trebalo dugo da shvatim gdje se čuvaju podaci. U središtu kata nalazila se velika mreža dugačkih prolaza s vodoravnim ormarima za spise bež boje.Razmišljao sam da pokušam odigrati svoju špijunažu potpuno on-line, ali to ne bi uspjelo bez lozinke Kadrovske službe. Ali kad sam već ovdje, mogu ostaviti jednu od onih stvarčica koje bilježe otkucaje na tipkovnici. Poslije se mogu vratiti i pokupiti je. Wyatt Telecom je plaćao te male igračke, ne ja. Pronašao sam odjeljak i instalirao spravicu.Joseph FinderIpak, za sada sam morao rovati po ladicama punim fascikala i tražiti ljude iz AURORE. I morat ću biti brz - što dulje ostanem ovdje, veće su šanse da budem uhvaćen.Pitanje je - kako su organizirani? Abecedno, po imenu? Prema rednom broju zaposlenika? Sto sam više pregledavao natpise na ladicama, bivao sam sve obeshrabreniji. Zar sam mislio da ću samo ušetati, povući ladicu i izvući nekoliko odabranih dosjea? Bili su tu redovi ladica s nazivima POVLASTICE i MIROVINE/ANUITETI/UMIROVLJENJE, BOLOVANJA, GODIŠNJI I OSTALA IZBIVANJA S POSLA; ladice s natpisima ZAHTJEVI, KOMPENZACIJE RADNICIMA i ZAHTJEVI, SUDSKI SPOROVI. Jedno se područje zvalo IMIGRACIJSKI I NATU-RALIZACIJSKI PODACI... i tako dalje i tako dalje. Zatupljujuće.Zbog nečega, u glavi mi se vrtio neki mlaki, stari hit -Band on the run, Paula McCartnevja, iz njegova nesretnog razdoblja u Wingsima. Pjesma koju zaista prezirem, gora čak i od bilo čega Celine Dion. Melodija je iritirajuća ali zarazna, kao konjuktivitis, a riječi nemaju nikakva smisla. "Zvono na mjesnom trgu zvonilo je za zečeve u bijegul" Hm, u redu.Pokušao sam otvoriti jednu ladicu, ali naravno, bila je zaključana; kao i sve druge. Svaki ormar za spise imao je na vrhu bravu i sigurno su svi imali isti ključ. Tražio sam tajničin stol, a za to vrijeme ta prokleta pjesma mi se motala po glavi... "Okružni sudac... bio je kivan"... i dalje tražeći tajničin stol. I naravno, ključ ormara bio je tamo, na kolutu u otključanoj, središnjoj ladici. Čovječe, Meacham je bio u pravu; ključ je uvijek lako pronaći.Prihvatio sam se abecednim redom složenih dosjea zaposlenika.Izabrao sam jedno ime s popisa AURORE - Jonah Oren - i pogledao pod slovom O. Nema ničega. Potražio sam drugo ime - Sanjav Kumar - ni tamo nije bilo ničega. Pokušao sam s Peterom Dautom: ništa. Čudno. Kako bih bio temeljit, provjerio sam ta imena u ladicama s natpisom OSIGURANJA, NEZGODE. Ništa. Ista stvar s mirovinskim podacima. Zapravo, koliko sam mogao vidjeti, ni u jednim podacima nije bilo ničega.

"Zatvorski čuvar i mornar Sam... " Ovo je bilo poput kineskog mučenja vodom - što taj besmisleni tekst uopće znači? Zna li itko?Ono što je bilo čudno je da su na mjestima gdje bi se podaci trebali nalaziti, ponekad bile male rupe, poput malih razmaka, kaoPARANOJAda su dosjei izvađeni. Ili mi se to samo pričinjavalo? Upravo kad sam namjeravao odustati, napravio sam još jedan krug oko redova ormara za spise i tada ugledao nišu - odvojenu, otključanu sobu pokraj mreže ormara za spise. Znak na ulazu u nišu govorio je:POVJERLJIVI KADROVSKI PODACI -PRISTUP SAMO UZ IZRAVNO ODOBRENJEJAMESA SPERLINGA ILI LUCY CELANOUšao sam u nišu i s olakšanjem shvatio da je tu sve jednostavno: ladice su bile organizirane po broju odjela. James Sperling bio je direktor Kadrovske službe, a Lucy Celano, to sam znao, bila je njegova pomoćnica. Trebalo mije nekoliko minuta da pronađem stol Lucy Celano i možda tridesetak sekundi da nađem kolut s njezinim ključevima (desna, donja ladica).Zatim sam se vratio ormarima sa zabranjenim spisima i pronašao ladicu s brojevima odjela, uključujući i projekt AURORA. Otključao sam ormar i otvorio ladicu. Začulo se nekakvo metalno tup, kao da je otraga neki kotačić ispao iz vodilice. Pitao sam se kako često itko uopće otvara te ladice. Rade li uglavom s on-line podacima, čuvajući čvrste kopije samo zbog pravnih i revizorskih razloga?A tada sam uočio nešto stvarno bizarno: svi dosjei odjela AURORA su nestali. Mislim, između broja prije i broja poslije bila je rupa od barem pola metra, možda i više. Ladica je bila napola prazna.Dosjei AURORE bili su uklonjeni.Na trenutak sam osjećao kao da će mi srce stati. Zavrtjelo mi se u glavi.Krajičkom oka opazio sam jarko svjetlo koje počinje bljeskati. Bilo je to jedno od onih ksenonskih, stroboskopskih svjetala, postavljeno visoko na zidu, tik ispod stropa, odmah uz nišu sa spisima. Čemu to, dovraga, služi? Nekoliko sekundi poslije začulo se nevjerojatno glasno, gr leno zavijanje sirene.Nekako sam uključio sustav za otkrivanje uljeza koji štiti povjerljive spise.Sirena je bila tako glasna da se vjerojatno čula duž čitavog krila zgrade.Joseph FinderSvakog trenutka stići će osiguranje. Možda jedini razlog zbog kojeg još nisu stigli je što je vikend, pa ih je manje nego obično.Odjurio sam do vrata, udario bokom polugu za otvaranje vrata, ali se vrata nisu pomaknula. Udarac je bio strašno bolan.Pokušao sam opet; vrata su bila zaključana. Oh, Isuse. Isprobao sam još jedna vrata, a i ta su bila zaključana iznutra.Sada sam shvatio kakav je ono čudan, metalan zvuk bio prije nekoliko minuta - otvorivši ladicu sa spisima, pokrenuo sam mehanizam koji je automatski zaključao sva izlazna vrata u ovoj zoni. Otrčao sam na drugu stranu kata, gdje se nalazila druga grupa izlaznih vrata, ali se ni ona nisu dala otvoriti. Čak su i vrata za nuždu u slučaju požara, koja vode na male, stražnje stepenice, bila zaključana, a to je moralo biti protivno propisima.Bio sam u stupici, poput štakora u labirintu. Osiguranje će svakog trena stići i pretražiti sve.Misli su mi letjele. Mogu li ih pokušati nekako prevariti? Stan, tip iz osiguranja koji me pustio unutra - možda bih ga mogao uvjeriti da sam jednostavno zalutao u krivo područje, otvorio pogrešnu ladicu. Činilo se da sam mu simpatičan, možda bi upalilo. Ali što ako on zaista odradi svoj posao, zatraži da vidi moju iskaznicu i shvati da ni po čemu ne pripadam ovamo?Ne, nisam se mogao kockati s tim. Nisam imao izbora, morao sam se sakriti.; Ostao sam zarobljen unutra."Zarobljen u ova četiri zida", odvratno su zavijali Wingsi. Isuse!Ksenonska svjetla su pulsirala, zasljepljujuće jarka, a alarm je zavijao hoo-ah, hoo-ah, kao da se u

nuklearnom reaktoru počela taliti jezgra.Ali gdje da se sakrijem? Palo mi je na pamet da najprije moram stvoriti nekakvu diverziju, neko uvjerljivo, nedužno objašnjenje zbog čega se uključio alarm. Sranje, nema više vremena!PARANOJAAko me uhvate ovdje, gotovo je. Sve. Neću samo izgubiti posao u Trionu. Puno gore. Ovo je katastrofa, prava noćna mora.Dohvatio sam najbližu metalnu kantu za otpatke. Bila je prazna, pa sam zgrabio komad papira sa susjednog stola, zgužvao ga i zapalio upaljačem. Trčeći natrag prema niši s povjerljivim podacima, postavio sam kantu uza zid. Zatim sam iz svoje kutije izvadio cigaretu i bacio i nju u kantu. Papir se zapalio i nestao u plamenu, ostavivši za sobom veliki oblak dima. Ako pronađu komad cigarete, možda svale krivnju na stari, tinjajući opušak. Možda.Začuo sam glasne korake i glasove koji su dopirali sa stražnjeg stubišta.Ne, molim te, Bože. Sve je gotovo. Sve je gotovo.Spazio sam nešto što je izgledalo poput vrata ormara. Bila su otključana. Iza njih se nalazilo spremište, ne odveć široko, ali gotovo četiri metra dugo i ispunjeno redovima visokih polica, pretrpanih kolutovima papira i sličnim.Nisam se usuđivao uključiti svjetlo, pa je bilo teško išta vidjeti, ali uspio sam razabrati prostor između dviju polica u dnu, gdje bih se mogao ugurati.Upravo kad sam za sobom zatvorio vrata, čuo sam otvaranje drugih vrata i prigušene povike.Sledio sam se. Alarm je i dalje zavijao. Ljudi su trčali naprijed--natrag, glasno vikali, primicali se bliže."Ovamo!" viknu netko.Srce mije bubnjalo kao ludo. Zadržao sam dah. Kad bih se makar za dlaku pomaknuo, polica iza mene bi zaškripala. Premjestio sam se i okrznuo ramenom kutiju koja je proizvela šuštavi zvuk. Sumnjao sam da bi netko u prolazu mogao čuti tihe zvukove koje proizvodim, bar ne uz svu galamu tamo vani, vikanje, sirene i sve ostalo. Ali prisilio sam se da ostanem potpuno nepomičan."... jebena cigaretaV začuo sam, na moje veliko olakšanje."... aparat za gašenje!" netko odvrati.Jako, jako dugo - moglo je biti deset minuta ili pola sata, nisam imao pojma jer nisam mogao pomaknuti ruku da pogledam na sat - stajao sam tako, meškoljeći se od neugode, vruć i znojan, u stanju zaustavljenog pokreta, dok su mi noge odrvenjele zbog čudnog položaja u kojem sam se nalazio.Josevh FinderPARANOJAČekao sam da se vrata ormara širom otvore, svjetlo navali unutra i priči dođe kraj.Nisam znao kog bi vraga tada mogao reći. Zapravo, ništa. Bio bih uhvaćen. Nisam imao pojma kakvim bih se objašnjenjem mogao izvući. Bio bih sretan da mi samo daju otkaz. Vjerojatno bih se suočio s pravnom akcijom Triona - dobro objašnjenje zašto sam ovdje jednostavno nije postojalo. Nisam htio ni razmišljati o tome što bi mi Wyatt učinio.I kao nagrada za sav trud, što sam otkrio ovdje? Ništa. Svi dosjei AURORE su ionako već nestali.Čuo sam nekakav zvuk mlaza, šuštanja, očito pražnjenje aparata za gašenje, a povici su se već stišali. Pitao sam se jesu li zaštitari pozvali interne vatrogasce ili lokalnu vatrogasnu postaju. I je li koš za otpatke objasnio zašto se uključio alarm. Ili će nastaviti pretraživati zgradu?I tako sam stajao dok su mi se noge pretvarale u peckave blokove leda, znoj se cijedio niz lice, a ramena i leda ukočila se od grčeva.Čekao sam.Svako malo začuo bih glasove, ali su sada zvučali mirnije, puno stvarnije. Koraci, ali ne više mahniti.Nakon beskrajno puno vremena sve se utišalo. Pokušao sam podići lijevu ruku i pogledati na sat, ali mi je ruka utrnula. Micao sam je i desnom rukom štipao umrtvljenu lijevu, sve dok je nisam uspio podići do lica i pogledati osvijetljeni brojčanik. Bilo je nekoliko minuta nakon deset sati, iako sam bio unutra tako dugo da sam bio siguran kako je prošla ponoć.

Polako sam se iskobeljao iz položaja čovjeka-gume i nečujno prišao vratima ormara. Stajao sam tu nekoliko trenutaka, napeto osluškujući. Ništa se nije čulo. Činilo se prilično sigurnim da su otišli - ugasili su vatru i zadovoljili se time što ipak nije bilo provale. Ljudi ionako ne vjeruju strojevima, naročito zaštitari koji na neki način sigurno moraju biti kivni na računala koja im preotimaju posao. Požurit će i prebaciti krivnju na nekakvu grešku alarmnog sustava. Ako zaista budem imao sreće, možda se nitko neće zapitati zašto se alarm za otkrivanje neovlaštenog upada uključio prije alarma za dim.Zatim sam udahnuo i polako otvorio vrata.Pogledao sam na obje strane i ravno pred sebe. Činilo se da je sve prazno. Nema nikoga. Napravio sam nekoliko koraka, zastao, ponovno se ogledao oko sebe.Nema nikoga.Osjećao se prilično jak miris dima i nekakve kemikalije, vjerojatno sredstva iz vatrogasnog aparata.U tišini sam produžio uza zid, što dalje od vanjskih prozora ili ostakljenih vrata, sve dok nisam stigao do jedne grupe izlaznih vrata. Nisu to bila vrata prema glavnoj recepciji niti vrata od stražnjeg stubišta na koja su ušli zaštitari.Bila su zaključana.Još uvijek zaključana.Isuse, ne.Nisu deaktivirali automatsku bravu. Krećući se malo brže, jer je adrenalin sada brže kolao, otišao sam do vrata koja vode do recepcije i pritisnuo polugu za otvaranje, ali je i tu bilo zaključano.Još sam zaključan unutra. Što sad?Nisam imao izbora. Nije bilo načina da otključam vrata s unutrašnje strane, barem prema onome što su me naučili. A nisam baš mogao nazvati osiguranje i tražiti pomoć, posebno nakon ovoga što se upravo dogodilo.Ne. Morat ću ostati unutra sve dok me netko ne pusti van. Sto možda neće biti prije jutra, kad stigne ekipa za čišćenje. Ili još gore, kad stigne prvo osoblje Kadrovske službe. A tada ću morati puno toga objasniti.Bio sam iscrpljen. Pronašao sam odjeljak daleko od vrata i prozora i sjeo na pod. Bio sam potpuno istrošen. Hitno mi je trebao san. Prekrižio sam ruke i poput iznemoglog studenta u studentskoj knjižnici, utonuo u san.Oko pet ujutro probudio me zveket. Poskočio sam. Stigla je ekipa za čišćenje, kotrljajući velike, žute plastične kante i metle i one usisa-vače koji se prebacuju preko ramena. Stigla su dva muškarca i žena,Josenh Finderrazgovarajući brzo na portugalskom. Znao sam malo portugalskog, puno susjeda s kojima sam odrastao bilo je iz Brazila.Na nečijem sam stolu ostavio malu lokvu sline. Obrisao sam je rukavom, a zatim ustao i odlunjao do izlaznih vrata, koja su zaglavili gumenim zaustavljivačem."Bom dia, como vai?17" rekao sam. Odmahivao sam glavom uz izraz nelagode, pogledavši znakovito na sat."Bern, obrigado e o senhor?18" odgovorila je žena. Nacerila se, pokazavši par zlatnih zuba. Djelovala je kao da razumije - jadni uredski štakor, radio je cijelu noć ili stigao besmisleno rano, nije znala niti joj je bilo stalo.Jedan od muškaraca promatrao je spaljenu, metalnu kantu za otpatke i govorio nešto drugome. Kao, koji se vrag ovdje događao?"Cangado", odgovorio sam ženi. Umorno, eto kako sam. "Bom, ate logo." Vidimo se poslije."Ate logo, senhor", odgovorila je žena dok sam izlazio van.Na tren sam pomislio da se odvezem kući, promijenim odjeću i odmah se vratim. Ali to bi bilo previše, pa sam umjesto toga napustio krilo E - sada su ljudi već počeli pristizati - i ponovno ušao u krilo B te otišao u svoj odjeljak. Dobro, ako itko bude provjeravao podatke0 ulascima, vidjet će da sam ušao u zgradu u nedjelju oko sedam navečer i ponovno se vratio u pet i trideset u ponedjeljak ujutro. Marljiv k'o pčelica. Samo sam se nadao da neću naletjeti na nekog

poznatog u ovom stanju, kao da sam spavao odjeven, što naravno1 jesam. Srećom, nisam vidio nikoga. Iz sobe za odmor uzeo sam dijetnu Colu s okusom vanilije i povukao dug gutljaj. Okus je bio grozan ovako rano ujutro, pa sam uzeo lonac kave iz aparata i otišao se oprati u muški zahod. Košulja mi je bila malo zgužvana, ali sam sve u svemu izgledao prihvatljivo, iako sam se osjećao kao govno. Danas je važan dan i moram biti u punom sjaju.Sat vremena prije velikog sastanka s Augustineom Goddardom okupili smo se u Packardu, jednoj od većih konferencijskih soba, na generalnoj probi. Nora je na sebi imala prekrasno plavo odijelo i izgledala je kao daje napravila frizuru posebno za ovu priliku. Bila17 Dobar dan, kako ste?18 Dobro, hvala. A vi, gospodine? ;PARANOJAje potpuno na rubu; pucketala je od nervozne energije. Smješkala se, raširenih očiju.Ona i Chad vježbali su u sobi dok smo se mi ostali okupljali. Chad je glumio Jocka. Stalno su se vrtjeli u krug, poput starog bračnog para koji prolazi stadije duge, obiteljske svađe, kad je zazvonio Chadov mobitel. Imao je jedan od onih Motorolinih preklopnih telefona, a bio sam uvjeren da su mu bili omiljeni jer je mogao završiti razgovor zvučnim sklapanjem slušalice."Ovdje Chad", rekao je. Boja glasa mu se odjednom promijenila. "Hej, Tony." Podignutim kažiprstom pokazao je Nori da pričeka i otišao u kut sobe."Chad", zazvala gaje Nora nezadovoljno. Okrenuo se, kimnuo joj i opet podigao prst. Nakon otprilike minutu čuo sam kako je sklopio telefon, a zatim prišao Nori, brzo govoreći prigušenim glasom. Mi smo svi promatrali i slušali; bili su središnjem krugu."To je bio moj prijatelj u revizorskom uredu", rekao je tiho, smrknuta lica. "Odluka o Maestru je već donesena.""Kako znaš?" reče Nora."Revizor je upravo pustio nalog za jednokratni otpis pedeset milijuna dolara za Maestro. Odluka je donesena na vrhu. Ovaj sastanak s Goddardom je puka formalnost."Nora je poprimila grimiznu boju i okrenula se. Otišla je do prozora i gledala van, i cijelu minutu nije rekla ni riječi. ; .,33Direktorski konferencijski centar nalazio se na sedmom katu krila A, odmah iza Goddardovog ureda. Stigli smo tamo u grupi, u prilično lošem raspoloženju. Nora je rekla da će nam se pridružiti za nekoliko minuta."Mrtvaci hodaju!" zapjevao je Chad dok smo hodali. "Mrtvaci hodaju!"Kimnuo sam. Mordden je bacio pogled na Chada koji je hodao uz mene i ostao na distanci, bez sumnje prebirući svakakve zle misli o meni, pokušavajući dokučiti zašto nisam otpilio Chada, kako samJosenh Finderi namjeravao. Od noći kad sam se ušuljao u Norin ured nije više tako često svraćao u moj odjeljak. Bilo je teško reći je li se ponašao čudno, budući da je čudno bila njegova default postavka. Osim toga, nisam htio podleći situacijskoj paranoji - gleda li me čudno, i takve stvari. Ali nisam mogao da se ne zapitam nisam li upropastio cijelu misiju jednim jedinim neopreznim činom i hoće li mi Mordden stvoriti ozbiljne probleme."E sad, sjedenje je presudno, stari moj", promrmljao je Chad. "Goddard uvijek sjeda na središnje mjesto, sa strane stola bliže vratima. Ako želiš biti nevidljiv, sjest ćeš s njegove desne strane. Ako želiš da te primijeti, sjedni mu slijeva ili ravno nasuprot njemu.""Želim li da me primijeti?""Na to ti ne mogu odgovoriti. Ipak je on šef.""Jesi li bio na puno sastanaka s njim?""Ne baš puno", slegnuo je. "Nekoliko."U glavi sam napravio bilješku da sjednem bilo gdje, samo ne tamo gdje mi je Chad preporučio, kao Goddardu zdesna. Prevari me jedanput, tvoja sramota, i tako to.Direktorski konferencijski centar bio je zaista impresivan. Najveći dio prostorije zauzimao je

golemi, drveni konferencijski stol, napravljen od nekog drveta tropskog izgleda. Čitava jedna strana prostorije bio je ekran za prezentacije. Teške, akustične žaluzine mogle su se električno spustiti sa stropa, vjerojatno ne samo da zaustave svjetlo nego i da onemoguće da se izvana čuje što se događa unutra. Ispred svake stolice, u stol su bile ugrađene slušalice i mali ekrani, koji bi se digli kad bi negdje bila pritisnuta tipka.Bilo je puno došaptavanja, nervoznog smijeha, prigušenih dosjetki. Na neki način sam se veselio što ću vidjeti slavnog Jocka Goddarda glavom i bradom, čak i ako mu nikad ne pružim ruku. Nisam morao govoriti ni sudjelovati u prezentaciji, ali sam ipak bio pomalo nervozan.Pet minuta prije deset sati Nora se još nije pojavila. Je li skočila kroz prozor? Je li nazivala na sve strane, pokušavala lobirati, ulagala posljednje napore da spasi svoj dragocjeni proizvod, povlačeći sve svoje veze?"Misliš li da se izgubila?" našalio se Phil.PARANOJADvije minute prije deset sati Nora je ušla u sobu. Izgledala je mirno, upravo zračila i nekako bila još atraktivnija. Izgledala je kao da se upravo našminkala, obrubila usne i te stvari. Možda je čak meditirala ili tako nešto, jer je djelovala promijenjeno.A tada, točno u deset, Jock Goddard i Paul Camilletti ušli su u prostoriju i svi su zanijemjeli. "Koljač" Camilletti u crnom sakou i maslinastoj, svilenoj majici, zalizao je kosu unatrag i izgledao poput Gordona Gekka u filmu Wall Street. Zauzeo je mjesto na najdaljem kutu golemog stola. Goddard je bio u svojoj uobičajenoj crnoj dolčeviti, preko koje je imao smeđi sportski sako od tvida. Prišao je Nori i prosaptao nešto što ju je nasmijalo. Stavio je ruku na njezino rame, a ona je na nekoliko sekundi položila svoju ruku na njegovu. Ponašala se poput djevojčice, pomalo koketno; tu Norinu stranu još nikada nisam vidio.Goddard je zatim sjeo na čelo stola, okrenut prema ekranu. Hvala, Chade. Bio sam sa suprotne strane stola, njemu zdesna. Mogao sam ga sasvim dobro vidjeti, a nisam se osjećao nevidljivo. Imao je okrugla ramena, pomalo spuštena. Njegova sijeda kosa začešljana na stranu bila je nemirna. Obrve su mu bile guste, sijede, i svaka je izgledala kao planinski vrh prekriven snijegom. Čelo mu je bilo duboko izborano, a u pogledu je imao nešto vragolasto.Prošlo je nekoliko neugodnih sekundi šutnje i on je pogledao s jedne strane stola na drugu. "Svi izgledate tako nervozno", rekao je. "Opustite se! Ne grizem." Glas mu je bio ugodan i pomalo pucketav, mekani bariton. Pogledao je u Noru i namignuo. "Barem ne često." Nasmijala se; još nekoliko ljudi se pristojno zahihotalo. Nasmiješio sam se, uglavnom da pokažem kako cijenim što nas pokušava opustiti."Samo kad si ugrožen", rekla je. On se nasmiješio, a usne su mu oblikovale slovo V. "Jock, mogu li sada ja početi?""Molim te.""Jock, svi smo toliko nevjerojatno naporno radili na osvježavanju Maestra da mi se čini kako je ponekad teško iskočiti iz svoje kože i vidjeti stvari u stvarnoj perspektivi. Posljednjih trideset šest sati provela sam razmišljajući praktično samo o tome. I jasno mi je da postoji nekoliko važnih načina na koje možemo obnoviti, unaprijediti Maestro, učiniti ga privlačnijim, povećati tržišni udio, možda čak i znatno."Joseph FinderGoddard je kimnuo, prstima formirao trokut i spustio pogled na svoje bilješke.Ona je lupkala po ukoričenoj prezentaciji. "Osmislili smo strategiju, i to prilično dobru, dodajući dvanaest novih funkcija, modernizirajući Maestro. Ali iskreno, da sam na tvom mjestu, moram ti reći da bih zavrnula slavinu."Goddard se naglo okrenuo i pogledao je, uzdignutih velikih, bijelih obrva. Svi smo zurili u nju, šokirani. Nisam mogao vjerovati da to čujem. Bacila je u vatru čitavu svoju ekipu."Jock," nastavila je, "ako sam nešto naučila od tebe, onda je to da pravi vođa ponekad mora žrtvovati ono što najviše voli. Ubija me ovo što govorim, ali jednostavno ne mogu ignorirati činjenice. Maestro je bio sjajan u svoje vrijeme. Ali njegovo vrijeme je došlo - i prošlo. To je Goddardov poučak - ako tvoj proizvod nema potencijal da bude broj jedan ili broj dva na tržištu,

izvuci se."Goddard je nekoliko trenutaka sjedio u tišini. Djelovao je iznenađeno, zadivljeno i nakon nekoliko sekundi kimnuo je s lukavim sviđa-mi-se-što-vidim smiješkom. "Jesmo li - jesu li svi suglasni s tim?" razvlačio je.Postupno su ljudi počeli kimati glavama, uskačući na vlak koji je već krenuo s postaje. Chad je kimao, grizući usnu kao što je to znao raditi Bili Clinton; Mordden je žustro kimao, kao da je napokon mogao izraziti svoje pravo mišljenje. Ostali inženjeri mrmljali su "da" i "slažem se"."Moram priznati da sam iznenađen što to čujem", rekao je Goddard. "To svakako nije ono što sam očekivao da ću jutros čuti. Očekivao sam nešto poput bitke kod Gettvsburga. Zadivljen sam.""Ono što je na kratke staze dobro za svakog od nas pojedinačno, nije nužno ono što je najbolje za Trion", dodala je Nora.Nisam mogao vjerovati na koji način Nora vodi ovo žrtvovanje, ali morao sam se diviti njezinu lukavstvu i makijavelističkoj vještini."Pa", reče Goddard, "pričekajmo još trenutak, prije nego što povučemo okidač. Ti - tebe nisam vidio da kimaš." Činilo se da gleda ravno u mene.Osvrnuo sam se oko sebe pa pogledao opet u njega. Zaista je gledao u mene.PARANOJA"Ti", rekao je. "Mladiću, nisam vidio da kimaš glavom s ostalima.""On je novi", ubacila se Nora žurno. "Tek je počeo.""Kako se zoveš, mladiću?""Adam", rekao sam. "Adam Cassidv." Srce mi je počelo udarati kao ludo. Oh, sranje. Kao da sam prozvan u školi. Osjećao sam se kao u drugom razredu."Ti imaš problema oko odluke koju ovdje donosimo, ha, Adame?" pitao je Goddard."Ha? Ne.""Znači da se slažeš da prekinemo projekt." Slegnuo sam ramenima. "Slažeš se, ne slažeš se - što je?""U svakom slučaju, razumijem Norino gledište", rekao sam..... "A da sjediš na mojem mjestu?" nastavio je Goddard. Duboko sam udahnuo. "Da sjedim na vašem mjestu, ne bih prekinuo projekt.""Ne?""I ne bih dodavao onih dvanaest funkcija.""Ne bi?""Ne. Samo jednu.""A koja bi to bila?"Na brzinu sam spazio Norino lice, crveno poput cikle. Zurila je u mene kao da mi iz utrobe iskače alien. Okrenuo sam se prema Goddardu. "Protokol za osiguravanje podataka."Goddardove obrve potonule su do dna. "Osiguravanje podataka? Koji bi vrag u tome privukao potrošače?"Chad je pročistio grlo i rekao: "Daj, Adame, pogledaj istraživanja tržišta. Osiguranje podataka je na kojem, sedamdeset petom mjestu na listi svojstava koja potrošači traže." Podrugljivo se nasmijao. "Osim ako ne misliš da je prosječni potrošač Austin Powers, međunarodni čovjek-misterija."Začulo se smijuljenje s kraja stola.Josevh FinderPARANOJADobrodušno sam se nasmiješio. "Ne, Chade, u pravu si - prosječnog potrošača ne zanima sigurnost podataka. Ali ja i ne govorim o prosječnom potrošaču. Ja govorim o vojsci.""Vojsci." Goddard je podigao jednu obrvu."Adame..." Nora ga prekine ravnim, upozoravaj učim glasom.Goddard je mahnuo rukom prema Nori. "Ne, ovo želim čuti. Vojsci, kažeš?"Duboko sam udahnuo, pokušavajući prikriti paniku koju sam osjećao. "Gledajte, vojska, zračne snage, Kanađani, Britanci - cijeli obrambeni sustav u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Kanadi- nedavno je temeljito promijenio svoj globalni komunikacijski sustav, zar ne?" Izvukao sam

isječke iz Obrambenih vijesti, Federalnog računalnog tjednika - časopisa koje uvijek imam u stanu, naravno- i podigao ih u zrak. Osjetio sam kako mi je malo zadrhtala ruka i nadao se da nitko drugi nije primijetio. Wyatt me pripremio za ovo i nadao sam se da sam dobro zapamtio pojedinosti. "To se zove Obrambeni sustav poruka ili OSP - sigurnosni sustav slanja poruka za milijune pripadnika vojnih snaga diljem svijeta. Sve se radi preko osobnih računala, a Pentagon očajnički želi prijeći na bežični prijenos. Zamislite kakva bi to bila razlika - siguran, bežični^ daljinski pristup povjerljivim podacima i komunikacijama, s potvrdom autentičnosti pošiljatelja i primatelja, obostrano sigurnom enkripcijom, zaštitom podataka, cjelovitosti poruka. Nitko ne vlada tim tržištem!" \Goddard je zabacio glavu, napeto slušajući. **"A Maestro je savršen proizvod za taj prostor. Malen je, čvrst, praktički neuništiv - i potpuno pouzdan. Na taj način, negativno pretvaramo u pozitivno: činjenica da je Maestro stara, naslijeđena tehnologija, za vojsku je prednost, jer je potpuno kompatibilan s njihovim pet godina starim protokolima za bežični prijenos. Sve što moramo učiniti jest dodati sigurnost podataka. Trošak je minimalan, a potencijalno tržište golemo - mislim, golemo!"Goddard je zurio u mene, iako nisam bio siguran je li impresioniran ili misli da sam poludio.Nastavio sam: "Umjesto da pokušavamo ušminkati ovaj stari, iskreno rečeno, inferioran proizvod, mi ćemo ga ponovno izbaciti na tržište. Nabacit ćemo mu čvrsto, plastično kućište, ubaciti sigurnosnu enkripciju i na konju smo. Vladat ćemo ovim dijelom tržišta, ako bu-demo djelovali brzo. Zaboravite na otpisivanje pedeset milijuna - sada razgovaramo o stotinama milijuna dodatnih prihoda godišnje.""Isuse", reče Camilletti sa svog kraja stola. Nešto je švrljao u svoj notes.Goddard je počeo kimati, najprije polako, a zatim sve žešće. "Vrlo zanimljivo", rekao je. Okrenuo se Nori. "Kako mu je ono ime - Elijah?""Adam", Nora odgovori kruto."Hvala ti, Adame", rekao je. "Ovo uopće nije loše."Ne zahvaljujte meni, pomislio sam. Zahvalite Nicku Wyattu.A tada sam opazio kako me Nora gleda, s izrazom čiste i neskri-vene mržnje.Službena obavijest stigla je e-mailom prije ručka: Goddard je naredio odgodu smaknuća Maestra. Ekipa Maestra dobila je nalog da sastavi prijedlog manjih promjena alata i pakiranja kako bi se udovoljilo potrebama vojske. Za to vrijeme će Trionov odjel za odnose s vladom početi pregovore o ugovoru s Odjelom za nabavu i logistiku Pentagonove Agencije za obrambeni informacijski sustav.U prijevodu: zakucavanje. Ne samo da je stari proizvod skinut s aparata za održavanje na životu nego je dobio i presađivanje srca i popriličnu transfuziju krvi.I počelo je sranje.Bio sam u muškom zahodu, stajao ispred pisoara i otvarao šlic, kad je ušao Chad. Primijetio sam da Chad kao šestim čulom osjeća da sam pi-pi sramežljivko. Uvijek bi me slijedio u muški zahod i razgovarao o poslu ili sportu i vrlo učinkovito zatvorio moju slavinu. Ovaj put prišao je sasvim do susjednog pisoara, ozarena lica kao da je uzbuđen što me vidi. Čuo sam kako poteže patentni zatvarač. Moj se mjehur istog trena stisnuo. Vratio sam se zurenju u fuge između pločica iznad pisoara.Joseph Finder"Hej", rekao je. "Dobar posao, stari moj. Tako se 'gradi odnos sa šefom'!" Polako je odmahivao glavom i proizveo zvuk kao da je pljunuo. Njegova mokraća glasno je prskala po maloj tableti na dnu pisoara. "Kriste." Sarkazam je izbijao iz njega. Prešao je neku nevidljivu crtu - više se nije ni pretvarao.Pomislio sam: Hoćeš li sad otići da se mogu olakšati? "Spasio sam proizvod", naglasio sam."Da, i pritom uništio Noru. Je li se isplatilo, samo da bi zaradio bodove kod predsjednika uprave i razgovarao s njim? Ovdje se ne radi tako, druškane. Upravo si učinio jebeno veliku grešku." Otresao se, potegnuo patent i izišao iz zahoda ne opravši ruke.Kad sam se vratio u svoj odjeljak, dočekala me glasovna poruka od Nore."Nora", rekao sam, ušavši u njezin ured.

"Adame", rekla je nježno. "Sjedni, molim te." Smješkala se tužflim, nježnim osmijehom. To je djelovalo zlokobno."Nora, mogu li samo reći...""Adame, kao što znaš, jedna od stvari kojima se dičimo ovdje u Trionu je stalna težnja da zaposlenik odgovara poslu koji radi, kako bismo osigurali da naši ljudi s najvećim potencijalom dobiju odgovornosti koje im najbolje odgovaraju." Ponovno se nasmiješila, a oči su joj zasjale. "Zato sam upravo proslijedila zahtjev za premještaj zaposlenika i zamolila Toma da ga žurno obradi.""Premještaj?""Svi smo strašno impresionirani tvojom darovitošću, tvojom sna-lažljivošću, dubinom tvoga znanja. Jutrošnji sastanak je to ilustrirao na najbolji način. Smatramo da bi netko tvog kalibra mogao učiniti čuda u našem IP objektu. Tamošnji odjel upravljanja u lancu nabave imat će puno koristi od takvog timskog igrača kakav si ti.""IP?""Naš područni ured u Istraživačkom parku u Raleigh-Durhamu, u Sjevernoj Karolini.""Sjevernoj KaroliniV Jesam li to dobro čuo? "Misliš me premjestiti u Sjevernu Karolinu?"PARANOJA"Adame, to si rekao kao da se radi o Sibiru. Jesi li ikad bio u Raleigh-Durhamu? To je zaista krasno područje.""Ja - ali, ja se ne mogu seliti, ovdje imam obaveze, imam..." "Odjel za preseljenje zaposlenih umjesto tebe će koordinirati cijelu stvar. Pokrit će sve troškove selidbe - unutar razumnih granica, naravno. Već sam pokrenula stvar s Kadrovskim odjelom. Svaka selidba, očito, može unijeti pomalo razdora, ali oni to rade iznenađujuće bezbolno." Njezin se osmijeh raširio. "Svidjet će ti se tamo, a i ti ćeš se svidjeti njima!""Nora," rekao sam, "Goddard me pitao za moje iskreno mišljenje. Ja sam veliki poštovatelj svega što si napravila s linijom Maestro, to nisam namjeravao zanijekati. Posljednje što sam htio je razbjesniti te.""Razbjesniti me?" rekla je. "Adame, baš suprotno - bila sam zahvalna na tvom doprinosu. Jedino bih voljela da si podijelio svoje mišljenje sa mnom prije sastanka. Ali to je prošlost. Nastavljamo prema većim i boljim stvarima. Kao i ti\"Premještaj se trebao realizirati u roku od tri tjedna. Bio sam potpuno izbezumljen. Pogon u Sjevernoj Karolini bio je namijenjen neprimjetnim stvarima, milijunima kilometara udaljen od istraživanja i razvoja. Tamo neću biti od koristi Wyattu, koji će me kriviti zbog neuspjeha. Već sam mogao čuti oštricu giljotine kako juri niz vodilice.Čudno, sve dok nisam izišao iz njezina ureda nisam ni pomislio na staroga, a tada mi je sinulo. Ja se ne mogu micati. Ne mogu ostaviti staroga ovdje. A opet, kako da odbijem ići tamo kamo me Nora šalje? Kakav izbor imam, osim da je probam preskočiti - da idem iznad nje, ili barem pokušam, što će mi se sigurno obiti o glavu? Ako odbijem ići u Sjevernu Karolinu, morat ću dati otkaz u Trionu, a tada će sve krenuti po zlu.Osjećao sam se kao.da se cijela zgrada polako okreće oko mene; morao sam sjesti, razmisliti. Dok sam prolazio pokraj ureda Noaha Morddena, on me prstom pozvao da uđem."Ah, Cassidv", rekao je. "Pravi Trionov Julien Sorel. Budi dobar prema madame de Renal.19""Molim?" rekao sam. Nisam imao pojma o čemu govori.Likovi iz Stendhalova romana Crveno i crno. ■■■%,*< >.■.:■..!,.' i;:';/'?-«,^ ■[ ;.,-■Josenh FinderU svojoj prepoznatljivoj aloha košulji i velikim, okruglim, crnim naočalama izgledao je sve više kao karikatura samoga sebe. Zazvonio je njegov IP telefon, ali naravno, zvuk zvona nije bio uobičajen. Bio je to isječak iz pjesme Davida Bovvieja Suffragette City: "Oh wham bam thankyou ma'am!""Pretpostavljam da si impresionirao Goddarda", rekao je. "Ali u isto vrijeme, moraš voditi računa da ne antagoniziraš nepotrebno svog neposrednog pretpostavljenog. Zaboravi Stendhala. Možda bi trebao čitati Sun Tzua." Namrštio se. "Guzica koju ćeš spasiti možda bude baš tvoja."

Morddenov je ured bio ukrašen svakojakim čudnim stvarima: šahovska ploča pomno namještena usred partije, poster H. P. Lo-vecrafta20, velika lutka s kovrčavom, plavom kosom. Upitno sam pokazao prema šahovskoj ploči."Talj-Botvinik, 1960.", rekao je, kao da bi mi to nešto trebalo značiti. "Jedan od najvećih poteza u šahu svih vremena. U svakom slučaju, želim reći da ne treba opsjedati zidinama opasane gradove, ako se to može izbjeći. Štoviše, a to nije mudrost Sun Tzua nego rimskog imperatora Domicijana, ako napadneš kralja, moraš ga ubiti. Umjesto toga, ti si pokrenuo napad na Noru, a nisi unaprijed pripremio zračnu potporu.""Nisam imao namjeru pokrenuti napad.""Što god si namjeravao postići, gadno si se preračunao, prijatelju. Ona će te bez sumnje uništiti. Upamti, Adame. Vlast kvari ljude. PowerPoint kvari potpuno.""Prebacila me u Istraživački park."Podigao je obrvu. "Znaš, moglo je biti i puno gore. Jesi li ikad bio u Jacksonu, Mississippi?"Bio sam, i mjesto mi se svidjelo, ali bio sam utučen i nisam se želio upustiti u dugi razgovor s ovim čudnim tipom. Činio me nervoznim. Pokazao sam na ružnu lutku na polici i rekao: "To je tvoje?""Voli me, Lucille", rekao je. "Strašan promašaj, i s ponosom mogu reći, na moju inicijativu.""Ti si kreirao... lutke!"20 Howard Phillips Lovecraft - američki pisac fantastičnih priča i horora. ,PARANOJANagnuo se i stisnuo lutkinu ruku i lutka je oživjela, otvorila jezivo realistične oči i zatim žmirkala poput čovjeka. Njezine zečje usne su se otvorile i spustile, zastrašujuće se namrštivši. "Još nisi vidio da lutka može tako nešto." "I mislim da to više ne želim vidjeti", rekao sam.Mordden si je dopustio tračak osmijeha. "Lucille ima cijeli spektar izraza ljudskog lica. Ona je potpuno robotizirana i prilično impresivna, u stvari. Ona cvili, postaje nemirna i naporna, baš kao pravo dijete. Treba je i dići da podrigne. Ona mrmlja, guče, čak i piški u pelenu. Pokazuje uznemirujuće znakove dječjih grčeva. Radi sve, osim što nema osipa po guzi. Ona ima i lokalizaciju govora, što znači da gleda u onoga tko joj govori. Možeš je učiti da govori.""Nisam znao da si izrađivao lutke.""Hej, ja ovdje mogu raditi što želim. Ja sam Trionov viši inženjer. Osmislio sam je za svoju malu nećakinju, koja je odbila igrati se s njom. Činila joj se jeziva.""Nekako je neugledna", rekao sam."Odljev je bio loš." Okrenuo se prema lutki i polako rekao: "Lucille? Pozdravi našeg predsjednika uprave."Lucille je polako okrenula glavu prema Morddenu. Mogao sam čuti tiho zujanje mehanizma. Trepnula je, ponovo se namrštila i progovorila dubokim glasom Jamesa Earla Jonesa, oblikujući usnama riječi: "Jedi mi jaja, Goddard.""Isuse", izletjelo mi je.Lucille se polako okrenula prema meni, ponovo trepnula i slatko se nasmiješila."Tehnološke iznutrice ovog ružnog trola bile su daleko ispred svoga vremena", rekao je Mordden. "Razvio sam potpuni multiapli-kacijski operativni sustav koji pokreće 8-bitni procesor. Najmodernija umjetna inteligencija zbijena na stvarno gusto kompiliranom kodu. Arhitektura je prilično lukava. U njezinoj debeloj guzi su tri zasebna ASIC21-sa koja sam ja dizajnirao."ASIC je, to sam znao, štreberski izraz za po narudžbi napravljen kompjutorski čip koji obavlja hrpu različitih stvari.AMC (Application Specific Integrated Circuit) — namjenski integrirani sklop.Josenh Finder"Lucille?" rekao je Mordden, a lutka se okrenula prema njemu, trepćući. "Jebi se, Lucille." Njezine su oči polako žmirnule i usta se okrenula prema dolje, ispustila je patnički uzdah. Niz obraz joj se otkotrljala jedna suza. On je podigao naborani gornji dio njezine ružičaste pidžame, otkrivši mali, pravokutni LCD ekran. "Mamica i tatica mogu je programirati i vidjeti postavke na ovom malom, Trionovu patentiranom LCD-u. Jedan od ASIC-sa upravlja ovim LCD-om, drugi upravlja motorima, a treći govorom."

"Nevjerojatno", rekao sam. "Sve to za lutku.""Točno. A tada je tvornica igračaka s kojom smo se udružili zajebala lansiranje proizvoda. Neka ti to bude pouka. Pakiranje je bilo užasno. Isporuka je uslijedila tek u posljednjem tjednu studenoga, što je oko osam tjedana prekasno - do tada su mamica i tatica već sastavili svoje božične popise. Da stvar bude još gora, i cijena je bila grozna - u ovoj ekonomiji, mamica i tatica ne žele potrošiti više od sto dolara zajebenu igračku. Naravno, marketinški genijalci u Trionovu obrazovnom i potrošačkom odjelu pomislili su da sam izmislio sljedeću bebu Beanie22, pa smo napunili skladište s nekoliko stotina tisuća ovih čipova, po narudžbi izrađenih za nas u Kini uz strašne troškove, i neupotrebljivih za bilo što drugo. Što znači da je Trion zaglavio s gotovo pola milijuna ružnih lutaka koje nitko ne želi, plus tristo tisuća dodatnih dijelova, koji do dana današnjeg čekaju da budu složeni u skladištu u Van Nuysu.""Ajoj.""U redu je. Nitko mi ne može ništa. Imam kriptonit."Nije objasnio što time misli, ali to je bio Mordden, granični slučaj ludila, pa nisam ustrajao. Produžio sam u svoj odjeljak i ustanovio da imam nekoliko glasovnih poruka. Kad sam počeo slušati drugu, trgnuo sam se, prepoznavši glas i prije nego što se predstavio."Gospodine Cassidv," rekao je hrapavi glas, "ja stvarno... oh, ovdje Jock Goddard. Stvarno su me se dojmile vaše primjedbe na današnjem sastanku, pa sam mislio da navratite do moga ureda. Možete li nazvati moju asistenticu Flo i dogovoriti nešto?"22 Popularne lutkice američkog proizvođača Ty.ČETVRTI DIOKompromitiratiKompromitirati: Kad suparnička strana otkrije agenta, sigurnu kuću ili obavještajnu tehniku.■•■„.;. :j :• , Špijunski rječnik

Ured Jocka Goddarda nije bio ništa veći od onoga Toma Lundgrena ili Nore Sommers. To me pogodilo poput bombe. Ured jebenog predsjednika uprave bio je možda metar veći od mog jadnog odjeljka. Prvi put sam prošao pokraj ureda, uvjeren da sam na pogrešnom mjestu. Ali na mjedenoj pločici na vratima stajalo je ime - AUGUSTINE GODDARD. On je stajao točno ispred ureda, razgovarajući sa svojom tajnicom. Imao je na sebi jednu od svojih crnih dolčevita, bez jakne, a na nosu je imao crne naočale za čitanje. Žena s kojom je razgovarao, a pretpostavio sam da je to Florence, bila je krupna crnkinja u prekrasnom srebrno-sivom odijelu. Kosa joj je s obje strane glave bila prošarana sijedim pramenovima. Izgledala je sjajno.Kad sam se približio oboje su podigli pogled. Ona nije imala pojma tko sam, a i Goddardu je trebalo nekoliko trenutaka, a tada me prepoznao - bilo je to dan nakon velikog sastanka - i rekao: "Oh, gospodine Cassidv, sjajno, hvala što ste došli. Jeste li za neko piće?""Ne bih, hvala", rekao sam. Sjetio sam se savjeta doktorice Bolton, pa rekoh: "Zapravo, možda samo vodu." Izbliza je izgledao još manji, još spuštenijih ramena. Njegovo glasovito vragolasto lice, tanke usne, sjajne oči - izgledao je točno kao maska Jocka Goddarda, koju je za prošlogodišnju kompanijinu zabavu u povodu Noći vještica napravio jedan od poslovnih odjela. Jednu takvu sam vidio kako visi s Pribadače na zidu nečijeg odjeljka. Čitav taj odjel nosio je maske i izveo nekakav skeč ili tako nešto.rio mu je pružila fascikl - vidio sam da je to moj dosje iz Kadrov-e službe - a on joj je rekao da ne spaja pozive i uveo me u svoj■ Nisam imao pojma što želi, pa je moja nečista savjest bila u• nom zamahu. Mislim, ovdje sam njuškao po njegovoj korporaciji,juci se špijun-protiv-špijuna. Naravno, bio sam oprezan, ali bilo Je nekoliko pogrešaka.Josenh FinderIpak, je li moglo biti nešto loše? Predsjednik uprave nikad ne zadaje udarac sjekirom osobno, za to uvijek ima svoje poslušnike. Ali nisam mogao ne pitati se. Bio sam upravo smiješno uzrujan, i nisam to baš naročito dobro skrivao.Otvorio je mali hladnjak skriven u ormaru i pružio mi bocu Aqua-fine. Zatim je sjeo za stol i odmah

se zavalio u svoju visoku, kožnu stolicu. Ja sam sjeo na jednu od dviju stolica s druge strane stola. Pogledao sam oko sebe i ugledao fotografiju žene koja nije izgledala nimalo glamurozno, a pretpostavio sam da mu je supruga, jer je bila otprilike njegovih godina. Bila je sijeda, neugledna i začuđujuće naborana (Mordden ju je zvao šar-pej), a nosila je trorednu bisernu ogrlicu u stilu Barbare Bush, vjerojatno da bi sakrila podbradak. Zapitao sam se zna li Nick Wyatt, tako zaokupljen svojom žučnom zavisti prema Jocku Goddardu, kome se Augustine Goddard vraća kući svake večeri. Wyattove fufice mijenjale su se ili rotirale svakih nekoliko večeri i sve su imale sise kao cure s duplerica. To je bilo u opisu posla.Jednu cijelu policu zauzimali su starinski, limeni modeli automobila, kabrioleta s velikim stražnjim stabilizatorima i zakrivljenim linijama, nekoliko starih kamiona za mlijeko Divco. To su bili modeli iz četrdesetih i pedesetih godina, vjerojatno iz vremena kad je Jock Goddard bio klinac, mladić.Vidio me kako ih promatram i rekao: "Što ti voziš?""Vozim?" Na trenutak nisam shvatio o čemu govori. "Oh, Audi A6.""Audi", ponovio je kao da se radi o stranoj riječi. Dobro, zapravo je tako. "Sviđa ti se?""Dobar je.""Pomislio bih da dečko poput tebe vozi Porsche 911 ili barem Boxster ili tako nešto.""Ja nisam baš lud za autima", rekao sam. Priznajem, bio je to proračunat odgovor, namjerno oprečan. Wyattova savjetnica Judith Bolton čak je posvetila dio predavanja razgovoru o automobilima, kako bih se mogao uklopiti u Trionovu korporacijsku kulturu. Ali sada mi je instinkt govorio da mi to ovako, jedan-na-jedan, neće uspjeti. Bolje da potpuno izbjegnem tu temu.PARANOJA"Mislio sam da su svi u Trionu ludi za autima", reče Goddard. Shvatio sam da se radi o psini. Rugao se dodvorništvu slijeđenja njegova kulta. To mi se svidjelo."Barem oni ambiciozni", rekao sam, cerekajući se."Znaš, auti su moja jedina ekstravagancija, i to s razlogom. Početkom sedamdesetih, kad je Trion izašao na burzu, a ja sam počeo zarađivati toliko da više nisam znao što bih s novcem, jednog sam dana otišao i kupio brod, osamnaest i pol metara. Bio sam tako zadovoljan tim brodom, sve dok u marini nisam vidio brod od dvadeset jednog metra. Dva i pol metra duži. Osjetio sam probadanje, razumiješ. Probudio se moj natjecateljski instinkt. Odjednom sam osjećao - oh, znam da je to djetinjasto, ali ne mogu si pomoći, moram kupiti veći brod. I znaš li što sam onda učinio?""Kupili ste veći brod.""Ne. Mogao sam kupiti veći bez problema, ali onda bi se uvijek pojavio neki magarac s još većim brodom. I tko bi onda bio pravi magarac? Ja. Na taj način ne možeš pobijediti."Kimnuo sam."Zato sam prodao prokletu stvar, odmah idućeg dana. Taj se brod održavao na površini samo zahvaljujući staklenoj vuni i ljubomori." Zahihotao se. "Zato imam ovaj mali ured. Mislio sam, ako je šefov ured isti kao i svakog drugog rukovoditelja, barem nećemo imati puno uredske zavisti u kompaniji. Ljudi će se uvijek natjecati čiji je veći - neka se usmjere na nešto drugo. Znači, Elijah, ti si novi.""Zapravo, zovem se Adam.""Kvragu, stalno to radim. Žao mi je. Adam, Adam. Zapamtio sam.' Nagnuo se naprijed u stolici, stavio naočale za čitanje i preletio m°j dosje iz Kadrovske. "Ukrali smo te iz Wyatta, gdje si spasio Lucid."Nisam ja spasio Lucid, gospodine." ,!Nema potrebe za lažnom skromnošću." Nisam skroman. Samo sam precizan."u smJehnuo se kao da sam mu zabavan. "Kako Trion izgleda u sPoredbi s Wyattom? Oh, zaboravi da sam to pitao. Ne bih ni želio aa na to odgovoriš."156 Joseph Finder______________________"U redu je, rado ću odgovoriti na to", rekao sam. Sama iskrenost. "Sviđa mi se ovdje. Uzbudljivo je. Sviđaju mi se ljudi." Razmislio sam u djeliću sekunde i shvatio da zvučim kao dupelizac, da je to čisto sranje. "Pa, bar većina njih."Njegove vragolaste oči su se suzile. "Prihvatio si prvi paket primanja koji smo ti ponudili", rekao je.

"Mlad čovjek s tvojim preporukama, tvojim rezultatima, mogao je izboriti dosta više." Slegnuo sam ramenima. "Zanimala me prilika." "Možda, ali to mi govori da si želio pobjeći od tamo." Ovo me činilo nervoznim, a uostalom, znao sam da bi Goddard želio da budem diskretan. "Čini mi se da mi Trion puno više odgovara." , s ; , "Dobivaš li priliku kojoj si se nadao?" "Naravno." .:: V"'; :■■■■.'['• "Paul, moj financijski, spomenuo je tvoju injl||^||CijU kod Gold-Dusta. Očito imaš dobre izvore." , ;, "Ostajem u kontaktu s prijateljima.""Adame, sviđa mi se tvoja ideja o preoblikovanju Maestra, ali me brine dodatno vrijeme potrebno za dodavanje protokola za sigurnu enkripciju. Pentagon će htjeti prototip koji radi, i to već jučer.""To nije problem", rekao sam. Pojedinosti su mi još bile svježe u glavi kao da sam štrebao za završni ispit iz organske kemije. "Kasten Chase je već razvio RASP sigurnosni protokol za siguran prijenos podataka. Oni imaju svoju kripto-karticu Fortezza, sigurni modem Palladium - i hardverska i softverska rješenja su već razvijena. Potrebna su dva dodatna mjeseca da se to inkorporira u Maestro. Bit ćemo spremni puno prije nego što dobijemo ugovor."Goddard je odmahivao glavom, izgledajući zbunjeno. "Cijelo prokleto tržište se promijenilo. Sve je e-ovo ili i-ono, sva se tehnologija spaja. Ovo je doba sve-u-jednom. Potrošači ne žele TV i video i faks i računalo i stereo i telefon i što-sve-još-ne." Pogledao me krajičkom oka. Očito je nabacio ideju da vidi što ja mislim. "Budućnost je u spajanju. Slažeš li se?"Djelovao sam sumnjičavo, duboko uzdahnuo i rekao: "Dugačak odsovor bio bi... ne."PARANOJANakon nekoliko trenutaka tišine, nasmiješio se. Naučio sam svoju zadaću. Pročitao sam prijepis nekih neformalnih opaski koje je Goddard iznio prošle godine u Palo Altu, na jednoj od onih konferencija o budućnosti tehnologije. Održao je tiradu protiv "gomilanja funkcija", kako je on to zvao, i to sam pohranio u memoriju, misleći kako ću to upotrijebiti na nekom Trionovu sastanku."Kako to?" v ,, '> V.,..-..."To je čisti funkcionitis. Nabacivanje šminkerskih funkcija na štetu lakoće upotrebe, jednostavnosti, elegancije. Mislim da smo svi siti toga što moramo pritisnuti trideset šest tipki zaredom na dvadeset dva daljinska upravljača, samo da bismo mogli gledati vijesti. Mislim daje puno ljudi već bijesno kad im se u autu zapali signalna žaruljica PROVJERITE MOTOR, a ne mogu jednostavno podići haubu i baciti pogled, nego moraju odvesti auto nekom posebnom mehaničaru s dijagnostičkim kompjutorom i diplomom strojarskog fakulteta.""Čak i ako si lud za autima", reče Goddard, uz zajedljiv smiješak."Čak i tada. Osim toga, cijela ta priča oko spajanja proizvoda je običan mit, prazna fraza koja može biti opasna ako se shvati ozbiljno. To je loš posao. Canonova kombinacija faks-telefon bila je promašaj -jedva prosječan faks i još lošiji telefon. Nema spajanja perilice rublja i sušilice ili mikrovalne pećnice s plinskom pećnicom. Ne želim kombinaciju mikrovalna-hladnjak-električni štednjak-tele-vizor, ako samo trebam ohladiti Colu. Pedeset godina nakon otkrića kompjutora, spojen je - s čime? Ničime. Mislim da su ta sranja o spajanju poput mita o zecorogu.""O čemu?""Zecorogu - mitskom stvorenju nekog ludog preparatora, stvorenom od zeca i antilope. Mogu se vidjeti na razglednicama po cijelom Zapadu."'Ti baš ne okolišaš puno, zar ne?""Ne, kad sam siguran da sam u pravu, gospodine."Spustio je dosje Kadrovske službe i naslonio se rja stolici."Molim?" Tnon kao cjelina. Imaš li još kakvo snažno mišlienie?"Joseph Finder"Poneko, naravno." , - J ."Da čujemo."Wyatt je stalno naručivao usporedne analize Triona pa sam i njih pohranio u memoriji. "Dakle, Trionovi Medicinski sustavi su prilično robustan portfolio, zaista najbolja tehnologija u klasi magnetne rezonancije, nuklearne medicine i ultrazvuka, ali malo slabija u servisnom dijelu, kao što su upravljanje informacijama o pacijentima ili upravljanje sredstvima."

Nasmiješio se i kimnuo. "Slažem se. Nastavi.""Trionov odjel Poslovnih rješenja očito je u komi - vama to ne moram govoriti - ali većina kockica je tamo složena za ozbiljno probijanje tržišta, posebice na području ethernetskog prijenosa podataka preko VoIP-a. Znam, fiber optika je sada propala, ali širokopojasne usluge su budućnost, pa moramo ostati čvrsti. Aeronautički odjel je imao nekoliko teških godina, ali je još izvrstan portfolio ugrađenih kompjutorskih proizvoda.""Ali što je s Potrošačkom elektronikom?""To je očito naše glavno područje, zbog čega sam i prešao ovamo. Mislim, naši DVD čitači visoke klase bez sumnje su bolji od Sonvjevih. Bežični telefoni su jaki, uvijek su to bili. Naši mobilni telefoni su ubojiti - tu vladamo tržištem. Imamo ime koje se prodaje - svoje proizvode možemo prodavati po trideset posto višoj cijeni, samo zato što na etiketi piše Trion. Ali tu ima previše slabih točaka.""Na primjer?""Pa, ludo je da nemamo pravi Blackberrv proizvod. Uređaji za bežičnu komunikaciju trebali bi biti naše područje. Umjesto toga, kao da prepuštamo teren RIM-u, Handspringu i Palmu. Potrebne su nam stvarno izvanredne bežične spravice.""Radimo na tome. U pripremi imamo prilično zanimljiv proizvod.""Drago mi je što to čujem", rekao sam. "Mislim da nam bježi posljednji vlak u tehnologiji i proizvodima za prijenos digitalne glazbe i videa preko Interneta. Mislim da bismo se tu trebali usredotočiti na istraživanje i razvoj, možda naći partnera. Tu leži ogroman potencijal za stvaranje zarade.""Mislim da si u pravu."PARANOJA"I oprostite što ću ovo reći, ali mislim daje dosta jadno da nemamo ozbiljnu liniju proizvoda namijenjenu djeci. Pogledajte Sony - njihova konzola za igre PlavStation u nekim godinama može prevagnuti iz crvenog područja u crno. Čini se da potražnja za računalima i kućnom elektronikom svakih nekoliko godina naglo potone, zar ne? Mi se borimo s proizvođačima elektronike iz Južne Koreje i Tajvana, vodimo pravi rat cijena oko LCD monitora i digitalnih videosustava i mobilnih telefona - to su činjenice. Zato bismo trebali prodavati klincima -jer djeca se ne brinu o recesiji. Sony ima svoj PlavStation, Microsoft ima Xbox, Nintendo ima GameCube, a što mi imamo od televizijskih videoigara? Cistu nulu. To je glavna slabost u liniji proizvoda namijenjenih krajnjem potrošaču."Zamijetio sam da opet sjedi uspravno i gleda me sa zagonetnim smiješkom na svom naboranom licu. "Što kažeš na to da preuzmeš prenamjenu Maestra?""To je Norino vlasništvo. Iskreno, ne bih se osjećao ugodno.""Bio bi odgovoran njoj.""Nisam siguran da bi joj se to svidjelo."Njegov se smiješak iskrivio. "Preboljet će ona to. Nora zna što je u njezinu najboljem interesu.""Naravno da vam se neću suprotstavljati u tome, gospodine, ali mislim da bi to moglo biti loše za moral." >"Dobro onda, kako bi ti se svidjelo raditi za mene?""Zar već ne radim?""Mislim ovdje, na sedmom katu. Posebni pomoćnik predsjednika uprave za strategiju novih proizvoda. Neizravna odgovornost za odjel Naprednih tehnologija. Dao bih ti ured, u ovom hodniku. Ali ne veći od moga, jasno. Jesi li zainteresiran?"Nisam mogao vjerovati što čujem. Osjećao sam kao da ću se raspuknuti od nervoze i uzbuđenja."Pa, svakako. Odgovarao bih izravno vama?" ""Tako je. Dakle, jesmo li se dogovorili?"Polako sam se nasmiješio. Sada više nema povratka, pomislio sarn, i tako to. "Mislim da više odgovornosti povlači za sobom i više novca, zar ne, gospodine?"Joseph FinderNasmijao se. "Oh, je li?"

"Htio bih dodatnih pedeset tisuća koje sam trebao tražiti kad sam počeo raditi ovdje. I htio bih još četrdeset tisuća u opcijama."Ponovno se nasmijao, čvrstim, gotovo djedbožićnjačkim ho-ho. "Imaš muda, mladiću.""Hvala vam.""Znaš što, neću ti dati pedeset tisuća više. Ja ne vjerujem u postupno povećavanje. Udvostručit ću tvoju plaću. Plus tvojih četrdeset tisuća u opcijama. Tako ćeš osjećati sve moguće pritiske da se ubijaš radeći za mene."Ugrizao sam se za unutrašnjost usne kako ne bih glasno uzdahnuo. Isuse."Gdje živiš?" upitao me.Rekao sam mu.Odmahivao je glavom. "Nije baš odgovarajuće za nekog na tvom nivou. Usto, uz vrijeme koje ćeš provoditi na poslu, ne želim da voziš četrdeset pet minuta ujutro i još četrdeset pet minuta navečer. Radit ćeš do kasno u noć, pa želim da stanuješ u blizini. Zašto si ne bi uzeo jedan od onih stanova u Harbor Suitesu? Sada si to možeš priuštiti. Imamo gospođu koja je u Trionu specijalizirana za smještaj zaposlenika. Ona će ti pronaći nešto zgodno."Progutao sam. "Zvuči dobro", rekao sam, pokušavajući suspregnuti pomalo nervozno hihotanje."Pa, znam da si rekao da nisi lud za autima, ali taj Audi... siguran sam daje sasvim dobar, ali zašto si ne uzmeš nekakav zabavan auto? Ja mislim da muškarac mora voljeti svoj auto. Zašto ne bi pokušao? Mislim, nemoj sad podivljati i pretjerivati, ali uzmi nešto zabavno. Flo može sve pripremiti."Je li on to rekao da će mi dati autol Bože dragi.Ustao je. "Pa, jesi li s nama?" Ispružio je ruku.Rukovao sam se. "Nisam baš idiot", rekao sam dobrodušno."Nisi, to je očito. Dakle, dobro došao u ekipu, Adame. Veselim se što ćemo raditi zajedno."Iste turao sam iz njegova ureda i zaputio se prema nizu dizala s glavom u oblacima. Jedva da sam mogao ravno hodati.PARANOJAA tada sam se trznuo, sjetio se zašto sam ovdje, koji je moj pravi posao - kako sam dospio ovamo, čak u Goddardov ured. Upravo sam unaprijeđen daleko, daleko iznad svojih sposobnosti.Iako više nisam ni znao koje su moje sposobnosti.3BNovosti nisam morao objavljivati nikome; čudotvorni e-mail i instant-poruke već su se pobrinuli za to. Kad sam se vratio u svoj odjeljak, vijest se već proširila čitavim odjelom. Goddard je očito čovjek od trenutne akcije.Tek što sam stigao do muškog zahoda zbog željno očekivanog mokrenja, Chad je uletio unutra i otvorio patentni zatvarač na pisoaru do moga. "Pa, jesu li glasine točne, druškane?"Nestrpljivo sam gledao u zidnu pločicu. Stvarno mi je bilo sila. "Koje glasine?""Čujem da bi čestitke bile na mjestu." ;"Ah, to. Ne, čestitke bi bile preuranjene. Ali hvala, svejedno." Zurio sam u stvarčicu za automatsko ispiranje pričvršćenu na pisoar American Standarda. Pitao sam se tko je to izumio, jesu li se obogatili, pa njihove obitelji zbijaju šale o tome kako im je bogatstvo popisano. Želio sam da Chad već jednom ode."Podcijenio sam te", rekao je, pustivši snažan mlaz. Za to je vrijeme moja unutarnja rijeka Colorado prijetila da sruši Hooverovu branu."Oh, da?"'Oh, da. Znao sam da si dobar, ali nisam znao koliko si dobar. Nisam te dobro procijenio."'Imao sam sreće", rekao sam. "Ili možda samo imam dugu Jezičinu, a Goddardu se to zbog nečega svidjelo."Ne, ne bih rekao, Tebi se kao nekom Vulkancu misli stapaju s"iislima staroga. Ti kao da točno znaš koje gumbe pritisnuti. Kladioln se da vas dvojica ne morate ni razgovarati. Toliko si dobar.Joseph Finder

Zadivljen sam, stari moj. Ne znam kako si to uspio, ali stvarno sam zadivljen."Povukao je zatvarač i lupnuo me po ramenu."Odaj mi tajnu, hoćeš li?" rekao je, ali nije pričekao odgovor.Kad sam se vratio u odjeljak, u njemu je bio Noah Mordden i pregledavao knjige na vrhu ormara za spise. U ruci je držao paket koji je izgledao kao knjiga, umotan u ukrasni papir."Cassidv", rekao je. "Naša velika faca, naš WidmerpooP." "Oprosti?" Čovječe, taj je sav u šifriranim rečenicama. "Htio bih da imaš ovo", rekao je.Zahvalio sam mu i odmotao paket. Bila je to knjiga, tako stara da je imala miris po plijesni. Na platnenim koricama bilo je otisnuto Sun Tzu - Umijeće ratovanja."Ovo je prijevod Lionela Gilesa iz 1910. godine", rekao je. "Najbolji, mislim. Nije prvo izdanje, do kojega je nemoguće doći, ali barem jedno od ranih izdanja."Bio sam dirnut. "Kada si našao vremena da to kupiš?""Prošli tjedan, i to on-line. Nisam namjeravao da to bude oproštajni poklon, ali što se može. Sada barem nećeš imati izgovor.""Hvala ti", rekoh. "Pročitat ću je.""Molim te, učini to. Očekujem da će ti sve više trebati. Sjeti se japanske kotowaze, 'čavao koji strši dobije čekićem po glavi'. Imaš sreće da si premješten iz Norine orbite, ali prebrzi uspon u bilo kojoj organizaciji prate velike opasnosti. Sokolovi se mogu vinuti u visine, ali vjeverice ne završavaju uvučene u mlazni motor."Kimnuo sam. "Imat ću to na umu", rekao sam."Ambicija je korisna kvaliteta, ali uvijek moraš zamesti tragove", rekao je.Definitivno je aludirao na nešto - morao me vidjeti kako izlazim iz Norina ureda - i to mi je tjeralo strah u kosti. Poigravao se mnome poput mačke s mišem.23 Kenneth Widmerpool, lik iz serije romana Anthonyja Povvella, opsjednut samim sobom, ambiciozan, nezainteresiran za osjećaje drugih, okrutan i bez smisla za humor.PARANOJANora me pozvala u svoj ured e-mailom. Pripremio sam se za sranje. "Adame", zazvala me dok sam prilazio. "Upravo sam čula novosti."Smješkala se. "Sjedni, sjedni. Tako sam sretna zbog tebe. I možda to ne bih trebala otkrivati, ali oduševljena sam što su ozbiljno shvatili moj entuzijazam za tebe. Jer znaš, oni ne slušaju baš uvijek.""Znam.""Ali uvjeravala sam ih, ako to učinite, nećete zažaliti. Adam ima ono nešto, rekla sam im, on će učiniti onaj dodatni korak. Imate moju riječ. Ja gapoznajem."Da, pomislio sam, misliš da me poznaješ. Nemaš pojma."Vidjela sam da si zabrinut zbog premještaja, pa sam obavila nekoliko poziva", rekla je. "Tako sam sretna daje sve ispalo dobro za tebe."Nisam odgovorio. Bio sam previše zaokupljen razmišljanjem što će Wyatt reći kad čuje."Jebem ti", reče Nicholas Wyatt.Na djelić sekunde njegova ulaštena, zatvorena, pocrnjela, arogantna ljuska se odškrinula. Uputio mi je pogled koji je gotovo graničio s poštovanjem. Gotovo. U svakom slučaju, ovo je bio posve novi Wyatt i uživao sam gledajući ga."Ti se zajebavaš sa mnom." Nastavio je zuriti. "Bolje za tebe da ovo nije šala." Napokon je pogledao u stranu i to je bilo olakšanje. "Ovo je jebeno nevjerojatno."Sjedili smo u njegovu privatnom avionu, ali se nismo kretali. Čekali smo da se pojavi njegova najnovija fufica, kako bi njih dvoje poletjelo prema Havajima, gdje je on imao kuću u odmaralištu Hualalai. Bili smo tu ja, Wyatt i Meacham. Nikada do tada nisam bio u privatnom avionu, a ovaj je bio sladak. Gulfstream G-IV, unutrašnjost kabine četiri metra širine, dužine dvadeset i nešto metara. Nikada nisam vidio toliko praznog mjesta u avionu. Unutra se praktično mogaoJoseph Finderigrati nogomet. Nije bilo više od deset sjedala, odvojena soba za sastanke, dvije velike kupaonice s tuševima.

