GIGA

Jayne Ann Krentz

Na tihoj vatri

Naslov izvornika SIZZLE AND BURN

GIGA

2

Za Franka Kao i uvijek, s ljubavlju

Hvala na svim tihim vatrama!

GIGA

3

1 Gori, vještice, gori... Glas je bio mračan, sablastan šapat u njezinoj glavi. Raine Tallentyre se zaustavila na vrhu podrumskih stuba. Oprezno je vrhovima prstiju dotaknula ogradu stubišta. Samo joj je toliko kontakta trebalo. Glas, mukao od krvožednosti i bolesnog uzbuđenja, opet je mrmljao. ... Samo je jedan način ubijanja vještice. Treba je kazniti. Natjerati da pati. Gori, vještice, gori... Glas je bio isti onomu što ga je čula kad je prije nekoliko minuta dotaknula radnu površinu u kuhinji. Saptao je o tmini, strahu i vatri. Paranormalni su tragovi bili veoma svježi. Veoma poremećena osoba nedavno je prošla kroz ovu kuću. Mogla se jedino moliti da je čudak od one vrste koja se ograničava na poremećene maštarije u svojoj glavi. No imala je dovoljno iskustva da bi znala kako vjerojatno nije tako. Gad je ono pravo, ljudsko čudovište. Zadrhtala je, trgnula ruku s ograde stubišta i obrisala dlan o kišni ogrtač. Kretnja je bila čisti instinkt, refleks. Ogrtač, dug i crn, bio je mokar jer je vani lijevalo kao iz kabla, ali nikakva količina vode ne bi mogla isprati sjećanje na odvratnu energiju što ju je upravo osjetila. Osvrnula se prema Dougu Spiceru i čula drugi glas, ovoga puta glas svoje tete. Upozorenje je stiglo ravno iz njezinih tinejdžerskih uspomena. Nikad im nemoj govoriti o šapatu u svojoj glavi, Raine. Reći će da si luda, poput mene. - Samo želim na brzinu pogledati podrum -rekla je strepeći od onoga što je pred njom. Doug je s nelagodom zavirio u mrak na dnu stubišta. - Zar doista mislite da je to potrebno, gospođice Tallentyre? Ondje će vjerojatno biti miševa, možda čak štakora ili zmija. Bez brige, mogu je unijeti u popis i bez temeljitog pregleda podruma. Doug je bio vlasnik tvrtke Spicer Properties, jedne od triju kompanija za trgovanje nekretni-nama u gradiću Shelbyvilleu, Washington. Javila mu se kad je tog jutra stigla jer je on bio jedini agent koji se potrudio uspostaviti kontakt s njom nakon što je saznao za smrt Velle Tallentyre. Uljudno je pitao može li kuću staviti na popis za prodaju. Spremno je pristala. Nije baš da su je opsjedali entuzijastični agenti. Sto se njega tiče, Doug je bio relativno nov u gradiću, te je nastojao razviti svoj posao. Trebali su jedno drugo. Na sebi je imao strogo krojeno tamnosivo odijelo i svijetloplavu kravatu, a u ruci je držao lijepu aktovku od smeđe kože. Doug je od glave do pete izgledao kao profesionalni trgovac nekretninama. Moderne, dizajnerske naočale uokvirivale su njegove blijede oči. Njegov automobil, parkiran na kolnom prilazu, bio je jaguar. Procijenila je da može biti kasnih tridesetih godina. Počeo je gubiti kosu s obje strane čela, a izgledao je poput čvrstog, dobro uhranjenog muškarca koji je, premda nije debeo, definitivno počeo dobivati višak kilograma. Upozorio ju je da neće biti lako prodati tmurnu kuću s ostarjelim instalacijama. - Odmah ću se vratiti - uvjeravala ga je. Nije mu mogla reći da sad više nema izbora, ne nakon što je čula paranormalni šapat muškarca koji mašta o ubijanju vještica. Mora otkriti istinu prije nego ode iz kuće. - Malo sam istraživao i nazvao Phila Brooksa nakon što sam razgovarao s vama - reče Doug. -Rekao mi je da je vaša teta otkazala njegovu uslugu deratizacije malo prije nego je, ovaj, napustila gradić. Malo prije nego sam je ja odvela, pomisli Raine. Ruku kojom je maločas dotaknula ogradu čvrsto je stisnula oko remena torbice. Malo prije nego sam je morala smjestiti u veoma privatni, veoma skupi sanatorij. Mjesec dana ranije Vella Tallentyre je umrla u svojoj malenoj sobi u Psihijatrijskoj bolnici St. Damian, u Oriani na obali jezera Washington. Uzrok smrti bio je srčani udar, prema onome što su joj službeno rekli. Imala je pedeset devet godina. Palo joj je na pamet da Doug vjerojatno ne želi zaprljati svoje besprijekorno odijelo i ulaštene

GIGA

4

cipele. Nije mu to mogla zamjeriti. - Ne morate poći sa mnom - rekla je. - Samo ću sići do podnožja stubišta. Molim te, budi džentlmen i insistiraj na tome da pođeš sa mnom. - Pa, ako ste sigurni - reče Doug i korakne unatrag. - Ovdje ne vidim prekidač za svjetlo. - Nalazi se u podnožju stubišta. Toliko o džentlmenskom kodeksu ponašanja. Sto je očekivala? Ovo nije devetnaesto stoljeće. Kodeks ponašanja, ako je ikad postojao, više ne vrijedi. Nakon onoga što je upravo proživjela s Bradleyjem, to bi trebala znati bolje od ikoga. Pomisao na detektiva Bradleyja Mitchella nekako ju je ohrabrila. Obuzelo ju je ženstveno ogorčenje, a ono je pak oslobodilo korisnu dozu adrenalina, dovoljno snažnu da je povede niza stube. Doug je nesigurno stajao na vrhu stubišta, ispunjavajući vrata. - Ako svjetlo ne radi, imam bate-rijsku lampu u automobilu. Agent za nekretnine, uvijek spreman pomoći. Ignorirala ga je i oprezno silazila u mrak. Možda mu ipak neće dopustiti da posreduje u prodaji kuće. Problem je bio u tome što niti jedan od druge dvojice trgovaca nekretninama u gradiću nije pokazao zanimanje. Nije riječ samo o tome da je kuća u tako zapuštenom stanju. Istina je da je zapravo veoma malo vjerojatno da će netko od mještana biti zainteresiran za kupovinu. Ova je kuća tijekom proteklih dvaju desetljeća bila u vlasništvu žene koja je bila dokazano luda, žene koja je čula glasove u svojoj glavi. Takva vrsta povijesti obično umanji entuzijazam mogućih klijenata. Kao što je Doug objasnio, morat će namamiti kupca izvan gradića, nekoga zainteresiranog za preuređivanje stare kuće. Stare su drvene stube škripale i stenjale. Pokušala je izbjeći dodirivanje ograde dok je silazila i pazila je da se drži ruba svake stube kako ne bi stala u njegove stope. Na teži je način naučila da se ljudska paranormalna energija najlakše prenosi na neku površinu izravnim dodirom kože, ali ovako izrazita krvožednost katkad prodire kroz potplate cipela. Bez obzira koliko je nastojala biti oprezna, nije mogla sve izbjeći. Neka pati. Kazni je onako kako je majka kažnjavala tebe. Neugodan miris vlage i plijesni pojačavao se kako se spuštala sve niže. Mrak u podnožju stuba zjapio je poput bunara bez dna. Zastala je na posljednjoj stubi, potražila i našla prekidač. Kad ga je dotaknula, silovito se stresla, ali to nije imalo nikakve veze s električnom strujom. Gori, vještice, gori. Srećom, gola žarulja na stropu još uvijek je radila, te je slabom žutom svjetlošću obasjala pro-stor bez prozora i niskog stropa. Podrum je bio krcat ostacima nesretnog života Velle Tallentyre. Nekoliko komada odbačenog namještaja, uključujući i masivan ormar sa zrcalima, kromirani stol za blagovaonicu s površinom od crvene plastike i četiri odgovarajuće stolice od crvenog vinila, bilo je stisnuto na hrpu. Veći dio preostalog prostora ispunjavalo je nekoliko velikih kartonskih kutija i sanduka. U njima su se nalazile nebrojene slike što ih je Vella tijekom godina naslikala. Slike su imale jednu temu: sve su bile mračni, uznemirujući prizori maski. Obuzela ju je potištenost. Toliko o brzom pogledu naokolo i povratku uza stube. Morat će se udaljiti od stuba i pregledati labirint kutija i sanduka ako želi biti sigurna da ovdje dolje nisu zakopane nikakve užasne tajne. Ovo joj doista nije potrebno. Trenutno ima dovoljno problema. Sređivanje malene ostavštine tete Velle oduzelo joj je nevjerojatno mnogo vremena, a bilo je i veoma depresivno. Usred tog žalosnog procesa bila je primorana suočiti se s činjenicom da je jedini muškarac za kojeg je vjerovala da je može prihvatiti, s glasovima i svim ostalim, smatra posve nezanimljivom u spavaćoj sobi. Povrh svega ostaloga, mora voditi posao. Kraj listopada donosi mnogo posla njezinoj radionici za dizajniranje kostima, Incognito. Ne, nisu joj potrebne dodatne nevolje,

GIGA

5

ali je itekako dobro znala da će danima ili čak tjednima imati problema sa spavanjem ako bude ignorirala taj šapat. Iz nekog razloga što ga nikad nije mogla razumjeti, jedini protuotrov za glasove bilo je otkrivanje istine. Želudac joj se stisnuo kad je zakoračila na betonski pod i ispružila ruku kako bi dotaknula najbliži predmet, prašnjavu kartonsku kutiju. Sad više nema pomoći. Mora slijediti trag paranormalnog šapta što ga je ostavila ta nakaza. - Što radite? - tjeskobno je doviknuo Doug s vrha stubišta. - Mislio sam da ćete samo na brzinu pogledati naokolo ondje dolje. - Ovdje ima mnogo stvari. Prije ili kasnije, morat ću to raščistiti. Moram vidjeti kakav će to posao biti. - Molim vas, budite oprezni, gospođice Tallentyre. Pretvarala se da ga nije čula. Ako se nije mogao potruditi da s njom siđe u mrak, ne zanimaju je njegove banalne fraze. Na kartonskoj kutiji nije bilo ničega, ali kad su njezini prsti prešli po površini staroga stola, doživjela je još jedan snažan šok. Demon je snažniji od vještice. Dahnuvši, naglo je povukla prste sa stola i brzo koraknula unatrag. Bez obzira koliko se nastojala pripremiti, nikad se neće naviknuti na mučne osjećaje koji prate doticaj s doista teškim šaptom. Pogledala je pod, tražeći otiske stopala. Ako ih je bilo, nije ih vidjela. Na slaboj se svjetlosti činilo da je siva prašina koja je sve pokrivala iste boje kao i beton. Povrh toga, duboke sjenke između naslaganih kutija ostavljale su u mrklome mraku veći dio poda. Polako se pomicala naprijed, dodirujući predmete na isti oprezni način na koji bi testirala površinu vrućeg štednjaka. Lecnula se kad je osjetila paranormalnu statiku na prašnjavom zrcalu ormara. Osvrnula se naokolo i shvatila da se kretala uskom stazom što vijuga kroz džunglu od sanduka i kutija. Staza je vodila do zatvorenih vrata starog drvenog garderobnog ormara. Teški je lokot osiguravao čvrsta vrata. Veoma sjajni novi lokot. Prije nego ga je dotaknula, znala je da će zračiti sporama nakaze. Zaustavila se korak od ormara, zadržala dah i ispružila ruku. Vrhom prsta je ovlaš dotaknula lokot, ali šok je ipak bio strašan. Gori, vještice, gori. Duboko je udahnula. - O, dovraga. - Gospođice Tallentyre? - Doug je sad zvučao istinski zabrinuto. - Sto je bilo? Jeste li dobro? Čula je njegove korake na stubama. Očito je njezin tihi uzvik bolnog iznenađenja u njemu aktivirao neki latentni muški nagon da pođe u pomoć. Bolje kasno nego nikad. - Ja sam dobro, ali ovdje dolje je nešto veoma loše. - Izvukla je mobitel iz torbice. - Nazvat ću devet-jedan-jedan. - Ne razumijem. - Doug se zaustavio na posljednjoj stubi, čvrsto stežući svoju aktovku. Pogledao je naokolo i napokon opazio kraj garderobnog ormara. - Zašto želite pozvati policiju, za ime svijeta? - Jer mislim da će ovaj podrum uskoro postati mjesto zločina. Telefonistica hitnih službi javila se prije nego se Doug uspio pribrati od šoka. - Vatrogasci ili policija? - kratko će žena. - Policija - odgovorila je, nastojeći da joj glas djeluje što sigurnije kako bi je telefonistica ozbiljno shvatila. - Nalazim se u Crescent Laneu broj četrnaest, kuća Tallentyre. Onomu tko se javi recite neka ponese alat kojim se može prerezati lokot. Požurite. Žena se nije dala požurivati. - U čemu je problem, gospođo? - Upravo sam našla mrtvo tijelo.

GIGA

6

Prekinula je vezu prije nego je telefonistica uspjela postaviti još neko pitanje. Kad je to učinila, shvatila je da Doug još uvijek stoji u podnožju stuba. Sjenke su mu djelomice skrivale crte lica, ali je bila prilično sigurna da su mu usta otvorena od čuda. Siroti je čovjek očito počeo shvaćati da postoje razlozi iz kojih drugi lokalni trgovci nekretninama nisu zainteresirani za kuću Tallentyre. Zasigurno je čuo glasine o teti Velli. Možda se počeo pitati je li ludilo nasljedno u obitelji. Razumljivo pitanje. Doug je pročistio grlo. - Jeste li sigurni da vam je dobro, gospođice Tallentyre? Uputila mu je smiješak što ga je čuvala za ovakve situacije, poseban smiješak što ga je njezina pomoćnica Pandora nazvala njezinim jebi se smiješkom. - Ne, ali što je još novo? - uljudno je rekla. Policajac se zvao Bob Fulton. Bio je od onih bivših vojnih tipova, tvrda lica i koji ne trpi nikakve besmislice. Sišao je stubama u podrum s velikom baterijskom svjetiljkom i klijestima za rezanje metala opaka izgleda. - Gdje je tijelo? - pitao je glasom u kojem se osjećalo da ih je već dosta vidio. - Nisam sigurna da postoji tijelo - prizna Raine. - No mislim da biste trebali provjeriti taj garderobni ormar. Pogledao ju je, a na licu mu se pojavio izraz što ga je odmah prepoznala. Izraz koji je govorio da su svi nazočni sumnjivci sve dok se ne dokaže suprotno, a vidjela ga je kad je Bradley radio na nekom slučaju. - Tko ste vi? - upita Fulton. - Raine Tallentyre. - U rodu ste s ludom ženom - ovaj, želim reći s Vellom Tallentyre? - Njezina nećakinja. - Smijem li pitati što danas ovdje radite? - Naslijedila sam ovu kuću - hladno je rekla. Glasno je rekao da je teta Vella luda žena. To znači da više ne mora biti uljudna. Očito osjećajući kako napetost raste, Doug je koraknuo naprijed. - Doug Spicer, gospodine. Spicer Properties. Mislim da se još nismo upoznali. Danas sam došao ovamo s gospođicom Tallentyre kako bismo dogovorili prodaju kuće. Fulton kimne. - Čuo sam da je Vella Tallentyre preminula. Žao mi je, gospođo. - Hvala - ukočeno će Raine. - Sto se tiče garde-robnog ormara - Proučavao je lokotom zatvorena vrata, a zatim je sumnjičavo pogledao Raine. - Zašto mislite da se unutra nalazi tijelo? Prekrižila je ruke i zauzela obrambeno držanje. Znala je da će ovo biti teško. Bilo je daleko jednostavnije kad je Bradley preuzimao ovaj dio, štiteći je od izrugivanja i nevjerice. - To je samo osjećaj - mirno je rekla. Fulton polako udahne. - Nemojte mi reći, dopustite da pogodim. Mislite da ste medij, baš kao i vaša teta, točno? Uputila mu je svoj poseban smiješak. - Moja teta je bila medij - reče. Fulton uzdigne svoje čupave obrve. - Čuo sam da je završila u psihijatrijskoj bolnici u Oriani. - Tako je, uglavnom zato što joj nitko nije vjerovao. Molim vas, otvorite ormar, policajce. Ako je prazan, ispričat ću se što sam vam potratila vrijeme. - Jasno vam je da ćete, ako u ormaru ipak nađem tijelo, morati odgovoriti na mnogo pitanja u postaji. - Vjerujte mi, itekako sam svjesna toga. Proučavao je njezino lice. Nekoliko je sekunda mislila da će se dalje prepirati s njom, ali utišalo ga je ono što je vidio u njezinu izrazu. Bez riječi se okrenuo garderobnom ormaru i podigao velika kliješta. Začuo se oštar zvuk gnječenja metala kad je prerezao sponu lokota. Fulton je spustio alat i

GIGA

7

lijevom rukom stegnuo baterijsku svjetiljku. Rukom u rukavici posegnuo je za kvakom na vratima ormara. Vrata su se otvorila uz škripu zahrđalih šarki. Raine je prestala disati, bojeći se pogledat; ili.ne pogledati. Natjerala se da pogleda. Naga je žena ležala na hladnom betonskom podu. Jedini odjevni predmet u njezinoj blizini bio je težak kožni pojas sklupčan poput zmije kraj nje. Ženi su bile vezane ruke i noge. Usta su joj bila zatvorena ljepljivom trakom. Činilo se da je mlada, ne starija od osamnaest ili devetnaest godina, i bolno mršava. Raskuštrana tamna kosa djelomice joj je skrivala crte lica. Jedino pravo iznenađenje bila je činjenica da je još uvijek živa.

GIGA

8

2 Noževi su uvijek najgori. Ljudi čine neugodne stvari s njima, a to čine iz blizine i na veoma osoban način. - Ne sviđaju mi se oštri predmeti - reče Zack Jones. Nije micao pogleda s ceremonijalnog bodeža u staklenoj vitrini. Elaine Brownley, direktorica muzeja, nagnula se bliže kako bi proučila artefakt. - Vjerojatno zbog svih onih savjeta u djetinjstvu o tome koliko je opasno trčati sa škarama - rekla je. - To ostavlja trajan dojam. - Da, sigurno je to - reče Zack. Ovo nije bio prvi put da stoji kraj Elaine i gleda neugodne predmete pohranjene u staklenim vitrinama. Zapravo ima dvije karijere. Jedan od njegovih poslova je savjetovanje kustosa Ezoteričnog društva. Elaine je skinula naočale i fiksirala ga izravnim pogledom. Bila je srednjih pedesetih godina. Sa svojom kratkom, prosijedom smeđom kosom, okruglim naočalama, inteligentnim očima i pomalo zgužvanim kostimom mornarskoplave boje, izgledala je poput akademika što je i bila. Zack je znao da je diplomirala arheologiju, antropologiju i lijepe umjetnosti s arhitekturom. Također tečno govori nekoliko jezika, živih i mrtvih. U različitim trenucima Elaineina života njezini su je instruktori, učitelji i kolege opisivali kao »nadarenu«. Većina njih vjerojatno nije imala pojma koliko su u pravu, mislio je Zack. Posjeduje paranormalnu sposobnost pronalaženja i prepoznavanja pravih antikviteta bilo koje vrste. Nitko joj nije mogao podmetnuti krivotvorinu, bez obzira radi li se o renesansnoj slici ili komadu rimskog stakla. Kad je napustila sveučilišni svijet kako bi prihvatila posao u muzeju, većina njezinih kolega očekivala je da će završiti na čelu jedne od mnogih prestižnih ustanova koje su dale nevjerojatne ponude. Umjesto toga postala je direktorica muzeja Ezoteričnog društva pri stožeru Ezoteričnog dru-štva na zapadnoj obali SAD-a. Muzej je jedan od četiriju takvih ustanova kojima upravlja Ezoterično društvo, tri u Sjedinjenim Državama i jedna, prvobitna Ezoterična kuća, u Velikoj Britaniji. Muzeji Društva slabo su poznati u svijetu arheologije i akademskih istraživanja, čiji ih pripadnici uglavnom ignoriraju. Društvo nema ništa protiv takve situacije. Njegovi krajnje specijalizirani muzeji skupljaju i proučavaju artefakte i relikvije koje su povezane s paranormalnim. Nisu otvoreni za javnost. Elaine ga je promatrala. - Dakle? - Star je. - Zack se opet okrene ka bodežu. - Na njemu ima mnogo statike. Osjećam je odavde. - Znam da je star. - Napravila je tihi, nestrpljivi zvuk. - Nisam ga jučer kupila u Wal-Martu. Stajao me veliki dio godišnjeg proračuna muzeja. Vjeruj mi, ne bih odobrila kupovinu da nisam bila sigurna da potječe iz drugog stoljeća. Ne pitam te to. - Morat ću ga uzeti u ruke kako bih bio siguran. Bez rukavica. Na to je napućila usne. Elaine nije željela da itko golim rukama dira bilo koji predmet u zbirci. Ali je znala što mu je potrebno. Ako želi da on potvrdi njezinu teoriju o bodežu, morat će mu omogućiti izravan fizički kontakt. Elaine je bez riječi utipkala šifru koja je otvorila vitrinu. Zack se pripremio na šok za koji je znao da će uslijediti, te je namjerno razbudio svoja paranor-malna osjetila. Ispružio je ruku i prstima obavio držak bodeža ukrašen draguljima. Strujanje izvanosjetilne energije koje se još uvijek držalo za oštricu, čak i nakon svih tih stoljeća, bilo je slabo, ali je zacrtano u krvi i još uvijek dovoljno snažno da oprži njegova osjetila. Stisnuo je zube i zatvorio oči. Premda zatvaranje očiju nije djelovalo na sablasne prizore koji su bljesnuli njegovim umom.

GIGA

9

Prizori, u ovom slučaju u slojevima jer se bodež mnogo puta rabio za slične svrhe, nailazili su u nijansama noćnih mora. Nikad nije mogao objasniti boje paranormalnih vizija. Nemaju ekvivalenta u normalnom svijetu. ... Ushićivao ga je čin zamahivanja bodežom prema dolje, uživao je u iščekivanju osjećaja što će ga obuzeti kad bude prodirao u ljudsko meso, osjetio mračnu požudu i uzbuđenje koji dolaze s ubojitim udarcem, spoznavao je užas žrtve... Brzo je potisnuo svoja paranormalna osjetila i ispustio bodež natrag u vitrinu. - Hej - ozlojeđeno uzvikne Elaine. - Pazi kako postupaš s tim. - Oprosti. - Malo je protresao ruku kojom je držao bodež, kao da će ga to osloboditi ostataka mračnih vizija. Znao je da nije tako. Srećom, bodež je veoma, veoma star. Elaine uzdigne obrve. - Pričaj mi. - Definitivno je korišten za ubijanje ljudi, a ne životinja - rekao je. Oslanjajući se na godine prakse i čistu snagu volje, uspio je potisnuti vizije. To je bilo privremeno. Vizije će se vratiti, vjerojatno noćas u njegovim snovima. - Scenarij žrtvovanja ljudi. - Siguran si da se radilo o žrtvovanju, a ne samo o ubijanju neprijatelja ili rutinskom umorstvu? Pogledao ju je. - Rutinskom umorstvu? Zakolutala je očima. - Znaš što želim reći. - Energija na dršku sadrži onaj poseban osjećaj licemjerne moći koji ide uz žrtvovanje u krvi. Gad je volio ono što je radio i to ga je uzbuđivalo. Postoji razlog iz kojeg to zovu krvožednošću, Elaine. Ostala je skeptična, ali se u njezinim očima pojavio bljesak koji se mogao opisati jedino kao neki oblik požude. Arheolozi, pomislio je. Moraš ih voljeti. - Pogubljenje, možda? - sugerirala je. - Ne. Ritualno žrtvovanje. Postojao je oltar, a ubojica je osjećao da ima dozvolu za ubijanje. Elaine se opustila, smiješeći se s izrazitim zadovoljstvom. - Imala sam pravo - rekla je, gotovo trljajući ruke od ushićenja. - Ovo je bodež što su ga rabili svećenici kulta Brackona. Nikad nije razumio kako se kolekcionari i kustosi mogu tako uzbuđivati oko predmeta i naprava osmišljenih za ubijanje i sakaćenje. No s druge strane, oni se ne moraju nositi s paranormal-nim vizijama koje ostaju na tim predmetima i napravama. - Sto je tako posebno u vezi s tim bodežom? -pitao je. Elaine se tiho nasmijala. - Direktor Sedona--ogranka muzeja već ga godinama pokušava dobiti. Treba mu kako bi upotpunio svoju zbirku artefakata kulta Brackon. - Malo prijateljskog nadmetanja medu kustosima? - Ne baš tako prijateljskog. - Elaine je spustila stakleni poklopac i zaključala vitrinu. - Milo ima egipatski prsten što ga ja silno želim. Godinama sam ga preklinjala neka razmisli o razmjeni. Uvijek je odbijao. Ali sad imam nešto za cjenkanje. Morat će trgovati pod mojim uvjetima. - Shvatio sam. - Preletio je pogledom vitrine u galeriji. - Pretvorila si ovo u dobar muzej, Elaine. Ja nisam arheolog, ali sam dovoljno vremena proveo na konzultacijama u svim muzejima Društva da bih znao kako je ovo zbirka svjetske klase. Nasmijala se. - Ja sam živi dokaz da su opsesivna osobnost i naglašen osjećaj za profesionalno rivalstvo neophodne osobine uspješnog kustosa. - To su vjerojatno korisne osobine u bilo kojoj profesiji. - I sam je bio na opsesivnoj stazi, veći dio svojega života. Sve do Jenne. Elaine ga je fiksirala zamišljenim pogledom. Znao je što slijedi i pripremio svoju strategiju povlačenja. Sviđala mu se Elaine i divio se njezinim profesionalnim vještinama. Ali ona je prijateljica obitelji, a obitelj u posljednje vrijeme vrši snažan pritisak. Poziv se na prvi pogled doimao posve bezazlenim.

GIGA

10

- Imaš li vremena za šalicu kave prije nego odeš na aerodrom? - pitala je. - Planirao sam dva sata provesti u knjižnici muzeja - izvlačio se. - To je zadnji put bila tvoja isprika. Razmislio je o svojim mogućnostima i nijedna mu se nije sviđala. Elaine je dobra klijentica i veoma pametna žena. Volio je biti u društvu pametnih žena. Kad bi se držala posla, ne bi imao ništa protiv odlaska na kavu s njom. Nije da mu se osobito žuri vratiti kući, u vinogradarski kraj sjeverne Kalifornije. Ondje ga nitko ne čeka. Uglavnom je bio zadovoljan svojom novom egzistencijom radoholičara koji obavlja dva posla. Problem je u tome što obitelj i prijatelji postaju sve agresivniji, gurajući ga natrag onomu što smatraju karijerom koja mu je suđena. Itekako je dobro znao da pritisak ne vrše samo zato što su zabrinuti za njega, premda je to dio razloga. Stvar je u tome da imaju prioritete, a ti se prioriteti više ne podudaraju s njegovima. Pogledao je na sat. - Moj avion polijeće u pet i trideset. To mi ostavlja malo vremena. - Tvoj entuzijazam baš i ne oduševljava. Osjetio je kako mu lice rumeni. - U posljednje sam vrijeme malo rastresen. - Čime? - Radom. - Ah, da, vječno dobra isprika. - Lagano ga je potapšala po ruci. - I ne može se zanijekati da je to izvrsna terapija nakon što je netko pretrpio tragediju poput tvoje. Ali prošla je gotovo godina dana, Zack. Vrijeme je da pođeš dalje. Ništa nije rekao. Krenuli su prema drugom kraju galerije. Hodanje prolazom između staklenih vitrina bilo je slično trčanju između dvaju redova ljudi s palicama i bičevima. Kombinirana paranormalna energija što su je širili artefakti neugodno je djelovala na njegova osjetila. Znao je da i Elaine nešto osjeća, ali činilo se da ona uživa u tome. Morao je uložiti golemu snagu volje kako bi potisnuo paranormalnu stranu svoje naravi. Nikad je nije mogao posve smiriti; nitko senzibilnosti razine deset ne može posve isključiti svoja paranormalna osjetila. To bi bilo kao da netko namjerno ogluši ili izgubi osjetilo okusa. Ali je ipak moguće minimizirati paranormalna osjetila. - Na čemu radiš? - upita Elaine. - Trenutno završavam rad za Journal. U krugu kustosa i konzultanata povezanih s muzejima Ezoteričnog društva postoji samo jedan časopis, The Journal of Paranormal and Psychical Research1. Jednako kao muzeji Društva, ni tiskana ni online-verzija nisu dostupne cjelokupnoj javnosti. - Osjećam se poput detektiva koji pokušava ispitati osumnjičenika koji čeka da stigne njegov odvjetnik - suho će Elaine. - No bit ću ustrajna. Koja je tema tog rada što ga dovršavaš? - Tarasova kamera. Lagano je nakrivila glavu i pozorno ga pogledala. - Nikad čula. - Prema zapisima, nabavljena je u 1950-ima, tijekom Hladnog rata. Otkrivena je u nekom ruskom laboratoriju, a jedan ju je pripadnik Društva donio natrag u Sjedinjene Države. - Otkrivena? - zainteresirano je ponovila. Osmjehnuo se. - Uljudni eufemizam za ukradena. To je bilo u vrijeme kad je bivši SSSR obavljao mnoga istraživanja i eksperimente o paranor-malnom. Netko u CIA-i je postao nervozan i poželio otkriti što se događa. J&J su tiho zamoljeni da pokušaju ubaciti agenta u jedan od ruskih laboratorija. Nije trebalo objašnjavati što znači J&J. Svaki član Ezoteričnog društva zna da su Jones & Jones veoma privatna, veoma diskretna paranormalna istražiteljska tvrtka. - J&J su bili uspješni, dakle? - reče Elaine. 1 Časopis o paranormalnim i izvanosjetilnim istraživanjima

GIGA

11

- Agent je uspio iznijeti kameru iz zemlje. Donio ju je ovamo i predao CIA-i. Njihovi su je tehničari pregledali, ali su zaključili da je lažna. Nisu je uspjeli aktivirati. - Zašto ne? - Očito je potreban operater koji posjeduje jedinstvenu vrstu paranormalne darovitosti. Kamera je vraćena Društvu nakon što je CIA zaključila da je neupotrebljiva. Ni naši je tehničari nisu uspjeli aktivirati, pa je spremljena u trezor. Ondje se nalazila tijekom svih tih godina. - Sto je kameru činilo neobičnom? - upita Elaine. - Tarasova je kamera navodno trebala biti u stanju snimiti ljudske aure. - Besmislice. - Elaine prezirno puhne kroz nos. - Ljudske aure nikad nisu uspješno snimljene. To nije uspjelo čak ni stručnjacima u laboratorijima Društva. Mislim da to ima neke veze s položajem energije aure u spektru. Aure se mogu mjeriti i analizirati na neizravne načine, a neki ih ljudi mogu vidjeti, ali ih se ne može fotografirati. Ta tehnologija još jednostavno ne postoji. - Postaje bolje - reče Zack. - Prema bilješkama agenta koji je donio kameru s onu stranu Željezne zavjese, ruski su istraživači vjerovali da jedinstveni tip paranormalnog fotografa može učiniti mnogo više, a ne samo snimati aure. Može ih pomoću kamere poremetiti na načine koji bi izazvali teške traume ili smrt. Elaine se namršti. - Drugim riječima, to je trebala biti neka vrsta paranormalnog oružja? -Da. - Ali stručnjaci kažu da nikakva moderna tehnologija ne može utjecati na ljudsku paranormalnu energiju. Zato nitko nikad nije uspio napraviti stroj ili oružje koje se može aktivirati paranormalnim moćima, ili nešto što bi moglo stvarati tu vrstu energije. - Istina. - Drugim riječima, kamera je doista lažna? -Uzdahnula je. - To je olakšanje. Svijet je već ionako naoružan do zuba. Posljednje što želimo je uvođenje nove paranormalne tehnologije osmišljene za ubijanje ljudi. - Hmm. Uzdigla je obrve. - Sto bi to trebalo značiti? - Uspio sam utvrditi da je Tarasova kamera korištena za ubijanje najmanje jednom, možda i dvaput. Međutim, tragovi prvog umorstva pomalo su mutni. Elaine je malo raširila oči. - Drugim riječima, Rusi su imali barem jednu osobu koja je mogla aktivirati kameru? - Tako se čini. Zamahnula je rukom. - Kako je to moguće? - Agent J&J-a je u svojim osobnim bilješkama zaključio da je ruski operater vjerojatno bio rijetki egzotik. Neka vrsta neobičnog talenta razine deset kojeg Društvo nikad nije klasificiralo. Egzotik je riječ kojom Društvo opisuje one s rijetkim, izrazito visokim paranormalnim sposobnostima. Općenito govoreći, to nije pozitivan izraz. Zapravo, ljudi s izuzetno snažnim paranormalnim sposobnostima često izazivaju nelagodu kod drugih članova Društva. Nije neobično ni da ljudi izvan Društva - ljudi koji prezirno odbacuju svaku ideju o paranormalnom - postaju neobjašnjivo nervozni ili oprezni kad se nađu u blizini pojedinca obdarenog moćnim paranormalnim sposobnostima. Moć bilo koje vrste, uključujući i paranormalnu moć, oblik je energije. Većina ljudi, bili oni toga svjesni ili ne - bez obzira žele li to uopće priznati - sposobna je osjetiti je ako je u nekoj prostoriji ima mnogo. - Pitam se što se dogodilo s egzotikom koji je mogao aktivirati kameru - zamišljeno će Elaine. - Mrtva je.

GIGA

12

Elaine mu je dobacila brz, iznenađen pogled. -Ubio ju je agent J&J-a koji je uzeo kameru? - Da. Bilo je gusto. Umalo ga je sredila tom prokletom stvari. - Fascinantno. Koji je muzej Društva dobio napravu? - Nije ni u jednom muzeju. Nalazi se u trezoru obitelji Jones. Elaine ga ljutito pogleda. - Trebala sam znati. Bez uvrede, Zack, ali običaj tvoje obitelji da čuva tajne veoma ljuti sve nas koji potičemo istraživanja. Ta kamera, ako uopće ima neko povijesno značenje, trebala bi biti u zbirci jednog od muzeja Društva. - Hej, daj malo olabavi. Nagovorio sam djeda da mi dopusti proučiti kameru i napisati članak za Journal, nisam li? To je bilo veliko postignuće. Znaš kakav je kad je riječ o tajnama obitelji i Društva. - Bancroft Jones je previše vremena proveo u obavještajnom svijetu prije nego je prihvatio položaj meštra Društva, ako mene pitaš - s mračnim neodobravanjem reče Elaine. - Da je po njegovu, vjerojatno bi popis gostiju za godišnji proljetni bal klasificirao kao Stroga tajna, samo za oči vijećnika. Zack se osmjehnuo. Elaine se zaustavila i pozorno ga pogledala. -Dobri Bože. Nemoj mi reći da je to doista poku-šao? - Baka mi je rekla da je prije nekoliko mjeseci jednog jutra za doručkom spomenuo tu ideju. Bez brige, uspjela ga je navesti da se predomisli. Elaine cmokne jezikom. - Kad se govori o staroj školi. To je samo još jedan primjer koji pokazuje da nam treba svježa krv na vrhu. Zapravo, ako mene pitaš, cjelokupni unutarnji ustroj Društva iziskuje ozbiljnu reformu i modernizaciju. - Nije tako strašno. Promjene što ih je Gabriel Jones uveo krajem devetnaestog stoljeća dobro su poslužile Društvu tijekom cijelog dvadesetog stoljeća. - Ovo je slučajno dvadeset prvo stoljeće, premda katkad mislim da neki članovi Vijeća to nisu opazili. - Hmm. - Rezignirano se prepustio lekciji. Dovoljno ju je često slušao. - Predviđam da će u narednih dvadeset ili trideset godina istraživanja i proučavanja paranormalnog izići na otvoreno - žustro nastavi Elaine. -Prijeći će u područje općepriznate znanosti. Kad se to dogodi, sasvim je moguće da će biti nekih opasnosti za one koji posjeduju bilo koju vrstu para-normalne senzibilnosti. Moramo se odmah početi pripremati. - Hmm. - Općenito govoreći, temeljna je dužnost Društva doprinijeti uključivanju izučavanja para-normalnog u glavne tokove znanosti, natjerati svijet znanosti da to ozbiljno shvati. Posljednje što želimo je još jedna runda spaljivanja vještica, ako i kad se to dogodi. - Sumnjam da ima mnogo izgleda za to - rekao je. Definitivno je pogriješio kad je pristao popiti kavu s njom. Krišom je pogledao na sat. Možda bi mogao poći ranijim letom. - Danas ljudi koji tvrde da posjeduju izvanosjetilne moći ne idu na lomače. Idu u kontakt-emisije. - Ophođenje kao prema cirkuskim izvođačima ili atrakcijama u zabavnom parku teško bi se moglo nazvati primjerom ulaska u glavne tokove znanosti, a te budalaste kontakt-emisije su upravo to, ako mene pitaš, moderni cirkuski izvođači ili atrakcije u luna-parku. - Točno. - Da i ne spominjem sve one sirote ljude koji završe u psihijatrijskim ustanovama ili na ulicama jer ih je izludjela paranormalna strana njihove naravi ili zato što je netko zaključio da su ludi. - Hmm. - Uzmi mene, na primjer. Zaboga, da sam nekomu od mojih kolega izvan Društva spomenula da uz pomoć svoje paranormame senzibilnosti mogu odrediti starost i autentičnost nekog predmeta, postala bih predmet izrugivanja među ljudima koji se bave ovim poslom. - Tako je. - Definitivno je vrijeme za izmišljanje zaboravljenog sastanka.

