jezikoslovlje 15 231 galovic

15.2-3 (2014): 231-267

231

UDK 811.163.42'282(497.5 Donji Humac)

Izvorni znanstveni lanak Primljen 02.12. 2013.

Prihvaen za tisak 19.11. 2014. Filip Galovi Zagreb

Govor Donjega Humca

U lanku se na temelju recentnih terenskih istraivanja prikazuju jezine znaajke mjesnoga govora Donjega Humca na otoku Brau. Rezultati ispitivanja posvjedouju da se vei dio jezinih osobina donjohumanskoga govora moe ovjeriti u dosadanjim opisima brakih akavskih govora u cjelini, no ipak neke razlike i promjene ukazuju na potrebu novijih istraivanja na terenu, kao i na potrebu zasebnih prikaza odreenih govora. Kljune rijei: Donji Humac; braki govori; jezine osobitosti; dijalekto-logija.

1. Uvod Donji Humac, jedno od najstarijih brakih naselja, smjeten je u sredinjem dijelu otoka Braa, neto manje od dva kilometra sjeverozapadno od mjesta Nereia ijoj opini i pripada. Prvi se put spominje 1375. godine. U blizini naselja nalazi se spilja Kopaina, najstarije poznato ovjekovo obitavalite na Brau. Ondje su pronaeni tragovi ivota iz razdoblja od VIII. do III. tisuljea pr. K., pa neki arheolozi smatraju da je rije o najstarijem ovjekovu prebivalitu u Dalmaciji. Nedaleko se nalazi i crkvica Sv. Ilije koja datira iz X. stoljea, a sagraena je na ostacima rimskoga mauzoleja. Valja spomenuti i ranoromaniku crkvicu sv. Luke iz XI./ XII. stoljea, pa i crkvicu sv. Kria iz XIV./ XV. stoljea. upna crkva, koja je dograivanjima i proirenjima nastala na mjestu nekadanje crkvice Stomorice iz X. stoljea, posveena je svetomu Fabijanu i Sebastijanu. U njoj se uva vrlo vrijedna freska iz XIII. stoljea, jedna od najstarijih u junoj Hrvatskoj, neko i danas veliki motiv hodoaenja mnogih vjernika.

232

Filip Galovi: Govor Donjega Humca

Karta 1. Geografski poloaj podruja istraivanja.

Uz naselje je nalazite cijenjenoga brakoga bijeloga kamena, to je dijelom usmjerilo njegov razvoj. I danas je tradicija obrade kamena dobro sauvana pa je mjesto dalo poznate kamenoklesare i kipare. Stariji stanovnici bave se

15.2-3 (2014): 231-267

233

poljoprivredom, uzgojem domaih ivotinja i lovom, a mlai spomenutim granama, klesarstvom, ugostiteljstvom ili gravitiraju Nereiima gdje esto pronalaze posao u raznim poljima. Ovo se mjesto istie po lijepim starinskim kamenim kuama i zdanjima, po sauvanoj tradiciji i raznim pukim obiajima. Donji Humac danas broji 157 stalnih stanovnika.1 Etnici ovoga naselja glase Hunanin i Hunnka, a ktetik hunnski.2

2. Dosadanja istraivanja donjohumanskoga govora Temeljitiji prikaz jezinih osobina brakih akavskih govora dao je Mate Hraste poetkom 40-ih godina (akavski dijalekat ostrva Braa), potom i Petar imunovi 70-ih (akavtina srednjodalmatinskih otoka; Ogled jezinih osobina brake akavtine). akavska naselja Loia i Pranice te tokavsko naselje Sumartin istraeni su u drugoj polovici XX. stoljea kao punktovi za Hrvatski jezini atlas. Govor je Donjega Humca 80-ih godina obuhvaen u istraivanju slinosti i razlika govora otoka Braa (Slinosti i razlike u govorima otoka Braa kao odraz migracijskih kretanja), odnosno terenski je ispitano 350 rijei bazinoga rjenika svakoga od 16 brakih naselja (Sujoldi, Finka, imunovi, Rudan). Ovostoljetna recentna dijalektoloka istraivanja brakih idioma odnose se na govor cakavske Milne (O nekim znaajkama govora Milne; Romanski elementi u semantikome polju odjee, obue i modnih dodataka u milnarskome idiomu) i akavskoga naselja Loia (Jezine osobitosti mjesnoga govora Loia na otoku Brau; Nazivi za zanimanja, zvanja i poasne slube romanskoga podrijetla u govoru Loia na otoku Brau) (Galovi).

Treba istaknuti da je onomastika i toponimija otoka dobro obraena (imunovi). Godine 2006. izraen je opsean rjenik brake akavtine kojemu je temelj govor Draevice (Rjenik brakih akavskih govora) (imunovi).

U dijalektolokoj literaturi govor Donjega Humca nije samostalno opisan, ali se vei dio njegovih znaajki moe potvrditi u dosadanjim opisima brakih govora, naravno, uz poneke razlike. Cilj je ovoga rada opisati jezine karakteristike donjohumanskoga idioma koje su dobivene na temelju autorovih novijih istraivanja na terenu.

1 Podatak Dravnoga zavoda za statistiku (popis stanovnitva 2011. godine). 2 S obzirom na to da na otoku postoje naselja Donji Humac i Gornji Humac, etnici ponekada mogu zbunjivati. Stanovnik je Donjega Humca Hunanin, a Gornjega Humca Hunnin. Stanovnica i Donjega i Gornjega Humca jest Hunnka.

234


3. Terensko istraivanje Govor je terenski istraen u nekoliko navrata 2012. i 2013. godine. Ispitivanje se sastojalo od dva dijela: s obavjesnicima su najprije voeni slobodni razgovori razliitih sadraja, a potom su posebno koncipiranim upitnikom ispitivane karakteristike idioma na fonolokoj i morfolokoj razini te dijelom na leksikoj. S obzirom na podulje nevezane razgovore i njihovu dobru jezinu grau, vei je dio primjera u radu ekscerpiran iz istih, a ostalo je dopunjeno rezultatima iz upitnika.3 Od desetak informatora naroito su se istakli sljedei: Ica (Margarita) Jadrijevi (1937.), Vesna Jaki (1937.), Lukra Dragievi (1938.), Lenko Dragievi (1940.), Smiljana Jadrijevi (1944.), Tomislav Jaki (1960.), Lovre Jaki (1981.) te Jakov Jaki (1988.).

4. Fonologija govora vokalski sustav 4.1. Inventar i distribucija Vokalski sustav mjesnoga govora Donjega Humca sastoji se od ovih jedinica:

dugi vokali: //, //, //, //, //, // kratki vokali: //, //, //, //, //, //

U funkciji silabema javlja se i //, koji je uvijek kratak. Distribucija je vokalskih fonema uglavnom slobodna. Svaki se od vokala, u

naelu, moe nai u inicijalnome, medijalnome i finalnome poloaju u rijei, ispred i iza bilo kojega konsonanta, osim uz //. Distribucijsko ogranienje odnosi se na // koji se javlja samo u naglaenim nefinalnim slogovima. Takav je // nastao duljenjem kratkoga naglaenog /a/ u ot-vorenome slogu u svim pozicijama osim u finalnome ili jedinome slogu.4 Svaki 3 Birani su informatori koji pripadaju starijoj i srednjoj generaciji, koji su roeni u Donjem Humcu i koji su cijeli ivot ili vei dio ivota ondje i proveli. Samo je jedan od njih trajno naseljen u Australiji, povremeno dolazi u rodno naselje i ima dobro sauvan govor. Kako bismo dobili to cjelovitiju sliku idioma, a uzimajui u obzir injenicu da se govor starije i srednje generacije nerijetko razlikuje od govora mlaih, u ispitivanje su bili ukljueni i neki mlai ispitanici koji su iznimno dobro potvrdili akavske crte. 4 Rije je o vrlo mladome duljenju koje se odvilo u posljednjih dvjestotinjak godina. Premda je takav tip duljenja gotovo dosljedan jer pogaa svako nefinalno (osim u futurskim oblicima tipa zvete i sveza tipa sestrje), ima i nekih sporadinih primjera (preteno posuenice ili novije rijei) u kojima nije provedeno, npr. smostan, Jka, banna, fra, vlga (ee umidca), zbava, pzit pzin, pzite se ali: gdit gdin, vdit vdin i sl.

15.2-3 (2014): 231-267

235

produljeni // ostaje bez promjene vokalske boje za razliku od polaznog // koje se redovito zatvorilo do //, a ija se zatvorenost uva i u naknadno pokraenim dugim zanaglasnim slogovima.

Dugi vokali dolaze pod dugim naglascima i u slogu ispred naglaska izuzev vokala // koji dolazi jedino pod dugim uzlaznim naglaskom i ne moe stajati ni ispred ni iza naglaska. Kratki vokali mogu se nai pod kratkim naglaskom te u slogu ispred i iza naglaska osim vokala /a/ pod kratkim naglaskom koji se javlja samo u finalnome ili jedinome slogu.

Silabem // moe stajati u inicijalnome, medijalnome, finalnome ili u jedinome slogu izmeu dvaju konsonanata: brstt, etrdest, glo, he 3. l. jd. prez., pst, smknut se, trkt (trati), Usks, vrsnca (vrnjakinja), zagrnt. Za ovoga istraivanja nije ovjeren na poetku i doetku rijei. Tablica 1. Primjeri kratkih naglaenih i nenaglaenih vokala.

vokal

naglaen nenaglaen prednaglasni zanaglasni

a kotc, slub, pvc, soton

cakl, kampanl, navot, pandl

mtar, oprla gl. prid. rad. . jd., prjatejima D

mn., tamjna G jd. e donste 2. l. mn.

imp!, gldot, grba G jd., sestr N mn.

febrr, metrvica, peem 1. l. mn. prez., raejla gl. prid. rad. .

jd.

egvega, nel, pmetan, emo 1. l. mn.

prez. i krv L jd., prigort,

zafrgo 2. l. jd. prez., zasvtlt

izjde 3. l. jd. prez., pijcu A jd., slizin A jd., uin gl. prid. rad. m. jd.

konbima L mn., uzorli gl. prid. rad. m. mn.,

zapli 3. l. jd. prez., pih G mn.

o blestan, dubok pril., kkoe A mn.,

zkna G jd. dodjo gl. prid. rad. m. jd.,

konopma I mn., ozbla gl. prid. rad. . jd.,

provjla gl. prid. rad. . jd.

kola gl. prid. rad. . jd., lov, narno G mn.,

psmo

- - grhv G mn., kapelnn I jd., koptn I jd., nvj

u bahja, kukurz, most L jd.,

pjnula gl. prid. rad. . jd.

kupna, umdu 3. l. mn. prez., ula gl. prid. rad. .

jd., uzjhot klknuli gl. prid. rad. m. mn., klcu L jd., rtu L

jd., zapu 3. l. mn. prez.