Vjerujte mi, ja nisam letio na Veliki Otok. To je bilo samo peckanje. Meacham i ja trebali smo se iskrcati prije nego što avion poleti. Wyatt je na sebi imao nekakvu crnu svilenu košulju. Nadao sam se da je dobio rak kože.Meacham se nasmiješio Wyattu i tiho rekao: "Briljantna ideja, Nick.""Moram odati priznanje Judith", reče Wyatt. "Ona je ta koja je došla na ideju." Polako je odmahivao glavom. "Ali sumnjam da je i ona mogla očekivati ovako nešto." Podigao je svoj mobitel i pritisnuo dvije tipke."Judith", rekao je. "Naš dečko sada radi izravno za samog Velikog Šefa. Posebni izvršni pomoćnik predsjednika uprave." Napravio je pauzu, nasmiješio se Meachamu. "Ne zezam te." Još jedna pauza. "Judith, dušo, želio bih da prođeš brzinski tečaj s našim mladim gospodinom." Pauza. "U redu, dakle, ovo je očito najvažnije. Želim da Adam napamet zna sve o tom čovjeku. Želim da bude jebeno najbolji posebni pomoćnik kojeg je ikada zaposlio. Tako je." Začuo se zvuk završetka razgovora. Pogledavši me ponovno, rekao je: "Upravo si sačuvao guzicu, prijatelju. Arnie?"Meacham je izgledao kao da je čekao na taj znak. "Provjerili smo sva imena iz AURORE koja si nam dao", rekao je tmurno. "Ni jedno jedino od njih nije otkrilo ništa.""Što to znači?" pitao sam. Bože, kako sam mrzio tog tipa."Nema brojeva socijalnog osiguranja, nema ničega. Ne zajebavaj se s nama, druškane.""O čemu govorite? Skinuo sam ih izravno iz Trionova direktorija na web stranici.""Da, dakle, to im nisu prava imena, seronjo. Imena pomoćnika su stvarna, ali imena iz istraživačkog odjela su očito lažna. Toliko su duboko skriveni da čak ni na web stranici nisu navedena njihova prava imena. Nikad nisam čuo takvo što.""To ne zvuči kako treba", rekao sam, odmahujući glavom.PARANOJA"Jesi li bio iskren prema nama?" reče Meacham. "Jer ako nisi, tako mi svega, uništit ćemo te." Pogledao je u Wyatta. "Potpuno je zajebao s podacima iz Kadrovske - nije našao baš ništa.""Podaci su nestali, Arnolde", uzvratio sam. "Uklonjeni su. Bili su superoprezni.""Što si saznao o komadu?" ubacio se Wyatt.Nasmiješio sam se. "Idući tjedan se nalazim s 'komadom'.""Kao dečko-cura?"Slegnuo sam ramenima. "Žena je zainteresirana za mene. Ona je u ekipi AURORE. Ona je izravna veza s mućkama."Na moje iznenađenje, Wyatt je samo kimnuo. "Lijepo."Meacham kao da je osjetio u kojem smjeru vjetar sada puše. On je zapeo kako sam uprskao operaciju u Kadrovskoj i kako su imena vezana za AURORU s Trionove web stranice iz nekog razloga lažna, ali njegov šef se usredotočio na ono što je dobro, na nevjerojatan razvoj događaja, a Meacham nije želio ispasti iz kolotečine. "Sada ćeš imati pristup Goddardovu uredu", rekao je. "Možeš postaviti nebrojene spravice.""Ovo je tako prokleto nevjerojatno", reče Wyatt."Mislim da mu više ne bismo trebali isplaćivati njegovu staru plaću u Wyattu", reče Meacham. "Ne s primanjima koja sada ima u Trionu. Kriste, ovaj vražji zmaj zarađuje više od mene."Činilo se da se Wyatt dobro zabavlja. "Nee, dogovorili smo se.""Kako si me nazvao?" upitao sam Meachama."Postoji sigurnosni rizik kod prijenosa sredstava s korporacijskog računa na račun ovog klinca, bez obzira na to kroz koliko filtera prođu", Meacham reče Wyattu."Nazvao si me zmajem", ustrajao sam. "Što bi to trebalo značiti?"Mislio sam da mu je nemoguće ući u trag", Wyatt reče Mea-°hamu.. ^ro je to 'zmaj'?" rekao sam. Bio sam poput psa koji drži kost; isam ovo htio pustiti, bez obzira na to koliko išao na živce Mea-chamu."-p .eacham nije ni slušao, ali me Wyatt pogledao i promrmljao: Je k°rPoracijsko-špijunska špika. Zmaj je 'posebni savjetnik kojiJoseph Finderodlazi i skuplja informacije svim mogućim sredstvima, koji obavlja posao."

"Zmaj?" rekao sam."Pustiš zmaja da leti, a ako se zapetlja u grane drveća, samo odrežeš konop", rekao je Wyatt. "Uvjerljivost poricanja, jesi li kad čuo za to?""Prerežeš konop", ponavljao sam tupo. U jednu ruku mi to ne bi nimalo smetalo, jer je taj konop zapravo povodac. Ali znao sam da prerezati konop znači ostaviti me na cjedilu."Ako stvari krenu po zlu," reče Wyatt, "samo pazi da stvari ne krenu po zlu i nitko neće morati prerezati konop. Dobro, gdje li je samo ta glupača? Ako ne stigne za dvije minute, polijećem bez nje."3SI TADA SAM UČINIO NEŠTO ŠTO JE BILO POTPUNO LUDO, ALI JE OSJEĆAJ BIOsjajan. Otišao sam i kupio Porsche za devedeset tisuća dolara.U neka druga vremena proslavio bih neku supervijest ubijanjem u cugi ili možda rasipno kupio šampanjac ili nekoliko CD-a. Ali ovo je bila sasvim nova liga. Svidjela mi se ideja da se maknem od Wyattove pregače mijenjajući Audija za Porsche, na Trionov račun.Jeste li ikad bili u Porscheovu salonu? To nije isto kao kupovati Hondu Accord, dobro? Ne možete tek tako doći s ulice i zatražiti probnu vožnju. Najprije morate proći dugu predigru. Morate ispuniti obrazac, oni žele razgovarati o tome zašto ste ovdje, što radite, koji ste znak.Osim toga, ima toliko opcija da možete poludjeti. Želite li bi-ksenon farove? Arktički srebrnu ploču s instrumentima? Želite li kožu ili supple kožu? Želite li kotače Sport design ili Sport classicII ili Turbo-Look I?Ja sam htio Porsche i nisam želio čekati od četiri do šest mjeseci da ga po narudžbi naprave u Stuttgart-Zuffenhausenu. Želio sam ga izvesti s parkirališta. Želio sam ga odmah. Imali su samo dva kupea Carrera 911 u salonu, jedan jarkocrveni, drugi bazaltnocrni-PARANOJASve se svelo na šavove na koži. Crveni auto imao je crnu kožu koja je djelovala kao umjetna i što je najgore, crvene šavove po sebi, što je izgledalo kaubojski i jezivo. Bazaltnocrni je pak imao izvrsnu prirodno smeđu supple kožnu unutrašnjost, s kožnim mjenjačem i volanom. Vratio sam se s probne vožnje istoga trena i rekao: Može. Možda me procijenio kao tipa koji samo gleda ili koji neće imati snage za završni potez, ali ja sam imao, a on me uvjeravao da sam povukao pametan potez. Čak se ponudio da netko vrati unajmljeni Audi u Audijevo predstavništvo - potpuno besplatno.Bilo je to poput vožnje u mlaznom avionu, čak je i zvučalo kao 767. Tristo dvadeset konjskih snaga, od nula do sto za pet sekundi, nevjerojatno snažno. Tutnjalo je i urlalo. Ubacio sam svoj najnoviji, omiljeni, sprženi CD i raspalio Clash, Pearl Jam i Guns'N'Roses, dok sam uz gas do daske vozio prema poslu. ;;- .Čak i prije nego što sam se uselio u novi ured, Goddard je htio da nađem novi stan, bliže Trionovoj zgradi. Nisam baš imao namjeru prigovarati; već je davno bilo vrijeme za selidbu.Njegovi ljudi olakšali su mi napuštanje rupe u kojoj sam živio tako dugo i selidbu u novi stan na dvadeset devetom katu južnog tornja Harbor Suitesa. Svaki od dvaju tornjeva imao je oko stotinu pedeset stanova, na trideset osam katova, u rasponu od garsonijere do stana s tri spavaće sobe. Tornjevi su sagrađeni na vrhu najluksuznijeg hotela u zoni, čiji je restoran bio vrhunski ocijenjen u Zagat'su.Stan je izgledao poput nečega sa snimanja za časopis In Style. Imao je oko dvjesto kvadrata, stropove visine četiri metra, podove u parketu i kamenu. Sastojao se od "glavne spavaonice" i "biblioteke" koja se također mogla koristiti kao spavaća soba, svečane blagovaonice i divovske dnevne sobe.Prozori su se protezali od poda do stropa i pružali najomamljiviji P°gled koji sam ikada vidio. Dnevna soba gledala je na grad koji se protezao ispod nje u jednom smjeru i na vodenu površinu u drugom.Kuhinja s blagovaonicom izgledala je poput izložbenog prostoraeke tvrtke za dizajn kuhinja visoke klase, sa samim poznatimrnenirna: hladnjak Sub-Zero, perilica za suđe Miele, kombiniraniunjak i pećnica Viking, elementi od Poggenpohla, granitne radne P °he, čak i ugrađeni hladnjak za

vino. , • iJoseph FinderPARANOJAIako mi kuhinja nikad neće trebati. Ako želite večeru u sobi, sve što trebate učiniti je uzeti zidni telefon u kuhinji i pritisnuti tipku i možete dobiti poslugu u sobu iz hotelskog restorana, čak i njihova kuhara da na brzinu skoči do vas i pripremi večeru za vas i vaše goste.Tu je i ogroman, najsuvremeniji rekreacijski klub, veći od deset tisuća kvadrata, gdje je mnoštvo bogataša koji ne žive ovdje vježbalo ili igralo squash ili išlo na taoističku jogu, nakon, čega slijede saune i proteinski napici u kafiću.Niste čak ni parkirali svoj auto. Dovezli biste ga pred glavni ulaz u zgradu, a vratar bi odjurio nekamo s njim i parkirao ga. Također biste samo nazvali dolje da ga dobijete natrag.Dizala su jurila gotovo nadzvučnom brzinom, tako da bi vam u ušima pucketalo. Stijenke su bile od mahagonija, podovi od mramora, a sama su dizala bila otprilike iste veličine kao moj bivši stan.I osiguranje je ovdje bilo kudikamo bolje. Wyattove gorile ovdje neće moći tako lako provaliti i kopati po mojim stvarima. To mi se sviđalo.Nijedan od stanova u Harbor Suitesu nije koštao manje od milijuna, a ovaj moj stajao je više od dva milijuna, ali sve je to bilo besplatno - uključujući namještaj - na račun Triona, kao bonus.Selidba je prošla bezbolno, budući da iz starog stana nisam zadržao gotovo ništa. Vojska spasa je došla i odvukla veliki, ružni, karirani kauč, kuhinjski stol Formica, krevet i madrac, svu silu smeća, čak i odvratni, stari stol. Iz kauča je ispadalo smeće dok su ga izvlačili - rizle, opušci jointova, raznovrsna drogeraška oprema. Zadržao sam svoj kompjutor, odjeću i majčinu crnu tavu od lijevanog željeza (iz sentimentalnih razloga - koristio je nisam nikada). Spakirao sam sve svoje stvari u Porsche, što govori koliko ih je malo bilo, jer u Porscheu gotovo da uopće nema mjesta za prtljagu. Sav namještaj sam, na sugestiju agenta, naručio u otmjenom salonu namještaja Domicile - velike, napuhane, prepunjene kaučeve koji vas mogu progutati, odgovarajuće naslonjače, stol i stolice za blagovaonicu koji izgledaju kao da su došli iz Versaillesa, golemi krevet sa željeznom prečkom, perzijske tepihe. Super skupi madrac Dux. Sve. Gomila novca, ali hej -ja ne plaćam ništa od svega toga.Zapravo, Domicile je upravo isporučivao sav namještaj kad je vratar, Carlos, nazvao da mi kaže kako dolje imam posjetitelja, gospodina Setha Marcusa. Rekao sam mu da odmah pošalje Setha gore.Ulazna vrata već su bila otvorena za dostavljače, ali Seth je pozvonio i čekao u hodniku. Bio je odjeven u Sonic Youth majicu i poderane Dieselove traperice. Njegove inače žive, čak divlje, smeđe oči izgledale su mrtve. Bio je suzdržan - nisam bio siguran je li prestrašen, ljubomoran ili bijesan što sam nestao s njegova radarskog ekrana ili se radi o kombinaciji svega toga."Hej, čovječe", rekao je. "Pronašao sam te.""Hej, čovječe", rekao sam i zagrlio ga. "Dobro došao u moj skromni dom." Nisam znao što bih drugo rekao. Iz nekog mi je razloga bilo neugodno. Nisam htio da vidi kako izgleda stan.Stajao je na mjestu u hodniku. "Nisi mi namjeravao reći da se seliš?""To se dogodilo iznenada", rekoh. "Namjeravao sam te nazvati."Izvadio je bocu jeftinog pjenušca New York State iz svoje platnene torbe kurira na biciklu i pružio mi je. "Došao sam proslaviti. Mislio sam da si sada predobar za sanduk piva.""Izvrsno!" rekao sam, uzevši bocu i ne obazirući se na peckanje. "Uđi.""Ti, psino. Ovo je sjajno", rekao je ravnim glasom, bez oduševljenja. "Ogromno, ha?""Dvjesto kvadrata. Pogledaj." Proveo sam ga po stanu. Ispaljivao je rečenice: "Ako je ovo knjižnica, ne bi li trebao imati knjige?" ili "Sve što ti treba da namjestiš spavaću sobu je komad." Govorio je da mi je stan "mrak-bolestan", što je bio njegov pseudogangsterski način da kaže kako mu se sviđa.Pomogao mi je da skinemo foliju i traku s jednog od golemih kauča, kako bismo imali gdje sjesti. Kauč je bio smješten nasred dnevne sobe, kao da je plutao tu, okrenut prema oceanu."Zgodno", rekao je, utonuvši u njega. Izgledao je kao da želi dići noge i staviti ih na nešto, ali stolić još nisu unijeli, što je bilo dobro jer nisam htio da na njega stavlja svoje, od blata skorene,

Martensice."Sad se i manikiraš?" rekao je sumnjičavo.Joseph Finder"Tu i tamo", priznao sam tihim glasom. Nisam mogao vjerovati da je primijetio sitnicu kao što su moji nokti. Isuse. "Moram izgledati kao šef, znaš.""A kakva ti je to frizura? Ozbiljno." "Štos njom?""Ne misliš da je malo, staja znam, nekako pederasta?" "Pederasta?""Sva je nekako skockana. Stavljaš li na kosu sranja kao gel ili pjenu ili tako nešto?""Malo gela", rekao sam obrambeno. "Pa što?" Žmirnuo je, odmahnuo glavom. "Namirisao si se?"Želio sam promijeniti temu. "Mislio sam da večeras radiš", rekao sam."Oh, misliš na šljaku za šankom? Ne, dao sam otkaz. Ispala je totalna pljuga.""Činilo se kao zgodno mjesto.""Ne kad tamo radiš, čovječe. Odnose se prema tebi kao da si jebeni konobar."Zamalo sam prasnuo u smijeh."Imam puno bolju šljaku", rekao je. "Upao sam u Red Bullovu 'mobilnu energetsku ekipu'. Daju ti da se vozikaš u guba autu, a ti zapravo dijeliš uzorke i razgovaraš s ljudima i takva sranja. Radno vrijeme je potpuno fleksibilno. Mogu to raditi nakon šljake u kancelariji.""Zvuči savršeno.""Totalno. Ostavlja mi dovoljno vremena da radim na korporacijskoj himni.""Korporacijskoj himni?""Svaka velika kompanija je ima - kao, neki ljigavi rock ili rap ili tako nešto." Zapjevao je, i to loše: "Trion! - Promijeni svoj svijet! Tako nešto. Ako Trion nema svoju, možda možeš reći koju riječ pravoj osobi. Kladim se da bih zarađivao na pravima svaki put kad je zapjevate na korporacijskom pikniku ili tako nešto."PARANOJA 171"Raspitat ću se", rekao sam. "Hej, nemam nikakvih časa. Očekujem dostavu, ali još nisu stigle. Kažu da je staklo ustima puhano u Italiji - baš me zanima osjeća li se još miris češnjaka.""Ne brini se. Pjenušac je ionako vjerojatno sranje.""Još radiš i u odvjetničkoj tvrtki?"Djelovao je posramljeno. "To mi je jedina stalna zarada.""Hej, to je važno.""Čovječe, vjeruj mi, radim što je manje moguće. Taman toliko da mi Shapiro nije za vratom - fakseve, kopiranje, pretrage, bilo što - i još imam dovoljno vremena za surfanje po webu.""Cool.""Plaćen sam dvadeset dolara na sat za igranje web igrica i prženje glazbenih CD-a i pretvaranje da radim.""Sjajno", rekao sam. "Stvarno si ih prešao." Zapravo, bilo je to tužno."I te kako."Ne znam zašto sam izletio s time, ali tada sam rekao: "I što misliš, koga više varaš, njih ili sebe?"Seth me čudno gledao. "O čemu to pričaš?""Mislim, na poslu se zajebavaš, izvlačiš se, radiš stoje manje moguće - pitaš li se ikad zašto to radiš? Ono, koji je smisao toga?"Sethove su se oči neprijateljski suzile. "Sto je s tobom?""Jednom se moraš nečemu posvetiti, znaš?"Zastao je. "Kako ti kažeš. Hej, hoćeš da izađemo, da odemo nekamo? Ovo je malo preodraslo za mene, dobit ću ospice.""Naravno." Razmišljao sam da nazovem hotel da pošalju kuhara da nam pripremi večeru, jer sam mislio da bi to impresioniralo Setha, ali tada sam došao k pameti. To ne bi bila dobra ideja. To bi gurnulo Setha preko ruba. S olakšanjem sam nazvao vratara i zamolio ga da doveze auto.Kad smo stigli dolje, auto je već čekao."To je tvoje?" hvatao je zrak. "Nema teorije." ."Teorija", rekao sam.

Joseph FinderNjegov cinični, rezervirani stav napokon se raspao. "Ova beba mora koštati sto somova!""Manje od toga", rekao sam. "Puno manje. U svakom slučaju, kompanija gaje unajmila za mene."Prišao je Porscheu polako, sa strahopoštovanjem, kao što su majmuni prilazili monolitu u filmu 2001: Odiseja u svemiru, i pogladio sjajna, bazaltnocrna vrata."U redu, stari, koja je tvoja igra?" zahtijevao je. "I ja želim udio u tome.""Nije igra", rekao sam nelagodno dok smo ulazili. "Nekako sam upao u to.""Ma daj, čovječe. To sam/a, Seth. Sjećaš me se? Prodaješ li drogu ili tako nešto? Jer ako je tako, ubaci i mene."Šuplje sam se nasmijao. Dok smo uz tutnjavu odlazili, uz cestu sam ugledao auto glupava izgleda, koji je morao biti njegov. Velika plavo-srebrno-crvena limenka Red Bulla bila je montirana na vrhu maloga auta. Smiješno."To je tvoj?", "Da. Super, ha?" Nije zvučao previše oduševljeno. ,,■■■., ; "Zgodno", rekao sam. Bilo je smiješno."Znaš li koliko me koštao? Nula. Samo ga moram vpziti naokolo." '.'T'-:"Dobar posao."Naslonio se u supple kožnom sjedalu. "Slatka kolica", rekao je. Duboko je udahnuo miris novog auta. "Čovječe, ovo je super. Mislim da želim tvoj život. Hoćeš se mijenjati?" fPARANOJANaravno, uopće nije dolazilo u obzir da se ponovno nađem s doktoricom Judith Bolton u Wyattovu stožeru, gdje bih mogao biti viđen kako ulazim ili izlazim. Ali sada, kad lovim s velikim mačkama, trebala mije detaljna seansa. Wyatt je inzistirao, a ja se nisam protivio.Našao sam se s njom sljedeće subote u Marriottu, u apartmanu pripremljenom za poslovne sastanke. E-mailom su mi poslali broj sobe u koju trebam doći. Kad sam stigao, ona je već bila tamo, a njezin prijenosni kompjutor bio je spojen na videomonitor. Čudno, ta me žena još uvijek činila nervoznim. Putem sam stao na još jedno šišanje za sto dolara i na sebi sam imao pristojnu odjeću, a ne uobičajeno smeće za vikend.Zaboravio sam kako je ona intenzivna - ledenoplave oči, bakre-nocrvena kosa, sjajne, crvene usne i crveni lak za nokte - i kako tvrdokorna u isto vrijeme. Čvrsto sam joj stisnuo ruku."Stigao si točno na vrijeme", rekla je, smješkajući se.Slegnuo sam, napola se osmjehnuvši, pokazujući da sam shvatio poruku, ali me to baš ne zabavlja."Dobro izgledaš. Čini se da ti uspjeh dobro stoji."Sjeli smo za otmjeni konferencijski stol koji je izgledao kao da pripada nečijoj blagovaonici - možda mojoj - pa me pitala kako napredujem. Sve sam joj ispričao, dobre i loše stvari, uključujući i priču o Chadu i Nori."Imat ćeš neprijatelje", rekla je. "To se može očekivati. Ali oni su prijetnja - ostavio si tinjajući opušak u šumi i ako ga ne ugasiš, mogao bi imati posla sa šumskim požarom." y ,"Kako da ga ugasim?""Razgovarat ćemo o tome. Ali sada želim da se usredotočiš na Jocka Goddarda. Ako danas ne zapamtiš ništa drugo, želim da zapamtiš ovo: on je patološki iskren."Joseph FinderNisam mogao suspregnuti osmijeh. Ovo dolazi od glavne savjetnice Nicka Wyatta, tipa toliko pokvarenog da bi varao i na pregledu prostate.Oči su joj sijevnule od ljutnje dok se naginjala prema meni. "Ovo nije šala. On te nije izdvojio samo zato što mu se sviđa tvoja pamet, tvoje ideje - koje, naravno, uopće nisu tvoje - već zato što tvoju iskrenost doživljava kao pravo osvježenje. Reci svoje mišljenje. On to voli.""To je 'patološki'?""Iskrenost je praktično njegov fetiš. Što si direktniji, što manje proračunato djeluješ, to ćeš bolje proći." Na trenutak sam se zapitao uviđa li Judith ironiju u tome što radi - savjetuje me da prevarim Goddarda glumeći iskrenost. Sto posto sintetička iskrenost, bez prirodnih vlakana. "Ako osjeti bilo

kakvu prevrtljivost, podilaženje ili proračunatost u tvom ponašanju - ako pomisli da se pokušavaš ulizivati ili ga prevariti - brzo će se ohladiti od tebe. A kad jednom izgubiš to povjerenje, možda ga nikada više nećeš vratiti.""Razumijem", rekao sam nestrpljivo. "Znači, od sada nadalje više nema poigravanja njime.""Dušo, na kojem planetu ti živiš?" uzvratila je. "Naravno da ćemo se poigravati starim. Molim te, to je lekcija broj dva iz vještine pod nazivom 'odnosi sa šefom'. Poigrat ćeš se njegovom glavom, ali pritom moraš biti iznimno vješt. Ništa očito, ništa što bi mogao nanjušiti. Kao što psi mogu namirisati strah, Goddard može namirisati prese-ravanje. Zato se moraš prikazati kao čovjek koji je apsolutno iskren. Ti mu reci loše vijesti koje će drugi pokušati umotati u celofan. Ti mu pokaži plan koji mu se sviđa, a zatim budi taj koji će ukazati na nedostatke. Poštenje je u našem svijetu prilično rijetka roba - kad jednom shvatiš kako ga odglumiti, bit ćeš na konju.""Gdje i želim biti", rekao sam suhoparno.Ona nije imala vremena za moj sarkazam. "Ljudi uvijekgovore da nitko ne voli ulizice, ali istina je da većina višeg rukovodećeg kadra obožava ulizice, čak i kad zna da im se ulizuju. To im daje osjećaj moći, vraća povjerenje u sebe, jača njihov krhki ego. S druge strane, Jock Goddard nema potrebu za tim. Vjeruj mi, on već ima dovoljno visoko mišljenje o sebi. On nije zaslijepljen pohlepom, taštinom. On nije Mussolini koji mora biti okružen poslušnicima." Htio sam reći:PARANOJAKao netko koga poznajemo? "Pogledaj kime se okružio - bistrim ijudima koji brzo razmišljaju i mogu biti oštri i otvoreni."Kimnuo sam. "Želite reći da ne voli laskanje.""Ne, to nisam rekla. Svatko voli laskanje. Ali njemu to mora djelovati iskreno. Mala pričica: Napoleon je jednom išao u lov u Bois de Boulogne s Talleyrandom, koji je očajnički želio impresionirati velikog generala. Suma je bila prepuna zečeva i Napoleon je bio oduševljen kad ih je ubio pedeset komada. Ali kad je poslije otkrio da to nisu bili divlji zečevi - da je Talleyrand poslao jednoga od svojih slugu da na tržnici kupi desetke kunića i pusti ih u šumu - pa, Napoleon je podivljao. Nikad više nije vjerovao Talleyrandu.""Imat ću to na umu kad me Goddard sljedeći put pozove u lov na zečeve.""Pouka je," otresla se na mene, "kada laskaš, čini to indirektno.""Pa, ja se ne družim sa zečevima, Judith. Prije bi se reklo s vukovima.""Eto vidiš. Znaš li što o vukovima?" Uzdahnuo sam. "Navali.""Tu je sve jasno. Uvijek postoji alfa mužjak, naravno, ali ono što je važno zapamtiti je da se hijerarhija uvijek provjerava. Krajnje je nestabilna. Ponekad se može vidjeti vučji alfa mužjak kako spušta komad svježeg mesa na tlo pred ostale, a zatim se odmiče nekoliko metara dalje i samo promatra. On izravno izaziva ostale da pokušaju makar pomirisati.""I ako to učine, postaju večera.""Pogrešno. Alfa mužjak obično ne mora činiti ništa više od zurenja. Možda se malo šepiriti. Podići rep i uši, režati, izgledati velik i opasan. A ako do borbe i dođe, alfa će napasti najmanje ranjiv dio prekršiteljeva tijela. On ne želi teže osakatiti pripadnika vlastitog čopora, a pogotovo ne ubiti nekoga. Vidiš, alfa vuk treba ostale. Vukovi su male životinje i ni jedan vuk samostalno ne može svladati losa, jelena ili soba bez pomoći čopora. Pouka je: Uvijek se Provjeravaju""Što znači da ću ja stalno biti na provjeri." Da, nije mi potrebna visoka poslovna škola da radim za Goddarda. Treba mi veterinarska diploma.Josenh FinderPogledala me ispod oka. "Bitno je, Adame, da je provjeravanje uvijek istančano. Ali u isto vrijeme, vođa čopora želi da njegova ekipa bude snažna. Zato je povremeno iskazivanje agresije prihvatljivo - ono demonstrira čvrstoću, snagu, vitalnost čitavog čopora. Ovdje je važna iskrenost, strateška otvorenost. Kada laskaš, čini to profinjeno i neizravno i dobro pazi da Goddard misli kako od tebe uvijek može čuti neuljepšanu istinu. Jock Goddard shvaća ono što mnogi predsjednici uprava ne shvaćaju - da je iskrenost njegovih pomoćnika presudna ako želi znati što se događa unutar njegove kompanije. Jer ako izgubi vezu s onim što se stvarno događa, propao je. Reći ću ti još nešto što moraš znati. U svakom muškom odnosu mentor-štićenik uvijek postoji element oca i sina, ali

mislim da je u ovom slučaju to još primjerenije. Ti ga vjerojatno podsjećaš na njegova sina Elijaha."Prisjetio sam se da me Goddard nekoliko puta zabunom tako oslovio. "Mojih je godina?""Bio bi tvojih godina. Prije nekoliko godina je umro, u dvadeset prvoj godini. Neki misle da od te tragedije Goddard više nije isti, da je postao premekan. Baš kao što bi ti mogao idealizirati Goddarda kao oca kakvog bi želio imati" - nasmiješila se, nekako je znala za moga oca - "tako bi i ti njega mogao podsjetiti na sina kakvog bi još uvijek volio imati. Moraš biti svjestan toga, jer je to nešto što bi mogao iskoristiti. Ali, toga se moraš i čuvati - ponekad bi ti mogao nezasluženo progledati kroz prste, a ponekad bi mogao biti nerazumno zahtjevan."Okrenula se prema prijenosnom računalu i pritisnula nekoliko tipki. "A sada, želim tvoju potpunu pozornost. Pogledat ćemo nekoliko televizijskih intervjua koje je dao tijekom godina -jedan rani iz Wall Street Weeka s Louisom Rukevserom, nekoliko za CNBC i jedan koji je napravio s Katie Couric za Today Show."Videoslika mnogo mlađeg Jocka Goddarda, iako i dalje vragolastog, zaigranog, bila je zamrznuta na ekranu. Judith je zavrtjela stolicu da se okrene prema meni. "Adame, pružila ti se izvanredna prilika. Ali to je i puno opasnija situacija od svih do sada u Trionu, jer ćeš biti puno sputaniji, puno ćeš se teže neprimjećeno kretati kompanijom ili se samo družiti s običnim ljudima i stupati s njima u kontakt. Paradoksalno, tvoj zadatak prikupljanja informacijaPARANOJAupravo je postao neusporedivo teži. Trebat će ti sve oružje koje možeš prikupiti. Zato želim da, kad danas završimo, poznaješ tog čovjeka napamet. Pratiš li me?""Pratim.""Dobro", rekla je i uputila mi svoj zastrašujući smiješak. "Znam." Zatim je spustila glas gotovo do šapta. "Slušaj, Adame, moram ti reći - za tvoje dobro - da je Nick postao vrlo nestrpljiv u čekanju rezultata. U Trionu si već koliko tjedana? A on tek treba doznati što se događa s mućkama.""Postoji granica", počeo sam, "koliko agresivno...""Adame", rekla je tiho, ali uz nepogrešiv prizvuk prijetnje. "On nije netko s kime se želiš zajebavati."Alana Jennings živjela je u dvoetažnom stanu u kućama u nizu od crvene cigle, nedaleko od Trionova stožera. Istoga trena sam prepoznao kuću s fotografije.Znate kako na početku, kad tek počnete izlaziti s djevojkom, sve primjećujete: gdje živi, kako se odijeva, njezin parfem i sve izgleda tako drukčije i novo? Pa, bilo je čudno koliko sam ja znao o njoj, više nego što neki muževi znaju o svojim ženama, a proveo sam s njom tek sat ili dva.Dovezao sam se do kuće svojim Porscheom - nije li to djelomično ono čemu Porsche služi, da bismo zadivili komade? - uspeo se stepenicama i pozvonio. Njezin glas zacvrkutao je iz zvučnika, rekavši da odmah silazi.Bila je odjevena u bijelu, vezenu seljačku bluzu i pripijene, crne Wače. Kosa joj je bila podignuta i nije nosila zastrašujuće crne naočale. Pitao sam se jesu li seljaci ikad zaista nosili seljačke bluze i ima " na svijetu uopće još seljaka, a ako ih ima, misle li oni o sebi kao 0 seljacima. Izgledala je spektakularno lijepo. Mirisala je predivno, drukčije od većine cura s kojima sam obično izlazio. Cvjetni mirisJoseph FinderPARANOJAnazvan Fleurissimo; sjetio sam se da sam pročitao kako ga kupuje na mjestu zvanom House ofCreed, svaki put kad bi išla u Pariz."Hej", rekao sam."Zdravo, Adame." Imala je sjajan, crveni ruž, a preko ramena je nosila sićušnu, četvrtastu crnu torbicu."Moj auto je ovdje", rekao sam, pokušavajući biti suptilan u pogledu novog, sjajnog, crnog Porschea koji je stajao pred nama. Odmjerila ga je pogledom, ali nije rekla ništa. Vjerojatno ga je u mislima povezivala s mojom jaknom Zegna i hlačama, crnom, otvorenom, sportskom košuljom, možda i s pet tisuća dolara vrijednim talijanskim mornaričkim satom. I razmišljala kako se pravim važan ili suviše trudim. Ona je nosila seljačku bluzu; ja sam nosio Ermenegilda Zegnu. Savršeno.

Ona se pretvarala da je siromašna, a ja sam pokušavao izgledati bogato i vjerojatno sam pretjerao.Otvorio sam joj suvozačka vrata. Prije nego što sam došao ovamo, pomaknuo sam sjedalo unatrag, tako da ima dovoljno mjesta za noge. Unutra se osjećala snažna aroma nove kože. Na stražnjem lijevom dijelu auta nalazila se Trionova naljepnica za parkiranje, koju još nije opazila. Iznutra je također neće vidjeti, ali to će uslijediti vrlo brzo, kad izađemo iz auta pred restoranom, što je i bolje. Kako god bilo, uskoro će saznati da i ja radim u Trionu i da sam doveden da popunim njezino mjesto. Bit će to pomalo čudno, takva slučajnost, s obzirom na to da se nismo sreli na poslu. Sto kasnije dođe do toga, to bolje. Zapravo, imao sam spremnu glupu rečenicu, kao: "Šališ se. I ti? Ja također! Kako neobično!"Bilo je nekoliko trenutaka neugodne tišine dok smo se vozili prema njezinu omiljenom tajlandskom restoranu. Bacila je pogled na brzinomjer, pa opet na cestu. "Mislim da bi ovdje trebao biti oprezan", rekla je. "Ovdje je radarska kontrola. Murjaci samo čekaju da prođeš više od osamdeset, a onda te žestoko opale."Nasmiješio sam se, kimnuo, a zatim se sjetio dijaloga iz jednog od njezinih omiljenih filmova, Dvostruke obmane, koji sam posudio večer prije. "Koliko sam vozio, policajko?" rekao sam onim ravnodušnim, fdm-noir glasom Freda MacMurrava.Odmah je shvatila. Pametna cura. Nacerila se. "Rekla bih oko sto pedeset na sat." Savršeno je skinula vamp glas Barbare Stanwyck."Pretpostavljam da ćete sada sići sa svog motora i kazniti me."Pretpostavi da ću te ovaj put pustiti s opomenom", uzvratila je sudjelujući u igri, a oči su joj vragolasto zasjale.Oklijevao sam samo nekoliko sekundi dok se nisam sjetio nastavka. "Pretpostavimo da to ne prihvatim.""Pretpostavi da ću te morati maznuti po prstima."Nasmiješio sam se. Bila je brza i uživjela se. "Pretpostavimo da briznem u plač i stavim glavu na vaše rame.""Pretpostavimo da pokušaš staviti glavu na rame moga muža." "Sad je kraj", rekao sam. Kraj scene. Rez, print, gotovi smo. Oduševljeno se nasmijala. "Odakle znaš za to?" "Suviše vremena izgubio sam u gledanju starih crno-bijelih filmova.""Ja također! Dvostruka obmana mi je vjerojatno najdraži film." "Odmah uz Bulevar sumraka." Još jedan njezin favorit. "Točno! 'Ja. jesam velik. Slike su te koje su se smanjile.'" Želio sam prekinuti s tim dok sam još u prednosti, jer sam poprilično iscrpio zalihu memoriranih noir sitnica. Prebacio sam razgovor na tenis, što je bilo sigurno. Zaustavio sam auto ispred restorana, a njezine su se oči ponovo zapalile. "Znaš za ovo mjesto? Ovdje je najbolje!""Što se mene tiče, za tajlandsku hranu ovo je jedino mjesto." Vratar je parkirao auto, pa nije uspjela vidjeti Trionovu naljepnicu. Nisam mogao vjerovati da pružam ključ svog novog Porschea osamnaestogodišnjem klincu koji će se vjerojatno provozati njime, kad gužva malo popusti.Neko vrijeme to je bio stvarno dobar izlazak. Činilo se da ju je xgra iz Dvostruke obmane opustila, učinila da se osjeća kao da je sa srodnom dušom. Osim toga, tip sluša Ani DiFranco, što bi još mogla poželjeti? Možda malo dubine - ženama se uvijek sviđala dubina °d muškaraca, ili barem povremeni, prolazni trenutak introspekcije, ah to sam svladao.Naručili smo zelenu salatu od papaje i vegetarijanske proljetne ° ade. Razmišljao sam bih li rekao da sam vegetarijanac, kao i ona,ah sam odlučio da bi to bilo previše. Osim toga, nisam znao bih liJoseoh FinderPARANOJAizdržao u prijevari dulje od jednog obroka. Zato sam naručio Ma-saman piletinu s cunyjem, a ona vegeterijanski curry bez kokosovog mlijeka - sjetio sam se da sam pročitao da je alergična na škampe - i oboje smo popili tajlandsko pivo.Prešli smo s tenisa na klub u kojem smo se upoznali, ali sam brzo usmjerio brod daleko od opasnih voda, koje bi mogle potaknuti pitanje kako i zašto sam onoga dana bio ondje. Zatim smo prešli na

golf pa na ljetovanja. Ona je upotrebljavala "ljetovanje" kao glagol. Brzo je ustanovila da potječemo iz različitih sredina, ali to je u redu. Nije se namjeravala udati za mene ili me upoznati sa svojim ocem, a ja nisam želio lagati o svom podrijetlu, što bi bio naporan posao. Osim toga, činilo se da to nije potrebno - djelovala je kao da joj se sviđam. Ispričao sam joj priče kako sam radio u teniskom klubu i u noćnoj smjeni točio gorivo na benzinskoj crpki. Zapravo, vjerojatno se osjećala pomalo neugodno zbog svog povlaštenog odrastanja, jer je ispričala nedužnu laž kako su je roditelji natjerali da dio ljetnih praznika provodi radeći "u kompaniji u kojoj radi moj tata", ispustivši činjenicu daje tata bio predsjednik uprave. Usto, znao sam da nikada nije radila u očevoj kompaniji. Ona je svoja ljeta provodila na velikom rancu u Wyomingu, na safariju u Tanzaniji, živeći s još nekoliko žena u stanu koji je tata plaćao u Parizu, stažirala na Velikom kanalu u Veneciji kod Peggy Guggenheim. Ona nije točila gorivo.Kad je spomenula kompaniju u kojoj je "radio" njezin tata, pripremio sam se za neizbježnu temu čime-se-baviš, gdje-radiš. Ali to se nije dogodilo tada, već puno kasnije. Bio sam iznenađen kad je povela taj razgovor na nekakav čudan način, kao da od toga radi igru. Uzdahnula je. "Pa, pretpostavljam da sada moramo razgovarati o tome što radimo, zar ne?""Pa...""Tako ćemo moći u beskraj razgovarati o onome što radimo tijekom dana, zar ne? Ja sam u high-techu, u redu? A ti - čekaj, znam, nemoj mi reći."Želudac mi se stisnuo."Ti si farmer koji uzgaja piliće."Nasmijao sam se. "Kako si pogodila?""Tako je. Farmer koji vozi Porsche i oblači se kod Fendija.""Zapravo, to je Zegna.""Svejedno. Žao mi je, ti si muško, pa je posao vjerojatno sve o čemu želiš razgovarati.""Zapravo, nije." Promijenio sam boju glasa u sramežljivu iskrenost. "Zapravo više volim živjeti u trenutku, biti obziran koliko mogu. Znaš, postoji jedan vijetnamski budistički svećenik koji živi u Francuskoj, po imenu Thich Nhat Nanh, koji kaže...""Oh, moj Bože", rekla je. "Ovo je tako čudno! Ne mogu vjerovati da znaš za Thich Nhat Nanha!"Zapravo nisam pročitao ništa stoje taj svećenik napisao, ali nakon što sam vidio koliko je njegovih knjiga naručila preko Amazona, potražio sam što o njemu ima na nekoliko budističkih web stranica."Svakako", rekao sam, kao da nema nikoga tko nije pročitao sabrana djela Thich Nhat Nanha. "Nije čudo hodati po vodi, čudo je hodati po zelenoj zemlji." Bio sam prilično siguran da sam to točno zapamtio, ali upravo u tom trenutku mobitel je počeo vibrirati u unutrašnjem džepu moje jakne. "Oprosti", rekao sam, izvadivši ga i bacivši pogled na ime pozivatelja."Samo sekundu", ispričao sam se i javio na telefon."Adame", oglasio se Antwoineov duboki glas. "Trebao bi doći ovamo. Radi se o tvom ocu."Jedva da smo pojeli večeru do pola. Odvezao sam je kući, pretjerano se ispričavajući cijelim putem. Ona je bila puna suosjećanja. Čak se ponudila da ide sa mnom u bolnicu, ali nisam je mogao izložiti nemilosti svoga oca, ne u tako ranoj fazi; to bi bilo Prejezivo.Kad sam je odvezao kući, natjerao sam Porschea do sto trideset nasat i stigao u bolnicu za petnaest minuta - srećom, bez zaustavljanja.trčao sam u Hitnu u promijenjenom stanju svijesti: hiperuzbu-erJ, preplašen, bez perifernog vida. Želio sam samo doći do oca ividjeti ga prije nego što umre. Bio sam uvjeren da svaka sekundaJoseph Finderkoju moram čekati za prijamnim šalterom u hitnoj službi može biti trenutak u kojem će otac umrijeti, a ja nikada neću dobiti priliku da se oprostim od njega. Gotovo da sam urlao njegovo ime sestri na prijamnom, a kad mi je rekla gdje se nalazi, dao sam se u trk. Sjećam se da sam razmišljao kako bi ona već nešto rekla da je on mrtav pa je sigurno još živ.Najprije sam ugledao Antvvoinea kako stoji s vanjske strane zelene zavjese. Lice mu je iz nekog razloga bilo izgrebeno i okrvavljeno i djelovao je prestrašeno."Što se događa?" viknuo sam. "Gdje je on?"

Antwoine je pokazao na zelenu zavjesu iza koje sam čuo glasove. "Najednom je počeo teško disati. Zatim mu je lice počelo tamniti, kao da je poplavilo. Prsti su mu postajali plavi. Tada sam pozvao Hitnu pomoć." Zvučao je kao da se brani."Jeli...?""Da, živ je. Čovječe, za starog bogalja ostao je prilično borben.""On ti je to učinio?" pitao sam, pokazavši na njegovo lice.Antvvoine je kimnuo, nasmiješivši se dobroćudno. "Odbijao je ući u kola Hitne pomoći. Rekao je da mu je dobro. Proveo sam pola sata boreći se s njim, a trebao sam ga jednostavno podići i ubaciti u vozilo. Nadam se da nisam predugo čekao da pozovem Hitnu."Prišao mi je niski, tamnoputi mladić u zelenoj bolničkoj odjeći. "Jeste li vi njegov sin?" ' >"Da!" rekao sam."Ja sam doktor Patel", reče muškarac. Mogao je biti mojih godina, specijalizant ili stažist, što li već."Oh. Zdravo." Zastao sam. "Ovaj, hoće li se izvući?""Čini se da hoće. Vaš otac ima prehladu, to je sve. Ali on nema nikakve respiratorne rezerve. Zato za njega i mala prehlada može biti smrtonosna.""Mogu li ga vidjeti?""Naravno", rekao je, prišao zavjesi i povukao je u stranu. Sestra je spajala vrećicu infuzije na očevu ruku. Preko nosa i usta imao ie prozirnu plastičnu masku i zurio ie u mene. Izgledao ie isto,PARANOJAsamo manje i lica bljeđeg nego obično. Bio je spojen na mnogo monitora.Posegnuo je i skinuo masku s lica. "Vidi ti ovu gužvu", rekao je. Glas mu je bio slab."Kako ste, gospodine Cassidv?" reče doktor Patel."Oh, sjajno", reče otac vrlo sarkastično. "Zar se ne vidi?""Mislim da ste vi bolje od vašeg bolničara."Antvvoine se postrance micao da bi bolje vidio. Otac je odjednom izgledao kriv. "Ah, to. Oprosti zbog lica, Antwoine."Antwoine, koji je vjerojatno shvatio da je to najopširnija isprika koju će ikad dobiti od mojega oca, izgledao je kao da mu je pao kamen sa srca. "Naučio sam lekciju. Idući put ću žešće uzvraćati."Otac se nasmiješio poput prvaka u teškoj kategoriji. "Ovaj vam je gospodin spasio život", reče doktor Patel. "Je li?" reče otac. "Svakako jest."Otac je malo okrenuo glavu da može zuriti u Antwoinea. "Zašto si to učinio?""Nisam htio tako brzo tražiti novi posao", brzo mu uzvrati Anrvvoine.Doktor Patel mi je tiho rekao. "Rendgenska slika prsnog koša je normalna, za njegovo stanje, broj leukocita je osam cijelih pet, što je također normalno. Nalaz plinova u krvi ukazuje na to da je bio pred respiratornim zastojem, ali čini se da je stanje sada stabilno. Dali smo mu kisik i intravenozno antibiotike i steroide.""Kakva je to maska?" pitao sam. "Kisik?"'To je nebulizator, koji raspršuje Albuteral i Atrovent, koji su bronhodilatatori." Nagnuo se nad moga oca i vratio masku na mjesto. vi ste pravi borac, gospodine Cassidv."To je blago rečeno", rekao je Antvvoine, smijući se promuklo, ispričajte nas." Doktor Patel povukao je zavjesu i napravio ekoliko koraka. Slijedio sam ga, a Antvvoine je ostao s ocem. Zar on još puši?" pitao je doktor Patel oštro.Joseph FinderSlegnuo sam ramenima."Na prstima ima mrlje od nikotina. To je potpuno ludo, znate?'"Znam.""On se ubija." ? ;"On umire, ovako ili onako.""Pa, ovako ubrzava proces.""Možda to i želi", rekao sam.Prvi dan svog službenog rada za Jocka Goddarda počeo sam nakon neprospavane noći.

Iz bolnice sam otišao u svoj novi stan oko četiri ujutro. Razmišljao sam da uhvatim sat vremena sna, ali sam odbacio tu ideju jer sam znao da bih prespavao. Možda to ne bi bio najbolji način za početak odnosa s Goddardom. Zato sam se otuširao, obrijao i proveo neko vrijeme na Internetu čitajući o Trionovim konkurentima, upijajući najnovije tehnološke novotarije s Nevvs.coma i Slashdota. Odjenuo sam lagani, crni pulover (najbliže što sam imao Goddardovim prepoznatljivim crnim dolčevitama), kaki hlače i smeđu kariranu jaknu, jedan od rijetkih "sportskih" odjevnih predmeta koje mi je izabrala Wyattova egzotična pomoćnica. Sad sam izgledao kao punopravni član Goddardova užeg kruga suradnika. Zatim sam nazvao vratara i zamolio da mi dovezu Porsche.Vratar koji je, čini se, bio u smjeni rano ujutro i navečer, kad sam najčešće odlazio i dolazio, bio je Latinoamerikanac u srednjim četrdesetima po imenu Carlos Avila. Imao je čudan, prigušen glas, kao da je progutao oštar predmet i ne može ga progutati do kraja. Bio sam mu simpatičan - uglavnom, barem mislim, jer ga nisam ignorirao poput svih ostalih koji žive ovdje."Radiš teško, Carlos?" rekao sam prolazeći pokraj njega. Tu je rečenicu on obično upućivao meni, kad bih se suludo kasno vraćao s posla, izgledajući prebijeno.PARANOJA"Teško da radim, gospodine Cassidv", rekao je cerekajući se i vratio se TV vijestima.Odvezao sam se nekoliko ulica dalje do Starbucksa koji se upravo otvarao i naručio trostruku bijelu kavu. Dok sam čekao da klinac, koji je izgledao kao žrtva višestrukogpiercinga s pretenzijama prema zvijezdi grunge scene Seattlea, na pari zagrije litru mlijeka s dva posto mliječne masti, pokupio sam Wall Street Journal i želudac mi se zgrčio.Tamo je, na samoj naslovnici, bio članak o Trionu. Ili, kako su napisali, "Trionovi jadi". Crtež napravljen od točaka, koji je izgledao kao daje izrezbaren, prikazivao je Goddarda neprimjereno živahnog, kao daje potpuno nesvjestan, kao da ne shvaća. Jedan od podnaslova glasio je: "Jesu li osnivaču Augustineu Goddardu odbrojeni dani?" Morao sam to pročitati dva puta. Moj mozak nije radio punim kapacitetom i trebao sam svoju trostruku kavu, s kojom se grunge klinac borio. Članak je bio snažan i pametan novinarski prilog Journalova stalnog novinara Williama Bulkelevja, koji je očito imao dobre veze u Trionu. Činilo se da je bit u tome što cijena Trionovih dionica pada, proizvodi su već odavno zastarjeli, kompanija ("općenito smatrana liderom u telekomunikacijskoj elektronici namijenjenoj krajnjem potrošaču") je u problemima, a Jock Goddard, Trionov osnivač, kao da više nije u tijeku. Više nije u tome svim srcem. Cijeli komentar govorio je o "dugoj tradiciji" osnivača high-tech kompanija koji su zamijenjeni kad su njihove kompanije dosegnule određenu veličinu. Postavljalo se pitanje je li on pogrešna osoba za predsjedanje kompanijom u razdoblju stabilnosti, koje je slijedilo nakon razdoblja eksplozivnog rasta. Bilo je tu puno stvari o Goddardovoj filantropiji, dobrotvornom radu, njegovu hobiju skupljanja i restauriranja starih američkih automobila i kako je potpuno obnovio svoj kabriolet Buick Roadmaster iz 1949. godine. Činilo se, pisao je članak, daje Goddard na putu u propast.Sjajno, pomislio sam. Ako Goddard propadne, pogodi tko će Potonuti s njim.A tada sam se sjetio: čekaj malo, Goddard nije moj pravi poslodavac. On je meta. Moj pravi poslodavac je Nick Wyatt. Uza sve uzbuđenje zbog prvog radnog dana, bilo je lako zaboraviti u što biJosenh FinderMoja kava je napokon bila gotova pa sam promiješao dva paketića šećera Turbinado, otpio veliki gutljaj koji mi je opržio grlo te pritisnuo plastični poklopac. Sjeo sam za stol da dovršim čitanje članka. Činilo se da novinar zna sve o Goddardu. Netko iz Triona je progovorio. Starome se loše pisalo.Vozeći se na posao, pokušao sam slušati CD Ani DiFranco koji sam pokupio u tornju, kao dio istraživačkog projekta "Alana", ali nakon nekoliko stvari sam ga izbacio. Neke pjesme uopće nisu bile pjesme nego govorni komadi. Da sam to htio, slušao bih Jay-Z-a ili Eminema. Ne, hvala.Razmišljao sam o članku uJournalu i pokušavao osmisliti reakciju, za slučaj da me netko pita. Da kažem da je to obično sranje koje nam je podvalio netko od konkurencije? Ili daje novinar promašio pravu priču (ma koja to bila)? Ili da je postavio nekoliko dobrih pitanja koja bi trebalo razmotriti? Odlučio sam da pokušam s modificiranom verzijom ovog potonjeg - da je, bez obzira na istinitost

optužbi, najvažnije što misle naši dioničari, a oni svi odreda čitaju Wall Street Journal pa moramo ozbiljno shvatiti članak, bio on istinit ili ne.A privatno sam se pitao tko su Goddardovi neprijatelji koji bi mogli zakuhati probleme -je li Jock Goddard zaista u problemima i jesam li se ukrcao na brod koji tone. Ili, da budem precizniji, je li me Nick Wyatt stavio na brod koji tone. Pomislio sam: tip sigurno nije u formi - zaposlio je mene, zar ne?Otpio sam gutljaj kave. Poklopac nije bio sasvim pričvršćen i topla, mliječno smeđa tekućina pljusnula mi je u krilo. Izgledao sam kao da sam imao "nezgodu". Kakav način za početak novoga posla. Trebao sam to shvatiti kao upozorenje.43Nakon što sam izašao iz toaleta u predvorju, gdje sam učinio što sam mogao da očistim mrlju od kave, ostavivši svoje kaki hlače vlažne i izgužvane, prošao sam pokraj malog kioska u predvorju krila A glavne zgrade, u kojem su se prodavale lokalne novine uz USA Todav, New York Times, Financial Times na papiru boje lososaPARANOJAi Journal. Inače golema hrpa Wall Street Journala već je napola nestala, a bilo je tek sedam sati. Očito su svi u Trionu čitali članak. Pretpostavljao sam da su kopije članka s web stranice Journala već u svačijem e-mailu. Pozdravio sam ambasadoricu u predvorju i uspeo se dizalom na sedmi kat.Goddardova glavna tajnica Flo već mi je e-mailom poslala pojedinosti o mojem novom uredu. Tako je, ne odjeljka nego pravog ureda, iste veličine kao ured Jocka Goddarda (ili, što se toga tiče, Nore i Toma Lundgrena). Nalazio se nekoliko ureda iza Goddardova, koji je bio u mraku, kao i ostali uredi u hodniku. Moj je, međutim, bio osvijetljen.Za svojim stolom ispred mojeg ureda sjedila je moja nova pomoćnica Jocelvn Chang, Amerikanka koneskog podrijetla četrdesetih godina, arogantnog izgleda, u besprijekornom plavom kostimu. Imala je savršeno zakrivljene obrve, kratku crnu kosu i mala, poput luka zakrivljena usta, ukrašena ružem boje breskve od kojeg su joj usne izgledale vlažno. Označavala je registrator za razvrstavanje korespondencije. Dok sam prilazio, podigla je pogled i skupljenih usta pružila ruku. "Vi ste sigurno gospodin Cassidv.""Adam", rekao sam. Nisam znao je li to moja prva pogreška? Jesam li trebao zadržati odmak, biti služben? Činilo mi se besmisleno i nepotrebno. Naposljetku, gotovo svi su ovdje predsjednika uprave zvali "Jock". A bio sam upola mlađi od nje."Ja sam Jocelvn", rekla je. Imala je nekakav monoton, nazalni, bostonski naglasak, kakav nisam očekivao. "Drago mi je.""I meni. Flo kaže da ste oduvijek ovdje, što mi je drago čuti." Ups. Žene to ne vole čuti."Petnaest godina", rekla je oprezno. "Posljednje tri za Michaela Gilmorea, vašeg neposrednog prethodnika. On je premješten prije nekoliko tjedana, pa sam ja bila leteća.""Petnaest godina. Izvrsno. Trebat će mi sva pomoć koju mogu dobiti."Kimnula je, bez smiješka, bez ičega. Tada je primijetila Journal pod mojom rukom. "Ovo nećete pokazati gospodinu Goddardu, zar ne?""U stvari, baš sam vas htio zamoliti da to uokvirite za poklon. Za njegov ured."

Uputila mije dug, preneražen pogled. Zatim se polako nasmiješila. "To je šala", rekla je. "Zar ne?""Točno.""Oprostite. Gospodin Gilmore nije bio poznat po smislu za humor.""U redu je, nisam ni ja."Kimnula je, nesigurna kako da reagira. "Dobro." Bacila je pogled na sat. "Imate sastanak s gospodinom Goddardom u sedam i trideset.""Još nije došao."Ponovno je pogledala na sat. "Doći će. U stvari, kladim se da je upravo stigao. On se drži vrlo preciznog rasporeda. Oh, samo malo." Pružila mi je vrlo ušminkan dokument od stotinjak stranica, uvezan u nekakvu plavu, umjetnu kožu, s natpisom BAIN&COMPANY na koricama. "Flo je rekla

da gospodin Goddard želi da to pročitate prije sastanka.""Sastanka koji počinje... za dvije i pol minute."Slegnula je ramenima.Je li to moj prvi ispit? Nije bilo šanse da pročitam ni stranicu tog nerazumljivog blebetanja prije sastanka, a svakako nisam imao namjeru zakasniti. Bain & Companv su iznimno skupa, globalna konzultantska tvrtka koja uzima tipove mojih godina, tipove koji znaju čak i manje od mene, i obrađuje ih dok ne postanu potpuni idioti, a zatim ih šalje u obilaske kompanija, pisanje izvještaja i fakturiranje stotina tisuća dolara za svoju lažnu mudrost. Na ovom je bilo otisnuto TRION POVJERLJIVO. Na brzinu sam ga prelistao i odmah su me zaskočili svi klišeji i prazne fraze - "organizacija upravljanja znanjem", "kompetitivne prednosti", "operativna izvrsnost", "racionalizacija troškova", "disproporcija troškova", "minimiziranje nedohodovnog rada", bla bla bla - nisam morao ni čitati da bih znao o čemu se radi.Otkazi. Sječa glava po odjeljcima.Super, pomislio sam. Dobro došao u život na vrhu.