GIGA

13

No Elaine je bila u punom zamahu. - Bit će potrebna desetljeća da se znanstvena zajednica i vanjski svijet pripreme za stvarnost paranormalnog - rekla je. - Zadatak je Vijeća da vodi Društvo i njegove članove tijekom razdoblja tranzicije. - Vijeće mnogo drži do tradicije, Elaine - podsjetio ju je. - Tradicija je sasvim u redu, ali preživljavanje je najvažniji imperativ. Kažem ti, Zack, zastarjeli načini Društva mogli bi nam se obiti o glavu tijekom narednih nekoliko desetljeća. Ljudi se, sasvim prirodno, boje tajnih društava. To im se teško može zamjeriti. - Slažem se s tobom - rekao je. A tada je, baš kao da doista posjeduje pravu korisnu izvanosjetilnu sposobnost za bijeg iz neugodnih situacija, zazvonio njegov mobitel. Skinuo ga je s pojasa i pogledao šifrirani broj. Kosa mu se naježila na zatiljku. Ne postoji vidovitost. Nitko ne može predvidjeti budućnost. Najbolje što se može učiniti je analiza vjerojatnosti. No nije bio potreban nikakav poseban paranormalni talent da bi se znalo da će se nešto zanimljivo dogoditi ako zove Fallon Jones. - Oprosti, Elaine - reče. - Morat ću se javiti. J&J posao. Pokazala je prema praznoj prostoriji za sastanke. - Ondje unutra možeš na miru razgovarati. Čekat ću te u kavani. - Hvala. - Ušao je u prostoriju, zatvorio vrata i pritisnuo tipku mobitela. - Zdravo, Fallone. - Gdje si, dovraga? - oštro će Fallon. Sef tvrtke Jones & Jones uvijek zvuči kao da te zove kako bi te obavijestio da se nebo ruši, ali danas se doimao još mračnijim i nestrpljivijim nego inače. On je snažan medij, poput gotovo svih ostalih u obitelji Jones, ali njegova je sposobnost prilično neobična. Može uočiti obrasce i veze ondje gdje ostali vide samo hrpu točkica ili nepovezanih crtica, prirodni teoretičar kaosa. On je potomak Caleba Jonesa koji je, zajedno sa svojom ženom, krajem viktorijanske ere utemeljio tvrtku Jones & Jones. Tvrtka još uvijek ima ured u Velikoj Britaniji. Trenutno postoje četiri ureda u Sjedinjenim Državama, svaki odgovoran za jednu regiju. Fallon upravlja ogrankom koji je zadužen za zapadnu obalu i jugozapad. Njegova se baza nalazi u malenom Scargill Coveu na obali sjeverne Kalifornije, a čini je maleni ured u kojem radi jedan čovjek. Tijekom normalnih vremena, on i njegova mreža labavo povezanih agenata bave se nizom raznovrsnih osiguravajućih i istraživačkih poslova za članove Društva. Međutim, samo se po sebi razumije da je Upravno vijeće Ezoteričnog društva glavni klijent tvrtke J&J. U rijetkim prigodama za postojanje tvrtke J&J slučajno sazna netko tko nema veze s Društvom, te potraži usluge paranormalne detektivske agencije. Katkad - veoma rijetko - tvrtka prihvati takve klijente. Uključuju nekolicinu provjerenih istražitelja koji rade za neke policijske službe, te izrazito povjerljivu, neimenovanu sigurnosnu službu vlade. - Nalazim se u L.A.-u - reče Zack. - U muzeju? - Tako je. - Trebao bi biti kod kuće. - Fallon je zvučao duboko ojađeno. - Znam da će ovo za tebe biti šok - reče Zack - ali za divno čudo, ja ne sjedim u kući dvadeset četiri sata dnevno, čekajući da zazvoni telefon u nadi da bi ti mogao nazvati s nekim zadatkom za mene. Imam još jedan posao, sjećaš se? Kao i obično, sarkazam uopće nije djelovao na Fallona. - Trebam te u Washingtonu, što je moguće prije - reče. - Država ili grad? - Katkad je trebalo imati mnogo strpljenja u surađivanju s Fallonom

GIGA

14

Jonesom. Uvijek je bio nekoliko poteza dalje na nevidljivoj šahovskoj ploči koju nitko drugi ne može vidjeti. Iz nekog je razloga očekivao da oni u njegovoj labavo isprepletenoj mreži vanjskih suradnika slijede tu nedokučivu logiku. - Država - prasne Fallon. - Gradić po imenu Oriana. Tridesetak kilometara istočno i malo sje-verno od Seattlea. Poznaješ li ga? - Ne, ali ga vjerojatno mogu naći. - Koliko brzo? - Ovisi o tome mogu li naći raniji let iz L.A.-a, koliko je gust promet do kuće, koliko će mi trebati da spakiram nekoliko stvari, a zatim uhvatim let iz Oaklanda ili San Francisca za Seattle - reče Zack. - Zaboravi na komercijalni let. Odmah kreni na aerodrom. Ondje će te čekati jedan od mlažnjaka kompanije. Nakon što uzmeš stvari kod kuće, odvest će te u Seattle. Mlažnjak kompanije znači jedan od privatnih, neobilježenih aviona Društva. Fallon ga je mogao dobiti samo u onim rijetkim prigodama kad je situacija veoma vruća. - Već krećem - reče Zack. - To me podsjetilo, kad se budeš pakirao? -Da? - Svakako dodaj konkretnu opremu. Dakle, Fallon misli da bi trebao biti naoružan za taj zadatak. Ovo iz trenutka u trenutak postaje sve zanimljivije. - Razumijem. - Zack krene prema vratima. - Zašto, dovraga, zvučiš tako veselo? - upita Fallon, odmah sumnjičav. - Gotovo godinu dana nisi bio tako dobro raspoložen. Pušiš li nešto, Jones? - Ne. Recimo samo da si bolje nego inače izabrao trenutak. - Nastavio je tišim glasom. -Spasio si me od nečega što se pretvaralo u veoma dugo i krajnje dosadno predavanje o budućnosti Društva. - Ha. - Sa svojom uobičajenom nadnaravnom sposobnošću spajanja točkica, Fallon je odmah shvatio. - Elaine Brownley te dohvatila? - Dovraga, Fallone, ti si sigurno medij. Fallon je to ignorirao. - Upravo sam ti e-mailom poslao dosje u kojem ćeš naći nešto podataka o slučaju u Oriani - rekao je. - Podaci su nepotpuni. Žao mi je zbog toga. Razumjet ćeš kad ih pročitaš. Usput rečeno, koristio sam se šifriranjem trećeg stupnja. Zack je osjetio još jednu malenu navalu adrenalina. Šifriranje trećeg stupnja objašnjava mlažnjak kompanije i hitnost u Fallonovu glasu. U posljednje je vrijeme odbacivao sva ograničenja jedino kad problem uključuje opasnu organizaciju što ju je nedavno nazvao Ponoćnicom. Sve do slučaja Stone Canyona, Fallon je tajnovitu skupinu moćnih paranormalnih kriminalaca nazivao klikom. Ali Stone Canyon je sve to promijenio. Nakon tog slučaja postalo je jasno da se skupina ne sastoji od malenog broja blisko povezanih zavjerenika. Radilo se zapravo o izrazito discipliniranoj organizaciji, sličnoj mafiji, kojom upravlja beskrupulozni nutarnji krug i direktor. Ponocnica je dokazala da je spremna ubiti kako bi ostvarila svoje ciljeve. - Imam kompjutor uza se - reče Zack. - Pročitat ću e-mail tijekom leta. - Volio bih da ne zvučiš tako prokleto veselo -progunđa Fallon. - To me čini nervoznim.

GIGA

15

3 Zack je pročitao dosje malo prije no što je maleni mlažnjak sletio na pistu aerodroma okruga Sonorna. Tijekom vožnje do mirne kuće u vinogradarskom kraju razmišljao je o onome što je pročitao, tražeći slabosti, smišljajući strategiju. Razgovarao je s Fallonom dok je u platnenu torbu ubacivao neke stvari i iz malenog sefa u podu uzimao svoj pištolj i futrolu. - Nisi mi rekao da je subjekt u dosjeu kći Judsona Tallentyrea - rekao je. - Nisam imao vremena zalaziti u detalje. Zaključio sam da će biti bolje ako to pročitaš u kon-tekstu. - Baš ti je neki kontekst. - Zatvorio je patentni zatvarač torbe. - Sad znaš zašto mi se žuri. Ovo je veliko, Zack. Osjećam to. - Ne prepirem se s tobom. - Podigao je platnenu torbu i zaputio se prema vratima. - Pričaj mi o putovanjima u Vegas. Fallon puhne kroz nos. - Raine Tallentyre očito ima problema s kockanjem. - Prema onome što piše u dosjeu, rijetko je kad išla u Vegas sve do prije otprilike godinu dana. Tada je to postalo jednom mjesečno. - Sigurno ne bi bila prva osoba s izvanosjetil-nim sposobnostima koja je postala redoviti posjetitelj kockarnica. Nevjerojatno je koliko ljudi zaboravlja da zakoni vjerojatnosti i obične nasumične sreće neće automatski nestati samo zato što netko s malo paranormalnih sposobnosti odluči baciti kockice. - Ona igra karte, a ne rulet ili kockice. Ajnc. Nikad ne ide dva mjeseca zaredom u istu kockarnicu. Nikad ne zaradi tako mnogo da bi privukla pozornost osiguranja. Ali prema tvojim informacijama, tijekom proteklih dvanaest mjeseci zacijelo je odnijela kući gotovo sto tisuća dolara. - U redu, znači da je dobra. - U Fallonovu se glasu osjećalo slijeganje ramenima. - Možda ćeš moći iskoristiti tu informaciju. - Siguran si da nemaš ništa drugo o teti? - Dobio si sve što imam. Vella Tallentyre je bila sestra Judsona Tallentyrea. Bila je medij razine osam. Čula je glasove. U ranim je tridesetim godinama počela patiti od dugotrajnih napadaja depresije. Na koncu je prošle godine smještena u ustanovu. Umrla je od srčanog udara dvadesetog prošlog mjeseca. - Istoga dana kad je Lawrence Quinn nestao iz Oriane. - Shvaćaš li sad zašto postajem nervozan? - zareži Fallon. - Nije potreban medij da bi se spo-jile točkice. - Trebat će mi dosje o Judsonu Tallentyreu. Fallon je nekoliko trenutaka šutio, što je bilo veoma nekarakteristično za njega. - To je klasificirano kao povjerljivo na stupnju četiri - na koncu je rekao. - Samo za meštra i Vijeće. - Nabavi mi ga, Fallone. Uslijedila je još jedna kratka stanka. - Prokletstvo - s gnušanjem izusti Fallon. - Znao sam da će se to dogoditi. -Što? - Pet minuta radiš na slučaju i već izdaješ naredbe. Koliko te puta moram podsjetiti da sam ja šef u J&J-u? - Nastojat ću to zapamtiti. Završio je razgovor i pričvrstio mobitel za pojas. Podigavši putnu torbu, prošao je kroz veliku, tihu kuću i kratko se zaustavio na ulaznim vratima. Okrenuo se i pogledao blistave kamene pločice u predsoblju, tople, toskanske boje na zidovima i umirujuće prizore zelenih vinograda i planina. Bio je zadovoljan u toj kući gotovo tijekom svih šest godina koliko je tu živio. Ali tada je

GIGA

16

Jenna ušla u njegov život. Uselila se k njemu dok su planirali vjenčanje, te je ondje živjela dovoljno dugo da ostavi svoj pečat. Ovo više nikad neće biti dom. Prodat će kuću kad završi slučaj Oriana.

GIGA

17

4 Tijekom godina provedenih u policijskom poslu, najprije u San Diegu, a zatim jednom ili dvaput čak i kao šef policije u Shelbyvilleu, mada je to kratko trajalo, Wayne Langdon je susreo nekoliko neobičnih ljudi. Međutim, nitko od njih nije u njemu izazvao neobičan, doista sablastan osjećaj što ga je obuzimao dok je sjedio prekoputa žene s druge strane pisaćeg stola. Isto tako, nitko od tih ljudi nije imao oči poput Raine Tallentyre. - Je li djevojka dobro? - pitala je. Tako mirna i pribrana, pomislio je, kao da svakoga dana pronalazi žrtve serijskih ubojica. Konačno je shvatio što ga tako uznemiruje u očima te žene. Mačka koja se mota oko stražnjih vrata policijske postaje ima oči iste zlatno-zelene boje. I gleda te na isti način. Raine je nosila stroge naočale u crnom okviru, ali one nisu nimalo ublažavale dojam. Čovjek dobije dojam da ona u ponoć vidi stvari što ih drugi ljudi ne mogu vidjeti, ne žele ih vidjeti. - Liječnik na hitnoj mi je rekao kako se čini da fizički nije ozlijeđena - rekao je, nastojeći da ne zuri u njezine oči. - Ali je očito proživjela mučne trenutke. Kaže da se zove Stacy Anderson. Prostitutka iz Seattlea. Otmičar se predstavio kao klijent. Doveo ju je ovamo jučer tijekom dana i zaključao je u onaj garderobni ormar. Rekao joj je da je kažnjava. Fotografirao ju je prije nego je zaključao vrata. Koristio se digitalnim fotoaparatom. Raine je vidljivo zadrhtala. Kimnula je glavom, kao da je upravo potvrdio ono u što je ona već posumnjala. - Ima album - rekla je. - Suveniri njegovih uspjeha. Zaključio je da je ranih tridesetih godina. Visoka za ženu. Nije pokušavala prikriti svoju visinu nošenjem cipela bez peta, što mnoge visoke žene čine. Pete njezinih crnih čizama visoke su najmanje pet centimetara. Tamnu je kosu nosila stegnutu na zatiljku, što je naglašavalo njezine mačje oči i visoke jagodične kosti. Njezin crni blejzer izgledao je kao da ga je neki skupi talijanski modni kreator osmislio za šeficu mafije. Nosila ga je raskopčanog iznad čokoladnosmeđih hlača i odgovarajuće smeđe dolčevite. Nema vjenčanog prstena, opazio je. Nije se iznenadio. Pustolovan, možda opčinjen muškarac mogao bi se upustiti u rizik s ovakvom ženom, ali morao bi biti budala da je oženi. Dama je opasan teritorij. Svi kažu da je njezina teta bila dokazano luda. Takve stvari se katkad nasljeđuju. Raine mu barem nije pokušala reći da je medij. Još ne, u svakom slučaju. To je olakšanje. Mrzio je baviti se šarlatanima i prevarantima koji se često pojavljuju u ovakvim slučajevima, tvrdeći da posjeduju paranormalne moći. - Kažete da je ovo prvi put da ste došli u Shelbyville otkako ste prošle godine preselili tetu u Orianu? - pitao je. - Da. Dotad se moja teta kućom u Shelbyvilleu koristila kao mjestom za bijeg. Pogledao je svoje bilješke. - Očito je voljela bježati nekoliko puta godišnje, i to na dulje vrijeme. - Voljela je mir i samoću planina. - Prema mojim informacijama, često ste dolazili ovamo kako biste je posjetili, pa zapravo niste stranac u gradiću - rekao je. Nikad nije upoznao Vellu Tallentyre. Smještena je u ustanovu dva mjeseca prije nego je stigao u Shelbyville kako bi preuzeo vođenje malene policijske postaje. Međutim, čuo je mnogo o njoj. Njegova tajnica Marge rekla mu je da roditelji nikad ne dopuštaju svojoj djeci da u Noći vještica pođu do te kuće. Djeca su mislila da je Vella prava vještica. Sve one glasine o tome da čuje glasove itekako su ih prestrašile. Vjerojatno su prestrašile i roditelje, mislio je. - Ne - reče Raine - nisam stranac u ovom području, ali zapravo nikoga ne poznajem u gra-diću. Kad god sam dolazila ovamo, boravila sam kod tete Velle, a sigurna sam da znate da

GIGA

18

ona ovdje nije imala baš mnogo bliskih prijatelja. - Imam osjećaj da nemate baš osobito dobro mišljenje o našem lijepom gradiću. Slegnula je ramenima. - Ljudi iz Shelbyvillea ophodili su se prema mojoj teti kao da je nekakva čudakinja. Zašto bih ikoga od njih posebno cijenila? Odlučio je to ignorirati. Prema onome što je čuo, rekla je istinu. - Kad ste zadnji put bili ovdje? - Prije malo više od godinu dana. Tada sam pomogla teti Velli da se preseli. Vella Tallentyre nije se baš preselila. Smještena je u ustanovu. Neštio je zapisao. - A sad ste se vratili jer ste naslijedili staru kuću i odlučili je ponuditi na prodaju preko lokalnog trgovca nekretninama? - rekao je. - Tako je. Gospodin Spicer i ja smo pregledali kuću kako bismo vidjeli što treba učiniti kako bi je se pripremilo za prodaju. - Kako ste znali da u podrumu nešto nije u redu? Mogao bi prisegnuti da joj se čeljust malo ste-gnula, a njezine su se uznemirujuće oči neznatno suzile. - Opazila sam lokot na vratima garderobnog ormara. Znala sam da nije bio ondje kad sam ja posljednji put bila u kući. - Zašto ste nazvali devet-jedan-jedan? Zašto niste zvali bravara? - Bila sam gotovo sigurna da je to stvar za policiju. Ne postoji legalan način na koji je taj lokot mogao biti stavljen na vrata. Kuća je privatan posjed i bila je zaključana godinu dana. Nitko nije bio ovlašten ulaziti onamo, osim Eda Childersa, čovjeka koji je održavao kuću za tetu Vellu. Godinama je radio za nju. Ali on je umro prije nekih šest ili sedam mjeseci. - Zašto ste bili tako sigurni da Childers prije svoje smrti nije stavio lokot na garderobni orma-rić? - pitao je. - Priznajem da nisam mogla biti posve sigurna, ali iskreno rečeno, uopće mi nije palo na pamet da je on mogao biti taj koji je zaključao vrata. - Jednostavno ste naprečac donijeli zaključak da je počinjen zločin? - Zločin jest počinjen - suho je rekla. - Osoba koja je ušla u kuću moje tete i postavila lokot je, u najmanju ruku, provalila unutra. Nagnuo se unatrag, razmišljajući o tome. Njegovi policijski instinkti nisu bili posve zado-voljni, ali sad je barem imao racionalno objašnjenje za njezine postupke. To je dobro jer su detektivi iz Seattlea i Portlanda, kao i predstavnici medija, već na putu ovamo. Mora se pripremiti za tiskovnu konferenciju. To će biti pravi zoološki vrt. Pronalaženje mlade žene žive u podrumu stare kuće Tallentyre najveći je pomak u zasad neriješenim umorstvima pripisanim Ubojici Krijesu, a on je čovjek zadužen za istragu. - Hvala vam, gospođice Tallentyre. To je zasad sve. Koliko ćete se zadržati u gradiću? - Ujutro se vraćam u Orianu. - Ustala je i zastala s upitnim izrazom na licu. - Osim ako sutra smijem ući u kuću? Doista bih je što prije željela ponuditi na prodaju. - To je sad mjesto zločina. Tako će ostati nekoliko dana. - Ustao je. - Žao mi je zbog neprilika što vam ih to stvara. - Razumijem. - Prebacila je remen tamnozelene torbice preko ramena. - Gdje ćete noćas biti? - U pansionu Shelbyville. - Skinula je dugi crni kišni ogrtač s kukice na zidu. - Imate podatke o tome gdje me možete naći u Oriani. - Tako je. Prekasno je shvatio da joj je trebao pridržati ogrtač. No ona ga je već odjenula. Neobično je podsjećao na dugi crni plašt. Uspio joj je otvoriti vrata. Zastala je prije nego je izišla. Imao je osjećaj da je zaključila kako mora reći nešto neugodno prije nego ode. - Želite li znati što mi moja intuicija govori o ubojici? - pitala je bezizražajnim tonom.

GIGA

19

Evo ga. Prokletstvo. Baš kad se počeo nadati da mu neće reći da je medij. - Svakako - rekao je jednako bezizražajnim glasom. - Recite mi o ubojici. Činilo se da se uvukla još dublje u sebe. Oči su joj se neznatno suzile, ali je vidio da je čvrsto odlučila reći ono što ima reći. - Zaključao je onu ženu u podrumu jer ga je njegova majka običavala tako kažnjavati - mirno je rekla. - Ostavljala ga je satima u mraku, a zatim ga je tukla pojasom jer se uneredio dok je bio zatvoren. Govorila mu je da se u njemu nalazi demon i da ga ona mora istjerati. - Bez uvrede, gospođice Tallentyre, ali to je ona vrsta gluposti kakve o počinitelju govori svaki takozvani stručnjak za izradu profila kojeg sam dosad upoznao. Sljedeće što ćete mi reći je da je on organizirani ubojica, točno? Da je bijelac star između dvadeset pet i pedeset četiri godine. Da je inteligentan samotnjak koji nema nikakvih bliskih veza s obitelji, crkvom ili društvenom zajednicom. - Ne znam ništa o svemu tome - mirno je rekla - ali mogu vam reći da tražite čovjeka koji je uvjeren da je opsjednut demonom. Sebe smatra lovcem na vještice. Uzdahnuo je. - Zahvalan sam vam na pomoći. - Prva vještica koju je ubio bila je njegova majka. Zločin je prikrio tako što je zapalio njezino tijelo. To bi vam trebala biti početna točka. Očito se nekažnjeno izvukao, što znači da je riječ o starom slučaju ili o smrti koja je prikazana kao nesretni slučaj. Nije bio impresioniran. - Tog tipa zovu Ubojica Kriješ jer ubija svoje žrtve, baca ih na neko polje i zapali tijela, time uništavajući sve dokaze. To nije nikakva tajna. - Zastao je, protiv volje zaintrigiran. - Zašto mislite da je ubio svoju majku? - Intuicija - mirno je rekla. Sad je već doista izazivala jezu u njemu. Raine Tallentyre je savršena glumica ili je posve luda kao i njezina teta. - Dobro, hvala, gospođice Tallentyre. Javit ću vam se. Naglo se okrenula na peti, vratila se do pisaćeg stola i uzela nalivpero. - Dat ću vam ime i broj čovjeka kojega možete nazvati. Bradley Mitchell. On je detektiv u policiji Oriane. Jamčit će da ja nisam sumnjiva niti lažljivi medij koji traži publicitet. Namrštio se. - I ranije ste bili upleteni u ovakve situacije? - Da. - Otrgnula je list papira i pružila mu ga. - Nazovite detektiva Mitchella. On će vam objasniti. Doviđenja, gospodine Langdon. Sretno na tiskovnoj konferenciji. - Kako znate za to? - Uvijek se održava tiskovna konferencija -rekla je i iznenadila ga iskrenim osmijehom. - Bez brige, neću pokušati ukrasti vašu slavu. Zapravo, bila bih vam veoma zahvalna kad medijima ne biste otkrili moje ime i identitet. - Nema problema - rekao je, a tako je i mislio. Posljednje što je želio bilo bi stvoriti dojam da surađuje s medijem. Mogao bi ispasti smiješan zbog takvih stvari. - Hvala vam. - Izišla je, a dugi crni ogrtač vijorio je oko njezinih čizama visokih peta. Pričekao je trenutak da ode, a zatim je izišao u vanjski ured. Marge je sjedila za svojim pisaćim stolom. Preko ruba naočala za čitanje gledala je vrata iza kojih je upravo nestala Raine Tallentyre. Marge je imala šezdeset dvije godine. Cijeli je život provela u Shelbyvilleu. Ona je bila njegov izvor podataka kad god ga je zanimalo nešto o mje-štanima. Sjeo je na kut pisaćeg stola. - Sto znate o njoj? - upita. - Ne baš mnogo - prizna Marge. - Vella Tallentyre je ovdje kupila kuću prije više od dva-deset godina. Kad je Raine bila djevojčica, dva su je muškarca običavala dovesti u posjet Velli. Kasnije je dolazila sama. Katkad je kupovala namirnice u lokalnoj prodavaonici i

GIGA

20

gorivo na benzinskoj crpki, ali inače je nismo viđali. Činilo se da ne želi bolje upoznati nekoga od mještana. Ja sam je tek danas upoznala. - Sto je s pazikućom, Edom Childersom? Je li on znao nešto o njoj? - Ed nije bio od mnogo riječi. Ali srela sam ga u pošti malo prije no što je umro. Tog mi je dana rekao nešto o Raine što nikad nisam zaboravila. -Što? - Rekao je da je jednom vidio fotografiju Velle Tallentyre. Snimljena je kad je Vella bila mlađa, ranih tridesetih godina. Ed je tvrdio da je Raine Tallentyre slika i prilika svoje tete u toj dobi. - Ma nemoj. - Još se jedino sjećam da je Ed jednom spomenuo kako se Vella Tallentyre opsesivno boji vatre. Natjerala ga je da instalira desetak detektora dima. U kući je držala mnogo vatrogasnih aparata. U svim je sobama na katu imala one malene ljestve što se spuštaju s prozora. Nije čak dopuštala ni da se zapali vatra u kaminu. - Fobija. - Sigurno.

GIGA

21

5 - Zove se Stacy Anderson - Raine je rekla u mobitel. - Misle da bi ona mogla biti najnovija žrtva luđaka kojeg su u tisku prozvali Ubojica Kriješ, onoga koji kruži medu prostitutkama Seattlea i Portlanda. - Dovraga. - Andrew Kitredge je više zvučao rezignirano nego iznenađeno. - Ne možeš čak ni na jedan dan otići iz gradića a da se ne spotaknes o mjesto umorstva. Gotovo se nasmiješila. Andrew je jedan od nekolicine ljudi na svijetu koji su svjesni njezine malene ekscentričnosti, kako je on to nazivao, ali to nije smatrao nikakvim problemom. Njegov životni partner, Gordon Salazar, još je jedan koji je prihvaća, s glasovima i svim ostalim. Teta Vella ju je razumjela, naravno, a njezin otac, kad bi još uvijek bio među živima, smatrao bi normalnom njezinu izvanosjetilnu stranu. No Judson Tallentyre je poginuo u prometnoj nesreći kad je Raine imala šest godina, a sad je i teta Vella umrla. Više nema niti jednog bliskog rođaka. Njezina je majka umrla kad je ona imala godinu i pol. Judson Tallentyre, primoran izvući se iz svojih dragocjenih istraživanja kako bi se posvetio gnjavaži odgoja malodobne kćeri, zamolio je svoju sestru da se preseli k njemu. Vella je pristala i odmah zavoljela Raine. Nakon što je riješio problem zbrinjavanja djeteta, Judson je odmah ponovno nestao u svojem laboratoriju. Dan njegova pogreba označio je preokret u Raineinu mladom životu. Maleni, žalosni obred obavljen je u sivoj magli sjeverozapada. Uslijedilo je ono o čemu je kasnije razmišljala kao o noći vatre i suza. Nije se sjećala svega o toj sudbonosnoj večeri, već niza zastrašujućih i uznemirujućih slika koje su joj se zauvijek usjekle u pamćenje. Nekoliko mjeseci nakon užasne noći Vella je utonula u prvu od niza dugotrajnih epizoda depresi-vnosti. Svjesna činjenice da se više ne može sama skrbiti za malenu djevojčicu i užasavajući se mogućnosti da joj država oduzme Raine i ubaci je u sustav udomitelja, obratila se svojem najboljem prijatelju iz djetinjstva, Andrewu Kitredgeu, i njegovu partneru, Gordonu. Andrew i Gordon nisu ni trenutka oklijevali. Primili su Raine i Vellu u svoje živote, preuzimajući odgovornost za Raine kad god bi Vella utonula u jedno od svojih depresivnih stanja. Njih su četvero nekako činili obitelj, štiteći Raine od duge ruke države. - Ne moraš to govoriti kao da ja to namjerno činim - rekla je Andrewu, pokušavajući popraviti raspoloženje. - Znam da ne činiš - reče Andrew. - Ali moraš priznati da tvoje malene ekscentričnosti obično uzdrmaju živce. - Dobro, priznajem da po tom pitanju imaš pravo. Drmala je Andrewove i Gordonove živce još od ljeta kad je imala devetnaest godina, kad je naletjela na svoje prvo mjesto zločina: na ženu koju je ubio njezin muž. Udobnije se smjestila u naslonjaču, podigla noge na jastuk i proučavala prizor što ga je vidjela kroz prozor. Još nije bilo šest sati, ali ovdje se noć brzo spuštala, osobito u ovo doba godine. - Hvala Bogu da je djevojka još živa - reče Andrew. - Ne mogu ni zamisliti što je proživlja-vala njezina obitelj nakon što je nestala. - Rekla je Langdonu da nema nikoga od obitelji, barem ne nekoga koga želi priznati. Očito već dvije godine živi na ulici. Sef policije kaže da se to uklapa u profil žrtava Ubojice Krijesa. Dosad su našli tri tijela, sve mlade žene čije su situacije bile slične njezinoj. Jedna je bila iz Portlanda. Druge dvije iz Seattlea. - Klasične žrtve serijskih ubojica - zamišljeno će Andrew. Vrsta ljudi koji nikomu ne nedostaju kad nestanu. Pitam se zašto je Stacy Anderson još bila živa kad si je našla. - Rekla je da joj je luđak govorio kako najprije treba biti kažnjena tako da bude zaključana u

GIGA

22

podrumu. Misli da je večeras namjeravao dovršiti započeto. Čista je sreća da sam danas slučajno obilazila kuću s agentom za prodaju nekretnina. - Misle li da su neke od prijašnjih žrtava također bile najprije zatvorene u Vellinu podrumu? - Ne znam što će policija zaključiti - reče Raine - ali ja nisam osjetila tragove drugih žrtava. Gotovo sam sigurna da je Stacy Anderson bila prva koju je zločinac zatvorio u kući tete Velle. - Lokalna policija vjerojatno nije obraćala pozornost na ono što si im ti rekla. - Nije. Mislim da sam šefa Langdona učinila nervoznim. Andrew se suho nasmijao. - Ti doista tako djeluješ na policajce. - Što da kažem? To je dar. - Kad se vraćaš kući? Raine je prekrižila gležnjeve na jastučiću. -Prenocit ću ovdje, kao što sam planirala, jer je Langdon rekao da će detektivi iz Portlanda i Seattlea možda htjeti razgovarati sa mnom. Ali ništa ne mogu učiniti po pitanju ponude kuće na prodaju sve dok policija ne skine traku za obilježavanje mjesta zločina, pa ću se sutra vratiti kući. - Danas poslijepodne svratio sam do tvojeg stana, te nahranio Batmana i Robin. Malo sam se igrao s njima. Dobro su. - Hvala. Mačke su postajale nervozne ako bi predugo bile same. Nervozne mačke mogu počiniti mnogo štete u malenom stanu. To posebno vrijedi za Batmana i Robin je im Raine nije htjela podrezati pandže. Nije se uspjela natjerati da im oduzme jedinu prirodnu obranu samo radi dobrobiti svojih skupih ukrasa od isprepletenog drva na prozorima. Itekako je dobro znala koliko je važno imati neke obrambene mehanizme. - Pretpostavljam da će šef Langdon preuzeti sve zasluge za veliki pomak u slučaju? - upita Andrew. - Kao što je Bradley uvijek činio? Andrew i Gordon nikad nisu u potpunosti odobravali njezin dogovor s Bradleyjem Mitchellom. - Langdon je slučajno veoma fotogeničan - cinično će Raine. - Kršni vanjski tip. Dobro će izgledati u večernjim vijestima. - Bradley je također uvijek dobro izgledao ispred kamere. Bit će zanimljivo vidjeti koliko će još intervjua dati sad kad mu ti više ne rješavaš stare slučajeve. - Hmm. - Namjerno je zadržala neutralan ton. Ovako povrijeđena i ljutita, još nije odlučila što će učiniti po pitanju svojeg poslovnog odnosa s Bradleyjem. Njihov je osobni odnos - ono što je od njega uopće postojalo - završio, ali nije bila sigurna da će mu moći prestati pomagati u nekim slučajevima. Na neki način što ga nije mogla objasniti Andrewu ili Gordonu, pa čak ni sebi, trebalo joj je korištenje paranormalne strane njezine naravi. Nijekanje toga jednako je kao pokušaj nijekanja osjetila sluha, vida, njuha, okusa i opipa. - Želiš li da Gordon ili ja dođemo u Shelbyville? - upita Andrew. - Ne, bez brige, nisam osumnjičena - brzo je rekla. - Sat vremena sam odgovarala na pitanja šefa Langdona i rekla mu neka nazove Bradleyja ako želi mišljenje o mojoj osobnosti. Doimao se zadovoljnim. Zapravo, laknulo mu je kad me se riješio. - Rekla si Langdonu da nazove gada? - ljutito upita Andrew. - Bradley je profesionalac kad je riječ o policijskom poslu. Jamčit će za mene. - Sto je s agentom za prodaju nekretnina? Kako se ono zove? Spicer? Kako je on to primio? - Bio je prilično potresen. Imam osjećaj da se nakon davanja izjave Langdonu vratio u svoj ured i ondje se prepustio histeriji. Jedno je sigurno: ako je kuću tete Velle bilo teško prodati prije ovoga, sad će to biti gotovo nemoguće. - Možda je možeš utrapiti nekom kupcu preko interneta, koji ni o čemu nema pojma. - Znaš, to nije loša ideja. Ali najprije ću morati raščistiti to mjesto. Zaboravila sam koliko je

GIGA

23

sanduka slika spremljeno u podrumu. Teta Vella je uvijek slikala kao luda dok je boravila u Shelby villeu. - To je bio njezin osobni oblik terapije - reče Andrew. - Znam. Zazvonio je fiksni telefon. - Zvuči kao da imaš još jedan poziv - reče Andrew. - Vjerojatno Langdon s još nekoliko pitanja. - Bolje da se javiš. Vidjet ćemo se sutra. Volim te. - I ja tebe. Vidimo se. Prekinula je vezu i podigla slušalicu fiksnog telefona. -Da? - Gospođice Tallentyre, ovdje Burton s recepcije. Traži vas neki čovjek. Kaže da se zove Jones. Želite li da ga pošaljem gore? Fina šalica što ju je držala, sa žutim i zelenim cvjetnim motivom, ukočila se u zraku. - Jones? - veoma je oprezno ponovila. Ima mnogo Jonesa na svijetu, ali unutar njezine priva-tne, strogo kontrolirane sfere to se ime ističe poput prijetećeg svjetla nadolazećeg vlaka. - Policajac? - pitala je, nadajući se da se slučajnosti katkad ipak događaju. Začulo se tiho mrmljanje muških glasova. Burton se opet javio. - Kaže da je privatni istražitelj. To ju je iznenadilo. Možda ime doista jest koincidencija. Možda je jedna od obitelji žrtava Ubojice Krijesa angažirala privatnog istražitelja po imenu Jones da istraži nestanak njihove kćeri, a gospodin Jones je nekako načuo o današnjim događajima i večeras joj uspio ući u trag. A možda bi ona mogla skočiti na metlu i odletjeti. Adrenalin joj je strujao žilama. Primitivni nagon da mora odlučiti hoće li se boriti ili bježati izazvao je u njoj napetost i nervozu. Kratko je razmišljala da zamoli gospodina Burtona da zagonetnom gospodinu Jonesu kaže neka ode. No dovoljno je često imala posla sa stvarnošću da bi znala kako je to nevjerojatno tvrdoglava sila. Neće nestati samo zato što to netko želi. Jedna joj je misao zaledila krv u žilama. Što ako je gospodin Jones koji se sad nalazi u predvorju isti onaj gospodin Jones koji je tako silno prestrašio nju i tetu Vellu one noći prije tako mnogo godina? Ako jest, očekuje ga iznenađenje. Ona više nije nasmrt prestrašeno šestogodišnje dijete. Tu nije bilo pomoći. Morat će saznati zašto ju je gospodin Jones potražio u Shelbyvilleu. - Pošaljite ga gore, molim vas, Burtone - reče. Spustila je slušalicu na aparat, odložila šalicu na pladanj i ustala s kauča. Shvatila je da na nogama ima samo čarape. Brzo je opet sjela i navukla čizme. Dodatni centimetri visine pojačali su njezino samopouzdanje. Prišla je prozoru, stegnuta želuca, svih osjetila na maksimumu, i osluškivala korake u hodniku. Sad je već bilo posve mračno. Unatoč odlučnosti da neće pokazati nikakav strah, osjećala se poput gazele na pojilu. Ta ju je spoznaja naljutila, što se pokazalo korisnim. Ljutnja joj je davala snagu. Tek je slabo čula korake, i to trenutak prije oštrog, autoritativnog kucanja na vratima. Gospodin Jones ne stvara mnogo buke dok hoda. Duboko je udahnula, pripremila se i pošla otvoriti vrata. Nije imala nikakvu ideju o tome kako će gospodin Jones izgledati. Njezina sjećanja na noć vatre i suza nisu bila jasna po tom pitanju. Događaji su se zbivali usred sjenki, povika i kaosa. Zagnjurila je lice u Vellino rame, bojeći se pogledati veoma opa-snog gospodina Jonesa. Cak i u dobi od šest godina, mnogo prije nego se razvila paranormalna strana njezine naravi, osjećala je moć u čovjeku koji je te noći nahrupio u laboratorij njezina oca. Jedan joj je pogled pokazao da to nije isti gospodin Jones koji je prije mnogo godina

GIGA

24

prestrašio nju i Vellu. Prvi će gospodin Jones sad već biti blizu šezdesete. Ovaj je čovjek samo nekoliko godina stariji od nje. Međutim, ta je činjenica nije umirila jer je aura moći koja ga je okruživala jednako jaka ili čak jača od one koja je zračila iz drugog Jonesa. Gospodin Jones koji je stajao pred njom bio je visok. Čak i u čizmama, bila je nekoliko centimetara niža od njega. Vitak i muževan, muškarac koji se ugodno osjeća u vlastitu tijelu i u svojoj muže-vnosti, muškarac koji ima potpunu kontrolu nad sobom. Kosa mu je bila kratka i tamna, a oči nijanse plave koja ju je podsjećala na glečere. Na sebi je imao crnu kožnu jaknu, crni pulover, tamne hlače i niske čizme. Odmah je znala da je ovaj Jones jednako opasan kao i onaj koji ju je prestravio one davne noći, ali sad iz nekog šašavog razloga nije osjećala strah. Nevidljiva energija kojom je zračio podigla joj je vlasi na zatiljku, ali nije se bojala, već je bila neobično uzbuđena. Njome je treperio pojačani osjećaj budnosti. U mislima je tražila riječ kojom bi opisala nepoznati osjećaj koji ju je obuzeo. Njezin ju je mozak odmah pronašao. Bila je ushićena. - Raine Tallentyre. Izgovorio je njezino ime kao činjenicu, a ne pitanje, kao da ju je nekako prepoznao, što je bilo nemoguće jer je posve sigurno znala da se nikad nisu sreli. Sjećala bi se toga, mislila je. Nikako ne bi mogla zaboraviti njega ili taj dubok, kontroliran, izuzetan glas. Glas koji bi mogao nagovoriti ženu da s njim pođe u krevet ili izazvati muškarca na dvoboj u zoru. Poslao je još jedan drhtaj neobičnih osjećaja kroz nju. Koraknula je unatrag, nastojeći se malo udaljiti od njega dok se pokušavala pri-brati. - Ja sam Raine Tallentyre - rekla je. - Zackary Jones. Zovite me Zack. Došao sam sklopiti pogodbu s vama. U redu, očito je upravo upala u zečju rupu. - Kakvu pogodbu? - izustila je. - Treba mi vaša pomoć. - Podigao je žutu omotnicu. - U zamjenu za to, dat ću vam ovo. Pogledala je omotnicu. - Što je unutra? Nasmiješio se sporim, samouvjerenim smiješkom čovjeka koji je bio veoma siguran da u ruci drži sve jake karte. - Dijelovi vaše obiteljske povijesti koji nedostaju. U ovoj se omotnici nalazi vaše nasljedstvo, ono koje vam je uskraćeno kad je vaš otac izbačen iz Ezoteričnog društva. - Ne razumijem. - Jednostavno je. Ja sam čovjek koji ima odgovore na pitanja što ste ih svih ovih godina postavljali.

