je li lovstvo u suprotnosti sa zaštitom prirode

5/14/2018 Je li lovstvo u suprotnosti sa zaštitom prirode - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/je-li-lovstvo-u-suprotnosti-sa-zastitom-prirode 1/6

PREGLEDNI ČLANCI - REVIEWS

UDK 630* 156

Šumarski list br. 3–4, CXXX (2006), 125-130

J E L I L O V S T V O U S U P R O T N O S T IS A Z A Š T I T O M P R I R O D E

IS HUNT ING IN OPPOSED TO THEPROTECTION OF NATURE

Tomislav K RZN AR*, Josip Č UL IG* , Krunoslav PINTUR *,Nina POPOVIĆ*, Luka Š TILINOV IĆ*

SAŽETAK: U ovom članku au tori iznose svoj stav ko jim nastoje prikaza tida lovstvo n ije u suprotnosti sa zaštitom prirode, naprotiv ono može bit i , akoje ispravno shvaćeno i dakako ispravno provođeno, učinkovit djelatan čimbe-nik u očuvanju i zaštiti prirode . Ne nastojeći da ti sveobuhvatno opravdanjelovstva, nastojimo prikazati neizostavnost lova kao značajnog čimbenika upovijesnom razvoju čovjeka, uvažavajući pri tome dio prigovora koji seupućuju lovu i lovstvu. Možemo reći da je lov jedan od osnovnih čimbenikačovjekova razvoja kako na biološkoj i evolucijskoj razini, tako i na duhovnomi kulturnom planu. Danas možemo reć i da lovstvo ima značajke ne samostručne, praktične, discipline nego i znanstvene značajke je r svoj objekt prou-čava temeljem bioloških znanja, poglavito šumarstva, veterinarske medicine,ekologije i s ličnih znanosti u svojoj prirodoznanstvenoj specifičnosti. Opće je

poznato da je i lov, bez obzira na motive, često puta bio instrument devastacije prirode. Suvremeni način života, u svojem ispravnom obliku omogućuje dačovjek, koristeći prirodne izvore, od prirode uzme višak ko ji ona pruža, a dapri tom ne ugrozi kolijevku svojeg postojanja, a li n i prirodnu cjelovitost. Tada, smatramo, on ne čini biološki, ni ti etički neprihvatljivu djelatnost. Suvremeno lovstvo nud i modus kojim lov n ije n i instrumentalno, n iti sadržajno element razaran ja, nego je važna poluga očuvanja i zaštite prirode.

K l j u č n e r i j e č i : lov, lovstvo, zaštita prirode, teorija lovstva.

UVOD – Introduction

Ukoliko je tema rada postavljena u obliku pitanja,tada se očekuje da sadržaj rada bude prezentiran u obliku potvrdnog i l i niječnog odgovora na postavljeno p itanje. U ovom našem radu potrebno je odgovoriti na jošjedno pitanje koje se nameće: postoji li k oj i drugi razlog osim literarnog, koj i nas je naveo da naslov upravotako oblikujemo?

* Tomislav Krznar, prof. f i l . ; ing. lovstva i zaštite prirode.* Josip Čulig, dipl. ing. kem.* Krunoslav Pintur, dr. vet.

Nina Popović, dipl. ing. biol* Dr.sc. Luka ŠtilinovićVeleučilište u Karlovcu?i' et.; mr. kem; dipl. ing. bioteh.

Na prvo pitanje možemo odmah kratko odgovoriti.M i smatramo da lovstvo nije u suprotnosti sa zaštitomprirode, naprotiv ono može biti, ako je ispravno shvaće-no i dakako ispravno provođeno, učinkovit i djelatančimbenik u očuvanju i zaštiti prirode. Nastojat ćemoprikazati barem neke obrise ko ji bi b ili potvrda izreče-noj tvrd nji. Odgovor na drugo pitanje ostavit ćemo zasada otvorenim, u namjeri da mu se kasnije vratimo.Naime, argumentirati naše uvjerenje da lovstvo nije usuprotnosti sa zaštitom prirode , ne može se izravno dotica ti problematike zaštite prirode, već ju promatrati posredno u lovstvu i u odnosu na njega. Ta tvrdnja otvara

dva nova problema: p rv i je sadržajnog, a drugi metodo-loškog karaktera.