PARANOJAAAKad me Flo uvela unutra, Goddard je već sjedio za okruglim stolom u svom uredu s Paulom Camillettijem i još jednim tipom. Čovjek je bio srednjih ili kasnih pedesetih godina, ćelav sa sijedim pramenom, odjeven u nimalo moderno sivo, karirano odijelo, košulju i kravatu koja je upravo izašla iz dućana u trgovačkom centru, s velikim, masivnim pečatnjakom na desnoj ruci. Prepoznao sam ga: Jim Colvin, Trionov glavni operativni direktor.Soba je bila jednako velika kao Goddardov prednji ured, tri i pol puta tri i pol metra, i već s troje ljudi i velikim okruglim stolom bila je gužva. Pitao sam se zašto se ne sastajemo u nekoj od soba za sastanke, u nekom većem prostoru, pogodnijem za tako moćne rukovoditelje. Pozdravio sam, nervozno se nasmiješio, sjeo na stolicu preko puta Goddarda i spustio na stol Bainov dokument i Trionovu šalicu kave koju sam dobio od Flo. Izvadio sam žuti notes i olovku i spremio se na pisanje bilježaka. Goddard i Camilletti bili su u košuljama, bez sakoa - i bez crnih dolčevita. Goddard je izgledao još starije i umornije nego posljednji put kad sam ga vidio. Na lančiću oko vrata imao je crne, uske naočale. Nekoliko kopija članka iz Wall Street Journala bilo je rasprostrto po stolu, a jedna od njih bila je označena žutim i zelenim markerom.Camilletti me mrko pogledao dok sam sjedao. "Tko je to?" rekao je. Nije baš neka dobrodošlica."Sjećaš se gospodina Cassidvja, zar ne?""Ne.""Sa sastanka za Maestro! Ono s vojskom?""Tvoj novi pomoćnik", rekao je bez oduševljenja. "U redu. Dobro došao u stožer za procjenu šteta, Cassidv.""Jime, ovo je Adam Cassidv", reče Goddard. "Adame, ovo je Jim Colvin, naš glavni operativni direktor."Colvin kimne. "Adame."Joseph FinderPARANOJA"Upravo smo razgovarali o ovom prokletom članku u Journalu i kako da se postavimo prema tome", reče Goddard."Pa", rekao sam mudro, "to je samo novinski članak. Za nekoliko dana stvar će se ohladiti, bez sumnje.""Glupost", otresao se Camilletti, buljeći u mene tako zastrašujućeg izraza lica da sam pomislio kako ću se okameniti. "To je Journal. Naslovna stranica. To svi čitaju. Članovi upravnog odbora, institucionalni investitori, analitičari, svi. Ovo je prokleta katastrofa.""Svakako nije dobro", složio sam se. Rekao sam sam sebi da od sada držim jezik za zubima.Goddard je zvučno izdahnuo."Najgore što možemo učiniti je suviše zarotirati", rekao je Colvin. "Ne želimo cijeloj industriji

poslati panične dimne signale." Svidjelo mi se ovo "suviše zarotirati". Jim Colvin očito je igrao golf."Ja bih odmah pozvao ovamo Odnose s investitorima i Korporacijske komunikacije te napravio nacrt odgovora, pismo uredniku", reče Camilletti."Zaboravi Journar, reče Goddard. "Mislim da bih trebao ponuditi eksluzivni razgovor licem-u-lice New York Timesu. Reći ću da je to prilika da se osvrne na pitanja od općeg značenja za cijelu industriju. Pristat će.""Svejedno", reče Camilletti. "U svakom slučaju, ne prosvjedujmo preglasno. Ne želimo prisiliti Journal da napiše nastavak, da još više kopa po blatu.""Meni ovo zvuči kao da je novinar Journala razgovarao s nekim iznutra", rekao sam, zaboravivši dio o držanju jezika za zubima. "Imamo li ikakvu ideju tko je mogao progovoriti?""Ja sam prije nekoliko dana dobio glasovnu poštu od novinara, ali sam bio izvan zemlje", reče Goddard. "Znači ja sam'nedostupan za komentar'.""Možda me tip nazvao, ne znam, mogu provjeriti glasovnu poštu - ali sigurno nisam odgovorio na njegov poziv", reče Camilletti."Ne mogu zamisliti da bi itko iz Triona svjesno sudjelovao u ovome", reče Goddard."Netko od naših konkurenata", reče Camilletti. "Wyatt, možda."Nitko nije pogledao u mene. Pitao sam se znaju li druga dvojica da sam došao iz Wyatta.Camilletti je nastavio. "Ovdje se često citiraju neki naši distributeri _ British Tel, Vodafone, DoCoMo - o tome kako se novi mobilni telefoni ne prodaju. Prodaja je jednostavno stala. Odakle novinar iz New Yorka uopće zna kako nazvati DoCoMo u Japan? Poziv je sigurno došao iz Motorole, Wyatta ili Nokije.""U svakom slučaju," reče Goddard, "to je sada stvar prošlosti. Moj posao nije da upravljam medijima, nego da upravljam prokletom kompanijom. A taj priglupi članak, koliko god bio iskrivljen i nepravedan - pa, koliko je on stvarno grozan? Osim zlogukog naslova, što je u njemu tako posebno novo? U svakom tromjesečju ostvarivali smo plan, nikada podbacili, možda samo prebacili za koji cent. Bili smo ljubimci Wall Streeta. U redu, rast profita je zaustavljen, ali Bože dragi, pa cijela industrija je u teškoćama! Ne mogu a da u ovom članku ne primijetim zluradost. Homer Silni je kimnuo.""Homer?" reče Colvin zbunjeno."Ali sve te bezvezarije kako ćemo, prvi put u petnaest godina, možda okončati tromjesečje s gubitkom," reče Goddard, "to je čista izmišljotina."Camilletti je vrtio glavom. "Ne", rekao je tiho. "Još je i gore od toga.""Što to govoriš?" reče Goddard. "Upravo sam došao s prodajne konferencije u Japanu, gdje je sve bilo ružičasto!""Sinoć, kad sam e-mailom uzbunjen o ovom članku," reče Camilletti, "poslao sam e-mailove potpredsjednicima za financije za Europu i Aziju/Pacifik i rekao im da želim vidjeti sve podatke o prihodima do ovog tjedna, podatke o tromjesečnoj prodaji, raščlanjene po kupcima.""I?" požurivao je Goddard."Covington u Bruxellesu mi se javio prije sat vremena, a Brody iz Singapura usred noći, i brojke izgledaju usrano. Prodaja je bila dobra, ali je promet starijih modela uz snižene cijene očajan. Između Azije/Pacifika i EBIA, to je šezdeset posto naših prihoda, padamoJoseph Finderpreko ruba litice. Jock, činjenica je da ćemo ovo tromjesečje podbaciti, i to jako. Ovo je čista katastrofa."Goddard je pogledao u mene. "Ovo što čuješ su povlaštene, tajne informacije, Adame, budimo načisto s tim, ni riječi...""Naravno.""Imamo," počeo je Goddard, spetljao se, pa rekao, "za Boga miloga, imamo AURORU...""Prihod od AURORE udaljen je još nekoliko tromjesečja", reče Camilletti. "Moramo se snaći sada. Za operacije koje su u tijeku. Mogu ti reći jedno: kad te brojke dođu na vidjelo, dionice će doživjeti žestok udarac", nastavio je Camilletti. Govorio je tihim glasom. "Naši prihodi u četvrtom

tromjesečju podbacit će dvadeset pet posto. Morat ćemo podnijeti znatan trošak zbog povećanih zaliha."Camilletti je zastao i znakovito pogledao Goddarda. "Predviđam gubitak prije oporezivanja od gotovo pola milijarde dolara."Goddard se trznuo. "Moj Bože."Camilletti je nastavio. "Slučajno znam daje CS First Boston već odlučio degradirati naše dionice s 'izvrsna' na 'tržišna'. Sto znači s 'kupi' na 'čekaj'. I sve to prije nego što sve ovo izbije na površinu.""Bože dragi", reče Goddard stenjući i odmahujući glavom. "To je apsurdno, kad znamo što imamo u pripremi.""Zbog toga moramo još jedanput razmotriti ovo", reče Camilletti, udarajući kažiprstom po svom primjerku plavog Bainova dokumenta.Goddard je lupkao prstima po Bainovoj studiji. Primijetio sam da su mu prsti bucmasti, a ruke prekrivene staračkim pjegama. "Zaista lijepo uvezan dokument", rekao je. "Nikad mi nisi rekao koliko nas je koštao.""Ne želiš to znati", reče Camilletti."Ne želim, je li?" Napravio je grimasu, kao da je dokazao što želi reći. "Paul, ja sam se zakleo da to nikada neću učiniti. Dao sam riječ.""Isuse, Jock, ako se ovdje radi o tvom egu, tvojoj taštini...""Radi se o tome da održim riječ. Kao i o mojoj vjerodostojnosti."PARANOJA"Pa, nisi uopće trebao davati takva obećanja. Nikad ne reci nikad. U svakom slučaju, to si govorio u uvjetima drukčijeg gospodarstva _ u prethistorijska vremena. U vrijeme mezozoika, zaboga. Svemirski brod Trion rastao je warp brzinom. Mi smo jedna od samo pet hgh--tech kompanija koja još nije prošla proces otpuštanja radnika.""Adame", rekao je Goddard okrenuvŠi se prema meni i pogledavši me preko naočala. "Jesi li imao priliku zaroniti u sve ove bezvezarije?"Odmahnuo sam glavom. "Dobio sam ga tek prije nekoliko minuta. Samo sam ga prelistao.""Želim da pažljivo proučiš projekcije za potrošačku elektroniku. Stranica osamdeset i neka. To ti je blisko.""Sada?" pitao sam."Sada. I reci mi djeluju li realistično.""Jock," reče Jim Colvin, "praktično je nemoguće dobiti iskrenu projekciju od šefova odjela. Svi oni štite zaposlene u svom odjelu, brane svoj teritorij.""Zato je Adam ovdje", uzvrati Goddard. "On nema teritorij koji treba braniti."Mahnito sam listao Bainov izvještaj, pokušavajući izgledati kao da znam što radim."Paule," reče Goddard, "sve smo ovo već prošli. Znam da ćeš mi reći kako moramo srezati osam tisuća radnih mjesta ako želimo opet biti jaki.""Ne, Jock, samo ako želimo ostati solventni. A brojka je blize deset tisuća.""U redu. Onda mi reci nešto. Nigdje u ovoj prokletoj ekspertizi ne piše da kompanija koja smanjuje broj ljudi, dugoročno gledano, ikada ima koristi od toga. Sve što možeš čuti je kratkoročno." Camilletti je izgledao kao da će odgovoriti, ali Goddard je nastavio. "Oh, znam da svi to rade. To je refleksni odgovor. Posao loše ide? Riješi se ljudi. Baci balast preko palube. Ali vode li otpuštanja ikada trajnom povećanju vrijednosti dionica ili udjela na tržištu? Dovraga, Paule, ti dobro znaš da ćemo, čim se oblaci raziđu, ponovno zapošljavati većinu njih. Isplati li se uopće prolaziti kcroz takve turbulencije?"Josenh Finder"Jock," reče Jim Colvin, "to je pravilo koje zovu osamdeset-dvadeset - dvadeset posto ljudi radi osamdeset posto posla. Samo ćemo odrezati salo.""To 'salo' su privrženi Trionovi zaposlenici", uzvratio je Goddard. "Oni kojima izdajemo iskaznice koje govore o odanosti i predanosti. Pa to je dvosmjerna ulica, zar ne? Mi od njih očekujemo odanost, ali je oni ne dobivaju od nas? Što se mene tiče, krenemo li tim putem, izgubit ćemo puno više od broja zaposlenih. Izgubit ćemo temeljni osjećaj povjerenja. Ako su se naši zaposlenici

pridržavali svoje polovice ugovora, kako to da mi ne moramo? To je prokleto kršenje povjerenja.""Jock," reče Colvin, "činjenica je da si u posljednjih deset godina mnoge zaposlenike Triona učinio vrlo bogatima."Za to sam vrijeme jurio kroz prikaze projekcija zarade, pokušavajući ih usporediti s brojevima koje sam viđao proteklih nekoliko tjedana."Ovo nije vrijeme za uzvišenost, Jock", reče Camilletti. "Ne možemo si priuštiti taj luksuz.""Oh, ne pokušavam biti uzvišen", reče Goddard, bubnjajući ponovno prstima po stolu. "Samo sam brutalno praktičan. Nije mi problem otpustiti lijenčine, zabušante, one koji se šlepaju. Tko ih šljivi. Ali otpuštanja ovakvih razmjera samo vode povećanoj odsutnosti s posla, bolovanjima, ljudima koji stoje oko aparata s vodom i ispituju jedni druge o najnovijim tračevima. Paraliza. Reći ću to tako da bolje razumiješ, Paule, to se zove smanjenje produktivnosti.""Jock..." počeo je Colvin."Reći ću ti jedno pravilo osamdeset-dvadeset", reče Goddard. "Ako to učinimo, osamdeset posto mojih preostalih zaposlenika moći će poslu posvetiti najviše dvadeset posto svojih umnih sposobnosti. Adame, kako ti se čine procjene?""Gospodine Goddard...""Posljednji koji me tako nazvao dobio je otkaz."Nasmiješio sam se. "Jock. Gledajte, neću puno plesati oko toga. Ja ne znam većinu ovih brojeva, a neću lupati napamet. Ne kad je riječ o tako važnoj temi. Ali poznajem brojke kod Maestra i, iskreno, mogu vam reći da ove izgledaju pretjerano optimistično.PARANOJADok ne počnemo s isporukama za Pentagon - pod pretpostavkom da dobijemo posao - ove su brojke previsoke.""Što znači da bi situacija mogla biti još gora od onoga što nam govore naši konzultanti od sto tisuća dolara.""Da, gospodine. Barem ako su brojke iz Maestra nekakav pokazatelj."Kimnuo je.Camilletti reče: "Jock, reći ću ti ovo na ljudski način. Moj je otac bio prokleti učitelj, dobro. S učiteljskom plaćom poslao je šestero djece na fakultet, ne pitaj me kako, ali uspio je. Sada on i mama žive od njegove mizerne ušteđevine, čija je većina vezana uz Trionove dionice, jer sam mu ja rekao da je ovo sjajna kompanija. Za naše pojmove to nije puno novca, ali on je već izgubio dvadeset šest posto svog početnog kapitala, a izgubit će još kudikamo više. Zaboravi Fidelity i TIAA-CREF. Većina naših dioničara su ljudi poput Tonvja Camillettija, i što ćemo reći njimaVImao sam osjećaj da je Camilletti to izmislio, da je u stvarnosti njegov otac investicijski bankar, živi u naselju zatvorenog tipa u Boci na Floridi i često igra golf, ali Goddardove oči su sjale. ^"Adame," reče Goddard, "ri me razumiješ, zar ne?"Na trenutak sam se osjetio poput jelena uhvaćenog farovima auta. Bilo je očito što Goddard želi čuti od mene. Ali nakon nekoliko sekundi, odmahnuo sam glavom. "Čini mi se," rekao sam polako, "ako to ne učinite sada, da ćete za godinu dana vjerojatno morati srezati još više radnih mjesta. Zato moram reći da se slažem s gosp... s Paulom."Camilletti je ispružio ruku i potapšao me po ramenu. Malo sam se trznuo. Nisam želio da to izgleda kao da biram stranu - i to protiv šefa. To nije baš najbolji način da počneš s novim poslom."Kakve uvjete predlažeš?" reče Goddard uzdahnuvši. Camilletti se nasmiješio. "Otpremninu za četiri tjedna.""Bez obzira na to koliko dugo rade kod nas? Ne. Dvotjedna otpremnina za svaku godinu provedenu kod nas, plus dodatna dva tjedna za svaku godinu preko deset godina."Joseph Finder"To je ludost, Jock! U nekim slučajevima isplatili bismo otpremninu u visini jednogodišnje plaće, možda i više.""To nije otpremnina", promrmljao je Jim Colvin. "To je socijalna pomoć."Goddard slegne ramenima. "Ili ćemo otpuštati pod ovim uvjetima ili neće biti otpuštanja." Uputio mije ožalošćeni pogled. "Adame, ako ikada odeš na večeru s Paulom, ne daj mu da bira vino."

Zatim se okrenuo svom financijskom direktoru. "Ti želiš da otpuštanja počnu prvog lipnja, zar ne?"Camilletti oprezno kimne."Nekako kroz maglu," reče Goddard, "sjećam se da smo potpisali jednogodišnji ugovor o otpremninama s odjelom CableSign koji smo kupili prošle godine. Taj ugovor istječe trideset prvog svibnja. Dan prije."Camilletti slegne ramenima."Dakle, Paule, to je gotovo tisuću radnika koji će dobiti mjesečnu plaću, plus mjesečnu plaću za svaku odrađenu godinu - ako ih otpustimo jedan dan prije. To je pristojan paket otpremnina. Taj jedan dan tim će ljudima donijeti veliku razliku. Ovako bi dobili pišljiva dva tjedna.""Prvoga lipnja počinje tromjesečje...""Neću to učiniti. Žao mi je. Neka to bude tridesetog svibnja. A što se tiče zaposlenika čije su opcije iznad tržišne cijene, dat ćemo im dvanaest mjeseci da ih realiziraju. I ja ću si dobrovoljno smanjiti plaću - na jedan dolar. A ti, Paul?"Camilletti se nervozno nasmiješio. "Ti imaš puno više opcija nego ja.""Ovo radimo samo jedanput", reče Goddard. "Jedanput, i to kako treba. Neću rezati dva puta.""Razumijem", reče Camilletti."U redu", rekao je Goddard uz uzdah. "Kao što uvijek govorim, ponekad jednostavno moraš ući u auto, uključiti se u program. Ali najprije želim proći ovo s cijelom rukovodećom ekipom, skupiti ih što je više moguće. Isto tako, želim razgovarati s našim investicijskim bankarima. Ako stvar prođe, a bojim se da hoće, snimit ćuPARANOJAje Goddard, "i to sutra, nakon zatvaranja burze. U isto vrijeme ćemo objaviti stvar. Ne želim da ijedna riječ procuri prije toga - to je demoralizirajući""Ako ti je draže, ja ću objaviti vijest", reče Camilletti. "Tako ćeš ti ostati čistih ruku."Goddard je netremice gledao u Camillettija. "Neću ti to objesiti za vrat. Odbijam to. To je moja odluka - ako su zasluge moje, i slava i naslovne stranice, onda je i krivnja moja. To je pošteno.""To kažem samo zato što si u prošlosti dao toliko izjava. Pribit ćete..."Goddard je slegnuo ramenima, ali je izgledao jadno. "Pretpostavljam da će me od sada zvati Motorna Pila Goddard ili tako nekako.""Mislim da 'Neutron Jock' zvuči bolje", rekao sam, i prvi put Goddard se nasmiješio.Napustio sam Goddardov ured osjećajući istovremeno olakšanje i opterećenje.Preživio sam svoj prvi sastanak s njim i nisam napravio preveliku budalu od sebe. Ali znao sam ozbiljnu kompanijsku tajnu, stvarnu informaciju iznutra koja će mnogim ljudima promijeniti život.Evo kako stvari stoje: odlučio sam da to neću prenijeti Wyattu i društvu. To nije dio mojeg zadatka, nije mi u opisu posla. To nije imalo nikakve veze s mućkama. Nisam to morao reći svojim gazdama. Uostalom, oni nisu znali da ja znam. Neka saznaju za otpuštanja u Trionu kad i svi ostali.Zaokupljen, izašao sam iz dizala na trećem katu krila A da uhvatim kasni ručak u blagovaonici, kad sam ugledao poznato lice kako ide Prema meni. Visoki, mršavi mladić, u kasnim dvadesetim godinama,Joseph FinderČak i u tom djeliću sekunde prije nego što sam povezao ime s licem, želudac mi se zgrčio. Moj životinjski primozak osjetio je opasnost prije nego što je mozak shvatio.Kimnuo sam i nastavio hodati. Lice mi je gorjelo.On se zvao Kevin Griffin, a bio je pristupačan dečko glupavog izgleda, i solidno je igrao košarku. Znao sam igrati košarku s njim u Wyatt Telecomu. Radio je u prodaji routera u Odjelu za poslovne korisnike. Zapamtio sam ga kao vrlo bistrog i vrlo ambicioznog tipa, iza opuštenog držanja. Uvijek je premašivao planove i znao se šaliti sa mnom, na dobrodušan način, zbog mojeg opuštenog odnosa prema poslu.Drugim riječima, znao je tko sam ja zapravo. s:« "Adame!" ustrajao je. "Adame Cassidv! Hej, što ti radiš ovdje?"Više ga nisam mogao ignorirati pa sam se okrenuo. Jednom fukom držao je vrata dizala da se ne zatvore.

"Hej, Kevine", rekao sam. "Sada radiš ovdje?""Da, u prodaji." Djelovao je uzbuđeno, kao da se radi o godišnjici mature ili tako nečemu. Spustio je glas. "Jesu li te izbacili iz Wyatta zbog onog tuluma?" Zahihotao se, ništa zločesto, samo nekako konspirativno."Ne", rekao sam, oklijevajući na trenutak, pokušavajući djelovati bezbrižno, kao da se zabavljam. "To je bio veliki nesporazum.""Da", rekao je upitno. "Što radiš ovdje?" "Sve po starom", rekao sam. "Hej, drago mi je da smo se vidjeli, Stafi. Oprosti, ali žurim se."Začuđeno me promatrao dok su se vrata dizala zatvarala. To nije bilo dobro.PETI DIOProvaljenProvaljen:' Razotkrivanje osoblja, instalacija (kao što je sigurna kuća) ili drugih elemenata tajne aktivnosti ili organizacije. Provaljen agent je onaj čiji je identitet poznat protivniku.Špijunska knjiga: Enciklopedija špijunažeSjeban sam.Kevin Griffin znao je da u Wyattu nisam radio na projektu Lucid, da tamo nisam bio nikakva superzvijezda. Znao je pravu priču. Vjerojatno me u svom odjeljku već traži na Trionovu intranetu i čudi se što sam naveden kao izvršni pomoćnik predsjednika uprave. Koliko će proći prije nego što počne govoriti, pričati priče, raspitivati se? Pet minuta? Pet sekundi?Kako se samo ovo moglo dogoditi, nakon sveg pažljivog planiranja, pripremanja temelja Wyattovih ljudi? Kako su mogli dopustiti da Trion zaposli nekoga tko bi mogao sabotirati cijeli plan?Omamljen, osvrtao sam se oko sebe na šalteru s delikatesama. Odjednom više nisam imao teka. Ipak sam uzeo sendvič sa šunkom i sirom, jer su mi trebale bjelančevine, i dijetnu Pepsi i vratio se u svoj ured.Jock Goddard je stajao u hodniku pokraj moga ureda i razgovarao s nekim direktorom. Ugledao me je i podigao kažiprst kao znak da želi razgovarati sa mnom pa sam nezgrapno stajao tamo čekajući da završi razgovor.Nakon nekoliko minuta Jock je dostojanstveno stavio ruku na čovjekovo rame, a zatim prvi ušao u moj ured."Ti", rekao je sjedajući na stolicu za gosta. Jedino preostalo mjesto za sjedenje bilo je iza stola, što je djelovalo potpuno pogrešno - on Je vražji predsjednik uprave! - ali nisam imao izbora. Sjeo sam, neodlučno se nasmiješio, ne znajući što da očekujem.Rekao bih da si položio s čistom peticom", rekao je Goddard čestitam."Stvarno? Mislio sam da sam pogriješio", rekao sam. "Nije mi 1 ° baš ugodno stati na nečiju drugu stranu." ^ Zbog toga sam te zaposlio. Oh, ne zato da staješ uz nekoga ugoga. Nego da govoriš istinu, bez straha."Joseph Finder"To nije bila istina", rekao sam. "To je samo nečije mišljenje." Možda sam sad otišao predaleko.Goddard je protrljao oči svojim zdepastim rukama. "Najlakša stvar na svijetu za predsjednika uprave - a i najopasnija -je ne biti u tijeku. Nitko mi stvarno ne želi reći neuljepšanu istinu. Žele me obraditi. Svi oni imaju svoje razloge. Voliš li povijest?"Nikada nisam razmišljao o povijesti kao o nečemu što bih mogao "voljeti". Slegnuo sam. "Pomalo.""Za Drugog svjetskog rata, Winston Churchill uspostavio je ured izvan zapovjednog lanca, čiji je zadatak bio da mu daje čistu, grubu istinu. Mislim da ga je nazvao Statistički ured ili tako nekako. Kako bilo, smisao je da mu nitko nije volio donositi loše vijesti, ali je on znao da ih mora čuti ako želi obaviti posao."Kimnuo sam."Pokreneš li kompaniju, osmjehne li ti se sreća nekoliko puta, možeš postati gotovo kultna figura među ljudima koji ne znaju za bolje", nastavio je Goddard. "Ali ja ne želim da mi se ljubi prsten. Potrebna mi je iskrenost. Sada više nego ikada. U ovom poslu postoji aksiom da tehnološke kompanije neizbježno nadrastu svoje osnivače. Dogodilo se to Rodu Canionu u Compaqu, Alu Shugartu u Seagateu. Apple Computers čak je izbacio Stevea Jobsa, sjećaš se, prije nego što se

vratio na bijelom konju i spasio tvrtku. Poanta je da n^pia starih, odvažnih osnivača. Moj je upravni odbor uvijek imao duboke bunare povjerenja u mene, ali nekako naslućujem da su ti bunari počeli presušivati.""Zašto to kažete, gospodine?""Ovo 'gospodine' mora prestati", otresao se Goddard. "Članak uJournalu bio je hitac upozorenja. Ne bih se začudio daje potekao od nezadovoljnih članova odbora, od koji neki misle da je vrijeme da odstupim, da se povučem u svoju kuću na selu i cijelo vrijeme lupkam po svojim autima.""A vi to ne želite, zar ne?"Namrštio se. "Učinit ću ono što je najbolje za Trion. Ova vražja kompanija je moj život. Uostalom, auti su samo hobi - ako se baviš hobijem cijelo vrijeme, to prestaje biti zabavno." Pružio mi je debeli fascikl. "U svom e-mailu naći ćeš kopiju ovoga u PDF-u. Ovo jePARANOJAnaš strateški plan za sljedećih osamnaest mjeseci - novi proizvodi, poboljšanja, sve zajedno. Želim od tebe čuti tvoje grubo, neuljepšano rnišljenje - prezentaciju, nazovi to kako hoćeš, pregled, pogled iz helikoptera.""Kada to želite?""Što je prije moguće. A ako postoji neki određeni projekt u koji bi se volio uključiti, kao moj izaslanik, samo reci. Vidjet ćeš da u pripremi imamo cijeli niz zanimljivih stvari. Neke od njih su prilično zatvorene. Moj Bože, jedna stvar koja je u pripremi, pod kodnim imenom AURORA, mogla bi potpuno preokrenuti situaciju.""AURORA?" rekao sam, jedva progutavši. "Čini mi se da ste je spomenuli na sastanku, zar ne?""Dao sam Paulu da to vodi. To je bomba, da ti pamet stane. Ima još sitnih grešaka na prototipu koje treba ispeglati, ali stvar samo što nije spremna za objavljivanje.""Zvuči zanimljivo", rekao sam, pokušavajući zvučati opušteno. "Volio bih pomoći oko toga.""Oh, hoćeš, nema sumnje u to. Ali sve u svoje vrijeme. Ne želim ti još odvraćati pažnju od nekih pitanja čišćenja kuće, jer kad se jednom zapetljaš u AURORU... pa, ne želim te slati u suviše smjerova odjednom, suviše te opterećivati." Ustao je, sklopivši ruke. "Sada moram u studio snimiti obraćanje preko weba, što nije baš posao kojem se veselim, mogu ti reći."Nasmiješio sam se suosjećajno."U svakom slučaju," reče Goddard, "žao mi je što sam te tako ubacio u vatru, ali imam osjećaj da ćeš se snaći."Stigao sam u Wyattovu kuću u isto vrijeme kad i Meacham, koji je nešto dobacio o mojem Porscheu. Uveli su nas u Wyattovu pomno uređenu teretanu u podrumskom dijelu kuće, ali iznad površine zemlje, zbog konfiguracije terena. Wyatt je dizao utege na klupi s pokretnim naslonom - sedamdeset pet kilograma. Bio je u oskudnimJoseph Finderhlačicama za vježbanje, bez majice, i izgledao napuhanije nego ikada. Ovaj je tip Godzila.Prije nego stoje progovorio, završio je seriju vježbi, a zatim ustao i obrisao se ručnikom."Jesi li već dobio otkaz?" "Nisam još.""Ne, Goddard ima drugih briga. Poput činjenice da mu se kompanija raspada." Pogledao je u Meachama i obojica su se zahihotala. "Što je sveti Augustin rekao na to?"Pitanje nije bilo neočekivano, ali je došlo tako naglo da nisam bio potpuno spreman. "Ništa posebno", rekao sam."Gluposti", rekao je Wyatt, prišao mi bliže i zurio, pokušavajući me prestrašiti svojom fizičkom pojavom. Topli, vlažni zrak isparavao je iz njegova tijela, neugodno vonjajući po amonijaku: miris dizača utega koji guta suviše bjelančevina."Ništa posebno dok sam ja bio prisutan", dodao sam. "Mislim, članak ih je zaista prenerazio - sve je vrvjelo od aktivnosti. Luđe nego obično.""Odakle ti znaš kako je 'obično'?" reče Meacham. "To ti je prvi dan na sedmom katu.""To je samo moje viđenje", odgovorio sam mlako. "Sto je sve iz članka istina?" pitao je Wyatt. "Hoćete reći da ga niste vi ubacili?" pitao sam.Wyatt me pogledao. "Hoće li tromjesečje završiti s gubitkom ili neće?"

"Nemam pojma", slagao sam. "Nisam baš cijeli dan bio u God-dardovu uredu." Ne znam zašto tako tvrdoglavo nisam želio otkriti katastrofalne tromjesečne brojke, ni novosti o otpuštanjima koja slijede. Možda sam se osjećao kao da mije Goddard povjerio tajnu pa bi bilo pogrešno izigrati to povjerenje. Isuse, ja sam bio prokleta krtica, špijun - kad sam to postao tako pošten i pravedan? Zašto sam iznenada povlačio crtu; ovoliko ću ti reći, ovoliko neću. Kada vijest o otpuštanjima sutra bude objavljena, Wyatt će na meni primijeniti srednjovjekovne metode jer sam to prešutio. Neće povjerovati daPARANOJAnisam čuo za to. Zato sam petljao. "Ali nešto se sigurno događa", rekao sam. "Nešto veliko. Sprema se nekakva obavijest."Pružio sam Wyattu fascikl s kopijom strateškog plana koji mi je Goddard dao da proučim."Što je to?" reče Wyatt. Spustio ga je na klupu za dizanje utega, navukao trenirku preko glave i zatim počeo listati dokument."Trionov strateški plan za idućih osamnaest mjeseci, uključujući detaljne opise svih novih proizvoda u pripremi.""Uključujući AURORU?"Odmahnuo sam glavom. "Ali Goddard ju je spomenuo.""Kako?""Samo je rekao da će jedan veliki projekt, s kodnim imenom AURORA, preokrenuti cijelu kompaniju. Rekao je daje Camillettiju dao da to vodi.""Ha. Camilletti je zadužen za sve akvizicije, a moji izvori mi govore daje projekt AURORA sastavljen od grupe kompanija koje je Trion potajno kupio u nekoliko proteklih godina. Je li Goddard rekao o čemu se radi?""Tinisi/?jtao?" ' ■ ': • ■■^■..■.■- ■-.:,, ■.::■•? ,",:--/^ ■■ .* •■■; ■"Naravno da sam pitao. Rekad SŠm mu đa bih VOlio sudjelovatiu nečem tako velikom."Listajući strateški plan, Wyatt je bio šutljiv. Njegove su oči brzo, uzbuđeno snimale stranice.U međuvremenu sam pružio Meachamu komad papira. "Jockov privatni broj mobitela.""Jock?" rekao je Meacham s gađenjem."Svi ga tako zovu. To ne znači da dijelimo krevet. U svakom slučaju, to će vam pomoći da prisluškujete njegove najvažnije razgovore."Meacham je uzeo papir bez zahvale."Još jedna stvar", rekao sam Meachamu dok je Wyatt fascinirano nastavio čitati. "Imamo problem."Meacham je zurio u mene. "Ne zajebavaj se s nama."Josenh FinderPARANOJA"Trion je zaposlio novog čovjeka, klinca po imenu Kevin Griffin, u prodaji. Prije toga radio je kod vas, u Wyattu.""Pa?" ,"Bili smo prijatelji, na neki način.""Prijatelji!""Na neki način. Igrali smo košarku zajedno.""Poznavao te na poslu?""Da.""Sranje", rekao je Meacham. "To je stvarno problem."Wyatt je podigao pogled s dokumenta. "Torpediraj ga."Meacham kimne."Što to znači?" rekao sam. ; ' '"Znači da ćemo se mi pobrinuti za njega", reče Meacham."Ovo su vrijedne informacije", napokon reče Wyatt. "Vrlo, vrlo lipotrebljive. Što želi da učiniš s njima?""Želi moje općenito mišljenje o portfoliju proizvoda. Što obećava, što ne, što bi moglo zaglaviti u

problemima. Bilo što.""To nije baš određeno.""Rekao mi je da želi pogled na teren iz helikoptera.""Kojim pilotira Adam Cassidy, marketinški genij", reče Wyatt zabavljajući se. "Pa, izvadi notes i olovku i počni zapisivati. Napravit ću od tebe zvijezdu."Veći dio noći proveo sam budan; nažalost, već sa&a se počeo navikavati na to.Mrski Nick Wyatt proveo je više od sat vremena u davanju svoje ukupne ocjene Trionove linije proizvoda, uključujući sve vrste informacija iznutra, stvari koje bi znalo vrlo malo ljudi. Bilo je to kao dobiti Romelovo viđenje Montgomervja. Očito je znao strašno puno o tržištu, budući da je jedan od glavnih Trionovih konkurenata, aimao je i vrijedne informacije svih vrsta, kojih se bio spreman odreći s jedinim ciljem da Goddard bude impresioniran mojim mišljenjem. Njegov kratkoročni strateški gubitak bit će njegov dugoročni strateški dobitak.Odjurio sam natrag u Harbor Suites oko ponoći i bacio se na posao u PowerPointu, pripremajući prezentaciju za Goddarda. Da budem iskren, bio sam prilično nabrijan u vezi s tim. Znao sam da nema švercanja; morat ću prezentirati vrhunski. Sve dok imam prednost Wyattovih informacija iznutra, zadivit ću Goddarda, ali što će se dogoditi nakon toga? Što ako me pita za mišljenje o nečemu, pa otkrijem svoje pravo, neuko lice? Što onda?Kad više nisam mogao raditi na prezentaciji, predahnuo sam i provjerio svoj osobni e-mail na Yahoou, Hotmailu i Hushmailu. Uobičajeno spam smeće - "Viagra online KUPITE OVDJE, VIAGRA BEZ RECEPTA", "NAJBOLJE XXX STRANICE" i "Odobravanje hipoteka!" Nije bilo više ničega od "Arthura". Zatim sam se spojio na Trionovu web stranicu.Jedan e-mail iskočio je pred mene: stigao je od KGriffin@trion-systems.com. Kliknuo sam na njega. . .SUBJ: Ti ., v ' ' ' . .'■'. , ,\ '"'.'OD: KGriffin ' / ' ;'_ZA: ACassidv ' ' '.'...'■'Stari! Drago mi je da sam te sreo! Lijepo te vidjeti takoskockanog & uspješnog - bravo! Impresioniran samtvojom karijerom ovdje. Ima li nečega u vodi? Daj MENImalo!Upoznajem se s ljudima u Trionu & volio bih te odvestina ručak ili tako nešto. Javi se!Nisam mu odgovorio - morao sam smisliti kako se postaviti. Tip me očito potražio na stranicama, vidio moju novu titulu i nije mogao shvatiti. Bez obzira na to je li htio da se nađemo iz znatiželje ili zato što želi njuškati, ovo je veliki problem. Meacham i Wyatt rekli su da će ga "torpedirati", ma što to značilo, ali dok ne učine što godJosenh FinderPARANOJAsu namjeravali, morat ću biti posebno oprezan. Kevin Griffin bio je poput napunjene puške koja leži u blizini, čekajući da opali. Nisam joj se želio približavati.Zatim sam se odjavio i ponovno spojio koristeći Norin korisnički ID i lozinku. Bila su dva sata u noći i pretpostavljao sam da sigurno nije spojena. To bi bio dobar trenutak da pokušam ući u njezine arhivirane e-mailove, sve ih pregledam, downloadam sve što ima veze s AUROROM, ako ičega ima.Sve što sam dobio je POGREŠNA LOZINKA, UPIŠITE PONOVNO.Ponovno sam upisao njezinu lozinku, ovaj put pažljivije, i ponovno ugledao poruku POGREŠNA LOZINKA. Sad sam bio siguran da nisam pogriješio.Njezina je lozinka promijenjena. Zašto?Kada sam napokon otišao na spavanje, misli su mi jurile, prebirući po svim mogućnostima zbog kojih je Nora promijenila lozinku. Možda je zaštitar Luther naišao jedne večeri kad je Nora slučajno ostala nešto dulje nego obično, očekivao da će sresti mene i upustiti se u razgovor o Mustanzima, a

umjesto toga vidio Noru. Možda se pitao što ona radi u tom uredu, možda joj se čak - iako je malo vjerojatno - suprotstavio. A tada bi joj dao opis i ona bi shvatila; ne bi joj trebalo dugo.Ali ako se to zaista dogodilo, ona ne bi samo promijenila lozinku, zar ne? Učinila bi više od toga. Htjela bi znati zašto sam bio u njezinu uredu, kad mi nije dala dopuštenje da budem tamo. Kamo bi to vodilo, nisam htio ni razmišljati...Ili je možda sve bilo nedužno. Možda je samo rutinski promijenila lozinku, kao što svaki Trionov zaposlenik treba učiniti svakih šezdeset dana.Vjerojatno je bilo samo to.Uopće nisam dobro spavao pa sam nakon sat-dva prevrtanja i okretanja po krevetu odlučio ustati, istuširati se i odjenuti te krenuti na posao. Moj posao za Goddarda je gotov; posao za Wyatta, špijunaža, je taj koji je u zaostatku. Ako dođem na posao dovoljno rano, možda ću moći pokušati pronaći nešto o AURORI.Bacio sam pogled u ogledalo dok sam izlazio - izgledao sam kao govno."Već ste ustali?" rekao je recepcionar Carlos u trenutku kad je moj Porsche stao uz rubnjak. "Čovječe, ovakav raspored ne možete izdržati, gospodine Cassidv. Razboljet ćete se.""Ne", rekao sam. "To me drži iskrenim."Malo nakon pet ujutro Trionova garaža bila je praktično prazna. Bilo je čudno biti u njoj kad je potpuno napuštena. Fluorescentna svjetla zujala su i prekrivala okolinu nekakvom zelenkastom izmaglicom, a garaža je smrdjela po benzinu i motornom ulju i svemu što je kapalo iz automobila: po tekućini za kočnice, antifrizu i vjerojatno prolivenom soku Mountain Dew.Stražnjim dizalom uspeo sam se na sedmi kat, koji je također bio napušten, i hodao mračnim direktorskim hodnikom prema svom uredu. Prošao sam pokraj Colvinova ureda, Camillettijeva ureda, ostalih ureda ljudi koje još nisam upoznao, sve dok nisam stigao do svojega. Svi su uredi bili mračni i zatvoreni; nitko još nije stigao.Moj je ured bio pun potencijala - u njemu je bio samo goli stol i stolice, računalo, podmetač za miša s Trionovim logom, prazan ormar za spise, vitrina s nekoliko knjiga. Izgledao je kao ured putnika, lutalice, nekoga tko bi mogao ustati usred noći i otići. Očajnički mu je trebalo malo osobnosti - uokvirene fotografije, neke sportske stvarčice, nešto vickasto i smiješno, nešto ozbiljno i puno nadahnuća. Trebao mu je otisak. Kad se uspijem naspavati, možda ću nešto poduzeti u pogledu toga.Unio sam svoju lozinku, logirao se, opet provjerio e-mail. U neko doba, u posljednjih nekoliko poslijeponoćnih sati, poslanje e-mail svim Trionovim zaposlenicima u svijetu, s upozorenjem da poslije tijekom dana, u pet sati po istočnom standardnom vremenu, gledaju kompanijski web site zbog "važnog obraćanja predsjednika uprave Augustinea Goddarda". To će pokrenuti lavinu glasina. E-mailovi će letjeti. Pitao sam se koliko je ljudi na vrhu - a toj grupi,Joseph Finderzaista nevjerojatno, sada pripadam i ja - znalo istinu. Kladio bih se- malo.Goddard je spomenuo daje AURORA, projekt od kojeg ti stane pamet i o kojemu ne želi govoriti, područje Paula Camillettija. Pitao sam se postoji li u Camillettijevu službenom životopisu nešto što bi moglo baciti svjetlo na AURORU, pa sam unio njegovo ime u kompanijski direktorij.Pojavila se njegova fotografija, mrka i odbojna, a opet nekako zgodnija nego uživo. Kratki životopis: rođen u Geneseju, država New York, školovao se u javnim školama na sjeveru New Yorka- u prijevodu, vjerojatno nije odrastao u bogatstvu - Swarthmore, poslovna škola na Harvardu, meteorski uspon u nekoj kompaniji s potrošačkom elektronikom, koja je nekada bila veliki takmac Trionu, ali koju je poslije Trion kupio. Viši potpredsjednik u Trionu manje od godinu dana, prije nego što je imenovan za financijskog direktora. Čovjek u usponu. Kliknuo sam na linkove za njegov lanac odgovornosti i iskočio je mali, razgranati grafikon sa svim odjelima koji su odgovorni njemu.Jedan od odjela bio je Istraživački odjel za inovativne tehnologije, koji je bio odgovoran izravno njemu. Alana Jennings bila je direktorica marketinga.

Paul Camilletti izravno je nadzirao projekt AURORA. Odjednom je postao vrlo, vrlo važan.Prošao sam pokraj njegova ureda, a srce mije lupalo kao ludo. Naravno, njemu nije bilo ni traga. Ne u pet i petnaest ujutro. Primijetio sam i da je ekipa za čišćenje već obavila svoje; u kanti za smeće njegove tajnice bio je novi uložak, na tepihu su se još vidjele nedirnute crte od usisavanja i sve je još mirisalo po tekućini za čišćenje.I nije bilo nikoga u hodniku, vjerojatno ni na cijelom katu.Pripremao sam se da prijeđem crtu, da napravim nešto riskantno na sasvim drugoj razini.Nisam toliko brinuo zbog mogućnosti da naiđe zaštitar. Rekao bih da sam Camillettijev novi pomoćnik - koga vraga oni znaju?Ali što ako se Camillettijeva tajnica pojavi rano, da iskoristi dan? Ili, još vjerojatnije, što ako sam Camilletti poželi rano početi dan? S obzirom na važnu obavijest, mogao bi početi obavljati pozive, pisatiPARANOJAe-niailove, slati fakseve Trionovim europskim uredima, koji su šest do sedam sati naprijed. U pet i trideset ujutro, u Europi je podne. Naravno, mogao bi slati e-mailove od kuće, ali ne bih se začudio da danas dođe u ured neobično rano.Shvatio sam da bi bilo suludo riskantno provaliti u njegov ured baš danas.Ali zbog nečega sam odlučio da to ipak učinim.5OAli nigdje nisam mogao pronaći ključ Camillettijeva ureda.Pretražio sam sva uobičajena mjesta - svaku ladicu u tajničinu stolu, u posudama za biljke i spajalice, čak i u ormaru za spise. Njezin je stol gledao ravno na hodnik i bio potpuno izložen, pa sam počeo osjećati nervozu jer njuškam tamo gdje mi tako očito nije mjesto. Pogledao sam iza telefona. Ispod tipkovnice, ispod njezina računala. Je li skriven s donje strane ladica na njezinu stolu? Ne. Ispod ploče stola? Također ne. Pokraj njezina stola bila je mala čekaonica - samo kauč, stolić za kavu i dvije stolice. Pretražio sam i to, ali ništa. Ključa nije bilo.Možda i nije tako nerazumno da financijski direktor kompanije poduzima mjere opreza i oteža mogućnost provale u svoj ured. Tome se morate diviti, zar ne?Nakon deset minuta napetog traženja posvuda, odlučio sam da ipak nije suđeno, kad sam se odjednom sjetio jedne neobične pojedinosti o svom novom uredu. Kao i svi drugi uredi na direktorskom katu, bio je opremljen detektorima pokreta, što nije tako visok stupanj osiguranja kao što zvuči. To je zapravo uobičajena sigurnosna opcija u uredima više klase - način osiguranja da nitko ne može ostati zaključan u svom uredu. Dok god u uredu ima kretanja, vrata se neće zaključati (još jedan dokaz da su uredi na sedmom katu ipak malo jednakiji od drugih).Ako budem dovoljno brz, možda to uspijem iskoristiti...Josenh FinderVrata Camillettijeva ureda bila su od čistog mahagonija, visoko ulaštena i teška. Između vrata i debelog tepiha nije bilo proreza; nisam između mogao progurati ni komad papira. To će malo za-komplicirati stvar - ali je neće učiniti nemogućom.Trebao sam stolicu na koju ću stati, ali ne onu tajničinu, koja je na kotačićima i nije stabilna. U dijelu za sjedenje našao sam stolicu s naslonom od letvica i prislonio je uza stakleni zid Camillettijeva ureda. Zatim sam se vratio do dijela za sjedenje. Na stoliću za kavu stajali su rašireni svi uobičajeni časopisi i novine - Financial Times, Institutional Investor, CFO, Forbes, Fortune, Business 2.0, Barron 's...Barron's. To. To će poslužiti. Veličinom, oblikom i težinom odgovarao je tabloidima. Zgrabio sam ga, pogledavši još jedanput oko sebe da se uvjerim kako neću biti uhvaćen u nečemu što ni u ludilu ne mogu objasniti, popeo se na stolicu i podigao jednu kvadratnu izolacijsku stropnu ploču.Posegnuo sam rukom u prazan prostor iznad spuštenog stropa, u onaj mračan, prašan prostor pun žica i kabela i sličnog, napipao susjednu stropnu ploču, ravno iznad Camillettijeva ureda te podigao i nju, odloživši je na metalnu rešetku.Uzeo sam Barron's, ispružio se, polako ga spustio i mahao njime. Spustio sam ga koliko sam mogao i još malo mahao, ali se ništa nije dogodilo. Možda detektori pokreta nisu dosezali dovoljno visoko.

Naposljetku sam se digao na prste, svinuo lakat što sam oštrije mogao i uspio^pustiti novine još tridesetak centimetara, mašući njima divlje dok me nisu počeli boljeti mišići. : >A tada sam začuo klik.Prigušen, nepogrešivi klik.Izvukao sam Barron 's, vratio stropnu ploču i položio je na mjesto. Zatim sam sišao sa stolice i vratio je ondje gdje sam je i uzeo.Pritisnuo sam kvaku na Camillettijevim vratima. Otvorila su se. .U torbi za posao donio sam nešto alata, uključujući baterijsku svjetiljku Mag-Lite. Odmah sam navukao žaluzine, zatvorio vrata i zatim uključio snažan snop svjetla.PARANOJACamillettijev ured bio je lišen osobnosti kao i svi drugi - općenitakolekcija uokvirenih obiteljskih fotografija, pločice i nagrade, istapostava poslovnih knjiga koje se svi pretvaraju da čitaju. Zapravo,ovaj je ured prilično razočaravao. Ovo nije bio kutni ured, nije imaoprozore od poda do stropa kao u Wyatt Telecomu. Uopće nije imaopogled. Pitao sam se je li Camillettiju neugodno primati važne gosteI u tako skromnom uredu. To je možda Goddardov stil, ali definitivnoS nije Camillettijev. Škrtac ili ne, djelovao je grandiozno. Čuo sam dat u glavnoj zgradi, u krilu A, postoji otmjeni apartman za goste, ali• ga nitko koga poznajem nije vidio. Možda Camilletti tamo prima,' ■ velike glavešine.Njegovo računalo ostalo je uključeno, ali kad sam stisnuo tipku •<; za razmak na modernističkoj, crnoj tipkovnici i monitor se osvijetlio, ; ugledao sam na ekranu UPIŠI LOZINKU i kursor koji treperi. Naravno, > bez njegove lozinke nisam mogao do podataka u računalu.Ako je negdje i zapisao svoju lozinku, jaje sigurno nisam mogao ! pronaći - u ladicama, ispod tipkovnice, zalijepljenu na poleđini ; velikog, ravnog monitora. Nigdje. Samo iz vica upisao sam njegovokorisničko ime (PCamilletti@trionsystems.com) i zatim istu lozinku,PCamilletti.Ništa. Bio je oprezniji od toga i nakon nekoliko pokušaja sam | odustao.f. Morat ću se dokopati njegove lozinke na starinski način: krađom. i Pretpostavljao sam da neće primijetiti ako zamijenim žicu koja spaja '; tipkovnicu s računalom i stavim Keyghost. Tako sam i učinio.\ Priznajem da sam u Camillettijevu uredu bio još nervozniji nego : kad sam bio u Norinu. Čovjek bi pomislio da ću već biti pravi profić za provaljivanje u urede, ali nije bilo tako. K tome, u Camillettijevu uredu postojala je neka vibra od koje su mi se gaće tresle od straha. Tip je sam po sebi zastrašujuć, a o posljedicama eventualnog hvatanja ovdje bolje je ne razmišljati. Usto, morao sam pretpostaviti da su mjere osiguranja u direktorskim uredima ipak strože nego u ostatku Triona. Morale su biti. Naravno, bio sam obučen da prevladam većinu standardnih sigurnosnih mjera. Ali uvijek su postojali nevidljivi sustavi detekcije koji nisu uključivali sirenu ili svjetla. Ta me mogućnost plašila više od svega. , . ;i ;Joseph FinderOsvrnuo sam se oko sebe, tapkajući za inspiracijom. Ured je iz nekog razloga djelovao urednije, prostranije nego drugi u kojima sam bio u Trionu. Tada sam shvatio zašto: ovdje nije bilo ormara za spise. Zato nije djelovao stisnuto. Pa gdje su onda svi njegovi spisi?Kad sam napokon shvatio gdje bi morali biti, osjećao sam se kao idiot. Pa naravno. Nisu bili ovdje jer tu nema mjesta, niti su bili u prostoru kod tajnice, jer je tamo suviše otvoreno za javnost i nedovoljno sigurno.Morali su biti u stražnjoj sobi. Kao i Goddard, svaki Trionov direktor imao je dvostruki ured, sa stražnjom sobom za sastanke, koja je jednake veličine kao i prednja. Na taj je način Trion rješavao problem jednakosti uredskog prostora. Hej, svi imamo urede jednake veličine; samo što oni na vrhu imaju dva komada.

Vrata sobe za sastanke bila su otključana. Posvijetlio sam Mag-Li-teom po sobi, ugledao malu kopirku i opazio da su svi zidovi opasani ormarima za spise od mahagonija. U sredini je stajao okrugli stol poput Goddardova, samo manji. Svaka ladica pomno je obilježena rukopisom koji je izgledao kao da pripada arhitektu. Većina ih je sadržavala financijske i računovodstvene podatke u kojima je vjerojatno bilo dobrih stvari, kad bih samo znao gdje tražiti.Ali kad sam vidio ladice s natpisom TRIONOV KORPORACIJSKI RAZVOJ, izgubio sam zanimanje za sve ostalo. Korporacijski razvoj je samo poslovna fraza za pripajanja i akvizicije. Trion je bio poznat po tome što guta kompanije u začetku, male ili srednje kompanije. U zlatnin^godinama, potkraj devedesetih, više nego sada, ali i dalje se kupovalo nekoliko kompanija godišnje. Pretpostavio sam da su spisi ovdje jer je Camilletti nadzirao akvizicije, fokusirajući se uglavnom na pitanja troškova, procjene kvalitete investicije i takve stvari.A ako je Wyatt bio u pravu da je projekt AURORA sastavljen od više kompanija koje je Trion kupio u tajnosti, onda je rješenje misterije AURORE moralo biti ovdje.I ovi ormari bili su otključani; sreća mi se još jedanput osmjehnula. Pretpostavljam da je ideja bila: ako ne možeš doći u Camillettijevu stražnju sobu, onda nećeš doći ni blizu ormarima za spise, pa bi zaključavanje ormara bilo besmislena gnjavaža.Tu se nalazila hrpa spisa o kompanijama koje je Trion izravno kupio ili je kupio njihov dio ili ih je pažljivo razmatrao i odlučioPARANOJAda se ne petlja u to. Neka od imena kompanija sam prepoznao, ali većinu nisam. Zavirio sam u dosje svake kompanije da bih otkrio čime se bavi. To je bio prilično spor posao, a zapravo nisam ni znao što točno tražim. Kako sam, dovraga, trebao znati je li neka mala firma u začetku dio AURORE, kad nisam znao ni što je AURORA? Činilo se potpuno nemoguće.Ali tada su moji problemi riješeni.Jedna od ladica korporacijskog razvoja bila je označena s AURORA.I jednostavno, sve je bilo tu.Isprekidano dišući, otvorio sam ladicu. Napola sam očekivao da će ladica biti prazna, poput dosjea AURORA u Kadrovskoj. Ali nije bilo tako. Bila je krcata fasciklima, označenim bojama na način koji nisam razumio, sa žigom TRION POVJERLJIVO na svakome od njih.Koliko sam mogao vidjeti, ovo su bili spisi o nekoliko malih tvrtki u začetku - dvije u Silikonskoj dolini u Kaliforniji i još dvije u Cambridgeu, Massachusetts - koje je Trion nedavno kupio u uvjetima najstrože tajnosti. "Kradomice", kako je pisalo u spisima.Znao sam da je ovo nešto veliko, nešto važno, i puls mi se ubrzao. Na svakoj stranici bio je žig TAJNA ili POVJERLJIVO. Čak i u ovim najstrože povjerljivim spisima, čuvanim u uredu financijskog direktora, jezik je bio nejasan, nerazumljiv. Bilo je rečenica i fraza poput "Preporuči najskoriju akviziciju" i "Mora se zadržati ispod radara".Tajna AURORE bila je ovdje.Koliko god upijao spise, nisam baš shvaćao. Čini se da je jedna od kompanija razvila način da spoji elektroničku i optičku komponentu u jedan integrirani krug. Nisam znao što to znači. U zabilješci je stajalo da je kompanija riješila problem "niskog prinosa wafera".Josevh FinderPARANOJADruga kompanija je otkrila način za masovnu proizvodnju foto-ničkih krugova. U redu, ali što to znači? Još nekoliko njih bile su softverske tvrtke i nisam imao pojma što one rade.Jedna kompanija po imenu Delphos Inc. - ta se zapravo činila zanimljivom - osmislila je proces rafiniranja i proizvodnje nekog kemijskog spoja zvanog indijev fosfid, sastavljenog od "binarnih kristala od metalnih i nemetalnih elemenata", što god to značilo. Ta je stvar imala "jedinstvenu optičku apsorpciju i prijenosna svojstva", pisalo je u zaključku. Čini se da se to upotrebljavalo za proizvodnju određenih tipova lasera. Koliko sam vidio, Delphos Inc. je uspješno ostvario monopol na tržištu indijeva fosfida. Bio sam siguran da umovi bolji od moga mogu otkriti u koju svrhu služe goleme količine indijeva fosfida. Mislim, koliko lasera čovjek može trebati?Ali bilo je zanimljivo sljedeće: spis o Delphosu bio je označen AKVIZICIJA U TIJEKU. Znači,

Trion je u pregovorima da kupi kompaniju. Fascikl je bio pun financijskih dokumenata, koji su mi bili kao magla pred očima. Jedan dokument od deset ili dvanaest stranica bio je Trionova ponuda za kupnju Delphosa. Činilo mi se daje poanta da Trion nudi petsto milijuna dolara da kupi kompaniju. Čini se da su dužnosnici kompanije, grupa znanstvenih istraživača iz Palo Alta, kao i investicijska tvrtka iz Londona koja je bila vlasnik većeg dijela kompanije, pristali na uvjete. Da, pola milijarde dolara itekako može podmazati stvar. Samo se čekala točka na /. Objavljivanje vijesti okvirno je planirano za tjedan dana.Ali kako da kopiram te spise? To bi trajalo cijelu vječnost - proveo bih sate uz kopirku. Sada je već bilo šest sati ujutro, a ako Jock Goddard dolazi u sedam i trideset, možete biti sigurni da Paul Camilletti stiže ranije. Zato sam stvarno morao nestati s tog mjesta. Nisam imao vremena za kopiranje.Nisam mogao smisliti drugi način već da ih uzmem sa sobom-Možda da pomaknem spise s nekog drugog mjesta i popunim praznine, i onda...I onda pokrenem sve moguće alarme u trenutku kad Camille^1 ili njegova tajnica pokušaju pristupiti dokumentima AURORE. Ne. Loša ideja.Umjesto toga, uzeo sam najvažniju stranicu ili dvije iz spisa svake od osam kompanija, uključio stroj za kopiranje i fotokopirao ih. Zamanje od pet minuta vratio sam stranice u fascikle i spremio kopije u svoju torbu.Bio sam gotov, a bilo je i vrijeme da nestanem. Podigavši samo jednu traku na žaluzinama u prednjem uredu, provirio sam kako bih bio siguran da nitko ne dolazi.U šest i petnaest ujutro vratio sam se u svoj ured. Ostatak dana morat ću nositi sa sobom najtajnije spise o AURORI, ali i to je bilo bolie neeo ih ostaviti n laHin' ctnio ; -.vi^-~*-• j- -i- *■_Znam da zvuči paranoično, ali morao sam se ponašati u skladu s pretpostavkom da ona može kopati po mojim ladicama. Možda je ona "moja" tajnica, ali plaću joj daje Trion Svstems, a ne ja.Točno u sedam sati stigla je Jocelvn. Navirila se u moj ured, podignutih obrva i rekla: "Dobro jutro", uz iznenađen, znakovit prizvuk u glasu."Jutro, Jocelvn.""Uranili ste." ' '; v"Da", progundao sam.Zatim je zaškiljila prema meni. "Tu... tu ste već dulje vrijeme?" ."'■■"' !iIzdahnuo sam punim plućima. "Bolje da ne znate", rekao sam.Moja velika prezentacija pred Goddardom sve se više odgađala. Irebala se održati u osam i trideset, ali deset minuta ranije dobio sam instaMail poruku od Flo. Rekla je da se Jockov sastanak s ekipom e-zapošljavanja oduljio, pomaknimo dogovor na devet sati. Zatim je Osla još jedna poruka od Flo: nema naznaka da će sastanak završiti, P°maknimo stvar na devet i trideset., Pretpostavljao sam da se najvažniji direktori bore oko toga tko pretrpjeti najžešće ozljede. Vjerojatno se u nekom općenitom u syi slažu s otkazim li j d j jj se u nekom općenitomu syi slažu s otkazima, ali ne u svojem odjelu. Trion se nije Kovao od bilo koje druge korporacije: stoje više ljudi ispod tebeJoseph Finderna organizacijskom grafikonu, to si moćniji. Nitko nije želio izgubiti na brojčanom stanju.Umirao sam od gladi, pa sam progutao proteinsku pločicu. Bio sam i iscrpljen, ali suviše napet za bilo što drugo osim rada na svojoj PowerPoint prezentaciji, kako bi bila još elegantnija. Ubacio sam animirano pretapanje između sličica. Ugurao sam unutra i crtež čovječuljka koji se češka po glavi, iznad koje stoji upitnik, samo zbog opuštanja. Uporno sam upijao tekst: negdje sam pročitao o pravilu broja sedam - najviše sedam riječi po redu i sedam redova po stranici. Ili je to bilo pravilo broja pet? I to ste čuli. Mislio sam da bi Jocku moglo nedostajati strpljenja i pažnje, s obzirom na ono što proživljava, pa sam sve više skraćivao prezentaciju.Što sam više čekao, bio sam sve uzrujaniji, a moje sličice u PowerPointu postajale su minimalističke. Ali zato su specijalni efekti postajali sve bolji i bolji. Otkrio sam kako da se stupci

na grafovima smanjuju i povećavaju pred vašim očima. Goddard će biti impresioniran.U jedanaest i trideset napokon sam od Flo dobio poruku da krenem u centar za sastanke, jer se sastanak privodi kraju.Kad sam stigao, ljudi su upravo odlazili. Prepoznao sam neke od njih - Jim Colvin, glavni operativni direktor; Tom Lundgren; Jim Sperling, šef Kadrovskog odjela; nekoliko žena koje su izgledale moćno. Nitko od njih nije izgledao jako sretno. Goddard je bio okružen hrpom ljudi i svi su bili viši od njega. Prije zaista nisam primijetio kako je on nizak. On je također izgledao očajno - krvavih, crveno obrubljenih očiju i podočnjaka još većih nego inače. Camilletti je stajao uz njega i činilo se da se prepiru. Čuo sam samo ulomke."... potreba za podizanjem metabolizma ovog mjesta", govorio je Camilletti."... sve oblike otpora, demoraliziranosti", mrmljao je Goddard."Najbolji način za rješavanje otpora je krvava sjekira", rekao je Camilletti."Ja uglavnom više volim dobro, staro uvjeravanje", rekao je Goddard iscrpljeno. Ostali su stajali u krugu oko njih i gledali kakoPARANOJA"Kao što je Al Capone rekao, lijepa riječ i pištolj postižu puno više nego samo lijepa riječ", reče Camilletti. Nasmiješio se."Pretpostavljam da ćeš mi sad reći da moram razbiti jaja da bih napravio omlet.""Uvijek si korak ispred mene", reče Camilletti, potapšavši God-darda po leđima dok je odlazio.Za to vrijeme ja sam spajao prijenosno računalo na projektor ugrađen u konferencijski stol. Pritisnuo sam tipku koja je spustila električne žaluzine.Goddard i ja ostali smo sami u zamračenoj sobi. "Što to imamo ovdje - matineju?""Oprostite, samo nekoliko slika", rekao sam."Nisam siguran da je dobra ideja ugasiti svjetla. Ja sam sklon tome da brzo zaspim", rekao je Goddard. "Probdio sam veći dio noći, mučeći se zbog svih ovih gluposti. Ova otpuštanja smatram osobnim porazom.""Nije tako", rekao sam, a zatim se povukao u sebe. Tko sam ja da ohrabrujem predsjednika uprave? "U svakom slučaju, bit ću kratak", dodao sam brzo.Počeo sam vrlo zgodnom animiranom grafikom Trionova Maestra, u kojoj su svi dijelovi ulijetali u ekran i savršeno se uklopili zajedno. Zatim je slijedio čovječuljak koji se češka, s upitnikom koji mu lebdi iznad glave.Rekao sam: "Jedina stvar opasnija od današnjeg tržišta potrošačke elektronike je uopće ne biti na tržištu." Sad smo bili u trkaćem autu tipa Formule 1 i jurili warp brzinom. "Jer ako ne voziš auto, Podložan si tome da budeš pregažen." Zatim se pojavila sličica na koJoj je pisalo TRIONOVA POTROŠAČKA ELEKTRONIKA - DOBRO, LOŠE I ZLO."Adame."Okrenuo sam se. "Gospodine?""Koji je to vrag?"Znoj me oblio po zatiljku. "To je bio samo uvod", rekao1 sam. cito, previše uvoda. "Sada prelazimo na posao."Josenh Finder"Jesi li rekao Flo da planiraš napraviti, kako se to zove, Power-PowerPointV r ,"Ne..." ..-. ■■■..■ .-.■;■. .Ustao je, otišao do prekidača i upalio svjetlo. "Ona bi ti rekla - ja mrzim ta sranja."Lice mi je planulo. "Žao mi je, nitko nije ništa rekao." "Bože dragi, Adame, ti si pametan, kreativan mladić koji originalno razmišlja. Zar misliš da ja želim da gubiš vrijeme odlučujući hoćeš li upotrijebiti font Arial osamnaest ili Times New Roman dvadeset četiri, zaboga? Kako bi bilo da mi samo kažeš što misliš? Nisam dijete. Ne treba me hraniti na žličicu.""Žao mije..." počeo sam."Ne, meni je žao. Nisam se smio otresti na tebe. Valjda mi je pao šećer u krvi. Vrijeme je ručku, a ja umirem od gladi."

"Mogu skočiti dolje i donijeti nam sendviče." "Imam bolju ideju", reče Goddard.53GODDARDOV AUTO BIO JE SAVRŠENO RESTAURIRANI KABRIOLET BuiCKRoadmaster iz 1949. godine, boje slonovače, prekrasnih, aerodina-mičnih linija, s kromiranom rešetkom koja je izgledala poput kroko-dilovih ralja. Imao je bijele gume s vanjske strane, predivnu crvenu, kožnu unutrašnjost i sjajio se kao nešto što se vidi na filmu. Spustio je platneni krov prije nego što smo iz garaže izašli na sunce."Ovo se stvarno kreće", rekao sam iznenađeno, dok smo ubrzavali na autocesti."Pet tisuća kubika, osam cilindara", reče Goddard."Čovječe, koja ljepota.""Ja ga zovem svojim Tezejevim brodom.""Ha", rekao sam, cerekajući se kao da znam o čemu govori."Trebao si ga vidjeti kad sam ga kupio - Bože moj, to je bila hrpa smeća. Moja je žena mislila da sam poludio. Punih pet godinaPARANOJAvikendima i navečer obnavljao sam ovu stvar od nule - mislim, promijenio sam sve. Potpuno je autentičan, naravno, ali mislim da od originalnog auta nije ostao ni jedan jedini dio."Nasmiješio sam se i zavalio u sjedalu. Koža u automobilu bila je mekana kao putar i ugodno je, starinski mirisala. Sunce mi je obasjavalo lice, a vjetar fijukao pokraj nas. Sjedio sam u ovom prekrasnom, starom kabrioletu s predsjednikom uprave kompanije koju špijuniram - nisam se mogao odlučiti osjećam li se sjajno, kao da sam osvojio vrh planine, ili jezivo, ljigavo i nepošteno. Možda oboje.Goddard nije bio kolekcionar dubokog džepa poput Wyatta, sa svojim avionima, brodovima i Bentlevjima. Ili poput Nore, s njezinim Mustangom, ili bilo koga od Goddardovih klonova u Trionu koji su kupili kolekcionarske aute na dražbi. On je bio pravi, starinski zaljubljenik u aute koji je zaista uprljao prste motornim uljem."Čitaš li kad Plutarhove Životopise!" pitao je."Mislim da nisam dovršio ni Kako ubiti pticu rugalicu", priznao sam."Znači da nemaš pojma o čemu govorim kad svoj auto zovem Tezejevim brodom, zar ne?""Ne, gospodine.""Dakle, postoji poznata zagonetka identiteta oko koje su se stari Grci voljeli prepirati. Prvi se put pojavila kod Plutarha. Možda ćeš prepoznati ime Tezeja, velikog junaka koji je u labirintu ubio Minotaura.""Naravno." Sjećao sam se nečega vezanog uz labirint."Atenjani su odlučili sačuvati Tezejev brod kao spomenik. Naravno, tijekom godina brod je počeo propadati i oni su svaku istrunulu dasku zamijenili novom, pa još jednu, pa još jednu. Sve dok svaka daščica na brodu nije bila zamijenjena. Pitanje koje su Grci postavili - bila je to filozofska mozgalica - bilo je: je li to još uvijek Tezejev brod?""Ili samo nadogradnja", rekao sam.Ali Goddard se nije šalio. Činilo se daje u ozbiljnoj fazi. "Kladio bih se da poznaješ ljude koji su baš nalik na taj brod, zar ne, Ada-me?" Skrenuo je pogled na mene pa ga vratio na cestu. "Ljude kojiJoseph FinderPARANOJAse uspinju u životu i počinju mijenjati sve na sebi, sve dok više ne možeš prepoznati original?"Iznutra sam se zgrčio. Isuse. Više ne razgovaramo o Buicku."Znaš, kreneš od traperica i tenisica pa prijeđeš na odijela i fine cipele. Postaneš rafiniraniji, bolje društveno prilagođen, imaš bolje manire. Promijeniš način govora. Stekneš nove prijatelje. Nekada si pio Budweiser, sada pijuckaš prvorazredni Pauillac. Nekada si iz auta kupovao Big Mac, a sada naručuješ... brancina u soli. Način na koji promatraš stvari se promijenio, čak i način na koji misliš." Govorio je zastrašujućim intenzitetom, zureći u autocestu, a kad bi me s vremena na vrijeme pogledao, oči bi mu zasjale. "U određenom se trenutku, Adame, moraš zapitati: jesi li ti ista

osoba ili nisi? Tvoji su se običaji promijenili, krpice su se promijenile, voziš krasan auto, živiš u velikoj, raskošnoj kući, ideš na raskošne zabave, imaš fine prijatelje. Ali ako imaš integritet, onda duboko u sebi znaš da si isti onaj brod kakav si uvijek bio."Želudac kao da mi se zavezao u čvor. On je govorio o meni; obuzeo me mučan osjećaj srama, neugodnosti, kao da sam uhvaćen da radim nešto sramotno. Potpuno me pročitao. Ili nije? Koliko toga je pročitao? Koliko je znao!"Čovjek mora poštovati osobu kakva je bio. Tvoja prošlost - ne smiješ biti njezin zarobljenik, ali ne smiješ je ni odbaciti. Ona je dio tebe."Pokušavao sam smisliti kako da odgovorim, kad je živo objavio: "Evo, stigli smo."Bio je to starinski, zakrivljen, vagon-restoran putničkog vlaka, sav od nehrđajućeg čelika, s plavim neonskim znakom na kojemu je pisalo PLAVA ŽLICA. Ispod toga, crvenim neonskim slovima pisalo je KLIMATIZIRANO. Na još jednom crvenom neonskom znaku pisalo je OTVORENO i DORUČAK CIJELI DAN.Parkirao je auto pa smo izašli. ; ; ;r"Nikada nisi bio ovdje?""Ne, nisam.""Svidjet će ti se. Ovo je prava stvar, a ne jedna od onih lažnih retro-reprodukcija." Vrata su se zalupila uz zadovoljno tup. "Nije se promijenilo od 1952."Sjeli smo u odjeljak koji je bio tapeciran u crvenom Naugahvdeu24. 5tol je bio siva Formica od lažnog mramora s rubom od nehrđajućeg velika, a na njemu mali jukebox. Iza dugačkog šanka s rotirajućim stolicama prikovanim za pod, nalazile su se torte i kolači u staklenim Strinama. Srećom, nije bilo uspomena iz 1950-ih; \zjukeboxa nije svirala Sha-na-na. Imali su automat za prodaju cigareta, onaj tip gdje moraš povući ručke da bi ispala kutija. Posluživali su doručak cijeli dan (countrj doručak - dva jaja, domaći prženi krumpirići, kobasica, šunka ili slanina i topli kolač, za 4,85 $), ali je Goddard od konobarice koja ga je poznavala i zvala ga Jock, naručio Sloppy Joe25. Ja sam uzeo cheeseburger i krumpiriće te dijetnu Colu.Hrana je bila malo masna, ali pristojna. Jeo sam i bolje, iako sam ispuštao prave zvukove ekstaze. Pokraj mene na Naugahvde sjedalu bila je moja torba sa spisima maznutim iz ureda Paula Camillettija. Sama njihova prisutnost činila me nervoznim, kao da kroz kožu isijavaju gama-zrake."Pa da čujemo tvoje mišljenje", reče Goddard punim ustima. "Nemoj mi reći da ne možeš misliti bez računala i projektora."Nasmiješio sam se otpio gutljaj Cole. "Pa, za početak, mislim da isporučujemo premalo velikih televizora s ravnim ekranom", rekao sam."Premalo! U ovim gospodarskim prilikama?""Moj prijatelj radi za Sony i kaže mi da oni imaju ozbiljnih problema. Ukratko, NEC, koji proizvodi plazma ekrane za Sony, ima nekakvu grešku u proizvodnji. Mi imamo značajnu prednost pred njima. Šest do osam mjeseci."Spustio je svoj Sloppy Joe i posvetio mi punu pažnju. "Vjeruješ li tom svom prijatelju?""Potpuno.""Neću donositi velike odluke o proizvodnji na temelju glasina.""Ne krivim vas", rekao sam. "Iako će vijest biti objavljena za otprilike tjedan dana. Ali mi bismo mogli postići dogovor s nekim24 Američki proizvođač plastičnih materijala, presvlaka i si.25 Sendvič nalik na hamburger, s kuhanom govedinom u pikantnom umaJosenh Finderdrugim proizvođačem originalne opreme, prije nego što cijene plazma ekrana skoče, a sigurno će skočiti." ,-,..Njegove obrve su poskočile. ;"Osim toga," nastavio sam, "Guru mi izgleda sjajno." Odmahivao je glavom i vratio se svojem SloppyJoeu. "Ah, nismomi jedini koji izlaze s ludim, novim komunikatorom. Nokia planirapomesti pod nama."