GIGA

25

6 Svoju je strategiju izabrao na isti način kao i uvijek, uz pomoć hladne, proračunate paranormalne intuicije koja se temelji na onome što zna ili može osjetiti u vezi s protivnikom. Način na koji će prijeći prag Raine Tallentyre postao mu je jasan čim je dovršio čitanje dosjea što mu ih je priskrbio Fallon Jones. Veoma malo ljudi može odoljeti mamcu što ga čini mogućnost otkrivanja tajni iz njihove prošlosti. Pronalaženje nečijih slabih točaka i predviđanje njegovih ili njezinih poteza dio je njegove darovitosti. Nije se osobito ponosio time, ali mu je to veoma dobro išlo. U većini slučajeva. Ono što nije uračunao u svoju jednakost bila je njegova osobna reakcija na Raine. Energija je prostrujala njegovim tijelom, zagrijavajući mu krv i stvarajući nepoznato iščekivanje. Nije mogao skrenuti pogled s njezinih fascinantnih očiju, nije ga želio skrenuti. Njezin glas, mekan i vibrantan, na njegova je osjetila djelovao kao zov sirene. Osjećao je moć u njoj. Privlačila ga je jednako kao i njezin miris i suptilni izazov kojim je zračila. Cijeli je život čekao ženu koja bi tako djelovala na njega. To je, upozoravala ga je njegova darovitost razine deset, čini potencijalno najopasnijom ženom koju je ikad sreo. I najzamamnijom. - Vi ste iz Ezoteričnog društva - rekla je. To nije bilo pitanje. - Član sam Društva - složio se. - Baš kao što su bili vaši roditelji i teta. Baš kao i vi, kad smo već kod toga. -Ne. Podigao je omotnicu. - Prema onome što piše u vašem dosjeu, roditelji su vas učlanili čim ste se rodili. - Moja je majka mrtva, a Društvo je izbacilo mojeg oca. - Istina. Ali nitko nije izbacio vas ili vašu tetu. Njezine su se tamne obrve uzdigle iznad crnih okvira naočala. - To je zapravo tehničko pitanje, nije li? - Svakako, ali je važno. Nakon smrti vašega oca, vaša je teta odlučila držati vas i sebe podalje od naslijeđa koje vam je objema pripadalo. - Neznatno je pomaknuo omotnicu u ruci, tek toliko da privuče njezinu pozornost. - Dakle? Želite li odgovore, Raine Tallentyre? Njezine su se fantastične oči kratko fokusirale na omotnicu što ju je držao. - Ovisi o cijeni koju bih morala platiti za njih. Nasmiješio se i u mislima bacio kockice, uživajući u adrenalinu što ga je stvaralo nastojanje da je nadmudri. - Ma svejedno. - Pružio joj je omotnicu. - Dosje je vaš, bez obzira hoćete li mi odlučiti pomoći ili ne. Uzela ju je, sad još opreznija. - Što će se dogoditi ako vam odbijem pomoći? Slegnuo je ramenima. - Onda ću izgubiti okladu. Oklijevala je, ali je osjećao da je i protiv volje znatiželjna. Računao je na to. Otkako je njezina teta umrla, Raine je ostala i bez posljednje veze s dijelom svoje obiteljske povijesti koja objašnjava zašto je drukčija. Kako bi mogla odoljeti? Znao je, vjerojatno prije nego ona, da je pobijedio. Zahvaljujući svojoj darovitosti, opazio je jedva vidljivo stezanje u kutovima njezinih senzibilnih usta i gotovo neprimjetan pokret jedne ruke. - Imate petnaest minuta - rekla je i šire otvorila vrata. - Ako mi se ne bude sviđalo ono što budem čula, ili ako ne povjerujem vama ili onomu što pročitam u ovom dosjeu, otići ćete. - Dogovoreno. Ušao je u sobu prije nego se dospjela predomisliti. Rukom je pokazala jedan od naslonjača kraj stolića. Soba je bila veća od obične hotelske sobe. Sadržavala je udobno područje za sjedenje i plin-sku vatru koja je ugodno grijala i stvarala ljepši ugođaj. Sjeo je, ali nije skinuo jaknu. Nije

GIGA

26

vjerovao da je spremna vidjeti pištolj. Spustila se u drugi naslonjač, prekrižila noge i obje ruke stavila na naslone. Nije mu ponudila čaj, ali na pladnju se ionako nalazila samo jedna šalica. - Koliko znate o Ezoteričnom društvu? - pitao je. Slegnula je ramenima, odbacivši pitanje kao da nema nikakvo osobito značenje za nju. No njegova mu je darovitost rekla da se pretvara. - Veoma malo - rekla je. - Moja je teta rijetko kada govorila o organizaciji. Pokušala sam malo istraživati na internetu, ali nisam našla ništa korisno. - Društvo ima svoje stranice na internetu, ali sve su šifrirane. Usta su joj se cinično izvila. - Samo još jedno tajno društvo. - Pa, svakako. Pokažite mi bilo koju skupinu koja svoje korijene može naći u šesnaestom sto-ljeću, a nije tajna. Povrh toga, utemeljitelj je bio alkemičar. - Sylvester Jones. - Tako je. - Nasmiješio se. - Dakle, ipak nešto znate. - Moja ga je teta spomenula. - Trenutak je šutjela. - Jedan od vaših predaka, zar ne? - mirno je dodala. - Tako je. - Napravio je grimasu. - Ti su stari alkemičari bili poznati kao pustinjaci, tajnoviti i opsjednuti. Moram vam reći da se Društvo ponosi činjenicom da se pridržava tih tradicija. - Prema riječima moje tete, potomci Sylvestera Jonesa upravljaju Društvom otkako je utemeljeno. - Prstima je lupkala po naslonu za ruke. -Organizacija se nikako ne bi mogla opisati kao demokratska. - Istina je da je neki Jones sjedio na čelu organizacije otkako je Društvo utemeljeno - priznao je - ali od viktorijanske ere postoji izabrano Upravno vijeće koje imenuje meštra, a on pak odgovara Vijeću koje ga može smijeniti. Ili nju. - Ako ste postali tako moderni i napola demokratični, čemu tajnovitost? - Postoje razlozi. - Kao na primjer? - Razmislite o tome. - Glavom je pokazao omotnicu. - Vi ste ono pravo, istinski medij, ali prema onome što piše u tom dosjeu, nije baš da svaki tjedan dajete izjave za tisak, niti sudjelujete u kon-takt-emisijama. Oklijevala je, a zatim je malo dublje utonula u naslonjač. - U redu, shvatila sam. - Društvo je utemeljeno i još uvijek postoji iz dvaju primarnih razloga: obavljanje istraživanja paranormalnih pojava i pružanje zajednice i utočišta za ljude koji posjeduju paranormalne sposobnosti. Ukočila se. - Utočišta? - Kao član Društva vi ste automatski povezani s drugim ljudima koji su slični vama, ljudima koji posjeduju prave paranormalne moći, a ne prevarantima i šarlatanima. Susrećete ljude koji razumiju što znači imati dodatna osjetila. - Opet se ovlaš osmjehnuo. - Unutar Društva paranormalne se sposobnosti uglavnom smatraju normalnima. - Kakav pristup - rekla je bezizražajnim tonom. - Tijekom stoljeća je reakcija javnosti na sve što je podsjećalo na paranormamo varirala, od smatra-nja svega toga čarobnjaštvom ili magijom do toga da se cijela tema doživljavala kao čisti plod mašte. U sredini imate sve one lakovjerne ljude koji postaju žrtve lažnih gurua, medija i proročica. Nigdje izvan Društva se paranormalno ne smatra legitimnim područjem znanstvenog istraživanja, i nigdje izvan Društva se pojedinci s paranormalnim sposobnostima ne smatraju normalnima. - Da, to sam nekako i sama shvatila - suho je rekla. - Istina je da neki policijski odjeli i očajne obitelji angažiraju medije kad im ponestane opcija

GIGA

27

u teškim slučajevima. Ali to ne mijenja činjenicu da društvo u cjelini misli da su svi koji tvrde da posjeduju paranormalne sposobnosti zapravo gurui, prevaranti ili žalosno poremećeni. Njezin je smiješak bio previše vedar i previše krhak. - Drugim riječima, mi smo jezoviti. Pogodio ju je u žicu. - Pretpostavljam da su neki ljudi tako opisivali vašu tetu? - pitao je, oprezno istražujući teren. - Tako je netko opisao mene. - Netko u koga ste imali povjerenja? -Da. Kimnuo je. - Bit cu iskren prema vama. Cak i unutar Društva, ljudi poput vas - ljudi koji čuju glasove - smatraju se pomalo čudacima. - Shvaćam. - Nemojte to osobno shvaćati. Stvar je u tome da ljudi s osobito jakim paranormalnim sposobnostima bilo koje vrste obično druge ljude čine nervoznima. - Uključujući i druge ljude koji imaju slične sposobnosti? - Da. Ali mogu vam jamčiti da je daleko bolje unutar Društva nego izvan njega. - Pogledao je omotnicu. - Prema onome što piše u tom dosjeu, tijekom proteklih godinu i pol dana pomagali ste detektivu Bradleyju Mitchellu iz policije Oriane. Pružili ste mu informacije koje su mu omogućile da riješi niz starih slučajeva i nedavnu otmicu. Ukočila se. - Znate za moju suradnju s Bradleyjem? - Prema svim pričama, detektiv Mitchell je, zahvaljujući vama, postao prava zvijezda u policiji. Nagađa se da će preuzeti mjesto zapovjednika kad se sadašnji povuče u mirovinu. - Vaš je dosje veoma potpun. - Očito nije bila zadovoljna. - Moje se ime nikad ne spominje u Bradleyjevim izvještajima. - Svjestan sam činjenice da ste se silno trudili ostati u sjeni. Mitchell se bavi medijima. Pribrala se, opet žustra i sigurna u sebe. - Tako sam ja željela. - Jer niste željeli da se netko prema vama ophodi kao prema prevarantu ili šarlatanu, ili da ljudi pomisle da ste ludi kao i vaša teta? Nekoliko je sekunda izgledala kao da bi ga mogla izbaciti iz sobe, ali mu je na koncu uputila kratak, blještav smiješak koji nije dotaknuo njezine prelijepe oči. - Tada su mi se to činili dobri razlozi - rekla je. - Bili su to izvrsni razlozi - složio se. - Doista znate mnogo o meni, zar ne? - Naglo se prestala smiješiti, te je pogledala omotnicu na stolu. - Zar je Ezoterično društvo tijekom svih ovih godina špijuniralo mene i moju tetu? - Ne. Iskreno rečeno, obje ste nestale s radara Društva nakon što je vaš otac poginuo. - Odakle onda znate tako mnogo o mojoj nedavnoj prošlosti? - Ono što znam otkriveno je tijekom protekla dvadeset četiri sata. Agencija koju zastupam izvrsna je u žurnom prikupljanju informacija. Ali nisam morao pročitati vaš dosje da bih pogodio kako biste se osjećali kad bi vas pred medijima predstavili kao paranormalnu suradnicu policije. - Ne? - Malo je podigla bradu. - Zašto? - Jer bih se ja jednako osjećao. Nije se doimala impresioniranom. - Ma je li? - S obzirom na ono što ste tijekom proteklih osamnaest mjeseci radili za policiju Oriane, pret-postavljam da posjedujete sposobnost svoje tete ili nešto veoma slično tomu. Čujete glasove u svojoj glavi, točno? Posve se ukočila. - Opustite se - rekao je. - Znam kako vam je. Ja vidim vizije.

GIGA

28

7 Tako ju je zaprepastilo njegovo priznanje da je prošlo nekoliko trenutaka dok nije našla svoj glas. - Mislite li da je to duhovito? - na koncu je pitala. - Ne šalim se. - Promatrao ju je neobičnim, zagonetnim očima. - Sposobnost je postala nagla-šena kad sam bio pri kraju tinejdžerskih godina. Svi su očekivali da ću biti još jedan paralovac poput većine muškaraca u mojoj obitelji. - Što je paralovac? - Vrsta paranormalne darovitosti koja pojačava nečiju prirpdnu sposobnost da lovi. Lovci imaju nadnaravno brze reflekse i sposobnost detektiranja paranormalnih spora što ih ostavlja nasilje. Povrh toga, također mogu dobro vidjeti u mraku. S gnušanjem je nabrala nos. - Sto vole loviti? Slonove? Losove? Šljuke? Nasmiješio se. - Možda, u drevnim vremenima, kad je sposobnost za lov na velike životinje imala veliku važnost za preživljavanje. Ovih dana radije love vlastitu vrstu. Valjda je to veći izazov. Doživjela je snažan šok. - Love ljude? - Smirite se. Većina lovaca koje ja poznajem rade u organima za provođenje zakona i reda. -Trenutak je zastao. - Mada moram priznati da neki pođu pogrešnim putem. Međutim, ne znam za takve u obitelji Jones. - Shvaćam. - Pogledala je prema vratima, pitajući se treba li pokušati pobjeći. - Polako - rekao je. - Upravo sam vam rekao, ja nisam paralovac. Oklijevala je, razdražena. - Citate li i tuđe misli? - Ne. Stručnjaci kažu da je to nemoguće. - Sto ste vi točno? - Tehnički, ja sam ono što je unutar Društva poznato kao zrcalni talent razine deset. - Sto je to, za ime svijeta? - pitala je. - Najviše što stručnjaci mogu reći je da je to rijetka vrsta psihometrije. - Sposobnost da se pronikne u nešto samo uz pomoć dodira. - Tako je. Vaša sposobnost da čujete glasove, odnosno slušna vidovitost, još je jedan oblik toga. - Zašto vas opisuju kao zrcalni talent? Spustio je laktove na naslone za ruke i spojio vrhove prstiju. Doimao se poput akademika koji se sprema održati predavanje. - Jeste li ikad čuli za zrcalnu intuiciju? Kratko je razmislila. - To je ono što ljudima daje nekakav društveni mig, nije li? Ako nekoga vidimo da se mršti ili smiješi, intuitivno razumijemo što se događa. Ne moramo zastati i analizirati taj izraz. - Tako je. I ako vidimo kako netko uzima nož, odmah znamo namjerava li ta osoba rezati svoj odrezak ili će pokušati nekomu prerezati grkljan. - Pročitala sam jedan članak o tom fenomenu -rekla je. - Teorija kaže da to ima nekakve veze s posebnim neuronima u mozgu. Omogućuju nam da mentalno zrcalimo postupke drugih i trenutno stvorimo prosudbu. To je duboki mehanizam preživljavanja. Lupnuo je prstima. - Nitko nije siguran kako djeluje naš sustav zrcalne intuicije, ali jedno je sigurno: gotovo svatko posjeduje tu sposobnost, do određenog stupnja. Zapravo, uzimamo to zdravo za gotovo sve dok ne upoznamo nekoga tko nema tu sposobnost, osobu s autizmom ili nekom mentalnom bolešću kao što je shizofrenija, na primjer. - Vi mi govorite da imate paranormalnu verziju te sposobnosti? Promatrao ju je preko vrhova svojih prstiju. -Zahvaljujući mojoj sposobnosti, mogu dotaknuti nož, pištolj ili kamen kojim je netko ubijen ili osakaćen, te intuitivno zrcaliti reakcije i osjećaje osobe koja je rabila oružje. Mogu osjetiti što je ta osoba kanila učiniti ili što je žrtva očekivala. Također sam prilično dobar u barskoj tučnjavi.

GIGA

29

Ukočila se. - Kako, molim? Nasmiješio se. - Moja mi sposobnost omogućuje da pogodim sljedeći protivnikov potez. Ali nastojim izbjegavati takve događaje. - Doista se nadam da je tako. - Namrštila se. -Jesam li i ja zrcalni talent? - Ne. Slušna vidovitost je drukčija. To nije vizualni talent. Međutim, vjerojatno ste na razini deset, kao i ja. - Kako znate da sam ja razina deset, što god to značilo? - Članovi Društva rangiraju se po nečemu što se zove Johnsova ljestvica. Ide od jedan do deset, ovisno o razini paranormalne energije što je neka osoba posjeduje. Analitičari su napravili procjenu za vas jer vas vaša teta nije dovela na testiranje kad su se u vašim tinejdžerskim godinama razvile vaše paranormalne sposobnosti. Nije znala što bi rekla. Jedva je mogla povjerovati da ondje sjedi i raspravlja o paranormalnim talentima s čovjekom koji se ponaša kao da su takve sposobnosti nešto najnormalnije na svijetu, kao kad netko ima smeđu kosu ili smeđe oči. Nikad ranije nije s nekim neznancem vodila sličan razgovor. Uz izuzetak Bradleyja, nikad nije ni s kim čak ni raspravljala o paranormalnoj strani svoje naravi, osim sa svojom tetom Vellom i malenim, blisko povezanim krugom prijatelja. Vella je obeshrabrivala takve razgovore, uvijek je podsjećajući da treba čuvati svoju tajnu. Pokušaj da sebe objasni Bradleyju bio je ozbiljna pogreška. Kao da je znao o čemu razmišlja, Zack joj se suosjećajno nasmiješio. - Dovraga, veoma ste mnogo propustili time što ste odrastali izvan Društva. Koliko ste drugih ljudi sa stvarnim paranormalnim sposobnostima upoznali tijekom godina, osim svoje tete i oca? - Tražila sam ljude koji su tvrdili da su mediji - priznala je. - Neki su radili kao konzultanti za policiju. Dvije su žene zarađivale za život kao proročice. Jedna je napisala knjigu o tome kako kroz snove uspostaviti kontakt sa svojom paranormalnom stranom. Zubi su mu bljesnuli kad se nasmiješio. -Pročitao sam je. Ciste besmislice. - Da, točno. - Odjednom se nasmiješila. - Dobro je znati da je još netko došao do istog zaključka. -Oklijevala je. - Knjiga je nekoliko tjedana bila na popisu uspješnica. - Ondje vani ima mnogo lakovjernih ljudi, kao i mnogo prevaranata koji će to rado iskoristiti. -Promatrao ju je zamišljena izraza lica. - Imam osjećaj da su, uz izuzetak vaše tete, svi takozvani mediji koje ste upoznali kao odrasla osoba bili prevaranti ili čudaci. - Moja je teta bila važan izuzetak. - Znam. I kladim se da ste se svaki put kad biste joj pogledali u oči pitali gledate li vlastitu budućnost. Pomalo ju je obeshrabrilo intimno razumijevanje u njegovu izrazu lica. Nije navikla da bude u društvu nekoga tko je tako dobro razumije. Nije uspijevala smisliti odgovor. - Reći ću vam nešto što nije u tom dosjeu - rekao je, pogledavši omotnicu. - Jedan od naših analitičara izradio je vaš psihološki profil. Zaključak je bio da je pravo čudo da vas nisu smjestili u neku ustanovu ili vas nakljukali lijekovima kad ste prvi put spoznali svoja paranormalna osjetila. Krv joj se ledila u žilama, ali je na licu uspjela zadržati uljudno rezerviran izraz. - Znači li to da vaši analitičari misle da ću završiti u nekoj ustanovi, kao i moja teta? - Dovraga, ne. - U tim se riječima osjećala apsolutna sigurnost. Zadržavala je dah, bojeći se vjerovati. - Zašto su tako sigurni u to? - Statistički govoreći, psihički problemi povezani s paranormalnim osjetilima nastupaju rano, obično otprilike u razdoblju kad se sposobnosti počnu pojavljivati. Od sredine do kraja tinejdžer-skog doba. Već biste znali da vam je suđen boravak u psihijatrijskoj ustanovi ili na teškim lijekovima zbog vašeg talenta slušne vidovitosti. - Ali ozbiljni problemi tete Velle počeli su tek kad je imala trideset dvije godine. U dobi u kojoj sam ja sada.

GIGA

30

- Neću vam lagati, nitko ne zna zašto je vaša teta završila u ustanovi. Ali veoma je malo vjerojatno da je to imalo veze s njezinim sposobnostima. Sasvim ih je dobro podnosila sve dok nije zašla u tridesete. - Ali rekli ste da su se vaši analitičari čudili da me nisu strpali u psihijatrijsku bolnicu? - Psihometrija slušne vidovitosti, osobito ako dosegne kategoriju moći razine deset, jedan je od talenata s kojima se najteže nositi jer su glasovi tako silno uznemirujući. Bez nekoga da vas poučava i vodi, lako je povjerovati da vas obuzima ludilo. Drugi ljudi oko vas obično odmah dođu do tog zaključka, te vas šalju od liječnika do liječnika. Na koncu završavate u nekoj ustanovi ili gutate lijekove. To postaje proročanstvo koje samo sebe ispunjava. Tako je čvrsto stezala naslone za ruke da su joj se nokti žarili u presvlake. - To je kao da je neki neznanac zaposjeo moj um. Tako je užasno intimno i tako zlo. U meni izaziva osjećaj kao da me netko... silovao. - Vjerujte mi, na trenutak osjetiti što je taj neznanac doživljavao kad je zabijao bodež u nečija prsa jednako je teško. Kao da sam to sam učinio. Neko vrijeme nakon toga, osjećam - Naglo se prekinuo. Osjetila je da nije očekivao da će joj toliko toga povjeriti, pa nije bio siguran hoće li nastaviti. Zatim je, veoma polako, opet lupnuo vrhovima prstiju, jednom, dvaput. - Osjećam se kontaminiranim - tiho je rekao. -Kao da je dio tmine iz ubojičine nutrine prešao u mene. Proučavala mu je lice. - I ja se tako osjećam. Usta su mu se izvila u neobičan, smeten osmijeh. - To nikad nikomu nisam rekao. Ono o osje-ćaju da u mene prodire ubojičina tmina, želim reći. - Nisam ni ja. - Duboko je udahnula. - Uvijek sam smatrala da bi bilo glupo hodati naokolo i ljudima govoriti kako se bojim da možda apsorbiram dio mračne energije što je stvara hrpa ubojica i luđaka. Nisam željela prestrašiti ljude koji su mi bliski, a to sigurno nije zanimljiva tema za razgovor na koktel-zabavi. - Iz istih sam razloga i ja šutio o tome. Zajedničke tajne, pomislila je. Nevjerojatna intimnost situacije bila je neopisiva. Kako može voditi ovakav razgovor s čovjekom kojeg je tek upoznala? Kamo će to odvesti? Možda je važnije pitanje, kamo ona želi da je to odvede? - Dovoljno je loše čuti glasove - rekla je. - Ne mogu čak ni zamisliti kako je imati vizije. - Kakvi su glasovi? - pitao je, doimajući se istinski zainteresiranim. - Šapat - polako je rekla, tražeći riječi. - Ali ne pravi šapat, ne pravi glasovi. Moj um razumije razliku, premda je ja ne mogu objasniti. Kimnuo je. U njegovim se očima pojavio izraz dubokog razumijevanja. - Kao da ja stojim u jednoj dimenziji, a postoji veoma tanak veo između mene i druge dimenzije - rekla je. - Netko je s druge strane vela i govori. Ako obraćam pozornost, mogu razabrati neke riječi. Ali ne čujem glasove, ne baš. Osjećam ih. - Kad obraćate pozornost, kako vi to kažete, vi se zapravo otvarate podražajima što ih primaju vaša paranormalna osjetila, te dopuštate intuiciji da protumači energiju. - Kao da se neki duh šeće mojim umom. - Katkad čujete i šapat žrtava, zar ne? Zadrhtala je. - To je najgore. Mrzim šapat luđaka, ali kad čujem glasove žrtava, to je tisuću puta strasnije jer znam da će vjerojatno biti prekasno da ih se spasi. - Postoje izuzeci. Ona djevojka u podrumu vaše tete, na primjer, i ona žrtva otmice koju je Mitchell prije nekoliko mjeseci uz vašu pomoć našao. - Istina. Ali takvih slučajeva ima malo, a sa starim slučajevima nikad nema sretnog završetka. - Osim pravde - tiho je rekao. -Da. - Ovo vjerojatno neće biti osobita utjeha, ali istraživanja Ezoteričnog društva pokazuju da zapravo ne čujete prave glasove počinitelja ili žrtava. Ono što osjećate su paranormalni ostaci emocija koje se još uvijek zadržavaju na mjestu događaja.

GIGA

31

- Razumijem, ali zašto osjećam samo mračne, užasne stvari? Nikad ne osjećam sreću ili vedrinu što ih ljudi ostavljaju za sobom. - Istraživači vjeruju da se u evoluciji može naći objašnjenje. Primarni zadatak mozga je osigurati vaše preživljavanje. Općenito govoreći, emocije kao što su sreća ili vedrina ne predstavljaju prijetnju, pa je vaš mozak evoluirao tako da ignorira ugodne osjećaje i koncentrira se na loše, uz izuzetak seksa. Osjetila je vrelinu u obrazima. - Seksa? Činilo se da ga to zabavlja. - Seks je izravno povezan s preživljavanjem. Vjerujte mi, naša su paranormalna osjetila savršeno ugođena s potrebama povezanim s reprodukcijom. - O. - Vjerojatno je najbolje prijeći na drugu temu. - Ali snažne emocije kao što su strah, bijes i bolesna požuda povezane su s opasnošću, pa su se naša paranormalna osjetila adaptirala tako da ih budu svjesna - nastavio je. - Kad smo već kod toga, tomu su se prilagodila i naša normalna osjetila. Apsorbirala je to. - Shvaćam. Opet je zavladala tišina. Osjećaj intimnosti u malenom, vatrom osvijetljenom prostoru postao je snažniji. Mogla bi ovdje sjediti i razgovarati s ovim čovjekom do kraja života, pomislila je. Iskušenje je bilo nevjerojatno primamljivo i vjerojatno opasno. Vrijeme je da se razbije čarolija prije nego to postane nemoguće. Malo se uspravila u naslonjaču. - Sto želite, Zack Jones? I molim vas, ne pokušavajte mi reći da je Ezoteričnom društvu odjednom stalo do mene. Odavno bi uspostavili kontakt sa mnom da su to željeli. Oči su mu se neznatno stisnule. Znala je da je osvojila bod. - Ja sam agent tvrtke Jones & Jones - rekao je. - Jeste li ikad čuli za to? Sok je prostrujao njezinim tijelom. Toliko o auri intenzivne intimnosti. Dozvala je svaki djelić samo-kontrole što ga je imala i uputila mu svoj najbolji jebi se smiješak. - O, da - blago je izustila. - Čula sam za J&J. Kimnuo je kao da je to očekivao. - Znači, ipak se sjećate. Tako sam i mislio. - Jako se dobro sjećam da je Agent J&J-a po imenu Wilder Jones uništio životno djelo mojeg oca i do temelja spalio njegov laboratorij. Također mislim da je veoma vjerojatno da je teta Vella imala pravo u svojoj teoriji da se čovjek iz J&J-a pobrinuo da moj otac pogine u prometnoj nesreći. Ako vi radite za Jones & Jones, gubili ste vrijeme dok ste me tražili. Ne mogu zamisliti nikakav razlog iz kojega bih podigla samo mali prst da vam pomognem.

GIGA

32

8 - Imamo nagodbu - podsjetio ju je. Sredi se, ženo, pomislila je. On više nije jedina osoba koju je srela koja doista razumije kakav je osjećaj živjeti s njezinim neobičnim paranormalnim talentom. On je čovjek iz J&J-a. Ne smije to zaboraviti. - Ne, nemamo nagodbu - rekla je. Dovraga, može biti jednako mirna i rezervirana kao i on. -Ušli ste u moju sobu prije nekoliko minuta mašući tom omotnicom, a ja sam je prihvatila. Ali nisam ništa obećala zauzvrat. - Time što ste uzeli omotnicu, dali ste mi neizravno obećanje. - Pa, tužite me. Opet se nasmiješio onim ležernim, samouvjerenim smiješkom. - Bez brige, kad čujete priču, željet ćete surađivati u mojoj istrazi. - Dajte mi jedan dobar razlog iz kojeg bih željela pomoći bilo komu iz J&J-a. - Samo jedan razlog? - Slegnuo je ramenima. - Moja će se istraga baviti i prošlošću vaše obitelji. Je li to dovoljno? - Što? - Mislim da ste uvelike slični meni kad je riječ o kontroli. Volite je imati u svojim rukama i dobri ste u tome. Mogu vam jamčiti da je suradnja sa mnom jedini način da imate malo kontrole nad ovom situacijom. Pametni ste, pa ćete brzo i sami doći do tog zaključka. Kad se to dogodi, postat ćemo tim. - Istražujete moju obitelj? - Nije samo zaprepaštena, zaključila je. Posve je zbunjena. - Indirektno. - Pogledao je crni čelični sat na svojem zapešću. - Reći ću vam sve o tome tijekom večere, pod pretpostavkom da možemo naći neko mirno mjesto za razgovor u ovom gradu. - Nisam gladna. - Korištenjem talenta razine deset tijelo troši mnogo energije. Uvijek sam spreman jesti nakon takvog doživljaja. Imao je pravo. Odjednom je shvatila da je silno gladna. - Doista mislim da večera nije dobra ideja -rekla je. - To samo pokazuje da ne znate baš mnogo. Poći na večeru je jedna od najboljih ideja koja mi je danas pala na pamet. Nije imalo smisla boriti se protiv toga. Nakon što je načeo tu temu, neće se moći smiriti dok ne sazna ostatak. Osim toga, doista je gladna. - Odlazak na večeru sa mnom smatrajte medicinskom odlukom - reče Zack. - Kako bi to moglo biti ljekovito? - Doista vam je potrebna čaša crnog vina, zar ne? Razmislila je o tome. - Znate, imate pravo. Ovo je veoma blizu medicinske hitnoće. - Idemo. Hitro i lako podigao se iz naslonjača, uzeo omotnicu s niskog stolića i krenuo prema vratima. Nije se osvrnuo prema njoj. Znao je da ne može odoljeti želji da pođe s njim, znao je da mora dobiti odgovore koje joj samo on može dati. Iz nekog ju je bizarnog razloga gotovo svladala potreba da se nasmije. - Dovraga - rekla je umjesto toga. Ustala je. -Dobri ste. Skinuo je njezin dugi crni ogrtač s kukice kraj vrata i pridržao joj ga. - Znam - rekao je. - To je dar. Izišli su u hodnik i sišli u predvorje. Burton Rosser je iza recepcije podigao pogled s časopisa. Burton je nevjerojatno bezličan čovjek, pomislila je Raine. Čak je teško odrediti i njegovu dob. Procijenila je da je u kasnim tridesetim godinama, ali mogao bi biti mnogo mlađi ili

GIGA

33

stariji. Sitno građen muškarac koji se neprestano vrpolji, tamno-plave kose i očiju koje nikad ne miruju. Imala je osjećaj da mnogo vremena provodi u osvrtanju preko ramena. Pitala se tko ili što ga progoni. - Sreća da ste nazvali i rezervirali sobu prije nego ste stigli ovamo - progunđao je Zacku. -Odjednom se sve popunilo. Zack je pogledao prema malenom parkiralištu. Raine je slijedila njegov pogled i ugledala niz kombija s natpisima raznih medija. - Nije trebalo dugo da se pojave mediji - reče Zack. - Da, zauzeli su preostale sobe - gunđao je Burton. - Kad su stigli policajci iz Seattlea i Portlanda, nisam ih imao kamo smjestiti. - Činilo se da mu je zbog toga laknulo. - Morao sam ih poslati u motel, dalje niz cestu. Zack je kimnuo, uzeo Raine pod ruku i poveo je prema vratima. Burton je oštro zurio u Raine. - Čuo sam da ste vi i Doug Spicer danas pronašli onu djevojku u podrumu vještičine kuće. Raine se naglo zaustavila i okrenula prema njemu. Dugi nabori njezina crnog ogrtača vijorili su joj oko čizama. Ništa nije rekla, već je samo zurila u Burtona. Burton je porumenio do korijena kose. Nekoliko je puta veoma brzo trepnuo. - Ž-želio sam reći u p-podrumu vaše tete - promucao je. Nije odgovorila. Kad mu je okrenula leđa, vidjela je da je već otvorio vrata. U očima mu je svjetlucalo iskreno divljenje. - I vi ste dobri - rekao je tihim glasom dok je prolazila kraj njega. - Dovraga. Ne vjerujem da ću uspjeti odoljeti ženi koja jednim pogledom može srediti čovjeka.

GIGA

34

9 Držala je kišobran dovoljno visoko da ih oboje zaštiti od uporne kiše. Vlažan, hladan večernji zrak stimulirao je sva njezina osjetila. Osjećala se veličanstveno živom, punom energije i gladnom na načine što ih ne bi znala objasniti. Znala je da je uzrok uzbudljivih osjećaja muškarac koji hoda uz nju. Kao da ju je na neki način uvukao u neko nevidljivo polje sile. Prešutnim su sporazumom skrenuli prema osvijetljenim prozorima obližnjeg restorana. Jedan kamionet i jedan terenac prošli su uskom, dvosmjernom ulicom, glavnom prometnicom gradića. Shelbyville je stari gradić šumarstva i drvne industrije, tipičan primjer mnogih takvih gradića raštrkanih oko gusto pošumljenih Cascadesa. Tvornica se zatvorila prije mnogo godina, uništivši ekonomsku bazu društvene zajednice. U očajničkom pokušaju preživljavanja mještani su promijenili svoje gospodarstvo, nadajući se da će privući turiste, skijaše i ljude iz grada koji žele mirno utočiste za vikende. Nastojanje je polučilo samo djelomičan uspjeh. Duž ulice, između pansiona i restorana, nalazilo se nekoliko prodavaonica i galerija. No ispod tankog sloja uređenih izloga i dalje se mogu vidjeti istrošene kosti gradića drvosječa osuđenog na propast. - Kako ste znali da volim crno vino? - pitala je trenutak kasnije. - Dok su sastavljali vaš dosje, analitičari J&J-a izvukli su vaše kupovine na kreditnu karticu tijekom proteklih nekoliko mjeseci. - Nisam sigurna trebam li to spominjati, no nije li to nekako protuzakonito? - Vjerojatno. To prepuštam Fallonu Jonesu. Vjerujem u podjelu dužnosti kad je riječ o takvim stvarima. - Tko je Fallon Jones? - Sef ureda tvrtke Jones & Jones na zapadnoj obali. - Znači, on je vaš šef? - Voli misliti da jest. - Jesu li svi koji se prezivaju Jones na nekom autoritativnom položaju unutar Ezoteričnog društva? - pitala je, ne trudeći se prikriti svoje neodobravanje. - Dovraga, ne. - Činilo se da ga pitanje zabavlja. - Odakle vam ta ideja? - Hej, ne znam. Dopustite da malo nagađam. Kako se zove sadašnji meštar Društva? Iznenadila se jer je djelić sekunde oklijevao prije nego je odgovorio. - Bancroft Jones - reče neutralnim glasom. - Je li meštar ikad bio netko čije prezime nije Jones? - Doista me pokušavate natjerati da se branim, zar ne? - Mislim da je to odgovor na moje pitanje. -Pogledala je omotnicu što ju je tutnuo ispod ruke. - Što još piše u dosjeu o meni? - Da vidimo. Vlasnica ste radionice za dizajniranje i iznajmljivanje kostima u Oriani, te imate jednu osobu zaposlenu ondje. Volite kupovati u Nordstromu i jedete kilograme maslaca od kikirikija. - Za doručak - pojasnila je. - Jedem maslac od kikirikija na prepečencu od integralnog brašna gotovo svaki dan za doručak. - U redu, to objašnjava ogromne količine maslaca od kikirikija. - I ako živite bilo gdje blizu Seattlea, kupujete u Nordstromu. To je neka vrsta pravila. - Svakako ću dodati bilješke u dosje. Slobodnu je ruku gurnula dublje u džep kišnog ogrtača. - Zar taj dosje sadrži sve što znate o meni? - Da. Nije bilo mnogo podataka o vama, a trebalo ih je skupiti za samo dvadeset, četiri sata. Većina onoga što od ranije postoji u dosjeima J&J-a odnosi se na vašeg oca, a ne na vas i vašu tetu. U riječima nije bilo nikakve isprike. Samo iznošenje činjenice.

GIGA

35

- Jasno mi je - hladno je rekla - da u današnje vrijeme nitko nikomu ne može jamčiti privatnost. Unatoč tomu moram vam reći da me obuzima bijes pri pomisli da je tvrtka J&J bila toliko drska da stvori taj dosje. - To sam i očekivao. Zato sam vam odmah rekao. Želio sam to maknuti s puta kako bismo mogli razgovarati o drugim stvarima. - Kao što je ta istraga u kojoj bi vam trebala moja pomoć? - Tako je. Otvorio je staklena vrata restorana i pridržao ih za nju. Prošla je kraj njega, a dugi je ogrtač vijorio za njom. Petnaest minuta kasnije, nakon što su naručili večeru i pred njom na stolu se nalazila čaša crnog vina, osjećala se sposobnijom nositi se s čovjekom iz J&J-a. - Skidate li ikad tu jaknu? - pitala je. - Katkad. Odlučila je zanemariti to. Na kraju krajeva, ima važnijih tema. - Pričajte mi o toj istrazi u koju je, kako vi kažete, upletena moja obiteljska povijest. -Govorila je žustrim i službenim tonom. Na brzinu je pogledom preletio restoran. Shvatila je da provjerava sjedi li im netko dovoljno blizu da može čuti njihov razgovor. Imali su sreće jer su dobili separe u stražnjem dijelu mada je restoran bio krcat. Raine je bila prilično sigurna da većinu stolova zauzimaju ljudi iz medija i možda poneki policajac koji nije iz gradića. Mobiteli su neprestano zvonili. Vodili su se glasni razgovori o tome kako dobiti vrijeme u eteru i kako osigurati intervjue sa šefom policije Langdonom. Žamor je stvarao savršenu kulisu za privatan razgovor. Čula je kako se nekoliko puta spominje ime Douga Spicera, ali nju nitko nije dvaput pogledao. Langdon je na tiskovnoj konferenciji očito održao svoju riječ. Sad je već cijeli gradić znao da je ona bila s Dougom Spicerom kad je djevojka pronađena, ali predstavnici medija iz drugih krajeva očito nisu znali tu sitnicu. Zack ju je pogledao preko stola. - Zapravo, jedino što imam na raspolaganju je jedna nevjero-jatna slučajnost. - Kakva slučajnost? - Prošli je mjesec nestao istraživač po imenu dr. Lawrence Quinn. Quinn je radio u laboratoriju Ezoteričnog društva u Los Angelesu. Prsti su joj se stegnuli oko stalka vinske čaše. -Poput mojeg oca? - Da. Zapravo, Quinn je radio u istom laboratoriju u kojem je radio i vaš otac, i bavio se istim područjem. On je biokemičar koji se specijalizirao za istraživanje psihotropnih farmaceutskih proizvoda, odnosno psihofarmaka. - Zack je popio malo vina i spustio čašu, a na licu mu se pojavio izraz blagog iznenađenja. - Ovo nije osobito dobro, je li? - Nitko ne dolazi u Shelbyville radi kvalitetnog vina i gurmanske hrane. - U tom slučaju, zašto je vaša teta ovdje imala kuću? - Voljela je spokojnost planina. Pričajte mi još o Lawrenceu Quinnu i njegovu radu. - Vjerojatno već znate da mnogo standardnih antidepresiva, lijekova za smirenje i ublažavanje bolova ima nepredvidive nuspojave na ljude koji posjeduju izražena paranormalna osjetila. Uzdahnula je. - To smo otkrile kad su liječnici pokušali liječiti tetu Vellu. Većina lijekova što su ih propisivali samo je pogoršavala situaciju. - Sto uopće nije rijetkost. Psihofarmaci općenito imaju nepredvidive učinke na ljude paranormalnih sposobnosti. Društvo uvelike istražuje to područje, nastojeći utvrditi koji su lijekovi učinkoviti, a koji su opasni. Svaka paranormalno senzibilna osoba koja odluči eksperimentirati sa zabranjenim tvarima doista traži noćne more. - Shvaćam. - No da se vratimo na Quinna, potrajalo je nevjerojatno dugo prije nego je itko opazio da je

GIGA

36

nestao. - Zašto? - pitala je. - U početku je bilo malo zbrke jer je zatražio podulji odmor. Tek je prije otprilike tjedan dana direktor laboratorija shvatio da se Quinn neće vratiti na posao. Nitko drugi nije opazio da Quinna nema. Bio je samotnjak. Nije imao bliskih prijatelja ili obitelji. Na koncu je direktor zaključio da nešto nije u redu, pa je obavijestio J&J. Dotad su prošla još dva dana. Odmah je pokrenuta istraga, ali čini se da je dr. Quinn nestao s lica zemlje. - To je zacijelo izazvalo veliku sumnjičavost vašega šefa - rekla je. Osmjehnuo se. - Fallon je po naravi sumnjičav čovjek. - Zato zacijelo vodi tvrtku J&J. - Vjerojatno. U svakom slučaju, nije mu trebalo dugo da zaključi da je Quinn možda bio povezan s organizacijom pod nazivom Ponoćnica. Skupina je stvorila novu verziju utemeljiteljeve formule. Ukočila se. - Moj je otac izbačen iz Društva na temelju glasina da obavlja istraživanja o toj prokletoj formuli. - Što vi znate o tome? - O formuli? - Spustila je čašu točno u sredinu koktel-ubrusa. - Veoma malo. Samo aluzije što sam ih tijekom godina čula od tete Velle. Stekla sam dojam da formula ima mogućnost silno pojačati nečije paranormalne sposobnosti. - Teoretski može talent srednje razine podići do razine deset. Razinu deset, poput vas ili mene, može izbaciti u orbitu. - Zastao je. - Zapravo bi nas mogla pretvoriti u veoma, veoma moćne medije. Zadrhtala je. - Mislim da mi se to ne bi osobito svidjelo. Ionako je dovoljno teško nositi se s glasovima. Ne želim da postanu glasniji. - Pametna žena. Slažem se s vama. Ali naše su sposobnosti neobične i teško je njima vladati. Vjerujte mi, ima mnogo intuitivnih osoba, lovaca i drugih koji bi ubili za lijek koji bi mogao pojačati njihove sposobnosti. A Ponoćnica će bez problema to činiti. - Ubijati? - Već se to nekoliko puta dogodilo tijekom protekle godine, koliko nam je poznato. Zbunjeno je zurila u njega. - Sve radi te glupe formule? - Izaziva nevolje još otkako je izvađena iz grobnice Sylvestera Jonesa. - Zašto je formula zabranjeno područje, što se tiče Društva? Uzdigao je obrve. - Osim zbog činjenice da niti jedna razumna osoba ne želi da se stvori cijela gomila supermoćnih, paranormalno ojačanih zločinaca, želite reći? Lecnula se. - Osim toga. - Formula je sama po sebi nestabilna i oduvijek ima opasnu manu - rekao je. - Koju manu? - Prije ili kasnije, svatko tko je ikad uzeo bilo koju verziju lijeka na koncu je umro ili poludio, redovito nakon što se najprije pretvorio u nemilosrdnog ubojicu. Pročistila je grlo. - Shvaćam. U redu, to se definitivno može smatrati ružnom nuspojavom. - Ne znamo kakvi su dugoročni učinci najnovije verzije formule što ju je Ponoćnica stvorila, ali jedno je u posljednje vrijeme postalo jasno. Izaziva tešku ovisnost. - Kako? - Već nakon dva ili tri dana uskraćivanja formule slijedi ludilo, a zatim samoubojstvo. Prema onome što je tvrtka J&J uspjela otkriti, Ponoćnica se koristi tim zgodnim svojstvom kako bi kontrolirala svoje operativce. Zadrhtala je. - Jasno mi je zašto je ta taktika učinkoviti način uspostavljanja discipline. - Sigurno je da iz te organizacije nije bilo niti jednog prebjega ili doušnika. - Što želi Ponoćnica? Slegnuo je ramenima. - Ono što želi većina pokvarenih ljudi. Moć i novac.

GIGA

37

Nasmiješila se. - Posvemašnja dominacija u svijetu, eh? Nije reagirao na njezino zadirkivanje. - Uzmimo jedan malen primjer. Samo pomislite što biste mogli učiniti kad biste mogli ubaciti nekoliko veoma moćnih parahipnotizera, medija koji gotovo svakomu mogu usaditi nekoliko hipnotičkih sugestija, u različite korporacije i agencije savezne vlade. Govorimo o potencijalu da se uspostavi kontrola nad izvršnim upraviteljima, guvernerima, senatorima i predsjednikom. Malo je poskočila, prolivši nekoliko kapi vina. Zgrabila je ubrus i žurno obrisala tekućinu. -Dobro, jasno mi je da bi to moglo biti veoma loše. Rekli ste da je Društvo i ranije imalo taj problem? - Nije bilo mnogo organiziranih pokušaja da se ponovno stvori ta droga i rabi za nedopuštene svrhe, ali je tijekom godina uvijek bilo pojedinaca koji nisu mogli odoljeti primamljivosti eksperimentiranja s formulom. - Ljudi poput mojega oca? - mirno je rekla. Zack je prekrižio ruke na stolu i fiksirao je nepo-pustljivim pogledom. - Judson Tallentyre je bio najzloglasniji odmetnuti znanstvenik u svojoj generaciji - rekao je jednoličnim glasom. - Kad je nestao s formulom, meštar i Vijeće dali su vrhunski prioritet nastojanjima J&J-a da ga se pronađe, te da se uništi njegov laboratorij i bilješke o istraživanjima. U višim rangovima Društva svi su odahnuli kad ih je Wilder Jones obavijestio da je obavio svoj zadatak. Pa, nije to pokušao uljepšati. - Vjerojatno bih vam trebala dodijeliti bodove za iskrenost - rekla je - ali nisam raspoložena za to. - Razumijem. Popila je gutljaj vina za snagu i polako spustila čašu. - Nisam znala da je prezime Tallentyre tako... tako zloglasno unutar Društva. - Ako vam to nešto znači, prezime je dobro poznato samo na najvišim razinama. - O, hej, to je olakšanje. - Razlog iz kojega prezime Tallentyre nije na zlu glasu u cijelom Društvu je taj da su meštar, Vijeće i J&J namjerno nastojali proširiti tvrdnju da je utemeljiteljeva formula mit. To je dio sveopćeg plana da se kod ljudi poput vašega oca obeshrabri želja da postanu moderni alkemičari. - Moj otac nije bio alkemičar. - Obuzela ju je ljutnja. - Bio je znanstvenik. I bio je briljantan. - Bio je briljantan, svakako. To se ne može osporiti. Zato je postao ozbiljna prijetnja kad je pošao pogrešnim putem. Vijeće se moralo pozabaviti njime jer nije imalo drugog izbora. - Ubiti ga, želite reći. - U dosjeu nema ničega što ukazuje na to da je Wilder Jones ubio vašega oca - mirno je rekao. -Prema svemu sudeći, prometna je nesreća bila samo to. Prometna nesreća. - Samo doza loše paranormalne sreće? - Događa se. - Obrve su mu se lagano uzdigle. - I nemojte mi se tako smiješiti. Trepnula je i prestala se smiješiti. - Kako? - Kao da mi govorite neka se jebem. To me ljuti. - Opa. Uspjela sam naljutiti čovjeka iz J&J-a. Kakva je kazna za to? - Samo tako nastavite pa ćete saznati. Dakle, želite li nastaviti s igricama ili biste htjeli čuti zašto nestanak Lawrencea Quinna ima veze s vama i vašom obiteljskom povijesti? - Pričajte mi o Quinnu. Ako mi bude dosadno, uvijek se mogu vratiti nastojanjima da vas naljutim. - Vjerujte mi, neće vam biti dosadno. Fallon Jones je jučer napokon ušao u trag nestalom dr. Quinnu. Pokazalo se da se Quinn prošli mjesec pojavio u Oriani. Namrštila se. - Bio je u mojem gradiću? - Otprilike dvadeset četiri sata, koliko smo uspjeli utvrditi. Zatim je ponovno nestao. Sad sli-

GIGA

38

jedi doista zanimljiv dio. Lawrence Quinn je u svoj jednodnevni posjet Oriani stigao onoga dana kad je umrla vaša teta. Vi ste veliki medij. Vi meni recite. Kakvi su izgledi da takvo poklapanje događaja bude slučajnost?