125



T. Krznar, J. Čulig, K. Pintur, N. Popović, L. Štilinović: JE LI LOVSTVO U SUPROTNOSTI SA ZAŠT ITOM . Šumarski list br. 3–4, CX XX (2006), 125-130

Za prvi problem, mogli bismo reći kako bi nas vezivanje samo uz problematiku lovstva na način da ono nebi uzimalo u obzir problematiku zaštite prirode moglodovesti do ekskluzivističkog gledanja. To je svakakodaleko od naših promišljanja o djelatnosti koju poku-šavamo opisati iz jednog neuobičajenog kuta razmatra

nja, a dakako na temelju toga i sukladnih razloga, zakoje smatramo da podržavaju ispravnost naše tvrdnje:lovstvo nije u suprotnosti sa zaštitom prirode. Nije namnamjera davati neko sveobuhvatno opravdanje lovstva,to je s našeg stajališta izlišan posao, iako smo svjesni iopravdanosti određenih prigovora k o ji se upućuju lo vu, lovstvu i napose lovcima, poglavito “lov cim a”!

Drugi problem elaboracije naše teme je metodološki.Naime, vrlo je nezhvalno govo riti o nekom problemu ipritom podrazumijevati neka gledišta tijesno vezana uz

ta j problem, a da pritom ne dođe do nesporazuma i raz-ličito g tumačenja istih pojmova. Jasno da je zbog togapotrebno uložiti dodatni napor u izlaganju tematike i argumentacije vlastitih teza, kako ne bi došlo do ekskluzi-vizma i jednostranosti.

Mimo navedenog, a bitno za našu tezu, nastojat ćemo

pokazati važnije probleme lovstva i njihovo očitovanje usuvremenom društvenom okviru, s posebnim naglaskom na zaštitu prirode. Dodatni razlog da raspravljamoo toj temi je vrlo malo govora o njoj, još manje se piše nastručnoj, a još manje na znanstvenoj razin i.

U konačnici moramo obrazložiti prihvatljivost razloga našeg uvjerenja zbog ko jih smatramo da je lov stvo djelatni čimbenik u zaštiti prirode.

BILJEŠKA O LOV STV U – Note on huntingPomalo nezahvalni podnaslov “Bilješka o lovs tvu”,

dali smo iz razloga što je ovdje riječ tek o jednommalom odsječku govora o lovs tvu u društvenom kontekstu, a tada je primarno dati prikaz lovstva barem snekoliko gledišta.

U prvom redu, treba istaći bitno značenje lova zarazvoj čovjeka. Naime, nije baš uobičajeno govoriti olovstvu s teorijskog motrišta, tim više što se lovstvo(lov) smatraju praktičnim djelatnostima. Smatramo dadio pogrešne percepcije lovstva proizlazi i iz takvog gle

danja na lovstvo. Ne naglašava se dovoljno važnost lovau razvoju čovjeka kroz povijest, a ta činjenica otvara novo područje proučavanja lova i promatranja odnosa prema lovu i lovstvu u suvremenom kontekstu. Dak le, tuproblematiku, uobličenu u teorijsko proučavanje s naglaskom na vezi s društveno-humanističkim gledištimaistraživanja mog li bismo nazvati teorijom lovstva.

Nada lje, potrebno je pokazati mogućnosti lovstva usuvremenom društvenom i kulturnom okružju. I treće,dati etičku prihvatljivost ili moguću neprihvatljivostlova i lovne djelatnosti .

S gledišta povijesti lovstva, sigurno nam je jakoznačajan trenutak kada čovjek prelazi od sakupljačkogna lovački način života. Razumljivo samo po sebi prijetog prelaska morali su se ispuniti značajni uvjeti: (1)čovjek je morao b iti organ iziran, što je pak uvjetovanoodređenom strukturom čopora; (2) morao je posjedovati neka znanja o oblicima života lovine i njihovimzasebnostima; (3 ) morao je posjedovati neko, makoliko primitivno oružje, poput toljage, kojim je mogaousmrtiti lovinu, a u krajnjoj neprilici, od nje se mogao iobraniti. Kada je riječ o lovu kao načinu priskrbljivanjahrane i o ulozi “oruđa” u tom procesu, smatramo in

struktivnim riječi N . F i d d e sa ko ji kaže: “obično setvrd i da je lov potaknuo i učinio neizbježne korjenite