"Zaboravite Nokiju", rekao sam. "To je samo dimna zavjesa. Njihova sprava je toliko zapetljana u borbi za prevlast da još osamnaest mjeseci ili više nećemo vidjeti ništa novo od njih. I to ako budu imali sreće.""A to znaš od istog onog prijatelja? Ili od drugog prijatelja?" Izgledao je sumnjičavo."Konkurentska špijunaža", slagao sam. Od Nicka Wyatta, koga drugoga? Ali on mi je dao zaštitu. "Mogu vam pokazati izvještaj, ako želite.""Ne sada. Moraš znati daje Guru naišao na tako ozbiljne probleme u proizvodnji da je moguće da uopće neće biti isporuke.""Kakav problem?"Uzdahnuo je. "Prekomplicirano je da bih sada ulazio u to. Iako bi ti mogao početi odlaziti na sastanke ekipe Gurua, da vidiš možeš li pomoći.""Svakako." Razmišljao sam da se opet ponudim za AURORU, ali sam odustao - bilo bi suviše sumnjivo."Oh, slušaj. U subotu je moj godišnji roštilj u kući na jezeru. Ne dolazi cijela kompanija, naravno, samo sedamdeset pet, najviše stotinu ljudi. Nekada davno znali smo pozvati cijelu tvrtku na jezero, ali sada to više ne možemo. Zato pozivamo neke starosjedioce, vodeće rukovoditelje i njihove supružnike. Možeš li odvojiti malo vremena od svoje konkurentske špijunaže?""Vrlo rado." Pokušao sam biti hladan, ali ovo je bila velika stvar. Goddardov roštilj bio je zaista za najuži krug. S obzirom na to koliko je malo pozvanih, Goddardova zabava na jezeru bila je predmet velikog nadmetanja po cijeloj kompaniji. Čuo sam: "Bože, Frede, žao mi ie, ne mosu u subotu. Imam... nekakav roštilj taj dan. Znaš."PARANOJA"Neće biti brancina u soli ni Pauillaca", reče Goddard. "Prije bih rekao hamburgeri, hot dog, salata od makarona - ništa raskošno. Ponesi kupaće gaće. A sada, važnije stvari. Ovdje imaju najbolju pitu s grožđicama koju si ikada kušao. Pita od jabuka je također sjajna. Sve je domaće. Iako je moj favorit čokoladna meringue pita." Uhvatio je pogled konobarice koja je prolazila nedaleko od nas. "Debby," rekao je, "donesi ovom mladiću komad pite od jabuka, aOkrenuo se prema meni. "Ako se slažeš, nemoj govoriti svojim prijateljima o ovom mjestu. To će biti naša mala tajna." Podigao je obrvu. "Ti znaš čuvati tajnu, zar ne?"Vratio sam se u Trion na krilima, uzbuđen zbog ručka s Goddardom, i to ne zbog osrednje hrane. Čak ni zbog toga što su moje ideje tako dobro prošle. Ne, bilo je to zbog gole činjenice da sam imao njegovu potpunu pozornost, možda čak i divljenje. Dobro, možda je to malo preteška izjava. Shvaćao me ozbiljno. Prijezir Nicka Wyatta prema meni bio je dubok poput bezdana. Uz njega sam se osjećao kao vjeverica. S Goddardom sam se osjećao kao da je njegova odluka da me izdvoji i postavi za svog pomoćnika možda ipak bila opravdana i zbog toga sam imao volju ubijati se od posla za njega. Čudno.Camilletti je bio u svom uredu, iza zatvorenih vrata, na sastanku s nekim čovjekom važnog izgleda. Na trenutak sam ga vidio kroz prozor, nagnutog prema naprijed, koncentriranog. Pitao sam se hoće H upisati bilješke o sastanku u računalo, nakon što njegov gost ode. Što god upiše u svoje računalo, ja ću uskoro imati, lozinke i sve. Uključujući bilo što o projektu AURORA.A tada sam prvi put osjetio peckanje - od čega? Možda od krivnje. Legendarni Jock Goddard, zaista pristojan čovjek, upravo me izveo u svoj usrani restorančić i stvarno slušao moje ideje (više nisu bile Wyattove, ne u mojoj glavi), a ja se šuljam po njegovimJoseph Finderdirektorskim prostorijama i postavljam sprave za praćenje, sve u korist onog ljigavca Nicka Wyatta.Nešto nije bilo u redu s tom slikom.Jocelvn je podigla pogled s onoga što je radila. "Dobar ručak?" pitala je. Nema sumnje da je tajnička mreža tračeva već znala da sam bio na ručku s predsjednikom uprave.Kimnuo sam. "Hvala. A vi?""Samo sendvič za svojim stolom. Puno posla."Zaputio sam se u svoj ured kad je rekla: "Oh, neki čovjek je navratio da vas vidi.""Je li ostavio ime?"

"Ne. Rekao je da je vaš prijatelj. Zapravo, rekao je da je vaš 'kompa'. Plava kosa, zgodan?""Mislim da znam o kome govorite." Sto li je samo Chad htio?"Rekao je da ste na svome stolu ostavili nešto za njega, ali nisam ga htjela pustiti u vaš ured - niste mi rekli ništa o tome. Nadam se da je to u redu. Činio mi se malo uvrijeđen.""Odlično, Jocelvn. Hvala vam." To je definitivno bio Chad, ali zašto je htio njuškati po mome uredu?Logirao sam se na računalo i otvorio e-mail. Jedna stavka iskočila je pred mene - obavijest od Osiguranja korporacije, poslana "Trion C-razini i osoblju":SIGURNOSNA UZBUNAPotkraj prošloga tjedna, nakon požara u Trionovu Kadrovskom odjelu, rutinska istraga otkrila je prisutnost nelegalno postavljene opreme za nadzor.Takav upad u osiguranje u osjetljivom području, naravno, zabrinjava sve nas u Trionu, Stoga je osiguranje pokrenulo preventivni pregled svih osjetljivih područja korporacije, uključujući urede i radne postaje, u potrazi za znakovima neovlaštenog ulaska ili postavljanja sprava. Uskoro ćemo vam se javiti. Zahvaljujemo vam na suradnji u ovoj važnoj sigurnosnoj akciji.PARANOJAIstog trena znoj mi je izbio na čelu i ispod pazuha. Pronašli su spravu koju sam glupo podmetnuo tijekom prekinute provale u Kadrovski odjel.Oh, Kriste. Sada će osiguranje pretraživati urede i računala u svim "osjetljivim" područjima kompanije, što zasigurno uključuje i sedmi kat.I koliko će trebati da pronađu spravu koju sam priključio na Camillettijevo računalo?Zapravo - što ako je u hodniku ispred Camillettijeva ureda bila kamera koja je snimila kako provaljujem?Ali nešto je zvučalo pogrešno. Kako je osiguranje pronašlo spravicu koja bilježi otkucaje po tipkovnici?Nijedna "rutinska istraga" ne bi mogla otkriti zapetljanu žicu. Nešto je nedostajalo; neka karika u lancu nije objavljena.Izišao sam iz svog ureda i obratio se Jocelvn. "Hej, jeste li vidjeli onaj mail od osiguranja?""Hmm?" Digla je pogled s računala."Moramo li početi zaključavati sve oko sebe? Mislim, o čemu se tu stvarno radi?"Odmahnula je glavom prilično nezainteresirano."Mislio sam da vi možda znate nekoga u osiguranju. Ne?""Dušo," rekla je, "ja znam nekoga u praktično svakom odjelu ove kompanije.""Hmm", rekao sam, slegnuo ramenima i otišao do toaleta.Kad sam se vratio, Jocelvn je govorila u slušalicu. Uhvatila je moj pogled, nasmiješila se i kimnula, kao da mi nešto želi reći. "Mislim daje vrijeme da Greg ode pa-pa", rekla je u slušalicu. "Zlato, moram ići. Drago mi je da smo se opet čuli."Pogledala me. "Tipična besmislica osiguranja", rekla je, iskusno se namrštivši. "Kažem vam, oni bi si pripisali zasluge i za sunce i za kišu, kad bi mogli. Kao što sam i mislila - pripisali su si zasluge za to što im se osmjehnula sreća. Jedno od računala u Kadrovskoj službi nakon požara nije radilo kako treba, pa su nazvali tehničku podršku, a jedan od tehničara vidio je nešto neobično prikopčano naJosenh FinderPARANOJAtipkovnicu ili tako nešto. Nekakve dodatne žičice, ne znam. Vjerujtemi, tipovi u osiguranju nisu baš najoštriji noževi u ladici." "Znači, taj 'upad u sustav osiguranja' je lažan?" "Pa, moja prijateljica Caitlin kaže da su zaista našli nekakvušpijunsku stvarčicu, ali oni Sherlock Holmesi u osiguranju nikadato ne bi otkrili da nisu imali ludu sreću."Prezirno sam otpuhnuo, kao da me to zabavlja i vratio se u ured. U sebi sam se zaledio. Moje sumnje su se obistinile - osiguranje je imalo sreće - ali bit je da su otkrili Keyghost. Morat ću se vratiti u Camillettijev ured što je prije moguće i uzeti malu Keyghost žičicu prije nego što je

pronađu.Dok me nije bilo, na ekranu mojeg računala iskočio je okvir s porukom._a: Adam Cassidy Od: ChadPHej, Adame - proveo sam vrlo zanimljiv ručak s tvojim starim prijateljem iz WyattTela. Možda bi me trebao nazvati."Oh, točno. Hvala." Bacio sam pogled na sat. Još dvadeset minuta. Nisam to htio propustiti, ali mogao sam gledati dok vježbam na malim monitorima na kardioopremi. Dvije muhe jednim udarcem, i to.Tada sam se sjetio svoje torbe i njezina radioaktivnog sadržaja. Ležala je na podu mog ureda pokraj stola, nezaključana. Svatko bi je mogao otvoriti i vidjeti dokumente koje sam ukrao iz Camillettijeva ureda. Što sad? Zaključati je u ladicu stola? Ali ključeve mog stola imala je Jocelvn. Zapravo, nisam je mogao staviti nigdje gdje ona ne bi mogla do nje, kad bi htjela.Vrativši se brzo u ured, sjeo sam za stol, izvadio Camillettijeve dokumente iz torbe, stavio ih u obični fascikl i odnio ih sa sobom u dvoranu. Morat ću nositi te proklete papire sa sobom sve dok ne odem kući, gdje ću ih moći na siguran način faksirati, a zatim uništiti. Nisam rekao Jocelvn kamo idem, a budući da je imala pristup mojem planeru za sastanke, znala je da nemam dogovoren nikakav sastanak.Ali bila je suviše pristojna da pita kamo idem.Sada sam se osjećao kao da me zidovi pritišću. Trionovo osiguranje pretraživalo je zgradu - a sad se pojavio i Chad.Chad, čiji je ton bio definitivno prijeteći, kao da je saznao upravo ono što nisam želio da zna. Dio kad kaže "vrlo zanimljivo" bio je loš, kao i "stari prijatelj", ali najgore od svega bilo je "možda bi me trebao nazvati", što kao da je govorilo: sad te imam, seronjo. On nije htio nazvati; ne, želio je da se mučim, znojim, da ga nazovem u panici... a opet, kako mogu da ga ne nazovem? Zar ga ne bih normalno nazvao iz čiste znatiželje zbog "starog prijatelja"? Morao sam nazvati.Ali sada sam se zaista trebao razgibati. Nisam baš imao vremena za razbacivanje, ali trebala mije bistra glava da se pozabavim najnovijim događajima. Na izlazu iz ureda, Jocelvn je rekla: "Htjeli ste da vas podsjetim na Goddardovo obraćanje na webu u pet sati."Nekoliko minuta prije pet sati, Trionova teretana još nije bila prepuna. Stao sam na jedan eliptični bicikl i nabio slušalice na uši. : Dok sam se zagrijavao, preletio sam po kanalima na kabelskoj r- MSNBC, CSPAN, CNN, CNBC - i slušao podatke o završetku trgovanja na burzi. INASDAQ i Dow Jones su pali; još jedan loš dan. Točno u pet sati prebacio sam na Trionov kanal, koji inače prenosi ; dosadne stvari poput prezentacija, Trionovih reklama i slično. ■ Pojavio se Trionov logo, a zatim zamrznuta slika Goddarda u Trionovu studiju. Bio je u tamnoplavoj košulji, otkopčanoj oko vrata, a inače neposlušni pramen njegove sijede kose bio je uredno začešljan. Pozadina je bila crna s plavim točkama i izgledala je pomalo i poput scene Larrvja Kinga na CNN-u, izuzev Trionova loga, uočljivo l| postavljenog iznad Goddardova desnog ramena. Zatekla me činjenica r da sam zaista postajao uzrujan, ali zašto? Ovo ne ide uživo, on je to snimio jučer, a ja sam točno znao što će reći. Ali htio sam da toJoseph Finderdobro odradi. Htio sam da otpuštanja obrazloži na uvjerljiv i snažan način, jer sam znao da će mnogi ljudi u kompaniji biti bijesni.Nisam se morao brinuti. Nije bio samo dobar, bio je izvrstan. U cijelom petominutnom govoru nije bilo ni jednog izvještačenog slova. Počeo je jednostavno. "Zdravo, ja sam Augustine Goddard, predsjednik uprave Trion Svstemsa, i danas imam neugodnu dužnost da vam prenesem teške vijesti." Govorio je o industriji, o Trionovim problemima u posljednje vrijeme. Rekao je: "Neću uljepšavati stvar. Neću ova otpuštanja nazvati 'neuvjetovanim osipanjem' ili 'uvjetovanim raskidima'." Rekao je: "U našem poslu nitko ne želi priznati kad stvari krenu po zlu, kad vodstvo kompanije napravi pogrešnu procjenu, zabrlja, radi greške. Pa, ja sam ovdje da vam kažem da smo mi zabrljali. Griješili smo. Kao predsjednik uprave ove kompanije, ja sam radio greške." Rekao je: "Gubitak vrijednih zaposlenika, članova naše obitelji, smatram znakom strašnog neuspjeha." Rekao je: "Otpuštanja su poput strašne površinske rane - ona oštećuje cijelo tijelo." Dođe vam da ga

zagrlite i kažete mu da je sve u redu, da nije on kriv, da mu opraštate. Rekao je: "Želim vas uvjeriti da preuzimam punu odgovornost za ovaj neuspjeh i učinit ću sve što je u mojoj moći da vratim ovu kompaniju na snažne temelje." Rekao je da ponekad razmišlja o kompaniji kao o velikoj, psećoj snježnoj zaprezi, ali on je samo pas na čelu, a ne tip koji stoji s bičem na sanjkama. Rekao je da se godinama protivio otpuštanjima, kao što svi znaju, ali ponekad se moraju donijeti teške odluke, jednostavno ući u auto. Obećao je da će rukovodstvo tvrtke maksimalno voditi računa o svakoj osobi pogođenoj otpuštanjima; rekao je da vjeruje kako su paketi otpremnina koje nude najbolji u branši - i da su najmanje što se može učiniti da se pomogne vjernim zaposlenicima. Završio je govoreći o tome kako je Trion osnovan, kako su veterani iz branše nebrojeno puta predvidjeli njegovu propast, ali je iz svake krize izašao još jači. Kad je završio, oči su mi bile pune suza i potpuno sam zaboravio micati nogama. Stajao sam na eliptičnom biciklu i gledao u sićušni ekran poput duha. Čuo sam bučne glasove u blizini, pogledao oko sebe i vidio kako se ljudi okupljaju u grupe> živo razgovaraju, izgledaju zapanjeno. Zatim sam skinuo slušalice vratio se vježbanju, dok se dvorana polako punila.Nakon nekoliko minuta netko je zauzeo spravu pokraj men > žena u opremi za vježbanje od lycre, s dobrom guzom. Ukljuc___PARANOJA 911je slušalice u svoj monitor, petljala po njima neko vrijeme, a zatim me potapšala po ramenu. "Imate li vi ton u svojim slušalicama?" pitala je. Prepoznao sam glas i prije nego što sam vidio AJanino lice. Razrogačila je oči. "Što ti radiš ovdje?" rekla je, dijelom šokirano, dijelom optužujuće."Oh, Bože moj", rekao sam. Bio sam iskreno zatečen, nisam trebao glumiti. "Ja radim ovdje.""Ovdje? Ja također. Ovo je nevjerojatno.'""Vauu.""Nisi mi rekao da... ovaj, nisam ni pitala, zar ne?""Ovo je nevjerojatno", rekao sam. Sada sam glumio, možda s nedovoljno entuzijazma. Uhvatila me nespremnog iako sam znao da se tako nešto može dogoditi, a ironija je u tome što sam bio previše uzbuđen da bih zvučao uvjerljivo."Kakva slučajnost", rekla je. "Nevjerojatno." . r"Kako dugo... kako dugo već radiš ovdje?" rekla je, sišavši sa sprave. Nisam mogao pročitati izraz njezina lica. Djelovala ie kaoj —"Tek sam počeo prije nekoliko tjedana. A ti?" "Godinama... pet godina. Gdje radiš?"Mislio sam da mi želudac ne može potonuti dublje, ali uspio je. un, dobio sam posao u odjelu Potrošačke elektronike - marketing n°vih proizvoda."Šališ se." Zurila je zaprepašteno.Nemoj mi reći da si i ti u istom odjelu ili tako nešto. Ili da te P°znajem ~ da sam te vidio."'Bila sam u tom odjelu." ; ."Sila? Gdje si sada?" -:...,..-,. _ ,v, -...reldRadlm u marketingu nečega što se zove Inovativne tehnologije",ekJa je nevoljko.Josenh FinderPARANOJA"Zaista? Super. Što je to?""Dosadno je", rekla je, ali nije zvučala uvjerljivo. "Komplicirano je, nekakve spekulativne stvari.""Hm." Nisam želio djelovati suviše zainteresirano. "Jesi li gledala Goddardov govor?"Kimnula je. "Prilično žestoko. Nisam imala pojma da smo u tako lošem stanju. Mislim, otpuštanja - nekako smatraš da su otpuštanja za sve ostale, samo ne za Trion.""Što misliš, kakav je bio?" Želio sam je pripremiti za neizbježan trenutak kad će me potražiti na intranetu i otkriti što sad stvarno radim. Barem ću poslije moći reći da nisam ništa skrivao; samo sam anketirao za svoga šefa - kao da sam imao ikakve veze s Goddar-dovim govorom."Bila sam šokirana, naravno. Ali kako je on to predstavio, imalo je smisla. Naravno, lako je to meni reći, s obzirom na to da ja vjerojatno imam donekle siguran posao. S druge strane, ti si novi..."

"Trebao bih biti dobro, ali tko zna." Stvarno sam želio skrenuti s teme što ja točno radim. "Bio je prilično izravan.""To je njegov stil. Tip je sjajan.""Prirodan je." Zastao sam. "Hej, žao mi je što nam je izlazak onako završio.""Žao? Nema ti zašto biti žao." Glas joj je omekšao. "Kako je tvoj otac?" Ujutro sam joj ostavio poruku, samo da joj javim da se stari izvukao."Drži se. U bolnici ima novu ekipu likova koje može mučiti i zastrašivati, što mu daje posve novi razlog za život."Pristojno se nasmiješila, ne želeći se smijati na račun umirućeg čovjeka."Ali ako nemaš ništa protiv, volio bih dobiti još jednu priliku." "I ja." Vratila se na svoju spravu i počela micati nogama dok je utipkavala brojeve na svojoj konzoli. "Imaš li još uvijek moj broj?" Tada se nasmiješila, iskreno, i lice joj se preobrazilo. Bile je prelijepa. Stvarno zapanjujuća. "Što to govorim. Možeš me potražiti na Trionovoj web stranici."Čak i nakon devetnaest sati Camilletti je još bio u svojem uredu. Naravno da je situacija bila takva da posla ima puno, ali samo sam želio da tip ode kući kako bih mogao ući u njegov ured prije osiguranja. Želio sam otići kući i naspavati se, jer sam se lomio i gorio. Pokušavao sam smisliti kako da dobijem Camillettija na svoj "popis kompića" bez njegova pristanka, kako bih mogao znati kada je na mreži, a kada se odjavio. U tom trenutku na ekran moga računala iskočio je okvir poruke od Chada.ChadP: Nikad ne zoveš, nikad se ne javljaš. © Nemoj mi reći da si sada previše važan za stare prijatelje.Napisao sam:i I Oprosti, Chad, bila je ludnica. iNastala je stanka od nekih pola minute, a tada se ponovno 5 javio.; . Vjerojatno si unaprijed znao za ova otpuštanja,; ha? Sreća tvoja što si imun.Nisam bio siguran što da odgovorim pa sam čekao minutu-dvije, ; a onda je zazvonio telefon. Jocelvn je otišla kući pa su pozivi pre-* usmjereni ravno k meni. Na ekranu se pojavilo ime pozivatelja, ali : to ime nisam prepoznao. Javio sam se. "Cassidv." ; "Znam to", rekao je Chad, glasom punim sarkazma. "Nisam ■'< znao jesi li kod kuće ili u uredu. Trebao sam znati da ambiciozan tip poput tebe dolazi rano a odlazi kasno, baš kao što sve knjige o samopomoći govore." "Kako si, Chad?""Prepun sam divljenja, Adame. Prema tebi. Zapravo, više nego ikada.""To je lijepo."Josenh Findei"Naročito nakon ručka s tvojim starim prijateljem Kevinom Griffinom.""U stvari, ja njega jedva poznajem.""On nije baš tako rekao. Znaš, to je zanimljivo - on uopće nije bio zadivljen tvojim rezultatima u Wyattu. Rekao je da si bio faca za tulumarenje.""Kad sam bio mlad i neodgovoran, bio sam mlad i neodgovoran",rekao sam, oponašajući Georgea Busha mlađeg. "Isto tako, nije se sjećao da si ti radio na Lucidu." "On je... gdje ono, u prodaji, zar ne?" rekao sam. Ako većpokušavam natuknuti da Kevin nije bio upućen u sve, bolje da tobude istančano, pomislio sam."Bio je. Danas mu je bio posljednji dan. U slučaju da nisi čuo." "Nije se snašao?" Glas mi je malo zadrhtao, što sam prikrio pročistivši grlo, a zatim se nakašljavši."Čitava tri dana u Trionu. Tada je osiguranje dobilo poziv od nekoga u Wyattu tko je rekao da jadni Kevin ima ružnu naviku varati na obračunu putnih troškova. Imali su i dokaze i sve odmah faksirali ovamo. Mislili su da bi u Trionu htjeli znati. Naravno, Trion ga je odmah odbacio kao vrući krumpir. On je to zdušno poricao, ali znaš kako te stvari idu - ovo nije baš sud, zar ne?""Isuse", rekao sam. "Nevjerojatno. Nisam imao pojma.""Nisi imao pojma da će nazvati?"

"Nisam imao pojma o Kevinu. Mislim, kao što sam rekao, jedva da sam ga poznavao, ali činio mi se sasvim pristojan. Čovječe. Pa, valjda ne možeš suviše često raditi takve stvari i nadati se da ćeš se izvući." Zatim je spustio slušalicu.Prije pet minuta želio sam se zavaliti u stolici i odrijemati, ali sada nisam mogao, bio sam previše izbezumljen. Usta su mi bila suha pa sam otišao u sobu za odmor po bocu Aquafine. Išao sam dužim putem, pokraj Camillettijeva ureda. Njega više nije bilo, ured je bio u mraku, ali je njegova tajnica još bila tu. Kad sam se vratio nakon pola sata, više nije bilo nikoga.Upravo je prošlo osam sati. Ovaj put sam ušao u Camillettijev ured brzo i lako, kad sam svladao tehniku. Činilo se da u bliziniPARANOJA 235nema nikoga. Zatvorio sam žaluzine, uzeo malu žičicu Keyghost i podigao jednu traku žaluzina kako bih pogledao naokolo. Nisam vidio nikoga, iako vjerojatno zaista nisam bio oprezan koliko bih trebao biti. Podigao sam žaluzine i polako otvorio vrata, pogledavši prvo desno, a zatim lijevo.Naslonjen uza zid Camillettijeva prijamnog ureda, prekriženih ruku, stajao je krupan čovjek u havajskoj košulji i s naočalama rožnatih okvira.Noah Mordden.Na licu mu je bio zagonetan osmijeh. "Cassidv", rekao je. "Naš genijalni sin, Phinneas Finn26.""Oh, zdravo, Noah", rekao sam. Panika je preplavila moje tijelo, ali sam zadržao nezainteresiran izraz lica. Nisam imao pojma o čemu govori, osim što sam pretpostavljao da se radi o nekakvom opskurnom literarnom štosu. "Što si naumio?""Ja bih tebi mogao postaviti isto pitanje.""Navratio si u posjet?""Vjerojatno sam otišao u pogrešan ured. Išao sam u onaj na kojem piše 'Adam Cassidv'. Baš sam luckast.""Ovdje su me stisnuli da radim za svakoga", rekao sam. Bilo je to jedino što sam mogao smisliti i nije bilo dobro. Zar sam zaista mislio kako će mi povjerovati da sam trebao biti u Camillettijevu uredu? U osam sati navečer? Mordden je bio isuviše pametan i sumnjičav za tako nešto."Ti imaš mnogo gospodara", rekao je. "Valjda teško pratiš za koga stvarno radiš."Moj osmijeh bio je grčevit. U sebi sam umirao. Znao je. Vidio me u Norinu uredu, sada u Camillettijevu, i znao je.Gotovo je. Mordden me otkrio. I što sad? Kome će reći? Kada Camilletti dozna da sam bio u njegovu uredu, otpustit će me u trenu, a Goddard mu neće stati na put."Noah", rekao sam. Duboko sam udahnuo, ali glava mije ostala prazna.26 Lik iz romana Anthonyja Trollopea. Još jedan ambiciozan mladić u potrazi za uspjehom.Josenh Finder"Mislio sam pohvaliti tvoje odijevanje", rekao je. "Ovih dana izgledaš posebno usmjeren prema vrhu.""Hvala. Valjda.""Crna končana košulja i sako od tvida - vrlo goddardovski. Sve više izgledaš poput našeg neustrašivog vođe. Brža, bolja Beta verzija. S mnogo novih mogućnosti koje još uvijek ne rade." Nasmiješio se. "Primijetio sam da imaš novi Porsche.""Da.""Teško se othrvati kulturi automobila na ovome mjestu, zar ne? Ali dok juriš autocestom života, Adame, mogao bi zastati i razmisliti. Ako sve dolazi u tvom smjeru, možda voziš u pogrešnom traku.""Zapamtit ću to." "Zanimljive vijesti o otkazima." "Pa, ti si ipak siguran.""Je li to pitanje ili prijedlog?" Čini se da ga je nešto na meni zabavljalo. "Nema veze. Ja imam kriptonit.""Što to znači?""Recimo samo da nisam imenovan Trionovim istaknutim inženjerom samo zbog svoje iznimne karijere.""O kakvom kriptonitu govorimo? Zlatnom? Zelenom? Crvenom?"

"Napokon tema o kojoj nešto znaš. Ali ako ti ga pokažem, Cassidv, onda ću izgubiti svoju moć, zar ne?""Da?""Samo zameti svoj trag i čuvaj leda, Cassidv", rekao je i nestao niz hodnik.ŠESTI DIOsandučićPoštanski sandučić: spremište; skrovište. U profesionalnom žargonu: skrivena lokacija koja se koristi kao komunikacijski mehanizam između agenta i kurira, operativca ili drugog agenta u operaciji ili mreži.Međunarodni obavještajni rječnikRani odlazak kući - stigao sam kući u devet i trideset, uništenih živaca. Trebala su mi tri dana neprekinutog sna. Vozeći se iz Triona, neprestano sam u glavi vrtio scenu s Morddenom, pokušavajući shvatiti što se događa. Pitao sam se planira li reći nekome, izdati me. Ako ne, zašto ne? Hoće li zbog nečega to držati u rukavu? Nisam znao kako da se postavim; to je bio najgori dio.Ulovio sam se kako maštam o svom velikom, novom krevetu s madracom Dux i kako ću se srušiti na njega čim stignem kući. U što mi se to pretvorio život? Maštao sam o spavanju. Jadno.Uglavnom, nisam mogao odmah na spavanje jer sam imao još posla. Morao sam se riješiti onih Camillettijevih dokumenata i predati ih Meachamu i Wyattu. Nisam želio imati te dokumente ni minutu dulje nego što moram.Upotrijebio sam skener koji mi je Meacham osigurao, pretvorio ih u PDF dokumente, napravio enkripciju i poslao ih sigurnim e-mailom putem anonimnog poslužitelja.Kada sam to obavio, uzeo sam priručnik o Keyghostu, priključio ga na svoje računalo i počeo skidati materijal. Kad sam otvorio prvi dokument, osjetio sam grč od ljutnje - tu je bio cijeli blok besmislica. Očito sam uprskao stvar. Zagledao sam se pažljivije i uvidio da tu ipak postoji neki model; možda ipak nisam zeznuo stvar. Uspio sam razaznati Camillettijevo ime, nizove brojeva i slova, a zatim cijele rečenice.Stranice i stranice teksta. Sve što je utipkao u svoje računalo toga dana, a bilo je puno toga.Najprije ono bitno: pronašao sam njegovu lozinku. Šest brojeva, završavaju s 82 - možda je to rođendan nekoga od njegove djece. Ili datum njegova vjenčanja. Tako nešto.Ali svakako zanimljiviji bili su njegovi e-mailovi. Hrpa njih, svi puni povjerljivih informacija o kompaniji, o akviziciji kompanije koju je on nadgledao. One kompanije koju sam vidio u spisima,Joseph FinderPARANOJADelphos. One za koju su se pripremali platiti brdo novca, u gotovini i dionicama.Bila je tu i razmjena e-mailova, označenih s TRION POVJERLJIVO,0 tajnoj, novoj metodi kontrole zaliha koju su pustili u funkciju prije nekoliko mjeseci, kako bi se borili protiv krivotvorenja i piratstva, naročito u Aziji. Neki dio na svakom Trionovu proizvodu, bio to telefon, dlanovnik ili medicinski skener, imao je sada laserski utisnut Trionov logo i serijski broj. Te mikroidentifikacijske oznake mogle su se vidjeti samo pod mikroskopom. Nije ih se moglo falsificirati i dokazivale su daje proizvod zaista napravljen u Trionu.Bilo je tu puno informacija o proizvođačima čipova u Singapuru, koje je Trion kupio ili uložio zaista mnogo u njih. Zanimljivo - Trion je ulazio u posao proizvodnje čipova ili barem kupovao udio u njemu.Osjećao sam se čudno čitajući sve to, kao da čitam nečiji dnevnik. Usto sam stvarno osjećao krivnju -jasno, ne zbog nekakve odanosti prema Camillettiju, nego zbog Goddarda. Gotovo da sam mogao vidjeti Goddardovu gnomoliku glavu kako lebdi zrakom u mjehuriću, promatrajući me s negodovanjem kako čitam Camillettijeve e-mailove1 korespondenciju, i zapisuje bilješke. Možda zato što sam bio tako iscrpljen, ali osjećao sam se grozno zbog toga što radim. Znam, zvuči čudno - bilo je u redu ukrasti podatke o projektu AURORA i proslijediti ih Wyattu, ali davati im stvari za koje nisam bio zadužen, djelovalo je kao čista izdaja mojih novih poslodavaca.Pred mene su iskočila slova WSJ. To je moralo označavati Wall Street Journal. Htio sam vidjeti

kakva je bila njegova reakcija na članak, pa sam se usredotočio na niz riječi i zamalo pao sa stolice.Koliko sam razumio, Camilletti je koristio više različitih e-mail računa izvan Triona - Hotmail, Yahoo i neke lokalne kompanije za pristup Internetu. Te ostale čini se da su bile namijenjene njegovim privatnim poslovima, kao što su odnosi s njegovim burzovnim mešetarom, poruke bratu, sestri i ocu, takve stvari.Ali ono što je privuklo moju pažnju bili su e-mailovi na Hot-mailu. Jedan od njih bio je upućen na adresu BulkeleyW@WSJ.com. Pisalo je:ovdje je nastalo sranje. Bit će puno pritisaka na tebe da otkriješ svoj izvor - budi čvrst. Nazovi me kući večeras u 9:30.Znači tako. Paul Camilletti je - morao je biti - onaj od kojega su potekle informacije. On je čovjek koji je opskrbljivao Journal štetnim informacijama o Trionu i Goddardu.Sada je sve dobilo jezivi smisao. Camilletti je pomagao Wall Street Journalu da nanese ozbiljnu štetu Jocku Goddardu, prikazujući staroga kao nekog tko nije u tijeku, tko je prošao svoje. Goddard mora otići. Trionov upravni odbor, kao i svaki analitičar i investicijski bankar, vidjet će to na stranicama Journala. A koga će upravni odbor imenovati na Goddardovo mjesto?Bilo je očito, zar ne?Koliko god iscrpljen bio, proveo sam puno vremena okrećući se i prevrćući po krevetu prije nego što sam zaspao. San je bio isprekidan, izmučen. Neprestano sam mislio na sitnog, starog Augustinea Goddarda okruglih ramena, kako jede pitu u svom tužnom, malom restoranu ili kako izgleda oronulo i prebijeno dok ekipa e-zapošlja-vanja prolazi kraj njega, izlazeći iz sobe za sastanke. Sanjao sam o Wyattu i Meachamu, kako me muče, prijete mi pričom o zatvoru; u snu sam im se suprotstavio, odbio ih, planuo na njih, stvarno poludio. Sanjao sam kako provaljujem u Camillettijev ured i kako su me uhvatili Chad i Nora zajedno.A kad se budilica napokon oglasila u šest sati ujutro, a ja digao pulsirajuću glavu sa jastuka, znao sam da moram Goddardu reći za Camillettija.Tada sam shvatio da sam zaglavio. Kako da mu kažem za Camillettija, kad sam do dokaza došao provaljujući u Camillettijev ured?Što sada?Joseph Finder' •/•■■■■ ::^.v-..\ .-: 58' ■ - ---;;; ■Činjenica da je Koljač Camilletti - gad koji se pravio tako bijesan zbog članka u Wall Street Journalu - zapravo stajao iza toga, zaista me izluđivala. Tip nije bio samo govnar; nije bio odan Goddardu. Možda je bilo olakšanje napokon imati stvarna moralna uvjerenja o nečemu, nakon tjedana provedenih kao najniže, lažljivo smeće. Možda sam zbog zaštitničkog odnosa prema Goddardu imao bolje mišljenje o sebi. Možda sam od bijesa zbog Camillettijeve nelojalnosti lakše mogao ignorirati vlastitu. Ili sam možda samo bio zahvalan Goddardu jer me izdvojio, prepoznao me kao posebnog, boljeg od drugih. Teško je reći koliki je dio moje srdžbe prema Camillettiju bio stvarno nesebičan. Na trenutke me poput uboda noža pogađala tjeskoba da zapravo nisam ništa bolji od Camillettija. Mislim, nalazim se u Trionu, varalica koji se pretvara da može hodati po vodi, dok sve to vrijeme provaljujem u urede, kradem dokumente i pokušavam iščupati srce iz kompanije Jocka Goddarda, dok se vozim u njegovu starinskom Buicku...Bilo je to previše. Ovakvi naleti paničnog znojenja u četiri ujutro . su me iscrpljivali. Bili su opasni za moje duševno zdravlje. Bolje za mene da ne mislim, da funkcioniram automatski.Možda sam zaista imao savjest poput pitona. Ali svejedno sam želio uhvatiti onog gada Paula Camillettija.Ja barem nisam imao izbora u onom što radim, ja sam stjeran u kut. Za razliku od Camillettijeve izdaje, koja je na sasvim drugoj razini. On je aktivno kovao zavjeru protiv Goddarda, čovjeka koji ga je doveo u kompaniju, vjerovao u njega. A tko zna što još Camilletti radi?Goddard je morao saznati. Alija sam morao imati zaštitu - uvjerljiv način na koji sam mogao doznati, a koji ne uključuje provalu u Camillettijev ured.Putem na posao, uživajući u potisku mlaznog motora i grmljavini Porschea, u mislima sam pokušavao riješiti taj problem. U trenutku kad sam stigao u ured, imao sam pristojnu ideju.

PARANOJARad u uredu predsjednika uprave davao mi je priličan utjecaj. pa sam nazvao nekoga koga ne poznajem i predstavio se kao obični Adam Cassidv, vjerojatno mi poziv ne bi bio uzvraćen. Ali Adamu Cassidvju koji "zove iz ureda predsjednika uprave" ili "ureda Jocka Goddarda" - kao da sjedim u uredu tik do staroga, a ne trideset metara dalje niz hodnik - pozivi bi bili uzvraćeni, i to brzinom svjetlosti.Zato sam naišao na trenutnu suradnju kad sam nazvao Trionov odjel Informatičke tehnologije i rekao im da "želimo" kopije svih arhiviranih e-mailova, poslanih ili primljenih u uredu glavnog financijskog direktora u posljednjih trideset dana. Nisam htio uperiti prst u Camillettija, pa sam odigrao tako da izgleda kako je Goddard zabrinut zbog curenja informacija iz ureda financijskog direktora.Jedna zanimljiva stvar koju sam doznao bila je da Camilletti ima naviku brisati kopije nekih osjetljivih e-mailova, bez obzira da li ih slao ili primao. Očito nije želio imati te e-mailove spremljene na svom računalu. S obzirom na to da je bio pametan tip, sigurno je znao da se kopije svih e-mailova spremaju negdje u Trionovoj bazi podataka. Zato je za osjetljiviju korespondenciju koristio vanjske e-mailove - uključujući i Wall Street Journal. Pitao sam se zna li da su Trionova računala hvatala sve e-mailove koji su prolazili kroz kompanijine kabele od optičkih vlakana, bio to Yahoo ili Hotmail ili bilo što drugo.Moj novi prijatelj u Informatičkim tehnologijama, koji je, čini se, mislio da čini osobnu uslugu samom Goddardu, pribavio mi je i podatke o svim telefonskim pozivima iz ureda financijskog direktora i u ured. Nema problema, rekao je. Kompanija, naravno, nije snimala razgovore, ali su svakako pratili sve telefonske brojeve ulaznih i izlaznih poziva, to je bila standardna korporacijska praksa. Mogao bi mi čak naći kopije bilo čijih glasovnih poruka, ali to bi potrajalo, rekao je.Rezultati su stigli za sat vremena. Sve je bilo tu. Camilletti je u posljednjih deset dana primio brojne pozive od tipa iz Journala. Ali puno gore ga je optuživala činjenica da je on puno puta nazivao tipa. Poziv ili dva mogao bi objasniti kao pokušaj da odgovori na novinarove pozive, iako je inzistirao na tome da nikada nije razgovarao s njim.MLJoseph FinderAli dvanaest poziva, od kojih su neki trajali po pet ili sedam minuta? To nije izgledalo dobro.A tada su stigle kopije e-mailova. "Od sada nadalje," pisao je Camilletti, "zovi me samo na moj kućni broj. Ne zovi, ponavljam, NE ZOVI me više u Trion. E-mailovi trebaju biti upućeni samo na ovu Hotmail adresu."Objasni to, Koljaču.Čovječe, nisam mogao dočekati da pokažem svoj mali dosje God-dardu, ali imao je sastanak za sastankom od sredine jutra do kasnog popodneva - sastanke, primijetio sam, na koje me nije pozivao.Tek kada sam vidio Camillettija kako izlazi iz Goddardova ureda, dobio sam priliku.Camilletti me vidio na odlasku, ali kao da me nije primijetio; mogao sam biti komad uredskog namještaja. Goddard me ugledao i obrve su mu upitno poskočile. Flo je počela razgovor s njim, pa sam podigao kažiprst u zrak kako Goddard to obično čini, dajući mu do znanja da ga trebam na minutu. Brzo je dao znak Flo, a zatim me pozvao unutra."Kakav sam bio?" pitao je."Molim?""Moj mali govor kompaniji."Zaista ga je zanimalo što ja mislim? "Bili ste izvrsni", rekao sam.Nasmiješio se kao da osjeća olakšanje. "Uvijek pripisujem zasluge za to svom starom učitelju u dramskoj grupi na koledžu. Neizmjerno mi je pomogao u karijeri, razgovorima, javnim obraćanjima, svemu tome. Glumiš li ti kada, Adame?"Lice mi se užarilo. Da, svaki dan. Isuse, na što to aludira? "Zapravo, ne."PARANOJA"To zaista opušta. Oh, zaboga, nisam nikakav Ciceron, ali... uglavnom, nešto si htio?"

"Radi se o onom članku u Wall Street Journalu", rekao sam."Dobro...?" rekao je zbunjeno."Otkrio sam tko je pustio da procure informacije."Gledao je u mene kao da me ne razumije, pa sam nastavio: "Sjetite se, mislili smo da su informacije procurile do Journala od nekoga unutar kompanije...""Da, da", rekao je nestrpljivo. "On... pa, on je Paul Camilletti." "O čemu to govoriš?""Znam da je teško povjerovati. Ali sve je ovdje, i to prilično nedvosmisleno." Gurnuo sam ispise preko stola. "Pogledajte e-mail na vrhu."Uzeo je naočale za čitanje s lančića oko vrata i stavio ih na nos. Namršteno je proučavao papire. Kad je podigao pogled, lice mu se smračilo. "Odakle ti ovo?"Nasmiješio sam se. "Informatičke tehnologije." Oklijevao sam samo trenutak pa rekao: "Zatražio sam od odjela Informatičke tehnologije podatke o svim telefonskim pozivima iz Triona u Wall Street Journal. Kada sam vidio sve te pozive s Paulova telefona, pomislio sam daje možda tajnica zvala ili tako nešto, pa sam zatražio kopije njegovih e-mailova."Goddard nije izgledao ni najmanje sretno, stoje bilo razumljivo. Zapravo, djelovao je prilično uzrujano pa sam dodao: "Zao mi je. Znam da ovo mora biti priličan šok." Fraze su same navirale iz mojih usta. "Ni sam to zapravo ne razumijem.""Pa, nadam se da si zadovoljan sobom", rekao je Goddard.Odmahnuo sam glavom. "Zadovoljan? Ne, samo želim doći do istine o...""Jer meni se ovo gadi", rekao je. Glas mu je drhtao. "Koga vraga to radiš? Što misliš daje ovo, prokleta Nbconova Bijela kućaV Sad je već gotovo vikao, a slina je letjela iz njegovih usta.Josenh FinderPARANOJASoba kao da se rušila oko mene: postojali smo samo on i ja, i metar stola između nas. Krv mi je tutnjala u ušima. Bio sam suviše zatečen da bih išta rekao."Kršiti ljudsku privatnost, iskapati prljavštinu, tražiti privatne telefonske podatke i privatne e-mailove, možda i otvarati omotnice na pari! Ja osuđujem takvu podmuklost i ne želim da ikada više napraviš tako nešto! A sad se gubi odavde!"Nesigurno sam ustao, šokiran, s vrtoglavicom. Na vratima sam stao i okrenuo se. "Htio bih se ispričati", rekao sam hrapavim glasom. "Mislio sam pomoći. Ja... ispraznit ću svoj ured.""Oh, zaboga, vrati se i sjedni." Čini se daje oluja prošla. "Nemaš vremena isprazniti ured. Imam za tebe previše posla." Glas mu je sada bio nježniji. "Razumijem da si me pokušao zaštititi. Shvaćam to, Adame, i zahvalan sam ti. I ne poričem da sam zgranut zbog Paula. Ali postoji ispravan i pogrešan način da se nešto napravi, a meni je draži ispravan. Počneš li pratiti e-mailove i telefonske pozive, uslijedit će prisluškivanje telefona i prije nego što se snađeš, imat ćeš policijsku državu, a ne korporaciju. A kompanija ne može funkcionirati na taj način. Ne znam kako su radili u Wyattu, ali mi ovdje ne radimo na takav način."Kimnuo sam. "Razumijem. Žao mi je."Podigao je dlanove u zrak. "Kao da se ovo nije ni dogodilo. Zaboravi na to. Reći ću ti još nešto - kad se sve zbroji, još nijedna kompanija nije propala jer se netko od njezinih rukovodećih ljudi izbrbljao tisku. Bez obzira na to iz kojeg neobjašnjivog razloga. Dakle, smislit ću kako se postaviti prema tome. Na svoj način."Stisnuo je dlanove zajedno kao da time označava da je razgovor završen. "Trenutačno mi ne trebaju nikakve neugodnosti. Imamo puno važnijih stvari. Dakle, trebat ću tvoje sudjelovanje u nečemu od najstrože tajnosti." Smjestio se iza stola, stavio naočale za čitanje i izvadio svoj izlizani, crni, kožnati adresar. Strogo me pogledao preko naočala. "Nemoj nikome reći da osnivač i predsjednik uprave Trion Svstemsa ne može zapamtiti lozinke na vlastitom računalu-I posebno nemoj nikome pričati o specifičnoj maloj spravici koju koristim za njihovo čuvanje." Pomno gledajući u malu, crnu knjizicu' tipkao je po tipkovnici.Za minutu je njegov pisač počeo zujati i ispljunuo nekoliko stranica. Nagnuo se, uzeo stranice i pružio ih meni. "Nalazimo se u završnoj fazi velike, velike akvizicije", rekao je. "Vjerojatno najskuplje akvizicije u Trionovoj povijesti. Ali isto tako, vjerojatno i najbolje investicije koju smo

ikada napravili. Još ti ne mogu reći pojedinosti, ali uz pretpostavku da se Paulovi pregovori uspješno nastave, trebali bismo biti spremni za objavljivanje posla potkraj sljedećeg tjedna."Kimnuo sam."Želim da sve prođe savršeno glatko. Ovo su temeljni podaci o novoj kompaniji - broj zaposlenih, potrebe za prostorom i slično. Bit će integrirani u Trion istoga trena i locirani u ovoj zgradi. Očito, to znači da nešto odavde mora otići. Neki od postojećih odjela morat će se preseliti iz centrale u naš kamp Yarborougfi ili u Istraživački trokut. Želim da proučiš koji odjel ili odjeli mogu biti premješteni uz najmanje teškoća, kako bi se napravilo mjesta za... za novu akviziciju. U redu? Prouči ove stranice, a kad budeš gotov, molim te da ih uništiš. I obavijesti me o svojem mišljenju što prije možeš.""U redu." S"Adame, znam da ti stavljam puno toga na leđa, ali tu nema pomoći. Trebam te da kažeš ono što misliš. Računam na tvoju stratešku lukavost." Nagnuo se i ohrabrujuće me stisnuo za rame. "I tvoju iskrenost."BO^° JE DULJE RADILA ZA MENE, JoCELVN JE, HVALA BOGU, SVE VIŠE^ zunala pauze za kavu i toalet. Kad je sljedeći put napustila svojsam' h Ze° Sam PapirC ° DelPhosu koJe mi Je Goddard dao - znao t\T{ a tO m°ra bit' DelPhos' iako ime kompanije nije nigdje bilo1San° _ j na brzinu ih fotokopirao na stroju iza njezina stola.»n sam gurnuo kopije u fascikl.Josenh FinderPoslao sam e-mail "Arthuru", rekavši mu, na kodiranom jeziku, da imam nešto novo što trebam predati - da želim "vratiti odjeću" koju sam kupio preko Interneta.Znao sam da je slanje e-maila s posla rizik. Čak i uz korištenje Hushmaila, koji je sve kodirao. Ali bio sam kratak s vremenom. Nisam želio čekati da se vratim kući, pa zatim možda opet ići van...Meachamov odgovor stigao je gotovo trenutno. Rekao je da ne šaljem predmet na poštanski pretinac, već na kućnu adresu. U prijevodu: nije htio da skeniram dokumente i pošaljem ih e-mailom, nego je želio vidjeti papirnate kopije, iako nije rekao zašto. Je li se želio uvjeriti da su originalni? Znači li to da mi ne vjeruju?Osim toga, htio ih je dobiti odmah, a iz nekog razloga nije se želio naći licem u lice. Zašto? pitao sam se. Boji se da me netko prati ili tako nešto? Bez obzira na njegovu logiku, želio je da ostavim dokumente u jednom od poštanskih sandučića koje smo tjednima prije razradili.Nešto nakon šest sati otišao sam s posla i odvezao se do McDonald'sa, oko tri kilometra od Trionova stožera. Muški zahodi su tu bili mali, odvojeni jedan po jedan, i mogla su se zaključati vrata. Zaključao sam ih, pronašao kutiju držača papirnatih ručnika i otvorio poklopac, stavio unutra smotani fascikl i zatvorio poklopac. Sve dok ne bude trebalo zamijeniti rolu papirnatih ubrusa, nitko neće zavirivati unutra - osim Meachama.Na izlasku sam kupio Big Mac - ne zato što bih ga htio, već zbog pokrića, kako su me naučili. Oko kilometar i pol dalje nalazio se 7-Eleven s betonskim zidićem oko parkirališta ispred trgovine. Parkirao sam, ušao i kupio dijetnu Pepsi, a zatim popio koliko sam mogao. Ostatak sam izlio u slivnik na parkiralištu. U limenku sam stavio olovni uteg za pecanje iz pretinca u svom automobilu i postavio praznu limenku na betonski zid.Limenka Pepsija bila je znak Meachamu, koji je redovito prolazio pokraj 7-Elevena, da sam ostavio pošiljku u poštanskom sandučiću broj tri, u McDonald'su. Ta jednostavna špijunska metoda omogućit će Meachamu da pokupi dokumente a da ne bude viđen sa mnom.Primopredaja je prošla glatko, koliko sam ja znao. Nisam imao razloga misliti drukčije.PARANOJAU redu, zbog ovoga što sam radio osjećao sam se kao ljigavac. Ali istovremeno, nisam mogao ne osjećati malo ponosa: postajao sam dobar u ovim špijunskim stvarima.Kad sam stigao kući, na mojoj Hushmail adresi čekao me e-mail od "Arthura". Meacham je htio da se odvezem u restoran usred divljine, udaljen više od pola sata, i to odmah. Očito su ovo smatrali

hitnim.Pokazalo se da se radi o raskošnom restor^nu-toplicama, poznatoj gurmanskoj Meki po imenu Auberge. Zidovi u predvorju bili su ukrašeni člancima o lokalu iz Gourmeta i sličnih časopisa.Bilo mi je jasno zašto je Wyatt želio da se nađemo ovdje, i to nije bilo samo zbog hrane. Restoran je omogućavao maksimalnu diskreciju - za privatne sastanke, izvanbračne afere, bilo što. Uz glavnu prostoriju za objedov4Ke> postojale su male, izdvojene prostorije za skrovito objedovanje, u koje se moglo ući i izaći izravno s parkirališta, bez potrebe za prolaskom kroz glavni dio restorana. To me podsjetilo na motel visoke klase.Wyatt je s Judith Bolton sjedio za stolom u privatnoj prostoriji. Judith je bila srdačna, a čak je i Wyatt djelovao manje neprijateljski raspoložen nego inače. Možda zato što sam mu tako uspješno pribavljao ono što želi. Možda mu je to bila druga čaša vina ili je to možda bilo zbog Judith, koja kao da je imala neku tajnovitu vlast nad njime. Bio sam prilično siguran da između Judith i Wyatta nema ničega, barem ne na temelju govora njihovih tijela. Ali očito su bili bliski, a on joj se pokoravao kao nikome drugom.Konobar mi je donio čašu sauvignon blanca. Wyatt mu je rekao da ode i vrati se za petnaest minuta, kad bude spreman naručiti. Sada smo bili sami: Wyatt, ja i Judith Bolton."Adame," rekao je Wyatt, žvačući komad focaccije, "oni spisi koje si dobio iz ureda predsjednika uprave - bili su jako korisni."Josenh FinderPARANOJAi "Dobro", rekao sam. Sada sam postao Adam? I , "Dobro", rekao sam. Sada sam postao Adam? I dobio sam kompliment? Od toga su me prošli trnci."Posebno ona ponuda za kupnju kompanije Delphos", nastavio je. "To je očito glavni oslonac, presudna akvizicija za Trion. Nije ni čudo da su spremni platiti za nju petsto milijuna u dionicama. U svakom slučaju, to je napokon riješilo misteriju. To je stavilo posljednji komadić slagalice na svoje mjesto. Otkrili smo što je AURORA."Uputio sam mu prazan pogled, kao da me ne zanima, i kim-nuo."Cijeli ovaj posao se isplatio, svaki novčić", rekao je. "Neizmjerni problemi koje smo prošli da te ubacimo u Trion, obuka, mjere osiguranja. Troškovi, ogroman rizik - sve se to isplatilo." Nakrenuo je svoju čašu prema Judith, koja se ponosno smješkala. "Zauvijek sam ti dužan", rekao joj je.Pomislio sam: A što sam ja, mrtva priroda?"A sada, želim da me pažljivo slušaš", reče Wyatt. "Budući da su ulozi neopisivi, želim da shvatiš hitnost. Čini se da je Trion Svstems uspio razviti najvažniji tehnološki napredak od otkrića integriranog kruga. Riješili su problem na kojem je mnogo nas radilo desetljećima. Oni su upravo promijenili povijest.""Jeste li sigurni da mi to želite govoriti?""Oh, želim da zapisuješ ovo. Ti si pametan dečko. Slušaj pažljivo. Doba silikonskog čipa je završeno. Trion je nekako uspio razviti optički čip.""PaVZurio je u mene s bezgraničnim prijezirom. Judith je progovorila gorljivo, brzo, kao da želi prekriti moj gaf. "Intel je potrošio milijune pokušavajući riješiti to, ali bez uspjeha. Pentagon radi na tome više od jednog desetljeća. Oni znaju da će to izazvati revoluciju na njihovimsvaku cijenu, samo da se domognu funkcionalnog optičkog čipa.""Opto-čip", reče Wyatt, "radi putem optičkih signala - svjetla - umjesto elektronskih, koristeći tvar koja se zove indijev fosfid."Sjetio sam se da sam pročitao nešto o indijevu fosfidu u Camilletti-jevim spisima. "To je ono što se koristi za proizvodnju lasera."PARANOJA"Trion je stvorio monopol na tržištu toga sranja. To je bila ključna informacija. Potreban im je indijev fosfid kao poluvodič u čipu - on može raditi s puno većom brzinom prijenosa podataka nego galijev arsenid."

"Izgubili ste me", rekao sam. "Što je tako posebno u tome?""Opto-čip ima modulator sposoban prebacivati signale brzinom od stotinu gigabajta u sekundi."Trepnuo sam. Sve mi je ovo bilo kao na svahiliju. Judith ga je zaneseno promatrala. Pitao sam se razumije li ona to."To je jebeni Sveti gral. Pojednostavnit ću ti stvar. Jedna jedina čestica opto-čipa, stotinu puta manja od promjera vlasi kose, sada će moći opslužiti odjednom sav telefonski, kompjutorski, satelitski i televizijski promet kompanije. Možda će ti ovo biti lakše shvatiti, stari: optičkim čipom možeš skinuti dvosatni film u digitalnom formatu u dvadesetom dijelu sekunde, shvaćaš? Ovo je jebeni kvantni skok u cijeloj industriji, računalima, dlanovnicima, satelitima i kabelskom prijenosu TV signala, u svemu. Opto-čip će omogućiti da stvari poput ove primaju TV sliku bez titranja", rekao je, pokazavši na Wyattov Lucid dlanovnik u svojoj ruci. "On je toliko beskrajno superioran svim postojećim tehnologijama. Omogućuje veće brzine, zahtijeva manji napon, manji gubitak signala, nižu razina zagrijavanja... to je čudesno. To je prava stvar.""Izvrsno", rekao sam tiho. Važnost onoga što sam učinio počela je sjedati na mjesto i sad sam se osjećao kao izdajnik Triona - kao Benedict Arnold27 Jocka Goddarda. Upravo sam ogavnom Nicku Wyattu predao najvredniju, paradigmatsku tehnologiju važniju od televizije u boji ili što ja znam. "Drago mi je da sam mogao pomoći.""Želim sve do posljednje, jebene, specifikacije", rekao je Wyatt. "Želim njihov prototip, prijavu patenta, laboratorijske zabilješke, sve što imaju.""Ne znam čega se još mogu dokopati", rekao sam. "Mislim, osim provale na peti kat..."27 Američki general koji je izdao Georgea Washingtona i prešao na stranu Britanaca u američkom ratu za nezavisnost.Wl_____________ Joseph Finder"Oh, i to također, stari moj. I to. Stavio sam te na jebeno visoku poziciju. Ti radiš izravno za Goddarda, jedan si od njegovih glavnih pomoćnika, ti imaš pristup praktično svemu što želiš.""Nije baš tako jednostavno. Znate to.""Ti si u jedinstvenoj poziciji povjerenja, Adame", ubacila se Judith. "Ti možeš dobiti pristup cijelom nizu projekata."Wyatt ju je prekinuo. "Ne želim da mi prešutiš ni najmanju sitnicu.""Nisam prešutio ništa..." ..:"Otpuštanja su te iznenadila, to hoćeš reći?""Rekao sam vam da se sprema nekakva važna najava. U tom trenutku zaista nisam znao ništa više od toga.""U tom trenutku", ponovio je zlobno. "Znao si za otpuštanja prije CNN-a, seronjo. Gdje je bila ta informacija? Moram gledati CNBC da bih doznao o otpuštanjima u Trionu, a u uredu jebenog predsjednika uprave imam svoju krticu?""Ja nisam...""Stavio si bubu u ured financijskog direktora. Sto je bilo s tim?" Njegovo je pretjerano preplanulo lice bilo tamnije nego inače, oči zakrvavljene. Mogao sam osjetiti kako me istuširao slinom."Morao sam je ukloniti.""Ukloniti?" rekao je u nevjerici. "Zašto?":avio u__r____j-—-~ „„.b«UUji. uimiiujt opiaviv^u jvuju sam posiaviu uKadrovskoj pa su počeli pretraživati svuda. Morao sam biti oprezan. Mogao sam sve dovesti u opasnost.""Koliko dugo je buba bila u uredu financijskog prije nego što si je uklonio?" uzvratio je."Ne puno dulje od jednog dana.""U jednom danu se može dobiti strašno puno.""Ne, ovaj... pa, valjda se stvarčica pokvarila", slagao sam. "Ne znam što se dogodilo."Iskreno, nisam bio siguran zašto prešućujem stvari. Pretpostavljam da je to bilo zbog činjenice da je buba otkrivala kako je Camilletti taj koji je otkucavao Wall Street Journalu, a nisam htio da Wyatt zna sve Goddardove privatne poslove. Nisam baš dobro razmislio o tome.

PARANOJA"Pokvarila? Nekako ne vjerujem u to. Želim da ta buba bude u rukama Arnieja Meachama do sutra navečer, kako bi je njegovi tehničari mogli ispitati. A vjeruj mi, ti tipovi odmah znaju jesi li petljao po njoj. Ilije nisi uopće ni stavio u ured financijskog direktora. A ako si mi lagao, mrtav si.""Adame," reče Judith, "presudno je da budemo potpuno otvoreni i iskreni jedni prema drugima. Nemoj ništa zadržati za sebe. Previše stvari može krenuti po zlu. Ti ne možeš sagledati cijelu sliku."Odmahnuo sam glavom. "Nemam više bubu. Morao sam je se riješiti.""Riješiti?" reče Wyatt."Ja sam... bio sam stjeran uza zid, tipovi iz osiguranja pretraživali su urede i mislio sam da je bolje da maknem bubu i bacim je u smeće par ulica dalje. Nisam htio upropastiti čitavu operaciju zbog jedne propale bube."Nekoliko sekundi je zurio u mene. "Nemoj nam nikada ništa prešutjeti, jesi li razumio? Nikada. A sada slušaj. Imamo izvrsne izvore koji nam kažu da Goddardovi ljudi pripremaju veliku konferenciju za tisak u Trionovu stožeru, za dva tjedna. Nekakva važna tiskovna konferencija, neka važna vijest. E-mail poruke koje si mi dao ukazuju na to da su na rubu objavljivanja tog optičkog čipa.""Oni neće objaviti stvar ako nisu osigurali sve patente, zar ne?" rekao sam. I ja sam obavio malo kasnonoćno istraživanje preko Interneta. "Siguran sam da su vaše sluge provjerile sve Trionove prijave Uredu za patente.""U slobodno vrijeme idemo na pravni fakultet?" reče Wyatt uz tanki smiješak. "Zahtjev Uredu za patente predaje se u posljednji čas, seronjo, kako bi se izbjeglo preuranjeno otkrivanje ili povreda prava. Zahtjev neće biti podnesen do pred samu objavu. Do tada, intelektualno vlasništvo čuva se kao profesionalna tajna. Što znači da je do podnošenja zahtjeva, a to može biti bilo kada u sljedeća dva tjedna, otvorena sezona lova na proizvođačke specifikacije. Sat otkucava. Ne želim da spavaš, da se odmaraš ni minute, sve dok nemaš i posljednji detalj o optičkom čipu. Jesam li jasan?"Pokunjeno sam kimnuo. ;Josevh FinderPARANOJA"A sada, ispričaj nas, htjeli bismo naručiti večeru." Ustao sam od stola i otišao do toaleta prije nego što se odvezem. Dok sam izlazio iz privatne prostorije, tip u prolazu bacio je pogled na mene.Uhvatila me panika.Okrenuo sam se oko sebe i vratio kroz privatnu sobu do parkirališta.U tom trenutku nisam bio sto posto siguran, ali tip u hodniku bio je strašno sličan Paulu Camillettiju.B2U MOJEM JE UREDU BILO LJUDI.Kada sam sutradan ujutro stigao na posao, ugledao sam ih iz daljine - dva muškarca, jedan mlad, drugi stariji - i sledio se. Bilo je sedam i trideset ujutro, a Jocelvn iz nekog razloga nije bila za svojim stolom. Moj mozak je u hipu preletio cijelom ponudom mogućnosti, sve jedna gora od druge: osiguranje je nekako pronašlo nešto u mome uredu. Ili sam otpušten, a oni prazne moj stol. Ili sam uhićen.Prilazeći svojem uredu, pokušao sam prikriti nervozu. "Što ima?" rekao sam srdačno, kao da su to moji kompići koji su došli u posjet.Stariji je nešto zapisivao, a mladi je bio nagnut nad moje računalo. Onaj stariji, sijede kose, s brkovima poput morža i naočalama bez okvira, rekao je: "Osiguranje, gospodine. Vaša tajnica, gospoda Chang, pustila nas je unutra.""Što se događa?""Provjeravamo sve urede na sedmom katu, gospodine. Ne znam jeste li dobili obavijest o kršenju sigurnosti u Kadrovskom odjelu."Zar je to bilo sve? Osjetio sam olakšanje. Ali samo na nekoliko sekundi. Što ako pronađu nešto u mom stolu? Jesam li ostavio nešto od špijunske opreme u ladicama stola i ormara za spise? Prešlo mi je u naviku da ništa ne ostavljam tamo. Ali što ako sam zaboravio? Bio

mr^^^ A^ <„m ,,.-1^ 1 a V n mrvoan 7:ihnnnm np.štn nstavitl."Odlično", rekao sam. "Niste ništa našli, zar ne?"Jedan trenutak vladala je tišina. Mlađi tip podigao je pogled smojeg računala i nije odgovorio. Stariji je rekao: "Ne. Još ništa,gospodine.""Nisam mislio da sam ja nužno meta", dodao sam. "Bože, ja nisam tako važan. Mislio sam na ovom katu, u uredima velikih šefova?""Ne smijemo raspravljati o tome, gospodine, ali ne, nismo ništa našli. Što ne znači da nećemo.""Moje računalo je u redu?" obratio sam se mlađem tipu."Za sada nema nikakvih uređaja ili tako nečega", odgovorio je. "Ali morat ćemo obaviti dijagnostiku na njemu. Možete li se logirati umjesto nas?""Svakako." S ovog računala nisam slao nikakve inkriminirajuće mailove, zar ne?Pa, jesam. Poslao sam Meachamu mail sa svoje Hushmail adrese. Ali čak i da poruka nije bila kodirana, to im ništa ne bi govorilo. Bio sam siguran da nisam spremio nikakve datoteke koje ne bih smio imati. U to sam bio siguran. Stao sam iza svoga stola i utipkao lozinku. Tipovi iz osiguranja taktično su gledali u stranu sve dok nisam bio spojen."Tko ima pristup vašem uredu?" pitao je stariji muškarac. "Samo ja. I Jocelvn." U v"I ekipa za čišćenje", ustrajao je on. "Vjerojatno, ali nikad ih ne viđam." . '"Nikad ih niste vidjeli?" ponovio je sumnjičavo. "$$i^i radite do kasno navečer, zar ne?" :"Oni rade još kasnije.""A što je s poštom između ureda? Dolaze li kakvi dostavljači ovamo dok vas nema?"Odmahnuo sam glavom. "Sve takve stvari idu na Jocelvnin stol. Nikad ne dostavljaju izravno meni.""Je li netko iz Informatičke tehnologije kada servisirao vaše računalo ili telefon?""Ne, koliko znam."Joseph FinderMlađi tip je upitao: "Jeste li dobivali kakve čudne e-mailoveV"Čudne...?""Od ljudi koje ne poznajete, s privicima ili slično.""Ne, koliko se sjećam.""Ali koristite i druge e-mail poslužitelje, zar ne? Mislim, osim TTrionovih.""Naravno.""Jeste li im ikad pristupali s ovoga računala?""Da, pretpostavljam da jesam.""I jeste li na koji od tih e-mail računa ikad dobili neki čudan e-mailT"Pa stalno mi dolazi spam, kao i svima. Znate, Viagra ili ono 'Dodajte sedam centimetara' ili ono o seoskim curama." Činilo se da nijedan od njih nema smisla za humor. "Ali takve samo izbrišem.""Ovo će trajati samo pet-deset minuta, gospodine", rekao je mlađi, ubacivši disk u CD-ROM. "Možete za to vrijeme popiti kavu ili tako nešto."Zapravo, imao sam sastanak pa sam ostavio tipove iz osiguranja u svom uredu, zbog čega baš nisam bio presretan. Zaputio sam se prema Plvmouthu, jednoj od manjih soba za sastanke.Nije mi se svidjelo što su ispitivali o vanjskim e-mail računima. To nije bilo dobro. Zapravo, usrao sam se od straha. Što ako odluče iskopati sve moje e-mailovel Vidio sam kako je to lako. Sto ako otkriju da sam ja naručio kopije Camillettijeva e-mail prometa? Bi li me to nekako učinilo sumnjivim?Dok sam prolazio pokraj Gaddardova ureda, opazio sam da nema ni njega ni Flo - Jock je išao na sastanak, znao sam. Tada sam prošao pokraj Jocelvn koja je nosila vrč kave. Na njemu je bilo otisnuto SIŠLA S PAMETI - VRAĆAM SE ZA PET MINUTA."Jesu li oni glavonje iz osiguranja još za mojim stolom?" plta""Sada su u mojem uredu", rekao sam i produžio. Kratko mi je mahnula.