236


Tablica 2. Primjeri dugih naglaenih i nenaglaenih vokala.

vokal

naglaen nenaglaen

prednaglasni zanaglasni a drva, otrovla gl. prid.

rad. . jd., plkot inf., slmarica

- -

apotka, dvastiptega, odrie, uskrsn

miscma I mn., potk, rastgn gl. prid. rad. m.

jd., rp L jd. -

i clega, korzma, popovsk, vjen 1. l. jd. prez.

korm 1. l. mn. prez., krn I jd., promnt,

strl D jd. -

o bakalr, olgovrodu 3. l. mn. prez., ste,

umprejete 2. l. mn. prez. rjk, jp, zardla gl. prid. rad. . jd., zjm

2. l. jd. imp! -

imatrij, ga G jd., vjska, zglb

dvrma L mn., Gsp A jd., n D jd., popln

- u makarn, poden, rgodu

3. l. mn. prez., uskrsn gl. prid. rad. m. jd.

mz 3. l. jd. prez., pstla gl. prid. rad. . jd.,

slantk, sdt -

Silabem // uvijek je kratak te moe biti naglaen i nenaglaen. Tablica 3. Silabem //

kratak

naglaen

nenaglaen

prednaglasni zanaglasni hstula, naptit, spn

I jd., valica brn, krpj N mn.,

strgt, vrsnk nzbrdica, smrt,

zbrdo pril.

Dva vokala mogu se nai jedan pored drugoga. Zijev se ne uklanja: ka, jae 3. l. jd. prez., naut, puk, praunk; zijev moe biti uklonjen: gavn, k (kao), npoko, petnjst.

Ispadanje je inicijalnih vokala zabiljeeno: konsekventno u imenicama: ltrika (elektrina struja), trik (utorak), vla (uvala); fakultativno u zamjenikih pridjeva i priloga: (o)v(n) (ovaj), (o)n(n) (onaj)..., (o)vki, (o)volki/ (o)vki,

15.2-3 (2014): 231-267

237

(o)nki/ (o)nakv; (o)vde/ (o)vd (esto vl), (o)nde/ (o)nd (esto nl), (o)vmo, (o)nmo, (o)nko, (o)vko itd. U medijalnome poloaju: u oblicima imperativa (v. 6.5.3.). Otpadanje vokala na kraju rijei dosljedno se provodi: u doetku glagolskoga priloga sadanjega (v. 6.5.9.); u infinitivnome doetku (v. 6.5.1.).5 Kratki vokal uz /r/ u rjeim primjerima moe biti reduciran nakon ega se razvija sekundarni // (v. 4.3.8.). Cijeli slog veinom otpada u prilozima kko (koliko), (o)nko, tko i sl. Kontrakcija je notirana u primjerima ps (pojas) i stt.

Dodavanje je vokala evidentirano u primjeru s mnn, gdje je vokal analoki umetnut; analogijom u nekih pokaznih zamjenica (fakultativno): (o)t (taj), (o)t (ta), (o)t (to); pokatkad na kraju prijedloga ispred konsonanta: niza skle, uza ku.

Uz inicijalne se vokale u ponekom primjeru postavlja protetsko /j/. Sustavno se pojavljuje u imenici jsta, uglavnom u prilogu jpet/ jpe/ jpe,6 fakultativno u ji, jho, jpala, ali Amrika, vo, me, stina.

4.2. Realizacija vokalskih fonema Vokali koji prethode doetnomu nazalu u nekim se sluajevima mogu nazalizirati, pri emu doetni nazal iezava. Takav je fonetski razvoj najee ovjeren kod starijih govornika: [brd] I jd., [dr] 1. l. jd. prez., [gld] 1. l. jd. prez., [tb] I jd., [vd] 1. l. jd. prez.

Fakultativno se i nesustavno u imenici Milna (naselje) i izvedenicama kadto reducira kratki vokal /i/, pa se moe ostvariti []: [Mnj] DL jd., [Mnrka], [mnrski].7 Silabem // realizira se monoftonki.

5 Hraste je ustvrdio da se u mnogim mestima, a osobito u Loiu i Boboviu i uopte na zapadu ostrva, opaa nastojanje da otpadne celi nastavak neodreenog naina -ti, ako se osnova pred tim nastavkom svrava na samoglasnik (Hraste 1940: 19). I u govoru je Donjega Humca reduciranje finalnoga /-t/ prilino frekventno, no to je fakultativna pojava, stoga primjere u radu biljeimo s /-t/. 6 Mogue od: veznik i + prilog opet. 7 Potonja je pojava, prema Hrasti (1940: 17-18), karakteristina za govore zapadnih mjesta Bobovia i Loia u izgovoru mesta Milne, no izgleda da je ova crta danas proirena i na neka druga naselja.

238


4.3. Razvoj pojedinih vokalskih fonema 4.3.1. Odraz poluglasova Negdanji praslavenski poluglasovi, odnosno novije va (// < *// i *//), dali su vokal /a/, naravno, uz neke naknadne promjene u skladu s akcenatsko-fonolokim zakonitostima govora: dska, dolc, dn, l (la), go, otc, pakl, sn, usahnt, vsak. Vokal /a/ od poluglasa u imenici ps provlai se kroz cijelu paradigmu: pas G jd., pas D jd., pas N mn.

akavska jaka vokalnost, odnosno vokalizacija poluglasa u slabome poloaju, registrirana je u glagolu vazst/ vazmat te u pridjevu vazmni (v. 4.4.18.). Ovamo treba pribrojiti i razvoj /j-/ > /ja-/ u imenici jgla/ jgla.8

4.3.2. Ishodini *// U brakim je govorima kontinuata ishodinoga *// bez izuzetka vokal /u/, ime se govor Donjega Humca ne razlikuje od drugih brakih govora: bh G mn., jbuka, mut, pk, sp (pu), snce, sze N mn., tst (Tsto Kt, nadimak), vk, vna, .

4.3.3. Odraz prednjega nazala *// U mnogim je akavskim govorima prednji nazal *// reflektirao dvojako: u postpalatalnome poloaju (iza /j/, //, //) u vokal /a/, a u ostalim poloajima u /e/. U donjohumanskome idiomu refleks /a/ nahodimo u ovim pojavnicama: jazk uz rjee jezk,9 jmik/ jmin (jemenac),10 (po)ot (po)t, ujt, zajt, ali pot, dan, ja, tva. Zanimljivo je naglasiti da infinitiv glagola prijt, kao ni njegovi oblici, nisu potvreni u slobodnim razgovorima, a niti nizom usmjerenih pitanja, osim: n znon hedu mi moltve bt prjote; k mli, be mu prjoto. U ostalim je pozicijama, razumije se, refleks /e/: mso, msec, pmet, ptk, popt se, svti, teltina, tki, vzt, vme. 8 Ovjerene su obje mogunosti, a jedan mlai informator kazuje jagl. Dvojstvo je markirano i u Milni. 9 Kao rezultati istraivanja slinosti i razlika brakih govora navedeni su primjeri analiziranih rijei bazinoga vokabulara pojedinih govora. Za govor je Donjega Humca zabiljeen samo lik jezk (usp. Sujoldi i dr., 1988: 167). U imunovievu je Rjeniku, pak, notiran lik jazk s primjerom iz Donjega Humca: Nta ne govri kak da si prez jazka (2009: 351). U dananjem je govoru, iako se pokatkad uje i jezk, oblik jazk osjetno frekventniji. 10 Neto je ei leksem ro.

15.2-3 (2014): 231-267

239

4.3.4. Odraz stranjega nazala *//. Praslavenski nazal stranje artikulacije *// (> //) u brakim se govorima odrazio kao /u/, odnosno rezultatom je ujednaen s refleksom ishodinoga *//, kako se i oekuje. Donjohumanske su potvrdnice: bde 2. l. jd. prez., grd 3. l. mn. prez., gsto pril., ku A jd., lpu A jd., mk (brano), m, rk, sdc, ssd, trs 3. l. mn. prez., trba, tvoj A jd., untra, ejd (ir).

U infinitivu glagola druge vrste konsekventno stoji sufiks /nu/ (< /n/): dgnut, kpnut, klknut, maknt, olknut, taknt.

4.3.5. Promjena /ra/ > /re/ U govoru je Donjega Humca posvjedoena promjena /ra/ > /re/ u osnovama glagola krst i rst i u imenici rbc te u njihovim oblicima: dobr se nakrla; n bi pkre sv; n kred; slbo rst bltva; n nta narsa; smr rst po gor; svma nan je prirsa scu; rbc na ponstru; rci i btije.

4.3.6. Refleks jata Stari jat (*// > //) sustavno je zamijenjen vokalom /i/, to se uoava u sljedeim kategorijama: - u korijenskim morfemima: grh, likr, ln, mihr, mst, navstt, sikra, sme, sng, sv, zvzd; - u tvorbenim morfemima: bolt, d, dovli, dv, kolno, kudja, nadebelt, polett, trpt, umrt; - u relacijskim morfemima: (o)nakvih G mn., prama sbi, sestr DL jd., o tbi, s vin brdn, tih G mn.

U brakim su akavskim govorima prisutni i neki stalni ekavizmi, kako je to zabiljeeno u dosadanjoj dijalektolokoj literaturi.11 Vei je dio navedenih 11 Hraste navodi: Zamenu ovoga glasa [] sa e nalazimo u istim reima kao i na Hvaru, dakle: vnac, ozld(t), zleda, starena i starina, seka, oskn(t), znica i znica, vja i vja, sst, sed(t) i sid(t), sedn i sidn. Ovamo bi se mogle ubrojiti i rei: zanovt(t), kren, kornje, iskorn(t), gre, dle i gri, dli... (1940: 17). Slino istie i imunovi: U njima [brakim govorima] se ipak nalazi nekoliko ekavizama kao npr. u leksemima: vnac, zleda, kren, teles, starena, osknt, ozldt, zanovtt (...), vreten, be, bedvi, Bli, kstret, jstreb, sest, u kojem je e vjerojatno ujednaen prema prezentu (*sd) (2009: 23).

240


ekavizama potvren i u govoru Donjega Humca, no opservirane su neke promjene, odnosno neki su od njih izali iz aktivne upotrebe ili su niske frekvencije. Glagol ozldt se redovito se koristi (ozldla se; ozld se), a znatno se rabi i (i)tit (iti je ngu; tila je rku) te glagol ruvint (ruvin san se; ruvin je ngu). Imenicu zleda gotovo je u cijelosti potisnula imenica rna (jmo rnu na vrt; vlo rna). Leksem vnac nema ekavski refleks i potvren je kao vjnc (vjnc edu imt prvopresnici; da kpidu vjnc za pokjnega) ili se koristi imenica krna (kko je blo krnih z sprovod?).12 Imenica kren, kod koje nije sigurno je li /e/ dobiveno od starijega /e/ ili od jata, dobro se uva (tvdi kren; sa krenn san izglla kaplu), a kadto se moe zamjenjivati sa le (tvde le; le od bob), dok se umjesto iskornt rabe glagoli izglt, poglt, untit, istrbt (v untit trv; pogl v gavice!). Iako se danas najee ne upotrebljava, kazivai se sjeaju da se neko govorilo teles/ teles za osobu golema stasa. Imenicu starena preteno rabe stariji, uz gospodr ili glv (glv ke; glv sel), a u istih je evidentiran leksem znica (von te k znicu ka). Glagol zanovtt frekventno se javlja (ple i zanovto; moj en vi zanovto). Primjeri be, bedvi, seka, vreten, jstreb potvreni su i uvaju se, kao i imenica csta. Glagol sjesti glasi sst (sla je; sdi 2. l. jd. imp!; sedm 1. l. mn. prez.; sedli gl. prid. rad. m. mn.), doim sst ne ulazi u ovaj idiom. Oblici glagola tjerati katkad imaju ekavski refleks (on tro svoj; on hi tro; potrola je sv mke) kao i imenica primjer (na primr).