GIGA

39

10 Kasnije ju je otpratio natrag do pansiona, uživajući u njezinoj blizini. Usprkos povremenom praskanju vatrometa tijekom večere, ili dovraga, možda upravo zbog toga, bio je intenzivno svjestan njezine ženstvenosti. Zanimala ga je i izazivala na sve načine na koje se muškarca može izazivati i zainteresirati. Bio je veoma, veoma ugodan osjećaj biti s njom, obavijeni intimnošću noći, kiše i suptilnih izbijanja valova paranormalne energije koji su se preklapali. Nikad u životu nije doživio ništa tomu slično. - Znači, to je zapravo sve što imate? - rekla je kad su stigli do vrha stubišta i zaputili se hodnikom. - Samo činjenicu da se Lawrence Quinn pojavio u Oriani onoga dana kad je moja teta umrla? - To je sve što trenutno imam, ali morate priznati da je riječ o zanimljivoj početnoj točki. Zaustavila se ispred svoje sobe, a na njezinu se intrigantnom licu pojavio ozbiljan izraz. Nije se morao osloniti na svoju zrcalnu intuiciju da bi osjetio kako će mu upravo povjeriti jednu od svojih mnogih tajni. - Svi misle da je teta Vella umrla prirodnom smrću - tiho je rekla. - Srčani udar. Ali ja to nisam mogla vjerovati. Imala je tek pedeset devet godina i bila je dobrog zdravlja. Stoga sam platila privatnu obdukciju prije nego su je kremirali. - To ne piše u dosjeu. - Tako mi je drago čuti da tvrtka J&J nije sveznajuća ili svemoguća. - Opet se onako smiješite - upozorio ju je. - Žao mi je. Ne mogu si pomoći. - Sto je obdukcija pokazala? - Ništa mutno. - Izvukla je ključ iz torbice. -Nikakvih dokaza koji bi ukazivali na mogućnost da je njezinu smrt izazvalo nešto drugo, a ne srčani udar. Kad se bolje promisli, zašto bi je Quinn ili bilo tko drugi želio ubiti nakon svih tih godina? Ona nije bila biokemičarka. Bila je umjetnica. Slikala je i osmislila mnoge maske što ih prodajem u Incognitu. - Ne kažem da ju je netko ubio. Slažem se s vama, nema nikakva očitog motiva. Ali ostaje koincidencija, a to me muči. Muči i Fallona Jonesa. Otvorila je vrata, ušla i okrenula se prema njemu. - Odlučila sam. Surađivat ću s vama u vašoj istrazi. - Zahvalan sam vam zbog toga. Prekrižila je ruke i naslonila se na dovratak, proučavajući ga kroz leće naočala u crnom okviru. - Znali ste da ću pristati, zar ne? - rekla je. Slegnuo je ramenima. - Mislio sam da ćete u slučaju naći osobni interes. Ja bih ga našao, da sam na vašemu mjestu. - Dobro ste mislili. Ali želim da nešto bude sasvim jasno. Istina je da sam pristala surađivati s vama, ali nemamo iste prioritete. Osjetio je kako mu se kosa diže na zatiljku. - A to znači? - Vaš cilj i cilj J&J-a je otkriti što se dogodilo dr. Quinnu. Meni je stalo jedino do moje tete. Ako je ubijena, želim da se ubojica ulovi i kazni. Sve dok ste voljni pomoći mi u tome, možemo biti tim. Jednom se rukom oslonio na dovratak. -Dogovoreno. - Laku noć, gospodine Jones. Spustila je ruke, uzela dosje iz njegove ruke i tiho mu, ali odlučno, zatvorila vrata pred nosom.

GIGA

40

11 - Grom i pakao - reče Fallon Jones. Zack je nakrivio stolicu unatrag, podigao pete ne klupicu i govorio u telefon. - Gledaj to s vedrije strane. Njezin i naš cilj su poravnati, barem zasad. Sve dok to vrijedi, imamo njezinu suradnju. - A ako se pokaže da nema nikakve veze između Quinnova nestanka i smrti Velle Tallentyre? - Mislim da onda možeš zaboraviti na suradnju. Raine ne gaji nikakve ugodne osjećaje prema Društvu i nimalo ne vjeruje tvrtki J&J. Misli da je Wilder Jones ubio njezina oca prije nego je uništio laboratorij. - Grom i pakao - opet zareži Fallon. - Pokaži joj prokleti dosje. Ondje piše da je to doista bila nesreća. - Ona je u svojoj sobi i sad sigurno čita dosje. Međutim, sumnjam da će vjerovati svemu što ondje piše. Ja ne bih, da sam na njezinu mjestu. - To je istina, prokletstvo. - Kako znaš? Nisi bio na čelu tvrtke J&J kad je došlo do situacije Tallentyre. Obojica znamo da dobri stari stric Wilder ne bi ni trepnuo na takvu sitnicu kao što je prilagođavanje činjenica za izvještaj. Nisu ga bez razloga zvali Divlji Wilder Jones. -Ha. Obojica su u tišini razmišljala o tom djeliću obiteljske povijesti. Wilder Jones je otišao na isti način na koji je živio, u bljesku vratolomne slave. Tada je radio za neimenovanu vladinu agenciju koja je bila klijent J&J-a. Uspio je srediti zlikovce i spasiti niz ljudi, ali ga je to stajalo života. U obitelji punoj pojedinaca koji često sudjeluju u izrazito rizičnim pothvatima, Wildera se korilo zbog njegove sklonosti upuštanju u nevjerojatne opasnosti. Bio je ovisan o brzim motorima, lakim ženama i cigaretama. Ima onih u klanu Jones koji smatraju da je oduvijek bio nestabilan. Drugi tvrde da, premda je istina da je od rođenja bio ovisan o adrenalinu, nije prekoračio granice sve do posljednjih nekoliko mjeseci svojega života. Taj dio obitelji tvrdi da se nešto dramatično dogodilo Wilderu prije nego je krenuo u ono što se pokazalo samoubilačkom misijom. Zackova je majka uvijek tvrdila da je bila upletena neka žena, ali to se nije činilo osobito vjerojatnim jer su svi znali da Wilder mijenja ljubavnice gotovo jednako često kao i košulje. Legenda kaže da se nikad nije osvrtao. Bez obzira što je u tome istina, Wilder je svoju tajnu ponio u grob. - Učini sve što je potrebno kako bi Raine nastavila surađivati s tobom - na koncu će Fallon. - Još uvijek mislim da je ona ključ u ovom slučaju. Zack se nije prepirao. To ne bi imalo smisla. Svi znaju da su Fallonove slutnje točne u više od devedeset posto slučajeva. Međutim, to ne znači da je baš uvijek u pravu.

GIGA

41

12 Gori, vještice, gori. Spali cijeli prokleti laboratorij do temelja. Kazni je. Zatim je uništi vatrom. Treba biti siguran. Izvedi ove dvije odavde. Zatim sve uništi. Ne smije se riskirati. Treba biti siguran. Probudila se hvatajući zrak, a puis joj je divljao. Spavaćica joj se zalijepila za oznojena leda. Gušila se ispod pokrivača. Morala je disati. Naglo je sjela, odgurnula pokrivač, izvukla se iz kreveta i skočila na noge. Dvije je minute samo ondje stajala, drhteći, pokušavajući opet uspostaviti kontrolu nad sobom. Znala je da će biti noćnih mora. Uvijek ih ima kada dolazi u kontakt s bolesnom izvanosjetilnom energijom što je za sobom ostavljaju luđaci. Navikla je živjeti s glasovima u svojim snovima još nekoliko noći nakon događaja. Ali noćas je još jedan glas bio isprepleten s glasom luđaka, mračan glas iz noći vatre i suza. Izvedi ove dvije odavde. Zatim sve uništi. Spustila se na rub kreveta i pogledala sat. Jedan i petnaest. Bila je budna do ponoći, čitajući dosje i otkrivajući koliko je zapravo zloglasno prezime Tallentyre unutar najviših krugova Ezoteričnog društva. Što se tiče meštra i Vijeća, ona je kći čovjeka koji je pokušao stvoriti paranormalne vampire. Jebeš njih. Nije čula korake u hodniku. Trgnula se kad se začulo tiho kucanje na vratima. Njome je treperila nervozna energija. Nakratko je pomislila da bi se mogla pretvarati da nije čula tihi zvuk. Ali ga je nakon samo nekoliko sati dovoljno dobro poznavala da bi znala da neće otići. Pošla je do ormara i izvadila tamnoplavu svilenu kućnu haljinu što ju je spakirala. Odjenula ju je i vezala pojas oko struka. Putem do vrata prošla je prstima kroz kosu, gurnuvši je iza ušiju. Najprije je pogledala kroz špijunku. Zack je stajao u hodniku. Opet je na sebi imao crnu kožnu jaknu, ali je ovoga puta ispod nje nosio samo crnu majicu. Lice mu se doimalo tamnijim od onoga što će postati njegova jutarnja brada. Jednom se rukom oslonio na dovratak, tik izvan njezina uskog vidokruga. Pogled na njega veoma je neobično djelovao na njezina osjetila. Sva neugodna, nervozna napetost koja je pratila noćnu moru kao da se preobratila u drugu vrstu energije. Zadrhtala je od navale adrenalina. Iščekivanje joj je stezalo nutrinu. Opet je postala svjesna svojega pulsa, ali je ovoga puta divljao od uzbuđenja. Otvorila je vrata. Prvo što je opazila bila je činjenica da je Zack bos. Iz nekog joj se razloga pogled na njega dok je ondje stajao bosonog činio nevjerojatno erotičnim. Imao je veoma lijepa, veoma snažna stopala. Nikad ranije nije obraćala pozornost na muška stopala. Prisilila se da podigne pogled do njegova lica. - Zdravo - rekla je, nesposobna smisliti nešto inteligentnije. Zack ju je promatrao s izrazom razumijevanja na licu. - Koliko je loše? - pitao je tihim glasom kako ga ne bi čuo netko u sobi prekoputa. Njemu ništa ne treba objašnjavati, pomislila je. Prožeo ju je dubok osjećaj čežnje. Razumio je onako kako nitko drugi ne može sad kad više nema Velle. - Loše - rekla je. - Ali znalo je biti i gore. Na kraju krajeva, djevojka je ipak ostala živa. - Svakako. Ali je ipak loše jer znaš što je namjeravao učiniti. Sto je činio ranije. - To je točno - složila se. Ipak ne zna sve, pomislila je. Ne zna da se noćas u njezinim snovima pojavio još jedan glas. - Zašto si ovdje? - Zaključio sam da, između čitanja dosjea i ružnih snova, vjerojatno nećeš uspjeti dobro spavati. Ranije tijekom dana i ja sam imao jedan neugodan posao. Dvije tisuće godina star bodež koji se koristio prigodom prinošenja ljudskih žrtava. -Uh. - Pričaj mi o tome. - Usta su mu se neznatno izvila, a oči potamnjele od intimne tajnovitosti. -

GIGA

42

Misliš li da bi nam oboma možda dobro došlo nešto za odvlačenje pozornosti? Odjednom je opet ostala bež daha. Puis joj je nepravilno lupao. Oko njih je tiho pucketala energija. Zdrav razum je odjednom niotkuda podigao svoju dosadnu glavu. Zna da je privlači, zna da je noćas ranjiva. Seksualnu energiju koja se razbuktala među njima kani iskoristiti kako bi njome manipulirao. Ako misli da je tako laka, bolje mu je da ponovno razmisli. - Na kakav si način odvlačenja pozornosti mislio? - pitala je nastojeći da joj glas bude što hladniji. Maknuo je ruku s dovratka i pokazao joj špil karata što ga je držao. - Sto misliš o malo kartanja? Pripremljena na otvoren pokušaj zavođenja, nekoliko je sekunda ostala bez teksta. Uložila je golemu snagu volje i uspjela se pribrati. - Predlažeš da igramo karte? - zbunjeno je pitala. - Mislio sam da će ti to skrenuti misli s drugih stvari. - Kanila sam uključiti televizor - slabašno je rekla. - Iz iskustva znam da to nije osobito korisno. Previše je pasivno. Treba ti nešto zbog čega se moraš malo koncentrirati, ali ne pretjerano jer si za to previše nervozna. Potisnula je svoje početne sumnje. Nije došao radi seksa. Zna kroza što noćas prolazi. Štoviše, i on proživljava nešto veoma slično. - I sam si nekoliko puta imao sličan problem, zar ne? - pitala je. - Snovi su normalna pojava za ljude koji su osjetljivi poput nas. Kad uz mene nema nikoga, obično popijem dvije čaše viskija i slažem pasijans. - Poznajem travara u Oriani. On priprema posebnu mješavinu bilja od kojeg radim uvarak. Ali nisam to ponijela sa sobom. - S oklijevanjem je pogledala špil karata u njegovoj ruci. - I ja katkad slažem pasijans. Ništa nije rekao, već je samo ondje stajao i čekao. - Dobro - rekla je, osjećajući se lakoumnijom nego ikad u životu. - Igrajmo ajnc. Ušao je u sobu. Zatvorila je vrata. Odjednom ih je obavijao mrak. Dojam intimnosti bio je gotovo nevjerojatan. Upalila je lampu koja je stajala na stolu kraj prozora. U toplom se sjaju krevet - ranije tijekom dana samo još jedan komad namještaja - doimao posebno velikim. Bila je neugodno svjesna zgužvanih plahta i uleknutih jastuka. Vjerojatno je počinila ogromnu grešku kad ga je pozvala u svoju sobu, ali nije se mogla natjerati da ga zamoli neka ode. Zack je ležerno prešao sobu. Činilo se da ne opaža krevet, ali njoj nikako nije izlazio iz glave. Dohvatila je pokrivače i povukla ih preko jastuka. Time nimalo nije smanjila auru seksualne intimnosti koja je prožimala malen prostor. Zack je upalio plinsku vatru. Umjesto da sjedne za stol, spustio se na sag ispred kamina i sjedio prekriženih nogu. Promiješao je karte. - Učinimo to zanimljivijim - reče. Zadržala je dah. - Kako? - Igrat ćemo za pravi novac. - Izvukao je novčanik iz stražnjeg džepa i izvadio nekoliko novčanica. - Moj je ulog dvadeset dolara. Toliko o pitanju hoće li predložiti igru pokera na svlačenje. Prišla je stolu, otvorila torbicu i izvadila novčanik. Izbrojila je dvadeset dolara u novčanicama od jednog i pet dolara. Stežući novac u ruci, okrenula se prema njemu. Shvatila je da ovako odjevena u kućnu haljinu do koljena ne može zauzeti sličan položaj. Nakon što je nekoliko sekunda razmišljala, spustila se na sag i savila noge u jednu stranu, poput sirene. U tom ju je položaju kućna haljina pristojno pokrivala, barem se tako nadala. Zack je podijelio prve karte, svakomu jednu, licem prema dolje.

GIGA

43

Virnula je u svoju kartu. Dama herca. Zack je podijelio sljedeće dvije karte, svakom jednu, licem prema gore. Dobila je dečka karo. Njegova je vidljiva karta bila trojka. - Dosta - rekla je. - Ispod karata je gurnula novčanicu od jednog dolara. Zack je slegnuo ramenima i sebi udijelio treću kartu. Oboje su pogledali crvenu desetku. Preokrenuo je svoju prvu kartu. Još jedna desetka. - Ispadam - rekao je. Nasmiješila se. - Uvijek sam bila prilično dobra u kartanju. Cinično se osmjehnuo. - Da, vidim. Pokupio je karte i opet ih promiješao. Promatrala je njegove ruke, fascinirana lakoćom njihovih pokreta. - Zar nikad ne skidaš tu jaknu? - pitala je. Nebesa, odakle je to stiglo? Ako skine jaknu, ostat će samo u majici kratkih rukava i hlačama. Zastao je usred miješanja i zamišljeno je pogledao. Činilo se da je trenutak kasnije donio nekakvu odluku. Spustio je karte i skinuo crnu kožnu jaknu. Opčinjeno je zurila u pištolj smješten u ramenoj futroli. - O. - Pročistila je grlo. - Shvaćam. Podigao je karte i nastavio ih miješati. Dvadeset minuta kasnije osvojila je njegov ulog od dvadeset dolara i povrh toga još četrdeset dolara. Shvatila je da je luđakov glas nije mučio od trenutka kad je Zack stigao pred njezina vrata. - Imaš pravo - ushićeno je rekla. - Ovo djeluje. Mogu misliti jedino na to kako ću osvojiti sav tvoj novac. - To ti prilično dobro ide. Nasmijala se. - Opazio si, je li? - Dobro je što sam sobu platio kreditnom karticom. - Uputio joj je lijen, opasno značajan smiješak. - No u vlastitu obranu, moram ti reći da noćas moje misli nisu usredotočene na ajnc. Nezamjenjiva vatra u njegovim riječima zatekla ju je posve nespremnu. Promatrao ju je s prodornim, neprikrivenim seksualnim žarom koji kao da je stigao niotkuda. Trenutak ranije igrali su prijateljsku kartašku igru. Sad je izgledao kao da je želi posve razodjenuti i uzeti je odmah ondje, na sagu. Nikad je niti jedan muškarac nije promatrao s takvom vrelinom u očima. Njezine su početne sumnje bile točne. Zack je bio itekako svjestan kemije među njima. Strpljivo je čekao, pustio da ga pozove u svoj prostor, pobrinuo se da se opusti. Igra ajnca bila je oblik zavođenja. Koristio se njome kako bi rastjerao glas luđaka, ostavljajući je otvorenom i ranjivom. Ta bi je spoznaja trebala učiniti veoma opreznom, govorila je sebi. I jest, svakako jest. Ali je također povećala razinu uzbuđenja koje je treperilo u njoj. - Ovo vjerojatno nije dobra ideja - šapnula je. Njegov je smiješak postao malo opasniji. Nevidljiva je energija pulsirala u zraku oko njih. - Mislio sam da si kockar - blago je rekao. Ne kad je riječ o ovakvim stvarima, pokušala je reći. Ali iz nekog razloga nije uspjela izustiti te riječi. Srce joj je divlje lupalo u prsima. Činilo joj se da će se sve u njoj rastopiti. Polako joj je skinuo naočale, podigao ruku i stavio ih na stol. Potom je otkopčao futrolu s pištoljem i odložio je u stranu. Nagnuo se naprijed, pružajući joj obilje prilika da se izmakne. Nije se ni pokušala povući. Uhvatio ju je za ramena i nježno povukao prema sebi, razbacavši karte naokolo. Umjesto da mu kaže kako nije pristalica veza za jednu noć, obavila mu je ruke oko vrata. Njegova su se usta spustila na njezina, teška, zahtijevajući odgovor. Njezino mu ga je tijelo dalo. Tinjajuca vatra koja je gorjela u njoj otkako mu je otvorila vrata rasplamsala se u pravi požar. Nikad nije osjetila ništa slično tomu, nije čak ni znala da je sposobna za tako neobuzdanu reakciju.

GIGA

44

Ali ono što je doista uzavrelo krv u njezinim žilama bila je spoznaja da je Zack želi jednako silno kao i ona njega. Ne kao Bradley, ushićeno je pomislila. Zack se ne boji glasova. Njome je prostrujao veličanstven osjećaj trijumfa. Privinula se bliže, ljubeći Zacka sa svom zatomljenom energijom žene koja se nikad ranije nije mogla posve prepustiti vlastitoj senzualnoj naravi. Bila je neodređeno svjesna njegovih ruku na pojasu kućne haljine. Odjevni je predmet nestao. Promuklo zastenjavši, Zack se okrenuo na bok, povukavši je sa sobom. Podigao je jednu ruku i s komode u podnožju kreveta povukao rezervnu deku. Brzim, vještim pokretom raširio ju je na sagu, kao da baca ribarsku mrežu. U sljedećem je trenutku ležala na deki i iznad sebe gledala Zacka. Podigao se u sjedeći položaj. Opčinjeno je promatrala kako preko glave skida majicu i baca je u stranu. Svjetlost vatre svjetlucala je na njegovim glatkim ramenima. Ispunjena snažnim osjećajem čuđenja i otkrića, ispružila je ruku i dotaknula mišićavu nadlakticu. Uhvatio je njezinu ruku svojom i spustio joj topao, vlažan poljubac na dlan, a njezini su se prsti savili u reakciji na to. Nešto se savilo i duboko u njoj, nešto što je za još nekoliko stupnjeva pojačalo predivnu napetost. Prstima mu je obavila zapešće i povukla ga na sebe, želeći osjetiti njegovu težinu i snagu. Njegov dubok, tih smijeh djelovao je omamlju-juće. - Doista mi se sviđa žena koja zna što želi - izustio je uz njezin vrat. Zavukao je jednu nogu između njezinih bedara i strastveno je poljubio. Sad su se razbudila sva njezina osjetila, normalna i paranormalna. Impulzivno ga je stegnula, uživajući u erotičnom dodirivanju njegovih mišićavih leđa. Polako je zarila nokte u njegovu toplu kožu. - Slatki pakao. - Nježno joj je gricnuo uho. -Imaš li pojma što mi to čini? U trenu je otkrila novu, seksi, strastvenu stranu svoje naravi, ono što nije imala pojma da uopće postoji. - Reci mi - šapnula je. - Reci mi točno što ti to čini. - Čini me uspaljenim. - Njegov je glas u proteklih nekoliko minuta postao izrazito mukao. - Uspaljeno je dobro. - Palcem je prešla niz njegovu snažnu kralješnicu. - Sto još? - Tvrdim. - Lagano je grickao jednu njezinu bradavicu i dopustio joj da osjeti njegovu erekciju uz unutarnju stranu svojega bedra. - Veoma, veoma tvrdim. - I tvrdo je dobro. - Podigla je bokove prema njegovima. - Nastavi. Podigao je glavu i rukama joj obujmio lice. - Znaš, trenutno nisam osobito raspoložen za razgovor - rekao je. - Radije bih pokazivao, a ne govorio. Polako se nasmiješila i stegnula mu ramena. -Onda mi svakako pokaži. - Sa zadovoljstvom. Posegnuo je prema dolje. Čula je kako struže kožni pojas, a zatim otvaranje patentnog zatvarača. Opet je sjeo, tek toliko da se riješi hlača i bokse-rica. Odvojio je još nekoliko sekunda kako bi iz džepa na hlačama izvadio maleni paketić, uzeo kondom i navukao ga. Ponovno se ispružio uz nju i privukao je k sebi. Kad je zavukao ruku između njezinih nogu, izgubila je vlastitu sposobnost za verbalnu komunikaciju. Uskoro ga je stezala, pokušavajući se omotati oko njega, nastojeći ga uvući u sebe prije nego uzbudljiva napetost nestane. - Požuri. - Zvučala je očajno, čak i vlastitim ušima. - Molim te. Požuri. - Ne tako brzo. - Nagnuo se iznad nje, opet joj ljubeći vrat, a njegova je ruka činila čarobne, nevjerojatne stvari između njezinih nogu. - Imamo cijelu noć na raspolaganju. Baš je našao pravi trenutak za razgovorljivost. Uhvatila ga je za ramena i pokušala ga prodrmati kako bi privukla svu njegovu pozornost. Bilo je kao da pokušava prodrmati masivnu stijenu. - Ne razumiješ - procijedila je kroza stisnute zube. - Mislim da ću imati orgazam. - O, da. - Oči su mu svjetlucale na svjetlosti vatre. - Znam da hoćeš.

GIGA

45

- Ne shvaćaš - dahnula je. - Nikad mi to ni s kim ranije nije uspjelo. Nemoj ovo uprskati, Jones, inače ti nikad neću oprostiti. - Ti si šefica, dušo. - Podigao se iznad nje. -Ovoga puta. Prikrivena je prijetnja samo pojačala njezino iščekivanje. - Tako blizu - dahnula je. - Tako blizu. Napokon se počeo uvlačiti u nju, šireći je, ali se nekako i dalje koristio svojom rukom. - Samo se moraš čvrsto držati - šapnuo je. -Doista čvrsto. Čvrsto je zatvorila oči i stegnula se oko njega. - Tako je - rekao je. - Stisni me kao da me nikad nećeš pustiti. Počeo se polako pomicati unutra i van. Bila je naglašeno svjesna izvanosjetilne energije koja je treperila oko njih. Bilo je kao da su uhvaćeni u sablasnoj, promjenjivoj auri sjeverne zore. Stvaraju vlastito polarno svjetlo baš ovdje, u sobi broj šest pansiona Shelbyville. I tada je stigla onamo, hvatajući jedan od veličanstvenih, pulsirajućih valova noćnoga svjetla, leb-deći na njemu zvjezdanim nebom. Nije mogla disati, ali to se nije činilo važnim. Željela se smijati, željela je plakati, željela je pjevati. Ali mogla je jedino pustiti da je nevjerojatni doživljaj ponese u mrak. Bila je neodređeno svjesna činjenice da vuče Zacka sa sobom. Mišići njegovih leđa bili su tvrdi poput mramora pod njezinim rukama. Čula je njegov dugi, otegnuti uzdah trijumfalnog oslobađanja. U bezvremenom je trenutku pulsirao duboko u njoj. Kad je završilo, opustio se na njoj, pritišćući je na deku. Nevoljko se izvukao iz raskošnog stanja opuštenosti koje ga je obuzelo nakon veličanstvenog orgazma i otvorio oči. Raine je ležala na boku, okrenuta prema njemu, s jednom rukom ispod glave. U vatrom osvijetljenim sjenkama njezine su oči bile dublje i zagonetnije nego ikad. Promatrala ga je kao da je on neko novo, intrigantno stvorenje, takvo koje nikad ranije nije srela. Zaključio je da i on nju vjerojatno promatra sa sličnim izrazom lica. - Dovraga - rekao je, ispruživši ruke iznad glave - da prije ovoga nisam vjerovao u paranormalno, itekako je sigurno da bih nakon ovog iskustva počeo vjerovati. Trepnula je, iznenađena, a potom se nasmijala, iskričavi smijeh koji je u njemu izazvao želju da je privine uza se. Učinio je upravo to. Još uvijek se smiješila malo kasnije kad ju je podigao i odnio do kreveta.

GIGA

46

13 Probudila ju je ustrajna zvonjava sobnog telefona. Naslijepo je rukom potražila slušalicu. Ruka joj je udarila u čvrsto muško rame. Tada je otvorila oči. Brzo. Također je naglo sjela u krevetu, obuzeta panikom. - Sto? - izustila je. Jedina je riječ podsjećala na cicanje. - Polako. - Zack se podigao na lakat i promatrao je pospanim očima. - To sam ja. Sjećaš se mene, zar ne? Čovjek koji se noćas valjao s tobom po podu? Stvarnost i sjećanje naglo su navrli. Obuzeta nelagodom, znala je da je porumenjela do korijena kose. - Oprosti - promrmljala je i naglo zgrabila naočale. - Bila sam malo dezorijentirana. Ni u ludilu mu neće reći da nije navikla buditi se uz muškarca u svojem krevetu. Dovoljno je loše što mu je stavila do znanja da sve do noćas nikad nije doživjela orgazam s nekim muškarcem. - Bez brige - rekao je, zijevajući. - Naviknut ćeš se. Želiš li se javiti na taj telefon? Sad je imala naočale na očima. Shvatila je da telefon još uvijek zvoni. - Tako je - žustro je rekla. - Telefon. Aparat se nalazio na noćnom ormariću s njegove strane kreveta. Kako bi ga dohvatila, mora se ispružiti preko njega. Opet se ukočila pri toj pomisli. Zabavljajući se, podigao je telefonsku slušalicu i pružio joj je. - Da? - Držala je slušalicu kao da to nikad ranije nije učinila. - Gospođice Tallentyre? Ovdje je Burton s recepcije. Oprostite ako sam vas probudio, ali želio sam vam reći da je policijski detektiv krenuo k vama. Pokušao sam ga natjerati da čeka dok vas ne nazovem, ali kujin - želim reći, čovjek mi je pred nosom mahnuo značkom i zaputio se prema stubama. Policajci se uvijek ponašaju kao da je cijeli svijet njihov, znate? Burton je zvučao još nervoznije nego inače. Silom se koncentrirala. - Je li to šef policije Langdon? - Ne. Čovjek je rekao da se zove Mitchell. Detektiv iz Oriane. Kaže da vas poznaje. - Bradley? - Zurila je u zid na drugoj strani sobe, nastojeći se pribrati. - Ovdje? - Upravo sam vam rekao, zove se Mitchell, a ne Bradley. - Tako je. Hvala vam. Vratila je slušalicu Zacku. Uzeo ju je, uzdigavši obrve, i polako je spustio na aparat. - Društvo? - neutralno upita. - Da. Bradley Mitchell. - Detektiv iz Oriane s kojim si surađivala? - Aha. - Odgurnula je pokrivače i spustila noge na pod. - Čini se da sam iz nekog razloga odjednom veoma popularna. - Bit ćeš još popularnija ako tako odjevena otvoriš vrata - suho primijeti Zack. Spustila je pogled i shvatila da je posve naga. -O, dovraga. Dograbila je kućnu haljinu i žurno je navukla. Zack je ležernom, muževnom gracioznošću ustao s kreveta. Na sebi je imao bokserice. Prešavši sobu, podigao je svoju crnu majicu i hlače. Požurila je u kupaonicu i u zrcalu provjerila svoj izgled. Stvorenje raskuštrane kose koje je zurilo u nju izgledalo je kao da je upravo izišlo iz kreveta nakon noći izrazito strastvenog seksa. Prošla je četkom kroz kosu, ali to nije osobito promijenilo dojam. Na vratima se začulo kucanje. - Ja ću otvoriti - reče Zack, malo previše ležerno. - Ne moraš se žuriti. Jurnula je do vrata kupaonice, ali on je već krenuo prema ulaznim vratima, a iščekivanje je zračilo iz njega u opipljivim valovima. Opazila je da je odjenuo kožnu jaknu. Kad je pogledala prema noćnom ormariću, vidjela je da su pištolj i futrola nestali. U sobi se

GIGA

47

odjednom silno povećala razina testosterona. Odjednom se osjetila poput srne ukočene u svjetlosti farova. Je li pametno ili izrazito glupo dopustiti Zacku da otvori vrata? Tada se njezina glava kao nekim čudom razbistrila i ona se odjednom osjetila veoma veselo. Dopustiti Zacku da otvori vrata izvrsna je zamisao. Okrenula se i vratila u kupaonicu. - Hvala - doviknula je preko ramena. - Začas ću doći. Zatvorila je vrata, okrenula se i prislonila uho uz drvenu ploču. U sobi su se otvorila vanjska vrata. - Oprostite - iznenađeno će Bradley. - Pogrešna soba. Mogao bih se zakleti da je tip na recepciji rekao broj šest. - Tražite nekoga? - susretljivo će Zack. - Jednu ženu. Zacijelo je u sobi prekoputa. - U ovoj sobi boravi jedna žena - uvjeravao ga je Zack. - Raine je trenutno u kupaonici, mislim da se kani istuširati. Upravo smo ustali. - Raine Tallentyre? - Bradley se doimao smućenim, što je bilo neobično za njega. - Ona je ovdje? - Tako je - reče Zack. - Znate što, zašto se ne vratite dolje? Reći ću Raine da ste ovdje. Ako želi razgovarati s vama, naći ćete se u predvorju nakon što se istušira. - Slušajte, ne znam tko ste vi, dovraga, ali vidim da ovdje nešto nije u redu. Ja sam Bradley Mitchell iz - - Policije Oriane. Znam. Lijepa značka, usput rečeno. - Želim razgovarati s Raine - reče Bradley. - Sada. Raine se lecnula. Bradley se služi svojim glasom opakog policajca. To nije dobro. - Je li riječ o policijskim ili osobnim stvarima? -upita Zack, uljudno znatiželjan. - Ovo je službeno. - U tom slučaju, možda bi najprije trebala razgovarati sa svojim odvjetnikom. - Sad je dosta, ulazim. - Ne bih rekao. - Zackov je glas odjednom postao leden. - Ne znam tko ste vi, dovraga - zareži Bradley - ali što se mene tiče, imam razloga vjerovati da ste možda naudili Raine Tallentyre. Mičite mi se s puta. Toliko o njezinu malenom trenutku ženske osvete. Razine adrenalina i testosterona u sobi dosegnule su toksične visine. Vrijeme je da intervenira. Uz uzdah žaljenja, jer se upravo počela zabavljati, otvorila je vrata kupaonice i promolila glavu van. - Bradley - vedro je rekla. - Učinilo mi se da sam čula tvoj glas. Sto radiš u Shelbyvilleu? Bradley je pogledao iza Zacka, zureći u nju. Zbunjenost i gnjev stegnuli su njegove fotogenične crte lica. Izgledao je poput policajca iz odjela za ubojstva u nekoj televizijskoj seriji: tvrdih očiju i oštrih crta lica. Tamna mu je kosa bila taman toliko duga da dodiruje stražnji dio njegova ovratnika. Jutros je na sebi imao traperice, košulju i sportsku jaknu. - Koji se vrag događa, Raine? - pitao je. Doimao se opčinjenim njome u kućnoj haljini. - Jesi li dobro? - Dobro sam - rekla je. Prekrižila je ruke i naslonila se na dovratak, nastojeći se doimati posve nonšalantno. - Sto radiš ovdje? - Nazvao me ovdašnji šef policije. - Bradley se namrštio. - Čovjek po imenu Langdon. Rekao mi je da ste ti i neki trgovac nekretninama u podrumu tvoje tete našli jednu od žrtava Ubojice Krijesa. Je li to točno? - Da. Dala sam šefu policije tvoj broj kako bi provjerio moju vjerodostojnost. Mislila sam da ću tako najlakše izbjeći mogućnost da se nađem na popisu sumnjivaca. Imaš li što protiv da kasnije razgovaramo o tome? Željela bih se istuširati.

GIGA

48

Bradley je sumnjičavo pogledao Zacka. - Tko je on? - Prijatelj - rekla je. Nije mogla odoljeti porivu da mu uputi svoj posebni smiješak. - Dobar prijatelj - susretljivo ju je ispravio Zack. - Ime mi je Jones. Zack Jones. Usput rečeno, ljuti li vas kad vam se tako smiješi? Mene sigurno ljuti kad mi to čini. Bradley se okomio na njega, spreman eksplodirati. - Molim te, siđi u predvorje, Bradley - brzo će Raine. - Doći ću za dvadeset minuta. Bradleyjevo se lice još više stegnulo, ali je bilo očito da mu je ponestalo mogućnosti. - Dvadeset minuta - reče. - Otprilike - slatko je rekla. Ne rekavši više ni riječi, okrenuo se i ljutitim koracima pošao prema stubištu. Zack je tiho zat-vorio vrata za njim i pogledao je. - Čini mi se da ste vas dvoje zajedno činili još nešto, a ne samo pronašli nekoliko tijela i ušli u trag nekim ubojicama - reče bezizražajnim tonom. - Ne baš mnogo više od toga - rekla je, pomno birajući riječi. - Mojom krivnjom. - Što je pošlo po zlu? - Ja sam pošla po zlu. Bradley i ja imali smo ugodno prijateljstvo. Ja sam pogriješila kad sam pomislila da bi se to moglo razviti u nešto drugo. - Zastala je. - On je znao za glasove, znaš. Zack kimne, odmah shvativši. - Pa si ti zaključila da nema ništa protiv tvoje paranormalne strane? - Jedne sam ga večeri, nakon rješavanja slučaja, pozvala k sebi. Čekala nas je boca vina. Maleni čokoladni fondue. Vatra u kaminu. Da ne duljim, pokušala sam ga zavesti. - Slutim loš završetak ove priče. Porumenjela je. - Bilo je krajnje neugodno za oboje. Na koncu mi je ipak morao reći istinu. - A to je bilo? - Da ga od pomisli na vođenje ljubavi sa ženom koja čuje glasove doista obuzima jeza. - Tko bi to rekao? - Zack slegne ramenima. -Mene to uspaljuje. Zbunjena, samo je zurila u njega. - Ma zamisli - na koncu je uspjela izustiti. Dobacio joj je brzi, zločesti smiješak. - Da. Ma zamisli. Dakle, kakva je sad situacija s vama? - Nikakva. Debakl u mojem stanu zbio se prošli mjesec, malo prije nego je teta Vella umrla. Čudi me da se Bradley danas pojavio ovdje. Mislila sam, s obzirom na nelagodu što smo je oboje proživjeli, da će me željeti izbjegavati jednako kao i ja njega. - Što je s vašom poslovnom suradnjom? - Bilo bi veoma teško vratiti se na staro, da budemo samo prijatelji ili suradnici, nakon onoga što se dogodilo. Barem bi meni bilo teško. Bila sam nevjerojatno ponižena. - Da i ne spominjemo koliko si bila povrijeđena? Lecnula se. - U redu, priznajem da je za moj ego bilo prilično teško čuti da se ježi od mene. - Pitam se zašto je danas došao ovamo? - Nemam pojma. Posljednje što sam znala je da se pripremao da postane slavan. Zack uzdigne obrve. - Kako to? - Jesi li ikad čuo za Cassidy Cutler? Neznatno je stisnuo oči. - Zašto mi se to ime čini nekako poznatim? - Vjerojatno zato što si ga vidio na popisima uspjesnica. Ona piše o pravim zločinima. - Tako je. - Kimnuo je. - Ona je napisala knjigu o zlikovcu koji je proganjao i ubijao članove jedne obitelji na Floridi. Policajci nisu uspjeli otkriti zašto je baš njih izabrao. Čini mi se da su na koncu uhitili jednog rođaka. - Jesi li je pročitao? - pitala je. - Dovraga, ne. Ne čitam takve stvari. Imam dovoljno vlastitih noćnih mora. Znam samo ono što sam pročitao u novinama. Kiselo se osmjehnula. - Čini se da imamo nešto zajedničko kad je riječ o čitanju prije

GIGA

49

spavanja. Međutim, Cassidy Cutler je očito odlučila da će njezina sljedeća uspjesnica govoriti o određenom detektivu iz odjela za umorstva u malenom gradiću koji je nedavno riješio niz starih slučajeva. Zack se nasmijao. - Piše knjigu o Mitchellu? - Bradley me nazvao prije nekoliko dana. Bio je veoma uzbuđen. Rekao mi je da je Cassidy Cutler s pomoćnicom stigla u gradić i započela istraživanje za knjigu. - Zanimljivo. Pitam se kani li joj Mitchell reći da je uspio riješiti stare slučajeve jer je surađivao s medijem? Zadrhtala je. - Iskreno se nadam da nikad neće reći ni riječi o meni. Sto se mene tiče, može sebi pripisati sve zasluge. - Jer je posljednje što bi ti željela vidjeti svoje ime u jednoj od knjiga Cassidy Cutler? - Doista posljednje.