PARANOJA63GODDARD I CAMILLETTI SJEDILI SU ZA MALIM, OKRUGLIM STOLOM,zajedno s glavnim operativnim direktorom, Jimom Colvinom i još jednim Jimom, direktorom Kadrovskog odjela, Jimom Sperlingom, i nekoliko žena koje nisam prepoznao. Sperling, crnac kratko obrijane brade i s prevelikim naočalama žicanih okvira, govorio je o "oportunim ciljevima", pod čime je vjerojatno mislio na ljude koje mogu otpiliti. Jim Sperling nije na sebi imao dolčevitu kao Jock Goddard, ali je bio blizu - sportski sako i tamna polo majica. Samo je Jim Colvin bio u uobičajenom poslovnom odijelu i kravati.Sperlingova mlada, plavokosa asistentica gurnula mi je neke papire s popisom odjela i pojedinačnih jadnika koji su bili kandidati za sjekiru. Preletio sam ih na brzinu i vidio da ekipa Maestra nije medu njima. Znači, ipak sam spasio njihove poslove.Zatim sam uočio popis imena odjela Marketinga novih proizvoda i među njima Phila Bohjaliana. Stari veteran će dobiti nogu. Ni Chad ni Nora nisu bili na listi, ali Phil je označen. To je sigurno Norino djelo. Od svakog potpredsjednika i direktora zatraženo je da sistematizira svoje podređene i riješi se barem svakog desetog. Nora je očito izabrala Phila za egzekuciju.Činilo se da je ovaj sastanak više-manje samo rutinska potvrda toga. Sperling je predstavljao popis, radeći od onih "pozicija" koje je želio eliminirati "poslovni slučaj" i nije bilo puno rasprave. Goddard je djelovao mrzovoljno; Camilletti je izgledao napeto, čak i pomalo uzbuđeno.Kad je Sperling došao do Marketinga novih proizvoda, Goddard se okrenuo prema meni, nijemo tražeći moje mišljenje. "Mogu li nešto reći?" ubacio sam se."Uh, naravno", rekao je Sperling."Ovdje je jedno ime, Phil Bohjalian. On je u kompaniji dvadeset 111 dvadeset jednu godinu."Joseoh Finder"Ali on je i najniži na ljestvici", reče Camilletti. Pitao sam seje li mu Goddard išta rekao o curenju informacija Wall Street Journalu Iz njegova držanja nisam mogao zaključiti ništa, budući da prema meni nije bio ni manje ni više oštar nego inače. "A s obzirom na njegove godine u kompaniji, njegova će nas otpremnina stajati cijelo bogatstvo.""Pa mislim da je njegov položaj na ljestvici upitan", rekao sam. "Ja poznajem njegov rad i mislim da bi ovi brojevi mogli biti više pitanje međuljudskog stila.""Stila", rekao je Camilletti."Nora Sommers ne voli njegovu osobnost." Priznajem, Phil mi nije baš neki prijatelj, ali mi ne može naškoditi i bilo mi ga je žao."Pa ako se radi samo o osobnom sudaru, onda je to povreda hijerarhijskog sustava", rekao je Jim Sperling. "Hoćeš li reći da Nora Sommers krši taj sustav?"Jasno sam vidio kamo bi to moglo otići. Mogao bih spasiti Phila Bohjaliana i riješiti se Nore, sve jednim udarcem. Bilo je iznimno primamljivo samo progovoriti i prerezati Norin vrat. Nitko u ovoj sobi nije posebno mario za ishod. Vijest bi došla do Toma Lundgre-na, koji se vrlo vjerojatno ne bi borio da je spasi. Zapravo, da me Goddard nije iščupao iz Norinih pandži, sigurno bih na ovoj listi bio ja, a ne Phil.Goddard me prodorno promatrao, kao i Sperling. Ostali za stolom pisali su bilješke."Ne", rekao sam napokon. "Ne mislim da krši sustav. To je samo stvar kemije. Mislim da oboje imaju svoju težinu." "Dobro", reče Sperling. "Možemo li nastaviti?""Gledaj," reče Camilletti, "otpuštamo četiri tisuće ljudi. Ne možemo prelaziti jednog po jednog." Kimnuo sam. "Naravno.""Adame", reče Goddard. "Učini mi uslugu. Dao sam Flo slobodno jutro - hoćeš li mi donijeti, ovaj, dlanovnik iz mog ureda? Čini se da sam ga zaboravio." Oči kao da su mu zasjale. Mislio je na svoj mali, crni rokovnik i mislim da je šala bila za moj gust."Svakako", rekao sam i progutao slinu. "Odmah se vraćam."PARANOJAGoddardov ured bio je zatvoren, ali otključan. Mala, crna knjižica nalazila se na njegovu golom, urednom stolu, odmah uz računalo.

Sjeo sam za stol i gledao njegove stvari, uokvirene fotografije njegove sijede supruge Margaret, koja je izgledala više kao baka. Slika njegove kuće na jezeru. Primijetio sam da nema slika njegova sina, Elijaha; vjerojatno bi bile suviše bolan podsjetnik.Bio sam sam u uredu Jocka Goddarda, a Flo je imala slobodno jutro. Koliko dugo mogu ostati ovdje a da Goddard ne postane sumnjičav? Imam li vremena da pokušam ući u njegovo računalo? Što ako se Flo pojavi dok sam tu..."Ne. To je luđački rizik. Ovo je ured predsjednika uprave i ljudi vjerojatno stalno navraćaju ovamo. A nisam mogao riskirati više od dvije-tri minute za ovaj zadatak: Goddard bi se pitao gdje sam bio. Možda sam na brzaka otišao piškiti, prije nego što sam uzeo njegovu knjižicu; to bi moglo objasniti pet minuta, ne više.Ali ovakvu priliku vjerojatno neću imati nikada više.Brzo sam otvorio malu, istrošenu knjižicu i ugledao telefonske brojeve, črčkarije olovkom po kalendaru... i na unutrašnjoj strani stražnjih korica, urednim rukopisom tiskano "GODDARD" i ispod toga "62858".To mora biti njegova lozinka.Iznad tih pet brojeva bilo je precrtano "LIP2858". Pogledao sam dva niza brojeva i shvatio da su oba datumi, i to isti datum: 28. lipnja 1958. Očito vrlo važan datum za Goddarda. Nisam znao zašto. Možda dan njegova vjenčanja. I obje varijante su očito bile lozinka.Zgrabio sam olovku i komad papira i prepisao ID i lozinku.Ali zašto ne bih kopirao cijelu knjižicu? Moglo bi biti i drugih važnih informacija.Zatvorivši za sobom vrata Goddardova ureda, krenuo sam prema kopirki iza Floina stola."Pokušavaš raditi moj posao, Adame?" začuo se njezin glas.avenija. Zurila je u mene, sa srditim izrazom lica."Jutro, Flo", rekao sam nezainteresirano. "Ne, bojim se da ne. Samo nosim nešto Jocku." : ■.[■.■,Josenh Finder"To je dobro, jer sam dulje ovdje i ne bih voljela da se moram pozivati na staž." Pogled joj se smekšao, a licem se raširio sladak osmijeh. ■ . ,... .-. ■■'■■;■, ■;,.■ .. 64 : ■ :Kad je sastanak završio, Goddard se izvukao do mene i stavio mi ruku preko ramena. "Sviđa mi se što si učinio unutra", rekao je tihim glasom."Na što mislite?"Hodali smo hodnikom prema njegovu uredu. "Mislim na suzdržanost u vezi s Norom Sommers. Znam što osjećaš prema njoj. Znam što ona osjeća prema tebi. Bila bi ti najlakša stvar na svijetu riješiti se nje. I iskreno, ne bih se puno bunio protiv toga."Osjećao sam malo nelagode zbog Goddardove bliskosti, ali sam se nasmiješio i pognuo glavu. "Činilo mi se da je to ispravno", rekao sam."Oni koji imaju moć da nanesu zlo, a ne čine to," Goddard reče, "oni s pravom nasljeduju rajske ljepote. Shakespeare. Ili na modernom engleskom: kad imaš moć da zajebeš ljude, a to ne radiš - pa, tada pokazuješ kakav si zapravo.""Valjda je tako.""A tko je taj stariji tip čiji si posao spasio?""Samo čovjek iz Marketinga.""Tvoj prijatelj?""Ne. Mislim da mu čak nisam osobito simpatičan. Samo mislim da je vjeran zaposlenik.""Bravo za tebe." Goddard me stisnuo za rame, snažno. Doveo me do svog ureda i zastao na tren ispred Floina stola. "Jutro, dušo , rekao je. "Želim vidjeti haljinu za krizmu."Flo se ozarila, otvorila Saksovu vrećicu, izvadila malu, bije svilenu haljinicu i ponosno je pokazala."Predivno", rekao je. "Upravo predivno."PARANOJAZatim smo ush u njegov ured, a on je zatvorio vrata."Još nisam rekao ni riječ Paulu", reče Goddard, smjestivši se za svojim stolom, "i nisam odlučio

hoću li mu uopće reći. Ti nisi rekao nikom drugom, zar ne? O onom sa JournalomV"Tako je.""Neka ostane tako. Gledaj, Paul i ja imamo različita mišljenja o nekim stvarima i možda je ovo bio njegov način paljenja vatre. Možda je mislio da pomaže kompaniji. Jednostavno ne znam." Dug uzdah. "Ako pokrenem to pitanje - pa, ne želim da se to pročuje. Ne želim nikakve neugodnosti. Ovih dana imamo puno važnije stvari.""Uredu."Potajno me pogledao. "Nikada nisam bio uAubergeu, ali čujem daje izvrsno. Što ti misliš?"Osjetio sam stezanje u želucu. Lice mije gorjelo. Ono sinoć ipak je bio Camilletti. Kakva šugava sreća."Ja - zapravo, samo sam popio čašu vina.""Nikada ne bi pogodio tko je istovremeno večerao tamo", reče Goddard. Izraz lica nije se mogao pročitati. "Nicholas Wyatt."Camilletti se očito raspitivao. Pokušaj poricanja da sam bio s Wyattom bio bi samoubojstvo. "Ah, to", rekao sam, pokušavajući zvučati umorno. "Od kada sam prešao u Trion, Wyatt me stalno...""Oh, tako znači?" prekinuo me Goddard. "Pa naravno, nisi imao izbora nego prihvatiti njegov poziv na večeru, ha?"'Ne, gospodine, nije tako", rekao sam teško gutajući. Samo zato što si promijenio posao, ne znači da moraš odbaciti stare prijatelje, zar ne?" rekao je.Odmahnuo sam glavom, mršteći se. Osjećao sam kao da ćel ice postati crveno poput Norina. "To nije stvar prijateljstva, 2aPravo..."Osje^h' znam kako to ide", reče Goddard. "Onaj drugi te zbog ti neCaja.^nvnJe dobiJe da se sastaneš s njim, samo za stara vremena, ^ Zehš biti nepristojan, a zatim ti on laska..." ,nate da nisam imao namjeru..." ;; . ^ ;Josevh FinderPARANOJA"Naravno, naravno", promrmljao je Goddard. "Ti nisi takva osoba, i a. poznajem ljude. Volim misliti kako je to jedna od mojih jačih strana."Kad sam se vratio u svoj ured, sjeo sam za stol, sav drhteći.Činjenica da je Camilletti izvijestio Goddarda da me vidio u Aubergu u isto vrijeme kad i Wyatta, značila je da Camilletti u najmanju ruku sumnja u moje motive. Ali poznavajući Camillettija, vjerojatno je imao puno mračnije misli od toga.Ovo je bila jebena katastrofa. Pitao sam se i je li Goddard zaista mislio da je sve to nedužno. "Ja poznajem ljude", rekao je. Zar je tako naivan? Nisam znao što da mislim. Ali bilo je jasno da ću od sada morati biti vrlo pažljiv.Duboko sam udahnuo, snažno prstima stisnuvši zatvorene oči. Bez obzira na sve, morat ću nastaviti raditi.Nakon nekoliko minuta, na brzinu sam pretražio Trionovu web stranicu i pronašao ime čovjeka zaduženog za Trionov Pravni odjel, odsjek intelektualnog vlasništva. Zvao se Bob Frankenheimer, bile su me četrdeset četiri godine, u Trionu je radio već osam godina. Prije toga vodio je pravni odjel u Oracleu, a još prije bio je u Wilson-Son-sini, velikoj pravnoj tvrtki u Silikonskoj dolini. Sudeći po fotografiji, bio je ozbiljno predebeo, tamne, kovrčave kose, brade koju već treba obrijati, s debelim naočalama. Izgledao je kao tipični štreber.Nazvao sam ga sa svoga telefona, jer sam želio da vidi moj pozivni, da vidi kako zovem iz ureda predsjednika uprave. Javio se na telefon, iznenađujuće mekanim glasom, poput noćnog DJ-a na nekoj mekšoj roc/c-stanici."Gospodine Frankenheimer, ovdje Adam Cassidv iz ureda pre -sjednika uprave.""Što mogu učiniti za vas?" rekao je. Zvučao je stvarno spremno na suradnju."Htjeli bismo pregledati sve zahtjeve za patente za odjel tri- v -dva." . ča.Bilo je to hrabro, ali definitivno opasno. Što ako on to nekim s jem spomene Goddardu? To bi bilo potpuno nemoguće objas

Duga stanka. "Projekt AURORA.""Točno", rekao sam opušteno. "Znam da bismo trebali imati sve kopije odložene ovdje, ali upravo sam proveo dva sata tražeći ih svuda i nikako ih ne mogu naći, a Jock je stvarno uzrujan zbog toga." Spustio sam glas. "Ja sam novi ovdje - tek sam počeo - i ne bih htio zajebati stvar."Opet stanka. Frankenheimerov glas odjednom je zvučao hladnije, manje spremno na suradnju, kao da sam pritisnuo pogrešnu tipku. "Zašto zovete mene?"Nisam znao na što misli, ali bilo je jasno da sam upravo stao u govno. "Zato što sam mislio da ste vi čovjek koji mi može spasiti posao", rekao sam uz mali, zajedljivi smijeh."Vi mislite da ja imam kopije ovdje?" rekao je čvrsto."Pa znate li onda gdje su kopije zahtjeva?""Gospodine Cassidv, ja imam ekipu od šest vrhunskih pravnika za područje intelektualnog vlasništva, koji mogu riješiti praktično sve što se stavi pred njih. Ali, zahtjevi za AURORU? Oh, ne. Oni se moraju odraditi preko vanjskog savjetnika. Zašto? Navodno zbog 'korporacijskog osiguranja'." Glas mu je postupno postajao sve glasniji i zvučao je zaista bijesno. "Korporacijsko osiguranje. Vjerojatno zato što vanjski savjetnik provodi bolje mjere osiguranja od Trionovih vlastitih ljudi. Pitam ja vas: kakvu bi to poruku trebalo poslati?" Više nije zvučao tako mekano."To nije u redu", rekao sam. "Pa tko onda radi na zahtjevima?"Frankenheimer je izdahnuo. Bio je ljut, ogorčen čovjek, primarni kandidat za infarkt. "Volio bih da vam to mogu reći. Ali očito, ne m°ze nam biti povjerena ni ta informacija. Što ono piše na našim »skaznicama? 'Otvorena komunikacija'? Obožavam to. Mislim da Cu to otisnuti na majice za korporacijske igre."ad sam prekinuo razgovor, prošao sam pokraj Camillettijeva a na putu prema toaletu, a zatim naglo vratio pogled unutra. Camillettijevu uredu, ozbiljna izraza lica, sjedio je moj stari* . . .* *Joseph FinderUbrzao sam korak, ne želeći da me bilo koji od njih dvojice vidi kroz staklene stijene Camillettijeva ureda. Iako nisam imao pojma zašto ne želim biti viđen. Sada sam išao na instinkt.Isuse, zar je Chad uopće poznavao Camillettija? Nikada to nije spomenuo, a poznavajući Chadovo skromno i nezahtjevno ponašanje, bila bi to prava stvar kojom bi se mogao naslađivati preda mnom. Nisam mogao smisliti ni jedan opravdani ili barem nedužni razlog zašto bi njih dvojica razgovarali. A ovo sasvim sigurno nije bio društveni posjet: Camilletti ne bi trošio vrijeme na crva poput Chada.Jedino uvjerljivo objašnjenje bilo je ono kojeg sam se najviše bojao: da je Chad svoje sumnje o meni prenio do samoga vrha ili bar najbliže što je mogao do vrha. Ali zašto Camilletti?Nema sumnje da me Chad imao na zubu, a kad je čuo da se pojavio novi zaposlenik iz Wyatt Telecoma, vjerojatno je izveo Kevina Griffina, ne bi li došao do mojeg prljavog rublja. I posrećilo mu se.Ili možda nije?Mislim, koliko je Kevin zaista znao o meni? Znao je glasine, tračeve; mogao je tvrditi da zna nešto o mojoj prošlosti u Wyattu. Ali to je bio tip čija je vlastita reputacija upitna. Bez obzira na to što je Wyattovo osiguranje reklo Trionu, ljudi su očito povjerovali u to - ili ga se ne bi tako brzo riješili.Bi li Camilletti zaista povjerovao optužbama iz druge ruke, iz upitnog izvora, potencijalnog ljigavca, Kevina Griffina?S druge strane... sada kad me vidio na večeri s Wyattom, u zabačenom restoranu, možda i hoće.Želudac me počeo boljeti. Pitao sam se imam li čir.Čak i ako imam, to je najmanji od mojih problema.PARANOJASutradan, u subotu, bio je Goddardov roštilj. Trebalo mi je sa i pol da stignem do Goddardove kuće na jezeru, od čega dobar o^ po uskim, sporednim cestama. Putem sam mobitelom nazvao oc >Što je bila pogreška. Malo sam razgovarao s Antvvoineom, a zatim se javio on, stenjući i pušući, uobičajeno šarmantan. Zahtijevao je da odmah dođem."Ne mogu, tata", rekao sam. "Imam jedan posao koji moram obaviti." Nisam želio reći da moram na roštilj u ladanjsku kuću predsjednika uprave. Po mozgu su mi se vrtjeli njegovi mogući odgovori pa

je došlo do preop terećenja. Bila je tu priča o pokvarenom predsjedniku uprave pa priča o Adamu kao patetičnom ulizici, pa ti-ne-znaš-tko-si-zapravo priča pa priča boj -bogatstvo-na-nos pa što-je-nećeš-se-druži -ocem priča..."Treba li ti nešto?" dodao sam, znajući da nikada neće priznati da mu nešto treba."Ne trebam ništa," rekao je uzrujano, "kad imaš previše posla.""Navratit ću sutra ujutro, dobro?"Otac je bio tih, pokazujući tako da sam ga razljutio, a zatim mije dao Antwoinea na telefon. Stari je opet postao uobičajeni seronja.Kad sam stigao do kuće, prekinuo sam razgovor. Kuća je bila označena jednostavnim, drvenim znakom na stupu, samo GODDARD i broj. Zatim je slijedio dugačak, ugažen zemljani put kroz gustu šumu, koji se odjednom raširio u veliki, kružni kolni prilaz, sav hrskav od mješavine drobljenog šljunka i morskih školjki. Dječak u zelenoj košulji privremeno je obavljao dužnost parkiranja automobila. Nevoljko sam mu predao ključeve Porschea.Kuća od sivog škriljevca bila je razvedena, izgledala je udobno i kao daje napravljena potkraj devetnaestog stoljeća. Bila je smještena na litici koja se nadvila nad jezerom, s četiri debela, kamena dimnjaka i bršljanom koji se penje po škriljevcu. Ispred kuće nalazio se golemi, travnjak koji je mirisao kao daje upravo pokošen, s tu i tamo azbacanim masivnim, starim hrastovima i čvornatim borovima.-Tridesetak ljudi stajalo je na travnjaku u kratkim hlačama i ajicama, držeći piće u ruci. Mnoštvo djece trčkaralo je amo-tamo,alo i bacalo lopte, igralo se. Zgodna, plavokosa djevojka sjedila je , stolom ispred verande. Nasmiješila se, pronašla pločicu s mojim menom i pružila mi je.Josenh FinderPARANOJAČinilo se daje glavna akcija sa suprotne strane kuće, na stražnjem travnjaku koji se blago spuštao do drvenog mola na vodi. Tamo je bila veća gužva. Pogledom sam tražio poznato lice, ali nisam vidio nikoga. Prišla mi je snažna žena od šezdesetak godina, u tunici boje burgundca, jako izborana lica i snježnobijele kose."Izgledate izgubljeno", rekla je ljubazno. Glas joj je bio dubok i hrapav, a lice izborano i slikovito kao kuća.Odmah sam znao da to mora biti Goddardova žena. Bila je zaista skromna kako se govorilo. Mordden je bio u pravu: zaista je pomalo nalikovala na štence šar-peja."Ja sam Margaret Goddard. A vi ste sigurno Adam." Pružio sam joj ruku. Laskalo mi je što me na neki način prepoznala, dok se nisam sjetio da mije ime napisano na košulji. "Drago mi je da sam vas upoznao, gospođo Goddard", rekao sam.Ona me nije ispravila, rekla da je zovem Margaret. "Jock mi je puno pričao o vama." Dugo je držala moju ruku, kimala glavom, a njezine sitne, smeđe oči su se raširile. Izgledala je kao da sam ostavio dojam, osim ako si to nisam umislio. Prišla je bliže. "Moj suprug je cinični, stari čudak i nije ga lako impresionirati. Znači da morate biti dobri."Natkriveni, zatvoreni trijem izvijao se iza ugla kuće. Prošao sam pokraj para velikih, crnih roštilja, s kojih su se iz plamtećeg ugljena dizali oblaci dima. Dvije djevojke u bijelim uniformama brinule su se o hamburgerima, odrescima i piletini na roštilju. Nedaleko je bio postavljen dugačak šank, prekriven bijelim, platnenim stolnjakom, za kojim su dva dečka, otprilike u godinama za koledž, točila koktele, sokove i pivo u prozirne, plastične čaše. Za drugim stolom čovjek je otvarao kamenice i slagao ih na led.Kad sam se približio verandi, počeo sam prepoznavati ljude. Većina njih bili su visokorangirani Trionovi direktori s bračnim partnerima i djecom. Nancy Schwartz, viša potpredsjednica odjela Poslovnih rješenja, mala, tamnokosa žena zabrinuta izgleda u fluorescentnoj narančastoj Trionovoj majici s prošlogodišnjih korporacijskih igara, igrala je croquet s Rickom Durantom, glavnim direktorom Marketinga, visokim, mršavim i preplanulim, crne kose i fen-frizure. Oboje su izgledali sumorno. Goddardova tajnica Flo, u svilenoj havajskoj košulji s cvjetnim uzorkom, šepirila se naokolo

Tada sam ugledao Alanu, njezine duge, potamnjele noge naspram bijelih hlačica. Spazila me u istom trenu, a oči kao da su joj zasjale. Izgledala je iznenađeno. Potajno mi je kratko mahnula i nasmiješila se a zatim se okrenula u stranu. Nisam imao pojma što bi to trebalo značiti, ako uopće išta znači. Možda je htjela biti diskretna što se tiče našeg odnosa, zbog onog pravila ne-pecaj-s-kompanijina-mola.Prošao sam pokraj svog nekadašnjeg šefa, Toma Lundgrena, koji je bio odjeven u jednu od onih groznih košulja za golf sa sivim i jarkoružičastim prugama. Držao je bocu vode i nervozno trgao etiketu u dugu, savršenu traku, slušajući uz namješten osmijeh atraktivnu crnkinju koja je vjerojatno bila Audrev Bethune, potpredsjednica i šefica Guru ekipe. Malo iza njega stajala je žena za koju sam pretpostavio da je Lundgrenova supruga, odjevena u identičnu odjeću, lica crvena i izbrazdana poput njegova. Mršavi dječačić hvatao ju je za lakat i piskutavim glasom nešto moljakao.Petnaestak metara dalje, Goddard se smijao s grupom ljudi koji su mi izgledali poznato. Pio je pivo iz boce, a na sebi je imao plavu, otkopčanu košulju zavrnutih rukava, uredno izglačane, podvrnute kaki hlače, mornarskoplavi, platneni remen s kitovima po sebi i iznošene smeđe mokasine. Pravi snobovski, provincijski barun. Mala djevojčica dotrčala je do njega, a on se sagnuo i kao mađioničar izvukao novčić iza njezina uha. Djevojčica je zacičala od iznenađenja. , Dao joj je novčić, a ona je otrčala, uzbuđeno vriskajući.Nešto je rekao, a njegova se publika nasmijala kao da je on Jay Leno, Eddie Murphv i Rodnev Dangerfield u jednom. S jedne strane stajao mu je Paul Camilletti u uredno izglačanim, izblijedjelim trapericama i bijeloj, otkopčanoj košulji, također zavrnutih rukava. On je očito dobio dopis o prikladnoj odjeći, kad ja već nisam - bio sam u kratkim kaki hlačama i polo-majici.Preko puta njega stajao je Jim Colvin, glavni operativni direktor, u običnim, sivim bermudama, iz kojih su virile tanke, bijele noge. Ovo je bila prava modna revija. Goddard je podigao pogled, opazio me i pozvao me k sebi.Dok sam išao prema njemu, netko je iznikao niotkuda i zgrabio me za ruku. Nora Sommers, u ružičastoj, vezenoj košulji s uzdignutim ovratnikom i prevelikim kaki hlačama, izgledala je presretno što me vidi. "Adame!" uskliknula je. "Kako mije drago što te vidim ovdje!Joseph Finder: Kimnuo sam, pristojno se nasmiješio. "Je li i tvoja kći ovdje?"Odjednom kao da joj je bilo neugodno. "Megan proživljava teško razdoblje, jadnica. Uopće ne želi provoditi vrijeme sa mnom " Čudno, pomislio sam, i ja proživljavam istu tu fazu. "Ona radije ide na jahanje s ocem nego da izgubi popodne s majkom i njezinim dosadnim prijateljima s posla."Kimnuo sam. "Ispričavam se...""Jesi li imao priliku vidjeti Jockovu kolekciju automobila? Tamo je, u onoj garaži." Pokazala je na zgradu nalik na štagalj, stotinjak metara preko travnjaka. "Moraš vidjeti aute. Čudesni su!""Hoću, hvala", rekao sam i koraknuo prema Goddardovu društvu.Nora je čvršće stisnula moju ruku. "Adame, htjela sam ti reći, tako sam sretna zbog tvog uspjeha. To što je htio riskirati s tobom govori puno o Jocku, zar ne? Pružiti ti puno povjerenje? Tako sam sretna zbog tebe!" Toplo sam joj zahvalio i iščupao ruku iz njezinih pandži.Stigao sam do Goddarda i pristojno čekao sa strane dok me nije primijetio i mahnuo da priđem. Predstavio me Stuartu Lurieju, direktoru zaduženom za Poslovna rješenja, koji je rekao: "Kako ide, stari?" i srdačno se rukovao. Bio je vrlo zgodan tip, četrdesetih godina, preuranjeno oćelavio i kratko obrijan sa strane, tako da sve zajedno izgleda namjerno i cool."Adam je Trionova budućnost", rekao je Goddard."Hej, drago mi je da sam upoznao budućnost!" reče Lurie, uz jedva uočljiv tračak sarkazma. "Nećeš valjda izvaditi novčić iz njegova uha, Jock?""Nema potrebe", reče Jock. "Adam uvijek izvuče zeca iz šešira, je li tako, Adame?" Goddard je stavio ruku preko moga ramena, što je izgledalo nespretno, jer sam bio puno viši od njega. "Dođi sa mnom", rekao je tiho.Vodio me do zatvorenog trijema. "Uskoro ću obaviti svoju tradicionalnu, malu ceremoniju", rekao je dok smo se uspinjali drvenim stepenicama. Pridržao sam mu vrata. "Dijelim poklončiće, smiješne stvarčice - poklone iz vica, zapravo." Nasmiješio sam se, pitajući se zašto mi to govori.

PARANOJAProšli smo preko zatvorenog trijema s pletenim namještajem, ušli u predvorje, a zatim u glavni dio kuće. Podovi su bili od starih, širokih borovih dasaka i škripali su dok smo hodali. Svi zidovi bili su kreni boje i sve je izgledalo svijetlo, veselo i udobno. Imalo je onaj neopisivi miris stare kuće. Sve je djelovalo ugodno, stvarno, kao da se tu živi. Ovo je kuća bogatog čovjeka bez pretencioznosti, pomislio sam. Išli smo širokim hodnikom, prošli pokraj dnevne sobe s velikim, kamenim kaminom pa skrenuli iza ugla u uski, popločani hodnik. Na policama s obje strane hodnika nalazili su se trofeji. Zatim smo ušli u malu sobu ispunjenu knjigama, s dugim knjižničkim stolom u sredini na kojemu se nalazilo računalo i pisač te nekoliko velikih, kartonskih kutija. To je očito bila Goddardova radna soba."Hvata me stari bursitis", ispričao se, pokazujući na velike kartone na stolu, pune zamotanih poklona. "Ti si snažan mladić. Ako ti ne bi bio problem ponijeti ovo do mjesta gdje je postavljen podij, pokraj šanka...""Nikakav problem", rekao sam razočarano, ali ne pokazujući to. Podigao sam jednu od ogromnih kutija, koja nije bila samo teška već i tako nezgrapna, neravnomjerno natrpana i glomazna, da sam jedva vidio ispred sebe."Ja ću te voditi van", rekao je Goddard. Slijedio sam ga u uski hodnik. Kutija je zapela za police s obje strane pa sam je morao podići na stranu i prema gore kako bih mogao proći. Osjetio sam kako je kutija gurnula nešto. Začuo se glasan tresak, zvuk lomljenja stakla."Oh, sranje", izletjelo mi je.Okrenuo sam kutiju da vidim što se dogodilo. Zurio sam: valjda sam srušio jedan od trofeja s police. Razbio se u desetak zlatnih komada, svuda po popločenom podu. Bio je to jedan od onih trofeja koji izgledaju kao da su od čistog zlata, a zapravo su napravljeni od pozlaćene keramike ili tako nečeg."Oh, Bože, žao mi je", rekao sam, spustivši kutiju i čučnuvši da skupim dijelove. Bio sam vrlo pažljiv s kutijom, ali valjda sam nekako udario u to, ne znam.Goddard je pogledao oko sebe i problijedio. "Zaboravi", rekao je izmučenim glasom.Skupio sam sve komadiće koje sam našao. To je - zapravo, bio je - zlatni kip ragbijaša u trku. Imao sam u ruci dio kacige, šaku, loptu.Joseph FinderPARANOJADno je bilo drveno, s mjedenom pločicom na kojoj je pisalo PRVACI 1995 - ŠKOLA LAKEVVOOD - ELIJAH GODDARD - DODAVAČ. Prema Judith Bolton, Elijah Goddard bio je Goddardov sin."Jock", rekao sam. "Žao mi je." Jedan od razbijenih dijelova bolno je zarezao moj dlan."Rekao sam da zaboraviš na to", rekao je Goddard hladnim glasom. "Nije to ništa. Hajde sad, idemo dalje."Nisam znao što da učinim. Osjećao sam se usrano jer sam uništio uspomenu na njegova mrtvog sina. Želio sam počistiti nered, ali ga nisam htio dodatno razljutiti. Toliko o dobrom odnosu koji sam izgradio sa starim. Iz rane na ruci počela je curiti krv."Gospoda Walsh će to počistiti", rekao je, uz oštar prizvuk u glasu. "Idemo, molim te, odnesi poklone van." Otišao je niz hodnik i nestao negdje. Za to vrijeme podigao sam kutiju i nosio je, vrlo oprezno, duž uskog hodnika pa izvan kuće. Ostavio sam krvavi otisak na kartonskoj kutiji.Kad sam se vratio po drugu kutiju, vidio sam Goddarda kako sjedi u stolici u kutu radne sobe. Bio je pogrbljen, s glavom u sjeni, i držao je drveno podnožje trofeja objema rukama. Oklijevao sam, neodlučan što da učinim, da odem i ostavim ga na miru ili da nastavim nositi kutije kao da ga nisam vidio."Bio je zlatno dijete", reče Goddard odjednom, tako tiho da mi se najprije učinilo da sam to umislio. Prestao sam se kretati. Glas mu je bio tih, promukao i slab, jedva malo glasniji od šapta. "Sportaš, visok i širok u prsima, poput tebe. I imao je... dar za sreću. Kad bi ušao u sobu, osjećao si kako raspoloženje raste. Ljudi su se uz njega osjećali dobro. Bio je lijep i dobar i imao je tu - tu iskru u očima." Polako je podigao glavu i zagledao se nekamo u prazno. "Čak i kad je bio beba, gotovo

nikad nije plakao ni cendrao ni..."Goddardov glas se izgubio, a ja sam stajao nasred sobe kao zaleđen, samo slušajući. U ruci sam smotao salvetu da upija krv i osjećao sam kako postaje vlažna. "Svidio bi ti se", rekao je Goddard. Gledao je prema meni, ali kao da nije gledao u mene, kao da je vidio svog sina na mojem mjestu. "To je istina. Vas dvojica bili biste prijatelji." .."Žao mije što ga nisam upoznao." -">' ■ ( ■■■■ '•"Svi su ga voljeli. Taj je mali došao na svijet da usreći sve oko sebe... imao je iskru, imao je najlepši osm..." Glas mu se slomio. "Najljepši... osmijeh..." Goddard je spustio glavu, a ramena su mu se tresla. Nakon otprilike minutu, rekao je: "Jednoga dana Margaret me nazvala u ured. Vrištala je... Našla ga je u spavaćoj sobi. Odvezao sam se kući, nisam mogao razmišljati... Elijah je ispao s Haverforda na brucoškoj godini - zapravo, izbacili su ga, ocjene su mu potpuno potonule, prestao je ići na predavanja. Ali nisam ga mogao navesti da razgovara o tome. Pretpostavljao sam da se drogira, naravno, i pokušao razgovarati s njim, ali kao da sam govorio zidu. Opet se uselio k nama, provodio većinu vremena u svojoj sobi ili odlazio van s klincima koje nisam poznavao. Poslije sam čuo od jednog njegova prijatelja da se navukao na heroin na početku brucoške godine. On nije bio neki maloljetni delinkvent, on je bio nadaren, dobrodušan tip, dobar dečko... Ali, u nekom trenutku počeo se... kako se kaže, fiksati? I to ga je promijenilo. Svjetlo u očima je nestalo. Počeo je stalno lagati. Kao da je pokušavao izbrisati sve što je bio. Znaš U na što mislim?" Goddard je ponovno podigao pogled. Suze su mu klizile niz lice.Kimnuo sam.Sekunde su se vukle prije nego što je nastavio. "Valjda je tražio nešto. Trebao je nešto što mu svijet nije mogao dati. Ili mu je možda bilo previše stalo pa je odlučio ubiti taj dio sebe." Glas mu je opet otvrdnuo. "A zatim i ostatak sebe.""Jock", počeo sam, želeći da prekine."Mrtvozornik je proglasio smrt zbog predoziranja. Rekao je da nema sumnje je li bilo namjerno, da je Elijah znao što radi." Prekrio je oči svojom zdepastom rukom. "Zapitaš se: što sam trebao učiniti drukčije? Kako sam zabrljao? Jednom sam čak prijetio da ću ga dati uhititi. Pokušali smo ga poslati na odvikavanje. Bio sam na rubu da ga spakiram tamo, natjeram ga da ode, ali nisam imao priliku. I neprestano sam se pitao: jesam li bio prestrog prema njemu, pre-oštar? Ili nedovoljno strog? Jesam li bio suviše zaokupljen poslom? Mislim da jesam. U to vrijeme sam previše radio. Bio sam prezaposlen stvaranjem Triona da bih mu bio pravi otac."Sada je gledao izravno u mene i mogao sam vidjeti tjeskobu u njegovu pogledu. Kao da me netko probo nožem. Oči su mi se navlažile.Josenh Finder"Odlaziš na posao i stvaraš svoje malo kraljevstvo," rekao je, "a izgubiš osjećaj za ono što je važno." Trepnuo je. "Ne želim da ti izgubiš osjećaj, Adame. Nikada."Goddard je izgledao kao da se smanjio, osušio, kao da mu je sto godina. "Ležao je na svom krevetu, u slini i pišalini kao beba, ljuljao sam ga u rukama, baš kao kad je bio beba. Znaš li kakav je osjećaj vidjeti svoje dijete u lijesu?" prošaptao je. Osjetio sam trnce i morao skrenuti pogled. "Mislio sam da se nikad neću vratiti na posao. Mislio sam da to nikada neću preboljeti. Margaret kaže da nikada i nisam. Gotovo dva mjeseca proveo sam kod kuće. Nisam više vidio razlog zašto živim. Nešto takvo se dogodi i... i počneš svemu preispitivati vrijednost."Kao da se sjetio da u džepu ima maramicu, izvadio ju je i obrisao lice. "Ah, pogledaj me", rekao je s dubokim uzdahom i neočekivano, kao da se zahihotao. "Pogledaj staru ludu. Kad sam bio tvojih godina, zamišljao sam da ću u ovim godinama već otkriti smisao života." Tužno se nasmiješio. "A sada nisam ništa bliže smislu života nego prije. Oh, znam u čemu nije smisao. Čistim procesom eliminacije. Morao sam izgubiti sina da bih to shvatio. Dobiješ svoju veliku kuću i skupocjeni auto i možda dospiješ na naslovnicu časopisa Fortune, i misliš da sve znaš, zar ne? Sve dok ti Bog ne pošalje brzojav: 'Oh, zaboravio sam spomenuti, sve to ništa ne znači. A svi koje voliš na ovoj zemlji - oni su samo na posudbi, razumiješ. I zato ih voli dok možeš'." Suza se polako kotrljala niz njegov obraz. "Još i danas se pitam jesam li stvarno poznavao Elijaha? Možda ne. Mislio sam da ga poznajem. Znam da sam ga volio, više nego što sam ikad mislio da mogu voljeti nekoga. Ali jesam

li zaista poznavao svoga sina? Ne znam odgovor na to." Polako je odmahnuo glavom i vidio sam da dolazi k sebi. "Tvoj otac je vraški sretan, tko god on bio, tako vraški sretan, a to nikada neće saznati. Ima sina poput tebe, sina koji je još s njim. Znam da je sigurno ponosan na tebe.""Nisam tako siguran u to", rekao sam nježno."Oh, ja jesam", reče Goddard. "Jer znam da bih;« bio."SEDMI DIONadzorNadzor: Sila primijenjena na agenta ili dvostrukog agenta s ciljem sprečavanja njegova prelaska na drugu stranu ili pretvaranja u trostrukog agenta.Međunarodni obavještajni rječnikB6Sljedećeg jutra proVIerio sam e-mail kod kuće i pronašao "Arthurovu" poruku. ;Šef vrlo impresioniran tvojom prezentacijom i želi te odmah vidjeti.Neko vrijeme sam buljio u nju i odlučio da neću odgovoriti.Nešto kasnije, nenajavljeno sam se pojavio u očevu stanu, s kutijom krafni Krispv Kreme. Parkirao sam na mjestu točno ispred njegove trokatnice. Znao sam da tata sve vrijeme, kad ne gleda TV, provodi zureći kroz prozor. Nije mu moglo promaknuti ništa što se vani događa.Upravo sam došao iz autopraonice i Porsche se sjajio poput dragog kamena, čista ljepota. Bio sam uzbuđen. Tata ga još nije vidio. Njegov sin "gubitnik" više nije gubitnik i stiže sa stilom - u kočiji od četiristo pedeset konjskih snaga.Otac je bio smješten na svom uobičajenom mjestu ispred televizora i gledao nekakvu drugorazrednu istraživačku emisiju o korporacijskim skandalima. Antvvoine je sjedio pokraj njega u manje udobnoj stolici i čitao jedan od onih tabloida u boji, koji su svi izgledali isto; mislim da je to bio Star.Tata je podigao pogled, ugledao kutiju krafni kojom sam mahao i odmahnuo glavom. "Ne", rekao je."Gotovo sam siguran da ima krafna s čokoladnim preljevom. Tvoja omiljena.""Ne mogu više jesti ta sranja. Mandingo28 mi drži pištolj uz glavu. Zašto nisi njemu ponudio?" Film iz 1975. o robu koieg robovlasnik trenira da bude boksačJoseph FinderAntwoine također odmahne glavom. "Ne, hvala, pokušavam izgubiti koju kilu. Vi me dovodite u kušnju.""Stoje ovo, stožer Jenny Craig29?" Spustio sam kutiju s krafnama na, od javorova furnira napravljen, stolić za kavu pokraj Anrvvoinea Tata još uvijek nije rekao ništa o autu, ali sam pretpostavljao da je bio previše zadubljen u televiziju. A i vid mu više nije najbolji."Čim ti odeš, ovaj će početi pucati bičem, tjerati me da trčim po sobi", rekao je stari."Ne posustaje, zar ne?" rekao sam tati.Njegovo lice izgledalo je više kao da se zabavlja, nego da se ljuti. "Sto god ga veseli", rekao je. "Iako se čini da ga ništa ne uzbuđuje više od toga da mi brani cigarete."Čini se daje napetost između njih dvojice splasnula u neku vrstu rezignirane pat-pozicije. "Hej, izgledaš puno bolje, tata", slagao sam."Sereš", rekao je, očiju prikovanih za pseudoistraživačku TV priču. "Još radiš na onom novom poslu?""Da", rekao sam. Sramežljivo sam se nasmiješio, misleći da je vrijeme da mu kažem veliku vijest. "U stvari...""Reći ću ti nešto", rekao je, napokon odvojivši oči od televizora i oštro se zagledavši u mene. Pokazao je na TV ne gledajući ga. "Ovi gadovi će te prevariti za zadnji novčić koji imaš, ako im dopustiš.""Tko, korporacije?""Korporacije, predsjednici uprava, sa svojim dionicama i opcijama i velikim, debelim mirovinama i slatkim poslovima. Oni misle samo na sebe, svi do zadnjega. Ne zaboravi to."Gledao sam u tepih. "Pa", rekao sam tiho, "ne baš svi." "Oh, nemoj se zavaravati."

"Slušaj svog oca", reče Antwoine, ne dižući pogled sa Stara. U njegovu glasu kao da je bilo malo simpatije. "Čovjek je zdenac mudrosti.""Zapravo, tata, slučajno znam nešto o predsjednicima uprava. Upravo sam dobio veliko promaknuće - postao sam izvršni pomoćnik predsjednika uprave Triona."29 Autorica vrlo popularnih programa za mršavljenje. ■■•■!...■PARANOJANastala je tišina. Mislio sam da me nije slušao. Zurio je u televizor, pomislio sam da sam možda zvučao malo arogantno, pa sam ublažio stvar: "To je velika stvar, tata."Opet tišina.Namjeravao sam sve ponoviti kad je rekao: "Izvršni pomoćnik? Što je to, nešto kao tajnica?""Ne, ne. To je nešto na visokom nivou. Razmjena mišljenja i svašta.""Pa što točno radiš cijeli dan?"Čovjek je imao emfizem, ali je točno znao kako da mene ostavi bez daha. "Nije važno, tata", rekao sam. "Žao mi je što sam to spomenuo." I bilo mi je žao. Zašto mi je uopće stalo do toga što on misli?"Ne, stvarno. Zanima me što si učinio da se dokopaš ovakvih novih kolica."Znači, ipak je primijetio. Nasmiješio sam se. "Zgodno, ha?""Koliko te koštao taj auto?""Pa, zapravo..." :"Mislim, mjesečno." Povukao je dug udah kisika; \ ;"Ništa." ■ r;^ ;...■••:"Ništa", ponovio je kao da nije razumio."Nula. Trion plaća cijeli najam. To je povlastica mojeg nOVog posla."Ponovno je udahnuo. "Povlastica." "Kao i novi stan." "Preselio si se?""Mislio sam da sam ti rekao. Dvjesto kvadrata u onoj novoj zgradi Harbor Suites. A Trion sve plaća."Još jedan udah kisika. "Jesi li ponosan?" pitao je. Bio sam zapanjen. Čini mi se da ga nikad nisam čuo da kaže tu riječ. "Da", rekao sam i pocrvenio."Ponosan si na to što te sada posjeduju?"Trebao sam naslutiti da negdje čeka oštrica. "Nitko me ne posjeduje, tata", rekao sam otresito. "Mislim da se to zove 'uspjeti'.Josenh FinderPotraži tu riječ. Naći ćeš je u rječniku, odmah uz 'život na vrhu' i 'predsjednički apartman' i 'vrlo bogati pojedinci'." Nisam mogao vjerovati što je izašlo iz mojih usta. A cijelo vrijeme se grizem jer sam lutka na koncu. Sada se pak hvalim time. Vidiš li na što si me natjerao?Antvvoine je spustio novine i taktično se ispričao, pretvarajući se da nešto radi u kuhinji.Stari se hrapavo nasmijao i okrenuo prema meni. "Da vidimo razumijem li." Udahnuo je još malo kisika. "Auto i stan nisu tvoji, zar ne? Ti to zoveš povlasticom?" Udah. "Reći ću ti što to znači. Sve što ti daju, mogu uzeti natrag, i to će i učiniti. Voziš auto proklete kompanije, živiš u njihovom stanu, nosiš njihovu uniformu i ništa od svega toga nije tvoje. Cijeli tvoj život nije tvoj."Ugrizao sam se za usnu. Neće mi pomoći ako se prepustim. Stari je umirao, rekao sam samome sebi milijunti put. On je na steroidima. On je jedan nesretan, ogorčen tip. Ali jednostavno je izletjelo iz mene. "Znaš, tata, neki bi očevi bili ponosni na uspjeh svoga sina."Udahnuo je, a njegove su sitne oči sjale. "Uspjeh, tako ti to zoveš, ha? Vidiš, Adame, sve više me podsjećaš na svoju majku.""Ah, da?" Pomislio sam: smiri se, zadrži ljutnju pod kontrolom, nemoj planuti, jer će inače on pobijediti."Tako je. Nalikuješ na nju. Imaš istu, društveno orijentiranu narav - svi su je voljeli, svuda se uklapala, mogla se udati za bogatijeg čovjeka, mogla je proći bolje. I nemoj misliti da mi to nije davala do znanja. Svi oni roditeljski sastanci u Bartholomew Browningu, vidjelo se kako se zbližava s tim bogatim gadovima, sva se dotjeruje, praktično im gura sise pod nos. Misliš da nisam primijetio?"

"Oh, to je dobro, tata. To je stvarno dobro. Šteta što nisam više na tebe,znaš?"Samo je gledao u mene."Znaš - ogorčen, opak. Bijesan na cijeli svijet. Želiš da odrastem i budem isti kao ti, je li tako?"Otpuhivao je, a lice mu se zacrvenjelo.Nastavio sam. Srce mi je lupalo sto puta u minuti, glas postajao sve glasniji i glasniji, sve dok nisam gotovo urlao. "Kad sam bio bez love i tulumario, smatrao si me ništarijom. U redu, a sad samPARANOJAuspješan po svim mjerilima, a ti nemaš ništa osim prijezira. Možda postoji razlog zašto ne možeš biti ponosan na mene bez obzira na to što radim, tata."Buljio je i otpuhivao te rekao: "Oh, da?""Pogledaj se. Pogledaj svoj život." U meni kao daje bio podivljali teretni vlak, nezaustavljiv, izmakao nadzoru. "Ti uvijek govoriš da je svijet podijeljen na pobjednike i gubitnike. Daj da te nešto pitam, tata. Što si ti od toga, tata? Što si ti?"Udisao je kisik, krvavih očiju koje su izgledale kao da će iskočiti iz duplji. Činilo se kao da mrmlja sam sebi. Čuo sam "prokletstvo" i "jebemti" i "sranje"."Da, tata", rekao sam okrenuvši se od njega. "Želim biti baš poput tebe." Zaputio sam se prema izlazu, nošen vlastitim zatomljenim bijesom. Riječe su izrečene i ne mogu se povući, ali osjećao sam se jadnije nego ikada. Otišao sam iz njegova stana prije nego što napravim još veću štetu. Posljednje što sam vidio, moja oproštajna slika staroga, bilo je njegovo veliko, crveno lice koje puše i mumlja, njegove staklaste oči koje zure od nevjerice, bijesa ili boli. Nisam znao koje od toga.B~7"Znači, ti stvarno radiš za samog Jocka Goddarda, ha?" rekla je Alana. "Bože, nadam se da ti nisam rekla ništa negativno o Goddardu. Jesam li?"Uspinjali smo se dizalom prema mojem stanu. Ona je nakon posla otišla u svoj stan da se presvuče i izgledala je sjajno - crni gornji dio, golih ramena, crne hlače, crne cipele zaobljenog vrha. Mirisala je istim onim slatkim, cvjetnim mirisom kao na prošlom izlasku. Njezina crna kosa bila je duga i sjajna - pravi kontrast briljantnoplavim očima."Da, stvarno si ga popljuvala, što sam mu odmah prenio." Nasmiješila se, pokazavši savršene zube. "Ovo dizalo je otprilike iste veličine kao moj stan."Joseph FinderZnao sam da to nije istina, ali sam se svejedno nasmijao. "Dizalo je stvarno veće od mog prošlog stana", rekao sam. Kad sam spomenuo da sam se upravo uselio u Harbor Suites, rekla je da je čula za stanove u njima i činila se zainteresiranom, pa sam je pozvao da navrati i pogleda. Možemo i večerati u hotelskom restoranu u prizemlju, gdje još nisam imao priliku jesti."Ideš, kakav pogled", rekla je čim je ušla u stan. Tiho je svirao CD Alanis Morissette. "Ovo je fantastično." Pogledala je oko sebe, vidjela plastičnu presvlaku najednom kauču i stolici i nestašno rekla: "Kad se ono useljavaš?""Čim nađem sat-dva slobodnog vremena. Jesi li za piće?" "Hm. Može, to bi bilo zgodno." "Cosmopolitan™? Radim i odličan džin-tonik.""Džin-tonik zvuči savršeno, hvala. Znači, upravo sipočeo raditiza njega, zar ne?"Potražila me na webu, naravno. Otišao sam do nedavno napunjenog ormarića s pićem u niši pokraj kuhinje i izvadio bocu džina Tanqueray Malacca."Tek ovaj tjedan." Pratila me u kuhinju. Uhvatio sam šaku limeta iz gotovo praznog hladnjaka i počeo ih rezati na pola."Ali u Trionu si tek mjesec dana." Nagnula je glavu na jednu stranu, pokušavajući naći smisao u mojem iznenadnom promaknuću. "Krasna kuhinja. Ti kuhaš?""Aparati su samo za izložbu", rekao sam. Počeo sam stiskati polovice limeta u električni sokovnik. "Uglavnom, tako je, primljen sam u Marketing novih proizvoda, ali Goddard je bio uključen u projekt na kojem sam radio i valjda mu se svidio moj pristup, moje ideje, što god bilo.""Što znači imati sreće", rekla je, podigavši glas da nadjača električno zavijanje sokovnika.Slegnuo sam ramenima. "Vidjet ćemo je li to sreća." U dvije čaše zaobljenog dna, kao iz francuskog

bistroa, stavio sam malo džina,30 Koktel koji se spravlja od votke, limunova soka, soka od brusnice i likera odPARANOJAhladni tonik iz hladnjaka i zdravu porciju soka od limete. Pružio sam joj piće."Znači da te Tom Lundgren uzeo u ekipu Nore Sommers. Hej, Ovo je izvrsno. Ova limeta stvarno poboljšava okus.""Hvala ti. Tako je, Tom Lundgren me zaposlio", rekao sam, pretvarajući se da sam iznenađen što zna."Znaš li da si došao na moje mjesto?" ; ;!•'?*"Kako to misliš?" .• ' ;:;"Na mjesto koje se otvorilo kad sam ja prebačeha na ^t)-roru." s ■■■'■'"'■-■■; ■'':;;;'';:;';;:;;""Stvarno?" Izgledao sam zaprepašteno.Kimnula je. "Nevjerojatno.""Kako je svijet mali. Ali što je to 'Aurora'?" /"',. ,.."Oh, mislila sam da znaš." Pogledala me preko okvira sySŠJ|i naočala, pogledom koji je bio ipak previše usputan. , ;.Nevino sam odmahnuo glavom. "Ne...?""Mislila sam da si i ti potražio mene na webu. Dodijeljena sam marketingu grupe Inovativnih tehnologija.""To se zove AURORA?""Ne, AURORA je poseban projekt na kojem ja radim." Oklijevala je sekundu. "Pretpostavljam da sam mislila kako radeći za Goddarda imaš svoje prste posvuda."Taktička greška s moje strane. Htio sam da misli kako možemo slobodno razgovarati o svemu što radi. "Teoretski imam pristup svemu, ali još pokušavam shvatiti gdje je fotokopirni stroj."Kimnula je. "Sviđa li ti se Goddard?"Što sam joj trebao reći, ne? "On je impresivan čovjek." >"Na roštilju ste izgledali prilično bliski. Vidjela sam kad te pozvao na upoznavanje sa svojim društvom, nosio si mu stvari i sve to.""Da, stvarno smo prisni", rekao sam sarkastično. "Ja sam mu Potrčko. Njegov snagator. Jesi li uživala na roštilju?""Bilo je malo čudno družiti se sa svim facama, ali nakon nekoliko Piva postalo je lakše. To mi je bilo prvi put." Zato što je bila dodijeljena njegovu omiljenom projektu, AURORI, pomislio sam. AliJoseph FinderPARANOJAhtio sam biti fin, pa sam to ostavio za neko drugo vrijeme. "Nazvat ću restoran da nam pripreme stol.""Znaš, mislila sam da Trion zapravo ne zapošljava izvana", rekla je, pregledavajući jelovnik. "Morali su te strašno željeti, da tako zaobiđu pravila.""Valjda su mislili da su me uspjeli ukrasti. Nisam bio ništa posebno." Prešli smo s džin-tonika na Sancerre31, koji sam naručio jer sam na njezinim računima za piće vidio da joj je to omiljeno vino. Izgledala je iznenađeno i zadovoljno kad sam ga zatražio. Bila je to reakcija na koju sam se već navikavao."Sumnjam u to", rekla je. "Što si radio kod Wyatta?"Ispričao sam joj verziju koju sam zapamtio zbog razgovora zaposao, ali joj to nije bilo dovoljno. Htjela je detalje o projektu Lucid."Stvarno ne bih trebao govoriti o tome što sam radio u Wyattu, akonemaš ništa protiv", rekao sam. Pokušao sam ne zvučati previšeumišljeno.Izgledala je posramljeno. "Oh, Bože, naravno, potpuno razumijem", rekla je.Pojavio se konobar. "Jeste li spremni naručiti?"

"Naruči ti prvi", rekla je Alana, proučavajući jelovnik još neko vrijeme dok sam ja naručivaopaellu."I ja sam to mislila naručiti", rekla je. U redu, znači nije vegetarijanka."Ja ću paellu, također", rekla je konobaru. "Ali ako unutra ima mesa, kao kobasica, može li bez toga?""Naravno", reče konobar, zapisavši to." Obožavam paellu", rekla je. "Kod kuće gotovo nikada ne jedem ribu ili morske plodove. Ovo mi je prava poslastica.""Hoćemo li ostati na SancerreuT pitao sam je. • "Svakako."Kad se konobar spremao otići, sjetio sam se daje Alana alergična na škampe i rekao: "Samo trenutak, ima li upaelli škampa?"31 Jedno od najpoznatijih francuskih bijelih vina."Uh, da, ima", rekao je konobar."To bi mogao biti problem", rekao sam.Alana je zurila u mene. "Kako si znao...?" zaustila je, a oči su joj se suzile.Mučna napetost potrajala je jedan dugi, dugi trenutak dok sam razbijao glavu. Nisam mogao vjerovati da sam ovako upropastio stvar. Progutao sam knedlu, a krv je nestala s mog lica. Naposljetku sam rekao: "Hoćeš reći da si i ti alergična?"Pauza. "Jesam. Oprosti. Kako čudno." Čini se da se oblak sumnje raspršio. Oboje smo se prebacili na Jakobove kapice."Uglavnom," rekao sam, "dosta razgovora o meni. Želio bih čuti o AURORI.""Pa, to bi trebala biti tajna", ispričavala se.Nacerio sam se."Ne, ovo nije pamti pa vrati, kunem se", prosvjedovala je. "Stvarno!""U redu", rekao sam sumnjičavo. "Ali sada kad si probudila moju znatiželju, zaista ćeš me tjerati da njuškam i sam otkrijem o čemu se radi?""To nije toliko zanimljivo.""Ne vjerujem ti. Zar mi ne možeš reći ni osnovno?"Podigla je pogled prema nebu, uzdahnula. "Dakle, ovako. Jesi li ikad čuo za kompaniju Haloid?""Ne", rekao sam polako."Naravno da nisi. Nema razloga zašto bi čuo za nju. Ali Haloid Companv bila je mala tvrtka s fotografskim papirom, koja je potkraj četrdesetih godina dvadesetog stoljeća kupila prava za novu tehnologiju, koju su odbacile sve velike kompanije: IBM, RCA, GE. Izum je bilo nešto što se zvalo kserografija, u redu? A za deset, petnaest godina Haloid Companv postala je korporacija Xerox, i prešla iz malog, obiteljskog poduzeća u gigantsku korporaciju. I sve to zato što su riskirali s tehnologijom koja nikoga nije zanimala.""U redu.""Ili način na koji je Galvin Manufacturing Corporation iz Chi-caga, koji je proizvodio autoradio pod Motorolinim brandom, na kraju ušao u poluvodiče i mobilne telefone. Ili mala kompanijaJoseph Finderza istraživanje nafte, Geophvsical Service, koja se počela granati baviti se tranzistorima pa integriranim krugovima i postala Texas Instruments. Razumiješ što želim reći. Povijest tehnologije puna je primjera kompanija koje su se transformirale, dočepavši se prave tehnologije u pravom trenutku i ostavile konkurenciju u prašini. Jock Goddard to pokušava učiniti s AUROROM. On misli da će AURORA promijeniti svijet i način poslovanja u Americi, onako kako su nekad to učinili tranzistori, poluvodiči ili fotokopirna tehnologija.""Inovativne tehnologije.""Točno.""Ali, Wall Street Journal misli da je Jock ishlapio.""Oboje znamo da nije tako. On je samo ispred ostalih. Pogledaj povijest kompanije. Bile su tri ili četiri prigode kad su svi mislili da je Trion na vješalima, na rubu bankrota, a onda je odjednom iznenadio sve i vratio se jači nego ikada.""Misliš da je to jedna od takvih prekretnica, ha?"

"Kad AURORA bude spremna za predstavljanje, on će je predstaviti. A tada ćemo vidjeti što kaže Wall Street Journal. AURORA čini sve ove probleme u posljednje vrijeme nevažnima.""Čudesno." Gledao sam u svoju čašu i sasvim onako usput rekao: "Pa, kakva je to tehnologija?"Nasmiješila se, odmahnula glavom. "Vjerojatno nisam smjela reći ni ovoliko." Zabacivši glavu na stranu, zaigrano je rekla: "Je li ovo nekakva sigurnosna provjera?" ;68Od trenutka kad je rekla da želi večerati u restoranu u Harbor Suitesu, znao sam da ćemo te večeri spavati zajedno. Imao sam sudara s ženama gdje je erotski naboj dolazio od "hoće ili neće." Ovo je bilo drukčije, naravno, ali naboj je bio još jači. Bio je tu cijelo vrijeme, kao nevidljiva crta koju smo oboje znali da ćemo prijeći, crta koja nas je dijelila od prijatelja do nečeg intimnijeg. Pitanje je bilo kada i kako ćemo je prijeći, tko će napraviti prvi korak, kakavPARANOJAće biti osjećaj prijeći crtu. Vratili smo se u moj stan nakon večere, oboje pomalo nesigurni od previše bijelog vina i džin-tonika. Držao sam ruku oko njezina uskog struka. Želio sam osjetiti mekanu kožu na njezinu trbuhu, ispod grudi, iznad stražnjice. Želio sam vidjeti njezine najintimnije dijelove. Želio sam vidjeti trenutak kad čvrsta ljuska oko Alane, nemoguće lijepe, sofisticirane žene, pukne; kada zadrhti, kad se preda, kad se te bistre, plave oči izgube od užitka.Pomalo smo teturali po stanu, uživajući u pogledu na vodu, a ja sam nam natočio martinije, koji nam stvarno nisu trebali. Rekla je: "Ne mogu vjerovati da sutra ujutro moram u Palo Alto.""Što je u Palo Altu?" ' ■Odmahnula je glavom. "Ništa zanimljivo." I ona je držala ruku oko moga struka, ali ju je slučajno-namjerno pustila da padne na moju stražnjicu, ritmično stišćući. Našalila se pitajući jesam li raspakirao krevet.U sljedećem trenutku moje usne bile su na njezinima, moji prsti nježno milovali njezine grudi, a ona je spustila svoju toplu ruku na moje prepone. Oboje smo se brzo uzbudili i doteturali do kauča, onog koji nije imao plastičnu presvlaku na sebi. Ljubili smo se i zajedno miješali bokovima. Stenjala je. Pohlepno me izvukla iz hlača. Ispod crne haljine imala je bijelu, svilenu potkošulju. Grudi su joj bile pune, okrugle, savršene.Svršila je glasno, iznenađujuće nesputano.Prevrnuo sam svoju čašu martinija. Dugim hodnikom došli smo u spavaću sobu i učinili to još jedanput, ovaj put sporije."Alana", rekao sam dok smo se pripijeni mazili. "Hmm?""Alana", ponovio sam. "To znači 'lijepa' na galskom ili takonešto, zar ne?""Keltskom, mislim." Češkala me po prsima. Ja sam gladio jednu njezinu dojku."Alana, moram ti nešto priznati." Progunđala je. "Oženjen si.""Ne..." - '..Joseph FinderPARANOJAOkrenula se prema meni, s bljeskom uzrujanosti u očima. "U vezi si s nekim.""Ne, nikako. Moram ti priznati -ja mrzim Ani DiFranco." "Ali nisi li... citirao si njezine..." Djelovala je zbunjeno."Imao sam djevojku koja ju je često slušala, pa sada uz nju imam loše asocijacije.""Zašto onda vani držiš jedan od njezinih CD-a?"Vidjela je vražju stvar pokraj CD-a. "Pokušao sam se natjerati dajezavolim.""Zašto?""Zbog tebe." .,,,,,Na trenutak je razmišljala, nabravši svoje tamno čelo. "Ne moraš voljeti sve što ja volim. Ja ne volim Porschee.""Ne voliš?" Iznenađeno sam se okrenuo prema njoj."To je pimpek na kotačima.""To je točno."