Stara je zamjena jata vokalom /a/ odraena u romanskoj primljenici prska (persica: per- > pr- > pra-). Prijedlog prema glasi prama i prima (kod mlaih i prema): st je okrnut prama mni; hod je prama ma; okrnuta prima tbi. Jat je dao /a/ u sloenici pramale (proljee), a zasvjedoeno je i novije prole.13 Ikavskoga su refleksa i ostali primjeri tipa gzd, nndra, orh.

U nekim je novijim terminima u sustavu sporadino zastupljen (i)jekavski odraz jata. Osim u spomenutome leksemu vjnc, uoen je u ovim primjerima: ljkovi (uz jo uestalo medicna), svjdoba i vjbot.14

12 Ekavski je lik oito (davno) izgubljen jer i milnarski i loiki, pa evo i donjohumanski govornici, poznaju samo likove vjnc i krna. Govornicima ni po sjeanju nije poznat oblik vnac. 13 Mlai govornici imaju drugaiji naglasak: pramal. 14 Primjeri upotrebe glagola vjbot: grd ol subte vjbot, po in vjbe, baldu, rastu se; me ld n nogu i likr govri da vaj da vjbo; grm u crkvu vjbot pvot; dic grd trenrt, grd vjbot.

15.2-3 (2014): 231-267

241

4.3.7. Leksemi greb i tepal Prijevojni lik s vokalom /e/ registriran je unutar korijena imenice grb: nvi grb; majk grbih; Bji grb. Kazuje se grbje, pored kopont/ koponta (< mlet. campo santo).

U primjeru tpal i oblicima ouvana je jedna od praslavenskih dubletnih mogunosti (tepl-, topl-), dakle s vokalom /e/: zmi bde tplo; jh je tepl; isteplemo obd; tpli krh; teplca (toplina).

4.3.8. Slogotvorno // U govoru je Donjega Humca skraeno ishodino //: kv, tvd.

Znaajkom je nekih brakih govora, osebice govor zapadnoga, pa i sredinjega dijela otoka, razvoj sekundarnoga //.15 U donjohumanskome se idiomu ono rijetko razvija, nedosljedno u istih govornika i u istim primjerima: mrnski (koji se odnosi na Mirca), us (usred), ali brme, grihot, Lkrica, mra, potrba, sra, vra; u prefiksima pri- i pr-: prgodit, prlni, prtkt, prmstit, ali pribct, prigort, priporodt se, pripovdt, priport, privrit. U rijeima je romanskoga podrijetla sekundarni // ee dobiven: brla (kotlet) (< mlet. brisila), krnevl (< mlet. carnevl, tal. carnevle), prt (< mlet. persto), prn (zatvor) (< mlet. presn).

4.4. Konsonantski sustav Inventar, distribucija i razvoj Konsonantski sustav mjesnoga govora Donjega Humca sastoji se od 23 fonema:

sonanti: /v/, /j/, /l/, /r/, /m/, /n/, // umnici: /p/, /t/, /c/, //, //, /k/, /b/, /d/, //, /g/, /f/, /s/, //, /x/, /z/, //

15 Hraste navodi da osobito to biva na zapadu ostrva poevi od Milne, gde je ta pojava najrasprostranjenija. Isto tako, nekada emo uti i brtva, mra, prib(t), ali ree na zapadu, a ee u mestima od Nereia prema istoku (Hraste 1940: 19-20). imunovi pie: Pojava je osobito esta u Milni, kripu, Loiima, a neto manje u Draevici (imunovi 2009: 24). Recentnim je istraivanjima govora Milne i Loia potvreno da se sekundarno // u Milni vrlo esto razvija, a veim dijelom i u Loiima (usp. Galovi 2013: 184).

242


U sustavu je prisutan okluziv //, zvuni parnjak tipinoga akavskoga //. Zvune afrikate // i // izostaju, fonemi su /f/ i /x/ postojani, fonem // nije dio konsonantskoga sustava.16

Svaki konsonant moe stajati u inicijalnome, medijalnome i u finalnome slogu. Ogranienja se pojavljuju u odreenim konsonantskim skupinama. 4.4.1. Fonem // Spirant // sustavno se javlja i u poloaju u kojem se nije razvila fonemska jedinica //, to je vano akavsko obiljeje: nruba, narubenca, svjdoba, p, gerica. 4.4.2. Fonem /x/ Bezvuni velarni spirant /x/ dijelom je konsonantskoga sustava i stabilan je u svim pozicijama: grh, hljada, htit, hubtnica, hunnski, hkot (poticati, nagovarati), krh, mha G jd., ohol, plahv (plaljiv, uglavnom za ivotinje), pht, raskhot, smh, strahv (plaljiv, uglavnom za ovjeka), strha, pher, trhla (zatrudnjela), zahldt, zho 3. l. jd. prez. (zijevati).

Redukcija je fonema /x/ evidentirana u nekoliko izoliranih primjera: u glagolu tt (htjeti) i nekim njegovim izvedenicama: tli bidu, t je, tedu, ali ho, hemo; u glagolu dot (drhtati) i njegovim izvedenicama: dola je, dedu; na doetku priloga lma (odmah).

Finalno /x/ u genitivu mnoine svih triju rodova nerijetko iezava.17

4.4.3. Fonem /f/ Fonem /f/ ima vrsto mjesto, a najee stoji u rijeima stranoga podrijetla: faolt (grah s mahunom), ferta (eljeznica), fta, fjra (sveanost na dan sveca, protenje), fjbica (kopa), flma (loa rakija), frementn (kukuruz), frgot, frikn (miris ribe), frko, frizrka, frkta (ukosnica), frminnt (igica) uz flmin, fdra (podstava), fumr (dimnjak), fundamnat (temelj), frbast (lukav), garful (karanfil), kaf, kfla, naftalna (sredstvo za zatitu odjee od moljaca), ofendt se (naljutiti se), ofcij (brevijar, molitvenik), ofr, trfit (naii, susresti se), zafr(i)kvt, zagra(n)ft (ogrepsti) uz ograbut. 16 U svim primjerima, radi lake snalaljivosti, biljeimo grafeme (), (h). 17 Budui da je rije o fakultativnoj pojavi, u primjerima to nije naznaeno.

15.2-3 (2014): 231-267

243

Isti je fonem rezultat izmjene stare skupine /pv/ u primjerima foe, fot se. Slijed /hv/ supstituira se fonemom /f/ to potkrepljuju ovi primjeri: fl, poflt,

pofljen, zaflt, Forni(n), Frka te Fr, uz ee Hvr.18

4.4.4. Fonem // Svim je brakim akavskim govorima svojstvena promjena // u /j/, pa tako i govoru Donjega Humca: izjbt, jdi, kpja, kajt, koja, krj (kralj), mjc, nedja, pjcot, pogbjen, pstija, prjatej, vja, zemj, zdrvje, j. Zbog promjene // u /j/ ne moe se zakljuiti je li epentetski /l/ bio umetnut u sljedove /pj/, /bj/, /vj/, /mj/. U manjem je broju rijei zasvjedoen prijelaz // > /l/: plskot, Plska, prielkvt, Vlko, zadovlstvo. U primjerima tipa Bljanin (stanovnik Bola), podljen, veslje jotovanje nije provedeno pa je izgovor jedinica /l/ i /j/ nesliven (ali je, zje). 4.4.5. Status finalnoga /l/ Jednako kao i u svim brakim akavskim idiomima, u analiziranome je govoru finalno /l/: - neizmijenjeno na doetku finalnoga sloga osnove u imenica i pridjeva te na doetku priloga: aprl, dtul (vrsta palme koja se dijeli na blagdan Cvjetnice), dl, ferl, kotl, ml (luki nasip), posl, skndal, skol, sl, stl, vl, vtal; bl, dbel,19 gl, ksel, ngal; odizdl (s donje strane), pl - utrnuto na doetku finalnoga sloga jednine mukoga roda glagolskoga pridjeva radnoga: betim, govor, naps, osti, pro, p, pe, sknu, mra, zkle, zavk - neizmijenjeno na doetku unutranjega sloga: blnica, Dlka (stanovnica Dola), dli, klci N mn., mlcima DLI mn., Nlka (osobno ime), plca G jd., plka (vrsta starinskoga plesa), plmih G mn., altr (kroja), la (umak od rajice i drugih zaina).

18 Vrlo je zanimljiva situacija s rijei Hvar. Promjena /hv/ > /f/ dosljedno se ostvaruje u svim primjerima, no ne uvijek i u rijei Hvar, to je, izgleda, novija pojava jer Hraste i imunovi biljee Fr za sve brake govore. Tim je zanimljivije to je jednako ovjereno i u mjestu Loia gdje je veina informatora kazala Fornin i Frka, ali uglavnom Hvr (usp. Galovi 2013: 188). U zapadnoj je Milni redovito Fornin, Frka, Fr. 19 Kod mlaih je naglasak drugaiji: debl.

244


4.4.6. Promjena finalnoga /m/ u /n/ U govoru je Donjega Humca promjena /-m/ u /-n/ markirana u gramatikim morfemima: u 1. l. jednine prezenta: gldon, uken, ven, zahtin; u instrumentalu jednine svih triju rodova imenskih rijei: lpin ovkn, s jelnn dittn, mojn rdicn; u dativu, lokativu i instrumentalu mnoine svih triju rodova imenskih rijei: mojn betijn, hovin lojn, tjin rukn, kao i na doetku leksikih morfema nepromjenjivih vrsta rijei: sdan, san, veinn. Na doetku leksikih morfema promjenjivih rijei nazal /-m/ nije podloan izmjeni: brtim, flm, grm, km, pitm, problm, rm. Prikazana mijena konsekventno zahvaa i druge brake govore.

Valja izdvojiti da se /m/ zamjenjuje s /n/ i na doetku unutranjega sloga: u Hncu L jd., mon, sedandest, zapntit, osim u poloaju ispred bilabijalnih /b/ i /p/: bumbk, decmbar, lumbrla, pmpa, rumbt (nasilno otvoriti vrata; provaliti), umpret (izglaati).

4.4.7. Fonem /v/ U dijelu akavskih govora fonem /v/ moe biti reduciran u konsonantskoj skupini u slijedu sa sonantom /r/ ili slogotvornim /r/ u istome ili narednome slogu. U donjohumanskome je govoru ogranienje distribucije fonema /v/ u spomenutim okolnostima ovjereno u nekim pojavnicama: skar, sekva, srbt, ali etvrtk, etvti, mrtvc, potvrdt, stvort, stvdnut, tvrdo pril. Inicijalno je /v/ otpalo ispred /r/ u rbc, ali vrna, vreten, vruin.