promjene ljudskih sposobnosti i oblika organizacije,kao i da se društveni uvjeti, pa čak i m isli i ideje moguizravno tumač iti iz oskudnih ostataka izumrlih zajednica. Nastanak civiliza cije vežemo uz ovladavanje div l j im, ne-ljudskim svijetom. Lov b i, slijedi argumentacija, mogao imati čak i veće značenje u evo luciji modernog čovječanstva od kasnijeg razvoja poljodjelstva” ( F id e s , 2002). Vidimo, da uz sve ograde, kojenismo htjeli izbjeći navodeći upravo citirani izvor, makar one donekle zamućuju misao ko ju že limo odaslati,

autor ipak pridaje izvanredno značajnu važnost lovu injegovoj uloz i u razvoju čovjeka.Usavršavanjem oruđa lov ima sve veće značenje u

životu čovjeka, ko ji dobiva sve veću važnost opskrb lju-jući ga mesom, hranidbeno vrlo vrijednom namirnicom(Š vo b , 2002). Slijedeći lovinu, čovjek se širi kao lovaci u krajeve u ko jima n ije mogao živje ti kao sakupljač.Osim toga, loveći je počeo znatno usavršavati svoje m o-toričke , misaone i verbalne sposobnosti. Mnogi načinitog novog načina življenja zah tijevali su poboljšani sustav komunakcije, to jest govor (Mayr, 1998).

Vidimo da je uloga lova u povijesti razvoja čovjekaneizostavna. Upravo možemo reći da je lov jedan odosnovnih čimbenika čovjekova razvoja, kako na bio-loškoj i evolucijskoj razini, tako i na duhovnom i kulturnom polju. Ipak, značaj lova u pov ijesti razvoja čo-vjeka još nije dovoljan razlog za održavanje lova usuvremenim društvenim okv irima. Lov je bio graničnikamen čovjekova razvoja u vrijeme kada nije mogaouzgojiti hranu, tako da manje il i više bude neovisan oprirodi. Valja naglasiti i to, da je do pripitomljavnjadiv ljih životinja, koje su kasnije mogle poslužiti za uzgoj, došlo preko djelatnosti lova (M a y r , 1998).

126




LOVSTVO U SUVREMENOM DRUŠTVENOM OKVIRUHunting in the modern society

Suvremeni način proizvodnje hrane, osobito one animalnog podrijetla, zadovoljava sve potrebe čovjekoveishrane, pa tako nije potrebno, smatraju neki, dodatno

lovom priskrbljivati hranidbene namirnice. N. V is k o -v i ć tvrdi: da je lov “temeljni odnos čovjeka sa životi-njom i prvo ekonomsko zanimanje l judi, mnogo starijeod poljodjelstva i stočarstva, (V is k o v i ć , 1996) ipak,“budući da nije više, i to se zaista ne može poreći, nužnosredstvo ljudske prehrane”, nema više opravdanja zapostojanje lova, zato jer je svaki drugi poticaj za ubijanje i ozljeđivanje životinja ” smatra Visković, nemoralani dodaje da “lov koji nije sredstvo samoodržanja jestmoralno nezrelo usmjeravanje energije i agresivnosti narazaranje najviše vrijednosti – života, i to redovito živo-ta bića slabijih od čovjeka”. (V i s k o v ić , 1996). Visko-

vićevo zapažanje nije neutemeljeno, naprotiv vrlo je vrijedno, ono konkretno usmjerava pozornost na problematiku sportskog i rekreativnog lova, ali ni izdaleka nedosiže probleme lovstva u stručnom i ekonomskom pogledu.

Doista važan problem, koj i često izostaje u diskursukako onih ko ji napadaju lovstvo, tako i onih ko ji gabrane, jest tema odnosa čovjeka prema životinjama,napose u tzv. industrijskom uzgoju. Nezaobilazno jereći da su to često mjesta iznimne čovjekove bešćut-nosti i brutalnosti prema životinjama. To nije središnjiproblem naše teme, al i ga smatramo iznimno važnim,

jer se lovu i lovstvu predbacuju te negativnosti, a onesu mnogostruko veće u industrijskom uzgoju kojega seu kritici uglavnom zaobilazi. Smatramo da je takavpristup nedopustivo izjednačavanje lovstva i intenzivnog uzgoja životinja . Naime, ispravno provođena lo v-no-gospodarska osnova jamči najbolje moguće uvjeteživota u staništu odnosno lovištu , a lovna etika uz po-štovanje lovine ne dopušta njezino zlostavljanje.