"Možda nekim tipovima to treba, ali tebi definitivno ne treba.""Porsche nikome ne 'treba'. Samo sam mislio da je guba.""Čudim se da nisi uzeo crveni.""Ne. Crveni je mamac za murjake - kad murjaci vide crveni Porsche, odmah se love za radar.""Je li tvoj otac imao Porsche? Moj je imao jednog." Zakolutala je očima. "Besmisleno. Kao, to je bio auto njegove muške menopauze, krize srednjih godina.""Zapravo, veći dio moga djetinjstva nismo uopće imali auto.""Niste imali auto?""Išli smo javnim prijevozom.""Oh." Bilo joj je neugodno. Nakon minute je rekla: "Onda sve ovo mora prilično udariti u glavu." Rukom je mahnula oko sebe da pokaže na stan i sve ostalo."Da.""Hmm."Prošla je još jedna minuta. "Mogu li te koji put posjetiti na poslu?" pitao sam."Ne možeš. Pristup petom katu je vrlo ograničen. Uostalom, mislim da je bolje da ljudi na poslu ne znaju, slažeš se?" "Da, u pravu si."Bio sam iznenađen kad se sklupčala pokraj mene i utonula u san; mislio sam da će odmah otići kući, probuditi se u svom krevetu, ali činilo se da je htjela provesti noć ovdje.Sat uz krevet pokazivao je tri i trideset pet ujutro. Ona je ostala spavati, uz tiho zujanje. Prešao sam preko tepiha i bešumno zatvorio vrata spavaće sobe za sobom.^v.j.^ uulu ^ u« ovoj v-muu i viuio uooicajeni asortiman sparna i smeća, neke stvari za posao koje nisu izgledale hitno i jednu poruku na Hushmailu od "Arthura", u čijem se redu 'predmet' nalazilo: "potrošački aparati". Meacham je zvučao kao da je kraljevski popizdio.Šef ekstremno razočaran izostankom tvoga odgovora, Želi dodatne prezentacijske materijale do sutra popodne u šest ili dogovor dolazi u opasnost.Pritisnuo sam "odgovor" i utipkao: Ne mogu locirati dodatne materijale, žao mi je, i potpisao sse "Donnie". Zatim sam pročitao što sam napisao i izbrisao poruku. Ne. Neću uopće odgovoriti. To je jednostavnije. Učinio sam dosta za njih.Opazio sam da je Alanina mala, četvrtasta, crna ručna torbica još stajala na granitnom šanku gdje ju je ostavila. Sa sobom nije donijela računalo ni torbu za posao, budući da je stala kod kuće da se presvuče.U torbici je imala iskaznicu, ruž, nekoliko bombona za svjež dah, Pijesak s ključevima, i svoj Trion Maestro. Ključevi su vjerojatno ^Padali stanu, autu i možda poštanskom sandučiću kod kuće. ^aestro je vjerojatno sadržavao brojeve telefona i adrese, ali i cne rasporede sastanaka. To bi moglo biti vrlo korisno Wyattu i iyieachamu.Joseph FinderAli radim li još za njih? Možda ne.Što bi se dogodilo kad bih jednostavno prestao? Ja sam održao svoj dio dogovora, dao im gotovo sve što su htjeli o AURORI - pa> većinu toga, u svakom slučaju. Po svoj prilici, oni bi računali da se ne isplati dalje me proganjati. Nije bilo u njihovu interesu da me razotkriju, sve dok im potencijalno mogu biti od koristi. A FBI-u ne mogu dostaviti anonimnu dojavu, jer bi to odvelo vlasti natrag pred njihova vrata.Što bi mi mogli učiniti?A tada sam shvatio: ja sam već prestao raditi za njih. Odluku sam donio onog popodneva u radnoj sobi Goddardove kuće na jezeru. Nisam htio nastaviti izdavati njegovo povjerenje. Meacham i Wyatt neka se jebu.U tom trenutku bilo bi lako ubaciti Alanin Maestro u punjač spojen na moje računalo i povezati ga. Naravno, postoji rizik da ona ustane, jer je u nepoznatom krevetu, a vidi da mene nema, pa krene po stanu da vidi gdje sam nestao. U tom slučaju mogla bi me vidjeti kako prebacujem sadržaj njezina Maestra u svoje računalo. Možda ne bi ni primijetila. Ali bila je pametna i brza i vjerojatno bi uvidjela istinu.Ma kako brzo mislio, ma kako lukavo to izveo, ona bi znala što radim. Bio bih uhvaćen, veza bi bila

završena, a odjednom mi je to postalo važno. Bio sam očaran Alanom nakon samo nekoliko dana i jedne noći provedene zajedno. Tek sam počeo upoznavati njezinu prirodnu, otvorenu, pomalo divlju stranu. Obožavao sam njezin luckasti, neobuzdani smijeh, njezinu odlučnost, njezin oštar smisao za humor. Nisam je želio izgubiti zbog nečega na što me tjerao gnusni Nick Wyatt. Već sam dao Wyattu sve moguće vrijedne informacije o projektu AURORA. Obavio sam svoj posao. Završio sam s tim gadovima.I stalno mi je pred oči dolazio pogrbljeni Jock Goddard u mračnom kutu svoje radne sobe, drhtanje njegovih ramena. Taj trenutak otkrića. Povjerenje koje mije dao. A ja ću uništiti to povjerenje zbog Nicka Jebenog Wyatta?Ne, ne bih rekao. Ne više. wPARANOJATako sam vratio Alanin Maestro na mjesto. Natočio sam si čašu hladne vode na slavini na vratima hladnjaka Sub Zero, ispio i vratio se Alani u svoj topli krevet. Nešto je promrmljala u snu, a ja sam se sklupčao uz nju i prvi put u proteklih nekoliko tjedana bio zadovoljan samim sobom. ^ ■•.,.> v,, : . .., ■■■., ■.,■,..;,. , _■ ,;;,,, :^., ..-., ^;;.69GODDARD JE UŽURBANO HODAO NIZ HODNIK PREMA DIREKTORSKOMcentru za informiranje, a ja sam se borio da ga pratim a da ne počnem trčati. Čovječe, stari je bio brz, kao kornjača na amfetaminima. "Ovaj vražji sastanak bit će pravi cirkus", mrmljao je. "Nazvao sam ekipu Gurua za statusni izvještaj, čim sam čuo da neće uspjeti održati božični datum isporuke. Znaju da sam popizdio do neba i sada će izvoditi piruete poput trupe ruskih balerina u 'Plesu šećernih vila'. Sada ćeš vidjeti jednu moju stranu koja nije tako privlačna."Nisam rekao ništa - što bih mogao reći? Već sam vidio njegove ispade bijesa, ali oni se nisu mogli ni usporediti s onim što sam vidio kod jedinog drugog predsjednika uprave kojeg poznajem. Prema Nicku Wyattu on je bio mala beba. Zapravo sam još bio uzdrman, potresen onom intimnom scenom u radnoj sobi kuće na jezeru - nikada nisam vidio čovjeka da se tako ogoli. Do tog trenutka dio mene bio je u nedoumici zašto je Goddard izdvojio baš mene, što ga je privlačilo meni. Sada sam to znao i to je poljuljalo moj svijet. Nisam više htio samo zadiviti staroga, htio sam njegovo odobravanje, možda i nešto dublje.Zašto je Goddard morao zajebati sve time što je bio tako dobar čovjek, razmišljao sam u agoniji? Bilo je dovoljno neugodno raditi za Nicka Wyatta i bez takvih komplikacija. Sada sam radio protiv oca kojeg nikada nisam imao i to me izluđivalo."Šefica Gurua je vrlo pametna, mlada žena po imenu Audrev Bethune, koja će daleko dogurati", mrmljao je Goddard. "Ali °va katastrofa mogla bi izbaciti njezinu karijeru iz kolosijeka. Ja stvarno nemam strpljenja za propuste ovih razmjera." Kako smo se približavali sobi, usporio je. "Dakle, ako imaš neko mišljenje, neJosenh FinderPARANOJAoklijevaj ga iznijeti. Ali moram te upozoriti - ovo je vrlo snažna i samouvjerena grupa i neće ti pokazati nimalo popustljivosti samo zato što sam te ja doveo na ples."Ekipa Gurua bila je okupljena oko velikog konferencijskog stola, nervozno čekajući. Podigli su pogled kad smo ušli. Neki su se nasmiješili, rekli "Bok, Jock" ili "Zdravo, gospodine Goddard". Izgledali su kao preplašeni zečevi. Sjetio sam se kako sam, ne tako davno, sjedio za istim stolom. Bilo je nekoliko zbunjenih pogleda u mene, malo došaptavanja. Goddard je sjeo na čelo stola. Pokraj njega je bila crnkinja u kasnim tridesetim godinama, ista ona koju sam vidio kako na roštilju razgovara s Tomom Lundgrenom i njegovom ženom. Potapšao je stolac pokraj sebe, pokazavši mi da sjednem do njega. Moj mobitel je posljednjih deset minuta bez prestanka vibrirao u džepu, pa sam ga krišom izvukao i pogledao koji me broj zove. Imao sam hrpu poziva s broja koji nisam poznavao. Isključio sam telefon."Dobar dan", reče Goddard. "Ovo je moj pomoćnik, Adam Cassidv." Nekoliko ljubaznih osmijeha, a onda sam shvatio da jedno od lica pripada mojoj staroj prijateljici Nori Sommers. Sranje, ona je na Guruu, također? Bila je odjevena u crno-bijelo, prugasto odijelo i na sebi je imala puno šminke.

Uhvatila je moj pogled i zasjala kao da sam ja davno izgubljeni prijatelj iz djetinjstva. Pristojno sam uzvratio osmijeh, uživajući u trenutku.Voditeljica programa, Audrev Bethune, bila je sjajno odjevena, u plavom odijelu s bijelom bluzom i malim, zlatnim naušnicama. Imala je tamnu kožu, a kosu je nosila u savršeno začešljanoj i lakiranoj trajnoj. Obavio sam kratku provjeru njezine prošlosti i znao da potječe iz više srednje klase. Otac joj je liječnik, kao i njezin djed, a svako ljeto provodila je na obiteljskom imanju u Oak Bluffsu u Martha's Vinevardu. Nasmiješila mi se, otkrivši razmak između prednjih zuba. Nagnula se i pružila mi ruku iza Jockovih leđa. Dlan joj je bio suh i hladan. Bio sam zadivljen. Karijera joj je bila na kocki.Guru - projekt je nosio kodno ime TSUNAMI - je bio super-nakrcani dlanovnik, stvarno ubojita tehnologija i Trionova jedina kombinirana naprava. To je bio dlanovnik, komunikator i mobilni telefon. Imao je snagu prijenosnog računala u 250-gramskoj ambalaži-Mogli ste pisati e-mailove, instant-poruke, tablice. Također je imaokompletni HTML32 internetski pretraživač i sjajan TFT33 ekran u boji s aktivnom matricom.Goddard je pročistio grlo. "Koliko čujem, pred nama je mali izazov", rekao je."Može se i tako reći, Jock", rekla je Audrev mekano. "Jučer smo dobili rezultate naše unutrašnje kontrole koji su pokazali da imamo neispravnu komponentu. LCD ekran je potpuno mrtav.""A-ha", rekao je Goddard. Znao sam da se prisiljava da ostane miran. "Loš LCD, je li?"Audrev je odmahnula glavom. "Čini se daje upravljački program LCD-a neispravan.""Baš u svakom komadu?" pitao je Goddard."Tako je.""Četvrt milijuna komada s lošim LCD upravljačkim programom", reče Goddard. "Razumijem. Datum otpreme je za - koliko ono? - tri tjedna. Hmm. Pa sada, ako se dobro sjećam - ispravite me ako griješim - vaš plan bio je da ih isporučite prije kraja tromjesečja, time pojačate prihode u trećem tromjesečju i date nam svih trinaest tjedana božičnog tromjesečja da uživamo u itekako potrebnoj zaradi."Kimnula je."Audrev, mislim da smo se dogovorili daje Guru najvažnija stvar odjela. Kao što svi znamo, Trion trenutačno ima poteškoća na tržištu. Sto znači da je još važnije da Guru bude isporučen prema planu." Opazio sam da Goddard govori na pretjerano promišljen način. I znao sam da nastoji suspregnuti veliko nezadovoljstvo.Glavni direktor marketinga, skockani Rick Durant, ožalošćeno je dodao: "Ovo je velika blamaža. Već smo lansirali veliku kampanju, postavili oglase na sve strane. 'Dlanovnik za sljedeću generaciju'." Zakolutao je očima.32 HTML (Hyper Text Markup Language) - hipertekstualni programski jezik za izradu hipertekstualnih dokumenata, strukturiranje i opisivanje istih kao i povezivanje zvuka ili slike s tekstom te stvaranje hiperveza sa ostalim dokumentima na Internetu.33 TFT (Thin Film Transistor (Display)) - zaslon u boji s tekućim kristalima (LCD - Licjuid Crystal Display) koji se sastoji od više tankih {Thin) slojeva tranzistora {Transistor) koji se nalaze između dva sloja stakla {Film).Josenh FinderPARANOJA"Da", promrmljao je Goddard. "A čini se da neće ni početi raditi do sljedeće generacije." Okrenuo se prema glavnom inženjeru Eddieju Cabralu, tamnoputom tipu okrugla lica i davno "na ježa" ošišane kose. "Problem je u maski?""Da barem", odgovorio je Cabral. "Ne, cijeli vražji čip morat će se preraditi, gospodine.""Ugovorni proizvođač je iz Malezije?" pitao je Goddard."Uvijek smo s njima dobro prolazili", rekao je Cabral. "Tolerancije i kvaliteta su uvijek bili prilično dobri. Ali ovo je komplicirani ASIC. Mora pokretati naš vlastiti, patentirani Trionov LCD ekran, a kolačići nikako ne izlaze iz pećnice kako treba...""A kako bi bilo zamijeniti LCD?" prekinuo ga je Goddard."Ne, gospodine", rekao je Cabral. "Trebalo bi preraditi cijelo kućište, što znači dodatnih šest

mjeseci."Odjednom sam se uspravio. Fraze su iskočile pred mene.y45/C.. patentirani Trionov LCD..."To je priroda ASIC-a", rekao je Goddard. "Uvijek dio kolačića pregori. Koliki je postotak, četrdeset, pedeset posto?"Cabral je izgledao jadno. "Nula. Radi se o nekakvoj greški na liniji za sastavljanje."Godard je stisnuo usta. Izgledao je kao da će eksplodirati. "Koliko će trajati da se preradi ASIC?"Cabral je oklijevao. "Tri mjeseca. Uz malo sreće.""Uz malo sreće", ponovio je Goddard. "Uz malo sreće." Glas muse postupno pojačavao. "Tri mjeseca znače pomicanje isporuke uprosinac. To neće biti dobro, zar ne?" "Ne, gospodine", rekao je Cabral.Potapšao sam Goddarda po ruci, ali me ignorirao. "Meksiko nam to ne može brže napraviti?"Voditeljica proizvodnje, žena po imenu Kathy Gornick, rekla je: "Možda tjedan ili dva brže, što nam uopće ne pomaže. A kvaliteta bi onda, u najboljem slučaju, bila ispod standarda.""Ovo je prokleta svinjarija", rekao je Goddard. Do sada ga zapravo nikad nisam čuo da psuje.Pokupio sam proizvođačku specifikaciju proizvoda i ponovno potapšao Goddarda po ruci. "Mogu li se ispričati na trenutak?" rekao sam.požurio sam iz sobe, ušao u predvorje i otklopio svoj mobitel.Noah Mordden nije bio za svojim stolom pa sam pokušao na mobitel i javio se na prvi zvuk zvona. "Što je?""Ja sam, Adam.""Javio sam se na telefon, zar ne?""Znaš onu ružnu lutku koju imaš u uredu? Ona koja govori 'Jedi mi jaja, Goddard'?""Voli me, Lucille. Ne dam ti je. Kupi si svoju.""Zar ona nema LCD ekran na trbuhu?""Što smjeraš, Cassidv?""Čuj, moram te pitati nešto o upravljačkom programu LCD-a. O ASIC-u."Kad sam se nekoliko minuta poslije vratio u sobu za sastanke, voditelj inženjera i voditelj proizvodnje bili su usred žučne rasprave može li se u sićušno kućište Gurua stisnuti još jedan LCD ekran. Tiho sam sjeo i čekao na prekid rasprave. Napokon sam dobio svoju priliku."Oprostite", rekao sam, ali nitko nije obraćao pažnju."Vidite," govorio je Eddie Cabral, "upravo zbog toga moramo odgoditi lansiranje proizvoda.""Pa, ne možemo si priuštiti da zakasnimo s lansiranjem Gurua", uzvratio je Goddard.Pročistio sam grlo. "Oprostite na trenutak.""Adame", reče Goddard."Znam da će ovo zvučati ludo," rekao sam, "ali sjećate li se one robotizirane lutke, Voli me, Lucille?""Što to radimo", gunđao je Rick Durant. "Idemo na plivanje u Jezero zajeba? Ne podsjećaj me. Isporučili smo pola milijuna tih jezivih lutaka i sve su nam se vratile."Joseph FinderPARANOJA"Tako je", rekao sam. "Zato imamo tristo tisuća ASIC-sa, n0 narudžbi napravljenih za patentirani Trionov LCD, koji čekaju na skladištu u Van Nuysu."Čulo se malo hihotanja, čak i otvorenog smijeha. Jedan od inženjera rekao je drugome, dovoljno glasno da svi čuju: "Zna li on za konektore?"Netko drugi je rekao: "To je smiješno."Nora me pogledala s lažnim suosjećanjem i slegnula ramenima.Eddie Cabral je rekao: "Da je barem tako jednostavno, Adame. Ali ASIC-si nisu međusobno zamjenjivi. Oni moraju imati kompatibilan broj pinova."Kimnuo sam. "ASIC u Lucille ims SOLC-68 raspored pinova. Nije li to isti raspored kao kod Gurua?"Goddard je zurio u mene.Nastala je još jedna runda tišine i šuškanja papira.

"SOLC-68 pina", rekao je jedan od inženjera. "Da, to bi trebalo funkcionirati."Goddard je pogledao po sobi pa lupio po stolu. "Dobro onda", rekao je. "Što čekamo?"Nora mi se široko osmjehnula i pokazala palce gore.Na povratku u svoj ured opet sam izvadio mobitel. Pet poruka, sve sa istoga broja, i jedna označena "Privatno". Nazvao sam svoju govornu poštu i začuo Meachamov nepogrešivo ulizički glas. "Ovdje Arthur. Nisam te čuo već tri dana. To je neprihvatljivo. Pošalji mi e-mail do podneva ili se suoči s posljedicama."Osjetio sam trzaj. Činjenica da me nazvao, stoje sigurnosni rizik, ma kako poziv bio preusmjeren, govorila je koliko je ozbiljan.Bio je u pravu: zaista se nisam javljao. Ali više se nisam imao namjeru javljati. Žao mije, druškane.Sljedeća poruka bila je od Antvvoinea, a glas mu je bio visok i napet. "Adame, trebao bi doći u bolnicu", rekao je u prvoj poruci. Druga, treća, četvrta, peta - sve su bile od Antwoinea. Ton u glasu bio je sve očajniji. "Adame, gdje si, dovraga? Hajde, čovječe. Dolazi ovamo, odmah." ■ ■ '•'-•■■'■■. ■ ■:•*'■ ^;-^; v ■<>'■' ■ ■v^> :■■■. ■■ ■Zastao sam pokraj Goddardova ureda - on je još brbljao s dijelom kipe Gurua - i rekao Flo: "Možete li reći Jocku da sam morao hitno otići? Radi se o mojem ocu."Znao sam o čemu se radi i prije nego što sam stigao onamo, naravno, ali sam svejedno vozio kao luđak. Svako crveno svjetlo, svaki auto koji skreće ulijevo, svaki znak trideset-na-sat-za-trajanja-škole - sve se urotilo da me uspori i spriječi da stignem do bolnice i vidim oca prije nego što umre.Nepropisno sam parkirao jer nisam mogao kružiti bolničkom garažom i tražiti mjesto za parkiranje, utrčao na ulaz za hitni prijam, odgurnuvši vrata kao što to čine bolničari kad guraju nosila, i odjuriona prmi smijala se, očito privatni razgovor."Frank Cassidv?" pitao sam. «Pogledala me i nastavila klepetati. : f. i;v, - ."Francis Cassidv!" viknuo sam. "Gdje je?" ■ <'■■■;■;>!Ljutito je spustila slušalicu i bacila pogled na ekr&n svoga računala. "Soba broj tri." -Protrčao sam kroz čekaonicu, otvorio teška, dvostruka vrata koja vode na odjel i ugledao Antvvoinea kako sjedi na stolici uz zelenu zavjesu. Kad me ugledao, izgledao je prazno, nije rekao ništa i vidio sam da su mu oči krvave. Kad sam se približio, polako je odmahnuo glavom i rekao: "Žao mi je, Adame."Razgrnuo sam zavjesu, a moj otac je sjedio na krevetu otvorenih očiju. Pomislio sam: Vidiš, pogriješio si, Antivoine, gad je još s nama, dok mi nije sjelo da je koža na licu pogrešne boje, nekakve žućkaste, voštane nijanse, a usta su ostala otvorena, što je bilo stravično. Iz nekog razloga fiksirao sam se na to; usta su mu bila otvorena kao nikada za života, smrznuta u agoniji udaha, posljednjem očajničkom dahu, bijesnom, gotovo nalik na rezanje. i;"Oh, ne", zastenjao sam. - •'Josenh FinderPARANOJAAntwoine je stajao iza mene, stavivši ruku na moje rame. "Proglasili su smrt prije deset minuta."Dodirnuo sam očevo lice, njegov voštani obraz. Bio je pothlađen. Ni hladan ni topao. Nekoliko stupnjeva hladniji nego što bi trebao biti, temperature koju nikad ne osjetite kod živog čovjeka. Koža je bila poput gline za modeliranje, beživotna.Ostao sam bez daha. Nisam mogao disati; osjećao sam se kao u vakuumu. Svjetla kao da su treperila. Odjednom sam uzviknuo. "Tata, ne."Zurio sam u oca zamagljenim očima punim suza, dotaknuo mu čelo, obraze, grubu, crvenu kožu na nosu, iz kojega su virile male, crne dlačice, nagnuo se i poljubio njegovo ljutito lice. Godinama sam ljubio oca u čelo ili u obraz, a on bi jedva reagirao, ali sam uvijek bio siguran da vidim sićušni tračak tajnog zadovoljstva u njegovim očima. Sada stvarno nije reagirao, naravno, i to me otupilo."Želio sam da imaš priliku oprostiti se od njega", rekao je Ant-woine. Čuo sam mu glas, osjetio tutnjavu, ali se nisam mogao okrenuti i pogledati. "Opet je pao u onaj respiratorni kolaps i ovaj put

nisam gubio vrijeme svađajući se s njim, samo sam nazvao Hitnu. Zaista je teško dolazio do zraka. Rekli su da je imao upalu pluća, vjerojatno već neko vrijeme. Stalno su se prepucavali bi li ga intubirali, ali nisu ni imali priliku. Stalno sam nazivao i nazivao." "Znam", rekao sam."Bilo je malo vremena... Htio sam da se oprostiš od njega." "Znam. U redu je." Progutao sam. Nisam htio pogledati Ant-woinea, nisam mu htio vidjeti lice jer je zvučalo kao da plače, a s time se nisam mogao nositi. A nisam želio da on vidi kako ja plačem, što znam da je glupo. Mislim, ako ne plačeš kad ti umre otac, nešto s tobom nije u redu. "Je li... rekao nešto?" "Uglavnom je psovao." "Mislim, je li...""Ne", rekao je Antwoine polako. "Nije pitao za tebe. Ali znaš, zapravo nije ništa govorio, on..." "Znam." Želio sam da prestane. "Uglavnom je psovao doktore i mene...""Da", rekao sam, zureći u očevo lice. "Nisam iznenađen." Čelo mu je bilo naborano, izbrazdano od ljutnje i zaleđeno. Prišao sam i dodirnuo bore, pokušavajući ih izgladiti, ali nisam mogao. "Tata," rekao sam, "žao mi je."Ne znam što sam time mislio. Zbog čega mi je žao? Već odavno je bilo vrijeme da umre i bolje je za njega što je umro, nego da živi u stanju neprestane agonije.Otvorila se zavjesa s druge strane kreveta i pojavio se tamnoputi muškarac u bolničkoj halji, sa stetoskopom. Prepoznao sam ga kao doktora Patela od prethodnog susreta."Adame", rekao je. "Jako mi je žao." Izgledao je istinski tužno. Kimnuo sam."Dobio je jaku upalu pluća", rekao je doktor Patel. "Sigurno se vukla već neko vrijeme, iako pri prethodnoj hospitalizaciji broj leukocita nije pokazivao ništa abnormalnoga.""Naravno", rekao sam."To je bilo previše za njega, u njegovu stanju. Na kraju je imao infarkt, prije nego što smo mogli odlučiti hoćemo li ga intubirati. Njegovo tijelo nije moglo izdržati napadaj."Ponovno sam kimnuo. Nisam želio pojedinosti; čemu?"Ovako je najbolje. Mogao je biti na respiratoru mjesecima. To ne biste željeli.""Znam. Hvala. Znam da ste učinili sve što ste mogli.""Imate... samo njega, zar ne? On vam je bio jedini živi roditelj? Nemate braće ni sestara?""Tako je.""Vas ste dvojica sigurno bili jako bliski."Stvarno? pomislio sam. A to znaš... po čemu? To je tvoje profesionalno, medicinsko mišljenje? Ali samo sam kimnuo."Adame, želite li da nazovemo neko određeno pogrebno poduzeće?"Pokušao sam se sjetiti pogrebnog poduzeća od vremena mamine smrti. Nakon nekoliko sekundi mi je sinulo."Ako možemo još nešto učiniti za vas, samo recite", rekao je doktor Patel.Joseph FinderPARANOJAPogledao sam očevo tijelo, njegove stisnute šake, ljutit izraz lica sitne, zureće oči, otvorena usta. Zatim sam pogledao doktora Patela i rekao: "Možete li mu zatvoriti oči?"Ljudi iz pogrebnog poduzeća stigli su za sat vremena, zatvorili tijelo u vreću i odnijeli ga na nosilima. Bila su to dva ugodna, čvrsta tipa kratke kose i obojica su rekla: "Žao mi je zbog vašeg gubitka." Nazvao sam direktora pogrebnog poduzeća s mobitela i omamljeno razgovarao o tome što slijedi. I on je rekao: "Žao mi je zbog vašeg gubitka." Htio je znati hoće li biti starije rodbine koja stiže izvan grada, kada želim da bude pogreb, je li otac pripadao nekoj određenoj crkvi u kojoj bih želio da se služi misa. Pitao je postoji li obiteljska grobnica. Rekao sam mu gdje je pokopana mama i da sam prilično siguran da je tata kupio dva grobna mjesta, jedno za mamu i jedno za sebe. Rekao je da će provjeriti s grobljem. Pitao je kada bih želio doći na konačni dogovor.Sjeo sam u čekaonicu Hitne službe i nazvao svoj ured. Jocelvn je već čula da je neka uzbuna oko mog oca i rekla je: "Kako vam je otac?""Upravo je preminuo", rekao sam. Tako je govorio moj tata: ljudi su "preminuli", nisu umrli."Oh", uzdahnula je Jocelvn. "Adame, žao mi je." Zamolio sam je da otkaže moje sastanke u sljedećih nekoliko dana, a zatim da me spoji s Goddardom. Flo se javila i rekla: "Hej, šef nije u

uredu - noćas leti u Tokio." Prigušivši glas, pitala je: "Kako ti je otac?""Upravo je preminuo." Brzo sam nastavio: "Nekoliko dana me neće biti pa sam se htio unaprijed ispričati Jocku...""Naravno", rekla je. "Naravno. Moja sućut. Sigurna sam da će on navratiti prije polaska na avion, ali znam da će razumjeti, ne briniAntvvoine je došao u čekaonicu, izgledajući smušeno, izgubljeno. "Što želiš da radim sad?" nježno je pitao. ?, .; ■"Ništa, Antwoine", rekao sam. ;■' <: ;' 'ViOklijevao je. "Hoćeš li da ispraznim stan?" " ; " ! ■>'<■■■■■'-■■:■> "Ne, ma daj. Ne moraš se žuriti.""Ovo se dogodilo tako naglo, a nemam nikamo drugamo..." "Ostani u stanu koliko god želiš", rekao sam. Prebacio je težinu s noge na nogu. "Znaš, on je govorio o tebi", rekao je."Oh, naravno, znam to", rekao sam. Očito je osjećao krivnju jer je rekao da otac na kraju nije pitao za mene.Duboko, blago se zahihotao. "Nisu to uvijek bila pozitivna sranja, ali mislim da je on tako pokazivao ljubav, znaš." "Znam.""Bio je žilavi, stari gad, tvoj otac." , , ^ti,"Da.""Trebalo nam je vremena da se uskladimo, znaš." "Bio je prilično opak prema tebi.""On je bio takav, znaš. Nisam mu dao da to utječe na mene." "Ma, gle, brinuo si se o njemu", rekao sam. "To mu je puno značilo, iako to nije mogao izreći." u"Znam, znam. Pred kraj smo već imali nekakav odnos." "Bio si mu drag.""Ne znam za to, ali imali smo odnos." -"Ne, mislim da si mu bio drag. Znam da jesi." > : ^: Zastao je. "On je bio dobar čovjek, znaš." Nisam znao što da odgovorim na to. "Bio si zaista divan prema njemu, Antvvoine", napokon sam rekao. "Znam da mu je to puno značilo." .; . ■ ; :«■ ■ -■?■■■■Čudno; nakon što sam zaplakao pokraj očeva bolničkog kreveta,Joseph FinderPARANOJAsam se kao ruka koja je zaspala, sva se umrtvila i pecka, nakon što sam cijelu noć ležao na njoj.Vozeći se iz pogrebnog poduzeća, nazvao sam Alanu na posao i dobio njezinu govornu poštu, a u poruci je rekla daje "izvan ureda", ali često provjerava svoje poruke. Sjetio sam se da je u Palo Altu. Nazvao sam je na mobitel i javila se nakon prvog zvona."Ovdje Alana." Volio sam njezin glas; bio je baršunasto mekan, uz trunku hrapavosti."Ovdje Adam." "Hej, glupane." "Što sam učinio?""Ne bi li sutradan trebao nazvati curu s kojom si sinoć spavao, da se osjeća manje krivom zbog toga?""Bože, Alana, ja...""Neki dečki čak šalju cvijeće", rekla je službeno. "Meni se to nikada nije dogodilo, ali čitala sam u Cosmu."Naravno, bila je u pravu: nisam je nazvao, stoje bilo nepristojno. Ali što sam joj trebao reći, istinu? Da je nisam nazvao jer sam se smrznuo poput kukca u jantaru i nisam znao što učiniti? Da nisam mogao vjerovati koliko sam sretan što sam pronašao ženu poput nje - a ipak sam se osjećao kao potpuni, zli varalica? Da, pomislio sam, čitala si u Cosmu kako muškarci iskorištavaju, ali nemaš pojma koliko."Kako je u Palo Altu?""Lijepo, ali nećeš tako lako promijeniti temu.""Alana", rekao sam. "Slušaj, htio sam ti reći - imam loše vijesti. Upravo mi je umro otac.""Oh, Adame. Oh, tako mije žao. Oh, Bože. Voljela bih da sam tamo.""I ja.""Mogu li što učiniti?"

"Ništa, ne brini se.""Znaš li... kada će biti pogreb?""Za nekoliko dana.""Vratit ću se do četvrtka. Adame, tako mi je žao."Nakon toga nazvao sam Setha koji je rekao više-manje isto. "Oh,Čovječe, stari, tako mi je žao. Što mogu učiniti?" Ljudi to stalnogovore i to je lijepo, ali počneš se pitati, što se uopće može učiniti,zar ne? Nije baš kao da želim nešto za jelo. Nisam znao što želim."Ništa, zapravo.""Daj, izaći ću s posla. Nemaš brige.""Ne, u redu je. Hvala.""Čuvaj se, stari, može?"Tada mije mobitel zazvonio u ruci. Meacham nije rekao ni Zdravo ni išta drugo. Prve su mu riječi bile: "Gdje si, u kurcu, bio?""Upravo mi je umro otac. Prije sat vremena."Duga tišina. "Isuse", rekao je. Zatim je ukočeno dodao, kao da je to nadovezano: "Žao mi je što to čujem.""Da", rekao sam. "U najgore vrijeme.""Da", rekao sam, a bijes se pojačavao. "A rekao sam mu da pričeka." Zatim sam prekinuo vezu.Direktor pogrebnog poduzeća bio je isti čovjek koji je obavljao pripreme za mamin pokop. Bio je to topao, ljubazan čovjek, nekoliko nijansi precrne kose i velikih, čupavih brkova. Ime mu je bilo Frank - "baš kao vašem ocu", istaknuo je. Uveo me u pogrebno poduzeće, koje je izgledalo poput napola namještene kuće u predgrađu, s orijentalnim tepisima i tamnim namještajem u nekoliko soba uz središnji hodnik. Njegov ured bio je malen i mračan, s nekoliko staromodnih čeličnih ormara za spise i uokvirenih kopija slika brodova i pejzaža. Na njemu nije bilo ničega lažnog; činilo se da stvarno suosjeća sa tonom. Frank je neko vrijeme pričao kako mu je bilo teško kad je, Prije šest godina, umro njegov otac. Ponudio mi je kutiju papirnatih Maramica, ali mi nisu bile potrebne. Zapisivao je bilješke za novinskuuz Joseph Finderosmrtnicu - u tišini sam se pitao tko će je čitati, kome će uopće biti stalo - i na kraju smo složili tekst. Naprezao sam se da se sjetim imena tatine starije sestre, koja je bila mrtva, čak i imena njegovih roditelja koje sam vidio manje od deset puta u životu i zvao ih samo "baka" i "djed". Otac je bio u napetim odnosima sa svojim roditeljima pa ih gotovo nismo ni viđali. Duga i komplicirana povijest tatinih radnih mjesta bila mi je pomalo u magli i možda sam izostavio poneku školu u kojoj je radio, ali sam naveo one najvažnije.Frank je pitao za očevu vojnu službu, a jedino čega sam se mogao sjetiti bilo je da je prošao osnovnu obuku u nekoj vojnoj bazi, da nikada nije otišao u borbu i da je strastveno mrzio vojsku. Pitao je bih li htio da lijes bude prekriven zastavom, na što je otac imao pravo kao veteran, ali sam to odbio, jer tata ne bi želio zastavu na svome lijesu. On bi se izrugivao tome, rekao nešto u stilu: "Za koga me ti smatraš, Johna F. Kennedvja?" Pitao je želim li da vojska svira "Povečerje", na što je tata također imao pravo, te objasnio da ovih dana više ne svira trubač, nego se uz grob pušta snimka. Odbio sam i to, tata ne bi želio ni "Povečerje". Rekao sam mu da želim pogreb i sve ostalo što je prije moguće. Želio sam završiti sa svime.Frank je nazvao katoličku crkvu u kojoj je bio mamin pog dogovorio misu za dva dana. Nije bilo rođaka koji bi dolazili i grada, koliko sam ja znao; jedini koji su ga nadživjeli bili su nekolicina bratića i teta koju nikada nije viđao. Bilo je nekoliko tipova koje bi se moglo nazvati njegovim prijateljima, iako već godinama nisu razgovarali; svi su oni živjeli u blizini. Pitao me ima li otac odijelo u kojem želim da bude pokopan. Rekao sam da mislim da bi mogao imati, da ću provjeriti.Zatim me Frank poveo dolje do niza soba u kojima su imali izložene ljesove. Svi su izgledali veliko i napadno, baš kao nešto čemu bi se tata rugao. Sjećam se da je jednom, otprilike u vrijeme mamine smrti, trabunjao o tome kako je cijela pogrebna industrija jedna velika pljačka, kako naplaćuju bezumno napuhane cijene za lijesove koji se i tako samo zakapaju, i gdje je tu smisao, i kako je čuo

da obično, dok ne paziš, zamijene skupe lijesove onim jeftinima od borovine. Znao sam da to nije istina - vidio sam kako se mamin lijes spušta u grob i zatrpava zemljom i nisam mislio daje tu mogućaPARANOJAneka prijevara, osim ako nisu usred noći došli i otkopali ga, u što sam sumnjao.Zbog tih sumnji - to je barem bio njegov izgovor - otac je izabrao za mamu jedan od najjeftinijih lijesova, od obične borovine, obojen da nalikuje na mahagonij. "Vjeruj mi," rekao mi je u pogrebnom zavodu kad je mama umrla, kad sam bio u komi, "tvoja majka nije vjerovala u razbacivanje novca."Ali ja njemu nisam namjeravao učiniti isto, iako je mrtav pa ne bi znao za razliku. Vozio sam Porsche, živio u velikom stanu u Harbor Suitesu i mogao sam si priuštiti da ocu kupim dobar lijes. Novcem od posla zbog kojeg je otac neprestano prigovarao. Izabrao sam elegantan lijes od mahagonija, s nečim što se zove "sef za uspomene", s ladicom u koju si mogao staviti stvari koje su pripadale pokojniku.Nekoliko sati poslije, odvezao sam se kući, zavukao se u svoj nikad raspremljeni krevet i zaspao. Poslije sam se odvezao do očeva stana i pregledao njegov ormar, koji očito dugo nije bio otvaran, i našao jeftino, plavo odijelo u kojem ga nikada nisam vidio. Na oba ramena bila je crta od prašine. Našao sam i košulju, ali nisam uspio pronaći kravatu - mislim da je nikad nije nosio - pa sam odlučio upotrijebiti jednu od svojih. Tražio sam po stanu stvari s kojima bi on želio biti pokopan. Kutija cigareta, možda.Bojao sam se da će odlazak u stan biti težak, da ću opet početi plakati. Ali samo me duboko rastužila spoznaja koliko malo je stari ostavio za sobom - blijedi smrad cigareta, invalidska kolica, cjevčicu za disanje, Barcalounger. Nakon iscrpljujućih pola sata kopanja po njegovim stvarima, odustao sam i odlučio da neću ništa staviti u "sef za uspomene". Ostavit ću ga simbolički praznog, zašto ne.Kad sam se vratio kući, izabrao sam jednu od kravata koju nisam volio, plavo-bijelu kravatu koja je izgledala dovoljno sumorno i koje mi nije bilo žao. Nije mi se vozilo natrag u pogrebno poduzeće pa sam je samo odnio dolje do recepcije i zamolio da je dostave tamo.Sljedećeg dana bilo je bdijenje. Stigao sam u pogrebni zavod dvadesetak minuta prije početka. Prostor je bio klimatiziran gotovo do smrzavanja i mirisao je po osvježivaču zraka. Frank je pitao želim li se nasamo oprostiti od oca. Naravno, rekao sam. Pokazao mi je prema jednoj od soba koje su se nalazile uz središnji hodnik. KadSam UŠfin 11 Qnhll 1 Vl'rlir* n*"""^*"0"' liioc L-n,-. rio oom raiotin olottr^niJoseph Finderudar. Otac je ležao u jeftinom, plavom odijelu, s mojom prugastom plavom kravatom i ruku prekriženih na prsima. Osjetio sam kako me steže grlo, ali je brzo prošlo i nije mi se plakalo, što je bilo čudno. Samo sam se osjećao šuplje.On uopće nije izgledao stvarno, ali mrtvi nikada tako ne izgledaju. Frank, ili tko god je radio na njemu, nije obavio loš posao - nije stavio previše ruža ili tako nešto - ali je ipak izgledao kao jedna od voštanih lutaka Madame Tussaud, možda jedna od boljih. Duša je napustila tijelo i mrtvozornik ne može učiniti baš ništa da je vrati. Lice mu je bilo lažne boje mesa. Činilo se da na usnama ima jedva primjetnog, smedeg ruža. Izgledao je malo manje bijesno nego u bolnici, ali ipak ga nisu mogli urediti tako da izgleda mirno. Pretpostavljam da ipak postoji granica do koje mogu ublažiti namrstenost. Koža mu je bila hladna i puno voštanija nego u bolnici. Oklijevao sam trenutak prije nego što sam ga poljubio u obraz; osjećaj je bio čudan, neprirodan, nečist.Stajao sam tako i gledao u tu tjelesnu ljušturu, odbačenu ljusku koja je nekada sadržavala tajanstvenu i strašnu dušu moga oca. Počeo sam razgovarati s njim, kao što vjerojatno svaki sin razgovara sa svojim mrtvim ocem. "Dakle, tata," rekao sam, "konačno si otišao od nas. Ako zaista postoji zagrobni život, nadam se da si tamo sretniji nego što si bio ovdje."Tada mi ga je bilo žao, što je bio osjećaj koji nisam baš mogao osjetiti dok je bio živ. Prisjetio sam se nekoliko trenutaka kad je izgledao stvarno sretan, dok sam još bio puno mlađi i on bi me nosio na ramenima. Trenutak kad je jedna od njegovih ekipa osvojila prvenstvo. Trenutak kad je dobio

posao na Bartholomevv Brovvningu. Nekoliko takvih trenutaka. Ali rijetko se smiješio, ako se nije smijao svojim oporim smijehom. Možda su mu bili potrebni antidepresivi, možda je to bio njegov problem, ali sam sumnjao u to. "Nisam te bas naročito razumio, tata", rekao sam. "Ali stvarno sam se trudio."U iduća tri sata nije se pojavio gotovo nitko. Došlo je nekoliko mojih prijatelja iz srednje škole, neki sa ženama, i dvojica kolega s koledža. Tatina starija teta Irene došla je nakratko i rekla: "Tvoj ft otac bio jako sretan što te ima." Govorila je uz gotovo neprimjetan irski naglasak i imala nesnosan parfem, tipičan za starice. Seth ft došao rano i ostao do kasno, praveći mi društvo. Pričao je priče o ocuPARANOJAkako bi me nasmijao, poznate anegdote iz tatinih trenerskih dana, priče koje su prerasle u legendu kod mojih prijatelja i u Bartholomew Browningu. Jednom prilikom uzeo je marker i krupnom dječaku po imenu Pelly povukao crtu po sredini kacige, zatim duž cijele uniforme do njegovih tenisica, pa ravno po travi duž terena, iako marker nije ostavljao trag na travi, i rekao: "Ti trčiš ovim smjerom, Pelly, razumiješ? Ovo je smjer u kojem trčiš."Jednom je odredio time-out i otišao do igrača po imenu Steve, zgrabio ga za masku i rekao: "Jesi li ti glup, Steve?" Zatim je, ne čekajući da Steve odgovori, povukao masku gore-dolje, tako da je Steveu glava kimala kao da je lutka. "Jesam, treneru", rekao je, piskutavo oponašajući Steveov glas. Ostatak ekipe smatrao je to smiješnim i većina se smijala. "Da, ja sam glup."Jednom je na hokejskoj utakmici pozvao time-out i počeo urlati na klinca po imenu Resnick zbog pregrube igre. Zgrabio je Resnickovu palicu i rekao: "Gospodine Resnick, ako vas ikad vidim da ubadate" - i zabio palicu u Resnickov želudac, od čega je Resnick trenutno počeo povraćati - "ili udarate" - i opet ga udario drškom palice u trbuh - "uništit ću vas". Resnick je povraćao krv, a zatim se grčio kad više nije imao što povraćati. Nitko se nije smijao."Da", rekao sam. "Bio je smiješan tip, zar ne?" Sada sam već želio da prestane s pričama, što je srećom i učinio.Na pogrebu sljedećeg jutra, Seth je sjedio na klupi uz mene s jedne, a Antwoine s druge strane. Svećenik, dostojanstveni, sjedokosi tip koji je izgledao poput TV propovjednika, zvao se otac Joseph Iannucci. Prije mise poveo me na stranu i postavio nekoliko pitanja o ocu - o njegovoj "vjeri", o tome kakav je bio, što je radio u životu, je li imao hobi, takve stvari. Bio sam prilično zbunjen.U crkvi je bilo možda dvadesetak ljudi, od kojih su neki bili redoviti župljani koji su došli na misu, a nisu poznavali oca. Ostatak su bili moji prijatelji iz srednje škole i koledža, nekoliko prijatelja !z susjedstva, starica koja je živjela preko puta. Došao je jedan od tatinih "prijatelja", neki tip koji je prije puno godina bio sa starim u Kiwanisu, prije nego što je stari odustao u napadu bijesa zbog neke sitnice. Nije čak ni znao da je stari bio bolestan. Pojavilo se i nekoliko starijih rođaka koje sam jedva prepoznao.Joseph FinderSeth i ja nosili smo lijes s još nekim tipovima iz crkve i pogrebnog poduzeća. Pred crkvom je bila gomila cvijeća - nisam imao pojma odakle je to došlo, je li ga netko poslao ili se za to pobrinulo pogrebno poduzeće.Bila je to jedna od onih nevjerojatno dugih misa, s puno ustajanja i sjedanja i klečanja, vjerojatno zato da ne zaspiš. Osjećao sam se ispražnjeno, kao u magli, još uvijek pomalo u šoku. Otac Iannucci zvao je tatu "Francis" i nekoliko puta rekao njegovo puno ime, "Francis Xavier", kao da time ukazuje na to kako je otac bio pobožni katolik, a ne nevjernik čija je jedina veza s Bogom bila ta što je zazivao njegovo ime uzalud. Rekao je: "Tužni smo zbog Francisova odlaska, oplakujemo ga na oproštaju, ali vjerujemo da je otišao k Bogu, daje na boljem mjestu, da mu je Isusovo uskrsnuće donijelo novi život." Rekao je: "Francisova smrt nije kraj. Još možemo biti sjedinjeni s njim." Pitao je: "Zašto je Francis morao toliko trpjeti u posljednjim mjesecima svog života?" i odgovorio nešto o Isusovim mukama i rekao da "Isusa njegove patnje nisu porazile ni slomile". Nisam sasvim pratio što želi reći, ali nisam ga baš ni slušao. Isključio sam se.Kad je bilo gotovo, Seth me zagrlio, a zatim mi je Antwoine stisnuo ruku tako da su mi zamalo

popucale kosti i zagrlio me. Bio sam iznenađen kad sam vidio suzu kako klizi divu niz lice. Tijekom cijele mise nisam pustio ni suzu; nisam plakao cijeli dan. Osjećao sam se kao pod anestezijom. Možda me već prošlo.Teta Irene dogegala se do mene i primila me za ruku svojim mekanim rukama, punim staračkih pjega. Njezin sjajni, crveni ruž nanesen je drhtavom rukom. Miris parfema bio je tako jak da sam morao zadržati dah. "Tvoj je otac bio dobar čovjek", rekla je. Činilo se daje pročitala nešto na mojem licu, neku sumnjičavost koju nisam namjeravao pokazati pa je rekla: "On nije znao što bi sa svojim osjećajima, nije ih lako pokazivao. Ali znam da te volio."Dobro, kad baš navaljuješ, pomislio sam, nasmiješio se i zahvalio joj. Očev prijatelj iz Kiwanisa, krupan čovjek otprilike očevih godina, ali po izgledu dvadeset godina mlađi, pružio mi je ruku i rekao. "Žao mi je zbog tvog gubitka." Pojavio se čak i Jonesie, skladištar iz Wyatt Telecoma, sa suprugom Esther. Oboje su rekli kako im Je žao zbog mojeg gubitka.PARANOJAIzlazio sam iz crkve i išao prema limuzini koja će slijediti mrtvačka kola do groblja, kad sam ugledao čovjeka kako sjedi u stražnjem redu crkve. Ušao je nakon što je misa već počela, ali iz daljine nisam mogao razaznati lice u mračnoj unutrašnjosti crkve.Zatim se muškarac okrenuo i privukao mi pažnju.Bio je to Goddard.Nisam mogao vjerovati. Zapanjen i dirnut, polako sam mu prišao. Nasmiješio sam se i zahvalio mu što je došao. Odmahnuo je glavom i odbacio moje zahvale."Mislio sam da ste u Tokiju", rekao sam."On, kvragu, kao da azijsko-pacifički odjel nije mene ostavio da čekam puno puta.""Ja ne..." Petljao sam, nepovjerljivo. "Odgodili ste put?""Jedna od rijetkih stvari koje sam naučio u životu je važnost prioriteta."Na trenutak sam bio bez riječi. "Vratit ću se sutra", rekao sam. "Možda ne odmah ujutro, jer ću vjerojatno imati još neke stvari za koje se moram pobrinuti...""Ne", rekao je. "Uzmi si vremena. Ne žuri se." "Bit će mi dobro, zaista.""Budi dobar prema sebi, Adame. Nekako ćemo izdržati bez tebe neko vrijeme." 'r.'"To nije kao - uopće nije kao s vašim sinom, Jock. Mislim, moj je otac dugo bolovao od emfizema i... ovako je bolje. On je želio otići.""Poznat mi je taj osjećaj", rekao je tiho."Mislim, mi nismo bili tako bliski, zapravo." Pogledao sam oko sebe, po tamnoj unutrašnjosti crkve, redovima drvenih klupa, zlatnoj i grimiznoj boji na zidovima. Nekoliko mojih prijatelja stajalo je pokraj vrata i čekalo da razgovara sa mnom. "Vjerojatno to ne bih trebao govoriti, posebno ne ovdje, znate?" Tužno sam se nasmiješio. "Ali °n je bio pomalo težak tip, žilavi starac, što olakšava stvar, njegov odlazak. Nije da sam potpuno shrvan ili tako nešto.""Oh, ne, zbog toga je sve još teže, Adame. Vidjet ćeš. Kad su ti osjećaji toliko zamršeni." , ,Josenh FinderUzdahnuo sam. "Mislim da moji osjećaji nisu - nisu bili ~zamršeni."To te pogodi poslije. Propuštene prilike. Stvari koje su mogle biti Ali želim da nešto zapamtiš: tvoj otac je bio sretan što te ima.""Ne bih rekao da se on smatrao...""Stvarno. Bio je sretan čovjek, tvoj otac.""Nisam baš siguran u to", rekao sam i odjednom, iz čista mira bez upozorenja, ventil u meni je popustio, brana je popustila i suze su navrle. Zacrvenio sam se od srama kad su se suze zakotrljale niz lice i izletjelo mije: "Žao mije, Jock."Podigao je ruke i stavio ih na moja ramena. "Ako ne možeš plakati, onda nisi živ", rekao je Goddard. Oči su mu se ovlažile.Sada sam plakao kao dijete i osjećao posramljenost, ali i olakšanje u isto vrijeme. Goddard je pružio

ruke i uhvatio me u veliki zagrljaj, dok sam ja ridao kao idiot."Želim da znaš nešto, sine", rekao je vrlo tiho. "Nisi sam."Dan nakon pogreba vratio sam se na posao. Što sam trebao raditi, spremati po stanu? Nisam bio u depresiji, iako sam se osjećao ranjivo, kao da mi je skinut jedan sloj kože. Trebalo mi je da budem među ljudima. Sada kad je otac mrtav, možda će nekakva utjeha biti Goddardova blizina, a on je počeo djelovati najbliže ocu što sam ikad imao. Nisam zbog toga baš legao na psihijatarski krevet ih tako nešto, ali za mene se nešto promijenilo nakon što se pojavio na pogrebu. Više nisam osjećao sukob ili podvojenost oko toga što je moja takozvana prava misija ovdje u Trionu, 'pravi razlog' zašto sam ovdje - zato što to više nije bio pravi razlog zbog kojeg sam tu.Učinio sam svoje, otplatio svoj dug i zaslužio novi početak, barem sam ja tako mislio. Više ne radim za Nicka Wyatta. Prestao sam odgovarati na Meachamove pozive i e-mailove. Jednom sam čak na govornu poštu svog mobitela dobio poruku od Judith Bolton. NiJe : predstavila, ali sam trenutno prepoznao njezin glas. "Adame ,PARANOJArekla je- "Znam da proživljavaš teško razdoblje. Svima nam je teško zbog smrti tvoga oca. Primi našu najdublju sućut."Mogao sam zamisliti planiranje strategije Judith, Meachama i Wyatta, očajnih i ljutih jer se njihov zmaj otrgnuo s uzice. Judith bi rekla kako bi trebali malo popustiti, kako sam upravo izgubio roditelja, Wyatt bi rekao nešto ružno i kako ga boli briga, jer sat otkucava, a tvleacham bi pokušao biti veći frajer od svoga gazde i rekao bi da će me držati na vatri i sjebati me. Tada bi Judith rekla ne, moramo mu pristupiti osjećajnije, dopustite da mu pokušam prići...Njezina se poruka nastavila. "Ali iznimno je važno, čak i ovom vremenu previranja, da ostaneš u stalnom kontaktu. Želim da sve među nama ostane pozitivno i srdačno, Adame, ali moraš se javiti danas."Izbrisao sam njezinu poruku, kao i Meachamove. Postat će im jasno. S vremenom ću Meachamu poslati e-mail kojim službeno raskidam odnose, ali za sada ću ih samo pustiti da čekaju dok stvarnost ne sjedne na svoje mjesto. Više nisam bio zmaj Nicka Wyatta.Dao sam im što su trebali. Shvatit će da im se ne isplati ustrajati na tome.Mogu mi prijetiti, ali me ne mogu natjerati da radim za njih. Sve dok imam na pameti da mi oni zaista ne mogu ništa, mogu jednostavno odšetati.Samo sam to trebao imati na pameti. Mogu jednostavno odše-Mobitel mi je zazvonio prije nego što sam^JSLJEijE^teO parkirao u Trionovoj garaži. Bila je to Flo. ■ ; ,"Jock te želi vidjeti", rekla je. Zvučalo je hitno. "Odmah.^oddard je bio u svojoj stražnjoj sobi s Camillettijem, Colvinom i Stuartom Luriejem, višim potpredsjednikom za korporacijski razvoj kojeg sam upoznao na Jockovu roštilju.Joseph FinderCamilletti je govorio kad sam ušao."... Ne, prema onom što sam čuo, kurvin sin je jučer doletio u Palo Alto s već pripremljenim uvjetima. Ručao je s Hillmanom, predsjednikom uprave, i do večere su potpisali posao. Imali su u dolar istu ponudu kao i mi - ma, u cent - ali u gotovini!""Kako se to moglo dogoditi!" eksplodirao je Goddard. Nikad ga nisam vidio tako ljutoga. "Delphos je potpisao no-shop34 klauzulu, za Boga miloga!""No-shop je planiran za sutra - još nije potpisan. Zato je tako brzo odletio tamo, kako bi sklopio posao prije nego što ga mi zaključamo.""O kome govorimo?" pitao sam tiho, dok sam sjedao."Nicholasu Wyattu", reče Stuart Lurie. "Upravo nam je pred nosom kupio Delphos za petsto milijuna u gotovini."Želudac mi se zgrčio. Prepoznao sam ime Delphos, ali sam se sjetio da ga ne bih trebao znati. Wyatt je kupio Delphosi pomislio sam zapanjeno.Okrenuo sam se prema Goddardu, upitno gledajući."To je kompanija s kojom smo bili u pregovorima o kupnji - pričao sam ti o njima", rekao je

nestrpljivo. "Naši su odvjetnici upravo završavali konačni kupoprodajni ugovor..." Glas mu je odlutao, a zatim se pojačao. "Mislio sam da Wyatt uopće nema toliko gotovine na svom računu!""Imali su nešto ispod milijarde u gotovini", rekao je Jim Colvin. "U stvari, osamsto milijuna. Znači da su s ovih petsto milijuna praktično ispraznili kasicu-prasicu, jer imaju tri milijarde dolara duga, a otplata tog duga mora iznositi barem dvjesto milijuna godišnje."Goddard je raspalio rukom po okruglom stolu. "Dovraga!" zagrmio je. "Kakvu korist Wyatt može imati od kompanije kakva je Delphos? On nema AURORU... Nema nikakva smisla da Wyatt tako ugrožava svoju kompaniju, osim ako mu je jedini cilj da zajebe nas.""Sto mu je upravo uspjelo", rekao je Camilletti.PARANOJA"Za ime Božje, bez AURORE, Delphos je bezvrijedan!" reče Goddard."Bez Delphosa, AURORA je sjebana", rekao je Camilletti."Možda on zna za AURORU", rekao je Colvin."Nemoguće!" reče Goddard. "A čak i da zna za nju, on je nemal""A što ako je ima?" dometnuo je Stuart Lurie.Nastala je duga tišina.Camillettije polako, napeto progovorio. "Zaštitili smo AURORU identičnim sigurnosnim pravilima kakva Ministarstvo obrane nalaže vladinim dobavljačima koji posluju s osjetljivim informacijama." Vatreno je zurio u Goddarda. "Govorimo o firewall zaštiti, sigurnosnim odobrenjima, mrežnoj zaštiti, osiguranju pristupa na više razina - svakom prokletom obliku osiguranja koje čovjek poznaje. To je pravi zavjet šutnje. Jednostavno nema teorije.""Dakle," reče Goddard, "Wyatt je nekako otkrio detalje naših pregovora...""Osim", prekinuo ga je Camilletti, "ako nije imao nekoga iznutra." Činilo se kao da mu je sinula ideja i pogledao je u mene. "Ti si nekada radio za Wyatta, zar ne?"Osjećao sam kako mi krv navire u glavu pa sam odglumio zgražanje da to prikrijem. "Nekad sam radio kod Wyatta", otresao sam se na njega."Jesi li u kontaktu s njim?" pitao je, probadajući me pogledom."Što time želite reći?" Ustao sam."Postavio sam ti jednostavno da-ne pitanje - jesi li u kontaktu s Wyattom?" uzvratio je Camilletti. "Ne tako davno večerao si s njim uAubergeu, zar ne?""Paule, sad je dosta", reče Goddard. "Adame, ti sjedni ovog trena. Adam uopće nije imao pristup AURORI, niti detaljima pregovora o Delphosu. Vjerujem da je danas prvi put čuo ime kompanije."Kimnuo sam."Nastavimo", rekao je Goddard. Činilo se da se malo smirio. "Paule, želim da razgovaraš s našim odvjetnicima, da vidimo čemu možemo pribjeći. Vidi možemo li zaustaviti Wyatta. Sad, predviđenoJoseph FinderPARANOJAostvarili, nastat će luda otimačina za kupnju materijala i proizvođača duž cijelog distribucijskog kanala. Ili ćemo odgoditi predstavljanje ili... Ja ne želim biti dio te ludnice. Morat ćemo udružiti snage i potražiti neku drugu sličnu akviziciju...""Nitko nema tu tehnologiju osim Delphosa!" rekao je Camil-letti."Svi smo pametni ljudi", reče Goddard. "Uvijek postoje druge mogućnosti." Stavio je ruke na rukohvate svog naslonjača i ustao. "Znate, ima jedna priča koju je Ronald Reagan pričao o klincu koji je našao veliku hrpu gnoja i rekao: 'Negdje u blizini mora biti poni'." Nasmijao se, a s njim i ostali, iz pristojnosti. Činilo se da cijene njegov slabašni pokušaj da smanji napetost. "Idemo na posao. Pronađite ponija."Znao sam što se dogodilo. '■■■■■(■'■■;■•-■<..■■■■/..■■•.■,■ ,-■■ v;,..■,■■■'. ;,Razmišljao sam o svemu dok sam se te večeri vozio kući i što sam više razmišljao, postajao sam sve ljući i što sam bio ljući sve sam brže i hirovitije vozio.Da nije bilo uvjeta kupnje koje sam uzeo iz Camillettijevih spisa, Wyatt ne bi znao za Delphos, kompaniju koju je Trion namjeravao kupiti. Što sam se više podsjećao na to, sve gore sam se osjećao.

Kvragu, bilo je vrijeme da Wyattu dam do znanja da je gotovo. Više ne radim za njih.Otključao sam vrata stana, uključio svjetlo i zaputio se ravno prema računalu da pošaljem e-mail. f ,Ali ne. ■■'':■ ^i;; : ' ..... :Arnold Meacham je sjedio za mojim računalom, dok su dvojica na "ježa" ošišanih snagatora pretraživala stan. Mojih stvari bilo je svuda. Sve moje knjige maknute su s polica, moji CD-ovi i DVD-ovi raskopani, čak i televizor. Izgledalo je kao da je netko pobjesnio, razbacao sve oko sebe, uništio sve što je mogao, pokušavajući"Koji je vrag...?" rekao sam.Meacham je hladno podigao pogled sa zaslona računala. "Nemoj me nikada više ignorirati", rekao je.Morao sam pobjeći odande. Okrenuo sam se i krenuo prema vratima, kad je još jedan od ošišanih tipova zalupio vratima i stao ispred njih, promatrajući me oprezno.Nije bilo drugog izlaza, ako ne računam prozore, a pad sa dvadeset sedmog kata nije zvučao kao sjajna ideja."Što hoćeš?" pitao sam Meachama, gledajući čas njega, čas vrata."Misliš da možeš nešto sakriti od mene?" rekao je Meacham. "Ne bih rekao. Nema tog pretinca ili rupe koja je sigurna od nas. Vidim da si sačuvao moje mailove. Nisam znao da ti je stalo.""Naravno da jest", rekao sam ogorčeno. "Čuvam kopije svega." "Ovaj enkripcijski program koji koristiš za bilješke sa sastanaka s Wyattom, Judith i sa mnom - znaš, taj je program razbijen prije više od godinu dana. Mogu se naći puno snažnije stvari.""Dobro da znam, hvala", rekao sam s naglašenim sarkazmom. Pokušao sam zvučati neopterećeno. "A sada, zašto se vi i vaši dečki ne izgubite odavde prije nego što pozovem policiju?"Meacham je prezrivo otpuhnuo i rukom dao znak kao da me zove k sebi."Ne." Odmahnuo sam glavom. "Rekao sam, vi i vaši prijatelji..."Krajičkom oka mogao sam vidjeti nekakav nagli pokret brzine svjetlosti i nešto me opalilo po zatiljku. Pao sam na koljena, osjećajući krv u ustima. Sve je ispunila tamnocrvena boja. Zamahnuo sam rukom da zgrabim napadača, ali dok sam rukom mlatarao iza sebe, dobio sam udarac nogom u desni bubreg. Oštra bol sijevnula mi je kroz tijelo, srušivši me na perzijski tepih."Ne", prostenjao sam. . VJoš jedan udarac, ovaj put u zatiljak, nevjerojatno bolno. Točkice svjetla svjetlucale su mi pred očima."Miči ih od mene", stenjao sam. "Reci svom - prijatelju - da pre-stdno AVn K,,ri^rr> nr^i/ičp nšamuren mnpao bih oostati pričljiv."Joseph FindeiTo je bilo sve što sam mogao smisliti. Meachamovi sudruzi vjerojatno nisu znali puno, ako su znali išta, o onome u što smo Meacham i ja umiješani. Oni su bili čista snaga. Meacham im sigurno ne želi ništa reći, ne bi želio da znaju. Možda su znali nešto malo, tek toliko da znaju što traže. Ali Meacham bi sigurno želio da znaju što je manje moguće.Skupio sam se i pripremio za još jedan udarac u zatiljak. Sve je bilo bijelo i svjetlucavo, a u ustima sam imao metalan okus. Na trenutak je vladala tišina; činilo se da im je Meacham dao znak da prestanu."Koga vraga hoćeš od mene?" pitao sam. "Idemo se provozati", rekao je Meacham.Meacham i njegovi gorile izgurali su me iz stana, u dizalo do garaže, pa kroz pomoćni izlaz na ulicu. Bio sam nasmrt preplašen. Crni terenac sa zatamnjenim staklima bio je parkiran ispred ulaza. Meacham je vodio, a trojica tipova stajala su blizu mene, okružujući me, vjerojatno kako bi bili sigurni da neću bježati ili skočiti na Meachama ili tako nešto. Jedan od tipova nosio je moje računalo.U glavi mi je bubnjalo, a donji dio leđa i prsa bili su u agoniji. Morao sam izgledati grozno, sav isprebijan i u modricama."Idemo se provozati" obično znači, bar u mafijaškim filmovima, betonske cipele i skok u East River. Ali ako su me željeli ubiti, zašto to nisu učinili već u mom stanu?

Snagatori su bili bivši murjaci, shvatio sam nakon nekog vremena, zaposleni u Wyattovu korporacijskom osiguranju. Činilo mi se da su zaposleni samo zbog svoje sirove snage. Bili su tupo oružje.Jedan od njih je vozio, Meacham je sjedio na prednjem sjedalu, odvojen od mene neprobojnom, staklenom pregradom i cijelo vrijeme razgovarao telefonom.Očito, obavio je svoj posao. Utjerao mi je strah u kosti, a on i njegovi ljudi našli su dokaze koje sam skrivao od Wyatta.PARANOJAČetrdeset pet minuta poslije, terenac je skrenuo na dugi, kameni kolni prilaz pred kućom Nicka Wyatta.Dva tipa pretražila su me zbog oružja, kao da sam putem od stana dovde mogao pokupiti Glock. Uzeli su mi mobitel i ugurali me u kuću. Prošao sam kroz detektor metala, koji se oglasio. Uzeli su mi sat, remen i ključeve.Wyatt je sjedio pred golemim televizorom ravnog ekrana, u prostranoj, oskudno namještenoj prostoriji, gledao CNBC s prigušenim tonom i razgovarao mobitelom. Bacio sam pogled na ogledalo dok sam ulazio sa svojom pratnjom s "jež" frizurama. Izgledao sam prilično loše.Stajali smo i čekali.Nakon nekoliko minuta Wyatt je završio razgovor, spustio telefon i pogledao u mene. "Dugo se nismo vidjeli", rekao je."Da, stvarno", rekao sam."Pogledaj se. Udario si u vrata? Pao niz stepenice?""Tako nešto.""Žao mi je zbog tvog oca. Ali, Isuse, disanje na cjevčicu, boce s kisikom, sva ta sranja - mislim, ubijte me ako ikad postanem takav.""Sa zadovoljstvom", promrmljao sam, ali mislim da me nije čuo. "I bolje da je umro, ha? Barem se riješio muka?"VŽelio sam mu skočiti za vrat, zadaviti ga. "Hvala na brizi", rekao sam."Ja želim zahvaliti tebi," rekao je, "na informacijama o Del-phosu.""Zvuči kao da ste morali isprazniti kasicu-prasicu da ga dobijete.""Uvijek moraš misliti tri koraka unaprijed. Što misliš, kako sam dospio ovamo gdje sam? Kad objavimo da mi imamo optički čip, naše će dionice skočiti u orbitu.""Lijepo", rekao sam. "Sve ste lijepo smislili. Više vam nisam potreban.""Oh, daleko od toga da si gotov, prijatelju. Sve dok mi ne doneseš specifikacije samoga čipa. I prototip.""Ne", rekao sam vrlo tiho. "Gotov sam sada."Joseph Finder"Misliš da si gotov? Čovječe, ti stvarno haluciniraš." Nasmijao se Duboko sam udahnuo. Osjećao sam kako mi srce lupa u grlu Glava me boljela. "Zakon je tu jasan", rekao sam, pročistivši grlo Proučavao sam hrpu pravnih web stranica. "Vi ste zapravo puno dublje u govnima od mene, jer ste nadgledali cijeli ovaj plan. Ja sam bio sam pijun. Vi ste vodili igru.""Zakon", reče Wyatt, uz smiješak nevjerice. "Ti mi govoriš o jebenom zakonu? Zbog toga čuvaš e-mailove i dopise i sranja, da bi imao dokaze protiv mene? Oh, čovječe, gotovo da te žalim. Mislim da ti zaista ne kužiš, zar ne? Misliš da ću te pustiti da odšetaš prije nego što završiš posao?""Dobili ste od mene sve moguće vrijedne informacije", rekao sam. "Vaš je plan uspio. Gotovo je. Od sada više ne kontaktiramo. Kraj transakcije. Što se mene tiče, ovo se nikada nije dogodilo."Cisti užas ustuknuo je pred nekom vrstom zanesenog samopouzdanja; napokon sam prešao crtu. Skočio sam s litice i letio zrakom i odlučio uživati u letu dok ne tresnem na tlo."Razmislite malo", nastavio sam. "Vi možete puno više izgubiti od mene. Svoju kompaniju. Svoje bogatstvo. Ja, ja sam nitko i ništa. Sitna riba. Ne, ja sam plankton."Njegov se osmijeh raširio. "Što ćeš učiniti, otići 'Jocku' Goddardu i reći mu da si obično, malo, usrano njuškalo, čije su briljantne 'ideje' dolazile izravno od njegova najvećeg suparnika? I što

misliš da će on tada učiniti? Zahvaliti, odvesti te na ručak u svoj restorančić i nazdraviti ti čašom Ovaltinea? Nisam baš siguran."Odmahnuo sam glavom, a srce mi je divlje tuklo. "Ne želite da Goddard dozna kako ste došli do pojedinosti o njihovim pregovorima s Delphosom.""Ili možda misliš da možeš otići u FBI, je li tako? Reći im da si unajmljen da špijuniraš za Wyatt? Oh, oni bi to voljeli. Znaš kako FBI zna biti pun razumijevanja, zar ne? Oni će te pritisnuti kao jebenog žohara, ja ću sve zanijekati, a oni neće imati izbora nego vjerovati meni. A znaš li zašto? Jer si ti obični, mali prevarant. Već si registriran kao varalica, moj prijatelju. Otpustio sam te iz kompanije kad sam otkrio da si pronevjerio novac i sve je to dokumentirano.""Onda vam neće biti lako objasniti zašto su me svi u Wyattu tako zdušno preporučili."PARANOJA"Ali nitko te nije preporučio, shvaćaš? Mi nikad ne bismo dali preporuku varalici poput tebe. Ti, opsesivni lažljivac kakav jesi, falsificirao si naše zaglavlje kako bi krivotvorio svoje preporuke kad si se prijavio u Trionu. Ta pisma nisu došla od nas. Analize papira i forenzična ispitivanja dokumenata utvrdit će to bez sumnje. Koristio si drukčiji pisač, drukčije tonere. Krivotvorio si potpise, bolesni idiote." Stanka. "Stvarno si mislio da nećemo zaštititi svoje guzice?"Pokušao sam uzvratiti osmijeh, ali nisam mogao natjerati drhtave mišiće lica na suradnju. "Žao mi je, ali to ne objašnjava telefonske pozive Wyattovih dužnosnika u Trion", rekao sam. "U svakom slučaju, Goddard će vas prozreti. On me poznaje."Wyattov smijeh bio je više nalik na lavež. "On tepoznajel To je ludnica. Čovječe, ti stvarno nemaš pojma s kime imaš posla, zar ne? Upao si u govna preko glave. Misliš da će itko povjerovati da je naš Kadrovski odjel nazvao Trion sa sjajnim preporukama, nakon što smo te naglavce izbacili iz tvrtke? Pa, pozabavi se malo istraživanjem, glupane, pa ćeš vidjeti da je svaki poziv iz našeg Kadrovskog odjela bio preusmjeren. Podaci telefonske kompanije pokazat će da su svi pozivi došli iz tvog stana. Ti si osobno obavio sve pozive iz Kadrovske, šupčino, predstavljao se kao tvoji nadređeni u Wyattu i davao takve preporuke pune zanosa. Ti si bolestan, čovječe. Ti si patološki slučaj. Smislio si cijelu jebenu priču kako si neka velika faca na projektu Lucid, što je vjerojatno laž. Vidiš, šupčino, ljudi iz mog osiguranja naći će se s njihovima i usporediti bilješke."U glavi mi se polako vrtjelo i osjećao sam mučninu."I možda bi trebao provjeriti onaj svoj tajni bankovni račun na koji si tako ponosan - onaj na koji si siguran da smo polagali sredstva s nekog off-shore računa? Zašto ne otkriješ stvarno podrijetlo tog novca?"Zurio sam u njega."Taj je novac", objasnio je Wyatt, "prebačen izravno s nekoliko Trionovih računa. S tvojim prokletim, digitalnim otiscima prstiju. Ukrao si novac od njih, baš kao što si učinio i kod nas." Izbuljio je oči. "Tvoja je glava u jebenoj zamci, ti jadna vrećo govana. Sljedeći put kad te vidim, bolje za tebe da imaš tehničke specifikacije optičkog čipa Jocka Goddarda ili je tvoj jebeni život završen. A sada odjebi iz moje kuće."