Ne moe se javiti kao protetski glas.

4.4.8. Razvoj starih skupina Praslavenska konsonantska skupina */d/ i starohrvatska /dj/ preteito imaju refleks /j/: glojt, zmeju, krja, mja, mej, mejnik, Mjovci (toponim), mlji, mlajarja, poroje, rjt (raati), rjendon, rjok, sje (aa), slji, tji, ja. Javlja se i //, poglavito u pridjevu trpnome: isen, izven, polen, ponen, usen, a nerijetko se ostvaruje nesliven slijed: ugrdjen, urdjen, zapovdjeno. Oba su fonema razvijena u primljenim rijeima: jakta, jel, jmetar, jto, kortejnt, tajn, vijj; ardn, reipt.

Praslavenske konsonantske skupine */zg/ i */zd/ te starohrvatske konsonantske skupine /zgj/ i /zdj/ prate rezultat skupine */d/ odrazivi se kao /j/: daj G jd.,

15.2-3 (2014): 231-267

245

grje, gvje,20 mjoni, ali gvoc21 (naprava od eljeza za lovljenje puhova, mieva).

Fonem // odraz je jotacije u skupinama */t/, /tj/: bra, ka, n, pla, r, s inf., sme, sra.

Praslavenske konsonantske skupine */sk/ i */st/ te njihove starohrvatske inaice /skj/ i /stj/ konsekventno su rezultirale skupinom /t/: daca, gerica, kl, le, koca, ken, nata, pr, pt, ta, p, vica uz trnga, zapen. Prema toj se osobitosti, a kako se i oekuje, govor Donjega Humca ubraja u akavske govore.

4.4.9. Skupina /r/ U donjohumanskome je idiomu praslavenska skupina */r/ u veoj mjeri preobliena u /cr/, to je oigledno iz ovjera: crvi N mn.; mli cvi; glogu mi crva; cni jval; blo i cno vn; sv su skalne pocrnle; posv s crn; nosla je crnin; cni cgani(n); crvno kravta; crvno zemj; vsta zemj u ns je sto crjenina; sv je blo crven; crnlo o(l) lgo. U neizmijenjenu je obliku uglavnom opstala u rijeima ma (zemlja crvenica; isto to i crjenina) i rjnk (vrsta groa, vrsta vinove loze).22

4.4.10. Skupina /t/ i druge skupine u primljenicama Konsonantska se skupina /t/ u govoru Donjega Humca razvila od stare skupine /t/: potn, potvt, te (itanje ili pjevanje pojedinih tekstova u crkvenim obredima), tovt. Glagol je tt (itati) markiran jedino kod starijih, i to rijetko: tj, Andrja, tj!; la, protj, nek sv jemo!; protla san psmo; tjemo svki dn.

20 Kod mlaih: gve. 21 Kod mlaih: gvoca. 22 U analiziranim rijeima bazinoga vokabulara brakih govora za govor je Donjega Humca naveden leksem crva (usp. Sujoldi i dr. 1988: 169). Izgleda da je ve tada registriran prijelaz /r/ > /cr/. I u zadranome je primjeru rjnk osjetna tendencija za uklanjanje /r/. Primjerice, jedan informator koji podulje prepriava o vinogradarskim poslovima i u ijem je prianju est puta potvren leksem crjenak, upotrebljava ga etiri puta u obliku rjnk, a dva puta u obliku crjnk. Usporedbe radi, u bliskim se Loiima /r/ u pravilu uva: rvo, rjno, ni, vi (usp. Galovi 2013: 188).

246


Konsonantska skupina /t/ razvila se i od skupine /st/ u primljenicama, kako to dokazuju primjeri: furt, notrmo (zapovjednik palube), tajn, tramc (madrac). Paralelno sa skupinom /t/, u primljenicama nahodimo i konsonantske skupine /k/ (< /sk/) i /p/ (< /sp/): kaft (ladica), kalinda, kartc (papirnata vreica), ktula (kutija); opidl (bolnica), palne (naramenice), paret pored dt, pna, prit (alkohol, estica), porkca, pacakamn (dimnjaar). Neto su rjei primjeri tipa skancja, stimt, skla uz kla.

4.4.11. Skupina /jd/ i kompozit glagola ii Na granicama prefiksalnoga i korijenskoga morfema u prezentskim osnovama glagola prefigiranih s *idti nastaje skupina /jd/, koja je u mjesnome govoru Donjega Humca registrirana u mnogim primjerima: djdemo, izjdu, njden, prjde, snjdte se. U infinitivnim je osnovama skupina /jt/, pretrpivi metatezu i jotaciju, prela u fonem //: iz, p, pr, sn se.

4.4.12. akavsko pojednostavnjivanje konsonantskih skupina Slabljenje je napetosti konsonanata akavska odlika. U donjohumanskome je govoru pojednostavnjivanje konsonantskih skupina vrlo redovito i odvija na ovaj nain: - afrikata se zamjenjuje frikativom:

dgaki, grake N mn., kka, kvka, mka, mte 2. l. mn. imp!, komunstiki, maka, blono, pokrniki, poltiki

- okluziv se zamjenjuje sonantom: hlte 2. l. mn. imp!, lbor, olgjen, olk(d), polpst, plpora, slca G jd., svlca G jd., zli i u primjerima tipa: pol cstu, pol crkvu, ol starin, ol i

- okluziv se reducira: bogstvo, hrvski, poplt, prstava, proklstvo, rkvica, splski Sudei po raspoloivu materijalu, govor ne podnosi netipine konsonantske skupine na poetku sloga koje se eliminiraju redukcijom njihova prvoga lana: el, r, sovt se, enca, tca.

15.2-3 (2014): 231-267

247

4.4.13. Asimilacija U stanovitu broju primjera evidentirane su kontaktne i distantne asimilacije: n, ma, n; okrua, ivo (plodovi mahunarki), a, t, vot (zvidati). Potonji se oblici kod istih kazivaa mogu javiti i bez provoenja asimilacije.23

4.4.14. Disimilacija Brakim su idiomima u odreenim primjerima svojstvene disimilacijske pojave, ime mjesni govor Donjega Humca ne odudara od drugih brakih govora. Skupine /m/ i /mn/ disimiliraju u /mj/ i /vn/: smjon 1. l. jd. prez., sumjv; gvno, osavnjst, sedavnjst, a skupina /zn/ disimilira u /zl/ u: zlmen (znak kria), zlmenot se (prekriiti se). Fonem /l/ rezultat je disimilacije fonema /r/ u lebr, lebr N mn., ali bez izmjene u srebr.

4.4.15. Depalatalizacija // U brakim akavskim govorima u ogranienome broju rijei palatalni nazal // ispred nekih konsonanata gubi palatalnost. Da je i govoru Donjega Humca karakteristina takva realizacija, potkrepljuju podastrti primjeri: ditnstvo,24 Jagne Bji (dio mise), jan, jnca G jd., lansk.

4.4.16. Umekavanje nazala Umekavanje je nazala /n/ u nekim leksemima zastupljeno u skupini /gn/: gzd, gj. Na doetku je rijei /n/ dosljedno umekan u imenici rga (orgulje), a u sredini rijei fakultativno u kica.

4.4.17. Prijelog i prefiks /v/ Polazno /v/ (< */v/) u funkciji samostalnoga prijedloga i prefiksa dalo je odraz /u/: u Drevicu, glovu, u katu; udovc, udovca, unk, Usks, ustt, vik, ugt. Odraz /va/ ovjeren je u glagolu vazst/ vazmat gdje je provedena puna akavska nepreventivna vokalizacija, premda se nerijetko javlja i uzst: zeli smo i 23 Jednako je tako i u drugim brakim naseljima. imunovi navodi da se asmilacija po mjestu izgovora ne ostvaruje dosljedno, ni unutar pojedinih naselja, ni uvijek dosljedno kod jednog te istog govornika (2009: 30). 24 Kod mlaih i s neoakutom: ditnstvo.

248


vzeli smo; uzmte i vazmte. Kod starijih se pokatkada moe uti pridjev vazmni, koji je unesen u sustav putem crkvene terminologije, no obiniji je lik usksni: usksno vrme; usksne psme. Izdvojeni je leksem trik (utorak) gdje je otpao prvi lan.

4.4.18. Skupina /vs/ Skupina /vs/ (< */vs/) nakon ispadanja poluglasa i provedene metateze preobliena je u /sv/, to ilustriraju neki od primjera: sv, sv, sv, svka, svki, svh, svemu, svmu. Sauvan je lik vs u kojem su sastavnice skupine razdvojene vokalom /a/ dobivenim od poluglasa u jakome poloaju pa se metateza nije provela: b je vs probld; uinli su vs posl; jes izli vs krh?; vs svt; zakarpn se vs; vs se ismo.

4.4.19. Rotacizam Premda je zamjena intervokalnoga spiranta // sonantom /r/ u prezentskoj osnovi glagola moi (< *mogti) prisutna, ne ostvaruje se uvijek konsekventno pa su potvrene razliite mogunosti: mre/ mge/ me, mremo/ mgemo/ memo, mredu/ mgedu/ medu. Zanimljivo je istaknuti i oblik mu(n) 1. l. jd. prez., zastupljen kod starijih govornika.

4.4.20. Sibilarizacija Sibilarizacija se provodi vrlo nedosljedno kod istih govornika i u istim primjerima. U nominativu mnoine imenica mukoga roda zabiljeeni su primjeri s provedenom i neprovedenom sibilarizacijom: bki, msi, rjoci, rzi, bnki i bnci (bnak N jd. klupa), prgi i przi, svidoc i svidok, unki i unci, unki i unci, kao i u dativu, lokativu i instrumentalu mnoine: prgima i przima, uncima. U dativu i lokativu jednine imenica enskoga roda sibilarizacija se djelomino provodi: rk i rc, nog i noz, ali samo dski, gski, Mjki Bjoj, tg. 4.4.21. Umetanja konsonanata Stara je skupina /zr/ sustavno razbijena konsonantom /d/ u primjerima: sazdrt; sazdr, sazdrla; zdrl, zdril.

Do umetanja konsonanta /d/ nije dolo u rijeima: ert; re, ru/ redu; erla; ere, ali: ndra, nadla.

Umetanje je /r/ markirano u imenici grvron (gavran).

15.2-3 (2014): 231-267

249

4.5. Realizacija konsonantskih fonema Fonem // realizira se kao [].25

Nazalni /n/ u poloaju ispred /k/ i /g/ ostvaruje se u svojoj velarnoj varijanti: [agna], [bka] G jd. (klupa, bnak N jd.), [iglki], [ikartt] (obukati), [Tko].