GIGA

50

14 Bradley je popio dugi gutljaj kave, spustio finu porculansku šalicu na tanjurić i Ijutito je pogledao preko stola. - Sto je s tobom? - upita. - Jesi li bolesna? - Nebesa, ne. Zapravo se nikad nisam bolje osjećala. - Raine si je natočila čaj iz lijepog žutog i zelenog čajnika. - Zašto pitaš? - Ne znam. - Proučavao je njezino lice, mršteći se. - Izgledaš kao da imaš vrućicu ili tako nešto. Potisnula je smiješak. - Valjda je to od tuširanja. Malena blagovaonica pansiona bila je krcata ljudi iz medija koji su i prethodne večeri ispunja-vali restoran. Buka mobitela i razgovora osiguravala je privatnost. - Nije riječ o prokletom tuširanju - progunđa Bradley. - Jutros je nešto na tebi drukčije. - Pa, noćas sam se dobro naspavala - mirno će Raine. Bradleyjeva se čeljust ukočila. - Kako si, dovraga, upoznala Jonesa? Sjedila je tako da je vidjela ulaz u blagovaonicu. Zack je stajao za pultom, uzimajući šalicu kave i pecivo od žene izmučena izgleda za blagajnom. Vidio je da ga gleda pa je podigao ruku u ležernom pozdravu. Mahnula mu je prstima, a potom se okrenula Bradleyju. - Oprosti, što si rekao? - pitala je. Mrštio se. - Gdje si upoznala Jonesa? - Nebesa, valjda ne očekuješ da ću s tobom raspravljati o mojem privatnom životu, je li? - Nisam znao da imaš privatni život - progunđa Bradley. - Sad ga imam - ozbiljno je rekla. - Zna li Jones što ti radiš? - Da. I zamisli samo, od toga ga ne obuzima jeza. Bradley je bio toliko pristojan da je porumenio. - One sam večeri rekao neke stvari koje nisam mislio ozbiljno, u redu? - Mislio si ozbiljno, itekako. Gledala je kako Zack nosi kavu i pecivo u susjedno predvorje. - Slušaj - reče Bradley, sad već veoma usrdno -čak i ako nam nije bila suđena osobna veza, to ne znači da ti i ja više ne možemo poslovno surađivati. Mi smo tim, Raine. Dojam hitnosti koji je vibrirao iz njega pobudio je njezinu radoznalost. Bradley je inače bio jako dobar u ulozi opuštenog, duhovitog, mačo-detek-tiva. Njezinom bi samopouzdanju veoma godilo vjerovanje da je ludo ljubomoran na Zacka, ali bila je gotovo sigurna da nije riječ o tome. Nema sumnje da se uspaničio kad ju je jutros zatekao s drugim muškarcem, ali je bila sigurna da razlog tomu nije činjenica da je odjednom shvatio kako je ipak želi. - Ne znam baš - tiho je rekla. - U posljednje sam vrijeme bila pod jakim stresom zbog smrti moje tete. - Znam - brzo je rekao. - Ali rad može biti izvrsna terapija. - Treba mi vremena da razbistrim misli i razmislim što dalje želim raditi. Isto tako, još je nešto iskrsnulo. Jedno s drugim, jednostavno nisam spremna opet surađivati s tobom. Barem ne neko vrijeme. Objema je rukama stegnuo rub stola. - Dovraga, Raine, nema vremena za razmišljanje. Imam još jedan stari slučaj. Sad se već počela čuditi. Nikad ga nije vidjela tako napetog, čak ni kad se spremao nekoga uhititi. Podigla je čajnik i ponovno napunila svoju šalicu. - Čemu žurba? Po definiciji, nema nikakve hitnosti kad je riječ o starom slučaju. - Obitelji žrtava nemaju takav stav o tome -rekao je, a u svakoj je riječi odzvanjao pravednički gnjev. - Neki su ljudi umrli prije nego su dočekali pravdu. Unatoč odlučnosti obuzeo ju je osjećaj krivnje. -To mi je jasno.

GIGA

51

Zadovoljan postignutim napretkom, ublažio je svoj izraz lica. - Žao mi je što ovako vršim pritisak na tebe. Jasno mi je da te teško pogodila smrt tvoje tete, te da imaš pune ruke posla oko njezine ostavštine. No ja sam u škripcu. Sada dolaze do srži problema. - Definiraj škripac - rekla je. Uzdahnuo je. - Evo kako stoje stvari, medena -Podigla je čajnu žlicu kao da je to čarobni šta-pić. - Da me nikad nisi zvao medena. - Stvar je u tome, taj je stari slučaj veoma važan. Treba mi tvoja pomoć. - Sto taj slučaj čini važnijim od ostalih? Po drugi put se osvrnuo naokolo kako bi bio siguran da ih nitko ne može čuti, a potom se opet nagnuo naprijed i spustio ton glasa. - Cassidy je došla na tu sjajnu ideju za knjigu -rekao je. Spustila je žlicu na tanjurić. Lijepo je zveknula. - Cassidy Cutler - rekla je. - Trebala sam to predvidjeti. - Samo me saslušaj, može? - preklinjao je Bradley. - Želi me pratiti kroz proces rješavanja starog slučaja od početka do kraja. Zajedno smo pogledali nekoliko starih dosjea i izabrali slučaj koji je kao stvoren za tebe. Zagrcnula se čajem. - Za mene? - Za nas - hitro se ispravio. - Slučaj je idealan za tvoju vrstu, ovaj, zapažanja i pronicavosti. Zapažanja i pronicavosti je njegov politički korektan izraz za tragove što ih je razotkrivala svojim paranormalnim sposobnostima. Nakon što su surađivali više od godinu dana, još uvijek se ne može natjerati da prizna kako je ono što ona posjeduje istinski paranormalni talent. - Zaboravi - glatko je odbila. - Ne želim biti u tvojoj knjizi. - Zašto ne? - pitao je. - Za početak, izgubila bih svoju anonimnost. Oriana nije New York ili L.A. Ondje ne bih bila nevidljiva. Posljednje što bih željela je da ljudi u gradiću pokazuju prstom na mene na ulici i šapću da čujem glasove u glavi. - To bi bila sjajna reklama za tvoj posao. - Šališ se? Ljudi bi rekli da sam luda kao i moja teta. Ne treba mi ta vrsta reklame, vjeruj mi. Želim biti u mogućnosti odlaziti u kupovinu ili na mjesečne sastanke Poslovne udruge Oriane bez opterećivanja pitanjem što mi ljudi šapću iza leđa. - Dobro, dobro - rekao je, podigavši ruku. - Znaš li kako ljudi ovdje u Shelbyvilleu zovu moju tetu? Kažu da je bila vještica. A neki od njih to doista vjeruju. - Slušaj, razgovarat ću s Cassidy. Možda će pristati da ti u knjizi promijeni ime. - Žao mi je - rekla je. - Trenutno se mnogo toga događa. Ne želim sudjelovati u radu na toj knjizi. - Riječ je o njemu, zar ne? Čovjeku koji je jutros bio u tvojoj sobi. - Nije - mirno će Raine. - Gluposti. Koliko ga dugo poznaješ? Počinje je ozbiljno ljutiti, zaključila je. Uputila mu je svoj poseban smiješak. - Da vidimo, oko šesnaest sati. - Šesnaest sati? - Sat više ili manje. Nisam baš gledala na sat, iskreno rečeno. Bradley se zaprepastio. - Želiš reći da si ga tek jučer upoznala i već spavaš s njim? Jesi li luda? Zastala je sa šalicom na pola puta do usta i samo ga gledala, bez riječi. - Ne mogu vjerovati - nastavio je, nesvjestan njezine iznenadne ukočenosti. - Sigurno si izgubila zdrav razum. - Kad smo već kod toga, uvijek si se pitao o tome, zar ne? - pitala je savršeno bezizražajnim tonom.

GIGA

52

Namrštio se. - O čemu sam se pitao? - Jesam li luda ili ne. Zato si se ježio od pomisli na odlazak u krevet sa mnom, sjećaš se? Iskrivio je lice u grimasu. - Dovraga, Raine, nemoj stavljati riječi u moja usta. - Riječ jeza izišla je iz tvojih usta, a ne mojih. - Gledaj, ti ne čuješ glasove. - Stisnuo je usta. -Samo misliš da ih čuješ. Ono što imaš je prirodan dar da na mjestu zločina zapaziš neke stvari koje drugima promaknu, to je sve. - Čujem glasove, Bradley - mirno je rekla. - U nekim je krugovima to definicija ludila. - Onaj tip s kojim sam te zatekao u sobi - - Zove se Zack. Zack Jones. - Jones. Doista si mu rekla da čuješ glasove? -Da. Bradley ju je s nevjericom promatrao. - I njemu to ne smeta? - Kaže da ga uzbuđuje. - Nešto tu nije u redu. - Zbogom, Bradley. Sretno s knjigom. Prebacila je remen torbice preko ramena i počela ustajati. - Molim te. - Riječ je zvučala kao da ju je silom istisnuo. - Treba mi tvoja pomoć. Ta mi je knjiga veoma važna. Ako poluči uspjeh, moći ću je iskoristiti za dobivanje mjesta šefa policije. Dovraga, možda bih pošao u privatnike. - Sretno - rekla je, a tako je i mislila. - Dužna si mi - rekao je. - Kako, molim? Još se malo nagnuo prema njoj. - Učinio sam ti uslugu kad si prije godinu i pol došla k meni s onom šašavom pričom o ženi koju je oteo i ubio njezin muž, sjećaš se? - rekao je tihim i uvjerljivim glasom. - Nitko drugi u postaji nije te želio ni saslušati. No ja sam pretražio stare dosjee i pronašao jedan koji je odgovarao pojedinostima što si ih ti iznijela. Nagovorio sam šefa da odobri pretrage DNK. Ušao sam u trag mužu i izvukao priznanje. - I pripisane su ti sve zasluge za rješavanje prvog u dugom nizu starih slučajeva koji će te uskoro proslaviti. Rekla bih da smo poravnali račune, Bradley. - Sranje. Naš je odnos trebao ostati profesionalan. Zašto si ga pokušala pretvoriti u osoban? Malo se lecnula, ali se brzo pribrala. - Moja greška. Mislila sam da smo više od suradnika. Mislila sam da razumiješ - Prekinula se. - Nije važno. Preuzimam svu odgovornost za neuspjeh u komunikacijama. Sad moram poći. Sef Langdon je rekao da će me jutros možda željeti ispitati detektivi iz Portlanda i Seattlea. Čim to završi, vraćam se u Orianu. Moram voditi posao. Ispružio je ruku i zgrabio je za zapešće. -Prokletstvo, Raine, mi smo tim. Zack se pojavio na vratima. Zaputio se prema stolu. S druge je strane prostorije osjećala opasne vibracije. Značajno je pogledala svoje uhvaćeno zapešće. - Mislim da je bolje da me pustiš - tiho je rekla. -Odmah. Bradley je napokon opazio Zacka kako mu se približava. Žurno ju je pustio. Lice mu se stvrdnulo. - Opameti se, Raine - rekao je. - Svejedno mi je ako te Jones oduševio u krevetu. Nije se tek tako slučajno pojavio. Bez obzira tko je on, želi nešto od tebe, nije li tako? I to nije samo vatreni, strastveni seks. - To se tebe ne tiče. Bradley se sad ponašao poput policajca koji ispituje osumnjičenika. - Ne mogu vjerovati da si ga jučer upoznala -rekao je. - Kakva je njegova veza s tobom? - Valjda bi se moglo reći da je on stari prijatelj obitelji.

GIGA

53

15 Sat vremena kasnije Zack se ramenom naslonio na zid sobe pansiona, prekrižio ruke i gledao kako Raine sprema neseser u svoj maleni kovčeg. Izgleda drukčije nakon onog razgovora u blagovaonici, pomislio je. Vratila se u svoju sigurnu zonu. - Razgovor s detektivima nije dugo trajao - primijetio je. - Uglavnom zato što ih nije zanimao razgovor sa mnom. - Zatvorila je maleni kovčeg. - Previše su zauzeti obrađivanjem mjesta zločina. Isto tako, imam osjećaj da ih je šef Langdon upozorio da nisam sasvim čista u glavi. - Je li ti rekao kad ćeš opet moći ući u kuću? - Nije, ali vjerojatno će morati proći još barem nekoliko dana. - Iskrivila je lice. - Premda mi neće osobito koristiti ako je sad ponudim na prodaju. - Nikad se ne zna. Možda se pojavi neki uvrnuti kupac kojeg će uzbuđivati pomisao da posje-duje kuću horora. - U Shelbyvilleu? - Prezirno je puhnula kroz nos. - Baš. - Pa, barem ti je uspjelo izbjeći pozornost medija. Ovo je mjesto krcato novinara i snimatelj-skih ekipa. Jutros sam na parkiralištu vidio još dva nova kombija. Ali nitko ne obraća pozornost na tebe. - Hvala nebesima. - Prema onome što piše u jutrošnjim lokalnim novinama, zasluge za spašavanje djevojke pripisuju se Spiceru. - Neka mu budu. Langdon je vjerojatno to tako sredio da on dođe u središte pozornosti. - Što ćeš učiniti po pitanju Mitchella? - Ništa, barem ne odmah. - Navukla je kišni ogrtač. - On neće odustati. - Vjerojatno neće. - Još se jednom osvrnula po sobi, provjeravajući je li štogod zaboravila. - Misli da će mu knjiga što je Cassidy Cutler želi napisati pomoći u karijeri. - Bit će mu teško nastaviti s blještavim uspjesima bez tvoje pomoći. - Bradley je riješio mnogo slučajeva prije nego je mene upoznao - tiho je rekla. - On je dobar policajac. - Sto ti je jutros rekao, a navelo te da se opet sakriješ iza svojih barikada? Pogledala ga je, a oči su joj se raširile. - Nemam pojma o čemu govoriš. Ništa nije rekao, čekajući. Čvrsto je stegnula ručku kovčega. - U redu, ukazao je na činjenicu da je moj odnos s tobom za veoma kratko vrijeme stigao od nule do šezdeset. Činilo se da misli kako sam ja dopustila da me zavedeš, te da vjerojatno od mene želiš nešto više od vrućeg strastvenog seksa. Tiho je zazviždao. - Imao sam osjećaj da bi moglo biti tako nešto. Takva bi primjedba defini-tivno mogla prigušiti sjaj nakon uspješnog snošaja. Porumenjela je i zaputila se prema vratima. -Sad odlazim. Vidimo se u Oriani. - Vidjet ćeš me u svojem retrovizoru. - Spustio je ruke i odmaknuo se od zida. - Bit ću odmah iza tebe. Dvije stvari prije nego odeš. Zastala je na vratima i sumnjičavo ga pogledala. -Što? Prišao joj je bliže i uhvatio joj bradu. - Mitchell je imao pravo - rekao je. - Doista nešto želim od tebe. - Znam. - Izvukla je bradu iz njegovih prstiju. - Ali to je u redu jer i ja imam plan. - Želiš otkriti je li tvoja teta ubijena. -Da. - Drugim riječima, kad je riječ o iskorištavanju jedno drugoga, onda smo kvit - rekao je. - Tako je - složila se. - Drugo što bi trebala zapamtiti - polako je nastavio - jest činjenica da je vrući, strastveni seks uslijedio nakon što smo sklopili nagodbu.

GIGA

54

Dvaput je trepnula, oprezno ga promatrajući. - Pa? - rekla je, a glas joj je bio pun suptilnog izazova. - Nisam pošao u krevet s tobom kako bih te naveo na suradnju. Već si ranije pristala pomoći mi jer si i ti u tome imala interesa. Pošao sam u krevet s tobom jer sam želio uživati u vrućem, strastvenom seksu s tobom. Imao sam dojam da si i ti željela uživati u vrućem, strastvenom seksu sa mnom. Jesam li pogriješio? - Nisi - rekla je, stjerana u kut i prkosna. - Imaš pravo. Vrući, strastveni seks nije imao nikakve veze s našom poslovnom nagodbom. Brzo ju je poljubio, prije nego se dospjela izmaknuti. - Drago mi je da smo to riješili - rekao je. Koraknula je unatrag, otvorila vrata i izišla u hodnik. - No što više razmišljam o tome - rekla je, govoreći preko ramena dok je hodala prema stubama -to se više slažem sa starim savjetom po pitanju miješanja posla sa zadovoljstvima. To nikad nije dobra ideja. - To samo pokazuje kako malo znaš - blago je rekao. Pretvarala se da ga nije čula dok je silazila stubama. No znao je da je čula svaku riječ.

GIGA

55

16 Lovac na vještice otvorio je vrata sobe elektroničkim obijačem. U pansionu Shelbwillea ionako nema pravog osiguranja. Sve do danas gradić je uživao glas gotovo nezamjetljivog postotka zločina. To je bio jedan od razloga iz kojih je Shelbyville izabrao kao bazu za svoju najnoviju rundu lova na vještice. Čim je prvi put ugledao zabačenu, stablima okruženu kuću Tallentyre na kraju duge, puste uličice, znao je da je savršena za njegove potrebe. Pripadala je pravoj vještici. Posve je prikladno da se koristi za uništavanje drugih pripadnica vrste. Mjesecima je provjeravao je li kuća sigurna za njegove potrebe. Potrajalo je još nekoliko tjedana dok nije izabrao prvu vješticu koja će u toj kući biti kažnjena. Sad je sav taj trud potraćen. Kakva teta, takva nećakinja. Raine Tallentyre je očito naslijedila mračne moći svoje tete. Ona je također vještica, najmoćnija od svih na koje je dosad naišao. Preplavio ga je bijes, potiskujući sve druge osjećaje. Vještica Tallentyre je u trenu uništila sve oko čega se tako silno trudio u Shelbyvilleu. Sad će biti prisiljen naći drugo mjesto za svoj rad. Ali najprije mora saznati nešto više o onome s čim se suočio. Raine Tallentyre je prijetnja kakvu nije očekivao. Treba je uništiti, ali mora biti veoma oprezan. Ona je očito veoma opasna. Srećom, djevojka koju je strpao u garderobni ormarić nije mu vidjela lice. Uvijek je nosio skijašku masku kad se bavio tim poslom. No činjenica da je pronađena prije nego je njezina kazna izvršena silno ga je potresla. Neprestano je sebe uvjeravao da policajcima neće moći reći ništa što bi ih dovelo do njega. Unatoč tomu bio je veoma zabrinut, prvi put u svojoj karijeri lovca na vještice. U prošlosti je uvijek mogao računati na pročišćava-juće djelovanje vatre koje je uništavalo sve dokaze. Međutim, nakon duge, besane noći napokon je shvatio. Ovo je test što ga je osmislio demon. Razumio je da njegov rad više neće biti onako jednostavan kao u prošlosti. Prešao je u novu razinu moći i sad će loviti moćnije vještice. Mora biti spreman. Jasno je da dolazak Raine Tallentyre u Shelbyville i njezino otkriće uhvaćene vještice nije nikakva slučajnost. Ako želi preživjeti i ojačati, morat će demonu dokazati da je jači od Raine. Morat će je uloviti i uništiti, baš kao što je ulovio i uništio sve manje važne vještice koje je dosad kaznio. Tiho je stajao i osvrtao se po malenom prostoru. Riskirao je današnjim dolaskom ovamo, prije nego je soba očišćena, ali trebalo mu je nešto osobno, neki predmet što će ga ona prepoznati kad je počne loviti. Važno je da vještica spozna strah prije nego dođe po nju. To je zadovoljstvo otkrio već na početku svojega rada. Katkad ih je progonio tjednima i mjesecima kako bi im utjerao strah u kosti. Hodao je po sobi, tražeći ono što mu je potrebno. Trenutak je razmišljao o jastučnici, ali je to odbacio. Želio je nešto zanimljivije. Na sipki za ručnike u kupaonici nalazila se vlažna krpa za pranje, ali sasvim obična, od bijelog frotira. Ni po čemu posebna. Možda je čak ne bi ni prepoznala. To neće odgovarati. Žurno je izišao iz kupaonice. Pogled mu je pao na pladanj za čaj. Ispružio je ruku i podigao fino obojenu šalicu. Savršeno. Kasnije tog poslijepodneva na svoj je užas otkrio koliko su zapravo Langdon i detektivi iz Portlanda i Seattlea napredovali. U poštanskom je uredu čuo glasine o uzorcima DNK i dlaka, pa čak i njegovim dragocjenim fotografijama. Glupa se cura sjeća svega i svačega, a nešto od toga moglo bi mu se obiti o glavu.

GIGA

56

Obuzeli su ga panika i bijes. Za sve to kriva je vještica Tallentyre. Uzeo je šalicu za čaj i bacio je o zid. Krhki se porculan razletio na komadiće. Drhteći, spustio se na koljeno i pokupio ih. Gori, vještice...

GIGA

57

17 - Ne mogu vjerovati da surađuješ na slučaju s nekim iz tvrtke Jones & Jones - reče Andrew. Otvorio je vrata pećnice kako bi provjerio paellu. - Nije da sam baš imala mnogo izbora - reče Raine. - Ne nakon što mi je rekao kako se onaj istraživač iz Ezoteričnog društva pojavio u Oriani istoga dana kad je umrla teta Vella. Kuhinja je nedavno preuređena. Blistala je od najnovijih visokotehnoloskih aparata. Stare su radne površine zamijenjene zelenim granitom, a vrata ormarića dobila su svjetlucave staklene površine. Nikakve površne promjene ne bi mogle promijeniti osjećaj koji je obuzimao Raine kad god bi ušla u tu prostoriju. Ovo je dom. Premda su, dok je odrastala, ona i Vella živjele na suprotnoj strani ulice, istina je da je veći dio svojeg vremena provodila ovdje, u sigurnosti i toplini što su joj je pružali Andrew i Gordon. U ovoj je kuhinji pisala domaće zadaće i naučila peći kekse. Ona i Zack su prije nekoliko sati stigli u Orianu. Poziv na večeru stigao je čim je nazvala Gordona i ispričala mu što se događa. - Dovedi ga danas na večeru - rekao je Gordon. - Ali vas dvojica ste zauzeti pakiranjem za odlazak na onu konvenciju - podsjetila ga je. - Morate otići na aerodrom u pet ujutro. Ne želite nas danas ugostiti. - Ako misliš da ćemo otići iz gradića provjere tvojeg gospodina Jonesa, razmisli ponovno. Zack je iznenađujuće staloženo prihvatio poziv na večeru. - Žele me vidjeti i procijeniti. To obitelji čine. Kad je to rekao, Raine je osjetila ponos i zadovoljstvo. Ima obitelj, baš kao i on. Istina, njezina se sastoji samo od dviju osoba, od kojih niti jedna nema njezin DNK, ali to nije važno. Njih je troje povezano drukčijim vezama. Večeras njezin klan slaže kola u krug, zaštitnički se okuplja oko nje i šalje ne baš suptilnu poruku Zacku. Andrew i Gordon mu jasno stavljaju do znanja da ona nije sama, nije ranjiva. Aroma paelle začinjene šafranom širila se iz otvorene pećnice. Raine s užitkom onjuši zrak. - Sjajno miriše - reče. - Lijepo napreduje. - Andrew zatvori vrata pećnice. - Riža će uskoro biti gotova. Još deset minuta i ubacit ću račiće i školjke. U svojim kasnim pedesetim godinama, proćelav, Andrew je lijepo građen muškarac, dotjeran i dostojanstven. - Ne mogu vjerovati da je nakon svih tih godina tvrtka J&J odjednom zainteresirana za tebe - rekao je. - Nisu zainteresirani za mene - rekla je. - Stalo im je jedino do njihova nestalog istraživača. Pokušavaju mu ući u trag. - Onako kako su ušli u trag tvojem ocu? - upita Andrew, mračna lica. - Da. - Otvorila je ladicu i izvadila pjenjaču. -Dali su mi dosje da ga pročitam. Moram priznati da doista izgleda da se tata bavio nekim potencijalno opasnim istraživanjima. - Nije važno, Raine. J&J nije FBI. To je samo privatna istražiteljska tvrtka. Nema legalnih ovlasti upasti na nečiji privatni posjed i uništiti ga. - Znam. - Jednostavno ne vidim na koji bi način Vellina smrt mogla biti povezana s tim nestalim istraživačem. Ne nakon toliko godina. - Moraš priznati da je pomalo čudno da je bio baš ovdje na taj dan. Andrewove su se oči stisnule od neodobravanja i zabrinutosti. - Ne sviđa mi se ništa od toga, Raine. Jones u meni izaziva veliku nelagodu. - Ne sviđa ti se? - pitala je i pozorno slušala jer, premda Andrew ne posjeduje nikakve paranor-malne sposobnosti, ipak izvrsno procjenjuje ljude.

GIGA

58

- Iskreno rečeno, nisam siguran što bih mislio o njemu. - Andrew podigne vinsku čašu s radne plohe i popije gutljaj skupog caberneta. Potom spusti čašu. - Međutim, nije nimalo sličan Bradleyju, zar ne? - Nije. - To sam vidio čim sam ga večeras upoznao. S Bradleyjem je sve na površini. Ali Zack je tisuću milja dubok. Vidiš samo ono što on želi da vidiš. - Andrew je pogleda. - U tom ti je smislu veoma sličan. Raine se usredotočila na miješanje raskošnog balzamickog octa u skupo maslinovo ulje što ga je Andrew uporno rabio za sve, od kuhanja do preljeva za salate. - Kad bih ja bila negativac - rekla je nakon kratkog razmišljanja - ne bih željela niti jednog od njih dvojice na svojem tragu. - Ali od njih dvojice, koji bi te više zabrinjavao? Raine je prestala miješati. - No, dakle, to je neobično pitanje. - Imaš li odgovor? Slegnula je ramenima. - Više bi me zabrinjavao Zack. - Zašto? Lagano je lupkala pjenjačom o zdjelu. -Vjerojatno zato što znam da ne bi odustao, čak i ako bi se trag ohladio. Bradley bi bio pragmatič-niji. Pomirio bi se s gubitkom i pošao u potragu za nekim drugim zlikovcem. - I ja sam stekao sličan dojam. - Andrew polako uzdahne. - Ali reći ću ti nešto. -Što? - Premda su mi Zackovi razlozi za uspostavljanje kontakta s tobom sumnjivi, moram priznati da mislim da smo mu svi dužni. Raine začuđeno raširi oči. - Nebesa, zašto? - Gordon i ja smo u posljednje vrijeme bili zabrinuti za tebe. - Znali ste da sam malo potištena. - Nisi bila samo malo potištena - značajno će Andrew. - Počeli smo se pitati toneš li u pravu depresiju. - Hej, nije bilo tako loše. - Zastala je i razmislila o tome. - Ili jest? Andrew se nasmiješi. - Nije da nisi imala razloga. Tijekom posljednjih si tjedana ostala bez jedine krvne rođakinje, žene koja ti je zapravo bila poput roditelja. Zatim te Mitchell nogirao. Povrh toga, morala si se pozabaviti Velinom ostavštinom. Posljednje, ali ne i najmanje važno, jučer si naišla na još jedno mjesto zločina. - Barem je ta posljednja situacija imala više ili manje sretan kraj. Moglo je biti daleko gore. - Istina. Ali kad smo jučer uvečer razgovarali telefonom, znao sam da se pripremaš na uobičajene noćne more, premda je ta mlada žena pronađena živa. Čuo sam to u tvojem glasu. Slegnula je ramenima. - Noćne more su dio toga. - Uvijek to kažeš. Međutim, kad si večeras ušla ovamo u društvu Zacka Jonesa, izgledala si drukčije. - Doista? - Kao da si se naglo vratila natrag i opet si spremna suočiti se sa svijetom. Raine spusti pjenjaču u sudoper. - Zack mi je rekao da napadaji depresije tete Velle nisu bili povezani s njezinim paranormalnim sposobnostima. Andrew je trenutak razmišljao o toj informaciji. Zatim mu se na licu pojavio izraz razumijevanja. - Neka sam proklet - blago reče. - Znači zato se toliko bolje osjećaš. Jones te uvjerio da te tvoje malene ekscentričnosti neće zatvoriti u neku ustanovu. - Činilo se da je veoma siguran u to. Rekao je da se psihički problemi povezani s paranormalnim sposobnostima manifestiraju mnogo ranije u životu. Oko dvadesete godine. Navodno Ezoterično društvo proučava takve stvari. -Oklijevala je. - Također je rekao da bi

GIGA

59

njihovi stručnjaci možda uspjeli pomoći teti Veli da se ona obratila Društvu. - Znaš, jednom sam Velli predložio da baš to učini - reče Andrew. - Stvarno? Sto je rekla? Vrtio je vino u čaši, doimajući se uzrujano. -Samo je plakala i rekla da to nije moguće. Govorila je da je prekasno. Bojala se Društva i J&J-a. Nije vjerovala nikomu tko je bio povezan s nekom od tih organizacija. Užasnula bi se kad bi znala za Zacka Jonesa. - Znam. Uzdahnuo je. - Mislim da bi nešto trebala znati. Kad si mi rekla da te kontaktirao čovjek iz J&J-a, Gordon i ja smo se silno prestrašili. Bojali smo se da će se povijest ponoviti. Nabrala je nos. - Teško. Ne bi se moglo reći da se ja bavim zabranjenim istraživanjem droga. - Nisam to mislio. Wilder Jones nije se jedne noći pojavio kao grom iz vedra neba i spalio laboratorij tvojega oca. On i Vella imali su vezu. Nekoliko je trenutaka ostala bez riječi od šoka. - Bili su ljubavnici? - jedva je izustila. - Gotovo dva mjeseca. Wilder Jones je zaveo Vellu, lagao joj i iskoristio je kako bi našao tvojeg oca i laboratorij. Mlitavo se naslonila na ormarić, posve poražena. - Zašto ga se ja ne sjećam? Sjećam se da sam Wildera Jonesa prvi i jedini put vidjela one noći kad su on i njegovi ljudi nahrupili u laboratorij. - Vella se bojala da ćeš, ako saznaš da je s nekim u vezi, pomisliti da bi te ona mogla napustiti. Ona to nikad ne bi učinila, naravno. Našla bi neki način da te zadrži uza se, čak i da se udala. Ne bi te ostavila s tvojim ocem. Ali sve dok nije bila sigurna da veza s Wilderom nekamo vodi, smatrala je najpametnijim da te drži u neznanju. Odmahnula je glavom. - Zaprepaštena sam. Nisam imala pojma. - Vella se silno zatreskala u njega. Rekla nam je da je prvi put u životu zaljubljena. Gordon i ja običavali smo te čuvati onda kad su ona i Wilder željeli biti sami. - Nije ni čudo da je postala histerična one noći kad su Jones i njegovi ljudi uništili laboratorij. Izdao ju je čovjek kojega je voljela. Sebe je okrivljavala za sve, smrt mojega oca i uništavanje njegova rada. -Da. - To svakako mnogo toga objašnjava - tiho će Raine. - Nakon te noći više nikad nije bila ista. - Ne - reče Andrew - nije. - Što se dogodilo s Wilderom Jonesom? Je li se ikad ponovno javio? - Ne. Nestao je. - Jadna teta Vella - šapne Raine. - Sad barem znam zašto si toliko zabrinut zbog moje veze s čovjekom iz tvrtke Jones & Jones. -Da. - Ali ovoga je puta situacija drukčija - brzo će Raine. - Jer misliš da je Zack bio iskren prema tebi? -Da. - Možda se samo koristi drukčijim pristupom kako bi manipulirao tobom. - Ja možda sličim teti Velli, ali ja nisam ona. Moje su oči širom otvorene, Andrew. - Znam, ali - Raine mu priđe, podigne ruke i zagrli ga. - A sad, i ja tebi želim nešto reći - rekla je. Andrew se kiselo osmjehne. - Hoće li to biti još jedan šok za moj sustav? Jer ako je tako, mislim da bih najprije trebao popiti još jednu čašu vina. - Sjećaš se što si rekao prije nekoliko minuta? O tome kako sam smrću tete Velle izgubila osobu koja mi je bila poput roditelja? - Razumijem. - Andrew ju je nježno potapšao po ramenu. - Nisi bio u pravu - reče Raine. Andrewova se ruka ukočila na njezinu ramenu.

GIGA

60

- Svim sam srcem voljela tetu Vellu i znam da je ona voljela mene - reče Raine. - Dala je sve od sebe kako bi se skrbila za mene. Ali ti i Gordon ste moji pravi roditelji. Sve što moram znati o životu naučila sam od vas. - O, Raine. Suze su svjetlucale u Andrewovim očima. Zagrlio ju je. Dugo su tako stajali u kuhinji, čvrsto zagrljeni.

GIGA

61

18 - Što se mene tiče, Mitchell je običan gad - reče Gordon. - Iskoristio je Raine, uz njezinu je pomoć sebe prikazao kao briljantnog detektiva. Dopustio joj je da misli kako mu je stalo do nje. Počela se zaljubljivati u njega. Kad mu je jasno pokazala svoje osjećaje, ponizio ju je. - Znam - reče Zack. - Cijelu sam priču čuo u Shelby villeu. On i Gordon su sjedili u dubokim, kožom presvučenim naslonjačima ispred kamina u dnevnom boravku, s čašama u rukama. Zvukovi i mirisi večere dopirali su iz kuhinje zajedno s tihim mrmljanjem glasova. Da nije bilo ispitivanja kojem je podvrgnut, mogao bi se lijepo opustiti i uživati u ugodnoj večeri i domaćem jelu. Umjesto toga nalazi se pod neprijateljskom vatrom. Znao je da nije nikakva slučajnost što su on i Raine razdvojeni gotovo čim su prošli kroz ulazna vrata. Pametni, lukavi policajci uvijek razdvoje osumnjičene radi ispitivanja. Gordon ima srebrnu kosu i čvrsto je građen. Nešto u njegovim očima, frizuri i držanju ukazi-valo je na bivšeg vojnika. - Znači, vi ste iz J&J-a? - reče Gordon. - Da - odgovori Zack. - Znate da ima ružne prošlosti između Raine i J&J-a. - Cuo sam. - Nalazila se u očevu laboratoriju one noći kad su oni kujini sinovi uletjeli onamo i razbili sve što im je došlo pod ruku. Bila je tek maleno dijete. Sjećam se da je mjesecima nakon toga imala noćne more. Uz to i gubitak oca, bila je silno traumatizirana. - Svjestan sam činjenice da J&J nije dobro riješio tu situaciju - reče Zack. - Vella je uvijek držala da je Wilder Jones odgovoran za smrt Judsona Tallentyrea. - Gotovo sam siguran da to nije točno. Gordon uzdigne obrvu. - Gotovo? - U dosjeima nema ničega što bi ukazivalo na mogućnost da je Tallentyreova smrt bila nešto drugo, a ne prometna nesreća. - Kušao je izvrsno vino i spustio čašu. - Osim toga, J&J ne djeluje tako. To nije neka tajna organizacija u mafijaskom stilu ili tvrtka koja druge opskrbljuje plaćenim ubojicama. To je istražiteljska agencija. Istražuje. Gordon ogorčeno puhne kroz nos. - Kad je riječ o Raineinu ocu, nije samo istraživala. Vella nam je rekla da su ljudi iz J&J-a uništili njegovo životno djelo. - To je bio ekstreman slučaj - reče Zack. Gordon se udobnije smjestio u naslonjaču. -Znate, postoji nešto što nikad nismo razumjeli. Zašto se tvrtka J&J uopće tako agresivno okomila na njega? Velli to nikad nije jasno rekla. Stekli smo dojam da je ukrao nekakvu formulu na koju Ezoterično društvo polaže pravo. Je li to točno? - Nisam ovlašten otkrivati pojedinosti - reče Zack. - Ali da, to je bit stvari. Društvo ima veoma stroga pravila kad je riječ o istraživanjima. Tallentyre je prekršio ta pravila. Itekako je dobro znao što radi, a također je znao da će tvrtka J&J, ako ga nađe, učiniti sve što je potrebno kako bi zatvorila laboratorij. Gordon se namrštio. - Ako je Judson Tallentyre imao ilegalni laboratorij za drogu, Društvo je trebalo obavijestiti policiju i njima prepustiti rješavanje problema. Nije imalo pravo onamo poslati bandu razbijača. Zack je proučavao vino u čaši dok je razmišljao što će dalje reći. Tvrtka J&J, jednako kao i Ezoterično društvo, nastoji se držati podalje od očiju javnosti. Ali Gordon nije pripadnik sveopće javnosti. On i njegov partner ostvarili su nevjerojatan uspjeh. Njih su dvojica nekako uspjela prihvatiti Raine i njezinu nevjerojatnu, uznemirujuću sposobnost. Pružili su joj obitelj i prili čno normalan život umjesto da je strpaju u neku psihijatrijsku ustanovu. Gordon ima pravo na neke odgovore. - U većini slučajeva u kojima ima zločinačkih postupaka, J&J djeluje kao obična

GIGA

62

istražiteljska tvrtka, te poziva policiju kad je to potrebno – mirno je rekao. - Ali neke interne probleme rješava samostalno. - Svejedno mi je ako je Ezoterično društvo nekakva tajna organizacija - reče Gordon. - Nitko nije iznad zakona. A reći ću vam još nešto. - Što to? - Ako slomite srce Raine, Andrew i ja ćemo vama polomiti obje noge. Zack kimne. - Pošteno. - Zamišljeno je zurio u vatru. - Sto će biti ako ona meni slomi srce? - To nije naš problem. Prepušteni ste sami sebi.

GIGA

63

19 Cassidy Cutler je zurila u Bradleyja Mitchella, nesposobna vjerovati da ju je sreća iznevjerila. - Kako to misliš, Raine te odbila? - rekla je. -Rekao si mi da ćeš je lako nagovoriti da ti pomo-gne u slučaju Dellingham. Već je prošlo devet sati. Sjedili su u Bradleyjevu velikom crnom terencu. Cijeli je dan tjeskobno čekala na razgovor s njim, ali su ga čim se vratio iz Shelbyvillea pozvali zbog nekakve pucnjave. Do trenutka kad se napokon pojavio u hotelu u kojem su odsjele ona i njezina pomoćnica Niki Plumer, sva je treperila od nestrpljivosti. Vijest da nije uspio nagovoriti Raine Tallentyre da sudjeluje u projektu pisanja knjige bila je posljednja slamka. Nikad joj nije palo na pamet da on neće uspjeti nagovoriti Raine da s njim ponovno surađuje, sad radi knjige. Tko ne želi petnaest minuta slave? Bradley se okrenuo na sjedalu i pogledao je. Lijevom je rukom čvrsto stezao volan. - Nisam ja za to kriv, dovraga. Kad sam našao Raine u Shelbyvilleu, neki je tip otvorio vrata njezine sobe. - Bila je s drugim muškarcem? - Cassidy je kratko razmišljala o toj komplikaciji. - Ali mislila sam da je otišla u Shelbyville kako bi se pozabavila kućom koju joj je teta ostavila. - Tako je. - Kako je, dovraga, našla vremena za spavanje s nekim neznancem? - Cassidy se namrstila. - Ili je to čovjek kojega je otprije poznavala? - Rekla je da je on stari obiteljski prijatelj, ali to mi je teško vjerovati. - Zašto? Slegnuo je ramenima. - Sad kad više nema njezine tete, Raine je ostala bez obitelji. Imam osjećaj da ga je negdje pokupila samo da bi se meni osvetila. Mislim da je uživala dok mi je pred nosom paradirala njime. - Ali uopće nije znala da si pošao onamo kako bi se sastao s njom. Bradley je desnom rukom protrljao bradu. -Onda je to slučajnost. - Ja sam spisateljica. Ne vjerujem u slučajnosti. Urednici također neće vjerovati. - Ja sam policajac. Ni ja baš ne vjerujem u slučajnosti. Cassidy je prstima lupkala po sjedalu. - Ovo je katastrofa. Paranormalni dio je apsolutno savršen. Moj urednik se oduševio tom idejom. Niki je već započela istraživanje. - Stvar je u tome da Raine ne želi nikakav publicitet - reče Bradley. - Boji se da će ljudi misliti da je luda ako se sazna da čuje glasove. Trenutak ga je bez riječi proučavala. Doista ga je ugodno gledati. Svjetlost ulične lampe razotkrivala je lijepo oblikovane crte njegova lica. Samo njegova fotografija na ovitku knjige prodala bi cijelo prvo izdanje, mislila je. Bio bi sjajan u kon-takt-emisijama. Dovraga, dovraga, dovraga. Mora postojati način za spašavanje situacije. - Dat ću joj lažno ime - rekla je. - Predložio sam joj to. Ipak nije bila zainteresirana. Nikad nije željela nikakve zasluge za rješavanje onih starih slučajeva. Rekao sam ti, ne želi da se ljudi pitaju nije li luda. - Sjajno. Doista sjajno. Avans od sedamsto pedeset tisuća dolara i potencijalna televizijska serija propast će samo zato što se Raine Tallentyre ljuti na tebe. Bradley se ukočio. - Nikad nisi spomenula televizijsku seriju. - Moj ju je agent danas spomenuo. Nisam ti to željela reći sve dok ne postane sigurno. - Dovraga - gunđao je. - Televizijska serija. Cassidy je još malo razmišljala o problemu. - Dobro, Raine ne želi publicitet. Sto misli o novcu? -Ha? - Ona je poslovna žena. Poduzetnica. Sigurno je zanima novac. Jesi li joj ikad platio za ono što je učinila za tebe?

GIGA

64

- Kako sam joj, dovraga, trebao platiti? Ne dobivam nikakav dodatni novac za rješavanje starih slučajeva. Osim toga, nikad nije tražila novac. - Mnogo toga ovisi o ovoj knjizi - reče Cassidy. - Možda bih je trebala upoznati s financijskim prednostima.