-77"Nadam se da je ovo važno, stari", rekao je Seth. "Prošla je ponoć.""Važno je. Obećavam ti.""Da, sada zoveš samo kada nešto trebaš. Ili zbog smrti roditelja, i slično."Šalio se i nije se šalio. Istina, imao je pravo biti ljut na mene. Od kada sam počeo raditi u Trionu, nisam baš bio u vezi s njim. A on je bio uz mene kad mi je otac umro i tijekom pogreba. Bio je puno bolji prijatelj od mene.Našli smo se sat vremena poslije u cijelu noć otvorenom Dunkin' Donutsu pokraj Sethova stana. Osim nekoliko protuha, mjesto je bilo gotovo napušteno. Bio je odjeven u iste, stare Dieselove traperice i majicu sa svjetske turneje Dr. Drea.Zurio je u mene. "Koji ti se vrag dogodio?"Nisam mu prešutio ni jedan jezivi detalj - kakvog bi to još imalo smisla?Na početku je mislio da izmišljam, ali je postupno uvidio da govorim istinu i izraz lica mu se

mijenjao iz vesele sumnjičavosti preko užasnute opčinjenosti do čistog suosjećanja."Oh, čovječe", rekao je kad sam dovršio priču. "Ti si totalno izgubljen."Tužno sam se nasmiješio i kimnuo. "Sjeban sam", rekao sam."Nisam to mislio." Zvučao je mrzovoljno. "Ti si pristao na to.""Nisam pristao na to.""Ne, šupčino. Mogao si birati.""Birati? " rekao sam. "Što? Zatvor?""Pristao si na ono što su ti ponudili, čovječe. Stavili su ti muda u škripac i ti si popustio.""Kakvu sam drugu mogućnost imao?"Joseph FinderPARANOJA"Tome služe odvjetnici, seronjo. Mogao si mi reći, našao bih jednog od ljudi za koje radim da ti pomogne.""Kako da mi pomogne? Ja sam zaista uzeo novac na početku priče.""Mogao si dovesti jednog odvjetnika iz firme, preplašiti ih, za_ prijetiti da ćeš sve objaviti."Na trenutak sam zašutio. Nekako sam sumnjao da bi to stvarno bilo tako jednostavno. "Pa, sada je prekasno za to. Uostalom oni bi sve to zanijekali. Čak i da me netko od odvjetnika iz tvoje tvrtke pristao zastupati, Wyatt bi poslao na mene cijelu Američku odvjetničku komoru.""Možda. Ili bi možda želio da sve prođe u tišini. Možda si se mogao izvući iz svega toga.""Ne bih rekao.""Razumijem", rekao je Seth, pun sarkazma. "Umjesto toga, ti si se nagnuo i primio ga. Složio si se s njihovim ilegalnim planom, pristao biti špijun, praktično si zajamčio zatvorsku kaznu..." "Kako to misliš 'zajamčio' si zatvorsku kaznu?" "... a onda, kako bi nahranio svoju ludu ambiciju, odlučio si zajebati jedinog tipa u korporacijskoj Americi koji ti je ikada pružio priliku.""Hvala", rekao sam ogorčeno, svjestan daje u pravu. ;;'•■; "Moglo bi se reći da zaslužuješ sve što te snađe.""Cijenim tvoju pomoć i moralnu potporu, prijatelju.""Recimo to ovako, Adame -ja sam možda u tvojim očima jadni gubitnik, ali barem sam do svoga jada došao pošteno. A što si ti? Ti si totalni lažnjak. Ti si jebena Rosie Ruiz.""Ha?""Ona je prije dvadesetak godina pobijedila na bostonskom maratonu i postavila ženski rekord, sjećaš se? Jedva da se oznojila. Ispostavilo se da se uključila u utrku kilometar prije cilja. Do tamo je došla jebenom podzemnom. To si ti, čovječe. Rosie Ruiz korporacijske Amerike."Sjedio sam tako, lice mije postajalo sve crvenije i toplije i osjećao sam se sve jadnije. Naposljetku sam rekao: "Jesi li gotov?""Zasada, da.""Dobro, jer trebam tvoju pomoć", rekao sam.Nikad nisam bio u odvjetničkoj tvrtki u kojoj Seth radi, ili se pretvara da radi. Zauzimala je četiri kata u jednom od nebodera u središtu grada i bila raskošna onako kako ljudi očekuju da vrhunska odvjetnička tvrtka bude - obloge od mahagonija, skupi tepisi Aubusson, moderna umjetnost na golemim platnima, puno stakla.Rano ujutro dogovorio nam je sastanak sa svojim šefom, starijim partnerom po imenu Howard Shapiro, koji se specijalizirao za kaznene parnice, a nekad je radio kao državni odvjetnik. Shapiro je bio nizak, bucmast čovjek, proćelav, s okruglim, crnim naočalama, visoka glasa i rafalna govora, pun čiste, frenetične energije. Stalno me prekidao, poticao me da završim svoju priču, pogledavao na sat. Zapisivao je bilješke u žuti notes. Tu i tamo uputio bi mi oprezan, zbunjen pogled, kao da pokušava nešto odgonetnuti, ali uglavnom nije uopće reagirao. Seth, koji je bio pristojan, uglavnom je sjedio i promatrao."Tko te istukao?" pitao je Shapiro."Ljudi iz njegova osiguranja."Zabilježio je nešto. "Kad si mu rekao da prestaješ?""Prije toga. Prestao sam odgovarati na njihove pozive i mailove."

"Htjeli su te naučiti lekciju, ha?""Valjda.""Nešto ću te pitati. Odgovori mi iskreno. Recimo da daš Wyattu što želi, taj čip ili što već. Misliš li da će te ostaviti na miru?""Sumnjam.""Misliš da će i dalje vršiti pritisak?""Vjerojatno.""Ne bojiš se da bi sve ovo moglo eksplodirati pred tvojim licem, a ti ostati na cjedilu?""Razmišljao sam o tome. Znam da su ljudi u Trionu strašno bijesni jer im je propala akvizicija. Vjerojatno će se provesti nekakva istraga i tko zna što će se dogoditi."Joseph Finder"Pa, imam još loših vijesti za tebe, Adame. Žao mi je što ti to moram reći, ali ti si oruđe."Seth se nasmiješio. ."Znam to.""To znači da moraš udariti prvi ili si gotov.""Kako?""Recimo da sve ovo pukne i da te uhvate, što nije nevjerojatno. Baciš li se na milost suda bez suradnje, završit ćeš u zatvoru, bez sumnje. To ti jamčim."Osjećao sam se kao da sam dobio udarac u trbuh. Seth se trz-nuo."Onda ću surađivati.""Prekasno. Nitko ti neće pomagati. Osim toga, jedini dokaz protiv Wyatta si ti - a kladim se da će protiv tebe biti pregršt dokaza.""Što onda predlažete?""Ili će oni pronaći tebe ili ti njih. Imam prijatelja u državnom odvjetništvu, tipa kojem vjerujem. Wyatt je krupna riba. Možeš im ga poslužiti kao na pladnju. Bit će vrlo zainteresirani.""Kako mogu znati da me neće uhititi, baciti i mene u zatvor?""Ja ću im dati ponudu. Nazvat ću ga, reći mu da imam nešto što bi ih moglo zanimati. Reći ću: neću vam otkrivati imena. Ako ne želite dogovor s mojim čovjekom, nećete ga vidjeti. Želite li dogovor, dajte mu da bude jednodnevna kraljica.""Što je to jednodnevna kraljica?""Dolazimo tamo i sjedamo za stol s tužiteljem i agentom. Sve što se na tom sastanku izgovori ne može biti izravno upotrijebljeno protiv tebe."Pogledao sam Setha, podigao obrve i okrenuo se opet prema Shapiru. "Hoćete reći da bih se mogao izvući?"Shapiro je odmahnuo glavom. "Morat ćemo priznati krivnju barem za nešto, onu psinu koju si izveo kod Wyatta, oproštajnu zabavu za tipa iz skladišta. Ti si prljavi svjedok pa će tužitelj morati pokazati da se nisi izvukao bez posljedica. Neće ti potpuno progledati kroz prste.""Hoće li biti više od prekršaja?"PARANOJA"Možda uvjetna kazna ili uvjetna i kaznena, do šest mjeseci.""Zatvor", rekao sam.Shapiro je kimnuo."Ako pristanu na dogovor", rekao sam."Točno. Čuj, budimo iskreni, u govnima si do grla. Zakon o gospodarskoj špijunaži iz 1996. godine uveo je krađu industrijskih tajni kao federalno kazneno djelo. Mogao bi dobiti deset godina zatvora.""A što je s Wyattom?""Ako ga uhvate? Prema federalnim smjernicama za određivanje kazni, sudac mora uzeti u obzir ulogu optuženoga u prijestupu. Ako si kolovođa, razina prijestupa diže se za dva stupnja.""Znači, njega će jače kazniti.""Tako je. Osim toga, ti nisi imao osobne materijalne koristi od špijuniranja, zar ne?""Tako je", rekao sam. "Mislim, dobivao sam plaću."

"Dobivao si samo plaću u Trionu, za posao koji si obavljao za Trion."Oklijevao sam. "Pa, Wyattovi ljudi su mi nastavili plaćati, na tajni račun u banci."Shapiro je buljio u mene."To je loše, zar ne?" rekao sam."To je loše", rekao je."Nije čudo da su tako lako pristali", prostenjao sam, više za sebe."Da", rekao je Shapiro. "Sam si progutao udicu. Dakle, želiš li da nazovem ili ne?"Pogledao sam Setha, koji je kimnuo. Činilo se da nemam izbora."Pričekajte me vani, momci", rekao je Shapiro.Joseph FinderSjedili smo u tišini u čekaonici ispred njegova ureda. Živci su mi bili napeti do pucanja. Nazvao sam ured i zamolio Jocelvn da odgodi nekoliko sastanaka.Zatim sam sjedio nekoliko minuta, samo razmišljajući. "Znaš," rekao sam, "najgore je što sam ja dao Wyattu priliku da nas može opljačkati. Već je uspio omesti našu veliku akviziciju, a sada će nas potpuno sjebati - i za sve sam ja kriv."Seth je dugo zurio u mene. "Tko je to 'mi'?" "Trion."Odmahnuo je glavom. "Ti nisi Trion. Stalno govoriš mi i nas kad govoriš o Trionu.""Omaknulo mi se", rekao sam."Ne bih rekao. Želim da uzmeš onaj francuski sapun od deset dolara koji sad koristiš i napišeš njime na ogledalu u kupaonici 'Ja nisam Trion i Trion nije ja'.""Dosta", rekao sam. "Počinješ zvučati kao moj otac.""Je li ti ikad palo na pamet da tvoj otac nije u svemu bio u krivu? Kao što pokvaren sat dva puta dnevno pokazuje točno vrijeme, ha?""Jebi se."Tada su se otvorila vrata i pojavio se Howard Shapiro. "Sjednite", rekao je.Prema izrazu njegova lica znao sam da nije prošlo dobro. "Sto kaže vaš prijatelj?" pitao sam."Moj je prijatelj premješten u Ministarstvo pravosuđa. Njegova zamjena je pravi davež.""Koliko je loše?" pitao sam."Rekao je: 'Znate što? Neka prizna pa ćemo vidjeti što će se dogoditi.'"PARANOJA"To znači da trebaš priznati krivnju izvan sudnice i nitko neće znati za to.""Ne razumijem.""Ako mu daš sjajan slučaj, spreman ti je napisati izvrstan Pet-K. Pet-K je pismo koje tužitelj piše sucu, tražeći ga da odstupi od smjernica donošenja presude.""Mora li sudac učiniti što tužitelj traži?""Naravno da ne mora. Osim toga, nema nikakva jamstva da će ti taj davež zaista napisati pristojan Pet-K. Da budem iskren, nemam povjerenja u njega.""Što on podrazumijeva pod 'sjajan slučaj'?" pitao je Seth. "On želi da Adam uvede u igru tajnog agenta.""Tajnog agenta!" rekao sam. "To je ludost\ Wyatt nikad neće pristati na to. Neće se sastati ni sa kim drugim. On nije idiot.""A što je s ozvučivanjem?" pitao je Seth. "Hoće li pristati na to?""Ja neću pristati na to", rekao sam. "Svaki put kad sam u Wyattovoj blizini, skeniraju me tražeći elektroničke naprave. Sigurno bi me otkrili.""U redu je", rekao je Shapiro. "Naš prijatelj u državnom tužilaštvu ionako ne bi pristao na to. Jedino na što pristaje je da uvedeš tajnog agenta.""Neću to učiniti", rekao sam. "To nikada ne bi uspjelo. Čak i da to učinim, kakva jamstva imam da neću završiti u zatvoru?""Nikakva", priznao je Shapiro. "Ni jedan federalni tužitelj neće ti sto posto jamčiti da će ti sudac odrediti uvjetnu kaznu. Sudac se ne mora složiti s tim. Ali što god odlučio, on ti daje sedamdeset dva sata vremena.""Ili će biti onako kako bude. On ti nikada neće dati da budeš jednodnevna kraljica, ako ne igraš po

njegovim pravilima. Gledaj, oni ti ne vjeruju. Misle da u tome ne možeš uspjeti sam. A priznajmo, to je njihova odluka.""Ne trebaju mi sedamdeset dva sata", rekao sam. "Već sam donio odluku. Neću sudjelovati."Chom'rn mp ČudnO DOSledan "Nastavit ppš raditi VA Wvatta "— ___ Joseph Finder"Ne", rekao sam. "Riješit ću to na svoj način."Sada se Shapiro nasmiješio. "Kako to?""Želim postaviti svoje uvjete.""Kako to?" rekao je Shapiro."Recimo da pribavim stvarno čvrste dokaze protiv Wyatta", rekao sam. "Ozbiljne, čvrste dokaze o njegovim kriminalnim djelima. Možemo li ih odnijeti izravno FBI-u i postići bolji dogovor?""Teoretski, svakako.""Dobro", rekao sam. "Mislim da ću to obaviti sam. Jedino se sam mogu spasiti iz ovoga."Napola smješkajući se, Seth je prišao i stavio mi ruku na rame. "Kad kažeš 'ja', misliš 'ja' ili 'mi'?"BODobio sam e-mail od Alane, s porukom da se vratila. Njezin put u Palo Alto bio je skraćen - nije objašnjavala, ali znao sam zašto - i voljela bi me vidjeti. Nazvao sam je kući i neko vrijeme smo razgovarali o pogrebu, kako se osjećam i takvim stvarima. Rekao sam joj da mi se ne razgovara o ocu, na što je rekla: "Jesi li svjestan da si u ozbiljnim problemima s Kadrovskom službom?" Zastao mi je dah. "Jesam li?""Itekako. Trionov priručnik o ponašanju osoblja izričito zabranjuje ljubavne veze na radnom mjestu. Neprimjereno seksualno ponašanje na radnom mjestu štetno utječe na organizacijsku učinkovitost svojim negativnim učinkom na sudionike i njihove suradnike."Polako sam izdahnuo. "Ti nisi u mojem hijerarhijskom lancu. Uostalom, imao sam osjećaj da smo organizacijski bili vrlo učinkoviti. I mislim daje naše seksualno ponašanje bilo sasvim primjereno. Samo smo uvježbavali horizontalnu integraciju." Nasmijala se, a ja sam rekao: "Znam da ni jedno od nas nema vremena, ali ne misliš li da bismo oboje bili bolji zaposlenici Triona kad bismo zbrisali na jednu noć? Mislim, kad bismo stvarno otišli izvan grada. Bili spontani."PARANOJA"To zvuči primamljivo", rekla je. "Da, mislim da bi to sigurno podiglo produktivnost.""Dobro. Rezervirao sam nam sobu za sutra navečer.""Gdje?""Vidjet ćeš.""A, ne. Reci mi", rekla je."Ne. To je iznenađenje. Kao što naš neustrašivi vođa voli reći, ponekad jednostavno moraš sjesti u auto."Pokupila me svojim plavim kabrioletom Mazdom Miata i odvezla nas izvan grada, dok sam ja davao upute. U trenucima tišine proganjalo me to što se upravo spremam učiniti. Ona mi se sviđala i to je bio problem. A sada ću se poslužiti njome da bih spasio vlastitu kožu. Ja ću sigurno završiti u paklu.Vožnja je trajala četrdeset pet minuta, prometnom cestom koja je prolazila pokraj niza identičnih trgovačkih centara, benzinskih postaja i restorana brze hrane, a zatim uskom i jako vijugavom cestom kroz šumu. U jednom je trenu pogledala u mene, uočila masnicu na mojem oku i rekla: "Što se dogodilo? Potukao si se?""Košarka", odgovorio sam."Mislila sam da više nećeš igrati protiv Chada."Nasmiješio sam se, ne rekavši ništa.Napokon smo stigli do velikog, razvedenog svratišta s bijelim daskama i tamnozelenim prozorskim kapcima. Zrak je bio svjež i mirisan, čulo se cvrkutanje ptica i nije bilo prometa."Hej", rekla je, skidajući sunčane naočale. "Lijepo. Ovdje bi trebalo biti prekrasno." Kimnuo sam. "Sve svoje djevojke dovodiš ovamo?""Još nikada nisam bio ovdje", rekao sam. "Čitao sam o ovom mjestu i činilo mi se savršenim

utočištem." Stavio sam ruku oko njezina uskog struka i poljubio je. "Ponijet ću tvoje torbe.""Samo jednu torbu", rekla je. "Putujem s malo prtljage."Josenh FinderPARANOJAOdnio sam naše torbe do ulaznih vrata. Unutra je mirisalo po vatri na drva i slatkom sirupu. Par koji je posjedovao i vodio svratiste dočekao nas je kao stare prijatelje.Naša soba je bila slatka, u stilu provincijskih svratišta. Bio je tu veliki krevet s četiri stupa i baldahinom, tepisi s resama, zavjese s cvjetnim uzorkom. Krevet je gledao na veliki kamin od cigle, koji je očito često bio u upotrebi. Sav je namještaj bio antikni, od one trošne vrste, kakav me činio nervoznim. Uz donji dio kreveta stajala je drvena škrinja. Kupaonica je bila golema, sa starom, željeznom kadom na nogama usred sobe - onom vrstom koja izgleda sjajno, ali ako se želite otuširati, morate stajati u kadi s malim tušem i polijevati se kao što biste prali psa, pokušavajući pritom da ne zalijete vodom cijelu kupaonicu. Kupaonica je bila spojena s malim prostorom za sjedenje na kraju spavaće sobe, namještenom hrastovim stolom i starim telefonom na trošnom stoliću.Krevet je škripao i stenjao, što smo otkrili kad smo se oboje spustili na njega čim je gostioničar otišao. "Bože, zamisli što je sve ovaj krevet vidio", rekao sam."Puno cvjetića", rekla je Alana. "Podsjeća me na bakinu kuću." "Kuća tvoje bake velika je kao ova?"Jednom je kimnula. "Ovdje je ugodno. Odlična ideja, Adame." Zavukla je hladnu ruku ispod moje košulje, gladila me po trbuhu pa krenula niže. "Što si ono govorio o horizontalnoj integraciji?"Kad smo se spustili na večeru, u blagovaonici je pucketala vatra u kaminu. Za stolovima je već sjedilo desetak parova, uglavnom starijih od nas.Naručio sam skupi crveni bordeaia, a u glavi su mi odzvanjale riječi Jocka Goddarda: Nekada si pio Budweiser, sada pijuckaš prvorazredni Pauillac.Posluga je bila spora - činilo se da cijelu blagovaonicu poslužuje samo jedan čovjek, tip s Bliskog istoka koji jedva da je govorio engleski - ali to mi nije smetalo. Oboje smo se osjećali pomalo blaženo, lebdeći na postkoitalnom oblaku."Primijetio sam da si ponijela računalo sa sobom", rekao sam. "TI nrtliaznikn tvnp auta "Skrušeno se nasmiješila. "Ne idem nikamo bez njega.""Nisi li malo previše vezana za ured?" pitao sam. "Biper, mobitel, e-mailovi, sve to?""Zar ti nisi?""Dobra stvar kad imaš samo jednog šefa", rekao sam, "drastično smanjuje potrebu za tim stvarima.""Pa, imaš sreće. Ja izravno odgovaram šestorici i moram raditi s hrpom stvarno arogantnih inženjera. Osim toga, imam važan rok.""Kakav rok?" \ ;Zastala je, ali samo na trenutak. "Sljedeći tjedan je prezentacija." ■ :■■'... ■. ■■■wa.:-'-"Isporučujete proizvod?"Odmahnula je glavom. "Radi se o demonstraciji - velikom objavljivanju, demonstraciji radnog prototipa onoga što smo razvili. Mislim, to je stvarno velika stvar. Goddard ti nije ništa rekao?""Možda i jest, ne znam. Govori mi o svemu živome.""Ovo nije nešto što bi mogao zaboraviti. U svakom slučaju, to me potpuno zaokuplja, oduzima mi sve vrijeme. Noć i dan.""Ne potpuno", rekao sam. "Imala si vremena za dva izlaska sa mnom i večeras si uzela slobodno.""I to ću morati odraditi sutra i u nedjelju."Prezaposleni konobar napokon se pojavio s bocom bijelog vina. Ukazao sam mu na grešku, a on se pretjerano ispričavao i otišao je ispraviti."Zašto nisi htjela razgovarati sa mnom na Goddardovu roštilju?" pitao sam.Nepovjerljivo me gledala, širom raširenih safirnoplavih očiju. "Bila sam ozbiljna u vezi s priručnikom Kadrovske službe, znaš. Mislim, veze na radnom mjestu se zaista obeshrabruju, pa moramo biti diskretni. Ljudi govore. A naročito vole tračeve o tome tko koga ševi. A ako se nešto

dogodi..." v •"Poput prekida ili tako nešto." f ^ * '"Što bilo. Tada svima postaje neugodno." ••>■ ■Josenh FinderRazgovor je krenuo u pogrešnom smjeru. Pokušao sam ga Vra • • na pravi kolosijek. "Znači, ne mogu samo svratiti k tebi na p0 '*' jednog dana. Pojaviti se nenajavljen na petom katu, s buket ^ ljiljana." . °m"Rekla sam ti, nikad te ne bi pustili unutra.""Mislio sam da me moja iskaznica može uvesti bilo gdie zgradi."Na većinu mjesta, ali ne i na peti kat.""Što znači da ti možeš doći na direktorski kat, ali ja ne mogu na tvoj?"Slegnula je ramenima. ' ; "Imaš li svoju iskaznicu sa sobom?""Obučili su me da ne idem bez nje ni u kupaonicu." Izvadila ju je iz svoje male, crne torbice i pokazala mi je. Bila je pričvršćena na privjesak, s hrpom drugih ključeva.Zaigrano sam je zgrabio. "Prošla bi za putovnicu, ali ne bih je slao manekenskim agencijama", rekao sam.Proučavao sam njezinu iskaznicu. Imala je na sebi iste stvari kao i moja, trodimenzionalni Trionov pečat koji je mijenjao boju kako je svjetlo prelazilo preko njega, istu blijedoplavu pozadinu na kojoj je sitnim, bijelim slovima bezbroj puta napisano TRION SYSTEMS. Činilo se da je glavna razlika u tome što je njezina s prednje strane imala crveno-bijelu prugu."Pokazat ću ti moju ako mi pokažeš svoju", rekla je.Izvadio sam iskaznicu iz džepa i pružio joj je. Glavna je razlika bila u malom, transponderskom čipu unutar iskaznice. Čip unutar iskaznice bio je kodiran informacijama koje su otvarale bravu na vratima, ili nisu. Njezina ju je iskaznica vodila na peti kat, kao i na sve glavne ulaze, garažu i tako dalje."Ovdje izgledaš kao preplašeni zec." Hihotala se."Mislim da sam se prvoga dana tako i osjećao.""Nisam znala da su brojevi zaposlenika došli tako visoko."Crveno-bijela pruga na njezinoj kartici vjerojatno je služila brzoj, vizualnoj identifikaciji. Što znači da mora biti barem još jedna kon-PARANOJAtrolna točka, osim mahanja iskaznicom ispred čitača. Netko te morao provjeriti prilikom ulaska. To je umnogome otežavalo stvar."Sigurno je prava gnjavaža kad odlaziš dolje na ručak ili gore u dvoranu."Slegnula je, nezainteresirano. "Nije tako strašno. Ubrzo te upoznaju."Tako je, pomislio sam. To je problem. Ne možeš otvoriti vrata ako čip u tvojoj iskaznici nije ispravno kodiran, a čak i kad jednom uđeš na kat, moraš proći pokraj stražara radi vizualne potvrde. "Barem vas ne tjeraju na sva ona biometrijska sranja", rekao sam. "Mi smo to morali kod Wyatta. Znaš, skeniranje otiska prstiju. Moj prijatelj u Intelu je čak svakoga dana morao proći skeniranje rožnice i odjednom je morao početi nositi naočale." Ovo je bila čista laž, ali je privukla njezinu pažnju. Gledala me uz znatiželjno cerekanje, u nedoumici šalim li se."Šalim se u vezi s naočalama, ali on je bio uvjeren da će mu stalno skeniranje oštetiti vid.""Pa, postoji jedna unutarnja zona s biometrijom, ali tamo odlaze samo inženjeri. Tamo rade na prototipu. Ali ja imam posla samo s Barnevjern ili Chetom, jadnicima iz osiguranja koji moraju sjediti za onim malim šalterom.""Ne može biti apsurdnije nego što je bilo u Wyattu u ranim fazama Lucida", rekao sam. "Morali smo prolaziti ritual promjene iskaznica. Morao si pružiti čuvaru svoju iskaznicu, a on bi ti onda dao drugu iskaznicu koju si nosio na katu." Potpuno sam izmišljao, ponavljajući nešto što mi je Meacham rekao. "Recimo da shvatiš kako si zaboravila ugasiti svjetla na autu ili si zaboravila nešto u prtljažniku ili želiš skočiti do kantine po pecivo ili tako nešto..."Odsutno je odmahivala glavom, nježno frktala. Ono malo zanimanja što je imala za zamršeni sustav pristupa iskaznicama na poslu, nestalo je. Želio sam izvući od nje još informacija - kao, moraš li

pružiti čuvaru svoju identifikacijsku karticu ili je samo pokažeš? Ako moraš pružiti karticu čuvaru, rizik da čuvar otkrije falsifikat je mnogo veći. Je li noću oprez išta manji? A rano ujutro? "Hej", rekla je. "Nisi ni probao svoje vino. Ne sviđa ti se?" Umočio sam dva prsta u čašu. "Izvrsno je", rekao sam.Joseph FinderTaj mali čin glupe, mladenačke, muške zafrkancije natjerao ju je na smijeh, glasan i prodoran, a oči suzio u proreze. Neke bi žene - u redu, većina žena - u tom trenutku već zatražile račun. Ali ne Alana.Sviđala mi se.Možda smo pretjerali s večerom, a bili smo i pomalo nesigurni od koje čaše viška. Zapravo, Alana je djelovala više pripito nego ja. Bacila se na leđa na škripavi krevet, ispruženih ruku kao da će zagrliti cijelu sobu, svratiste, noć, što god bilo. To je bio trenutak u kojem sam je trebao slijediti u krevet. Ali nisam mogao, ne još."Hej, hoćeš li da ti donesem računalo iz auta?"Progunđala je. "Oh, voljela bih da ga nisi ni spomenuo. Previše pričaš o poslu.""Zašto jednostavno ne priznaš da si i ti radoholičarka pa da završiš s time?" Izgovorio sam rečenicu sa sastanka liječenih alkoholičara: "Zdravo, ja sam Alana i ja sam radoholičarka. 'Zdravo, Alana!'"Odmahnula je glavom i zakolutala očima."Prvi korak uvijek je priznanje da si bespomoćna pred svojim radoholizmom. Uglavnom, ostavio sam nešto u tvom autu pa svakako odlazim dolje." Ispružio sam ruku. "Ključevi?"Ležala je ispružena na krevetu i bilo joj je preudobno da bi se micala. "Mmm. Dobro, u redu", rekla je nevoljko. "Hvala." Otkotrljala se do ruba kreveta, iščeprkala iz torbice ključeve auta i pružila mi privjesak uz zavodljivu, dramatičnu gestu. "Brzo se vrati, hoćeš li?"Parkiralište je sada bilo mračno i osamljeno. Pogledao sam prema svratištu udaljenom tridesetak metara i uvjerio se da naša soba ne gleda na parkiralište. Nije me mogla vidjeti.Otvorio sam prtljažnik njezine Miate i našao njezinu torbu s računalom, sivu, plastičnu torbu s uzorkom flanela i mohera. Nisam se šalio: stvarno sam ostavio nešto u autu, mali ruksak. U prtljažnikuPARANOJAnije bilo više ničega zanimljivog. Prebacio sam torbu i ruksak preko ramena i ušao u auto.Ponovno sam se osvrnuo prema svratištu. Nije bilo nikoga. Ipak, nisam uključio svjetlo u kabini, nego sam pustio da mi se oči priviknu na mrak. Tako ću privući manje pozornosti.Osjećao sam se kao gad, ali morao sam realno sagledati svoju situaciju. Zaista nisam imao izbora. Ona je najbolji način da uđem u AURORU, a sada sam morao ući. To je bio jedini način da se spasim.Brzo sam otvorio zatvarač na torbi, izvadio njezino računalo i uključio ga. Unutrašnjost auta obasjalo je plavo svjetlo s ekrana. Dok sam čekao da se sustav podigne, otvorio sam svoj ruksak i izvadio plavu kutiju za prvu pomoć.Umjesto zavoja i sličnih stvari, unutra su bile male, plastične kutijice. U svakoj se nalazio mekani vosak.Gledao sam ključeve na njezinu privjesku pod plavim svjetlom. Nekoliko ih je izgledalo obećavajuće. Možda će jedan od njih otvarati ormare sa spisima na katu gdje je projekt AURORA.Jedan po jedan, pritiskivao sam ključeve u pravokutnik voska. Vježbao sam to nekoliko puta s jednim od Meachamovih ljudi i drago mi je da jesam; potrebno je vrijeme da stekneš osjećaj. Na ekranu je treperio okvir za upisivanje lozinke.Sranje. Nisu svi zaštićivali svoja prijenosna računala lozinkom. Pa, onda: ovo barem neće biti uzaludan trud. Iz ruksaka sam izvukao minijaturni pcProx čitač koji mi je dao Meacham i spojio ga na svoj dlanovnik. Pritisnuo sam tipku start i mahnuo prema njemu Alaninom iskaznicom.Spravica je upravo uhvatila podatke spremljene na Alaninoj kartici i pohranila ih na mojem dlanovniku.Možda je i bolje što je njezino računalo zaštićeno lozinkom. Ipak postoji granica koliko vremena mogu provesti na parkiralištu a da se ona ne zapita kamo sam otišao. Prije nego što sam isključio

njezino računalo, samo iz vica sam odlučio utipkati neke od uobičajenih lozinki - datum njezina rođenja, koji sam zapamtio; prvih šest znamenki njezina zaposleničkog broja. Ništa se nije dogodilo. Upisao sam ALANA, okvir za lozinku je nestao i pojavio se obični ekran.Joseph FinderOh, čovječe, to je bilo lako. Ušao sam.Isuse. Što sad? Koliko vremena smijem riskirati za ovo? Ali kako da propustim ovu priliku? Možda mi se nikad više neće pružiti.Alana je bila iznimno dobro organizirana osoba. Njezino je računalo posloženo jasnom, logičnom hijerarhijom. Jedan direktorij nosio je oznaku AURORA.Sve je bilo tu. Pa, možda ne sve, ali bio je to zlatni rudnik tehničkih specifikacija optičkog čipa, dopisi Marketingu, kopije e-mailova koje je slala i primala, raspored sastanaka, popis osoblja s pristupnim kodovima, čak i nacrti kata...Bilo je toliko toga da nisam stigao pročitati čak ni imena datoteka. Njezino računalo imalo je CD pogon; u ruksaku sam imao kutijicu s praznim CD-ima. Uzeo sam jedan i ubacio ga u ležište.Čak i na superbrzom računalu poput Alanina, trebalo je dobrih pet minuta da se sve datoteke AURORE presnime na disk. Toliko je bilo materijala."Gdje si tako dugo?" rekla je dureći se kad sam se vratio.Bila je ispod pokrivača, vidjele su se gole grudi; izgledala je pospano. S malog CD-a kojeg je ponijela sa sobom svirala je balada Stevieja Wondera Love's in Need ofLove Today."Nisam uspijevao otkriti koji ključ otvara prtljažnik.""Ljubitelj auta poput tebe? Mislila sam da si se odvezao i ostavio me ovdje.""Zar ti izgledam glupo?""Izgled može varati", rekla je. "Dođi u krevet.""Nikada ne bih rekao da voliš Stevieja Wondera", rekao sam. I zaista, nikad ne bih pogodio, s obzirom na njezinu kolekciju gnjevnih folk-pjevačica."Još uvijek me ne poznaješ", odgovorila je."Ne, ali daj mi malo vremena", rekao sam. Znam ja sve o tebi, pomislio sam, a ipak ne znam ništa. Nisam ja jedini koji ima tajne. Stavio sam njezino računalo na hrastov stol pokraj kupaonice. "Evo", rekao sam, vraćajući se u spavaću sobu i skidajući odjeću. "U slučajuPARANOJAda te uhvati napad briljantne inspiracije, da ti usred noći sine neka sjajna ideja."Prišao sam krevetu gol. Ova prekrasna, gola žena u krevetu igrala je ulogu zavodnice, a zapravo sam ja taj koji zavodi. Ona nije imala pojma kakvu igru igram pa sam osjetio kako me preplavljuje sram, pomiješan, začudo, s uzbuđenjem. "Penji se u krevet", rekla je dramatično šapćući i gledajući me. "Upravo mi je sinula ideja."Oboje smo ustali nakon osam sati, neobično kasno za nas radoho-ličare na turbo pogon, i još se neko vrijeme igrali u krevetu, prije tuširanja i spuštanja na seoski doručak. Sumnjam da ljudi na selu i;zaista jedu na taj način, jer bi inače težili dvjesto kila: tanke kriške i slanine (jedino u seoskim svratištima slanina dolazi u "kriškama"), : hrpe palente, svježe pečeni, vrući muffini s borovnicama, jaja, tost, kava s pravim vrhnjem... Alana je stvarno navalila na jelo, iznenađujuće za tako mršavu djevojku. Uživao sam gledati je kako pohlepno jede. Bila je žena od apetita, što mi se sviđalo.Vratili smo se u sobu i još malo se igrali, šalili i razgovarali. Pazio sam da ne razgovaram o sigurnosnim procedurama i iskaznicama. Ona je željela razgovarati o mojem ocu i pogrebu, pa sam neko vrijeme pričao o tome, iako me tema deprimirala. Oko jedanaest sati nevoljko smo otišli i izlet je bio gotov.Mislim da smo oboje željeli nastaviti, ali smo isto tako morali na neko vrijeme otići u svoja gnijezda, napraviti dio posla, vratiti se u rudnik i iskupiti se za ovu slasnu noć daleko od posla.Dok smo se vozili, uhvatio sam se kako uživam u seoskoj cesti, drveću prošaranom sunčanim zrakama, činjenici da sam upravo proveo noć s najdivnijom, najduhovitijom i najseksi ženom koju sam ikad upoznao.Čovječe, koga vraga ja radim?Joseph Finder

■;:.:../;.::;;: : '82 ■;■;■■ '■■;,Vratio sam se u stan oko podneva i odmah nazvao Setha."Trebat ću još love, čovječe", rekao je.Već sam mu dao nekoliko tisuća dolara, s računa koji je punio Wyatt, ili odakle je već dolazio novac. Iznenadio sam se da ga je već potrošio."Nisam se htio zajebavati, kupovati jeftine stvari", rekao je. "Uzeo sam profesionalnu opremu.""Valjda si morao", rekao sam. "Iako je za jednokratnu upotrebu.""Hoćeš li da pokupim uniforme?""Da.""Što je sa iskaznicama?""Radim na tome", rekao sam."Nisi li nervozan?"Oklijevao sam na trenutak, pomislivši da slažem kako bih mu podigao moral, ali nisam mogao. "Potpuno", rekao sam.Iako nisam želio razmišljati o tome što bi se moglo dogoditi ako stvari krenu po zlu. Neke od najvažnijih nekretnina u mome mozgu sada je okupirala briga, opsesivno razrađivanje plana koji sam smislio nakon sastanka sa Sethovim šefom.A opet, drugi dio moga mozga želio je jednostavno nestati u maštanjima. Želio sam razmišljati o Alani. Pomislio sam na ironiju cijele situacije - kako je ovaj proračunati plan zavođenja krenuo neočekivanim putem, kako sam se osjećao nepravedno nagrađen za svoju izdaju.Osjećaj bijede i krivnje zbog onoga što joj činim izmjenjivao se s neodoljivom privrženošću prema njoj, nečim što do tada nisam osjećao. U mislima su mi stalno iskakale sitnice: način na koji je prala zube, skupljajući vodu iz slavine rukom, umjesto da koristi čašu; elegantna zakrivljenost donjeg dijela leđa na prijelazu u stražnjicu,PARANOJAnevjerojatno seksi način na koji je nanosila ruž... Razmišljao sam0 njezinu baršunastom, mekanom glasu, njezinu ludom smijehu, smislu za humor, o njezinoj dražesnosti.I razmišljao sam - a to je bilo najčudnije od svega - o našoj zajedničkoj budućnosti, općenito jezivoj misli za nekoga u dvadesetim godinama, koja zbog nečega nije djelovala tako jezivo. Nisam želio izgubiti tu ženu. Osjećao sam se kao da sam stao u trgovini da kupim paket piva i srećku na lutriji i osvojio dobitnu kombinaciju.Zbog toga nisam želio da ona ikada sazna što radim. To me užasavalo. Ta mračna, strašna misao stalno se pojavljivala, prekidajući moje luckasto maštanje, poput one dječje igračke u obliku klauna s oprugom na dnu, koja skoči u zrak svaki put kad je pritisnete.Umrljana crno-bijela slika bit će spojena na prozirni kolut mojih maštanja u boji - kadar s kamere osiguranja: ja sjedim u autu na mračnom parkiralištu i kopiram sadržaj njezina računala na CD, pritišćem njezine ključeve u vosak, kopiram njezinu identifikacijsku karticu.Odgurnuo bih zlu lutku-klauna i pojavili bismo se nas dvoje, na našem vjenčanju. Alana ide prema oltaru, prelijepa i dostojanstvena, a pod ruku je vodi otac, sjedokosi čovjek kockaste vilice u svečanom odijelu.Ceremoniju vodi Jock Goddard u ulozi matičara. Alanina obitelj je sva na okupu, njezina majka je nalik na Diane Keaton u filmu Nevjestin otac, njezina sestra ne tako zgodna kao Alana, ali slatka,1 svi su oni oduševljeni - ovo je maštarija, zapamtite - što se ona udaje za mene.Naša prva zajednička kuća, prava kuća a ne stan, kao u nekom starom gradu na srednjem zapadu, prepunom lišća; zamišljao sam prekrasnu kuću u kojoj živi obitelj Stevea Martina u Nevjestinu ocu. Uostalom, oboje smo bogati, moćni korporacijski direktori. Negdje u pozadini, Nina Simone pjeva Ljudi koji žive na brežuljku. Bez napora prenosim Alanu preko praga, a ona se smije kako se ponašam otrcano i po klišeju, a zatim se prasnemo u svakoj prostoriji, da krstimo kuću, uključujući kupaonicu i ormar za posteljinu. Zajedno posuđujemo filmove i gledamo ih u krevetu, dok sjedimo i drvenim štapićima jedemo kinesku klopu iz kartonskih posuda, a svako malo kradom je pogledam i ne mogu vjerovati da sam zaista oženjen tim nevjerojatnim komadom.

Joseph Finder; * * *Na sreću, Meachamovi gorile vratili su mi računalo i stvari koje su mi sada bile potrebne.Ubacio sam u računalo CD sa svime što sam kopirao s Alaninog računala. Dobar dio činili su e-mailovi koji su se odnosili na veliki marketinški potencijal AURORE, na to kako je Trion u poziciji da zavlada "prostorom", kao što kažu u tehno-jeziku, na veliko povećanje računalne snage koje obećava, o tome kako će AURORA zaista promijeniti svijet.Jedan od zanimljivijih dokumenata bio je raspored javne demonstracije AURORE. Trebala se održati u srijedu, za četiri dana, u Centru za posjetitelje Trionovog stožera, mamutskoj, modernističkoj dvorani. Obavijesti e-mailom, faksevima, telefonom bit će poslane medijima tek dan prije. Očito, to će biti važan javni događaj. Ispisao sam raspored.Ali najviše me zanimao nacrt petog kata i sigurnosne procedure koje su dobili svi članovi ekipe AURORA.Zatim sam otvorio jedan od pretinaca za otpad u kuhinji. Zamotano u vreći za smeće bilo je nekoliko predmeta koje sam spremio u vrećice s patentnim zatvaračem. Jedan od njih bio je CD Ani DiFranco koji sam ostavio u stanu, očekujući da ga ona uzme u ruku, što je i učinila. Drugi predmet bila je vinska čaša iz koje je pila kad je bila ovdje.Meacham mi je dao komplet za uzimanje otisaka, s bočicama praha za otiske, prozirnom vrpcom za dizanje otisaka i četkicom od plastičnih vlakana. Navukao sam lateks rukavice i zaprašio CD i vinsku čašu crnim, grafitnim prahom.Najbolji otisak bio je onaj na CD-u. Oprezno sam ga prenio na komad vrpce i smjestio u sterilnu plastičnu kutiju.Zatim sam napisao e-mail Nicku Wyattu.Naravno, bio je naslovljen na "Arthura":U ponedjeljak navečer/utorak ujutro dovršit ću zadatak i pribaviti uzorke. U utorak rano ujutro predat ću ih kada i gdje odredite. Kad zadatak bude gotov, prekinut ću svaki kontakt.PARANOJAŽelio sam naglasiti pravu mjeru odlučnosti. Nisam želio da išta posumnjaju.Ali hoće li se Wyatt osobno pojaviti na sastanku?To je veliko pitanje vjerojatno bez odgovora. Nije bilo presudno da se Wyatt pojavi, iako sam ja svakako želio da to bude on. Nije bilo načina da prisilim Wyatta da osobno dođe. Zapravo, inzistiranje na tome vjerojatno bi ga samo upozorilo da se ne pojavljuje. Ali do sada sam već dovoljno poznavao Wyattovu psihologiju da prilično sigurno mogu računati na to kako on neće vjerovati nikome drugome.Vidite, spremao sam se da Nicku Wyattu dam ono što želi.Dat ću mu pravi prototip čipa AURORA, koji ću uz Sethovu pomoć ukrasti s osiguranog, petog kata krila D.Morao sam mu dati pravi čip, stvarni prototip AURORE. Nisam ga mogao lažirati zbog više razloga. S obzirom na to daje inženjer, Wyatt bi vjerojatno odmah prepoznao radi li se o originalu ili ne.Ali glavni je razlog bio taj što sam iz Camillettijevih e-mailova i iz Alaninih spisa doznao daje, zbog sigurnosnih razloga, na prototipu AURORE upisan identifikacijski znak, serijski broj i Trionov logo, urezan laserom i vidljiv jedino pod mikroskopom.Zato sam želio da ima ukradeni čip. Onaj pravi.Jer u trenutku kad Wyatt - ili Meacham, ako tako mora biti - preuzme ukradeni čip, imam ga! FBI će biti obaviješten dovoljno unaprijed, kako bi mogao koordinirati specijalnom jedinicom, ali neće znati imena ni lokaciju ni išta drugo sve do posljednjeg trenutka. Imat ću potpunu kontrolu nad svime.Howard Shapiro, Sethov šef, obavio je poziv za mene. "Zaboravi na suradnju sa šefom ureda državnog tužilaštva", rekao je. "Kad je u pitanju nešto toliko riskantno, on će se obratiti Washingtonu, a to će trajati cijelu vječnost. Zaboravi. Idemo ravno u FBI - jedino će oni igrati igru na ovoj razini."

Bez spominjanja imena, postigao je dogovor s FBI-em. Ako sve završi uspješno i isporučim im Nicka Wyatta, dobit ću uvjetnu kaznu i ništa više.Dakle, predat ću im Wyatta. Ali bit će to na moj način.Joseph FinderU PONEDJELJAK SAM STIGAO NA POSAO RANO UJUTRO, PITAJUĆI SE HOĆEli to biti moj posljednji dan u Trionu.Naravno, ako sve završi dobro, bit će to samo još jedan dan, samo treptaj u dugoj i uspješnoj karijeri.Ali šanse da će sve u ovom nevjerojatno kompliciranom planu ispasti dobro bile su prilično male, i to sam znao.U nedjelju sam napravio nekoliko kopija Alanine kartice, uz pomoć spravice zvane ProxProgrammer, koju sam dobio od Meachama, i podataka skinutih s Alanine identifikacijske iskaznice.Osim toga, među Alaninim dokumentima pronašao sam nacrt petog kata krila D. Gotovo pola kata bilo je obilježeno prekriženim crtama i označeno kao "Osigurano područje C".Osigurano područje C bilo je mjesto gdje se ispitivao prototip.Nažalost, nisam imao pojma što se nalazi u osiguranom području i gdje se unutar njega nalazi prototip. Kad uđem, morat ću improvizirati.Odvezao sam se do očeva stana po svoje industrijske radne rukavice, one koje sam koristio dok sam sa Sethom radio kao perač prozora. Pomalo sam se nadao da ću vidjeti Antwoinea, ali je valjda izašao. Dok sam bio tamo, imao sam neki čudan osjećaj kao da me netko promatra, ali sam to pripisao običnoj nervozi, bez ikakva razloga.Ostatak nedjelje proveo sam istražujući Trionovu web stranicu. Zapravo je bilo nevjerojatno koliko je informacija bilo dostupno Trionovim zaposlenicima - od nacrta katova do sigurnosnih, identifikacijskih procedura, pa čak i do inventure sigurnosne opreme postavljene na petom katu krila D. Od Meachama sam dobio radijsku frekvenciju kojom se služi Trionovo osiguranje.Nisam znao sve što bih trebao o sigurnosnim procedurama, daleko od toga, ali sam otkrio nekoliko ključnih stvari. One su potvrdile ono što mi je Alana rekla za večerom u svratištu.PARANOJAPostojala su samo dva mjesta na koja se moglo ući na peti kat, jji izaći, oba je čuvalo osiguranje. Trebalo je mahnuti iskaznicom prema čitaču kartica kako bi se prošlo kroz prva vrata, ali tada se trebalo pokazati čuvaru iza neprobojnog stakla, koji bi usporedio irne i fotografiju s onim što ima na ekranu računala, a zatim otvorio vrata koja vode u glavni prostor.A čak ni tada niste bili ni blizu Osiguranog područja C. Trebalo je proći hodnicima opremljenim videokamerama zatvorenog kruga, zatim ući u drugu zonu, opremljenu ne samo sigurnosnim kamerama nego i detektorima pokreta, prije nego što se stigne pred ulaz u osigurano područje. Tu nije bilo čuvara, ali je trebalo aktivirati biometrički senzor da bi se mogla otključati vrata.Zbog toga će biti groteskno teško, ako ne i nemoguće, stići do prototipa AURORE. Neću biti u stanju proći ni prvu, čuvanu kontrolnu točku. Alaninu karticu, očito, ne mogu upotrijebiti - nitko ne bi rekao da sam ja - ona. Ali njezina bi kartica mogla biti korisna na drugi način, kad uđem na peti kat.Biometrički senzor bio je još teži. Trion je bio u samom vrhu većine tehnologija, a biometrijsko prepoznavanje - skeniranje otisaka prstiju, čitači dlana, automatska identifikacija geometrije lica, glasovna identifikacija, skeniranje šarenice, skeniranje rožnice - sljedeći je veliki korak u sigurnosnim poslovima. Svi oni imaju svoje prednosti i mane, ali skeniranje otisaka prstiju općenito se smatra najboljim - pouzdano je, nije suviše komplicirano i zapetljano, razina lažnih odbijanja ili prihvaćanja nije previsoka.Na zidu ispred Osiguranog područja C nalazio se Identkov skener otisaka prstiju.Kasno poslije podne, s mobitela sam nazvao pomoćnika direktora zapovjednog centra osiguranja krila D."Hej, George", rekao sam. "Ovdje Ken Romero iz Mrežnog dizajna i operacija, Grupa za polaganje kabela." Ken Romero bio je stvarna osoba, viši rukovoditelj. Za slučaj da me George odluči

provjeriti."Kako vam mogu pomoći?" pitao je tip. Zvučao je kao da je u kutiji s keksima upravo pronašao govno.Joseph Finder"Zovem samo reda radi. Bob je htio da vas unaprijed obavijestim da ćemo sutra rano ujutro preusmjeravati kabele i nadogradnju na D-pet.""A-ha." Kao: zašto to meni govoriš?"Ne znam zašto misle da su im potrebna laserski optimizirana, pedeset mikronska vlakna ili ultragusti Blade server, ali hej, to ne ide iz mojeg džepa, znaš? Pretpostavljam da tamo rade s nekim aplikacijama koje zahtijevaju opaku pojasnu širinu...""Kako vam mogu pomoći, gospodine...""Romero. Uglavnom, pretpostavljam da tipovi s petog kata nisu htjeli da ih se prekida radnim danima pa su zahtijevali da se to obavi rano ujutro. Ništa strašnoga, samo smo željeli da vi budete obaviješteni, jer će radovi uključiti čitače kartica i detektore pokreta i sve to između četiri i šest ujutro."Pomoćnik šefa osiguranja zvučao je kao da je osjetio olakšanje što ne mora ništa raditi."Mislite na čitav vražji peti kat? Ne mogu isključiti cijeli vražji peti kat bez...""Ne, ne, ne", rekao sam. "Bit ćemo sretni ako moji ljudi uspiju proći dva, možda tri razvodna ormara, koliko često odlaze na pauzu. Ne, usmjereni smo na područja, da vidimo, područje dvadeset dva A i B, mislim. Samo unutrašnji dijelovi. Uglavnom, vaše će signalne ploče vjerojatno svijetliti kao božična drvca, vjerojatno će vas to izluditi, pa sam vas htio unaprijed upozoriti..."George je teško uzdahnuo. "Ako se radi samo o dvadeset dva A i B, pretpostavljam da ih mogu isključiti...""Što god vam je praktično. Mislim, samo vas ne želimo izluditi." "Ako vam je potrebno, dat ću vam tri sata." "Ne bi smjelo potrajati tri sata, ali bolje biti siguran, zar ne? Uglavnom, zahvaljujem na pomoći."PARANOJAOko sedam sati navečer izašao sam iz Trionove zgrade, kao obično, i odvezao se kući. Cijele noći sam nemirno spavao.Malo prije četiri sata ujutro odvezao sam se natrag i parkirao na ulici, a ne u Trionovoj garaži, tako da nema podataka o mojem ponovnom ulazu u zgradu. Deset minuta poslije, dostavno vozilo s natpisom RANKENBERG & CO - PROFESIONALNI ALATI ZA ČIŠĆENJE PROZORA, OPREMA I KEMIKALIJE, OD 1963., zaustavilo se pokraj mene. Seth je sjedio za volanom u plavoj uniformi s prišivenim znakom J. J. Rankenberg na lijevom džepu."Bok, kauboju", rekao je. "J. J. ti je to osobno dao?""Stari je mrtav", rekao je Seth. Pušio je, po čemu sam znao da je nervozan. "Morao sam dogovoriti stvar s Juniorom." Pružio mi je presavinuti, plavi kombinezon, koji sam navukao preko traperica i polo-majice, što nije jednostavan zadatak u kabini starog kamiona Isuzu. Kombinezon je zaudarao po benzinu."Mislio sam da te Junior mrzi."Seth je podigao lijevu ruku i protrljao palcem po ostalim prstima, što je značilo 'kešovina'. "Kratkoročni najam, posao na brzaka za kompaniju staroga moje cure.""Ti nemaš curu.""Njemu je samo bilo važno da ne mora prijaviti zaradu. Spreman za rock'n'roll, stari?""Pritisni 'šalji', mala", rekao sam. Pokazao sam na servisni ulaz u garažu krila D i Seth se odvezao ravno unutra. Noćni čuvar u kućici bacio je pogled na list papira i pronašao ime kompanije na popisu najavljenih.Seth je dovezao kamion do istovarne rampe na donjoj razini. Istovarili smo iz kamiona velike, plastične torbe pune opreme, profesionalne spužve za prozore Ettore, velike zelene kante, četiri metra dugačke nastavke, plastične posude pune kao pišalina žutogJoseph Findersredstva za pranje stakla, užad, kuke i Sky Genie35 te viseću stolicu i penjalice Jumar. Već sam

zaboravio koliko je raznog smeća taj posao zahtijevao.Pritisnuo sam veliku, okruglu, čeličnu tipku pokraj čeličnih garažnih vrata i nakon nekoliko sekundi vrata su se počela polako dizati. Debeli čuvar blijeda lica i čekinjastih brkova izašao je držeći u ruci podložak za pisanje. "Momci, trebate li pomoć" pitao je, ne misleći to."Ne, hvala, spremni smo", rekao sam. "Možete li nam samo pokazati gdje je teretno dizalo kojim možemo do krova...""Nema problema", rekao je. Stajao je tako s podloškom - na kojem nije ništa pisao, samo gaje držao da nam pokaže tko je ovdje glavni - i gledao nas kako se borimo s opremom. "Dečki, stvarno možete oprati prozore kad je vani mrak?" pitao je dok nas je vodio prema dizalu."Uz prekovremenu satnicu, peremo ih i bolje kad je vani mrak", rekao je Seth."Ne znam zašto ljudi postaju tako napeti kad gledamo u njihove urede dok rade", rekao sam."Da, to nam je glavni izvor zabave", reče Seth. "Utjerati ljudima strah u kosti. Natjerati ljude u uredima da dobiju infarkt."Čuvar se nasmijao. "Samo pritisnite R", rekao je. "Ako su vrata koja vode na krov zaključana, gore bi trebao biti netko, ja mislim Oscar.""Super", rekao sam.Kad smo stigli na krov, sjetio sam se zašto sam mrzio pranje prozora na neboderima. Zgrada Trionova stožera imala je samo osam katova, nije bila viša od tridesetak metara, ali tamo gore, usred noći, kao da se radilo o Empire State Buildingu. Vjetar je šibao na sve strane, bilo je hladno i vlažno, a u daljini se čula prometna buka, čak i u ovo doba noći.Čuvar Oscar Hernandez (tako je pisalo na njegovoj iskaznici), bio je nizak tip u mornarskiplavoj stražarskoj uniformi, s voki-tokijem35 Spravica na koju se omotava uže, koja omogućuje okomito spuštanje.PARANOJAvačenim za pojas, iz kojeg su dopirali šumovi i nerazgovijetni >ovi. Dočekao nas je kod teretnog dizala, prebacujući težinu s ;e na nogu dok smo mi istovarivali stvari i poveo nas do stepenica s vode na krov.Slijedili smo ga kratkim stubištem. Dok je otključavao krovna ta, rekao je: "Da, javili su mi da ćete doći, ali sam bio iznenađen, im znao da vi radite tako rano."STije djelovao sumnjičavo; činilo se da samo održava razgovor. >eth je ponovio svoj štos o prekovremenim satima i reprizirali smo hi o infarktu ljudi u uredima i on se također nasmijao. Rekao je pretpostavlja kako to ima smisla, budući da ljudi nisu htjeli da metamo tijekom njihova normalnog radnog vremena. Izgledali ) kao pravi čistači prozora, imali smo svu odgovarajuću opremu iforme, a tko bi drugi bio dovoljno lud da se penje na vrh visoke ide, vukući sa sobom sve to smeće?'Uostalom, ja sam tek nekoliko tjedana u noćnoj smjeni", rekao 'Jeste li već bili ovdje? Snalazite li se ovdje?"^ekli smo da još nismo radili na Trionovoj zgradi, pa nam je .azao osnovno - priključke za struju, izvode za vodu, sigurnosna ■a. Sve novosagrađene zgrade sada moraju imati sigurnosna a na krovu, postavljena na razmaku od tri-četiri metra, oko dva :ra od ruba zgrade i dovoljno jaka da izdrže težinu od dvije i pol e. Sidra su obično stršala poput vodovodnih cijevi, samo s vrhom mutim u obliku slova U.Dscara je malo previše zanimalo kako pripremamo opremu, tao se oko nas, gledao kako pričvršćujemo sigurnosne zatvarače, su bili pričvršćeni na dvanaest milimetarsko, narančasto-bijelo za penjanje s pletenom jezgrom i spojeni za sigurnosna sidra. 'Zgodno", rekao je. "Dečki, vi se u slobodno vrijeme sigurno jete po planinama, ha?">eth ga je pogledao pa rekao: "Ti u slobodno vrijeme radiš kao ar u osiguranju?"Ne", rekao je pa se nasmijao. "Samo mislim da moraš voljeti janje na visoka mjesta i slično. Ja bih se usrao od straha." Navikneš se na to", rekao sam.Joseph FinderPARANOJASvaki od nas imao je dvije zasebne linije, jednu za spuštanje, a drugu kao pričuvnu, sigurnosnu

liniju s kočnicom, za slučaj da prva linija pukne. Želio sam se pripremiti dobro, a ne samo zbog izgleda. Ni jedan od nas nije bio oduševljen idejom da se ubije padom s Trionove zgrade. Tijekom onih nekoliko neugodnih ljeta kad smo radili u poduzeću za pranje prozora, slušali smo o tome kako je industrijski prosjek deset smrtnih slučajeva godišnje, ali nam nikada nisu rekli je li to deset u svijetu ili u državi, a mi nikad nismo pitali.Znao sam da je to što radimo opasno. Samo nisam znao odakle će doći opasnost.Nakon još nekih pet minuta, Oscaru je napokon dosadilo, uglavnom zato što smo prestali razgovarati s njim, pa se vratio na svoje radno mjesto.Uže s pletenom jezgrom spajalo se na stvar po imenu Sky Genie, nekakvu dugačku, limenu cijev u kojoj namotate uže oko kovane, aluminijske osi. Sky Genie - ime stvarno morate voljeti -je sprava za kontrolu spuštanja, koja radi na principu trenja i polako otpušta uže. Ovi Sky Geniesi bili su izgrebeni i izgledali kao da su već korišteni. Podigao sam ih i rekao: "Nisi nam mogao kupiti nove?""Hej, dobili smo ih s kamionom, što bi ti? Zašto se brineš? Ove igračke mogu podnijeti dvije i pol tone. Iako, izgledaš kao da si posljednjih mjeseci nabacio koji kilogram.""Jebi se." ./■<■;,;:• • ■':/:■:■■ i-.'T.:"Jesi li večerao? Nadam se da nisi." :'^ ; ,; i, :;■."Ovo nije smiješno. Jesi li ikada pogledao upozorenje na ovome?""Znam, neispravno rukovanje može uzrokovati teže ozljede ili čak i smrt. Ne obraćaj pažnju na to. Ti se vjerojatno bojiš skinuti i etikete s madraca.""Sviđa mi se slogan: Sky Genie - spušta vas na zemlju."Seth se nije nasmijao. "Osam katova nije ništa, stari moj. Sjećaš se kad smo radili na Civic...""Ne podsjećaj me", prekinuo sam ga. Nisam htio ispasti kukavica, ali nisam bio raspoložen za crni humor, bar ne dok stojim na vrhu Trionove zgrade. • ■;,■.■■".>:«.<.■)*!.. ;.;M\Sky Genie se zakvačio za sigurnosne, najlonske opasače, i podlo-ženu sjedalicu. Sve u poslu pranja prozora imalo je nazive s riječima "sigurnosno" ili "zaštita od pada", što te samo podsjeća da si sjeban, ako išta krene i najmanje po zlu.Jedino što smo pripremili, a donekle je odstupalo od uobičajenog, bio je par penjalica Jumar, koje su nam trebale omogućiti da se uspnemo natrag po užetu. Kod pranja prozora na visokim zgradama uglavnom nemate razloga vraćati se gore - jednostavno radite sve dok se ne spustite na zemlju.Ali to će biti način na koji ćemo pobjeći. U međuvremenu, Seth je postavio električni kolotur na jedno sigurnosno sidro uz pomoć D-prstena, a zatim ga uključio. Bio je to model od stotinu petnaest volti, s vitlom koje može podići težinu od petsto kilograma. Spojio gaje na svaku od naših linija, pazeći pritom da ima dovoljno prostora da nas ne zaustavi na putu prema dolje. Povukao sam uže, snažno, da se uvjerim daje sve na svom mjestu i obojica smo otišli do ruba zgrade i pogledali dolje. Zatim smo se pogledali, a Seth se nasmiješio u stilu koji-kurac-tu-radimo. "Zabavljamo li se već?" rekao je. "Oh, da.""Jesi li spreman, stari?""Da", rekao sam. "Spreman kao Elliot Krause u Port-O-Sanu." Nijedan od nas nije se nasmijao. Polako smo se popeli na zaštitnu ogradu i zatim prešli preko ruba.85Trebali smo odskakutati samo dva kata prema dolje, ali to nije bilo jednostavno. Obojica smo ispali iz štosa, nosili smo težak alat i morali smo biti iznimno oprezni da se ne zaljuljamo predaleko u stranu.Na fasadi zgrade bile su montirane TV kamere zatvorenog sustava osiguranja. Iz shema sam točno znao gdje su montirane. TakođerPARANOJAa, veličine leća, njihov fokalni domet i tome slično.Drugim riječima, znao sam gdje su mrtve točke. A mi smo se spuštali kroz jednu od njih. Nisam se brinuo hoće li nas osiguranje zgrade vidjeti kako skakućemo niza zgradu, jer su oni očekivali perače prozora rano ujutro. Ono što me brinulo je činjenica da će, ako itko pogleda, shvatiti da mi zapravo