5. Prozodija govora 5.1. Inventar i distribucija Inventar naglasnoga sustava u govoru Donjega Humca ine: kratki silazni (), dugi silazni (), neoakut () te prednaglasna duljina () i nenaglaena kraina (). Distribucija je naglasaka uglavnom slobodna, odnosno svaki se od pojedinih naglasaka moe nai u bilo kojem poloaju u rijei izuzev kratkoga silaznoga koji ne moe stajati na vokalu /a/ u inicijalnome ili medijalnome slogu. Dugi /a/ u nefinalnim pozicijama nastao je duljenjem kratkoga naglaenog /a/ i ostvaruje se jedino pod uzlaznim naglaskom, odnosno neoakutom.

Kratki silazni naglasak je odsjeen, silazne intonacije i potvruje se: - u inicijalnome slogu:

dgaki, grbu L jd., ktla G jd., pjemo 1. l. mn. prez., joli gl. prid. rad. m. mn.

- u medijalnome slogu: cigartih G mn., pokra, potrola gl. prid. rad. . jd., ssdu A jd., zame 3. l. jd. prez.

- u finalnome slogu: grozd G jd., mrtvac N mn., zamnt, zovet 2. l. mn. prez., alost L jd. Dugi silazni naglasak je u kretanju tona lomljen, silazne intonacije i potvruje se: - u inicijalnome slogu: klko, mn I jd., vca, prla gl. prid. rad. . jd., zspoli gl. prid. rad. m. mn. - u medijalnome slogu: 25 Srednje izgovara se na nain da vrh jezika slabo dodiruje prednje alveole i gornje zube, dakle je negdje na pola puta izmeu donjih zuba (to je karakteristino za tokavsko ) i uzdignutog poloaja prema alveolama (to je karakteristino za ) (Mogu 1977: 65).

250


gusnka, kudi D jd., novmbar, pokjni, postrski - u finalnome slogu:

karatl, poton gl. prid. rad. m. jd., prurt G mn., sme, uzavr gl. prid. rad. m. jd.

Neoakut je u kretanju tona lomljen, uzlazne intonacije i potvruje se: - u inicijalnome slogu: plac, pmeti L jd., pvca G jd., plvimo 1. l. mn. prez., vete 2. l. mn. prez. - u medijalnome slogu:

perva, pola gl. prid. rad. . jd., pogjo, poola gl. prid. rad. . jd., rodkva

- u finalnome slogu: ern I jd., jagl G mn., mazgn I jd., oficr, svil G jd. Sauvana je prednaglasna duljina, zanaglasna je pokraena. U jednoj rijei moe biti samo jedna duljina. Prednaglasna duljina ne moe stajati ispred neoakuta. Ostvarena je neposredno ispred: - kratkoga silaznoga: mst L jd., ogldnt, prd 3. l. jd. prez., zlt L jd., zvonm 1. l. mn. prez. - dugoga silaznoga: bln, lp, mihrn I jd., obrn gl. prid. rad. m. jd., vnn I jd. U naglasnome sustavu donjohumanskoga govora funkcioniraju: opreka po intonaciji, opreka po silini, opreka po kvantiteti. Dakle, silaznost/ uzlaznost, naglaenost/ nenaglaenost i duljina/ kraina imaju razlikovnu funkciju, to je vidljivo u ovim primjerima:

en N mn. en G jd.; mre im. mre 3. l. jd. prez. (moi); sd (posuda) sd (dravni organ); b 2. l. jd. imp! b im. (graak);

dohdi 3. l. jd. prez. dohod gl. prid. rad. m. jd.; kp 2. l. jd. imp! kp gl. prid. rad. m. jd.;

pletn 1. l. jd. prez. pletn gl. prid. trp.; on (onaj) on (oni); re N mn. er G jd.;

prit (izlagati pari, pariti) part (izgledati); brmena G jd. brimen N mn.

15.2-3 (2014): 231-267

251

Enklitike uglavnom nisu naglaene: i ond bidu bli nosli; on e ti pomj napst; zvla je da mi re. Ipak u stanovitim okolnostima mogu preuzeti naglasak: e s te tga; j mslin da n t ne b; e bdu inli; pitla me da e mu darovt.

Iz niza je navedenih primjera u radu razvidno da su u govoru provedena neka duljenja. Istiemo duljenje ispred sonanta: dm, dln, gotv, kotl, rj, tovr te duljenje ispred zvunih konsonanata: bb, obd, obrz, prg, slb. Rezultat je duljenja, prema oekivanju, dugi silazni naglasak.

Prema Moguevoj klasifikaciji rije je o starijem naglasnome tipu u kojem je izvrena metatonija kratkoga silaznoga naglaska na /a/ u otvorenome nezadnjem slogu u naglasak koji se intonacijom ne razlikuje od neoakuta.

5.2. Podrijetlo naglasaka Prozodijske se osobine izvode iz starohrvatskoga tronaglasnoga sustava. Vanije posebnosti:

< grd, kst, pntin, tlo, tr < pri duljenju u zadnjem/ jedinome slogu pred sonantom ili zvunim

konsonantom: bubrg, grb, krv, obn, r < uglavnom u nefinalnome slogu pred konsonantskom skupinom sa sonantom ili

zvunim konsonantom: nndra, opnci N mn., umnce, srdi, jgla (uz jgla) < u jedinome ili zadnjem slogu glagolskoga pridjeva radnoga mukoga roda

jednine: , govor, hod, s, udr

< bolesn, govdina, izst, kobla, en < kraenjem //: cv, kv, tvd < u nominativu mnoine imenica srednjega roda: brimen, imen, ramen,

vimen < rijetko pri pomicanju naglaska na proklitiku: n smi, n znon

< dvr, mej, mu 3. l. jd. prez., pedest, a

< pri duljenju /a/ u otvorenu slogu izvan ultime: bva, jgoda, opnak, prilit < pri duljenju naglaenog /a/ u prijedlogu u proklizi: n more, n zub

252


< kraenjem u zanaglasnome poloaju: stila gl. prid. rad. . jd, gldomo 1. l. mn. prez., glub, msec, sstor G mn.

< u slogu ispred : bond G jd. (bnd L jd.), juh G jd. (jh N jd.), ruk G jd. (rk N jd.)

6. Morfologija govora akavska morfologija uva mnoge arhaine crte, no na akavskome su jugoistoku inovacije nerijetke.

6.1. Imenice 6.1.1. Imenice mukoga roda U instrumentalu jedine prevladao je nastavak /-n/, uz vrlo sporadina odstupanja: gjen/ gjn, jen, ali kjn, mn, nn, sn, vn, jn.

Redoviti su kratki mnoinski oblici jednoslonih i dijela dvoslonih imenica mukoga roda, odnosno oblici bez proirenih osnova umetkom /ov/ ili /ev/: bri, dlni, glubi, grmi, psli, pt, p, stol.

Genitiv mnoine moe imati trojake nastavke: /-ov/, /-ih/, /-/: bubrgv, glasv, junkv, orhv, rogv, trakv; mok, dn, svtoc, unok; gospodrih, karatlih, misch, mih, vtlih, mlih. Zabiljeene su i paralelne mogunosti u nekih imenica: jazkv/ jazkih, prsoc/ prjcih.

U dativu, lokativu i instrumentalu mnoine opaa se sinkretizam, odnosno padei su izjednaeni u /-ima/: brdima, nima, kandilrma, koma, mornrma, prjcima.

6.1.2. Imenice srednjega roda Imenica dt sauvala je karakteristike negdanje t-promjene: dt: ditta, dittu, dt, dte, dittu, dittn. Zbirna imenica dic mijenja se kao imenica enskoga roda u jednini: dic, dic, dci itd. Imenice negdanje n-deklinacije zadrale su infiks /en/: brme, brmena; tme, tmena; vrme, vrmena; u mnoini brimen, timen, vrimen. Negdanja s-deklinacija sauvana je u mnoinskim oblicima imenica do i nbo: udes, nebes, iako imenice mogu imati i oblike da, nba.

15.2-3 (2014): 231-267

253

Genitiv mnoine ima dvojake nastavke: /-ih/, /-/: kortih, sdrih, scih; imn, jj, lebr,26 ramn. U ponekim je primjerima distribucija tih nastavaka jednako mogua: klin/ kolnih.

U dativu, lokativu i instrumentalu mnoine sustavan je nastavak /-ima/: bilncima, grbjima, klima, pjima, selma, vretenma.

6.1.3. Imenice enskoga roda Imenice negdanjih r-osnova mati i ki glase mter i r: mtere, mteri, mter itd.; er, ri, r.

U genitivu mnoine zastupljeni su dvojaki nastavci: /-ih/, /-/: armernih, bahjih, koblih, tavjih; d, krok, ltor, srdl, tro, udovc. Ista imenica kadto moe imati jedan ili drugi nastavak: brkov/ brkvih, dask/ dskih, mrov/ mrvih.

Dativ, lokativ i instrumental mnoine ima trojake nastavke: /-on/, /-ima/, /-ami/: kokon, kozn; krvima, kima, plima, ponstrima, prijatejcima; betijmi, enmi. Distribucijski je kriterij tih nastavaka nejasan, pa su esti primjeri tipa: ne m nogmi/ nogn; a je s vcima/ ovcn; nsin vod betijmi/ betijn/ btijima; mo krste po rukmi/ rukn.

6.2. Pridjevi Pridjevi su potvreni u odreenome i neodreenome obliku. Neodreeni se oblik pridjeva iznimno rijetko javlja u kosim padeima. U deklinaciji je odreenih pridjeva dolo do izjednaenja prema palatalnim osnovama, pa se u genitivu jednine mukoga i srednjega roda biljei: dobrga, drvnega, estkega, u dativu/ lokativu jednine lpemu (i lpen), vrdnemu (i vrdnen) itd.

Kada pridjevi imaju imeniku funkciju, zadravaju pridjevsku promjenu: odved mlu u klu (mlo N jd., djevojica); da je u Hmc s nvn mldn (mldo N jd., djevojka, budua zarunica); mojj strj je otc b iz Polhumv (stro N jd., svekrva).

Komparativ se tvori nenaglaenim nastavkom /-ji/: jji, lpji, mkji, slji, tji, vji te naglaenim /-iji/: bilji, slabji, porkji, tisnji, veselji. Komparativno se znaenje kadto moe izricati i opisno: me zl, ve vrdan.

26 Kod mlaih ispitanika: lebr i lbor.

254


Superlativ se tvori predmetanjem prefiksa naj- obliku komparativa: njvi, njkiselji, njmravji, njpametnji.

6.3. Zamjenice Line zamjenice ja i ti u instrumentalu jednine imaju oblike mnn, tbn. U akuzativu mnoine oblik ih glasi hi: jes hi vdi?; n hi blo dma.