Prigovori protiv lova često dolaze iz okružja koje sesmatra suvremenim, a lov smatraju rudimentarnim i primitivnim, pa bi ga trebalo, ako ne ukloniti, onda barem

znatno smanjiti. Prigovori su najčešće mješavina eko-loških, etičkih i ekonomskih sastavnica. Razmotrimoprvo protiv čega su ti prigovori usmjereni, dakle pri-kažimo u najkraćim crtama lov.

P o p o v ić i sur. (2002) u Lovačkog leksikona lovdefiniraju kao “umijeće i vještinu hvatanja ili odstreladivljači u sportskom smislu, poznavajući njezin načinživota, običaje, način kretanja i td. Može se provoditi če-kanjem, šuljanjem, vabljenjem, kolima , čamcem, mamcima, sovom ušarom, psom, konjem, za vrijeme pjeva,za preleta, pogonom, prigonom, dočekom, privozomkolima, skupno i po jedinačno”. Dok je lovstvo definira

no kao “grana privrede kojom uprav lja država, a bavi seuzgojem, zaštitom i lovom divljači”.

Uk oliko ostavimo po strani određene neskladnostiu navedenim definicijama, dobivamo dobru okv irnusliku odnosa termina “l o v ” i “lov stvo”. Jasno se vi di

da ti pojmovi nisu istoznačnice, iako smo ih i mi uovom radu na stanovit način tako rabili. Tako Le ie n -d e c k e r upozorava da lov nikako nije ljudski izum ,jer je on postojao davno prije pojave čovjeka u p rirod i.Nadalje on navodi da je “lo v bio, vrlo rano, rezultatevolucije i pogonska snaga, koja je dovela do porastaraznolikosti vrsta koje imamo danas u p rirodi” ( L e i -e n d e c k e r, 2000). Čovjek je baštinio to svojstvo, ae baš

u bioemeljem položaja predatora u biološkoj i ekološkojstruktu ri hranidbenog lanca on ga je usavršavao sve dopojave suvremene tehnike. Čovjek je dakle lovac ubiološkom i kulturološkom obliku. Ulogu lova u povi

jesti čovjeka i ljudskog razvoja nitko ne spori, čak n ioni koj i se zalažu za potpuno ukidanje lova u današnji-ci . Međutim u nerazumijevanju terminoloških raz-ličitosti “ lov a” i “lovs tva” leži većina neadekvatnostiprigovora koj i se upućuju lovu. Kad govorimo o lovu,onda je riječ o konkretnim radnjama, usvojenim znanjima i vještinama koja su potrebna da b i se ostvarioci l j . Cilj je lovina, uhvaćena, živa ili mrtva, jedinkakoja treba posluž iti kao izvor za održanje i l i napredakonoga koji lovi . Da ponovimo, lov nije specifikumčovjeka, međutim, čovjek je sukladno svojim bio-loškim i kulturološkim, odnosno tjelesnim i mental

nim mogućnostima i sposobnostima, razvio osobitopodručje djelovanja koje nazivamo lovstvom. Danasmožemo reći da lovstvo ima značajke ne samo stručne,praktične discipline nego i znanstvene značajke, jerproučava na temelju bioloških znanja, poglavito šu-marstva, veterinarske medicine, ekolog ije i sličnih znanosti svoje prirodoznanstvene specifičnosti. Kad ktome pribrojimo i teorijske komponente istraživanjaodnosa čovjeka sa životinjom, etiku i ekonomiku, ondaje jasno da danas lovstvo treba razmatrati i kao više-slojnu znanstvenu disciplinu.

Često puta se kazuje da je lov s ekološkog gledištaštetan zbog nekoliko razloga. U prvom redu uzgojemodređenih vrsta nanosi se šteta biološkoj raznolikosti,što u konačnici, smatraju neki, uvelike smanjuje brojživotinjskih vrsta u staništu. Navodi se da uzgoj određe-ne vrste divljači slabi genetski potencijal, jer intervencija čovjeka u prirodni proces onemogućava djelovanjeprirodnih mehanizama. Na kraju uzgoj d ivljač i dovodido devastacije staništa i često do ekoloških katastrofa.