GIGA

65

20 Vožnja natrag do Raineina stambenog kompleksa trajala je oko pet kratkih minuta. Zack nije pokušavao prekinuti tišinu u automobilu sve dok nije skrenuo na parkirno mjesto i ugasio motor. Prekrižio je ruke na volanu i zagledao se u ulazna vrata. - Sve u svemu, čini mi se da je dobro prošlo -reče. Odlučio se za pozitivan pristup. - Gordon je zaprijetio da će ti polomiti obje noge - mirno će Raine. Nasmiješio se. - Čula si to? -Da. - Samo vodi računa o onome što je najbolje za tebe. Tako se ponašaju obitelji. Katkad totalno uprskaju posao, ali ne zato što ne nastoje postupiti ispravno. Zamišljeno ga je pogledala. - Je li tvoja obitelj ikad tako uprskala? - Recimo samo da trenutno vrše snažan pritisak. Žele da promijenim karijeru. - Želiš reći da ne odobravaju to što radiš za J&J? To mogu razumjeti. Čini se da je to katkad riskantan posao. - To nije glavni razlog, premda mama nikad nije bila zadovoljna tim aspektom mojega posla. Stvar je u tome što svi žele da se uključim u obiteljski posao. - Ah, shvaćam. Stara tradicija koja traži da pođeš stopama svojega oca. - Mojega djeda, u ovom slučaju. Tata je pobjegao. On ima izrazitu paranormalnu nadarenost za strategiju. Posjeduje odvjetničku tvrtku. - Kakav je obiteljski posao? - pitala je. - To je korporacija srednje veličine. Holding kompanija s mnogo različitih interesa. - Bez uvrede, ali zvuči dosadno. - Ne - rekao je, ne skidajući pogleda s ulaza u zgradu. - Nije. Do prije godinu dana mislio sam da želim voditi posao kad za to dođe vrijeme. Još otkako sam bio dijete planirao sam preuzeti djedovo mjesto. Moglo bi se reći da sam za to pripreman od kolijevke. - Zašto si se predomislio? Slegnuo je ramenima i otkopčao sigurnosni pojas. - Prije godinu dana konačno sam shvatio da nisam stvoren za taj posao. Otvorio je vrata i izišao prije nego je uspjela postaviti još neko pitanje. Kad je obišao vozilo i stigao do njezinih vrata, činilo se da je shvatila da više ne želi razgovarati o svojoj budućoj karijeri. To je bilo veoma dobro. Bio je prokleto blizu toga da joj ispriča o Jenni. Nikad ne razgovara o Jenni. Ni s kim. Zaputili su se prema ulazu u zgradu. - Sto si rekla Andrewu o svojim razlozima za suradnju sa mnom? - pitao je dok je u torbici tražila ključ. - Objasnila sam kako postoje izgledi da otkrijem što se doista dogodilo Velli. On i Gordon znaju da nikad nisam bila zadovoljna tvrdnjom da je umrla prirodnom smrću. - Znači, nisi spomenula vrući, strastveni seks? Prijekorno ga je pogledala dok je otključavala protuprovalna vrata. - Ovdje nije riječ o seksu - oštro je rekla. - Više ne. Rekla sam ti, nije pametno miješati posao i zadovoljstvo. - Tko je rekao da sam ja pametan? Mogao bih biti mnogo gluplji no što se čini. Nasmijala se. - Nema šanse. Otvorio joj je vrata. - Ali neko je vrijeme to bilo pitanje vrućeg, strastvenog seksa - rekao je dok je prolazila kraj njega. - Točno? - Jedna noć, to je sve - otresito je rekla. Zaputila se prema stubama za prvi kat. - Reci mi, kamo spada Wilder Jones na obiteljskom stablu? Obuzeo ga je zloslutni osjećaj neminovne katastrofe. - Wilder je bio jedan od mojih stričeva - oprezno je rekao. - Imam ih nekoliko. - Jesi li znao da su tvoj stric i moja teta imali strastvenu vezu? Andrew mi je ispričao da je Wilder Jones zaveo Vellu kako bi otkrio gdje se nalazi laboratorij mojega oca.

GIGA

66

Propao sam. Mama je imala pravo kad je riječ o tebi, stride Wilder. Stvarno si bio pravi gnjavator. - To ne piše u dosjeu - glasno reče. Činilo se da to u posljednje vrijeme često govori. - Valjda bi uspješnom agentu J&J-a bilo neugodno priznati da je jedini način na koji je uspio doći do svojega cilja bio taj da zavede i manipulira sestrom svoje mete. Baš ne zvuči kao pravi junački, muževni postupak, zar ne? Više je podmuklo, prijevarno i jadno. Duboko je udahnuo. - Možda nije bilo tako. - Prema onome što kaže Andrew, bilo je točno tako. Ništa nije rekao. Raine se zaustavila pred vratima. - Sad barem znam zašto je teta Vella onako silno plakala one noći. Vjerovala je muškarcu kojega je voljela, a on ju je izdao. - Žao mi je, Raine. Vidljivo se trgnula. Ruka joj se ukočila na kvaki. - To je on rekao. -Tko? - Wilder Jones. Teta Vella me držala u naručju dok su ljudi iz J&J-a sve uništavali. Sjećam se samo buke, svjetla baterijskih svjetiljaka i načina na koji je Vella bjesnjela i plakala. Nisam znala što se događa. Bila sam užasnuta. - Užasan doživljaj za maleno dijete. - Jedan od muškaraca - zasigurno Wilder - zaustavio se ispred Velle i mene. Rekao je: Zao mi je, Vella. Ona je vrištala na njega. Nazvala ga je lažljivim gadom. Naredio je nekomu da nas izvede iz zgrade i smjesti nas na stražnje sjedalo nekog automobila. Sljedeće čega se sjećam je prasak eksplozije. Noćno je nebo odjednom ispunila vatra, a teta Vella nikako nije prestajala jecati. - Sto se nakon toga dogodilo? - Jedan od ljudi odvezao je Vellu i mene natrag do naše kuće. To je bio kraj priče. Više nikad nisam vidjela nikoga iz tvrtke J&J sve dok se ti nisi pojavio pred vratima moje sobe u Shelbyvilleu. Polako je uzdahnuo. - Jasno mi je kako si stvorila svoje mišljenje o tvrtki. - Teta Vella je nakon te noći patila od jake fobije od vatre. Nikad nije zapalila niti jednu cjepanicu u kaminu kuće u Shelbyvilleu. Čak ju je i paljenje svijeća činilo nervoznom. Otvorila je vrata i ušla u maleno predsoblje. Kad je upalila svjetlo, dvije su se mačke pojavila iz mraka, jedna srebrno-siva, a druga mješavina smeđih i zlatnih nijansi. Odložila je torbicu i u svaku ruku podigla jednu mačku. Kombinirano je predenje podsjećalo na dva minijaturna Harley-Davidson motora. - Ovo je Robin - rekla je, pokazujući smeđe-zlatnu mačku. - Ova druga je Batman. Protrljao je obje mačke iza ušiju. - Vidim zašto si ih nazvala po dvojici superjunaka. S ovim šarama oko očiju izgledaju kao da nose maske. - Uzela sam ih iz utočišta za životinje kad su imale tek nekoliko mjeseci. Njihovo je porijeklo tajna, baš kao Batmanovo i Robinovo. - Kao i tvoje? - Čini se da mnogo toga saznajem o svojoj prošlosti otkako sam se počela družiti s tobom. - To je razlog iz kojega prekidaš vrući seks, zar ne? - tiho je pitao. - Bojiš se da bi se povijest mogla ponoviti. - Samo mislim da bi bilo najbolje odsad nadalje sve zadržati na poslovnoj razini. Laku noć, Zack. Zatvorila je vrata. Stajao je ondje nekoliko sekunda, slušajući je kako zatvara dva zasuna. Zatim se vratio do svojega automobila.

GIGA

67

21 Beskućnik je bio sklupčan u malenu skloništu što ga je činio slabo osvijetljeni prolaz uz motel. Pokrio se poderanom purpurnom dekom i slojem novina. Zack se zaustavio malo dalje. Čovjekovo je lice skrivala deka povučena preko njegove glave. Potplat jedne tenisice virio je ispod ruba novina. Neki su ulični ljudi tako uznemireni vlastitim nestabilnim mislima da zrače nekom vrstom kroničnog psihičkog kaosa u obliku aure koju često mogu osjetiti čak i ljudi koji ne posjeduju izvano-sjetilne moći. Zack je oprezno otvorio svoja osjetila. Čekao je nekoliko sekunda, ali nije primio nikakve mahnite vibracije od beskućnika. Izvukao je novčanik iz stražnjeg džepa i izvadio novčanicu od pet dolara. Spustio je novac na skrovito mjesto čovjekova tijela gdje ga neće opaziti oportunistički ulični lopov. Uskoro će stići noćni čuvar u malenom kamionetu koji patrolira svakoga sata. Probudit će beskućnika i poslati odande. Uz malo sreće, čovjek će opaziti novčanicu. Ne bi trebalo davati novac ljudima s ulice. Najvjerojatnije će ga potrošiti na alkohol ili nešto drugo, jednako štetno. No uvijek je moguće da je spavač jedan od onih nesretnika opterećenih snažnom paranormalnom sposobnošću koja ga je na koncu pretvorila u alkoholičara i dovela na ulicu. Ako te dovoljno ljudi proglasi ludim, predviđanje se obično obistini. Prošao je kraj spavača, zaputivši se prema zaključanoj kapiji od kovana željeza koja osigurava sporedni ulaz najbliži njegovoj sobi. Odakle njemu pravo braniti spavaču ono što ublažava njegove probleme? Nakon doista teških slučajeva, i on sam odlazi kući i obuzdava vizije uz pomoć malo viskija i pasijansa. Prebacio je misli natrag na Raine. Objektivno govoreći, vjerojatno je dobro što ga nije pozvala da provede noć s njom. Morao je temeljito razmisliti. Taj zaključak nije učinio nimalo primamljivijom činjenicu da se mora vratiti u prazan krevet, ali ga je primorao da se usredotoči na posao. Prvi na popisu prioriteta te večeri nalazi se telefonski razgovor s Fallonom Jonesom. Malo je vjerojatno da će vijest o Wilderovoj davnoj ljubavnoj vezi s Vellom Tallentyre utjecati na sadašnju situaciju, ali to je ipak činjenica koja nedostaje u dosjeu. Fallona treba upoznati s tim. Uvijek naglašava kako bi čak i neki sićušan, naoko nevažan detalj mogao uzdrmati slučaj i izazvati eksploziju. Teoretičari kaosa to zovu efektom leptira. Sićušni, naoko nevažni detalji. Maleni detalji kao što je potplat nove, čiste, skupe tenisice koja viri ispod pokrivača od novina. Kad se počeo okretati, čuo je neznatnu naznaku kretanja iza sebe. Spavač je bio posve budan, te se podigao s klupe poput kobre spremne za napad. Deka i novine pali su na pod, razotkrivsi postariju ženu s kacigom od sivih kovrča. Na sebi je imala vrecastu haljinu s cvjetnim uzorkom. U desnoj je ruci stezala malen, sklopljen kišobran. Krhka se starija žena dala u nadnaravno brzi trk, a vrh kišobrana bio je ispružen prema njemu, poput rapira.

GIGA

68

22 - Tako je bilo najbolje. - Raine je uključila automatski čajnik, naslonila se na ormarić i pogledala Batmana i Robin. - Ono noćas u Shelbyvilleu jednostavno se dogodilo. Ne bi se smjelo ponoviti. Ne mogu dopustiti da fizička privlačnost ometa ovu istragu. Robin je trznula jednim uhom, ali se zapravo nije doimala zainteresiranom za njezinu analizu odluke da Zacka ne pozove u stan. Batman se usredotočio na veliku keramičku posudu za kekse. Andrew joj je to poklonio. Ukrašena veselim dizajnom u plavoj i žutoj boji, bila je jedan od tek nekoliko upadljivih predmeta u inače minimalistički namještenom stanu. U malenu je cjediljku za čaj stavila mješavinu što ju je kupovala u lokalnoj prodavaonici čajeva. Glasovi će se noćas vratiti. Obično je trajalo nekoliko dana dok se konačno ne bi raspršili i nestali u mračnoj močvari gdje su pohranjena takva sjećanja. Na sebi je imala spavaćicu i kućni ogrtač. Svjetla u stanu bila su prigušena. Mozartov koncert tiho je svirao u pozadini. Mozart je obično djelovao. Ono što je još bolje djelovalo bila je glasna rocfc-gla-zba kakvu su puštali u Pandorinu omiljenom noćnom okupljalištu Cafe Noir. Ali nije joj se dalo nazvati njezinu pomoćnicu i pitati je želi li poći u Noir. Željela je neko vrijeme biti sama i razmisliti o svemu što se dogodilo tijekom protekla dvadeset četiri sata. - Život, onakav kakav poznajemo, mijenja se -rekla je mačkama. - Moramo zadržati kontrolu nad time. Batman je tiho mijauknuo i nastavio zuriti u posudu s keksima. Robin mu se polako pridružila. Podigla je poklopac posude. Robin je mahnula repom. Batman se jače koncentrirao, vjerojatno se koristeći nekom vrstom čudne mačje paranormalne moći kako bi je naveo da izvadi poslasticu. Djelovalo je. - Imate li vi uopće pojma kako je to napokon upoznati muškarca koji doista razumije kakav je osjećaj čuti glasove u glavi? - Uzela je dvije mačje poslastice iz posude i vratila poklopac na mjesto. - Ono noćas bila je kombinirana posljedica djelovanja adrenalina i uzbuđenja što ga je izazvala spoznaja da postoji seksi muškarac koji zna da sam medij i ne smatra me jezovitom. Batman ponovno mijaukne. - Dobro, dobro. Dala je mačkama njihove poslastice. Uljudno pohlepno dale su se na posao. Voda u čajniku počela je ključati. Isključila ga je i ulila vrelu vodu u šalicu. Blaga, umirujuća aroma bilja u malenom cjedilu širila se prema gore. - Jedno treba reći o ajncu i seksu s gospodinom Jonesom - tumačila je mačkama - noćas su definitivno skrenuli moje misli s glasova. Batman je dokrajčio svoju prvu poslasticu i s nadom je promatrao. - Znaš da uvečer dobiješ samo jedan - rekla mu je. Mačke su odustale od nastojanja da na nju djeluju svojim paranormalnim moćima. Izvadila je cjedilo iz šalice i spustila ga u malenu posudu kraj čajnika. Uzela je šalicu i zaputila se u dnevni boravak. Njezine crne papuče, slične baletnima, nisu stvarale nikakav zvuk na golom drvenom podu. Origami oblici zidnih lampi bacali su prigušeni sjaj na niski kauč i naslonjače presvučene crnom kožom. Plinski je kamin bio okružen blještavim crnim pločicama. Špil karata čekao je na stoliću za kavu od crnoga granita. Dva vješto osmišljena stabla za penjanje namijenjena mačkama, upotpunjena skrovitim mjestima za spavanje i mačjom teretanom, stajala su kraj prozora s kojeg se pružao pogled na vrtove stambene zgrade. Batman i Robin rado gledaju kroz prozor. Jedini živopisni predmeti u sobi bile su tri umjetničke staklene skulpture. Svaka je stajala na bijelom postolju, osvijetljena sićušnom halogenom lampom što je visjela sa stropa. Gordon i Andrew su prigovarali da ta prostorija s bijelim zidovima, bez sagova na podu i s

GIGA

69

crnim namještajem izgleda poput moderne umjetničke galerije ili centra za meditaciju. Ali njoj se sviđao miran, spokojan, nepretrpan dojam. Za teških je noći to bio protuotrov za glasove. Prišla je prozoru sa šalicom u ruci i zagledala se u vrtove. Pitala se je li Zack već otišao spavati ili telefonski razgovara s Fallonom Jonesom, pokušavajući saznati nešto više o onome što se događalo između Wildera i Velle. Vidjela je da ga je iznenadilo otkriće da su njih dvoje bili u vezi, baš kao i nju. Nije to odglumio. Osjetila je žmarce na leđima. Kao da joj je netko žicom pod naponom dotaknuo zatiljak. Šalica joj je zadrhtala u ruci. Nekoliko kapi vruće tekućine palo joj je na prste, pa je naglo, iznenađeno udahnula. Malo tekućine palo je na pod. - O, dovraga. Zurila je u prolivenu tekućinu, zbunjena iznenadnom navalom nervoze. Doslovce cijeloga dana misli na Zacka, ali sad ju je prvi put pomisao na njega ovako potresla. Okrenula se i požurila natrag u kuhinju. Spustivši šalicu na radnu površinu, istrgnula je nekoliko bijelih papirnatih ubrusa s držača od nehrđajućeg čelika i vratila se u dnevni boravak. Čučnula je i obrisala proliveni čaj. Kad se uvjerila da je sve pokupila, opet se vratila u kuhinju, otvorila vrata ormarića ispod sudopera i zgužvane ubruse bacila u smeće. Sad joj je puis divljao. Pogledala je svoje prste. Drhtali su. Sto joj se događa? Prije samo nekoliko minuta sasvim se dobro osjećala. Sad je nešto veoma loše, nešto što ima veze sa Zackom. Bilo je apsurdno, ali nije uspijevala potisnuti silan poriv da ga nazove, samo kako bi se uvjerila da je dobro. Broj svojega mobitela zapisao je na karticu i dao joj ga prije nego su otišli iz Shelbyvillea. Samo za slučaj da se razdvojimo, a ti poželiš uspostaviti kontakt sa mnom, rekao je tada. Sto je učinila s tom karticom? Svakako je mora naći. Pokušala je razmisliti. To nije bilo lako jer je sad njome divljao adrenalin, ispunjavajući je osjećajem mahnite hitnosti. Batman je glasno mijaukao kraj njezinih nogu. Robin joj se omotala oko nogu. Mačke su osjećale njezinu tjeskobu. Ovo je ludo. Uh, pogrešna riječ. Nije ludo. Samo je čudno. Doista, doista čudno. Za Boga miloga, uspori i usredotoči se. Spustila je Zackovu karticu u torbicu prije nego je sjela za volan. U torbicu. Kamo bi se drugamo mogla staviti kartica s telefonskim brojem? U redu, to pojednostavljuje sljedeći korak. Požurila je u predsoblje i otvorila vrata ormara. Njezina se torbica nalazila točno ondje gdje je trebala biti, na polici kraj ključeva, para rukavica i nekoliko uredno složenih šalova. Kad je posegnula za torbicom, nadlanicom je dotaknula crni kišni ogrtač koji je ondje visio. Zapljusnula ju je mračna paranormalna energija, snažna i vrela. ... Neka vještica zna da je netko lovi. Neka se boji... -Ne. Instinktivno se trgnula unatrag, spotaknuvši se o Batmana koji je došao za njom. Zateturala je i udarila o zid. Pokušala se uhvatiti za kvaku vrata kako bi zadržala ravnotežu, promašila i tresnula na pod u ne baš dostojanstveni položaj. Trenutak je samo ondje sjedila, nastojeći uspostaviti kontrolu nad svojim živcima i osjetilima. Batman i Robin su hodali oko nje, nemirni i raz-draženi. - Ne gledajte mene - šapnula je. - Ni ja ne znam što se događa. Možda su incident u Shelbyvilleu, a zatim i otkrića povezana sa zagonetkom Velline smrti bili previše za njezine paranormalne živce. Nemoj tako razmišljati. Zack ti je rekao da nećeš poludjeti zbog svoje paranormalne strane. Priberi se. Otkrij koji ti se vrag maločas dogodio. Ranije tijekom večeri nosila si taj kišni

GIGA

70

ogrtač i nije bilo nikakvih para-normalnih ostataka luđaka. - Neka vrsta slučajnog paranormalnog efekta jeke - rekla je mačkama. - Možda to Zack može objasniti. On ima sve odgovore. Zack. Mora ga odmah nazvati. To je bio početak svega ovoga. Potapšala je Batmana i ustala. Oprezno je opet zavukla ruku u ormar i dotaknula kišni ogrtač. ... Kazniti je kao i ostale. Gori, vještice... Ponovno je naglo povukla ruku. Ipak je riječ o luđaku. Ali ono što sad čuje u glavi nije odjek onoga što je čula ranije. Ovo je nešto drugo, nešto novo. Stisnuvši zube pred navalom glasa, izvadila je ogrtač iz ormara i pomno ga pregledala. Loše vibracije širi nešto što se nalazi u džepu. Oprezno je otvorila džep i pogledala unutra, bojeći se onoga što bi mogla naći. Zasjao je komadić razbijenog porculana. Prepoznala je fini cvjetni uzorak zeleno-žute boje. Gledala je razbijenu šalicu iz pansiona Shelbwille.

GIGA

71

23 Nešto nije u redu s malenom staricom. Nekako je nejasna. A zatim se odjednom preobrazila u muškarca odjevenog posve u crno. Crna skijaška maska pokrivala mu je lice. Umjesto kišobrana stezao je vojnički nož. Zackove je oči zbunio nagli preobražaj, ali njegova su paranormalna osjetila radila punom parom i bez problema su protumačila situaciju. Intuitivno, kao i uvijek kad bi zagustilo, prepustio se svojim izvanosjetilnim instinktima. Njegove sposobnosti zrcalnog talenta prepoznale su potencijalnog ubojicu i u djeliću sekunde otkrile njegov sljedeći potez. Kliznuo je desno, znajući da napadač očekuje da će se izmaknuti u lijevu stranu. Čovjek sa skijaškom maskom opet je postao mutan. U sljedećem se trenutku ponovno pojavila postarija žena. Prilagodila se zapanjujućom brzinom, naglo se okrenuvši kako bi se okomila na svoj plijen. Stara je dama paralovac. To nije dobra vijest. Mnogo je vremena provodio u teretani i vježbaonici za borilačke vještine, trenirajući sa svojim rođacima lovcima. Dobar je, ali mu nedostaje nadnaravna brzina i poput munje brzi refleksi lovca razine deset. Skijaška maska je definitivno razina deset. Izvukao je pištolj iz futrole. Starija je žena naglo zamahnula nogom. Jedva je uspio izbjeći ubojitu snagu zamaha, ali ga je vrh ženine cipele zahvatio po rebrima, pa je zateturao unatrag. Od drugog mu je udarca obamrlo rame. Pištolj mu je izletio iz prstiju. Čuo ga je kako zvekeće po betonu. Nije imao vremena potražiti ga. Nije smio skinuti pogled sa stare žene. U sljedećem se trenutku opet preobrazila u čovjeka sa skijaškom maskom. Ovoga su puta Zackove zrcalne sposobnosti uhvatile nagovještaj trenutak prije preobrazbe i telegrafirale informaciju u njegov mozak na neuro-kemijski način koji je bio brži od brzine misli. Odjednom je shvatio nešto veoma važno. Neprestane preobrazbe imaju svoju cijenu. Transformiranje iz ubojice sa skijaškom maskom u malenu staricu i natrag donekle usporava tipa. Dakle, zašto trati paranormalnu snagu koja je očito potrebna za to? Čak i uz neznatne zastoje do kojih je dolazilo dok se prebacivao iz jednog u drugi identitet, napadač je i dalje imao brzinu lovca. Zack je jedva uspio izbjeći zamah nožem. Nikako nije mogao pobjeći od napada. Iza leđa mu je kapija od kovanog željeza. Napadač zatvara jedini izlaz iz prolaza. Stara se žena opet okomila na njega u još jednom opasnom napadu. Njegov mu je zrcalni talent otkrio kako ona balansira, te je znao, premda ne bi mogao objasniti kako to zna, da očekuje da će se on izmaknuti udesno. Čekao je do posljednjeg trenutka i izmaknuo se ulijevo. Starica je tresnula o željezne šipke. Otprilike djelić sekunde doimala se dezorijentiranom. Zack je iskoristio priliku i potrčao prema drugom kraju prolaza. Kad bi uspio stići do parkirališta, parkirani bi mu automobili mogli poslužiti kao zakloni. Skijaška maska je odjednom bila iza njega, goneći ga onako kako grabežljiva zvijer goni svoj plijen. Zack se zavrtio u malenom, uskom krugu. Kad je završio zaokret, jedna mu je noga bila ispružena. Uhvaćen usred preobrazbe, čovjek sa skijaškom maskom spotaknuo se preko ispružene noge i pao. Ali se paranormalnom brzinom zakotrljao i ustao kao starica. Zack je zgrabio purpurnu deku što je ležala na betonu. Bacio ju je u ženino lice. Deka je našla svoj cilj, te se na nekoliko kritički važnih sekunda omotala oko napadačevih očiju. Starica je skočila unatrag, slobodnom rukom mahnito hvatajući tkaninu. Lekcija broj jedan iz teretane i vježbaonice za borilačke vještine: sreća i iznenađenje svaki put pobjeđuju čak i najbolje reflekse.

GIGA

72

Žena se opet preobrazila u osobu sa skijaškom maskom. Zack mu se nije ni pokušao približiti. Nikako ne bi mogao pobijediti lovca u borbi prsa o prsa. Morao mu je ostati izvan dohvata. Pištolj mu je bio jedina nada. Vidio ga je krajičkom oka. Ležao je na betonu oko tri metra dalje. Primicao mu se kad su odjednom bljesnuli farovi, osvjetljavajući njega i čovjeka sa skijaškom maskom. Automobil je skretao na obližnje parkiralište. Čovjek odjeven u crno opet je oklijevao. Zatim se okrenuo i izjurio iz prolaza, nestavši u sjenkama parkirališta. Zack je podigao pištolj i potrčao za napadačem, ali je znao da su lovčevi superiorni refleksi i brzina jači od njegova zrcalnog talenta. Čovjek sa skijaškom maskom stigao je do tamnog terenca parkiranog na udaljenom dijelu parkirališta. Suvozačka su vrata već bila otvorena i vozilo se kretalo kad je skočio unutra. Jaki je motor zaurlao kad je vozač pritisnuo papučicu gasa. Vozilo je, ne paleći svjetla, jurnulo naprijed, ravno prema Zacku. Nije mu trebao osobito razvijeni zrcalni talent da bi shvatio što će se dogoditi ako ostane gdje jest. Skočio je u sigurnost uskog prostora između dvaju parkiranih automobila. Terenac je projurio kraj njega, izišavši s parkirališta na ulicu. Nestao je iza ugla. Nije se osobito iznenadio kad je vidio da nema registracijskih pločica. Čuo je poznatu zvonjavu. Posegnuo je u džep, izvadio mobitel i otvorio ga. - Jones - automatski je rekao, zagledavši se u uličnu rasvjetu na raskrižju gdje je terenac nestao. - Zack? - Rainein je glas bio napet i zabrinut. -Jesi li dobro? Tjeskoba u njezinu glasu odmah mu je odvukla pozornost. - Što se dogodilo? - oštro je pitao. - Nisam sigurna. Prije nekoliko minuta me obuzela nekakva panika. Iz nekog sam razloga pomislila da si u nevolji. -Ha. - Zadihan si. O, nebesa. - Zvučala je veoma skrušeno. Pročistila je grlo. - Jesam li, ovaj, nešto prekinula? Potrajalo je trenutak dok nije shvatio na što misli. - Nisi. Što se događa, Raine? - Nemoj se tako otresati na mene. To me ljuti. - Prokletstvo, koji se vrag događa? - Otvorila sam ormar kako bih uzela tvoj broj iz torbice i našla nešto čudno. Ako ne haluciniram, moguće je da imam ozbiljan problem. - Kakav problem? Duboko je, drhtavo udahnula. - Mislim da me Ubojica Kriješ možda slijedio do stana - tiho je rekla. - Večeras je bio u mojem stanu. Ostavio mi je malen suvenir.

GIGA

73

24 Bio je pred njezinim vratima za manje od deset minuta, što je značilo da je prekršio sva ograničenja brzine u Oriani. Kad ga je Raine pustila u stan, pogled joj se odmah spustio na platnenu torbu u njegovoj ruci. To joj je jasno govorilo da ovdje kani provesti noć. Nije se bunila. Pomislila je kako to mnogo govori * o njezinu zdravom razumu. Dvije su mačke zainteresirano napravile nekoliko krugova oko njega, a potom mu dopustile da im protrlja uši. Zadovoljne, zaputile su se u dnevni boravak. Tada je shvatio da Raine zuri u njega, otvorivši usta od šoka. - Što ti se dogodilo? - šapnula je, širom otvorivši oči. Spustio je pogled i vidio da mu košulja visi ispod jakne. Kosa mu je vjerojatno raskuštrana, ali sve u svemu, nije strašno. Pitao se zašto izgleda tako zaprepašteno. Tada je shvatio da ona osjeća energiju izazvanu adrenalinom i nasiljem. - Došlo je do tučnjave - rekao je. - Drugi je tip pobjegao. - Sudjelovao si u tučnjavi? - Duga priča. Kasnije ću ti objasniti. Ljutito ga je promatrala. - Rekao si mi da nastojiš izbjegavati barske tučnjave. - Do tučnjave nije došlo u baru. Pričaj mi o komadiću šalice što si ga našla u svojem ogrtaču. Jesi li sigurna da je to komadić one što si je rabila u Shelbyvilleu? Trenutak je mislio da će insistirati na daljnjem razgovoru o barskoj tučnjavi, ali se ipak nevoljko usredotočila na šalicu. - Ne mogu biti sigurna da je riječ o istoj onoj šalici koja se nalazila na pladnju za čaj - priznala je. - Ali jedna se takva šalica nalazila u mojoj sobi. Još uvijek je bila ondje kad sam otišla iz pansiona. - Sjećam se toga. - Zasigurno je ušao u sobu, našao šalicu, razbio je i večeras ovdje ostavio komadić. Pogledao je brave i zasune. - Kako je ušao u tvoj stan? - Ne znam. - Čvrsto se obujmila rukama. - Nije bilo nikakvih znakova provale. Nisam osjetila nikakve loše vibracije na kvaki. - Ne bi ih ni osjetila - odsutno je rekao - osim ako nije bio obuzet mahnitom željom za ubijanjem kad je provaljivao ovamo. Isto tako, ne bih se iznenadio da je nosio rukavice kad je ulazio ovamo. Paranormalna se energija lakše prenosi izravnim kontaktom kože i nekog predmeta. Rukavice su prilično učinkovita barijera. Zadrhtala je i pogledala crno lakiranu policu ispod zidne lampe. - Sigurno je bio obuzet bijesom kad je razbio šalicu. Taj komadić porculana zrači panikom i bijesom. Slijedio je njezin pogled i na polici ugledao komadić razbijenog porculana. Pripremivši se, ispružio je ruku i uzeo ga. Osjetila mu je preplavila mračna energija. Prizor se pojavio, a potom nestao u njegovu umu, poput filmskog isječka iz neke noćne more. Trajalo je samo nekoliko trenutaka. U tom je kratkom razdoblju osjetio šalicu u ruci, doživio navalu bijesa i panike, te se prepustio osjećaju oslobađanja što ga je donijelo bacanje finog porculana o tvrdu površinu. Vratio je komadić porculana na policu, pokušavajući potisnuti novu navalu biokemijskih tvari u svojem krvotoku. Večeras se već predozirao tom drogom. - Čudovište je bilo ovdje, svakako - rekao je. -Ili bih trebao reći da je neko čudovište bilo ovdje. Nisam bio u podrumu kuće tvoje tete u Shelby-villeu, pa ga nemam s čime usporediti. - Vjeruj mi, riječ je o istoj osobi. - Nesretno je zurila u razbijeni komadić porculana. - Ovo je prvi put da me netko od njih slijedio kući. - Obeshrabrujuće - složio se. - Bolje rečeno, utjeralo mi je strah u kosti. Uhvatio ju je za ramena i nježno je privukao k

GIGA

74

sebi, zagrlivši je. - Dobro je da ti je utjerao strah u kosti. Prestrašeni su ljudi obično oprezniji. - Bez uvrede - rekla je i stisnula lice uz njegovu košulju - ali to baš nije bio pozitivan, optimističan pristup ovoj situaciji kakvom sam se nadala. - Oprosti. Vjerojatno sam to pokupio u J&J-u. Fallon Jones se u svojem paranormalnom istražiteljskom radu drži teorije da će vjerojatno poći po zlu sve ono što može poći po zlu. Živcira ga kad njegovi agenti postaju previše pozitivni i optimistični. - Zvuči kao doista zabavan čovjek. - U rječniku potraži definiciju riječi zabava i vidjet ćeš Fallonovu sliku odmah kraj toga. Ispustila je neobičan, napola prigušen tihi zvuk koji je mogao biti pokušaj smijeha. Njezina je napetost malo popustila. Podigla je glavu. - Reci mi što si vidio - rekla je. - Dobio sam sliku onoga što si ti čula. Gad je razbio šalicu u napadaju usijanog bijesa i panike. Obuzeo ga je strah. Tebe okrivljuje da si mu uništila planove. - Zacijelo me promatrao u Shelbyvilleu, čekao da odem. Ali je riskirao kad je ušao u moju sobu. Pitam se je li ga netko vidio. - Dobro pitanje. No postoji još jedna mogućnost. - Koja? - Možda se nije bojao da će ga netko vidjeti. Možda je imao pravo biti u pansionu. - Još je malo razmislio o tome. - Mogao je biti jedan od zaposlenika ili gostiju. Pansion je bio pun novinarskih ekipa. Ne bi bilo posebno teško uklopiti se u mnoštvo neznanaca u gradiću. - Istina. - Ovdje je veliko pitanje što ga je navelo da se usredotoči na tebe? Sto se tiče svih u Shelbyvilleu, ti i onaj agent za prodaju nekretnina slučajno ste naišli na žrtvu. Malo se odmaknula i pogledala ga s mračnim izrazom lica. - Ne znam za tebe - rekla je - ali prema mojem iskustvu prava čudovišta ne vjeruju u slučajnosti. Za njih je sve nekakav znak. Polako je uzdahnuo. - Imaš pravo. - Djevojka je pronađena u mojoj kući, vještičinoj kući. On zna da sam ja vještičina nećakinja. To i mene čini vješticom. Posljednje, ali ne i najmanje važno, on zna da sam ja bila ondje kad je žrtva pronađena. Posljedica toga je da mene drži osobno odgovornom za uništavanje njegova najnovijeg lova na vještice. - Ima li još kakvih tragova ovdje, u tvojem stanu? - Ne. Sve sam na brzinu obišla dok sam tebe čekala. - S gnušanjem je nabrala nos. - To ne znači da nije dobro pogledao naokolo. - Sumnjam da se zadržao više od nekoliko minuta. Previše riskantno. - Izvadio je mobitel. - Koga ćeš nazvati? - Prvi na mojem popisu je šef policije Langdon u Shelbyvilleu. Imaš li njegov broj? - Imam, ali čemu trud? - Zamahnula je rukom. - Nemamo ni trunke dokaza. Langdon mi je veoma jasno stavio do znanja da ne vjeruje u medije. Štoviše, stekla sam jasan dojam kako misli da sam ja kučka koja voli kožu i bičeve. Mislim da mu se ne sviđa taj tip žena. - Očito je čovjek ograničene mašte. Daj mi broj. To je nagradila strogim ljutitim pogledom što ga je nesumnjivo zavrijedio, ali je poslušno posegnula u ormar i izvadila torbicu. Gledao ju je kako vadi posjetnicu. - Ako zanemarimo osobne stavove - rekla je pružajući mu karticu - po pitanju čvrstih dokaza imamo samo onaj komadić šalice, koji ništa ne dokazuje. Ne bih se iznenadila da Langdon zaključi kako sam ja razbila glupu šalicu i komadić ponijela sa sobom kako bih mogla pripremiti scenu za privlačenje pozornosti novinara. Dok sam s njim razgovarala, vidjela sam da samo čeka trenutak kad ću ustvrditi da sam medij. - Ali nisi mu priuštila to zadovoljstvo? - Šališ se? Uopće ne bi slušao ništa od onoga što sam imala reći o ubojici da sam to

GIGA

75

spomenula. Ionako sam prilično sigurna da misli kako sam izmislila sve što sam mu rekla. - Ipak ću ga nazvati. Možda neće obraćati pozornost, ali neće moći reći da ga nismo obavje-štavali o razvoju situacije. - Utipkao je broj što ga je pročitao na posjetnici. Hrapav, pospan glas javio se nakon što je telefon četvrti put zazvonio. - Langdon ovdje. - Probudite se, šefe. Čini se da je vaš ubojica večeras bio u Oriani. - Tko ste vi, dovraga? - Langdon se posve razbudio. - Zack Jones. Ja sam privatni istražitelj. - Tako se uvijek predstavljao kad je radio na nekom slučaju, i nije lagao. Imao je dozvolu koja to dokazuje. Svi agenti J&J-a je imaju. Agencija je legitimna tvrtka, uredno registrirana kao takva u svakoj saveznoj državi u kojoj je imala ured. Sažeto je iznio Langdonu što se dogodilo. Langdon nije bio impresioniran. - Govorite mi da gospođica Tallentyre vjeruje da ju je ubojica slijedio u Orianu samo zato što je u džepu svojeg ogrtača našla komadić razbijene šalice? - pitao je. - Nije ju sama razbila - strpljivo će Zack. - Kako znate? - Posve sam siguran u to. - Je li ona vaša klijentica? - sumnjičavo upita Langdon. -Da. - Onda imate razloga vjerovati joj. Ja nemam. Imam mnogo čvrstih tragova kojima se moram pozabaviti. Ne mogu tratiti vrijeme. - Luđak je večeras bio u njezinu stanu. - Zašto bi se usredotočio na nju? - upita Langdon. - Izvrsno pitanje. - Slušajte, što se tiče novinara, Doug Spicer, agent za trgovanje nekretninama, jest taj koji je zaslužan za pronalaženje djevojke. Ja nikomu nisam dao ime gospođice Tallentyre. - Shelbyville je veoma malen gradić, šefe. Svi ondje znaju da je ona bila sa Spicerom kad je djevojka pronađena. Nadalje, djevojka je pronađena u kući njezine tete. Posve je razumljivo da je ubojica svoj gnjev usmjerio na nju. Premda biste, kad bolje promislim, možda trebali provjeriti je li sa Spicerom sve u redu. Moguće je da i njemu prijeti opasnost. - Ne vjerujem ni u što od toga - umorno će Langdon - ali reći ću vam što ću učiniti. Nazvat ću onog detektiva u policiji Oriane i zamoliti ga da sutra svrati u stan gospođice Tallentyre te provjeri razbijenu šalicu. Neće postići ništa bolje od toga. Bradley Mitchell će barem biti spreman vjerovati Raine. - Hvala - natjerao se da kaže, koristeći se nevjerojatnom količinom snage volje kako bi ostao uljudan. - Bez uvrede, Jones, ali vaša je klijentica čudna žena. Imam osjećaj da je pristojan izraz za to neuravnotežena. - Laku noć, šefe. Prekinuo je vezu ne čekajući odgovor i pogledao Raine. - Zamolit će Mitchella da svrati ovamo i pogleda tvoju šalicu. - Pa, Bradley će mi barem vjerovati. - Da, to i ja mislim. - Utipkao je drugi broj. - Koga sad zoveš? - pitala je. - Fallona Jonesa. - Zašto? - Jer mi je prije dvadesetak minuta neki kujin sin od paralovca pokušao izvaditi utrobu veoma velikim nožem. Nikad mi se nisu sviđali noževi. Užasnuto je zurila u njega. - Čovjek koji te napao bio je jedan od onih lovaca o kojima si mi pričao? Od onih koji mogu vidjeti u mraku?

GIGA

76

- Aha. Čini se da je Fallon imao pravo. Njezino se zaprepaštenje za pola sekunde pretvorilo u ljutnju. - Kako bilo što od ovoga daje za pravo Fallonu? - oštro je pitala. Pogledao ju je dok je čekao da se uspostavi veza. - Nadao se da će slanjem mene ovamo izvući na površinu neke od zlikovaca. Čini se da njegov plan daje rezultate. Fallon se javio čim je telefon jednom zazvonio, a zvučio je grubo i zlovoljno kao i obično. - Daj mi neku dobru vijest, Zack. - Ovo će biti trešnja na tvojem kupu od sladoleda. Lovac koji posjeduje moć preobrazbe pokušao me večeras srediti na motelskom parkiralištu. Na drugoj je strani zavladala kratka tišina. - Pretpostavljam da si ti dobro, inače me sad ne bi zvao - na koncu će Fallon. - Ti si stvarno društven čovjek, Fallone. Da, dobro sam. - Što je s drugim tipom? - Pobjegao je. - Dovraga. - Slažem se. No ipak sam saznao nekoliko stvari koje ćeš željeti ubaciti u taj kompjutor što ga voliš zvati mozgom. - Kao na primjer? Znao je da ima punu Fallonovu pozornost. - Tip je lovac, ali može pred tvojim očima izvesti stvarno dobar trik preobrazbe u slatku staru damu, dok te istodobno napada nožem. Jesi li ikad pokušao premlatiti nekoga tko izgleda poput tvoje prabake? - Opisi preobrazbu - Fallon naredi glasom koji je bio jednako oštar kao i nož u napadačevoj ruci. - Tip je počeo kao beskućnik koji spava u prolazu. Mislim da je to bila samo standardna krinka. Otkrile su ga njegove fine tenisice. Sljedeće što sam vidio bila je malena starica koja me napala kišobranom, stvarno brza stara dama. No bilo je teško izoštriti njezinu sliku. Zatim, usred koraka, stara se dama preobrazila u čovjeka u uskim crnim hlačama i sa skijaškom maskom na glavi. Jesi li ikad čuo za neki paratalent koji može stvoriti takvu iluziju? Fallon je neko vrijeme šutio. Gotovo se moglo čuti kako mu mozak radi. - Možda - na koncu će Fallon. - Mislim da ima nekoliko starih legendi u povijesnim zapisima. Morat ću malo istraživati i kasnije ti se javiti. Još nešto? - Dovraga, da. Još uopće nisam stigao do uzbudljivoga dijela. U Oriani smo imali uzbudljivu večer. Čini se da je Ubojica Kriješ slijedio Raine iz Shelbyvillea ovamo. - Slušaj me, Zack, ne želim da ti pozornost odvuče sekundarna istraga. Je li to jasno? - Žao mi je, ali bit će malo teško ignorirati otkriće da je Raine sad u središtu pozornosti sadis-tičkog ubojice. Nemamo svi tvoju sposobnost da sve precizno dijelimo na kategorije, Fallone. - Pa? Budi uz nju. Ionako si za to plaćen. S obzirom na tvoje sposobnosti, sigurnija je uz tebe nego uz nekog naoružanog policajca. Možeš je čuvati dok se vas dvoje koncentrirate na otkrivanje onoga što se dogodilo Lawrenceu Quinnu. - Ti si veoma fokusiran čovjek, Fallone. Fallon se pretvarao da to nije čuo. - Ako si završio, imam nešto za tebe. Nije mnogo, ali imam neki predosjećaj u vezi s tim. - Slušam - reče Zack. Zapravo je slušao veoma pozorno. Kad god bi Fallon rekao da ima neki

GIGA

77

predosjećaj, njegovi su agenti obraćali pozornost. - Moj je analitičar upravo otkrio jednu zanimljivu sitnicu o Lawrenceu Quinnu. Čini se da je veliki ljubitelj bluesa. Malo sam provjeravao. U Oriani postoji noćni klub u kojem se sluša mnogo džeza i bluesa. Mjesto se zove Alley Door.