Pokazne zamjenice ovaj, taj, onaj glase (o)v(n), (o)t(n), (o)n(n). Oblici takv, (o)vakv i (o)nakv rabe se naporedo s likovima (o)vki, (o)tki i

(o)nki. Zamjenica e potvrena je kao upitna i odnosna zamjenica za znaenje neivo:

e m vik nit govri?; e s dogodlo?; e s dogjo?; e b tla?; pedu pot e j ostlo; v e sn ti napisla; nek in e h je vja; on slku e s nli. Genitiv sa ovjeren je u starijega narataja, uz ee ga. Zamjenica o izraava upitnost sa znaenjem to?, a potvrena je i kao neodreena zamjenica u znaenju neto, bilo to, ita: zn ?; i sl ?; jest izli?; mote mslin?; jmo nvega?; n znon he okrua narst; mslidu da me bol.27 Upitne i odnosne zamjenice za ivo glase koj, koj, koj: koj je ovk zv?; on koj je vdi na svoj i; koj je n en?. Oblici k, k, k za ovoga istraivanja nisu zasvjedoeni. Zamjenica e u zavisnoj se reenici u funkciji veznika moe odnositi i na ivo: on(n) frtar e j b lni; on e nn je b kre je; vdila je vga Postranina e nn je msline b sti; hod je u on en e j bla bolesn. Srastanjem nekih prijedloga s akuzativom upitno-odnosne zamjenice razvili su se kompoziti z, p, n, ali samo to: z le?; p si plt vn?; n si stvi?; a to e nost?

Zamjenice iji, ija, ije imaju oblike ihv, ihva, ihvo: po csti je nikolko krv, ali n znomo ihve su; m smo svjta, a on mne pto da ihva san!. Usustavljeni su oblici svihv (svaiji) i nihv (niiji).28

Neodreena zamjenica nk(r) ima znaenje nitko, dok nik(r) znai netko. Zamjenica nit pokriva znaenje neto. Za znaenje neki rabi se nik.

27 Pozornost izaziva da se kod dviju kazivaica javlja i a kao upitna i odnosna zamjenica: a bdu jli?; a m vik pripovdo?; ne nta a m se re; n je rka on a sm m tribli r. 28 Nihv ima znaenje niiji, a niihv neiji.

15.2-3 (2014): 231-267

255

6.4. Brojevi Glavni brojevi glase: jedn, dv, tr, etri, pt, st..., dset, jedinjst, dvnjst, trnjst, etrnjst, petnjst..., dvdeset, dvastijedn, dvastdvo, dvastpet, dvastdevet itd.29

Po pronominalnoj deklinaciji mijenja se glavni broj jedn i svi brojevi koji u sklopu imaju jedn (21, 31..., 101...): jelnga, jelnmu; dvastijelnga, dvastijelnmu itd.

Redni se brojevi svi mijenjaju: prvga, prvmu, drgega, dvadestega... Oblici prvi i drugi u nominativu jednine mukoga roda mogu dobiti sekundarni /-n/: prvn, drgin.

Frekventna je uporaba brojevnih imenica: dvje, trje..., dvojca, trojca, desetorca...; isto tako i brojevnih priloga: destk, tridestk i dr.

Za znaenje tisua upotrebljavaju se oblici mijr i hljada.

6.5. Glagoli Iz sustava su glagolskih oblika nestali aorist i imperfekt.30 Glagolski prilog proli takoer nije dio sustava. Istiemo neke karakteristike.

6.5.1. Infinitiv Infinitiv je dosljedno apokopiran. Ukoliko osnova zavrava vokalom, moe se reducirati i finalni /-t/: dob, dr, podn, ugs, ali krst, isp, m, pomst (v. biljeku 6).

6.5.2. Prezent U 3. licu mnoine prezenta nastavci su /-du/ i /-u/, od kojih prvi pretee: mud, plvidu, spodu, umdu, zaborvidu; stu, dr, ote, prmu. Katkada su mogui paralelni ostvaraji: stu/ stidu, nsu/ nsidu, stoj/ stojd, zov/ zoved, ru/ redu.

29 Oblici u kojima prije finalnoga /-t/ stoji vokal, finalno /-t/ realiziraju fakultativno. 30 Sauvan je jedino imperfektni oblik glagola biti koji se upotrebljava za tvorbu tzv. imperativa prologa: ben, be, be, bemo, bete, bedu.

256


Glagol ivjeti u infinitivu glasi vt, doim su za prezent karakteristini oblici glagola *ivsti: vn, v, v, ivem, ivet, v.

Oblici zanijekanoga prezenta glagola biti glase: nsn, ns, n, nsm, nst, ns.

Zanijekani prezent glagola imati ima ove oblike: nmon, nmo, nmo, nmomo, nmote, nmodu.

U mnogim se akavskim govorima glagol za znaenje ii izraava dvjema supletivnim osnovama: infinitivnom hod(i)- i prezentskom gre(d)- (< *grd-), kako je potvreno i u govoru Donjega Humca: - prezentska osnova: ne gr u nedju?; grm na ble; grn s dma; gldojte kak grt, kro je!

- infinitivna osnova: mrala je hodt ; n hodla u sklu, a itla je ofcij; bla bi j ol subte hodla u Ske; la hlte vmo; on su u ns hodli tr pt na gdinu.

Podruje junoakavskoga dijalekta (junije i istonije od Drvenika) ima posebnu tvorbu iterativnih prezenta. U govoru su Donjega Humca vrlo frekventni takvi oblici: napravje krv, mka se umje, otkupje je, pokaje slke, sakrje pneze, zaminje gmu.

6.5.3. Imperativ U imperativu je vrlo frekventno reduciran vokal /i/ u nastavcima u 2. licu jednine i u 1. i 2. licu mnoine: brj, dons, m, opr, rc, t, vrt se; donsmo, promnmo, sprmte, onte se, unte; ali ukred, vdi, zasvtl; maknmo.

6.5.4. Futur I. i futur II. U futuru I. redovito se osnova infinitiva spaja s enklitikim oblicima glagola htjeti: govore, kapedu, mole, naprvie, razbemo, znemo. Ukoliko se futur pravi inverzijom, infinitiv ostaje neizmijenjen: on edu apt; tet je rkla da e pomst; la je da e poslt tlegram.

U brakim govorima nahodimo i futur II. koji se, kao u analiziranome govoru, tvori na dva naina: a) od trenutnoga prezenta glagola biti i pridjeva radnoga odreenoga glagola: ako bdu inli gluparje, ukor hi!; ka(l) bdete li u Suptar, pemo i m; b) od trenutnoga prezenta glagola biti i infinitiva odreenoga glagola: ako bde govort o pinzma, t m!; kal bdete int je,

15.2-3 (2014): 231-267

257

zvte nas!; kal bdedu navot lje. Obje se mogunosti naporedo koriste. Zanimljivo je istaknuti primjer jedne kazivaice u kojem rabi oba naina: I ond sa(n) mu lpo rkla: Ako bden m, du. J tko? Nek me ne zov jer ako bden mgla, pu.

U donjohumanskome se idiomu, ali i u nekim drugim brakim idiomima, konstrukcijom futura I. glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga odreenoga glagola izraava radnja koja e se odviti prije neke druge radnje, odnosno vjerojatna radnja u prolosti, to Menac-Mihali naziva tzv. predbuduim vremenom (usp. Menac-Mihali 1989: 101). U govoru to ovjeravaju primjeri: be pbro sv msline; be vdi cu; be uinla zvt.

6.5.5. Perfekt Tvori se od kratkih oblika trajnoga prezenta glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga odreenoga glagola: nsm nta pvoli l stroha; pofrgola je gre; sestr se apla z glovu; sv su msline lni ostili; ukrc nas je. Naglaeni su samo dugi oblici prezenta: jes nli?; jest hi kapli?.

6.5.6. Pluskvamperfekt Tvori se od perfekta glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga odreenoga glagola: bla mi je rkla da e dont; bli su dli prn nego su li po koz u Drevicu; m smo mu bli napisli, ma nas n poslo; ond je b dve dvojcu.

6.5.7. Imperativ proli Osobito je proirena upotreba imperativa prologa koji oznaava da se neto trebalo ili moglo uiniti u prolosti. Tvori se od imperfekta glagola biti i infinitiva: bete prn zvt; be dj slot; be olnt msa; be ut po bi b polo sv; bete in v dt.

6.5.8. Kondicional sadanji i kondicional proli Poseban je oblik glagola bt za tvorbu kondicionala: bi(n), bi, bi, bimo, bite, bi(du). Kondicional sadanji tvori se od posebnoga oblika glagola bt i glagolskoga pridjeva radnoga odreenoga glagola. Kondicional proli tvori se od kondicionala sadanjega glagola bt i glagolskoga pridjeva radnoga odreenoga glagola. Potonji je izuzetno frekventan u prepriavanju prolih dogaaja koji su se ponavljali: bli bidu hodli lv; b bi bro i ond o grje; ond bimo bli nosli plme na

258


Cvitncu; b bi ub zca, po iskho; bli bidu balli; bli bimo ol ptka ostli u Splt; bli bidu Drevjani kupovli.

6.5.9. Glagolski prilog sadanji Iako se rijetko javlja, zabiljeen je u nekoliko primjera: koju, uvju, let, le.

6.5.10. Glagolski pridjev trpni Glagolski pridjev trpni moe imati razliite nastavke koji se dodaju na infinitivnu ili prezentsku osnovu: /-n/, /-en/, /-jen/, /-ven/, /-t/. U govoru su potvrdom podastrti primjeri: apn, dokon, dovedn, net, nagovren, prgnut, prklet, samlivn, ubijn.

6.5.11. Optativ. Optativ je oblikom jednak glagolskomu pridjevu radnomu, a rabi se za izricanje neke elje. Obino dolazi u zdravicama, kletvama i psovkama: v nan t majk i oen se bzo!; kga te pomla!; mre te guzlo!; vrj te lni!; na dobr van dlo poroje Issovo.

6.6. Veznici Od veznika se istie ma romanskoga podrijetla koji se paralelno upotrebljava sa suprotnim veznikom ali: rka si da e nazvt, ma ns; bla bi(n) kpla, ma nsn tla.

7. Sintaksa govora U mnogim znaajkama sintaksa pokazuje romanski utjecaj. Sintaktike crte govora Donjega Humca uglavnom su podudarne sintaktikim crtama ostalih brakih akavskih govora. Izdvojit emo neke najizrazitije.

7.1. Konstrukcija prijedloga od i imenice u genitivu Spoj prijedloga ol i imenice u genitivu, koji je izuzetno frekventan, oznauje gradivnost, posvojnost ili uzrok: ka ol Lkrice; jh ol msa; kadna ol mtere; vra ol srebr; kice ol kmena; prg ol ke; blza ol svil; ol tet r; ol er sn; mra je l srca; umla je ol cavice.

15.2-3 (2014): 231-267

259

7.2. Prijedlog u i genitiv imenskih rijei Vrlo su obine konstrukcije prijedloga u i imenske rijei u genitivu koja oznauje ivo. Redovito se rabi za smjer kretanja: djdte u ns!; gr u Nlke; grn u svoj er; grm u Ivna, a ond u Tneta; i mjesto: bli smo u Jgovia; bla je u pop; b je u likr.

7.3. Instrumental drutva i instrumental sredstva Instrumental drutva veinom ima prijedlog s/ sa: sa vrn; s tetn; s vmi. Instrumental sredstva moe i ne mora imati prijedlog: kopt motkn; ond se t pe pl re, ond hi psli izvdi pernn; dv plice vene s konopn; udr ga je sa bn; li su s autbusn.