Središnja dimenzija lovstva je uzgoj i zaštita div-ljači, a tek potom korištenje, dakle već polazišna točkaocjene uloge lovstva u prigovorima je potpuno neade

kvatno uzeta. Stoga sva tr i navedena prigovora lovstvusmatramo nedostatnim za negativnu ocjenu. Prvo, uzgoj

127




određenih vrsta divljači ne iziskuje nestajanje ostalihvrsta životinja iz staništa, odnosno lovišta. Ispravno gospodarenje u znanstvenim, stručnim i zakonskim okv irima nužno ostavlja kvalitetno stanište i za druge životinj-ske i biljne vrste u prirodi. Drugi prigovor, smanjivanjegenetskog potencijala određene vrste je potpuno nedo

statan, da ne kažemo apsurdan. C il j uzgoja je kvalitetnatrofeja, a kvalitetna trofeja divljači je moguća jedinoukoliko postoji genetski kvalitetna i stabilna populacija.Razumije se da uzgojni zahvati upravo idu u smjerusmanjivanja genetski niskog potencijala u divljači. Da-pače uzgojne mjere su pomoć prirodnim procesima ko jisu ne lovnim ljudskim utjecajem uvelike ugroženi. Tre-će, govoreći načelno, ukoliko se poštuju pravila strukekoja uvažava dosege znanosti, uzgoj divljači ne donosidevastaciju staništa, iako moramo reći, takvih je fenomena bilo, ali nikako ne kao planski sastavni dio uzgoja,nego je to bila posljedica neispravnog djelovanja struke

ili nedopuštenih radnji.Prigovori lovstvu ko ji se tiču odnosa čovjeka prema

prirodi i ponajprije prema životinjama, uglavnom suinspirirani motivacijama kao što su vegeterijanstvo iopćenito prava životinja. Ti su prigovori mnogo puta

ao šti su

potaknuti ispravnom etičkom motivacijom, ali uz nedovoljno uvažavanje prirodnih bioloških dimenzija.Dotakli smo probleme industrijskog uzgoja živo tinja usvrhu korištenja za hranu i l i druge potrebe i is takli v rločeste užasne uvjete njihovog uzgoja. Mo tiv i za djelovanje u korist dobrobiti životinja su svake pohvale vri

jedni, ali nisu baš uvijek sasvim biološki i kulturološki(iz konteksta kulture Zapada!) prihvatljivi. Znamo daje generalizacija vrlo nezahvalna, a i daleko bi nas odvelo i samo napominjanje konkretnih prigovarača. Z a-ključimo stoga da spomenuti prigovori idu u smjeruoblikovanja društva, koje b i u potpunosti bilo izgrađe-no na temeljima ko ji ne bi sadržavali uzgoj i korištenježivotinja n i u kojem obliku, pa čak n iti za hranu. Jasnoda u tom okv iru i lov mora doći na listu nepoželjnihdjelatnosti. Ipak, lov je duboko usađen u ljudski nagoni nalazi se u sferi duboko ispod one koja b i bila otklo-njiva takvim djelovanjem. Nije jednostavno moguće

uk lon iti lov iz spektra ljudskog djelovanja, čak i uk oliko bismo ga zabranili zakonski, čovjek b i i dalje lovio .

da l jui ne

sasvim rušilački.

U tom pogledu smatramo da kultura ne dokida ljudskenagone, ali ih može usm jeriti na način da on i ne budu

IMPERATIV ZAŠTITE PRIRODE I LOVSTVOImperative of the protection of nature and hunting

Antropogeno uništavanje prirode, danas je nažalostočevidna činjenica . Očevidnost je dovela do imperati

va zaštite prirode, il i drugim riječima do nasušne potrebe kreiranja čitavog niza, čak i međunarodnih mehanizama, ko ji b i mog li donijeti pozitivne promjene, u prvom redu u ponašanju lju di u nastojanju zaštite priro de. Nas u ovom radu zanima u kakvoj je ulozi lovstvo ukontekstu zaštite p rirode. Opće je poznato da je i lov

bez obzira na motive, često puta bio instrument devastacije prirode. No, to ipak ne znači da bi ukidanjem

lovstva nestalo uništavanja prirode . Naprotiv, lo vc i sudjelatni čimbenik očuvanja mnogih prirodnih izvora,kako je već ranije rečeno, što proizlazi iz same naravilovstva koje počiva na uzgoju, očuvanju i zaštiti, kakolovne divljači, tako i svih sastavnica staništa, a tek on da dolazi potrajno korištenje.