GIGA

78

25 Houdini. Mrzio je kodno ime što su mu ga dali. Zove se Sean Tanner, a to je ime ne baš tako davno bilo pod svjetlima reflektora. Istina je da je bio nevažni mađioničar u Vegasu kad mu se obratio operativac Ponoćnice, ali je brzo napredovao. Bilo mu je suđeno postati zvijezda u jednoj velikoj kockarnici na Stripu. Nitko drugi nije mogao činiti ono što je on činio. Njegova je magija bila stvarna. Međutim, Ponoćnica mu je obećala više, mnogo više. I to su ispunili. Sad je daleko od toga da bude nevažan izvođač na nekoj pozornici. Droga mu nije dala samo dodatnu sposobnost paralovca, već je pojačala njegove postojeće moći stvaranja iluzija. Rekli su mu da je on nešto novo i drukčije u svijetu paranormalnih talenata: lovac-iluzionist razine deset. Zavređuje više poštovanja, ali ga ne dobiva od January. - Neuspjeh se u Ponoćnici ne tolerira - rekla je January. Bijes, prožet frustriranošću neuspjelog pokušaja ubojstva, stezao je njegovu nutrinu. Jedva se obuzdavao da ne slomi Januaryn vrat. Bilo bi to tako lako. Nažalost, January je izvor droge. Dok ne smisli kako bi mogao dobiti formulu od nekog drugog unutar Ponoćnice - od tajanstvene osobe kojoj January podnosi račune, na primjer - mora primati njezine naredbe. - Nisam doživio neuspjeh - rekao je. Zurio je kroz vjetrobran terenca u mrakom obavijenu ulicu. - Vidjela si što se dogodilo. Neki je automobil skrenuo na parkiralište. Njegovi su me farovi obasjali. Morao sam se maknuti odande jer nisam imao drugog izbora. Sama si rekla da ne smijemo privući pozornost policije. - Gledala sam te. Jones te natjerao da se braniš. Iluzija starice očito nije djelovala. - Djelovala je. No usporila ga je, i izmaknula je kontroli. To ga je doista zabrinjavalo. Bojao se reći January da usred borbe prsa o prsa nije uspio zadržati iluziju. Palila se i gasila nepravilno poput pokvarene bate-rijske svjetiljke. - Spotaknuo si se i pao - reče January. Postoji razlog iz kojeg je January dobila baš to kodno ime, pomislio je. Hladna je poput glečera. - Takve se stvari događaju u tučnjavi - rekao je. - Ali to ne bi promijenilo ishod. Jones nije ni izbliza brz poput mene. - On je zrcalni talent. Predviđao je svaki tvoj potez. - To nije istina. Bio sam u prednosti. Problem je bio onaj prokleti automobil. - Nadam se da razumiješ kako se tvoj neuspjeh da ispuniš očekivanja loše odražava na mene. Jones je večeras preživio. To znači da ću morati obaviti neugodan razgovor s jednom osobom. Moram li te podsjećati da oboje ovisimo o toj osobi kad je riječ o opskrbi drogom? Prisilio se da drži jezik za zubima. Imao je jednu važnu prednost. January se može zamijeniti, ali to nije slučaj s njim. On je jedinstveni laboratorijski eksperiment. Objasnili su mu da su iluzionistički talenti bilo koje razine izrazito rijetki. Iluzionistički talent koji posjeduje paranormalne osobine koje se, uz pravu kemijsku stimulaciju, mogu proširiti tako da uključe i lovački talent visoke razine, stvar je mitova i legendi. Bio je na dobrom putu da postane živa legenda u organizaciji. Ponoćnica ga treba. - Sredit ću Jonesa sljedeći put - rekao je. - Ja ću odlučiti hoćeš li dobiti drugu priliku s Jonesom ili ne. Nije se prepirao. Umjesto toga počeo je smišljati vlastite planove.

GIGA

79

26 Do trenutka kad je Zack završio telefonski razgovor u njoj je sve ključalo. - Gospodin Jones, čini mi se, nije poslodavac pun razumijevanja - primijetila je. Jedva se suzdržala da mu ne istrgne slušalicu iz ruke i Fallonu Jonesu iznese svoje mišljenje. Zack slegne ramenima. - Doživljavam ga kao klijenta, a ne kao poslodavca. Radim za njega po ugovoru. Koliko je meni poznato, svi njegovi agenti i analitičari rade na taj način. Nema stalno zaposlenih ljudi. Sumnjam da bi nekoga uspio nagovoriti da za njega radi puno radno vrijeme. Pozove onaj talent za kojeg smatra da mu je u danom trenutku potreban. - Nije u tome stvar. - Ozlojeđeno je raširila ruke. - Večeras si umalo poginuo. Sudeći po tvojoj strani razgovora, ne čini se da je Fallonu Jonesu osobito stalo do tvoje dobrobiti. - Fallon se uvijek drži onoga što je bitno. Sve dok sam živ i zdrav, njega zanima jedino sljedeći potez. - Uopće mi se ne čini da je ugodna osoba. - Fallon je... Fallon. Poznavati ga znači cijeniti ga.- - Kladim se da nema mnogo prijatelja - progunđala je. - Pa, nema, ali čini se da ga to ne muči baš previše. Uzdahnula je. - Sto će biti dalje? Spustio je pogled na svoju platnenu putnu torbu, a potom je podigao glavu i susreo njezin pogled. - S obzirom na nedavne događaje, čini se da ću neko vrijeme biti kod tebe. Kamo želiš da stavim svoje stvari? Znala je da će tako biti, podsjetila se. I on je ovdje samo zbog opasnosti. Ovo je posao, ništa više. Unatoč tomu, činjenica da je on ovdje, pod njezinim krovom, izazvala je leptiriće iščekivanja u njoj. - Dobro - rekla je, odlučivši se za miran i pribran pristup. - Nećeš se prepirati, je li? Uzdigla je obrve. - Serijski je ubojica večeras upao u moj dom i više ili manje najavio da sam ja njegova meta. Nisam idiot. Oduševljena sam što ću imati gosta koji se zna nositi s ljudima koji noževima napadaju druge ljude. - Krasno je kad prevladava zdrav razum. Hoćeš li nazvati Gordona i Andrewa kako bi im rekla što se događa? Odmahnula je glavom. - Nema smisla. Otkazali bi svoje putovanje i sjedili ondje zabrinuti za mene. Oni ništa ne mogu učiniti. Zapravo, ostanu li u gradiću, mogli bi se naći u opasnosti. Kad bi zlikovac shvatio koliko su mi oni važni, mogao bi - Naglo se prekinula. - Kako god želiš. Gdje ću spavati? - Drugu sam spavaću sobu pretvorila u knjižnicu. Ondje se nalazi kauč koji se može razvući u krevet. - Bojao sam se da ćeš tako nešto reći. Pokaži mi gdje je. Okrenula se i pošla hodnikom. Slijedio ju je, pokupivši svoju torbu i jaknu. Batman i Robin su tapkali za njima, zainteresirani za neobičnu situaciju. - Možda bi trebala razmisliti o nabavci psa -predložio je. - Mačke su krasne, ali imaju određena ograničenja kad je riječ o čuvanju kućanstva. Raine ga je pogledala preko ramena. - Dopustit ću ti da o toj temi porazgovaraš s Batmanom i Robin. Nešto mi govori da ih neće biti lako uvjeriti. Stigli su do knjižnice. Police za knjige pokrivale su zidove. Kraj prozora se nalazio elegantni pisaći stol od stakla i drva. Kauč na razvlačenje, presvučen crnom kožom kao i ostali namještaj, bio je u sredini prostorije. Iz ormara u hodniku izvadila je plahte i jastuke. Kad se vratila u knjižnicu, Zack je već razvukao kauč. Zajedno su namjestili krevet. To joj se činilo neobično intimnim iskustvom. No s druge strane, sve što je činila sa Zackom doimalo se takvim.

GIGA

80

- Postoje dvije kupaonice - rekla je i pokazala vrata na suprotnoj strani hodnika. - Ona je tvoja. - Hvala. Nije uspjela smisliti nikakav razlog za zadržavanje, pa se zaputila prema vratima. - Laku noć - rekla je. Nije ju ni pokušao zaustaviti, ali je po vrelini u njegovim očima znala da je to želio. Želi li i ona to isto? Da pođe prema njoj, podigne je u naručje i spusti na krevet? Da na sebe preuzme odluku? Pa, svakako. Koja žena u čijim žilama teče krv ne bi poželjela odigrati takav scenarij? Život postaje kompliciran. Uspjela je izići u hodnik ne popustivši porivu da mu se baci u zagrljaj. Zasad je dobro. Kad je napravila dva koraka hodnikom, on je progovorio. - Umalo sam ti zaboravio reći. Fallon mi je otkrio nešto o Lawrenceu Quinnu. Veliki je ljubi-telj bluesa. Navodno postoji klub u ovom gradiću. Okrenula se i vratila do vrata malene knjižnice. - Alley Door. Nikad nisam bila ondje, ali sam čula da je prilično popularan. - Fallon misli da ga se isplati provjeriti, a budući da su slutnje njegova specijalnost, bolje da malo pogledam onamo. Sutra uvečer - Pogledao je na sat. - Odnosno danas, ti i ja ćemo provesti večer u Alley Dooru. Probudila se njezina znatiželja. - Zvuči zanimljivo. Promatrao ju je s razumijevanjem. - Sviđa ti se lov, zar ne? - primijetio je. - Premda postoji mučna negativna strana. - Sviđa nije prava riječ - polako je rekla. - Ali da, izvlačim nešto iz toga. Korištenje mojih sposobnosti pruža mi zadovoljstvo. Ne mogu to objasniti, ali katkad osjećam potrebu to raditi. - I ja. Došao sam do zaključka da je osiguravanje pravde za žrtve način na koji se rješavamo vizija i glasova. Obuzeo ju je osjećaj divljenja. - Da - rekla je. - Tako je. Nikad nisam na taj način razmišljala o tome, ali i za mene je tako. Prišao joj je, jednom joj rukom obujmio lice i polako je poljubio, ne žureći se. Kad je na koncu podigao glavu, tijelo joj je treperilo od uzbuđenja. - Laku noć - rekao je. Uspjela je stići sve do svoje sobe bez osvrtanja preko ramena. Nije to ni trebala učiniti. Znala je da je promatra s vrata. Osjećala je njegov pogled na sebi. Sve je u njoj postalo veoma, veoma toplo. Nekoliko minuta kasnije zavukla se u krevet, izvadila špil karata iz ladice noćnog ormarića i naslonila se na jastuke. Robin i Batman su se sklupčali kraj nje. Složila je karte za pasijans i pokušala isključiti mračan glas koji joj je šaptao. ... Gori, vještice, gori...

GIGA

81

27 Figura u podnožju kreveta ocrtavala se na prozoru. Znala je da je riječ o muškarcu, ali mu nije vidjela lice. Pokušala se pomaknuti, viknuti, ali nisu je slušali ni udovi ni glas. Ukočila se od užasa. »Majka je pokušala istjerati demona, ali svaki put kad bi me kaznila on je samo postajao jači. Sad služim demonu. Učinio me jačim od bilo koje vještice. Bit ćeš kažnjena, a zatim ćeš gorjeti...« Probudila se osjećajući nešto toplo i mekano uz obraz. Otvorila je oči i vidjela da Robin stoji nad njome. Batman se nalazio s druge strane. Svojim joj je malenim nosom dotaknuo rame i tiho mijauknuo. Spavaćica joj je bila vlažna. Zadrhtala je od osjećaja leda i vatre koji su je uvijek obuzimali kad bi joj noću glasovi uznemirivali um. Sjela je, povukla obje mačke u krilo i zagnjurila lice u njihovo krzno. - Hvala, dragi moji - šapnula je. - Imao sam osjećaj da će noćas vjerojatno biti teško - Zack reče s vrata. - Nisam vjerovao da će pasijans pomoći. Dovoljno je loše kad glasovi govore o nekom drugom, o nekom neznancu koji je obično već mrtav. Možeš ostati na distanci. Posve je drukčije kad si ti meta i glasovi govore o tebi. Podigla je glavu i pogledala ga. Na slabom je svjetlu noćne lampe vidjela da na sebi ima samo hlače. - Je li se to ikada tebi dogodilo? - pitala je. - Na neki način. - Veoma zagonetno. - Oprosti - rekao je. - Duga priča. - I to ona koju ne voliš pričati. - Ne postaje ljepša ako se ponavlja, vjeruj mi. Ima pravo na svoje tajne, pomislila je. Poznaje ga tek malo više od dvadeset četiri sata. Kako je moguće da muškarac kojeg je tek jučer upoznala stoji ondje, samo nekoliko centimetara ispred njezine spavaće sobe? Kako je moguće da se sinoć serijski ubojica uvukao u njezin stan i ostavio upozorenje? Njezin se život pretvara u kaos. - Nisam te željela probuditi - rekla je. - Nisam spavao. - Nije se maknuo s vrata. - Ja sam ipak zaspala, ali sam tada počela sanjati. Mislim da sam imala maleni napadaj panike. - Nije ni čudo. - Ne. - Milovala je Robin. - Kad bolje promislim, to se već trebalo dogoditi. - Sjeti se, tvoja je paranormalna strana izravno povezana s tvojom intuicijom. Kad tvoja osjetila otkriju opasnost, bude se svi oni dobri stari i krajnje primitivni nagoni koji te tjeraju u bijeg ili u borbu. - Doista znaš mnogo o tim stvarima. - To je zato što sam imao prednost odrastanja - - Unutar zajednice Ezoteričnog društva - oštro je završila rečenicu umjesto njega. - Da, spomenuo si mi to jednom ili dvaput. - Samo pokušavam objasniti. - Znam. Čini se da postajem malo razdražljiva kad se spomene ta tema. - Onda promijenimo temu. - Pričekao je trenutak. - Želiš li igrati ajnc? Zašto ne? Noćas više sigurno neće spavati. - Može - rekla je. Počela je gurati pokrivač sa sebe s namjerom da ustane i navuče kućni ogrtač.

GIGA

82

- Ne moraš ustati. - Ušao je u sobu, te zastao tek toliko da upali lampu kraj kreveta. Ostavio ju je na najmanjoj jačini. Potom je sjeo na rub kreveta. - Možemo ovdje igrati. Vjerojatno nije pametno igrati karte u sobi u kojoj se nalazi krevet, zaključila je na temelju prijašnjeg iskustva. No Zack je već dijelio karte. - Hoćemo li opet igrati za novac? - pitala je. - Padaju mi na pamet samo dvije stvari koje kartanje čine zanimljivim. - Uputio joj je lijeni, zločesto seksi smiješak. - Novac je jedna od njih. Probudila se uz sivu svjetlost kišnog jutra i osjećajem nečeg toplog i teškog što joj je pritiskalo leđa. Nisu Batman ili Robin. Mačke je osjećala kraj svojih nogu. Isto tako, one nemaju dugu ruku kakva je ona omotana oko njezina struka. Pogledala je dolje. Nije mačja šapa ni ono što se smjestilo malo niže od njezine desne dojke. To je veoma krupna, veoma snažna, veoma muževna šaka. Nekoliko je sekunda istraživala sjećanja. Odigrali su nekoliko partija ajnca. Prilično je dugo dobivala. Zapisivali su bodove u notes. Zack je u jednom trenutku otišao u kuhinju i donio bocu viskija što ju je držala u ormariću za Andrewa i Gordona. Sjećala se da je popila jednu ili dvije čaše, možda tri. Uskoro nakon toga sve je postalo ugodno nejasno. Podigla se na laktove i pogledala Zacka. Povukao je prekrivač do struka, ali je ležao na poplunu i na sebi je još uvijek imao hlače. Vidjela je njegova široka prsa. Šokirala se. - Zack. Otvorio je oči i promatrao je s izrazom lijenog, muškog divljenja. - Noćas nismo igrali striptiz-poker, ako te to zabrinjava - rekao je. Podigla se na koljena kako bi bolje pregledala njegova prsa. - Moj Bože, izgledaš kao da te udario autobus. Spustio je pogled i napravio grimasu kad je vidio modrice. - Purpurna nije moja boja, ali nije tako strašno kako izgleda. - To je teško vjerovati. Nisam imala pojma da je tako loše. Sinoć si trebao otići na hitni trakt. -Počela je silaziti s kreveta. - Odjenut ću se i sada te odvesti onamo. Uhvatio joj je zapešće i zaustavio je. - Opusti se. Ništa nije slomljeno. - Jesi li siguran? Činilo se da ga njezina zabrinutost zabavlja. - Malo je bolno, to je sve. - Malo. - S nevjericom ga je promatrala. - Dobro, boli me. - Oprezno je dotaknuo rebra. - Nekoliko protuupalnih tableta pobrinut će se za najgore. Kako mi izgleda lice? Pomno ga je proučavala. - Za divno čudo, nemaš šljivu na oku. - Dobro. To znači da danas neću morati odgovarati na dosadna pitanja. Šljive na oku uvijek privlače previše pozornosti. - Polako ju je povukao prema sebi. - Znaš, ako mi istinski želiš ubrzati oporavak, imam prijedlog. Poljubac nije bio dobra zamisao, ali nije se mogla zaustaviti. Lagano ga je poljubila u usta. - O, da - rekao je, a oči su mu potamnjele. - To je svakako čaroban lijek. Stegnuo je ruku oko nje. Opirala se. - Ni u snu ne bih iskoristila ozlijeđenog čovjeka. - U redu je. Znam da ćeš biti nježna sa mnom. - Nije ti potreban seks - strogo je rekla, uživajući u prepucavanju više no što je željela priznati. - Treba ti dobar doručak i oni protuupalni lijekovi. - Vidiš, u tome nemaš pravo. - Podigao je prst i govorio kao da drži predavanje. - Seks oslobađa sve moguće endorfine u krvotok. Tada se čovjek dobro osjeća. To je poput tonika.

GIGA

83

Nasmijala se, ustala, pronašla naočale i navukla kućni ogrtač. - Doručak zvuči sigurnije. - Kockaš se za veliki novac u Vegasu i iz hobija loviš zlikovce, gospo. Otkad igraš na sigurno? To ju je zateklo. Oduvijek je smatrala da ne voli riskirati budući da je uvijek skrivala svoje sposobnosti od svih, osim od uskog kruga poznanika. Igrala je na sigurno, baš kako ju je teta Vella naučila, kako je ostali ne bi proglasili ludom. Sve dok nije naišao Zack, nikad nije doživjela ništa slično pravoj intimnosti s ljubavnikom jer se bojala razotkriti istinu o sebi. Poimanje sebe kao žene koja se ne boji riskirati bilo je nešto sasvim novo za nju. Upravo je Zacku kanila odbrusiti na smion, odlučan način na koji bi to učinila žena spremna na riskiranje, ali je tada opazila notes na noćnom ormariću. Ljutito je zurila u brojeve napisane na prvom listu papira. - Sto je ovo? - Zgrabila je notes i primaknula ga očima. Podigao se na laktove i proučavao brojeve u notesu, skupivši obrve u koncentraciji. Potom se nasmiješio. - To je rezultat naše prijateljske igre ajnca noćas - reče. - Prema ovome, dugujem ti deset tisuća četiri-sto pedeset dolara. - Počela me pratiti sreća nakon što si popila tri čaše viskija. - Vraga. Nikad ne gubim u ajncu. Napio si me i iskoristio situaciju. - Tri malene čaše viskija dovoljne su da dospi-ješ pod stol? Moram to zapamtiti. - Viski i stres su zajednički djelovali - ozlojeđeno je odbrusila. - U posljednje sam vrijeme stalno pod stresom. - Ne znam. - Odmahnuo je glavom. - Meni to zvuči kao izvlačenje. - Ha. - Bacila je notes na noćni ormarić i podbočila se. - Postoji samo još jedno drugo moguće objašnjenje. - Koje? - Varao si. - Znači li to da ćeš pokušati izbjeći plaćanje kockarskog duga? - Ako misliš da ćeš od mene dobiti deset tisuća četiristo pedeset dolara, promisli ponovno. - Možda bismo mogli smisliti alternativni način plaćanja - glatko je predložio. Namršteno ga je pogledala. - Kao na primjer? - Vjerujem da sam sinoć spomenuo da postoje samo dvije vrste uloga koje kartanje čine zanimljivim. Dohvatila je jastuk i bacila ga u njega. Pao je unatrag, smijući se. Okrenula se na peti i nabusito krenula u kupaonicu. Palo joj je na pamet da je ovo prvi put da hoda na takav način. Sasvim joj je godio.

GIGA

84

28 Bradley je proučavao komadić razbijenog porculana što ga je držao u ruci. - Sigurna si da je to iz pansiona Shelbyville? Stigao je odmah iza osam, a na sebi je imao svoju ovjesenu jaknu, zrcalne naočale i policijski izraz lica. Skinuo je naočale, a on i Zack su se pristojno ponašali, ali je Raine bila neugodno svjesna napetosti u sobi. U nastojanju da izbjegne scenu, pripremila je kavu. Potom je obojici rekla neka sjednu koristeći se istim ton glasa kakvim se obraćala Batmanu i Robin kad bi odlučili oštriti svoje pandže na njezinim izrezbarenim drvenim zaslonima na prozorima. Zack je sjedio u jednom od dvaju naslonjača kraj stolića za kavu. Bradley je zauzeo drugi. Tako je kauč ostao njoj. - Posve sam sigurna da je komadić šalice iz pansiona - rekla je odgovarajući na Bradleyjevo pitanje. - Bio je ovdje, u mojem stanu. Bradley se doimao sumnjičavim. - Zašto bi u džepu tvojeg ogrtača ostavio razbijenu šalicu? To nije osobito dramatična poruka. Valjda bi moglo nešto simbolizirati, ali je malo neodređeno. Postojala je mogućnost da nećeš čak ni prepoznati razbijenu šalicu, a kamoli shvatiti da ju je on ondje ostavio za tebe. Usredotočila se na ulijevanje kave u šalice. -Počeo me proganjati, ali ne želi za sobom ostaviti nikakve čvrste dokaze koje bih mogla odnijeti na policiju. - Osjeća se sigurnim - rekao je Zack mirno promatrajući Bradleyja. - Siguran je da Raine nitko neće ozbiljno shvatiti, čak ni ako odnese na policiju taj komadić razbijenog porculana. Bradley ga je ignorirao, usredotočivši se na Raine. - Odakle mu tvoje ime? Sto se tiče novinara, ti si samo bezimena klijentica lokalnog trgovca nekretninama. Dougu Spiceru i šefu Langdonu pripisuju se zasluge za spašavanje djevojke. - Nisam se pojavila u televizijskim vijestima, hvala nebesima - rekla je. - Ali svi u Shelbyvilleu znaju da sam ja bila sa Spicerom kad smo našli djevojku. Također znaju da tetina kuća sad pripada meni. Bradley se zamislio. - Pokušavaš li mi reći da ubojica živi u Shelbyvilleu? - Živi ondje ili je to možda osoba koja u tom području provodi vikende i odmore. Mislim da bi to morala biti osoba koja dobro poznaje lokalnu zajednicu, ne samo zato što je tako brzo nakon pronalaženja djevojke saznao moje ime, već i zato što je bez ustručavanja ulazio i izlazio iz kuće moje tete. - Shvaćam zašto se možda usredotočio na tebe - reče Bradley. - U tome ima neke iskrivljene logike. - On lovi vještice. Ja sam nećakinja vještice iz Shelbyvillea. To i mene čini vješticom. Mislim da me se boji. Shvatila je da Bradleyja više ne doživljava sa stanovišta povrijeđene i ponižene nesuđene ljubavnice, a što se njega tiče, ne pokušava joj nabijati osjećaj krivnje kako bi je naveo da mu pomogne u radu na knjizi Cassidy Cutler. Opet surađuju. Bradley protrlja bradu. - Ako te se boji, zašto jednostavno ne uzme pištolj i ustrijeli te? Raine je krajičkom oka opazila kako se Zack opasno ukočio. U malenom se prostoru osjećalo pulsiranje energije. Bradley je to zacijelo nesvjesno osjetio jer se promeškoljio kao da mu je odjednom neudobno. - Znaš da od takvih čudaka ne treba očekivati normalne procese rezoniranja - brzo je rekla. Zacku je dobacila namršten pogled upozorenja. Zack nije micao pogled s Bradleyja, ali je osjetila da se snažna energija malo ublažila. - To ne mogu opovrgnuti - reče Bradley. Prstima je okretao komadić porculana. - Međutim, riskirao je kad je za sobom ostavio komadić dokaza. - Koliko bi ljudi tu razbijenu šalicu protumačili kao prijetnju ili trag? - upita Zack. - Sef

GIGA

85

Langdon sigurno nije bio zainteresiran. - To svakako - složio se Bradley. - Rekao mi je da je zauzet praćenjem čvrstih tragova što su ih dobili od najnovije žrtve i našli na mjestu zločina. Kad me nazvao, ispričao se što od mene traži da gubim vrijeme. Rekao je da to čini samo zato što ne želi da se Raine obrati novinarima i počne iznositi šašave tvrdnje o tome da je medij. - On misli da sam na granici paranoje ili posve luda - neutralno će Raine. Bradley se tiho nasmijao. - O, da. Uputila mu je svoj poseban smiješak. - Sto nije jedino takvo mišljenje među pripadnicima zajednice ljudi koji su zaduženi za čuvanje zakona i reda. Bradley je imao toliko pristojnosti da porumeni. - Sigurni ste da vas taj smiješak ne živcira? -uljudno zainteresiran upita Zack. Bradley se doimao zbunjenim i razdraženim. Savio je prste oko komadića porculana i svoju pozornost odlučno zadržao na Raine. - Dovoljno sam često surađivao s tobom da bih znao kako ne treba zanemariti tvoja, ovaj, zapažanja i pronica-vost. Malo se opustila. - Hvala, Bradley. - Sto će biti dalje? - upita Zack. - Mogu se pobrinuti da u ovom području noću bude više patrola koje će pripaziti na situaciju -reče Bradley - ali ne mogu Raine dati čuvara na dvadeset četiri sata. U gradskom proračunu nema novca za tjelohranitelje. - To nije problem - reče Zack. - Ima mene. Bradley je Raine dobacio brzi znatiželjni pogled, a potom se opet okrenuo Zacku. U njegovu je izrazu lica bilo opreznog poštovanja i bezglasnog priznanja. - Da, nekako sam i sam to shvatio - rekao je. - Što ćete učiniti? - upita Zack. - Uobičajenu rutinu. Razgovarat ću sa susjedima. Raspitati se je li netko sinoć u blizini vidio nepoznatu osobu. Možda je netko opazio nepoznati automobil na parkiralištu. - Iz unutrašnjeg džepa jakne izvadio je bilježnicu i kemijsku olovku. - Sutra imam slobodan dan. Odvest ću se u Shelbyville, vidjeti što se ondje događa. Možda je netko vidio kako neka osoba ulazi ili izlazi iz Raineine sobe. - Langdon neće biti osobito sretan ako budete postavljali pitanja na njegovu teritoriju - primijeti Zack. - Sredit ćemo to - reče Bradley. Otvorio je bilježnicu i pogledao Raine. - Ispričaj mi sve od početka. Želio bih čuti sve što si vidjela i osjetila onoga dana u podrumu svoje tete. Znaš kako to ide. - Svakako - reče Raine. Znala je kako to ide, ali Zack ima pravo. Drukčije je kad si ti osoba na vrhu ubojičina popisa. Kad je Bradley napokon otišao, s bilježnicom punom svih pojedinosti kojih se Raine mogla sjetiti, osjećala se mentalno i emocionalno iscrpljena. Nagnula se na naslon kauča. Batman i Robin su skočili do nje i udobno se smjestili, glasno predući. - Uh. - Milovala je mačke. - Mislim da mi treba još jedna šalica čaja. Zack je stajao kraj prozora. - Pripremit ću ti ga. - Hvala. - Imaš pravo. - Okrenuo se, a na licu mu je lebdio zamišljen izraz. - Mitchell te doista shvaća ozbiljno. - Rekla sam ti. Možda misli da sam jezovita, ali zna da me nije pametno ignorirati. - Također ima itekako dobar razlog da se ozbiljno pozabavi ovim slučajem. Hvatanje

GIGA

86

Ubojice Krijesa bilo bi daleko korisnije za njegov ugled nego rješavanje stotine starih slučajeva. Kiselo se osmjehnula. - Nisam pomislila na to. - Sudeći po sjaju u Mitchellovim očima kad je odlazio, vjerujem da on trenutno jedino na to misli.

GIGA

87

29 PORTLAND, OREGON... John Stilwell Nash je stajao kraj niza prozora na jednom zidu ureda na uglu i promatrao kako kiša uporno pada na Portland. Sto se njega tiče, može padati sve dok cijeli prokleti grad ne ispere u rijeku Willamette. Ništa mu se tu ne sviđa. Svaki aspekt grada, od previše opuštenih, previše dragih, previše uljudnih, previše ekološki svjesnih lokalnih stanovnika do godišnjeg festivala ruža, u njemu je izazivao želju da tešku viktorijansku tintarnicu sa svojeg pisaćeg stola baci kroz debelo staklo. Ali ništa od onoga što je vidio kroz prozor nije ljutilo kao razgovor što ga je vodio telefonom. - Sto je pošlo po zlu? - pitao je. Razbjesnio ga je najnoviji neuspjeh. Ali uspio je, potrudivši se, zadržati hladan, posve bezizražajan ton kojim se uvijek koristio u razgovorima sa svojim osobljem. Izrazito je važno pred podčinjenima prikriti sve emocije. Najmanja naznaka bijesa koji ga je obuzeo mogla bi se shvatiti kao dokaz da gubi kontrolu. Unutar organizacije gubitak kontrole smatra se slabošću. - Houdini tvrdi da je bio prekinut prije nego je uspio dovršiti zadatak - reče January. Glas na drugoj strani bio je jednako leden kao i njegov. Nash je na početku operacije u Oriani to smatrao prednošću. Iz tog je razloga operativki dao kodno ime January. Nakon iscrpne analize zaključio je da je katastrofa u Stone Canyonu posljedica korištenja agenata koji su se prepuštali emotivnim stranama svojih naravi. Požuda, zavist i pohlepa pridonijeli su nezadovoljavajućem ishodu toga projekta. Ne smije dopustiti da se to ponovi. - Drugim riječima, Houdini nije uspio - rekao je. - To znači da ti nisi uspjela. - Bit će drugih prilika - rekla je January, a u glasu joj se nije osjetilo da je prijetnja imalo djelovala na nju. - U međuvremenu, smislila sam novi pristup problemu, malo... suptilniji. Nash je stisnuo zube. Implikacija je jasna: January ga podsjeća da je on došao na ideju da se Houdini koristi za uklanjanje agenta J&J-a. Zamišljao je brz, kirurški rez. Ubojstvo je trebalo izgledati poput rutinske pljačke na parkiralištu koje je pošlo po zlu. Nikakvih tragova. Nikakvih svjedoka. Jedan mrtvi Jones. Svoju je silnu mržnju spram obitelji Jones nosio u krvi, a u naslijeđe mu je ostavio John Stilwell, njegov predak iz viktorijanskoga doba. Stilwella su uništili Gabriel Jones i žena koja se kasnije udala za Jonesa. Obitelj Jones je vjerojatno zaboravila sve o prvom Johnu Stilwellu. Ono na što gadovi nisu računali bila je činjenica da je, u godini prije svoje smrti, Stilwell pokrenuo vlastiti program reprodukcije. U svojem je tajnom dnevniku podrobno opisao kako je namjerno zaveo dvije žene u Londonu koje su s njim zatrudnjele, žene za koje je vjerovao da posjeduju istinske paranormalne sposobnosti. Johna Stilwella su fascinirala Darwinova otkrića. Želio je vidjeti mogu li se njegove paranormalne sposobnosti prenijeti na potomstvo i pojačati ako majka također posjeduje takve moći. Darwinove su se teorije pokazale točnima, mada John Stilwell nije doživio da vidi rezultate. Držeći telefon čvrsto stisnut uz uho, Nash je počeo hodati amo-tamo po uredu. Istina je da je bila njegova ideja iskoristiti Houdinija za uklanjanje Zackarvja Jonesa. Jedan je Jones upropastio projekt Stone Canyon. Ne kani dopustiti još jednom članu te proklete obitelji da se opet upleće. No sad kad su stvari pošle po zlu, mora se pobrinuti da se krivnja ne svali na njega. Ako netko mora snositi odgovornost, onda će to biti January. Srećom, pazio je da se ne eksponira za slučaj da dođe do katastrofe, baš kao i nakon projekta Stone Canyon. Bio je siguran da članovi Unutarnjeg kruga nisu saznali za njegovu vezu s tom operacijom. Unatoč tomu drugo bi zataškavanje bilo izrazito riskantno. Članovi Unutarnjeg kruga nemaju baš razumijevanja za neuspjeh. Nije im to zamjerao. Kad

GIGA

88

zauzme položaj predsjednika organizacije, također će uvesti politiku nulte tolerancije. Darwinov pristup upravljanju jamči da će preživjeti samo najmoćniji i najsnažniji. Ali u međuvremenu mora sebe zaštititi. - Ti si zadužena za ovu operaciju - rekao je. -Nužno je da pribaviš ono što nam Quinn nije isporučio. - Šteta je da je Houdiniju naređeno da se riješi Lawrencea Quinna prije nego se analiziralo podatke u Quinnovu kompjutoru i otkrilo da su lažni -reče January. - Da se Quinna zadržalo na životu, moglo ga se ispitati. Borio se protiv još jedne navale bijesa. Kad sve ovo završi, January će svakako morati nestati. Možda u nekoj neugodnoj nesreći. - Očekujem da ćeš kad sljedeći put nazoveš imati vijest o uspjehu - hladno je rekao. - Inače ću biti primoran zamijeniti te. - Još nešto - reče January, ignorirajući prijetnju. - Houdini traži veću dozu. Tvrdi da je promašio svoju metu jer je dobio premalo droge. Nash se naglo zaustavio, osjetivši žmarce straha. - Kakvo je tvoje mišljenje? - natjerao se da pita. - Sudeći po onome što sam sinoć vidjela, rekla bih da gubi kontrolu. Nije mogao zadržati iluziju. Neprestano se palila i gasila. To ga je usporilo. Eksperiment je neuspješan i trebalo bi ga prekinuti. Njime je prostrujao ledeni strah. Houdini nije jedini eksperiment što ga je organizacija stvorila. Dovraga, sve su to eksperimenti, do ove ili one mjere. - Ti si zadužena za projekt Oriana - rekao je. -Ti moraš odlučiti. Ali podsjetio bih te da je Houdini oruđe, i to veoma skupo oruđe. Posebna verzija formule koja je pripremljena za njega iziskivala je znatno financijsko ulaganje. Bilo bi šteta, najblaže rečeno, da je to ulaganje propalo. Međutim, ako projekt bude uspješan, može se podnijeti gubitak Houdinija. Prekinuo je razgovor prije nego je January dospjela odgovoriti, svjestan činjenice da mu puis divlja i da prebrzo diše. Strah i adrenalin kolali su njegovim tijelom. Potrajalo je dulje no što je trebalo da ponovno uspostavi kontrolu nad sobom. Nešto kasnije prešao je sobu, otvorio vrata i izišao u vanjski ured. Njegova atraktivna administrativna tajnica podigla je pogled sa stola. - Da, gospodine Nash? - Idem dolje u laboratorij - rekao je. - Da, gospodine. Hoću li otkazati sastanak s ljudima iz kompanije za on/me-nadomjeske? - Ne. - Sranje. Danas ide jedno za drugim. Zastao je na vratima, prikrivajući svoju nestrplji-vost. - Kad bi trebali stići? Pogledala je na sat. - Za četrdeset pet minuta. - Dotad ću se vratiti. Izišao je u hodnik i zaputio se prema stubištu. Njegov se ured nalazio na drugom katu stare dvokatnice od cigle, ali je rijetko kad rabio dizalo. Volio je služiti kao primjer osoblju. Prošao je kraj vedrog zidnog plakata na kojem je pisalo da je tvrtka Nadomjesci prirodne hrane Cascadia Dawn već šesto tromjesečje zaredom ostvarila rekordan profit. Direktor marketinga izišao je iz ureda i s poštovanjem kimnuo. Vidjele su ga dvije žene iz propagande i službeno ga pozdravile. Odgovorio je na pozdrav i otvorio vrata stubišta. Gornji kat zgrade bio je rezerviran za urede. Online i kataloška prodaja nalazi se na prvom katu. Prizemlje služi kao skladište za niz prehrambenih proizvoda koji se prodaju pod etiketom kompanije Nadomjesci prirodne hrane Cascadia Dawn. Kompanija je uspješna, ali nije velika. To je bilo namjerno. Kanio se pobrinuti da ostane regionalni, neupadljivi igrač u poslu nadomjestaka hrane. To je savršeno pokriće za ilegalni laboratorij u kojem se proizvodi droga. Cascadia Dawn ne proizvodi i ne pakira vlastite proizvode u cijelosti. Za to je angažirana

GIGA

89

druga tvrtka kao kooperant. Ali posjeduje moderan laboratorij za istraživanje i razvoj u kojem se razvijaju nove nutricionističke formule, a starije se osuvre-menjuju. Laboratorij zauzima veliki dio podruma zgrade. Podijeljen je na dva dijela. Sišao je niz posljednje stube, otvorio teška čelična protupožarna vrata i ušao u malen ured. Za pisaćim je stolom sjedio čuvar u bijelom kombinezonu. Brzo je ustao. - Dobro jutro, gospodine Nash. Želite li ući u laboratorij? - Da, molim vas, Miller. - Dat ću vam opremu, gospodine. Miller je otvorio ormar i izvadio zatvoreni plastični paket koji je sadržavao laboratorijski ogrtač za jednokratnu uporabu, plastičnu kacigu, rukavice, masku i navlake za cipele. Nash je ušao u malenu prostoriju i brzo navukao opremu. Kad je bio spreman, Miller je priti-snuo gumb i tako otvorio druga vrata. Nash je ušao u besprijekorno čist prostor na drugoj strani vrata. Radne površine od nehrđajućeg čelika i uređaji blistali su pod jakim svjetlima koja su visjela sa stropa. Tehničari i asistenti, od glave do pete odjeveni u bijelo, kimali su i mrmljali pozdrave dok je prolazio kraj njih. Svi u prostoriji radili su na nizu raznovrsnih nadomjestaka za hranu koji se mogu kupiti u pro-davaonicama zdrave hrane diljem zemlje. Nash je znao da su neke kompanije koje su se time bavile tijekom godina propale, ali nikako nije mogao shvatiti kako bi netko mogao gubiti novac u poslu s nutricionističkim nadomjescima. Čista nesposobnost jedino je objašnjenje za dovođenje tvrtke u stečaj. Zapanjujuće je koliko su novca potrošači spremni baciti na bilo kakav proizvod koji im obećava da će smršavjeti, imati erekciju, smanjiti stres ili ojačati imunosni sustav. A sve se to može legalno prodavati bez ikakvih dokaza o učinkovitosti dobivenih na temelju kliničkih testiranja. Nevjerojatno. I profitabilno. Kimnuo je nekolicini tehničara, a zatim se zaputio do drugoga kraja prostorije. Ondje je stigao do još jednih vrata od nehrđajućeg čelika i zastao ispred kompjutorizirane brave. On je jedan od dvojice ljudi u cijeloj zgradi koji znaju šifru. Sto se tiče goleme većine osoblja, vrata drugog, manjeg laboratorija postavljena su kao zaštita od industrijske špijunaže i krađe. Formule nadomjestaka kompanije Cascadia Dawn izrazito su vrijedne patentirane tajne. Samo nekolicina ljudi zna pravu vrijednost jedinstvenih formula na kojima se radi u unutar-njem laboratoriju. Tajni laboratorij nije jedini koji organizacija financira. Ima ih još nekoliko, jednako prikrivenih, raširenih diljem zemlje. No želio je da ovaj postane najvažniji i najuspješniji od svih laboratorija. To će biti njegova karta za najviši položaj moći, onaj što ga drži direktor organizacije. Kao potomak Johna Stilwella, taj je položaj već trebao dobiti. Ima daleko veće legitimno pravo na to nego sadašnji direktor. No znao je čekati povoljan trenutak. Rodio se kao lovac razine sedam. Zahvaljujući drogi, sad je razina deset. Povrh toga, najnovija verzija formule, posebno osmišljene za njega, sad povećava širinu njegovih moći. Njegova prirodna poslovna pronicavost pojačana je do razine srednjeg parastrateškog talenta. Također razvija neke hipnotizerske sposobnosti. Međutim, sada, nakon što je saznao što se dogodilo Houdiniju, postalo je jasno da bi bilo mudro odustati od pokušaja širenja svojeg niza paranor-malnih sposobnosti. Čelična su se vrata otvorila. Ušao je u prostoriju i čekao da se vrata opet zaključaju za njim. Tri su čovjeka radila u laboratoriju. Svi su podigli glave kad je ušao. Jedan od njih, dr. Humphrey Hulsey, promatrao ga je blijedim, bezizražajnim očima. Hulsey je visok muškarac, mršav poput kostura, tankih ruku i nogu. Nash je pomislio da sa zaštitnim naočalama na licu izgleda poput prevelikog kukca. - Dakle? - upita Hulsey. - Je li mi tvoj operati-vac probavio potrebnu informaciju? Ne mogu

GIGA

90

nastaviti s novim eksperimentima prije nego vidim podatke Tallentyre. Prema onome što piše u Quinnovim bilješkama, od kritične su važnosti za stabiliziranje formule. Nash je potisnuo poriv da zgrabi najbliži mikroskop i njime tresne Hulseyjevu glavu. Hulsey je jedina osoba u zgradi koja se s njim usuđuje razgovarati kao da je djelatnik, a ne izvršni upravitelj. Hulsey je to mogao jer je briljantan kemičar. Također je intuitivna osoba razine osam s paranor-malnim talentom za analiziranje obrazaca - od one vrste koja je skrivena na molekularnoj razini. Hulsey je također jedina druga osoba među zaposlenicima koja je član organizacije na visokom položaju. Kombinacija njegovih intelektualnih i paranormalnih sposobnosti čini ga neprocjenjivim. Nažalost, itekako je svjestan svoje važnosti za Članove Unutarnjeg kruga. - Ne - reče Nash. - Došao sam razgovarati o najnovijoj verziji droge X9 što si je pripremio za mene. Dosad je Hulseyjev najveći doprinos stalnom istraživanju utemeljiteljeve formule bilo otkriće koje je omogućilo genetičko prilagođavanje droge paranormalnom profilu nekog pojedinca. - Tek sam prije nekoliko tjedana promijenio drogu za tebe. - Hulsey je govorio s gnušanjem. -Sto sad ne valja? Nash mu je prišao bliže i spustio ton glasa. Njegovi su pomoćnici provjereni do najviših sigurnosnih razina, ali Nash nikomu nije vjerovao osim ako to nije bilo apsolutno neophodno. - Napadaji nisu prestali - tiho reče. - Javljaju se češće. Hulsey puhne kroz nos. - Nemoj okrivljavati drogu za svoje probleme s kontroliranjem bijesa. Ako imaš poteškoća sa samokontrolom, predlažem da pozornije pogledaš vlastiti paranormalni profil. Znaš onu staru izreku, to mu je u krvi. Opet se okrenuo svojemu mikroskopu. Nash je uspio, jedva, obuzdati navalu usijanog bijesa koji ga je obuzeo. - Pripremit ćeš nove doze - rekao je - bez dodatnih pojačavanja sposobnosti. Želim se vratiti na prvobitnu verziju, onu koja pojačava samo moje lovačke talente. Razumiješ li, Hulsey? Hulsey nije podigao pogled s mikroskopa. -Jasno da razumijem. Ne možeš vladati drugim talentima. Nash se prisilio izići iz laboratorija bez popuštanja porivu da prereze Hulseyjev grkljan. Zasad mu je Hulsey potreban, ali to će se s vremenom promijeniti. Nitko nije nezamjenjiv, čak ni dr. Humphrey Hulsey.