7.4. Posesivni i etiki dativ Posesivni je dativ obian u ovome idiomu: j tbi nno hod lv?; j je brt b profer; mni je mter vi hodla u M(i)ln.

Etiki dativ takoer se nahodi: i ond san ti j dla; tko san ti j t uin i mrno Bsna; a d si mi, lpoto moj?; pozdrv mi ga.

7.5. Sveza za i infinitiv Nisu neobini spojevi tipa: dj agd za izst; ov pakt mi je za olnt na ptu; t(n) vett mu je za ob ol nedje; prok smo inli, ali n za prodt.

7.6. Broj jedan Broj jedn moe biti u funkciji neodreenoga lana: n je jedn vli gd!; njzina mter je bla jeln dbro en; tda je hodlo jeln dt.

Oblik jeln/ jeln upotrebljava se u znaenju otprilike, priblino: kal t umsi, ond stvi jeln dvdeset dk mda i nit mlk; n nas pno, be nas blo jeln trdese; do t kaplice vaj hodt jeln etrdest mintih.

7.7. Prilog di Isti se prilog rabi za izricanje mjesta i smjera: a d gr?; d su li?; d ste bli?.

260


7.8. Prilog nazad Prilog nazad glasi nse.31 Osim u mjesnome znaenju, rabi se i u vremenskome kada se govori o nekoj vremenskoj toki u prolosti: mra je nse dv goda; trfila san je nse nikolko dn.

Za izricanje nekoga vremenskoga perioda u prolosti rabe se konstrukcije tipa: u moj dba, u on dba, u moj vrme, u on vrme, u stro dba.

7.9. Lik a Lik se koristi uz glagole kretanja, a oznauje udaljavanje od nekoga mjesta: grn pl doma; nst nta izli, a vj grt ; pedu u nedju.

7.10. Prijedlozi o i po i vremensko znaenje Pomou prijedloga o i po izrie se priblino vrijeme nekoga zbivanja. Spojevi tipa o Bou se t pe; o Svtj Margarti bde fjra imaju znaenje taj dan. Primjeri tipa po Vlj etemni grd brt; po Vlj Gsp pme dajt imaju znaenje nakon.

7.11. Prijedlozi radi i zbog Prijedlog zbog oznauje samo uzrok: zbg ca ne gr pno u Hmc. Prijedlog radi moe oznaavati i namjeru i uzrok: radi rume se sv ola; poldla je radi tbe!; a je u Slca radi uta (u znaenju poraviti automobil).

7.12. Neka U namjernim i izrinim reenicama osim da rabi se i neka. Meutim, esto se u ivim razgovorima upotrebljavaju oba lika zajedno: rka je da nek umkne; Vsna je rkla da nek ne grm ako bde slbo vrme.

7.13. estina skupina je li U upitnim se reenicama sustavno izostavlja estica li: j ispkla?; jest dnili?; jes prtili?. Vrlo su este konstrukcije tipa: su utkli?; su imli postol?; se uvrd?; ste n e vikli? 31 Poneki govornici imaju neoakut: nse.

15.2-3 (2014): 231-267

261

7.14. Akuzativ kao oznaka mjesta U mnogim srednjodalmatinskim govorima akuzativ namjesto kretanja oznaava mjesto. Pojava je uglavnom redovita u brakim govorima. Donjohumanske su ovjere: jest bli u crkvu sno?; na san hi d sed na kaf; ivem u Hmc; ko su u tlu; rdla san u Pua; bli smo u Suptar. Takoer, prilona oznaka mjesta umjesto u instrumentalu stoji u akuzativu: stojd pod gomlu; clu n su prid butgu sedli i fumli. 7.15. Bezline konstrukcije Ponekad se javljaju bezline konstrukcije: jur ga je jpe zabollo; aplo ga je po su ga prnili u blnicu.

7.16. Elipse U ivome su govoru frekventne eliptine reenice, odnosno reducira se ono to se u odreenome kontekstu podrazumijeva: djd po emo zapvot jeln! (psmu pjesmu); e s srmi? iz ks! (slakga kolaa); la, zafumj jelnga (pault cigaretu).

7.17. Red rijei Red je rijei u reenici slobodan, a ponajprije ovisi o tome to govornik eli istaknuti (v. 10. Ogledi govora).

8. Leksik govora Braki govori imaju vrlo zanimljiv leksik. Ondje se mogu pronai leksemi batinjeni iz praslavenske epohe, starohrvatski leksemi, niz termina romanskoga podrijetla i dr. Mnogi su od njih u raznim fonolokim inaicama zastupljeni u drugim akavskim govorima, ali i u nekim tokavskim i kajkavskim idiomima. Istaknut emo pojedine donjohumanske potvrde.

Leksem hz u znaenju donji dio lea praslavenskoga je podrijetla: bol me hz. I t (dio noge, gnjat) je iz praslavenskoga jezika: bol me t. Starohrvatski je leksem gorc koji se rabi u znaenju kvrga, izraslina: udr se glovu po mu je izlet gorc. Imenica ivt moe se rabiti u znaenju tijelo, kao i u mnogih akavaca: a je l jer ga bol cli ivt (cijelo tijelo); da je vs ivt bol. U raznim je fonolokim inaicama u akavskim govorima uobiajena rije go: ug

262


go da ispeem. U akavskome, u arhainim tokavskim govorima, pa i u kajkavskome javlja se rije prpuh: ap me prpuh po me ho bol. Potvrena je rije hrb panj koja se javlja u mnogih akavaca u raznim oblicima: njbji su hrbi ol msline za gort zmi. Leksem pt rabi se u znaenju znoj, tako i ptan (znojan), a poee se uje i glagol ispott se (oznojiti se): ol mke san se ispotla. Iz praslavenskoga je takoer termin mlza koji se javlja u znaenju prvo kozje ili kravlje mlijeko. Na prostoru junoakavskoga dijalekta dolazi jdt se i jd, to je evidentirano i u donjohumanskome idiomu: nad se; jdan je. Znatno je zastupljen i stari glagol ikt (traiti): ikli su te; ik, ik, po e n!. Kao i u mnogim akavskim ikavskim govorima te u nekim govorima drugih narjeja, u Donjem Humcu esto se rabi imenica praslavenskoga podrijetla d (kia), a tako i glagol dajt (kiiti). U akavtini je i kajkavtini posvjedoena imenica vls (vlas, nit kose), takoer praslavenskoga podrijetla, koja je u brakim govorima mukoga roda. Imenica pramale (proljee) dobro je sauvana. Imenica zkva (zipka) registrirana je u raznim fonolokim inaicama i drugdje u akavaca.

Premda cakavski govor Milne na zapadu otoka prednjai u broju romanizama, u donjohumanskome je govoru markirano mnotvo romanskih posuenica (preteno mletakoga podrijetla) koje pripadaju raznim semantikim poljima, pa navodimo neke ilustrativne primjere. U semantiko polje odjee, obue i modnih dodataka ulaze: bra (torba), frkta (ukosnica), gvnte (rukavice), kalcta (arapa), kapeln (enska kapa), kapt, kolt (ovratnik), mudnte (gae), otna (podsuknja), travsa (pregaa), vta (haljina). Meu terminima za zanimanja i zvanja nerijetko se upotrebljavaju: bikr (mesar), ja(n)dram (andar), jmetar (geometar), kapitn, marangn (drvodjelac), mtar (uitelj, majstor), notrmo (voa palube), profer (profesor), altra (krojaica), pacakamn (dimnjaar), vra (asna sestra). Iz terminologije kue notirani su sljedei: kun (jastuk), lancn (plahta), lavandn (umivaonik), pitr (posuda za uzgoj cvijea), kre (prozorski kapci), tramc (madrac). Znatan je broj termina u svezi s gastronomijom (jela, predmeti): brujt (vrsta kuhanoga ribljega jela), ckar (eer), kara (alica), fal (grah), konrva (gusta kuhana smjesa od rajica), manstra (tjestenina), ki (valjuci od tijesta), la, ta (lonac), terna (zdjela), ml (aa). Povezano s obiajima, drutvenim ivotom i proslavama nahodimo ove: baln (nogomet), brkula (vrsta kartake igra), dta (miraz), krnevl, mkare, presec(j)n (vjerski ophod), tmbula (vrsta igre pomou kartica i brojeva). Od glagola romanskoga podrijetla registrirani su sljedei: betimt (psovati), durt (trajati), fremt (zaustaviti), infit (umisliti), let (skuhati), piturt (bojiti), pizt (teiti), umpret (glaati) i niz drugih.

15.2-3 (2014): 231-267

263

9. Zakljuak Govor Donjega Humca, kao jedan od predstavnika sredinje brake akavtine, dosada nije zasebno istraen niti opisan. U radu su na temelju novijih istraivanja na terenu izdvojene i analizirane karakteristike govora. Dobiveni rezultati potkrepljuju da se vei dio jezinih znaajki ovoga idioma podudara sa znaajkama drugih brakih akavskih govora, no ovjerene su i poneke razliitosti, koje se oekuju izmeu brakih naselja, uz neznatne manje promjene.

Glavne su fonoloke posebnosti: ikavski odraz jata, uz manji broj stalnih ekavi-zama; vokal /a/ kao kontinuata poluglasova te pokoja potvrda vokalizacije polugla-sa u slabome poloaju; dvojaki refleks prednjega nazala; vokal /u/ kao rezultat is-hodinoga *// i stranjega nazala; kratki slogotvorni /r/, naglaen ili nenaglaen, sustavno bez popratnoga vokala; primjeri tipa krst, rst, rbc; leksem grb; pro-tetski konsonant /j/ u ponekom primjeru; konsonantski sustav s ovim osobitostima: izostanak zvunih afrikata // i //, uvanje fonema /x/, stabilnost fonema /f/, izos-tanak fonema //; tipini akavski // kao bezvuni parnjak zvunomu //; spirant // u poloaju u kojem se nije razvio //; fonem /j/ kao rezultat konsonantskih sku-pina */d/ i /dj/, rjee // ili nesliven slijed /d+j/ u pridjevu trpnome; konsonantske skupine */zg/ i */zd/ te /zgj/ i /zdj/ s gotovo dosljednim refleksom /j/; konsek-ventan akavski odraz; preinaenost skupine */r/ u /cr/, uz poneke otklone; sau-vana skupina /jd/ unutar prezentske osnove od glagola tvorenih od ii; konso-nantske skupine /t/, /k/, /p/ u primljenica; sustavan prijelaz finalnoga /m/ u /n/ u gramatikim morfemima i u leksikim morfemima nepromjenjivih rijei; dosljedna promjena fonema // u fonem /j/, s nekoliko mijena u /l/; neizmijenjeno finalno /l/ u kategoriji doetka osnova imenica, pridjeva i doetka priloga te u kategoriji doet-ka unutranjega sloga, ali njegova redukcija u kategoriji jednine mukoga roda gla-golskoga pridjeva radnoga; redovito akavsko slabljenje napetosti; asimilacijske i disimilacijske pojave u pokojim primjerima; depalatalizacija fonema // u ograni-enim primjerima; sporadino umekavanje nazala /n/, uglavnom u skupini /gn/; odraz /u/ (< /v/) u funkciji samostalnoga prijedloga i prefiksa, rijetko /va/ u jed-nome do dva primjera u sloenica; oblici sv, svki, svemu, ali vs; djelomino provoenje rotacizma u prezentskoj osnovi glagola m. Inventar naglasnoga sus-tava govora ine: kratki silazni (), dugi silazni (), neoakut () te prednaglasna du-ljina () i nenaglaena kraina (). Rije je o starijem naglasnome tipu u kojem je izvrena metatonija kratkoga silaznoga naglaska na /a/ u otvorenome nefinalnome slogu u naglasak koji se intonacijom ne razlikuje od neoakuta. Vana su duljenja ispred sonanta te duljenja ispred zvunih konsonanata koji rezultiraju dugim silaznim naglaskom. Ovjerene su morfoloke znaajke: imenice mukoga roda (je-