ZAKLJUČAK - Conclusion

Kada je riječ o zaštiti prirode, tada je neizostavnoistaći da prirodu n ije moguće očuvati kao kameni spo

menik jer je ona živ i organizam ko ji se neprestano, sukladno, svojim zakonima, mijenja. Mogli bismo čakreći; razvija i raste. Jednako tako važno je naglasiti daje svijest o održivom razvoju i održivom korištenju prirodnih izvora ključna u ispravnom poimanju odnosačovjeka i prirode. Čovjek je dio prirode i podložan jenjenim zakonima, no ipak on je i najveći doseg prirode,što mu svakako daje veće obveze, al i i prava. Ukoliko,koristeći prirodne izvore, čovjek od prirode uzme višakkoj i ona pruža, a da pri tom ne ugrozi kolijevku svojegpostojanja, al i n i prirodnu cjelovitost, smatramo da nečini biološki, ni ti etički neprihva tljivu djelatnost.

Svijesni smo da je lov u povijesti lju di mnogo putaodigrao i negativnu ulogu, da je mnogo puta bio oruđem

nepovratnog uništavanja. Među tim, treba shvatiti da sesuvremneo lovstvo i lovna djelatnost uvelike razlikuju

od istoimene djelatnosti u prošlosti. Danas je lovstvo vrlo dobro zakonski uređena djelatnost u okv irima znanstvenih i stručnih dosega i podložna snažnom ne samovlastitom, nego i opće prihvaćenom etičkom kodeksu.Ukoliko govorimo o djelatnoj zaštiti prirode, onda organizacija lovačkih udruga, brojnost lovaca, njihov neprestani izravni dodir s prirodom – život s prirodom, brojneakcije saniranja nakon suše, požara, poplava, boles ti,uklanjanja različitog otpada iz staništa itd., lovcima spravom pripada primat.

Ne smijemo zatvarati oči pred činjenicom da u praksi ima slučajeva kad su lovci iznevjerili svoj osnovni po

ziv skrbi i očuvanja života u staništu. Nesreće, poglavitoone s smrtnim ishodom lovaca, teško opterećuju lovce .

128




No, te pojave, ma kako bile strašne, nisu neriješive. Uz rok su pojedini l judi koji se bave lovstvom, pa njima treba spočitavati kritiku, a ne cjelokupnom lovstvu. Lovcipak sa svoje strane, moraju još sustavnije i uporno educira ti svoje članove, poduzimati potrebne mjere opreza,a li i sankcija, što će bez sumnje dovesti do još puno bo

lje prakse.Ostali smo dužni da ti odgovor na pitanje s početka

ovog rada: zašto je tema rada oblikovana kao pitanje?Često se čuju povici protiv lova ko ji ga stavljaju na suprotnu stranu od one civilizirane i suvremene. Po njimaje lov recid iv i rudimentarna baština nekog davno proš-log i zaboravljenog vremena, koje s današnjim vremenom humanosti i suosjećanja sa svim oblicima života ipostojanja nema ništa zajedničkog. Lov je atavizam ponjima i duboko je ukopan u sferu nagona, a samim timeoslik agresiviteta i prim itivnosti, a pri tomu nehotice i l ihotimice , zaboravljaju da je nagon, čak i kad je riječ očovjeku, ono što upozorava na čovjekovu prirodnukomponentu, na njegovo tvarno i tjelesno postojanje.Ono što je nagonsko, osim što ponekad ruši, gradistrukturu života prirodnih organizama omogućujući imživo t. Čovjek je biće nagona kao što je i biće kulture,stoga je pogrešno vjerovati da se kulturom mogu sublimirati nagoni, ukoliko bi se pri tom mislilo da se kulturom dokinu nagoni. Sklon i smo vjerovati da se njome,kulturom, može modific irati čovjekovo ponašanje us-mjeru jući ga na pozitivno gradilačko djelovanje, a nena destrukciju.