ne peremo prozore. Vidjet će da se, polako i sigurno, spuštamo do petog kata. Vidjet će da se nismo ni namjestili nasuprot prozorima. Visjeli smo ispred čelične ventilacijske rešetke. Dok god se nismo ljuljali previše na jednu ili drugu stranu, bili smo izvan dometa kamera. To je bilo važno.Oslonivši se nogama o rub, izvadili smo svoj profesionalni alat i bacili se na šesterokutne vijke. Bili su čvrsto pričvršćeni kroz čelik i u beton, bilo ih je puno. Seth i ja radili smo u tišini, a znoj nam se cijedio niz lica. Bilo je moguće da netko u prolazu, čuvar ili bilo tko, vidi kako uklanjamo vijke koji drže ventilacijsku rešetku i zapita se što to radimo. Perači prozora rade spužvama i kantama, a ne bežičnim bušilicama Mihvaukee.Ali u ovo doba jutra nije bilo puno prolaznika. Svatko tko bi podigao pogled vjerojatno bi pomislio da radimo na rutinskom održavanju zgrade.Ili sam se barem tako nadao.Trebalo nam je dobrih petnaest minuta da otpustimo i uklonimo sve vijke. Nekoliko njih bilo je zahrđalo i zahtijevalo je prskanje sprejem WD-40.Tada, na moj znak, Seth je oslobodio i zadnji vijak i obojica smo pažljivo odmaknuli rešetku od čelične površine zgrade. Bila je zaista teška, barem za dvojicu. Morali smo je primiti za oštre rubove - sva sreća da sam ponio rukavice, za svakoga po par - i zakriviti je tako da se nasloni na prozorski rub. Zatim je Seth, držeći se za rešetku kao oslonac, uspio zabaciti noge u prostoriju. Uz gunđanje je pao s mehaničkom opremom na pod prostorije. "Ti si na redu", rekao je. "Oprezno."Zgrabio sam rub rešetke i zabacio noge u otvor za zrak, pao na pod i na brzinu pogledao oko sebe.Strojarnica je bila prepuna goleme, bučne opreme, uglavnom mračne, osvijetljene jedino udaljenim odsjajem reflektora postavljenih na krovu. Bilo je tu sve moguće opreme za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju - pumpe za grijanje, centrifugalni propeleri, golemi hladnjaci i kompresori i ostala oprema za filtriranje i rashlađivanje zraka.Stajali smo tako opasani remenjem i dalje vezani dvostrukim konopcima koji su se ljuljali u ventilacijskom otvoru. Zatim smo otkopčali remenje.Remenje je lebdjelo po zraku. Očito, nismo ga mogli ostaviti samo tako, ali spojili smo ga s električnim koloturom na krovu. Seth je izvadio mali, crni daljinski upravljač za otvaranje garažnih vrata i pritisnuo tipku. Začulo se zujanje i škripa negdje u daljini, a remenje i konopci polako su se počeli penjati zrakom. Vuklo ih je električno vitlo."Nadam se da ćemo ih moći spustiti kad nam budu trebali", rekao je Seth, ali sam ga jedva čuo od zaglušujuće buke u prostoriji.Nisam mogao ne pomisliti da je Sethu sve ovo tek nešto više od igre. Ako ga uhvate, ništa strašno. On će biti dobro. Ja sam taj koji je duboko u kakici.Sada smo uvukli rešetku sasvim unutra, tako daje izvana izgledalo kao da je na svom mjestu. Zatim sam uzeo dodatni komad užeta, provukao ga kroz rešetku i zavezao za okomitu cijev, kako bi je vukla prema dolje.Prostorija je ponovno utonula u mrak pa sam izvadio svoju svjetiljku Mag-Lite i uključio je. Otišao sam do čeličnih vrata koja su djelovala vrlo teško i pokušao povući ručku.Vrata su se otvorila. Znao sam da vrata strojarnice moraju iznutra biti otključana, kako se nitko ne bi zaključao unutra, ali sam svejedno osjetio olakšanje što možemo izaći.U međuvremenu je Seth uzeo par Motorolinih voki-tokija, pružio mi jedan, a zatim iz korica izvadio kompaktni, crni kratkovalni radio, policijski skener s tristo kanala."Sjećaš li se frekvencije osiguranja? Nešto oko četiristo UHF-a, zar ne?"Joseph FinderIz džepa košulje izvadio sam notes sa spiralnim uvezom i pročitao mu frekvenciju. Počeo ju je upisivati, a ja sam raširio nacrt kata i proučavao svoju rutu.Sada sam bio još uzrujaniji nego kad sam se spuštao niza zgradu. Imali smo prilično dobar plan, ali previše stvari je moglo krenuti naopako.Prije svega, mogli bismo naići na ljude, čak i ovako rano ujutro. AURORA je Trionov program od vrhunske važnosti, s rokom dovršenja za nepuna dva dana. Inženjeri su imali čudno radno vrijeme. U pet ujutro vjerojatno neće biti nikoga, ali nikad se ne zna. Bolje da ostanem u uniformi perača prozora, s kantom i spužvicom - čistači su praktično nevidljivi. Malo je vjerojatno da bi me itko

zaustavio i pitao što radim ovdje.Ali postojala je sablasna mogućnost da naletim na nekoga tko me poznaje. Trion je imao desetke tisuća zaposlenih, a ja sam ih upoznao možda pedesetak, pa su šanse da neću sresti nekoga poznatog ipak na mojoj strani. Ne u pet ujutro. Ipak... Zato sam ponio sa sobom žutu kacigu, iako je perači prozora nikad ne nose, nabio je na glavu i stavio na nos sigurnosne naočale.Kad izađem iz ove mračne, male prostorije, morat ću hodati duž stotinjak metara hodnika, u kojima će kamere osiguranja cijelo vrijeme biti uperene u mene. Naravno, u zapovjednom centru u podrumu sjede dvojica čuvara, ali oni moraju gledati desetke monitora, a vjerojatno uz to gledaju i televiziju, piju kavu i pričaju gluposti. Mislio sam da nitko neće obraćati previše pažnje.Sve dok ne stignem do Osiguranog područja C, gdje će osiguranje sasvim sigurno biti žestoko."Uspio sam", rekao je Seth, zureći u digitalno očitanje na policijskom skeneru. "Upravo sam čuo 'Osiguranje Triona' i još nešto s Trionom.""U redu", rekao sam. "Slušaj i dalje i obavijesti me o svemu što bih trebao znati.""Koliko će ti trebati, što misliš?"Zadržao sam dah. "Možda deset minuta. Možda pola sata. Ovisi kako će se stvari razvijati.""Budi oprezan, Cas."PARANOJAKimnuo sam."Čekaj, evo ti." Spazio je veliku, žutu kantu za čišćenje na kotačima i gurnuo je prema meni. "Uzmi ovo.""Dobra ideja." Pogledao sam na trenutak svog starog prijatelja i poželio reći nešto poput "poželi mi sreću", ali sam odlučio da bi to zvučalo prenervozno i sladunjavo. Umjesto toga, pokazao sam mu palce, kao da sam ravnodušan u pogledu svega ovoga. "Vidimo se opet ovdje", rekao sam."Hej, ne zaboravi uključiti svoju stvarčicu", rekao je, pokazujući na moj voki-toki.Zavrtio sam glavom na svoju zaboravnost i nasmiješio se.Polako sam otvorio vrata, pogledao van, vidio da nema nikoga, zakoračio u hodnik i za sobom zatvorio vrata.*'■■:"■'-. bbPetnaest metara ispred mene, visoko na zidu, odmah ispod stropa, bila je postavljena sigurnosna kamera, a njezino je malo, crveno svjetlo treperilo.Wyatt je rekao da sam dobar glumac, a sada sam to stvarno trebao biti. Morao sam djelovati opušteno, kao da mi je pomalo dosadno, zaposleno i što je najvažnije - mirno. To treba sjajno odglumiti.Samo gledaj vremensku prognozu ili što god sada bilo na programu, pokušavao sam mislima natjerati onoga tko je bio u zapovjednom centru. Pij svoju kavu, jedi krafne. Pričaj o košarci ili nogometu. Ne obraćaj pažnju na čovjeka iza zavjese.Moje radne čizme nježno su škripale po tepihu, dok sam hodao hodnikom, gurajući kantu za čišćenje.Nije bilo nikoga. To je bilo olakšanje.Ne, pomislio sam, zapravo bi bilo bolje da ima još ljudi. To bi te odvuklo iz žarišta.Da, možda. Ali što se može. Samo se nadaj da nitko neće pitati kamo ideš.Josenh FinderSkrenuo sam iza ugla u prostrano, otvoreno područje puno odjeljaka. Osim nekoliko svjetiljki za nuždu, sve je bilo u mraku.Gurajući kantu niz hodnik, u sredini prostorije mogao sam vidjeti još sigurnosnih kamera. Znakovi u odjeljcima, čudni, neduhoviti posteri, sve je ukazivalo na to da ovdje rade inženjeri. Na polici iznad jednog odjeljka bila je lutka Voli me, Lucille i mrzovoljno zurila u mene.Samo radim svoj posao, podsjetio sam samoga sebe.Iz plana sam doznao da se s druge strane ovog otvorenog područja nalazi kratki hodnik koji vodi izravno do zapečaćene polovice kata. Znak na zidu (OSIGURANO PODRUČJE C - ULAZ SAMO S ODOBRENJEM) i strelica to su i potvrdili. Samo što nisam stigao.Sve je ovo išlo puno lakše nego što sam očekivao. Naravno, svuda oko ulaza u osigurano područje

nalazili su se detektori pokreta i kamere.Ali ako je poziv koji sam jučer uputio osiguranju upalio, onda su isključili detektore pokreta.Naravno, u to nisam mogao biti siguran. Doznat ću za nekoliko sekundi, kad se približim.Kamere će gotovo sigurno biti uključene, ali za to sam imao spreman plan.Odjednom me trgnuo glasan zvuk, vibrirajuće kreštanje iz mojeg voki-tokija."Isuse", promrmljao sam, a srce mi je divlje lupalo. "Adame", začuo se Sethov glas, ravan i zadihan. Pritisnuo sam tipku sa strane. "Da." "Imamo problem." , ; , , .'"Kako to misliš?" ,, , ...'''/.".„... ''..'/..■, ..,,',*„.."Vrati se ovamo." ' . .,:i i.i.;,;:.. ■.,, ?„•<,<:.;.,'. •j^.tm^ .■>■.•■■•■.: ■, '-■■■■•:';"ZaŠtO?" ;,, ,,..:•,., .,/,;. ..,,,' j^iir.'i,-;-;, r,"Samo se vraćaj ovapou" ;,' \ ^- ■:■,.-,::,./■.■■,■-'■■■■ ■ '■■<--t?;ixi ' -Oh, sranje. ■■•?■'■• ' . ■.' //v;••■■.■' "'''■ -'£*'■ -y-:'-■■'-'■•'-'•Okrenuo sam se oko sebe, ostavio kantu za čišćenje i počeo trčati, dok se nisam dosjetio da me promatraju. Natjerao sam se da usporimPARANOJAdo šetnje. Koji se vrag mogao dogoditi? Jesu li nas konopci otkrili? Je li pala ventilacijska rešetka? Ili je netko otvorio vrata strojarnice i našao Setha?Hodanje natrag trajalo je cijelu vječnost. Vrata ureda otvorila su se preda mnom i izašao je sredovječni muškarac. Imao je na sebi smeđe, dvostruko proširene hlače od poliestera i žutu košulju kratkih rukava i izgledao je kao staromodni strojarski inženjer. Danas je posebno rano počeo s radom ili je možda na nogama cijelu noć. Čovjek me pogledao, a zatim spustio pogled na tepih bez riječi.Ja sam čistač. Ja sam nevidljiv.Nekoliko desetaka sigurnosnih kamera snimilo je moju sliku, ali nisam želio privlačiti ničiju pažnju. Ja sam čistač, radnik na održavanju. Pripadam ovamo. Nitko neće dva puta pogledati.Napokon sam stigao do strojarnice. Stao sam ispred vrata, osluškivao glasove, spreman potrčati ako treba ako je netko unutra sa Sethom, iako ga nisam želio ostaviti ovdje. Mogao sam čuti samo zavijanje policijske sirene u daljini i ništa drugo.Otvorio sam vrata. Seth je stajao odmah iza vrata, s voki-tokijem na uhu.Izgledao je uspaničeno."Moramo pobjeći odavde", prošaptao je."Što se..." ■>.:"Tip na krovu. Mislim, na sedmom katu. Čuvar koji nas je odveo na krov.""Što s njim?""Valjda se vratio na krov. Iz znatiželje, tko zna. Pogledao je dolje, nije nas vidio. Vidio je konopce i remenje, a nigdje perača prozora, i prolupao je. Ne znam, možda se preplašio da nam se nešto dogodilo, tko zna.""Što?" ."Slušaj!" \ . .Iz policijskog skenera čulo se kreštanje, žamor glasova. Čuo samisječak. "Kat po kat, gotovo!" .Zatim: "Jedinica Bravo, javi se." "Bravo, gotovo."O C/T■ JosenhFinder"Bravo, sumnja se na neovlašteni ulazak, krilo D, kao David. Čini se da su perači prozora - na krovu je napuštena oprema, radnika nema nigdje. Želim da pretražite cijelu zgradu, kat po kat. Ovo je Kod 2. Bravo, vaši ljudi pokrivaju prvi kat. Gotovo.""Razumio."Zurio sam u Setha. "Mislim da Kod 2 znači hitnost." "Pretražuju zgradu", šaptao je Seth, a glas mu je bio jedva Čujanod buke strojeva. "Moramo što prije odjebati odavde.""Kako?" prosiktao sam. "Ne možemo spustiti konopce, čak i ako

su još na mjestu! A sasvim sigurno ne možemo izaći kroz zamku naovom katu!""Što ćemo učiniti?"Duboko sam udahnuo, izdahnuo, pokušao jasno razmišljati. Želio sam cigaretu. "U redu. Pronađi računalo, bilo kakvo računalo. Priključi se na Trionovu web stranicu. Traži stranicu na kojoj su sigurnosne procedure kompanije, vidi gdje se nalaze izlazi za nuždu. Mislim na teretna dizala, požarne stepenice, bilo što. Bilo koji način da izađemo, makar morali skočiti.""Ja? A što ćeš ti raditi?""Ja se vraćam.""Što? Ti se zezaš sa mnom. Zgrada vrvi od osiguranja, idiote!" "Oni ne znaju gdje smo. Znaju samo da smo negdje u ovom krilu - a zgrada ima sedam katova." "Isuse, Adame!""Nikad više neću imati ovakvu priliku", rekao sam, trčeći prema vratima. Mahnuo sam svojom Motorolom prema njemu. "Javi mi kad pronađeš izlaz. Ja idem u Osigurano područje C. Idem po ono po što smo došli."PARANOJANe trči.Morao sam se podsjećati. Ostani miran. Hodao sam hodnikom, pokušavajući izgledati nezainteresirano, a glava samo što mi nije eksplodirala. Ne gledaj u kamere.Bio sam na pola puta do velikog, otvorenog područja s odjeljcima kad se moj voki-toki oglasilo s dva kratka zvuka."Da?""Čuj, čovječe. Trebam identifikaciju. Prozor za upisivanje podataka.""On, sranje, točno, naravno." "Hoćeš da se prijavim kao ti?""Oh, ni za Boga. Upiši..." Munjevito sam izvadio mali notes sa spiralom. "Upiši CPierson." Slovkao sam mu ime hodajući."Lozinka? Imaš li lozinku?" "MJ dvadeset tri", pročitao sam. "MJ...?""Pretpostavljam da to znači Michael Jordan." "Oh, točno. Dvadeset tri je Jordanov broj. Taj je tip neki strašan hakler, ha?"Zašto je Seth i dalje blebetao? Sigurno je već poludio od straha."Nije", rekao sam rastreseno, ušavši u područje s odjeljcima. Skinuo sam žutu kacigu i sigurnosne naočale, jer ih više nisam trebao, i ugurao ih ispod stola pokraj kojeg sam prolazio. "Samo je arogantan, kao Jordan. Obojica misle da su najbolji. Jedan od njih je u pravu.""U redu, ušao sam", rekao je. "Stranica o osiguranju, kažeš?""Sigurnosne procedure kompanije. Vidi što možeš pronaći o utovarnoj rampi možemo li se dolje vratiti teretnim dizalom. To bi nam mogao biti najbolji put za bijeg. Moram ići.""Požuri se", rekao je.Joseph FinderRavno ispred mene stajala su sivo obojena čelična vrata s rombo-idnim prozorčićem, pojačanim žičanom mrežom. Znak na vratima upozoravao je: SAMO OVLAŠTENO OSOBLJE.Polako sam prišao vratima, iskosa, i pogledao kroz prozor. S druge strane bila je mala čekaonica industrijskog izgleda, betonskog poda. Izbrojio sam dvije TV kamere, postavljene visoko na zidu, uz sam strop, s treperavim crvenim svjetlima. Bile su uključene. Mogao sam vidjeti i mala, bijela kućišta u svakom kutu prostorije: pasivni, infracrveni detektori pokreta.Ipak, na detektorima pokreta nije bilo signalnog svjetla. Nisam mogao biti siguran, ali činilo se da su isključeni. Možda ih je osiguranje zaista isključilo na nekoliko sati.U jednoj ruci držao sam podmetač i pokušavao izgledati službeno, kao da slijedim ispisane instrukcije. Drugom rukom primio sam kvaku. Bilo je zaključano. Na zidu lijevo od vrata bio je postavljen mali, sivi senzor, kakvi se vide po cijeloj zgradi. Hoće li Alanina iskaznica otvoriti vrata? Izvadio sam kopiju njezine kartice, mahnuo njome ispred senzora i zaželio da se crveno svjetlo promijeni u zeleno.I začuo sam glas. "Hej! Ti!"Polako sam se okrenuo. Trionov čuvar trčao je prema meni, a drugi se vukao za njim.

"Ne mrdaj!" viknuo je prvi.Oh, sranje. Srce mi je htjelo iskočiti iz grudi.Uhvaćen.Što sada, Adame?Zurio sam u čuvare, a izraz lica promijenio mi se iz preplašenog u arogantan. Udahnuo sam. Mirnim glasom rekao sam: "Jeste li ga pronašli?""Ha?" rekao je prvi čuvar, usporio i na kraju stao."Svog prokletog uljeza!" rekao sam glasnije. "Alarm se uključio prije jebenih pet minuta, a vi još trčite naokolo kao idioti i češete guzice!" Ti to možeš, rekao sam samom sebi. To je ono što znaš."Gospodine?" rekao je drugi čuvar. Obojica su se sledila u mjestu, gledala me zbunjeno.PARANOJA"Imate li vi, kreteni, ikakvu ideju gdje je bilo mjesto ulaza?" Vikao sam na njih poput vježbovnog narednika koji će im napraviti još jedan šupak. "Mislite li da smo vam mogli još više olakšati posao? Za Boga miloga, prvo što morate napraviti je pretraga vanjskog prostora. Stranica dvadeset tri u jebenom priručniku! Napravite to i naći ćete izbačenu ventilacijsku rešetku.""Ventilacijsku rešetku?" rekao je prvi."Hoćemo li morati obojiti trag fluorescentnim bojama? Jesmo li vam trebali poslati gravirane pozivnice na Bendkovu iznenadnu sigurnosnu kontrolu? U posljednjih tjedan dana odradili smo ovu vježbu u tri zgrade u zoni, a vi ste najgora hrpa amatera koju sam ikad vidio." Uzeo sam podložak i olovku i počeo pisati. "U redu, želim imena i brojeve iskaznica. Ti!" Dvojica čuvara počela su se povlačiti, polako uzmičući. "Vraćajte se ovamo! Mislite li daje korporacijsko osiguranje samo žderanje krafni? Kad predamo izvještaj, padat će glave, to vam obećavam.""McNamara", nevoljko reče drugi čuvar."Valenti", reče prvi.Nažvrljao sam njihova imena. "Brojevi iskaznica? Isuse, čujte - jedan od vas neka otvori ova prokleta vrata, a onda se obojica izgubite odavde."Prvi je prišao čitaču kartica i mahnuo svojom iskaznicom. Začulo se klik i svjetlo se promijenilo u zeleno.Odmahnuo sam glavom s gađenjem dok sam otvarao vrata. Dva čuvara su se okrenula i krenula natrag hodnikom. Čuo sam kako prvi mrzovoljno govori drugome: "Ovo mi se ne sviđa. Odmah ću provjeriti u centrali."Srce mi je tako lupalo da se to moralo čuti. Izvukao sam se iz ovoga na galamu, ali znao sam da sam time dobio samo nekoliko minuta vremena. Čuvari će se voki-tokijem javiti centrali i odmah saznati istinu - da nikakva "iznenadna sigurnosna kontrola" nije u tijeku. Nakon toga vratit će se bijesni.Promatrao sam detektor pokreta, postavljen visoko na zidu ovog malog predvorja, čekajući da vidim hoće li zasvijetliti, ali nije.Kad su detektori pokreta uključeni, oni pokreću kamere i usmjeravaju ih prema objektu koji se kreće.Josenh FinderPARANOJAAli detektori pokreta bili su isključeni. To je značilo da su kamere fiksne, da se ne mogu micati.Čudno, Meacham i njegovi ljudi uvježbali su me da svladam sigurnosne sustave mnogo sofisticiranije od ovoga. Možda je Meacham bio u pravu - zaboravi na filmove, u stvarnosti je korporacijsko osiguranje uvijek sklono pomalo primitivnim rješenjima.Sada sam mogao ući u malo predvorje a da me ne snime kamere uperene prema vratima koja vode izravno u Osigurano područje C. Nesigurnim koracima zakoračio sam u prostoriju, leđima uza zid. Postrance sam polako prišao jednoj kameri sleđa. Znao sam da sam u mrtvom kutu kamere. Nije me mogla snimiti.A tada je oživio voki-toki."Bježi van!" vrištao je Sethov glas. "Svima je naređeno da idu na peti kat, upravo sam čuo!""Ja... ne mogu, zamalo sam stigao!" viknuo sam. "Miči se! Isuse, bježi od tamo!" ; "Ne... ne

mogu! Još ne!" "Cassidy...""Seth, slušaj me. Ti moraš nestati odavde - stepenicama, teretnim dizalom, bilo kako. Čekaj me vani u kamionu." "Cassidv..." "Kreni!" viknuo sam i prekinuo vezu.Potresla me eksplozija zvuka - grleni, mehanički zvuk zavijanja alarmne sirene negdje u blizini.Sto sad? Nisam mogao stati ovdje, samo koji metar od ulaza u projekt AURORA! Ne tako blizu! Morao sam nastaviti.Alarm je nastavio zavijati, zaglušujuće glasno, poput sirene za zračnu opasnost.Izvukao sam iz radnog kombinezona limenku jestivog ulja u spreju, skočio prema kameri i poprskao leću. Vidio sam masnu mrlju na staklu. Učinjeno.Sirena je zavijala.Sada je kamera slijepa, njezina optika pobijeđena - ali na način koji ne mora nužno privući pažnju. Onaj tko sleda u monitor vidietće kako je slika odjednom postala mutna. Možda će okriviti dograđivanje mrežnih kabela na koje su bili upozoreni. Zamagljena slika vjerojatno neće privući previše pažnje u gomili TV monitora. To je barem bila ideja.Ali sada se pažljivo planiranje činilo gotovo besmisleno, jer oni već dolaze, mogu ih čuti. Isti oni čuvari koje sam nasamario? Neki drugi? Naravno, nisam imao pojma, ali stizali su.Čuo sam korake, povike, ali su zvučali jako daleko, samo kao pozadinska buka u usporedbi sa sirenom koja je parala uši.Možda još uvijek mogu uspjeti.Ako se požurim. Kad uđem u laboratorij AURORE, oni vjerojatno neće moći za mnom, ili bar ne tako lako. Osim ako nemaju mogućnost da premoste sustav, što je malo vjerojatno.Možda neće ni znati da sam unutra.Zapravo, ako uspijem ući.Kružio sam oko prostorije držeći se izvan dometa kamere, sve dok nisam stigao do druge kamere. Stojeći u mrtvom kutu, poskočio sam, poprskao kameru uljem i pogodio točno po leći.Sada me osiguranje ne može vidjeti na monitorima, ne može vidjeti što ću pokušati.Samo što nisam ušao. Još nekoliko sekundi - nadao sam se - i ući ću u AURORU.Izlazak je nešto sasvim drugo. Znao sam da ovdje postoji teretno dizalo do kojeg nema pristupa izvana. Hoće li ga Alanina iskaznica aktivirati? Nadao sam se da hoće. To mi je bila jedina šansa.Kvragu, jedva sam mogao razmišljati od zavijanja sirene, a glasovi su postajali sve jači, koraci sve bliži. Misli su mi ludo jurile. Hoće li čuvari uopće znati za postojanje AURORE? Koliko strogo je čuvana tajna? Ako ne znaju za AURORU, možda neće otkriti kamo sam se zaputio. Možda samo trče hodnicima svakog kata u nekoj divljoj, nekoordiniranoj potrazi za drugim uljezom.Na zidu s lijeve strane, tik uz sjajna čelična vrata, stajala je mala kutija bež boje: skener za otiske prstiju Identix.Iz džepa kombinezona izvadio sam prozirnu plastičnu posudu. Zatim sam drhtavim prstima izvadio komad vrpce s otiskom Alanina palca, njezinim vijugavim porama uhvaćenim u grafitnom prahu.■i_________________Jpseph FinderNježno sam pritisnuo vrpcu uz skener, točno tamo gdje bi normalno stavio palac, i čekao da se signalno svjetlo promijeni iz crvenog u zeleno.Ništa se nije dogodilo.Ne, molim te, Bože, pomislio sam očajnički, misli zbrkanih od užasa i nepodnošljivo glasnog zavijanja alarma. Daj da uspije. Molim te, Bože.Svjetlo je ostalo crveno, tvrdoglavo crveno. Ništa se nije događalo.Meacham mi je održao dugo predavanje o tome kako pobijediti biometrijske skenere i vježbao sam nebrojeno puta, sve dok nisam smatrao da sam to svladao. Neke je čitače otisaka teže prevariti nego druge, ovisno o tehnologiji kojom se koriste. Ovaj je bio jedan od najobičnijih tipova, s optičkim senzorom u sebi. Ono što sam upravo napravio trebalo je funkcionirati u devedeset posto slučajeva. U devedeset posto slučajeva ovaj prokleti trik je funkcionirao!Naravno, uvijek postoji preostalih deset posto, pomislio sam, slušajući tutnjavu koraka kako se približava. Sada su već blizu, to sam znao. Možda samo nekoliko metara udaljeni, u prostoriji s

odjeljcima. Sranje, ovo ne uspijeva! Kojim su me još trikovima učili?Bilo je nešto s plastičnom vrećicom punom vode... ali nisam imao ništa slično plastičnoj vreći sa sobom... Što je ono bilo? Stari otisci ostajali su na površini senzora poput otisaka ruku na ogledalu, poput uljnih ostataka ljudi koji su ušli unutra. Stari otisci prstiju mogu se obnoviti uz pomoć vlage...Da, zvučalo je blesavo, ali ništa luđe od korištenja komada vrpce sa skinutim otiscima. Sagnuo sam se, skupio ruke oko malog senzora i puhnuo u njega. Moj dah zamaglio je staklo i odmah se kondenzirao. Nestao je za sekundu, ali to je bilo dovoljno...Signal, gotovo kao cvrkut. Sretan zvuk.Na kutiji je zasvijetlilo zeleno svjetlo.Prošao sam. Vlaga iz mog daha aktivirala je stari otisak. / Prevario sam senzor.PARANOJASjajna, čelična vrata Osiguranog područja C polako su se otvarala, klizeći po vodilicama, upravo u trenutku kad su se iza mene otvorila vrata. Čuo sam: "Stani!"I još: "Ne miči se!"Zurio sam u golemi, otvoreni prostor Osiguranog područja C i nisam mogao vjerovati što vidim. Nisam mogao vjerovati svojim očima.Sigurno sam pogriješio.Ovo ne može biti pravo mjesto.Gledao sam u zonu označenu kao Osigurano područje C. Očekivao sam laboratorijsku opremu i hrpe elektroničkih mikroskopa, sterilne sobe, superračunala i kolutove optičkih kabela...Umjesto toga, gledao sam u gole, čelične nosače, grubi, neobojeni betonski pod, prašinu od žbuke i građevinski otpad.Golemi, ogoljeni prostor. Ovdje nije bilo ničega.Gdje se nalazio projekt AURORA? Bio sam na pravom mjestu, ali ovdje nema ničega.A onda mi je sinula misao od koje mi se zaljuljalo tlo pod nogama. Je li projekt AURORA uopće postojao?"Da nisi ni prstom mrdnuo!" netko je viknuo iza mene. Poslušao sam.Nisam se okrenuo da vidim čuvarevo lice. Sledio sam se. Ni da sam htio, ne bih se mogao pomaknuti. ,Otvorenih usta, omamljen, polako sam se okrenuo i ugledao gomilu čuvara, petero ili šestero njih, a među njima nekoliko poznatih lica. Dvojica od njih bili su tipovi koje sam prestrašio i sada su se vratili, bijesni.Joseph FinderCrni čuvar koji me ulovio u Norinu uredu - kako se ono zvao? Tip s Mustangom? Uperio je pištolj u mene. "Gospodine - gospodine. Sommers?" zinuo je od čuda.Pokraj njega, u trapericama i majici koji su izgledali kao da su ovaj tren obučeni, raščupane, plave kose, stajao je Chad. Držao je u ruci svoj mobitel. Odmah sam znao zašto je ovdje: sigurno se pokušao spojiti na sustav, shvatio da je već spojen i odmah nazvao..."To je Cassidv. Zovite Goddarda!" Chad je urlao na čuvara. "Zovite vražjeg predsjednika uprave!""Ne, čovječe, mi ne radimo tako", rekao je čuvar, i dalje zureći i držeći me na nišanu. "Odmaknite se", viknuo je. Nekoliko drugih čuvara raširilo se na obje strane. Rekao je Chadu: "Ne zovemo predsjednika uprave, čovječe. Zovemo direktora osiguranja, a zatim čekamo policiju. Takva su moja naređenja.""Zovite jebenog predsjednika uprave!" vrištao je Chad, mašući svojim mobitelom. "Ja imam Goddardov kućni broj. Ne zanima me koliko je sati. Želim da Goddard zna što je učinio njegov prokleti pomoćnik, taj jebeni prevarant!" Pritisnuo je nekoliko tipki na telefonu i prislonio ga na uho. . r"Ti, šupčino", rekao mi je. "Sjeban si." • ;sPotrajalo je prije nego što je netko odgovorio. "Gospodine Goddard", rekao je Chad smjernim glasom. "Oprostite što vas zovem tako rano ujutro, ali ovo je izuzetno važno. Ja sam Chad Pierson, radim u Trionu." Govorio je još nekoliko minuta, a njegov zlobni smiješak polako je iščezavao."Da, gospodine", rekao je.

Gurnuo mi je telefon, izgledajući ispuhano. "Kaže da želi razgovarati s tobom."DEVETI DIOAktivne Mjere *uski izraz za obavještajne operacije koje ce utjecati na politiku ili akcije neke druge zemlje. One mogu biti prikrivene ili otvorene i mogu uključivati širok raspon aktivnosti, uključujućiubojstvo.Špijunska knjiga: Enciklopedija špijunažeBilo je gotovo šest sati ujutro kad su me čuvari smjestili u zaključanu konferencijsku sobu na petom katu - bez prozora, sa samo jednim vratima. Stol je bio pretrpan ispisanim blokovima, praznim bocama sokova. U sobi je bio stropni projektor, neobrisana ploča i, srećom, računalo.Nisam bio baš zarobljenik. Bio sam "zadržan". Jasno mije dano do znanja da ću, ne budem li surađivao, odmah biti predan policiji, što nije zvučalo kao dobra ideja.A Goddard, koji je zvučao zagonetno mirno, rekao mi je da želi razgovarati sa mnom kad dođe na posao. Nije želio čuti ništa drugo, što je bilo dobro, jer nisam znao što da kažem.Poslije sam saznao da se Seth jedva uspio izvući iz zgrade, iako bez kamiona. Pokušao sam Jocku poslati e-mail. Još uvijek nisam znao kako da objasnim svoje postupke pa sam samo napisao:Jock,: moramo razgovarati. Želim ti objasniti. Adam , .;.,._::,:,., .^;f(;^i:^f:■'■': ' " , A^-.Ali odgovora nije bilo.Odjednom sam se dosjetio da kod sebe još imam mobitel - ugurao sam ga u jedan od džepova i nisu ga pronašli. Uključio sam ga. Imao sam pet poruka, ali prije nego što sam uspio provjeriti svoju govornu poštu, telefon je zazvonio."Da", rekao sam."Adame. Oh, sranje, čovječe." Bio je to Antvvoine. Zvučao je očajno, gotovo histerično. "Oh, čovječe. Oh, sranje. Ne želim se vratiti. Sranje, ne želim se vratiti unutra.""Antvvoine, o čemu govoriš? Objasni od početka.""Neki tipovi pokušali su provaliti u stan tvoga oca. Valjda suJoseph FinderOsjećao sam kako u meni buja ljutnja. Zar klinci iz susjedstva još nisu skopčali da u šugavom stanu mojeg oca nema ničega zbog čega bi se isplatilo provaljivati?"Isuse, jesi li dobro?" rekao sam."Oh, ja sam dobro. Dvojica su pobjegla, ali sam ulovio sporijeg tipa - oh, sranje! Čovječe, ne želim sada upasti u nevolje! Moraš mi pomoći."Ovaj razgovor sada mi zaista nije trebao. U pozadini sam čuo nekakve životinjske zvukove, nekakvo stenjanje ili natezanje ili tako nešto. "Smiri se, čovječe", rekao sam. "Duboko udahni i sjedni.""Upravo sjedim na kurvinom sinu. Ono što me izluđuje je to što gad kaže da te poznaje.""Poznaje me?" Odjednom me obuzeo čudan osjećaj. "Možeš li mi opisati tog tipa?""Ne znam, on je bijelac..." ;"Mislim na lice."Antvvoine je zvučao pomalo tupo. "U ovom trenutku? Nekako crveno i zgužvano. Moja greška. Mislim da sam mu slomio nos."Uzdahnuo sam. "Oh, Isuse, Antwoine, pitaj ga kako se zove."Antvvoine je spustio slušalicu. Čuo sam duboki Antwoineov glas, nakon čega je uslijedilo cviljenje. Antwoine se vratio na vezu. "Kaže da se zove Meacham."Zamislio sam sliku Arnolda Meachama, slomljenog i krvavog, kako leži na podu očeve kuhinje ispod sto pedeset kilograma An-twoinea Leonarda i osjetio kratak, blaženi grč zadovoljstva. Možda me netko zaista promatrao kad sam navratio do očeva stana. Možda su Meacham i njegovi gorile mislili da sam tamo nešto sakrio."Oh, ne bih se previše brinuo zbog toga", rekao sam. "Obećavam da ti taj govnar neće više zadavati probleme." Da sam na Meac-hamovu mjestu, pomislio sam, uključio bih se u program zaštite

svjedoka.Antwoine kao da je osjetio olakšanje. "Čuj, stvarno mi je žao zbog toga, čovječe.""Žao? Hej, ne ispričavaj se. Vjeruj mi, to je prva dobra vijest koju sam čuo nakon dugo vremena."PARANOJAI vjerojatno će biti i posljednja.Pretpostavljao sam da moram ubiti još nekoliko sati prije nego Što se pojavi Goddard, a nisam mogao samo sjediti i očajavati zbog onoga što sam učinio ili što će učiniti meni. Zato sam napravio ono što uvijek radim da mi prođe vrijeme: priključio se na Internet.Tako sam počeo povezivati neke stvari.9OVrata konferencijske sobe su se otvorila. Ušao je jedan od čuvara koje sam vidio prije."Gospodin Goddard je dolje na tiskovnoj konferenciji", rekao je čuvar. Bio je visok, četrdesetih godina, s naočalama žicanih okvira. Plava Trionova uniforma loše mu je stajala. "Rekao je da odete dolje u Centar za posjetitelje."Kimnuo sam.Glavno predvorje zgrade A vrvjelo je ljudima, bučnim glasovima, a fotografi i novinari navaljivali su sa svih strana. Izašao sam iz dizala u kaos, osjećajući se dezorijentirano. Nisam mogao razaznati o čemu se govori u toj gužvi; sve mije to bilo poput zvučne kulise. Jedna od vrata koja vode u veliku, futurističku dvoranu stalno su se otvarala i zatvarala. Na trenutke sam vidio golemu sliku Jocka Goddarda projiciranu na platno, čuo njegov pojačani glas.Laktovima sam se progurao kroz gomilu. Učinilo mi se da čujem kako netko doziva moje ime, ali sam nastavio, krećući se polako, poput sablasti.Pod dvorane spuštao se prema sjajnoj pozornici, na kojoj je stajao Goddard, osvijetljen reflektorima, u svojoj crnoj dolčeviti i smeđoj jakni od tvida. Izgledao je kao profesor latinskog u nekoj maloj školi u Novoj Engleskoj, osim narančaste TV šminke na licu. Iza njega se nalazilo golemo platno, na kojem je projicirana njegova glava, veličine dva metra.Prostorija je bila krcata novinarima, jarko osvijetljena svjetlima TV kamera. ; >•. •'ARANOJAOsjetio sam lupkanje po ramenu. Bila je to Flo, elegantna, s ozbiljnim izrazom lica. Na glavi je imala bežičnu slušalicu. " Adame, možeš li, molim te, doći u predsjednički apartman? Jock te želi vidjeti."Kimnuo sam, ali sam nastavio gledati. Nisam bio u stanju razumno razmišljati.Sada je slika na velikom ekranu prikazivala Nicka Wyatta, kojeg dva čuvara izvode iz Wyattova stožera. Širokokutna snimka obuhvatila je reflektiraj uče staklo zgrade, smaragdnozeleni travnjak, hrpu novinara koji se guraju. Vidjelo se da je bijesan i ponižen, dok su ga vezanog vodili prema autu."Wyatt Telecom je bila kompanija opterećena dugovima, zadužena gotovo tri milijarde dolara, kad je kasno sinoć procurila nevjerojatna vijest da je ekstravagantni osnivač kompanije, Nicholas Wyatt, potpisao tajni i neovlašteni sporazum, bez odobrenja i znanja svog upravnog odbora, o kupnji male, kalifornijske kompanije po imenu Delphos, sićušne tvrtke bez ikakvih prihoda, za petsto milijuna dolara u gotovini", rekla je Maria Bartiromo.Kamera je prikazala muškarca u krupnom planu. Visok i snažan, kose sjajne poput crnog laka, brončana tena. Nick Wyatt, glavom i bradom. Kamera se još više približila. Njegova pripijena, golublje siva, svilena košulja bila je umrljana znojem. Ugurali su ga u limuzinu. Na licu je imao onaj koji-su-mi-kurac-napravili izraz. Znao sam taj osjećaj.e duga.Upravni odbor kompanije sastao se jučer poslije podne i najavio otpuštanje gospodina Wyatta zbog grubog kršenja upravljanja korporacijom, samo nekoliko trenutaka prije nego stoje skupština dioničara isposlovala prodaju kompanije Trion Systemsu, po cijeni od deset centi za dolar. Gospodin Wyatt nije bio dostupan za komentar, ali je glasnogovornik izjavio da se povlači kako bi mogao provoditi više vremena uz obitelj. Nick Wyatt je neoženjen i bez djece. Davide?" Još jedno

tapšanje po ramenu. "Žao mi je, Adame, ali on te želi vidjeti odmah", rekla je Flo.Josenh Finder"... Ova akvizicija", rekao je, "udvostručit će našu prodaju i udvostručiti, a u nekim sektorima i utrostručiti, naš tržišni udio." Nisam znao o čemu govori. Stajao sam na kraju dvorane i slušao."Spajajući dvije velike kompanije, stvaramo tehnološkog predvodnika svjetske klase. Trion Systems sada je bez sumnje jedna od vodećih svjetskih kompanija u području potrošačke elektronike.""I želio bih još nešto najaviti", nastavio je Goddard. Vragolasto se nasmiješio, s iskrom u očima. "Uvijek sam vjerovao u važnost vraćanja dobrim. Stoga jutros Trion ima zadovoljstvo objaviti stvaranje uzbudljive, nove dobrotvorne zaklade. S početnim kapitalom od pet milijuna dolara, ova nova zaklada možda će u sljedećih nekoliko godina uvesti računala u tisuće javnih škola u Americi, na školskim područjima koja nemaju novac za računala. Mi mislimo da je to najbolji način da premostimo digitalni jaz. To je pothvat koji se već dugo priprema u Trionu. Mi ga zovemo projekt AURORA - prema Aurori, grčkoj božici zore. Vjerujemo da će projekt AURORA dočekati svitanje nove, sjajne budućnosti za sve nas u ovoj velikoj zemlji."Tu i tamo začuo se pljesak iz pristojnosti."I napokon, dopustite da talentiranim i marljivim zaposlenicima Wyatt Telecoma, njih trideset tisuća, poželim toplu dobrodošlicu u Trionovu obitelj. Puno vam hvala." Goddard se lagano naklonio i sišao s pozornice. Još pljeska, koji je postupno prerastao u oduševljene ovacije.Divovska projekcija lica Jocka Goddarda pretopila se u prijenos TV vijesti -jutarnji financijski program CNBC-a, emisija Zvučnik.Preko pola ekrana, Maria Bartiromo izvještavala je izravno s burze u New Yorku. Na drugoj polovici ekrana bio je Trionov znak i grafikon s prikazom cijene njegovih dionica u posljednjih nekoliko minuta - crta se strmo uspinjala prema vrhu."... dok trgovanje dionicama Trion Systemsa dostiže rekordni opseg", govorila je. "Trionove dionice već su gotovo udvostručile svoju vrijednost i još ne pokazuju znakove usporavanja, nakon što je prije početka jutrošnjeg trgovanja Trionov osnivač i predsjednik nnnive. Aueustine Goddard. obiavio da kuouie iednoa od svojihJoseph FinderNa putu prema apartmanu, dizalo se zaustavilo u kanUMi i ušao je čovjek s havajskom košuljom i konjskim repom."Cassidv", reče Morddekave i nije izgledao iznenac~.^ ^^ m^ vmi. oammy unckJ0 mikro-čipa. Priča se da su se Ikarova krila otopila."Kimnuo sam.Spustio je glavu. "Istina je što kažu. Iskustvo je nešto što dobiješ točno nakon što ti je trebalo." "Da."Pritisnuo je tipku i bio tih dok su se vrata zatvarala i dizalo uspinjalo. Bili smo sami. "Vidim da ideš u apartman. Predsjednički apartman. Pretpostavljam da ne primaš visoke uzvanike ili japanske poslovne ljude."Samo sam gledao u njega."Možda sada napokon razumiješ istinu o našem neustrašivom vođi", rekao je."Ne, mislim da ne razumij« ^ ,_______„JVUI m ^uc. ^nekog razloga, ti si jedina osoba ovdje koja prezire Goddarda, to svi znaju. Bogat si. Ne moraš raditi. A još si ovdje."Slegnuo je ramenima. "To je moj izbor. Rekao sam ti, otporan sam na vatru.""Koga vraga to treba značiti? Čuj, nikada više nećeš vidjeti moju njušku. Sada mi možeš reći. Odlazim odavde. Ja sam jebeni mrtvac.""Da, gaženje protivnika ovdje je umjetnička forma, čini mi se." Trepnuo je. "Zapravo ćeš mi nedostajati. Milijunima nećeš." Salio se s time, ali znao sam da pokušava reći nešto srdačno. Tko zna36 Glavni lik romana Budda Schulberga, beskrupulozan čovjek koji gazi sve na svom putu prema uspjehu.

__________ PARANOJA 373iz kojeg razloga, ali on me zapravo zavolio. Ili je to možda samo sažaljenje. S tipom kao što je Mordden, teško je znati."Dosta zagonetki", rekao sam. "Hoćeš li, molim te, objasniti o čemu govoriš, dovraga?"Mordden se namrgodio i izveo pristojnu imitaciju Ernsta Stavra Blofelda."Budući da ćete uskoro umrijeti, gospodine Bond..." Prekinuo je. "Oh, volio bih da ti mogu sve objasniti. Ali nikad ne bih prekršio ugovor o tajnosti koji sam potpisao prije osamnaest godina.""Bi li to mogao prevesti na jezik koji bi moj slabašni, zemaljski mozak mogao razumjeti?"Dizalo se zaustavilo, vrata otvorila i Mordden je izašao. Stavio je ruku na jedna od vrata kako bi ih zadržao otvorenima. "Ugovor o tajnosti sada mi vrijedi oko deset milijuna dolara u Trionovim dionicama. Možda i dvostruko više, prema današnjim cijenama dionica. U svakom slučaju, nije u mojem interesu da ugrozim taj dogovor kršeći svoju ugovorno vezanu šutnju.""Kakav je to ugovor o tajnosti?""Kao što rekoh, sigurno nemam namjeru ugroziti svoj unosni dogovor s Augustineom Goddardom, time što bih ti rekao da glasoviti Goddardov modem nije izumio Jock Goddard, prilično prosječan inženjer i briljantan korporativni igrač, nego moja malenkost. Zašto bih ugrozio deset milijuna dolara time što bih ti otkrio da tehnološki proboj, koji je transformirao ovu kompaniju u predvodnika komunikacijske revolucije, nije plod ideje korporativnog igrača, nego jednog od njegovih prvih zaposlenika, priprostog inženjera? Goddard ga je mogao dobiti besplatno, kao što je moj korporativni ugovor predviđao, ali htio je isključive zasluge za sebe. To mu je vrijedilo puno novca. Zašto bih želio otkriti tako nešto i time okaljati legendu, besprijekornu reputaciju čovjeka kojeg je Newsweek jednom nazvao 'visokim dužnosnikom korporacijske Amerike'? Sasvim sigurno ne bi bilo korektno od mene da ukazujem na ispraznost cijele 'Will Rogers predstave' Jocka Goddarda, te slike jednostavnosti, ljubaznosti i praktičnosti, koja prekriva svu tu bezobzirnost. Za Boga miloga, to bi bilo kao da ti kažem da Djed Božićnjak ne postoji. Zašto bih ti razbio iluzije... i riskirao svoje financijsko izobilje?"Joseph Finder"Govoriš mi istinu?" bilo je sve što sam mogao izgovoriti. "Ne govorim ti ništa", rekao je Mordden. "To ne bi bilo u mojem interesu. Adieu, Cassidv."92Nikada nisam vidio ništa slično apartmanu u Trionovoj zgradi A. On ni najmanje nije sličio ostatku Triona - nema natrpanih uredai stisnutih odjeljaka, nema industrijski sivih tepiha koji se pružajuod zida do zida ili fluorescentne rasvjete.Bio je to golem, otvoren prostor s prozorima od poda do stropa,kroz koje je svjetlucalo sunčano svjetlo. Podovi su bili od crnog granita, orijentalni tepisi raspoređeni tu i tamo, zidovi od nekakvog sjajnog, tropskog drveta. Prostor je bio razdijeljen bršljanom, nakupinama dizajnerskih stolica i sofa, a točno u središtu sobe bio je veliki, samostojeći vodopad - voda se iz neke nevidljive fontane obrušavala preko ispucanog, ružičastog kamenja.Predsjednički apartman. Za primanje važnih gostiju: tajnika ministarstava, senatora i kongresnika, predsjednika uprava, državnika. Nikada ga prije nisam vidio niti sam poznavao nekoga tko jest. Nije ni čudo. Nije baš nalikovao na Trion. Nije bio demokratičan. Bio je dramatičan, zastrašujuć, grandiozan.U prostoru između vodopada i kamina s plinskim plamenim jezicima na keramičkim cjepanicama, postavljen je stol za blagovanje. Dvoje mladih Latinoamerikanaca, muškarac i žena u smeđim uniformama, tiho su razgovarali na španjolskom dok su postavljali srebrne posude za čaj i kavu, košare s pecivima, vrčeve soka od naranče. Postavili su stol za troje.Zbunjeno sam pogledao oko sebe, ali nije bilo nikoga. Nitko me nije čekao. Iznenada se začulo bing i na drugom kraju sobe otvorila su se mala, polirana, čelična vrata dizala.Jock Goddard i Paul Camilletti.PARANOJAGlasno su se smijali, obojica u oblacima, visoko poput zmajeva. Goddard me ugledao, prestao se

smijati i rekao: "Pa, evo ga. Ispričat ćeš nas, Paul - ti razumiješ."Camilletti se nasmiješio, potapšao Goddarda po ramenu i ostao u dizalu dok je stari izlazio, a vrata dizala se zatvorila za njim. Goddard je došetao preko velikog, otvorenog prostora, gotovo brzim korakom."Otprati me do kupaonice, hoćeš li?" rekao je. "Moram skinuti ovu vražju šminku."U tišini sam ga slijedio do sjajnih, crnih vrata, označenih malim, srebrnim siluetama muškarca i žene. Svjetlo se upalilo kad smo ušli. Bila je to prostrana, elegantna kupaonica, sva u staklu i crnom mramoru.Goddard se pogledao u ogledalu. Nekako se činio malo viši. Možda je to zbog držanja: nije bio onako pogrbljen kao inače."Isuse, izgledam kao jebeni Liberace", rekao je sapunajući ruke i ispirući lice. "Nikada nisi bio ovdje gore, zar ne?"Odmahnuo sam glavom, promatrajući ga u ogledalu dok je sagi-njao glavu prema umivaoniku i ponovno je dizao. Osjećao sam čudnu mješavinu emocija - strah, ljutnju, šok - to je bilo tako kompleksno da nisam znao što da osjećam."Pa, znaš kakav je poslovni svijet", nastavio je. Izgledao je kao da se ispričava. "Važnost teatralnosti - sjaj, pompa i okolnosti, sva ta sranja. Teško da bih mogao primiti predsjednika Rusije ili princa Saudijske Arabije u onoj dolje maloj, otrcanoj rupi.""Čestitam", rekao sam tiho. "Ovo je bilo veliko jutro."Obrisao je lice ručnikom. "Više teatralno", rekao je nezainteresirano."Znali ste da će Wyatt kupiti Delphos pod svaku cijenu", rekao sam. "Čak i ako to znači ostati bez ičega.""Nije mogao odoljeti", rekao je Goddard. Bacio je ručnik, sada umrljan narančastom i crvenom bojom, na mramorni pult."Ne", rekao sam. Postao sam svjestan kako mi srce sve brže kuca. "Sve dok je vjerovao da ćete uskoro objaviti veliku, uzbudljivu vijest o optičkom čipu. Ali optički čip nikada nije postojao, zar ne?" >vJoseph FinderGoddard se nacerio svojim vragolastim osmijehom. Okrenuo se pa sam ga slijedio iz kupaonice. Nastavio sam: "Zato nisu bili predani zahtjevi za patent, nije bilo dosjea u Kadrovskoj...""Optički čip", rekao je, gotovo jureći preko orijentalnih tepiha prema stolu, "postoji samo u usijanim glavama i umrljanim notesima šačice trećerazrednih tipova u maloj, na propast osuđenoj kompaniji u Palo Altu. Oni trče za maštarijom, koja se može i ne mora ostvariti za tvog života. Za moga, sigurno ne." Sjeo je za stol i pokazao mi na mjesto do sebe.Sjeo sam, a dvoje poslužitelja bez uniformi, koji su stajali uz bršljan na diskretnoj udaljenosti, prišlo je i natočilo nam kavu. Bio sam više nego preplašen, ljut i zbunjen; bio sam duboko iscrpljen."Možda su oni trećerazredni," rekao sam, "ali vi ste kupili njihovu kompaniju prije više od tri godine."Priznajem, to nije bio slučajan pogodak - glavni ulagač u Delphos, sudeći po isječcima koje sam našao na Internetu, bio je investicijski fond sa sjedištem u Londonu, čiji se novac kanalizirao putem investitora s Kajmanskog otočja. To je ukazivalo na to da je Delphos, iza fasade od pet posredničkih kompanija i paravana, zapravo u vlasništvu velikog igrača."Ti si pametan dečko", rekao je Goddard, uzeo pecivo i pohlepno navalio na njega. "Stvarni vlasnički lanac prilično je teško raspetljati. Posluži se pecivom, Adame. Ovo s malinama i sirom je fantastično."Sada sam shvaćao zašto je Paul Camilletti, čovjek koji sve tri puta provjerava, prikladno "zaboravio" potpisati dodatak o zabrani trgovanja na ponudi za kupnju. Kad je Wyatt to vidio, znao je da ima manje od dvadeset četiri sata da "ukrade" kompaniju Trionu pred nosom - nije bilo vremena za odobrenje upravnog odbora, čak i kad bi odbor pristao na to. Što vjerojatno ionako ne bi učinili.Uočio sam slobodno, treće mjesto za stolom i pitao se tko će biti drugi gost. Nisam imao teka, nije mi se pila kava. "Ali jedini način da Wyatt proguta udicu", rekao sam, "bio je da podaci dođu od

špijuna, za kojeg je mislio da ga je ubacio." Glas mi je drhtao iPARANOJA"Nick Wyatt je vrlo sumnjičav čovjek", rekao je Goddard. "Razumijem ga, i sam sam takav. On je pomalo nalik na CIA-u - oni ne vjeruju nijednoj informaciji, ako do nje nisu došli prijevarom."Otpio sam gutljaj vode, koja je bila tako hladna da me zaboljelo grlo. Jedini zvuk u ovom golemom prostoru bilo je zapljuskivanje i klokotanje vodopada. Jarko svjetlo smetalo mije očima. Ovdje sam se, začudo, osjećao ugodno. Konobarica je prišla s kristalnim vrčem vode, kako bi mi napunila čašu, ali je Goddard odmahnuo rukom. "Muchos gracias. Vas dvoje možete ići, mislim da imamo sve što nam treba. Hoćete li zamoliti i drugog gosta da nam se pridruži?""Ovo nije prvi put da ste izveli tako nešto, zar ne?" rekao sam. Tko mi je ono rekao da se svaki put kad se Trion našao na rubu propasti, netko od konkurenata katastrofalno preračunao, a Trion se vratio jači nego ikada?Goddard me iskosa pogledao. "Vježbom do savršenstva."U glavi mi se vrtjelo. Životopis Paula Camillettija bio je taj koji je otkrio stvar. Goddard ga je zaposlio iz kompanije koja se zvala Celadon Data, a u to vrijeme bila je najveća prijetnja Trionovu opstanku. Uskoro nakon toga, Celadon je napravio legendarni tehnološki gaf - grešku tipa Betamax umjesto VHS-a - i otišao u stečaj, neposredno prije nego što ih je Trion kupio."Prije mene, bio je Camilletti", rekao sam."I drugi prije njega." Goddard je otpio gutljaj kave. "Ne, nisi bio prvi. Ali mogu reći da si bio najbolji."Kompliment me zapekao. "Ne razumijem kako ste uvjerili Wyatta da bi ideja s krticom mogla upaliti", rekao sam.Goddard je podigao pogled kad se otvorilo dizalo, isto kojim je i on došao.Judith Bolton. Zastao mi je dah.Bila je odjevena u mornaričko odijelo i bijelu bluzu i izgledala je vrlo odrješito i korporativno. Usne i nokti bili su boje koralja. Prišla je Goddardu i brzo ga poljubila u usta. Zatim je prišla meni i objema rukama primila moju ruku. Ruke su joj bile hladne i nježno mirisale po bilju.Sjela je s druge strane Goddarda i raširila platneni ubrus uJosenh Finder"Adam je znatiželjan kako si uvjerila Wyatta", rekao je Goddard."Oh, nisam mu bas morala zavrnuti ruku", rekla je, grleno se tiasmijavši."Vi"Ti si isuviše rafinirana za tako nešto", rekao je Goddard. ■■ Zurio sam u Judith, "Zašto ja?" rekao sam napokon.;;; "Iznenađena sam što pitaš", rekla je. "Pogledaj što si učinio. Ti ši prirodno nadaren.""To, i činjenica da ste me držali za muda zbog love.""Puno ljudi u korporacijama zastrani izvan granica, Adame", rekla je, nagnuvši se prema meni. "Imali smo širok izbor. Ali ti si se izdvajao iz gomile. Bio si svakako najkvalificiraniji. Savršeno slatkorječiv, plus situacija s ocem."Bijes se nakupljao u meni sve dok više nisam mogao sjediti na mjestu. Ustao sam, nadvio se nad Goddarda i rekao: "Nešto bih vas pitao. Što mislite, što bi Elijah sada mislio o vama?"Goddard je prazno gledao u mene. "Elijah", ponovio sam. "Vaš sin.""Oh, zaboga, točno, Elijah", rekao je Goddard, a zbunjenost se polako pretvarala u ironičnu zabavu. "Tako je. Pa, to je bila Judithina inspiracija." Hihotao se.Soba kao da se polako okretala oko mene i postajala svjetlija, sve bljeđa. Goddard je škiljio u mene, trepćući očima."Adame", rekla je Judith, puna brige i suosjećanja. "Sjedni, molim te."Ostao sam stajati, zureći pred sebe."Bili smo zabrinuti", rekla je, "da bi ti mogao postati sumnjičav, ako ti se učini da sve ide suviše lako. Ti si izuzetno bistar, intuitivan mladić. Sve je moralo imati smisla ili bi se klupko počelo odmotavati. Nismo mogli riskirati."Glavom mi je proletjela slika Goddardove radne sobe u kući na jezeru, trofeji za koje sada znam da

su bili lažni. Goddardov talent za trikove, način na koji je trofej završio na podu...PARANOJA"Oh, znaš već," rekao je Goddard, "stari je slab na mene, podsjećam ga na njegova pokojnog sina, takva sranja? Zvuči logično, zar ne?""Takve se stvari ne mogu prepustiti slučajnosti", rekao sam šuplje."Upravo tako", rekao je Goddard."Vrlo, vrlo malo ljudi moglo bi učiniti to što si ti uspio", rekla je Judith. Nasmiješila se. "Većina ne bi mogla izdržati dvojakost, plesati po žici kao što si ti to radio. Ti si izuzetna osoba, nadam se da si svjestan toga. Zato smo te, uostalom, i izdvojili. A ti si i više nego dokazao da smo bili u pravu.""Ne mogu vjerovati", prošaptao sam. Noge su mi drhtale, bile nesigurne. Morao sam pobjeći odavde. "Ne mogu jebeno vjerovati.""Adame, znam kako ti je ovo teško", rekla je Judith nježno.Glava mi je pulsirala kao otvorena rana. "Idem isprazniti svoj ured.""Nećeš to učiniti", uzviknuo je Goddard. "Nećeš dati otkaz. Neću to dopustiti. Pametni, mladi ljudi poput tebe suviše su rijetki. Potreban si mi na sedmom katu."Zraka sunca me zaslijepila; nisam im mogao vidjeti lica."Imali biste povjerenja u mene?" rekao sam ogorčeno, pomaknuvši se u stranu da se maknem sa sunca.Goddard je izdahnuo. "Korporativna špijunaža, dečko moj, podjednako je američka stvar kao i pita od jabuka i Chevrolet. Zaboga, što misliš kako je Amerika postala gospodarska supersila? Još 1811., sjevernjak po imenu Francis Lowell Cabot, otplovio je u Veliku Britaniju i ukrao najvredniju englesku tajnu - Cartrightov tkalački stan, temelj cijele, proklete tekstilne industrije. Donio je u Ameriku industrijsku revoluciju, pretvorio nas u kolosa. Sve zahvaljujući jednom činu industrijske špijunaže."Okrenuo sam se, prešao preko granitnog poda. Gumeni potplati mojih radnih cipela su škripali. "Dosta ste me navlačili", rekao sam."Adame", rekao je Goddard. "Zvučiš kao ogorčeni gubitnik. Kao što je bio tvoj otac. Ja znam da nisi takav - ti si pobjednik, Adame. Ti si briljantan. Imaš ono što je potrebno."Josenh FinderNasmiješio sam se, a zatim tiho nasmijao. "Što znači da sam lažljivo smeće, u stvari. Prevarant. Lažljivac svjetske klase." ."Vjeruj mi, nisi učinio ništa što se u korporacijama diljem svijeta ne događa svakodnevno. Gledaj, u uredu imaš primjerak Sun Tzua -jesi li ga pročitao? Sva ratovanja zasnovana su na prijevari, kaže on. A posao je rat, to svatko zna. Posao, na najvišoj razini, je prijevara. Nitko to neće javno priznati, ali to je istina." Glas mu je postao mekši. "Igra je svuda ista. Ti je samo igraš bolje od bilo koga drugog. Ne, ti nisi lažljivac, Adame. Ti si prokleti strateg."Zakolutao sam očima, odmahnuo glavom s gađenjem okrenuo se prema dizalu.Vrlo tiho, Goddard je rekao: "Znaš li koliko je Paul Camilletti zaradio prošle godine?"Bez osvrtanja, rekao sam: "Dvadeset osam milijuna.""Ti bi to mogao zarađivati za pet godina. Ti mi toliko vrijediš, Adame. Ti si oštrouman i snalažljiv, ti si jebeno briljantan."Tiho sam otpuhnuo, ali mislim da to nije čuo."Jesam li ti ikada rekao koliko sam ti zahvalan što si nas spasio na projektu Gurui To i desetak drugih stvari. Precizirat ću koliko sam ti zahvalan. Dat ću ti povišicu - milijun na godinu. S dodatnim opcijama na dionice, i uzevši u obzir kako nam se kreću dionice, sljedeće godine mogao bi navući pet-šest milijuna. A godinu poslije dvostruko. Postat ćeš jebeni multimilijunaš."Sledio sam se na mjestu. Nisam znao što da učinim, kako da reagiram. Ako se okrenem, mislit će da pristajem. Ako nastavim hodati, mislit će da sam rekao ne."Ovo je najuži krug, od čistog zlata", rekla je Judith. "Ponuđeno ti je nešto za što bi svi ubijali. Ali, zapamti: to ti nije poklonjeno - ti si to zaslužio. Ti si stvoren za ovaj posao. Nikad nisam srela nikoga tko je u tome bolji od tebe. Znaš li što si prodavao ovih posljednjih nekoliko mjeseci? Ne ručne komunikatore, ni mobitele, ni MP3 playere, već sebe. Prodavao si Adama Cassidvja. A mi

smo kupci.'""Ja nisam na prodaju", čuo sam kako govorim i istog trena se osjetio posramljeno."Adame, okreni se", rekao ie Goddard ljutito. "Okreni se, od-PARANOJAPoslušao sam, s nadurenim izrazom lica. "Je li ti jasno što će se dogoditi ako odeš?"Nasmiješio sam se. "Naravno. Otkucat ćete me. Policiji, FBI-u, svejedno.""Neću učiniti ništa sličnoga", rekao je Goddard. "Ne želim da ijedna riječ ikada procuri u javnost. Ali bez svoga auta, stana, plaće- nećeš imati sredstava. Nećeš imati ništa. Kakav je to život za nadarenog mladića poput tebe?"Oni te posjeduju... voziš kompanijin auto, živiš u kompanijinom stanu... cijeli tvoj život nije tvoj... Moj stari, moj zastarjeli otac, bio je u pravu.Judith se digla od stola i stala vrlo blizu mene. " Adame, razumijem što osjećaš", rekla je šaptom. Oči su joj bile vlažne. "Povrijeđen si, ljut. Osjećaš se izdano, izmanipulirano. Želiš se povući u utješnu, sigurnu, zaštitničku ljutnju malog djeteta. To je potpuno razumljivo- svi se ponekad tako osjećamo. Ali sada je vrijeme da odbaciš djetinjaste stvari. Vidiš, ti nisi upao u nešto. Ti si pronašao sebe. Sve je dobro, Adame. Sve je dobro."Goddard se naslonio u svojoj stolici, prekriženih ruku. Mogao sam vidjeti djeliće njegova lica u odsjaju srebrnog vrča za kavu i zdjelice za šećer. Dobronamjerno se nasmiješio. "Ne odbacuj sve to, sinko. Znam da ćeš postupiti ispravno."Prikladno, moj je Porsche odvukao pauk. Sinoć sam ga nepropisno parkirao, što sam očekivao?Izišao sam iz Trionove zgrade i osvrnuo se tražeći taksi, ali nije ga bilo na vidiku. Vjerojatno sam ga mogao pozvati telefonom iz predvorja, ali osjećao sam gotovo tjelesnu potrebu da izađem. Nosio sam bijelu kartonsku kutiju s nekim stvarima iz ureda i hodao uz cestu.Nakon nekoliko minuta, jarkocrveni auto skrenuo je uz rub ceste,Joseph Findersa suvozačeve strane se spustio i osjetio sam Alanin opojan cvjetni parfem kako se širi zrakom.Pozvala me. "Hej, sviđa li ti se? Upravo sam ga dobila. Nije li prekrasan?"Kimnuo sam i pokušao se zagonetno nasmiješiti. "Crveno je mamac za murju", rekao sam."Ja nikada ne vozim preko ograničenja." ; -Samo sam kimnuo. i ■,■■■.•.■■■ ■.■■-.•■;• ,;"Recimo da ćete sići sa svog motocikla i kazniti me?" rekliš je. Kimnuo sam i nastavio hodati, neraspoložen za igru.Auto je gmizao pokraj mene. "Hej, što se dogodilo s..tvojim Porscheom?""Odnio ga pauk." ... ;,; ; : . < ,; ."Fuj. Kamo ideš?" ■■' ' . ^ ^--V.,■,.-.;. ' ',,-■ ."Kući. Harbor Suites." Neće još dugo biti kuća^ shvatio sam uz trzaj. To nije moje vlasništvo. .' •"Pa, nećeš cijelim putem hodati. Ne s tdm kutijotn. Hajde, uđi, odvest ću te." y ,r- ;;"Ne, hvala." ]{"[(, ;;» VSlijedila me, vozeći polako uz rub ceite. "Ma daj, Adame, ne budi ljut." 5" >Stao sam, prišao autu, spustio kutiju i položio ruke na niski krov auta. Da ne budem ljut? Cijelo vrijeme mučio sam samoga sebe jer sam mislio da manipuliram njome, a ona je samo radila svoj prokleti posao. "Ti... rekli su ti da spavaš sa mnom, zar ne?""Adame", rekla je razumno. "Budi ozbiljan. To nije u opisu moga posla. To je ono što u Kadrovskoj zovu bonusom, zar ne?" Nasmijala se svojim naglim smijehom i to me zaledilo. "Samo su htjeli da te navodim, proslijedim ti tragove, takve stvari. Ali tada si se usmjerio na mene...""Samo su htjeli da me navodiš", rekao sam poput jeke. "Oh, čovječe. Oh, čovječe. Zlo mi je od toga." Pokupio sam kutiju i nastavio hodati."Adame, samo sam radila ono što su mi rekli. Barem bi ti toPARANOJA

"Kao da bismo ikad više mogli vjerovati jedno drugome? Čak i sada - ti samo radiš ono što traže od tebe, zar ne?""Oh, molim te", rekla je Alana. "Adame, dragi. Ne budi tako prokleto paranoičan.""A stvarno sam mislio da smo krenuli u lijepu vezu", rekao sam."Bilo je zabavno. Sjajno sam se provela.""Jesi li?""Bože, ne shvaćaj to tako ozbiljno, Adame! To je samo seks. I posao. Sto je u tome loše? Vjeruj mi, nisam glumila!"Nastavio sam hodati, tražeći taksi, ali na vidiku nije bilo ničega. Nisam čak ni poznavao ovaj dio grada. Bio sam izgubljen."Ma daj, Adame", rekla je, pomičući Minija centimetar po centimetar. "Uđi u auto."Nastavio sam hodati."Oh, ma daj", rekla je, baršunastim glasom koji je nagovještavao sve, a nije obećavao ništa. "Hoćeš li samo ući u auto1."