264


dnoslone i dio dvoslonih) s kratkom mnoinom; trojaki nastavci u genitivu mno-ine imenica mukoga roda: /-ov/, /-ih/, /-/, a u genitivu mnoine imenica srednjega i enskoga roda dvojaki: /-ih/, /-/; izjednaeni dativ, lokativ i instrumental mnoine imenica mukoga i srednjega roda u /-ima/, a u dativu, loka-tivu, instrumentalu mnoine imenica enskoga roda trojaki nastavci s mogunosti slobodne distribucije: /-on/, /-ima/, /-ami/; palatalne inaice u pridjevsko-zamjenikoj deklinaciji; zamjenice e, o, pa i a; izostajanje aorista i imperfekta, kao i glagolskoga priloga prologa; nastavci /-du/ i /-u/ u 3. licu mnoine prezenta, od kojih je prvi dominantniji; glagol za znaenje ii s infinitivnom hod(i)- i prezentskom gre(d)- osnovom; tvorba iterativnih prezenta tipa priblije; tzv. imep-rativ proli; tvorba futura na dva naina; posebni oblici glagola bt za tvorbu kondi-cionala. Od sintaktikih se osobina izdvajaju: spoj prijedloga ol i imenice u geniti-vu; akuzativ kao oznaka mjesta; sveza za i infinitiv; prijedlog u i genitiv imen-skih rijei; este elipse; instrumental sredstva s prijedlogom i bez njega; prilog di za izricanje mjesta i smjera; slobodan red rijei; lik a; bezline konstrukcije i dr. Leksiki je fond izuzetno bogat uz mnoge termine praslavenskoga i starohrvats-koga podrijetla, biljei se velik broj posuenica, osebice romanizama.

Ovim je istraivanjem utvreno da je govor Donjega Humca dobro sauvao niz akavskih osobina na svim jezinim razinama i u svih narataja, pa i usprkos novim promjenama koje zahvaaju akavske govore.

10. Ogledi govora Informatorica: Ica (Margarita) Jadrijevi (ro. 1937.) (Onda ste hodili balat u Milnu?) Dla j tn pt u M(i)ln na ble. A j san hodla vko ve pti... I lpo se j urdla, cno vta, i li ti m. I dli ti m u slu, ka(l) , da me ap(t) Ske otc stri Toms kal je n pe t marku, t stre ble... jdi, j san letla, letla! Sv mi se bla pola sla vrt(t). A j govrin da emo fremt... Da n! Ond t marku, t san bla zapntila tn bl! J govrin: sl u sst i n za ru p balt. Ali na da bi on la dma, a Ska na t govri: Ne hod jer j n dv bta, j emo stt! A dv re je vj blo. A govri Ska da nek na gr i zatvri ku, a t e hod s mnn, po emo l na moj psteju j i t. A e mo p , a pun sla svta, j je i ltrija i j je svga... (A kako je Seka balala?) A Ska, ma da vdi kak je balla, t ti se vrtla, ma k violna. K violna! I marku i ti i plku i kvtro pi i sv! Sv su on dobr balli, otc ni je dobr bal. I vd u Hmc bla bi mejk pti dla na ble ili bi b da Martnc s utn po bi nas sv dve balt u Nerea. Ond smo balli, igrli tmbulu... kak je t lpo blo. J bi vi bla nit dobla na ltriju, t

15.2-3 (2014): 231-267

265

bi ti blo smh jedn pt san dobla lpu podu za dvnjst jd, jedn pt dsku za pr(t) rbu, ond bocn, po su se vi smijli da san sritn. Informatorica: Lukrica Dragievi (ro. 1938.) (Jesu to kantaduri pivoli?) J, blo hi je majk. Da vdi e bdu sl u Vlu etemnu bli zapvoli on Ispovlte se Gospodnu, ond on djde i potpi faran u mre crvno, ond Pe mj... Mjko moj! A ka(l) bidu hodli kop sl u korzmu prn Usksa, vik su psme pvoli po gradima. Zn ? Blo je glda, ali blo je veslje. Ond je blo glda, a blo je pet lpo. A dans nsm gldni momo sv i nmomo nta. Nta nmomo! Njprn, veinn mlo zdrvjo, n nkr zdrv. N nkr gldan, ali mo i gldnih. J san se rodla dvas(t)prv sdmega tristisme. J i brt smo smo. Mni je otc mra u nn rtu etrdest i pte. A mter mi je rodla dvojcu i umli su mi d gloda. Jedn je v p misc, jedn sdan misc. A prn, pe su mi umle dv sestr. Jedn mi je imla dv gdine, a jedn be gdinu i nit i umla je ol cavice. I tko... ond se mter mila... la san od osavnjst gdin, a i prn san hodla nos konstre, i na drbilicu, i blnicu grdla, a e ti govor(t), snko... ali pe to san se udla, mon dv re, mon ptero dic, dvnjst unkih... tko mi se agd ja ispnila... Informator: Tomislav Jaki (ro. 1960.) Svt je njve hod na lje. Loz je bla ond, ve, msline. Ali n blo ni pno mslin, ns sv imli. T n ni rodlo k dans, jer n blo mjetnega gja, ns jdi ni znli sti k dans. Ond bi svt hod na rnte. A po vtlima se dsta sjo slantk, iva, a njve je blo kupsa. Prn n blo ovc. Blo je nit kz, krv, tovri... (A ce ste Vi cinili?) J san hod lv. Lovli smo zce, prpelice, rebe, stnu dvjo. Dans mo i th dvjih prsoc. Blo je vik lovko drtvo Br, a svko je msto imlo svoj lvnu jedincu. Hodlo se po grpima po tr, etri, pt... N se smlo hodt sm, a njme dvojca! Zca je blo njtje ubt, n je b njbi. nae, d izgri, tl hi bde njve tl ni je pa bjo i sv, a ne ni n d n pe, d n obreno, d je vliko ma, d je prko. Zc he na istin. (Di ste hodili u lov?) Vko sv vda kolo Hnca. M t prdle zovem: Vla i Mlo Pl, ond Strne, Vrsovca, Pje, Mjovci, Dmania i tko...

Literatura Barac-Grum, Vida (1985). Glasovne promjene u sustavu (na primjeru akavskoga

vokalizma). Rasprave Zavoda za jezik IFF 1011: 4953. Bory, Wiesav (2007). akavske leksike studije. Praslavensko naslijee u akavskome

266


leksikom fondu. Zagreb: Matica hrvatska. Finka, Boidar (1971). akavsko narjeje. akavska ri 1.12: 1171. Finka, Boidar (1973). Naputak za ispitivanje i obraivanje akavskih govora. Hrvatski

dijalektoloki zbornik 3: 577. Finka, Boidar (1977). Dugootoki akavski govori. Hrvatski dijalektoloki zbornik 4: 7

178. Galovi, Filip (2013). Jezine osobitosti mjesnoga govora Loia na otoku Brau.

Fluminensia 25.1: 181198. Galovi, Filip (2013.). Prilog istraivanju jezika hrvatske dijalekatske poezije: brako

cakavsko pjesnitvo. Croatica et Slavica Iadertina 9.1: 8398. Galovi, Filip (2013). Romanski elementi u nazivlju odjevnih predmeta, obue i modnih

dodataka u milnarskome idiomu. akavska ri 41.12: 159188. Hraste, Mate (1940). akavski dijalekat ostrva Braa. Srpski dijalektoloki zbornik 10: 3

66. Ivi, Pavle (1981). Prilog karakterizaciji pojedinih grupa akavskih govora. Hrvatski

dijalektoloki zbornik, 5: 6791. Jutroni, Andre (1950). Naselja i porijeklo stanovnitva na otoku Brau. Zbornik za

narodni ivot i obiaje junih Slavena 34: 584. Kapovi, Mate (2004). Jezini utjecaj velikih gradova. Rasprave Instituta za hrvatski jezik

i jezikoslovlje 30.1: 97105. Kurtovi Budja, Ivana (2010). Kopneni akavski govori u okolici Splita, ibenika i Zadra.

Celini, Anita, Ivana Kurtovi Budja, Ankica ila impraga, eljko Jozi, ur. Prinosi hrvatskoj dijalektnoj fonologiji, Split Zagreb: Knjievni krug Split, 77157.

Kurtovi, Ivana, Domagoj Vidovi (2005). Neutralizacija dugoga i kratkog a u junoakavskim otonim govorima. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 31.1: 389400.

Lisac, Josip (2009). Hrvatska dijalektologija 2: akavsko narjeje. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga.

Lukei, Iva (2012). Zajednika povijest hrvatskih narjeja: 1. Fonologija. Zagreb Rijeka: Hrvatska sveuilina naklada.

Menac-Mihali, Mira (1989). Glagolski oblici u akavskom narjeju i u hrvatskom knjievnom jeziku. Filologija 17: 81109. Mogu, Milan (1977). akavsko narjeje. Fonologija. Zagreb: kolska knjiga. Njavro, Mato, ur. (2005). Otok Bra. Zagreb: Turistika naklada d.o.o. Sujoldi, Anita, Boidar Finka, Petar imunovi, Pavao Rudan (1988). Slinosti i razlike

u govorima otoka Braa kao odraz migracijskih kretanja. Rasprave Zavoda za jezik 14: 163184.

15.2-3 (2014): 231-267

267

imunovi, Petar (2009). Rjenik brakih akavskih govora. (2. izd.). Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga.

Vrani, Silvana (2002). Govori sjeverozapadnoga makrosustava na otoku Pagu. 1. Fonologija. Rijeka: Matica hrvatska Novalja.

Vuli, Sanja, Marko Aleri (2009). O hrvatskom leksiku na temelju primjera iz akavskog narjeja. akavska ri 37.12: 3555.

Adresa autora: Kuzmineka 55 Zagreb E-mail: [email protected]

LOCAL SPEECH OF DONJI HUMAC Local speeches of island Bra have been researched and described as a whole, but local speech of Donji Humac has not been separately described yet. This paper presents the results of recent research of this idiom at various linguistic levels. It shows that this local speech shares most linguistic features with the other local speeches of island Bra, but there are some linguistic features which indicate that we need new researches and separately researches of some local speeches. Key words: local speech of Donji Humac; local speeches of island of Bra; linguistic features; dialectology.

jezikoslovlje 15 231 galovic

Documents