Čovjek je prema Š v o b u (2002) “postao jedini proizvod evolucije koji je sposoban usmjereno mijenjatipravac evolucije, pa čak i svoju vlastitu. Govorimo okulturnoj evoluciji. No ona nije humanistička već postoje pod čovjekovim utjecajem, opasnosti za opstanakdrugih živih bića, pa i za njega samoga” (Š vo b, 2002).

Na temelju svega iznesenog u ovom radu, razumijese i iz literatutre, smatramo da lov, i napose lovstvo, n isu oruđa te “nehumanističke evo lucije” , da nisu izvor iinstrument destrukcije. Čak kad b i se lovstvo ukinu lo,a lov zakonom zabranio, duboko u čovjeku ostao bi nagon za lovom, jer je to u njegovoj prirodnosti i društve-nosti. Suvremeno lovstvo nudi modus kojim lov nije niinstrumentalno niti sadržajno element razaranja, negoje važna poluga očuvanja i zaštite prirode. Stoga smatramo da lov i lovstvo sasvim sigurno nisu u suprotnost i sa zaštitom prirode, baš naprotiv; oni su mnogostruko d jelatni dio njezine zaštite.

Prihvatimo l i da je uz ostale discipline i lovstvo djelatni čimbenik zaštite prirode, nestat će potreba da naprimjer šumarska struka upozorava nadležna tijela Republike Hrvatske za zaštitu okoliša, kako je neophodnatijesna suradnja vitalnih disciplina u očuvanju našihšuma, dakako ne samo zbog lova, koje je upravo šum-arska struka ljubomorno, uspješno i uzorno sačuvalado današnjih dana. (Šumarski list, 2000).

LITERATURA

F id d e s , N ., 2002: Meso. Prirodni simbol. Jesenski iTurk, Zagreb.

L e i e n d e c k e r , U ., 2000: Hunter and Hunted. u: Blü-chel, Kurt G. Game and Hunting. Könemann,Cologne.

Mayr, E., 1998: To je biolog ija. Znanost o živom svijetu. HPM, Zagreb.

P op ov i ć , D . (et al.), 2002: Lovački leksikon. Pop &Pop, Zagreb.

Đik ić, D. (et al.), 2001: Ekološki leksikon, Barbat, Zagreb.

Š v o b , T. 2002: Postanak, opstanak, nestanak. Izv or i,Zagreb.

Visković, N. 1996: Životinja i čovjek. Književnikrug, Split.

x x x 2000: Stav šumarske struke glede zaštite prirode sposebnim naglaskom na šumski krajobraz, povodom osnivanja novog Ministarstva zaštiteokoliša i prostornog planiranja. (Pismo upućeno18 . veljače 2000. godine gospodinu ministruBoži Kovačeviću). Šumarski list 1–2, str. 61–62.

SUMMARY : The authors of the article consider hunting is not as notopposed to the protection of nature. On the contrary, if correctly perceivedand properly implemented, i t can be a significant factor that contributes to itsprotection. In the article the authors are not trying to justify hunting comprehensively, but want to point at the inevitab ility of hunting as a relevant factorin the historica l development of mankind, taking into consideration some of

the criticism related to it . As already mentioned, the authors claim hunting asone of the major factors of human development, not only at the biological and

129



T. Krznar, J. Čulig, K. Pintur, N. Popović, L. Štilinović: JE LI LOVSTVO U SUPROTNOSTI SA ZAŠT ITOM ... Šumarski list br. 3–4, CX XX (2006), 125-130

evolutional levels, but also in its sp iritual and cu ltural field. Nowadays onecan say that the hunting is both a practical and a scientific d iscipline, because the object of its study is based on the biolog ical knowledge of forestry, veterinary medicine, ecology and similar disciplines. It is w ell known that hunting, no matter what its motives were, has often been an instrument in the devastation of nature. The modern way of life enables man to take whatever the

nature offers, without posing a threat upon his existence and the integ rity ofnature. The authors believe that man would thus not be engaged in any kind ofbiologica lly or ethically unaccepted activities. Modern hunting offers the wayby which i t wou ld not be an instrument of devastation but an important element in the protection of naturenature.

hunting,ey w o rd s : hunt, hunting, protection of nature, theory of hunting

130

je li lovstvo u suprotnosti sa zaštitom prirode

Documents