GIGA

91

30 Zack se zaustavio na pločniku ispred prodavaonice Incognito i proučavao izlog. S druge strane stakla nalazile su se dvije lutke odjevene u odjeću iz viktorijanskog doba, jedan astronaut, jedan gusar i poznati superjunak. Niz elegantnih i maštovitih maski visio je na dugim vrpcama učvršćenim za strop. - Bez uvrede - rekao je Raine - ali nikad ne bih rekao da postoji veliko tržište za kostime, osim za Noć vještica. Otvorio joj je vrata. - To je samo jedan dan u godini. - Tomu dodaj godišnje prikupljanje sredstava za dobrotvorne svrhe u Oriani, što je po tradiciji staromodni bal pod maskama, niz dječjih zabava tijekom cijele godine, nekoliko otmjenih zabava i sličnih događanja, ugovore s nekoliko regionalnih kazališnih skupina i on/me-prodaju, te dobivaš sasvim uspješan posao. Nasmiješio se. - Dobro. Vjerovat ću ti na riječ. - Ušao je za njom u prodavaonicu. - No moram ti reći da mi je teško vjerovati da bi netko stariji od deset godina želio odjenuti kostim. - Teta Vella je običavala reći da svi nose maske. Prodajni prostor nije bio velik. No bio je dramatično ukrašen jarkim bojama i osvijetljen kazališnom rasvjetom. Još je nekoliko kostima izloženo, pa se ondje nalazila lutka odjevena kao balerina i jedna koja je na sebi imala kompliciranu haljinu koja ga je neodređeno podsjećala na velike, kićene haljine što su ih žene nosile u osamnaestom stoljeću. Niz slika u elegantnim modernim okvirima visio je na zidovima. Svaka je prikazivala neobičnu masku. - Teta Vella ih je napravila - reče Raine. -Slikanje je bilo jedna od rijetkih stvari koje su je smirivale. Mogla se satima, ili čak danima baviti jednom slikom. Mogla sam ih samo toliko objesiti u prodavaonici. Većina se još uvijek nalazi u kući u Shelbyvilleu. - Nemaš niti jedne u svojem stanu. Dobacila mu je zagonetan pogled. - Bi li želio neku od ovih maski objesiti na zid u svojem domu? Proučavao je najbližu sliku. Bio je metar daleko od nje, ali je osjećao slabašnu, uznemirujuću energiju- - Ne - rekao je. - Srećom, većina mojih mušterija ne osjeća loše vibracije - tiho je rekla. - Ljudi misle da su slike fascinantne. Dobila sam nekoliko ponuda za njih. - Jesi li ikad neku prodala? - Ne - reče Raine. - Samo su mi one ostale od tete Velle. Na desnoj se strani nalazio prodajni pult, a na suprotnom je zidu bio otvor zastrt crvenim baršunom. - Jesi li to ti, Raine? - doviknuo je nečiji glas s druge strane zastora. - Upravo sam te kanila nazvati. - Žao mi je što kasnim - reče Raine. - Jutros se situacija zakomplicirala. Baršunasti se zastor razmaknuo. Pojavila se niska, punašna žena dvadesetih godina. Izgledala je kao da je upravo izišla iz filma o vampirima. - Ovo je Pandora, moja pomoćnica - reče Raine. - Pandora, ovo je Zack Jones. - Drago mi je - reče Zack. - Nisam čuo vaše prezime. - Ne rabim ga - reče Pandora, a oči su joj se suzile u ne baš suptilnom upozorenju. - Tako je - reče Zack. - To je objašnjenje. Jedva je uspio potisnuti osmijeh. Pandora je na sebi imala dugu, lepršavu crnu haljinu širokih rukava. Na nogama je imala masivne cipele s petama od deset centimetara. Teška ogrlica neobična dizajna izrađena od nekog srebr-nastog metala visjela joj je oko vrata. Kosa obojena u crno imala je razdjeljak na sredini i spuštala joj se do polovice leda. Blijeda šminka stvarala je dojam sablasnog bljedila na njezinu licu. Tamni ruž za usne i vješto

GIGA

92

našminkane oči činile su zapanjujući kontrast. Maleni koluti i slični ukrasi svjetlucali su joj na nosu, ušima, obrvama i usnama. Pandora je bezizražajno pogledala Raine. - Novi momak? Na Zackovo čuđenje, Raine je porumenjela. - Ne - brzo će Raine. - Novi, ovaj, poznanik. Zack ju je pogledao. Još je više porumenjela i žurno pročistila grlo. - Kao što sam rekla, moj se život u posljednje vrijeme malo zakomplicirao - mirno je dodala. -Zack je želio pogledati prodavaonicu i upoznati tebe. Danas će biti ovdje s nama. - Zašto? - upita Pandora, još uvijek sumnjičava. Raine iskrivi lice u grimasu. - Jer je Ubojica Kriješ zaključio da sam ja njegova nemeza. Zack će neko vrijeme glumiti tjelohranitelja. Pandora se užasnula. - Zlikovac je tebe uzeo za metu? - Tako izgleda - reče Raine. - Dovraga, bojala sam se da će se to jednoga dana dogoditi. Nisam li ti rekla da će ti se obiti o glavu sve to uplitanje u stare slučajeve? - Da, rekla si mi. - Gdje si ga našla? - Pandora nakrivi glavu prema Zacku. - Ti ne poznaješ niti jednog profe-sionalnog tjelohranitelja. - Zack je neka vrsta istražitelja - reče Raine. Zack se nasmiješi. - Zapravo, ja sam pravi istra-žitelj. Pandora prekriži ruke, a na licu joj se pojavi izraz gnušanja. - Ne valjda opet netko iz policije. Mislila sam da si naučila lekciju s Mitchellom. Raine se namršti. - Rekla sam ti, Zack mi nije momak. Zack pogleda Pandoru. - Ja se ne bavim provođenjem zakona. Samo postavljam pitanja i nastojim dobiti odgovore. - Je li? - Pandora se nije doimala uvjerenom, ali je slegnula punašnim ramenima. - Smijem li pogledati stražnju prostoriju? - Zack upita Raine. - Svakako. - Zaputila se prema baršunastom zastoru. - Pođi sa mnom. Pandora je Zacku dobacila još jedan sumnjičav pogled, a zatim je pošla iza pulta i sjela za kompjutor. - Usput rečeno, nazvala je Marie Antoinette -preko ramena je doviknula Raine. - Premjestila je probu na četvrtak. - Nema problema - reče Raine i prođe kroz otvor. Zack ju je slijedio. - Marie Antoinette? - Joanne Escott, gradonačelnica našega lijepoga gradića. Kod nas je naručila kostim za godišnji dobrotvorni bal što sam ga spomenula. Ne snalazi se baš u ophođenju s Pandorom, pa nastojim uvijek biti ovdje kada dođe na probu. - Zašto ime Marie Antoinette? - Joanne je ove godine željela nositi raskošnu haljinu iz osamnaestog stoljeća, upotpunjenu velikom, naprasenom perikom kakvu ima onaj kostim u prodavaonici. Rekla sam joj da će izgledati kao Marie Antoinette, a to vjerojatno nije imidž što ga želi pokazati kao gradonačelnica. Bila je veoma odlučna. Na koncu sam joj spomenula da, odjene li taj kostim, njezini kritičari u Oriana Journalu neće moći odoljeti želji da objave njezinu sliku s bala i ispod stave potpis Neka jedu kolače. - Ta ju je primjedba zacijelo navela da se predomisli? - Da, ali nažalost, mislim da ni njezin drugi izbor nije osobito mudar. No nisam je uspjela navesti da se ponovno predomisli. Poći će na bal kao Kleopatra. - Sa zmijom ili bez nje? - O, imat će je. Mi u Incognitu ponosimo se time što pazimo na svaki detalj. Ni u snu ne bismo dopustile da naša gradonačelnica pođe na bal u nepotpunom kostimu. Nasmijao se.

GIGA

93

- Evo je. - Mahnula je rukom. - Naša stražnja prostorija. Polako je hodao prostorijom, otvorivši svoja osjetila. Na lijevoj se strani nalazila garderoba i trostrano zrcalo. Ostatak prostorije bio je ispunjen nizom dugih kolica na kojima su se nalazile šipke za vješanje odjeće. Procijenio je da se na svakim kolicima nalazi više od dvadeset kostima. Niz raznovrsnih, lijepo izrađenih maski bio je izložen na nekoliko redova plastičnih glava složenih na policama. - Imate popriličan inventar - primijetio je. - Ovo je za nas važno doba godine. - Dizajniraš li sama sve to? - Samo neke kreativne skice i ideje. Pandora je genijalka kad je riječ o dizajniranju kostima. Dok je teta Vella bila živa, ona je izrađivala veliki broj maski. Zaputio se prolazom između dugih kolica s kostimima, ali nije osjećao ništa osim uobičajene dosadne statike. - Nema vrućih mjesta - rekao je. - Pa, to je dobra vijest. Pogledao je vrata u stražnjem dijelu prostorije. - Onuda se zacijelo izlazi u stražnju uličicu? - Da. Cijelo su vrijeme zaključana. Na vratima je čvrst zasun i alarm. Itekako sam svjesna činjenice da smo Pandora i ja ovdje često same. Ne želimo riskirati. Kimnuo je, a zatim je prišao vratima i provjerio ih kako bi bio siguran. Kad je sve pregledao, vratili su se u prednju prostoriju prodavaonice. Pandora je sjedila za kompjutorom i brzo tipkala. - Još dvadeset narudžbi za nove steznike - rekla je Raine, ne skidajući pogleda s ekrana. - Rekla sam ti da će biti traženi. Zack je pogledao na ekran i vidio uzak, crn stez-nik. Prikazan je uz par čizama na visoke tanke pete i ogrlicu u egipatskom stilu. Pogledao je Raine. - On/me-poslovanje što si ga spomenula? Oči su joj svjetlucale od smijeha. - Znaš, dok nisam upoznala Pandoru, nisam imala pojma da je neogotsko tržište tako golemo.

GIGA

94

31 Unutrašnjost Alley Doora bila je poput ponoći mračna špilja posuta treperavim svjetlima malenih svijeća na stolovima. Usamljeni je gitarist na pozornici pjevao o užicima zabranjenog seksa. Koliko je Raine mogla procijeniti, cijela se pjesma temeljila na nizu metafora, a činilo se da su sve povezane s kupovinom u prodavaonici slatkiša. Poigravala se štapićem za miješanje koktela u piću od mineralne vode i limete, nestrpljivo čekajući da glazbenik napravi stanku kako bi mogla razgovarati sa Zackom. Iz poštovanja prema izvođaču, nitko od nazočnih nije razgovarao, osim povremeno i veoma tiho s konobarima. Činilo se da je Zack zaokupljen glazbom. Opušteno je sjedio u separeu kraj nje i jednom rukom držao čašu mineralne vode. Bio joj je tako blizu da su im se dodirivala ramena i bedra, tako blizu da ju je uzbuđivao njegov miris. Na paranor-malnoj je razini bila intenzivno svjesna treptaja uzbuđenja. Podsjetila se da su oboje ovdje radi posla, a zato su i naručili mineralnu vodu. Međutim, ta je činjenica nije spriječila da potroši mnogo vremena na biranje odjeće za tu večer. Nikad ranije nije otišla u džez-klub, ali je bila prilično sigurna da je crno siguran izbor. Haljina što ju je izabrala nikako se ne bi mogla smatrati radnom odjećom. Pripijala joj se uz tijelo i imala je smiono dubok izrez, kao ništa drugo u njezinoj garderobi. Nekako je istodobno uspijevala izgledati elegantno i nevjerojatno seksi. Nikad je ne bi kupila da tada Gordon nije bio s njom. Uporno je tvrdio da haljina nosi njezino ime. Kanila ju je odjenuti kad prvi put iziđe na pravi spoj s Bradleyjem. Zackova reakcija na haljinu bila je veoma ugodna. - To definitivno pali - rekao je kad je ušla u dnevni boravak u cipelama na veoma visoke pete i s malenom torbicom u ruci. Nije joj se krv uzburkala od njegovih riječi, već od vreline u njegovim očima. Taj izraz nikad nije vidjela u očima nekog drugog muškarca. Podigao je i njezinu temperaturu. Gitarist je napokon završio svoju pjesmu o odlasku u prodavaonicu slatkiša i objavio stanku. Uključen je stereouređaj. Snimljena glazba i žamor razgovora ispunio je prostoriju. - Sto će biti dalje? - pitala je. Zack se uspravio na sjedalu. - Sad ću malo istraživati. - Kako? - Poći ću do šanka i malo popričati s barmenom. - Zašto? - Ranije sam se malo raspitao. One večeri kad je Quinn bio ovdje, vladala je velika gužva. Pretpostavljam da su stolovi i separei bili rezervirani za dvoje ili više ljudi. Ako je Quinn sam došao ovamo, sasvim je moguće da je sjedio za šankom. - Shvatila sam - rekla je. - Nadaš se da će ga se barmen sjetiti. - Vrijedi pokušati. Vraćam se za nekoliko minuta. Izvukao se iz separea i zastao. - To je doista fantastična haljina - rekao je. Shvatila je da se njegov pogled spušta sve niže. - Bolje da pođeš razgovarati s barmenom - rekla je. - Tako je. Barmen. Još kad bih se barem mogao sjetiti o čemu sam s njim želio razgovarati - Nasmiješila se. - Koncentriraj se, Jones. - Da, gospojo. Gledala ga je kako se provlači između stolova, svjesna pjenušavog osjećaja. Većina žena njezine dobi stekla je ponešto iskustva u igri koketiranja, ali njoj je sve to novo i uzbudljivo. Nikad tu vještinu nije uspješno prakticirala jer je strepjela od neizbježnog rezultata. Uvijek se osjećala veoma nelagodno kad bi slala suptilne signale kakve žene rabe da bi privukle muškarca jer je znala da si zapravo nikad neće moći dopustiti da se s nekim emotivno zbliži.

GIGA

95

Kako bi to učinila, morala bi objasniti o glasovima. Ako tipu kažeš da čuješ glasove, to nekako negativno djeluje na vaš odnos. Ali sa Zackom nije tako. Izgubila ga je iz vida, udobno se smjestila i pijuckala svoje piće. Razina buke sad je prilično porasla. Ljudi su pričali i čavrljali, nastojeći da ih se čuje uz glazbu. Drugi su dolazili i odlazili hodnikom što je vodio do toaletnih prostorija. Zack se nešto kasnije vratio. Kad je sjeo kraj nje, odmah je osjetila da više nije raspoložen za očijukanje. - Barmen ga se sjeća - rekao je. - Quinn je uza se imao laptop koji je držao kao da je od čistog zlata. Naručio je pivo i platio ga gotovinom. Zatim je naručio još jedno. Zaključivši da je čovjek u redu, barmen mu je dopustio da započne piti na račun. Nakon trećeg piva Quinn je otišao u toaletne prostorije i više se nikad nije vratio. - Želiš reći da je Quinn pobjegao ne plativši račun? - Tako je barmen protumačio situaciju. Quinn nije platio piva. Nije ostavio napojnicu. Jednostavno je otišao u toaletne prostorije i više se nije vratio. Shvatila je da Zack proučava hodnik prema toaletnim prostorijama. - Sto misliš? - pitala je. - Mislim da, prema onome što je Fallon rekao, trag što ga je Quinn ostavio za sobom veoma naglo nestaje u Oriani. Možda je završio upravo ovdje, u Alley Dooru. - Misliš da su Quinna možda oteli iz ovoga kluba? - Jedino u što sad možemo biti sigurni je činjenica da je dvadesetog uvečer bio ovdje. Nakon toga je nestao. Osjećala je kako energija treperi oko Zacka. Ista vrsta opasne aure zračila je iz njega večer ranije, kad se odmah nakon tučnjave pojavio na njezinim vratima. Čudna pojava bila je ta da je njegova paranormalna energija razbudila i sva njezina osjetila. Njome su strujali iščekivanje i uzbuđenje. Nagnula se bliže. - Sto ćeš sad učiniti? - Ono što je Quinn učinio nakon što je popio tri piva. Idem u toaletne prostorije. Dotaknula mu je ruku jer je osjetila silnu potrebu da to učini. - Molim te, budi oprezan. Gledala sam mnogo filmova u kojima ima scena u muškim toaletnim prostorijama. Situacija je uvijek loša. - Bez brige. - Umirujuće ju je potapšao po ruci. - I ja sam gledao neke od tih filmova.

GIGA

96

32 Do toaletnih prostorija pošao je putem kojim bi se kretao netko tko je sjedio za šankom. Sad je bio uzbuđen, a sva su se njegova osjetila, normalna i paranormalna, razbudila i treperila od iščekivanja. Obuzelo ga je hladno ushićenje lova. Znao je da je Raine osjetila energiju što je zračila iz njega, znao je da je to izazvalo reakciju njezinih paranormalnih osjetila. Veza među njima postaje jača, bez obzira shvaća li ona to ili ne. Zaputio se slabo osvijetljenim hodnikom i gurnuo vrata s oznakom za muškarce. Unutra su se nalazila tri čovjeka - dva za pisoarima i jedan u pregratku. Prošao je malenom, pločicama prekrivenom prostorijom, nastojeći da se ne doima poput nekog pervertita dok je tražio ostatke starog nasi-lja. Problem nije bio u nedostatku preostale para-normalne energije. Ovo je tipična toaletna prostorija u kojoj se zbivalo poprilično dramatičnih ljudskih trenutaka. Dok je bio ovako razbuđen, vizije su djelovale uznemirujuće, ali uglavnom su bile slabe i bez fokusa. Detektirao je ostatke moralne pokvarenosti što su ih za sobom ostavile godine brzih seksualnih susreta, ilegalne uporabe droga, nasilja, mučnine i bijesa. Ovo posljednje zaokupilo je njegovu pozornost. Nasilni je bijes bio zapanjujuće svjež, možda od večeras. Zračio je iz jednog od umivaonika. Prao je ruke i nekoliko se sekunda koncentrirao na to. Vizije su prikazivale muškarca koji je upravo saznao da njegova žena spava s drugim. Nadao se da je siroti čovjek uspostavio kontrolu nad sobom prije nego se vratio za stol. Kao što je očekivao, kvaka na vratima pružala je toliko slojeva statike da ih je bilo nemoguće sortirati. Kvake na vratima kao spužve skupljaju para-normalnu energiju. Do trenutka kad je završio svoj kratak pregled, dva čovjeka kraj pisoara dobacivala su mu poglede pune nelagode. Vratio se u hodnik. Pa, ionako je bilo malo vjerojatno da će nešto otkriti, podsjetio se. Krenuo je hodnikom prema stražnjim vratima. To je bio očit izlaz za nekoga tko želi izbjeći plaćanje računa na šanku. Vrata nisu imala alarm. Oprezno ih je dotaknuo jednom rukom i osjetio uobičajenu zbrku. Izišao je na uličicu. Vrata su se zatvorila za njim. Trenutak je stajao, apsorbirajući lepezu dojmova. Svježi noćni zrak nosio je smrad smeća iz velikog čeličnog kontejnera. Drugi je kontejner na sebi imao natpis SAMO STAKLO. Zaudarao je po ustajalom vinu i pivu. Dva su ga štakora proučavala iz zaklona ispod kontejnera za smeće, a zatim su pobjegla u noć. Nije pokupio nikakve tragove u toaletnim prostorijama ili hodniku, pa je pretraživanje uličice zacijelo gubitak vremena. Unatoč tomu polako je krenuo prema drugom kraju.

GIGA

97

33 Raine je četvrti ili peti put pogledala na sat. Na slabašnom je sjaju stolne svijeće vidjela da je prošla samo još jedna minuta. Nije baš mnogo vremena, kad se sve uzme u obzir. Koliko može trajati pretraživanje toaletne prostorije? Gotovo odmah nakon što je Zack nestao u smjeru hodnika njezino je nervozno uzbuđenje ustupilo mjesto zloslutnom osjećaju. Ono što je sad osjećala bilo je neugodno slično onomu što je iskusila prethodne večeri, otprilike u vrijeme Zackova sukoba s ubojicom u prolazu kraj motela. To joj se nije sviđalo, ali nije znala što bi mogla poduzeti, osim da pođe niz hodnik i pokuca na vrata muškog zahoda. Nije loša ideja, kad bolje promisli. Kad bi se oboje maknuli od stola, konobar bi vjerojatno zaključio da su otišli iz kluba. Zack je platio pića čim su stigla, pa je račun podmiren, ali nije ostavio napojnicu jer su namjeravali naručiti još jednu rundu. Otvorila je malenu torbicu i potražila nešto sitniša za napojnicu. Kosa na zatiljku malo joj se podigla, kao da ju je pomaknuo nevidljivi, ledeni propuh. Naježila joj se koža na rukama. Istodobno je postala svjesna dviju stvari. Prva je bila ta da je netko veoma opasan upravo prošao kraj separea u kojem je sama sjedila. Osjećala je nazočnost muškarca točno iza sebe, ali i njegovu pakosnu namjeru. Drugo u što je bila apsolutno sigurna odnosilo se na činjenicu da je čovjekova pakost usmjerena na Zacka. Zack je u nevolji. Znala je to jednako sigurno kao što je znala da čuje glasove. Prisilila se da na miran, spokojan način izvadi nešto novca iz svojeg novčanika. Njezini su instinkti sad već vrištali. Jedva je uspijevala zadržati smirenost. Stavila je novac na stol. Tek se tada lagano okrenula na sjedalu, kao da traži konobara. Učinila je to na vrijeme da vidi kako neki čovjek kreće polumračnim hodnikom prema toaletnim prostorijama. Nešto u odlučnom načinu na koji se kretao govorilo joj je da je on taj koji je izazvao zvonjavu njezina nutarnjeg alarma. Čovjek je nestao u hodniku. Zatvorila je torbicu, kliznula iz separea i požurila prema toaletnim prostorijama. Stigla je do hodnika baš na vrijeme da vidi kako mračan lik kratko zastaje ispod znaka za izlaz u slučaju nužde postavljenog iznad stražnjih vrata. Na sablasnoj je svjetlosti znaka vidjela kako iz džepa vadi skijašku masku i navlači je na lice. Zatim je jednom rukom uhvatio kvaku. Drugom je izvukao nož iz skrivenih korica.

GIGA

98

34 Užasne su vizije bez upozorenja nahrupile kad je dotaknuo kut čeličnog kontejnera za smeće. Prizori su bili mučni i prilično svježi, ne stariji od mjesec dana. Odjednom je znao što se dogodilo u toj uličici. Sve je vidio iz perspektive Lawrencea Quinna. ... Mračna se figura brzo približava iz sjenki. Smućenost, a zatim nevjerojatna strava. Mučna spoznaja da je bio budala kad im je vjerovao. Pojavila se glava smrti. Oči poput bezdanih crnih rupa.... ... Zatim ga je prozela nezemaljska hladnoća. Bio je na tlu. Glava smrti se sagnuta, nagnuvši se nad njime, grabeći nešto iz njegovih obamrlih prstiju... Otvorila su se vrata noćnoga kluba. Naglo je povukao ruku s metala i brzo se okrenuo. Vizije su nestale čim više nije bio u kontaktu s metalom, ali je još uvijek osjećao emocionalnu muku čovjeka koji je znao da je suočen s vlastitom, neizbježnom, nasilnom smrću. Raine je izjurila kroz vrata, krećući se nevjerojatno brzo u svojim tankim visokim petama i uskoj crnoj haljini. Zaputila se ravno prema njemu, ispru-živši malenu torbicu u desnoj ruci. Nije govorila dok je dugim, odlučnim koracima smanjivala razdaljinu među njima. To nije Raine, vrištali su njegovi paranormalni instinkti. Sve je pogrešno. Ali nesuglasje između fizičkog izgleda napadača i onoga što su mu govorila osjetila izazvalo je trenutak kaosa u njegovu umu, usporavajući brzinu njegove reakcije. Druga je osoba izletjela kroz vrata. - Pazi! - vikne Raine. - Ima nož. Prava Raine. Bacila je torbicu na napadača. Odbila se od leđa lažne Raine i pala na tlo. Udarac nije mogao nanijeti nikakvu pravu štetu, ali je naveo lažnu Raine da se u djeliću sekunde osvrne preko ramena. Ometanje je zacijelo djelovalo na njegovu kontrolu jer je lažna Raine na nekoliko sekunda treperila i nestala. Pojavio se poznati lik s crnom skijaškom maskom. Čovjek sa skijaškom maskom je u trenu zaključio da Raine nije opasna, ali to je Zacku dalo vremena da iz futrole izvuče pištolj. Međutim, nije imao vremena propisno naciljati. Lovac-iluzionist se prebrzo kretao. Povrh toga, Raine se nalazila iza njega. Ako metak promaši cilj, što je u danim okolnostima vrlo vjerojatno, mogao bi pogoditi nju. Čovjek sa skijaškom maskom opet se preobrazio u Raine. Sad je već stigao na manje od metra. Zack je intuitivno znao što će dalje učiniti te je uspio, jedva, izbjeći napad. Skočio je unatrag, iza kontejnera s oznakom STAKLO, posegnuo unutra i zgrabio prvu praznu bocu koju je dotaknuo. Zatim je čučnuo. Lažna se Raine pojavila na vidiku, a crna se torbica nalazila u ispruženoj ruci. Prikaza je prekasno shvatila da njegova meta više nije uspravna. Pokušao se prilagoditi, zamahnuvši torbicom prema dolje. Torbica se usred zamaha pretvorila u nož. Opet se pojavio čovjek sa skijaškom maskom, ali je preobrazba na sekundu ili dvije poremetila njegovu ravnotežu. Zack je to iskoristio i navalio odozdo. Bocom je tresnuo po nozi u crnim hlačama. Udarac je razbio bocu. Već se zakotrljao izvan domašaja. Nije imao priliku vidjeti je li potekla krv jer je čovjek sa skijaškom maskom naglo skočio unatrag. Sad je tako brzo mijenjao svoj izgled da Zack nije uspio naciljati i pucati. Bilo je očito da je napadač posve izgubio kontrolu nad sobom. - Ne! - prodorno visokim glasom kriknuo je čovjek sa skijaškom maskom/Raine, obuzet pani-kom i bijesom. Brzo se okrenuo. I dalje stežući svoj nož/torbicu, pobjegao je prema ulazu u uličicu. Zack je jurnuo za njim, prošavši kraj zaprepaštene Raine. No bilo je beznadno. Nikako nije

GIGA

99

mogao uhvatiti tog čovjeka. Možda je izgubio kontrolu nad paranormalno stvorenim iluzijama, ali je i dalje imao brzinu lovca. Čovjek je izjurio iz uličice i stigao do pločnika. Skrenuo je lijevo i izgubio se iz vida, a koraci su odjekivali kroz noć. Zaurlao je veliki motor. Gume su škripale. Čekalo ga je vozilo za bijeg. Ali ovoga se puta začuo mučan udarac, a potom zvuk motora kojemu je naglo dodan gas. Zack je nekoliko sekunda oklijevao na ulazu u uličicu. Nema smisla uletjeti ravno u zasjedu. No kad je na brzinu pogledao iza ugla, na vidiku nije bilo vozila za bijeg. Vidio je samo tijelo ispruženo na asfaltu raskrižja.

GIGA

100

35 - Policajci to smatraju prometnom nesrećom u kojoj je vozač pobjegao s mjesta nesreće - Zack je govorio u telefon. - Bio je mrtav kad sam stigao do njega. Nikakvih dokumenata. Nitko nije vidio automobil. - Sto je s tobom? - upita Fallon. - Ni ja ga nisam vidio. - Hodao je amo-tamo po Raineinu dnevnom boravku, nastojeći se riješiti viška energije koja je još uvijek pulsirala njime. Batman i Robin su mu bili za petama, pokušavajući otkriti je li to neka nova igra. - Ali zvučalo je kao da je riječ o onom istom terencu koji ga je sinoć čekao na motelskom parkiralištu. - Obraća li policija pozornost na tebe i Raine? - Zasad ne. Protumačili su to kao pokušaj pljačke koji se izjalovio. Rekao sam im da sam bio u toaletnoj prostoriji, a zatim sam malo izišao na svježi zrak. Tip me iznenadio. Imao je nož. Pobjegao je kad je Raine izišla da bi vidjela što se događa. - Sve je istina - reče Fallon. Zvučio je zadovoljno. Svi znaju pravilo broj jedan. Drži se istine koliko god je to moguće, ali policiji ne pokušavaj objasniti Ezoterično društvo i njegove probleme s Ponoćnicom. Sve u svemu, to je dobro pravilo, mislio je Zack. Niti jedan policajac ne bi dobro prihvatio razgovor o Društvu i Ponoćnici. Vidite, policajce, ja radim za posebnu detektivsku agenciju koju angažira organizacija predana istraživanju paranormalnog, a zatim je tu i ona druga skupina koja je ukrala tajnu alkemijsku formulu koja može pojačati nečije paranormalne moći... Da, svakako. Ezoterično se društvo katkad spominje na stranicama tabloida, odmah kraj važnih vijesti o novim pojavljivanjima Elvisa i nedužnim ženama koje su zatrudnjele s neobičnim stvorenjima s drugih planeta. Sto se Fallona tiče, to je dovoljno loše. Ne pada mu na pamet pogoršati problem time da J&J postane predmet viceva među službama za održavanje reda i zakona. - Policija je, naravno, veoma zainteresirana za automobil koji je pregazio pljačkaša - reče Zack. - Čak i ako ga nadu, sumnjam da će ih to nekamo odvesti. Oni koji su uklonili čovjeka sa ski-jaškom maskom pobrinut će se za to. Meni se čini da mu je njegov nadređeni u Ponoćnici pružio još jednu priliku da sredi tebe. Kad nije uspio, ta je osoba imala spreman plan B, samo za njega. - Imaš li kakvu teoriju o tome što se događalo sa svim onim preobrazbama? - Čini se da je možda posjedovao dva razvijena talenta - reče Fallon. - Ali nije mogao oba kontrolirati. Raine je stigla iz kuhinje i donijela pladanj od bambusa na kojem se nalazio fini čajnik i dvije šalice krhka izgleda. Seksi crnu haljinu zamijenila je bijelim ogrtačem od frotira. Na nogama je imala papuče umjesto cipela visokih peta. Kosa joj je još uvijek bila podignuta, ali se tijekom uzbudljivih događaja u uličici oslobodilo nekoliko svilenkastih pramenova. Visjeli su joj oko ušiju i niz zatiljak na nevjerojatno seksi način. Zackovo je tijelo, još uvijek napeto od preostalog adrenalina, odmah reagiralo. - Mislio sam da je pojava više talenata visoke razine kod nekog pojedinca navodno nemoguća -govorio je Zack, nesposoban otrgnuti pogleda s Raine. - Stručnjaci tvrde da jedan talent uvijek postaje dominantan. - Kao u svemu, i tu postoji izuzetak koji potvrđuje pravilo - zareži Fallon. - Povijesni zapisi kažu da je bilo nekoliko slučajeva u kojima su određeni pojedinci pokazivali jake razine više od jedne vrste talenta. Ali da, fenomen je veoma rijetka pojava. Prema onome što kažu stručnjaci, postoji logično objašnjenje za činjenicu da je jedan talent uvijek dominantan. - Nešto u vezi s prekomjernom stimulacijom mozga, zar ne?

GIGA

101

- Mozak je osmišljen tako da procesuira golemu količinu podataka što mu ih šalju sva osjetila. Također je sposoban isključiti sve nevažne ili nepotrebne informacije koje dolaze od tih osjetila. To nazivamo sposobnošću fokusiranja. No ako je ta sposobnost nadjačana, u mozgu može doći do kratkog spoja, da tako kažem. - Preopterećenje informacijama. - I sam znaš da je dovoljno teško nositi se s podražajima što ih daje paranormalna senzibilnost razine deset - reče Fallon. - Potrebno je mnogo snage volje i samokontrole. Samo zamisli kako bi bilo nositi se s dva jednako snažna talenta. - Čovjek sa skijaškom maskom definitivno je gubio kontrolu. Večeras je bilo gore nego sinoć. Palio se i gasio poput neonskog natpisa koji je u kvaru. - Provjerio sam sve reference što sam ih mogao naći - reče Fallon. - U svakom potvrđenom primjeru, a navodno ih je bilo tek nekoliko, dvostruki su talenti umrli mladi. Vjerojatno se priroda za to pobrinula kako ti ljudi ne bi postali nadnaravni grabežljivci čiji bi potomci bili to isto. - Ako imaš pravo, kakvi su izgledi da je Ponoćnica pronašla jednog od tih krajnje rijetkih pojedinaca koji nije mlad umro? - Gotovo nikakvi - reče Fallon. - Moj mi instinkt kaže da Ponoćnica nije našla osobu obdarenu dvostrukim moćima; stvorili su je uz pomoć neke nove varijacije formule. - To ima smisla. No ako su se tako silno potrudili oko toga, zašto su uništili tako skupo oruđe? - Očito zato što se čovjek pokazao nepouzdanim - reče Fallon. - Napao te dva puta i oba je puta doživio neuspjeh. Čini se da je Ponoćnica veoma darwi-nistička organizacija. Samo snažni i uspješni preživljavaju i napreduju do viših položaja. - Svakako se nadam da nemaju cijelu gomilu dvostrukih talenata visokih razina koji će zauzeti mjesto poginulog čovjeka. - Nije baš vjerojatno. - Fallon je zvučio veoma sigurno. - Bez obzira na troškove, analitičari kažu da, statistički govoreći, ima veoma, veoma malo ljudi koji posjeduju onu vrstu parapsihološkog profila koji bi se mogao kemijski stimulirati tako da nastane dvostruki talent koji funkcionira. - Statistika nije bila moj omiljeni predmet. Previše je načina na koje se njome može manipu-lirati. - Gledaj na to s vedrije strane - reče Fallon. -Očito napreduješ u svojem zadatku. Sad barem znamo da je Lawrence Quinn mrtav, te da ga je vjerojatno ubio dvostruki talent s kojim si se večeras sukobio. - Također znamo da je Ponoćnica nešto ukrala Quinnu. Mislim da je to bio njegov kompjutor. Barmen u klubu mi je rekao da je uza se imao laptop. - Vjerojatno je sadržavao bilješke o njegovim istraživanjima ili neke druge informacije što ih je kanio prodati Ponoćnici - zamišljeno će Fallon. -Ali nešto je sigurno pošlo po zlu. Ljudi koji su organizirali ubojstvo Quinna i krađu njegova kompjutora nisu dobili ono što su očekivali, pa su se vratili u Orianu. A Raine Tallentyre je jedini trag što ga imaju. Bez obzira što ćeš učiniti, nemoj je ispuštati iz vida. Zack je čuo škljocaj i shvatio da je veza prekinuta. Ponovno je pričvrstio mobitel za pojas, prestao hodati i pogledao Raine. Sjedila je na kauču i točila čaj u šalice sa senzualnom gracioznoscu od koje mu je zastao dah u prsima. Sve se u njemu stegnulo i napelo. Priberi se, Jones. To je samo posljedica uzbuđenja. Već si to doživljavao. Raine je spustila čajnik na pladanj i zabrinuto ga pogledala. - Sto je Fallon imao reći? Silom se koncentrirao i uspio joj iznijeti brzi sažetak Fallonovih primjedaba. Mačke su zaključile da je igra hodanja amo-tamo završila, te su se zaputile prema kauču i skočile na jastuke kraj Raine. Zack je provukao prste kroz kosu, nastojeći se koncentrirati. - Jedna dobra stvar. Fallon misli da se ne moramo zabrinjavati zbog još jednog dvostrukog talenta koji se mota Orianom ili oko

GIGA

102

nje. Raine je objema rukama finu šalicu prinijela usnama. - Sto je s osobom koja je upravo ubila čovjeka koji je bio dvostruki talent? - Ta bi nas osoba vjerojatno trebala zabrinjavati. - Shvatio je da zuri u njezina usta. Fokusiraj se, Jones. Počeo se ponovno kretati. - Ali možda ne neko vrijeme. Zastala je prije nego je popila gutljaj biljnog čaja. - Zašto to kažeš? - Fallon je možda u pravu. Možda je Ponoćnica doista uklonila svoj dvostruki talent jer se on nije uspio riješiti mene. Ali postoji još jedna mogućnost. Možda je pravi razlog ubojstva taj da je čovjek sa skijaškom maskom izmaknuo kontroli i postao problem. Kratko je razmislila o tome. - Želiš reći kako ne vjeruješ da su mu naredili neka te večeras opet pokuša ubiti? Vjeruješ da je djelovao na svoju ruku? - Zračio je jakom vrelinom. Teško je objasniti, ali osjećao sam da me želi ubiti iz vlastitih, osobnih razloga. Jednostavno nije imao onu vrstu objektivnosti kakvu bi profesionalac trebao imati. Fallon misli da su mu davali neku varijaciju formule. Možda je to djelovalo na njegov razum. Zadrhtala je. - Prema onome što si mi pričao, utemeljiteljeva formula ima dugu povijest izazivanja ludila kod ljudi koji je rabe. -Da. - Teško je vjerovati da je moj otac potajno radio na nečemu tako opasnom. - Raine - Oprezno je spustila šalicu. - Nije ni čudo da je Vijeće izbacilo moju obitelj iz Društva i poslalo J&J da spali laboratorij. Prešao je sobu i zaustavio se pred njom sa suprotne strane stolića za kavu. - Mislio sam da sam bio jasan, Vijeće je iz Društva izbacilo tvojeg oca - tiho je rekao. - Nije izbacilo tebe ni tvoju tetu. Zapamti to. Slegnula je ramenima. - Nije da smo imale baš previše izbora nakon one noći kad su ljudi iz J&J-a sve uništili. - Ti nisi imala izbora jer si još bila dijete. Ali tvoja teta jest. Ona je odlučila da će te odgajati izvan Društva i oduzeti ti tvoje naslijede. - Ja bih postupila jednako da sam bila na njezinu mjestu. Nije imala mnogo razloga vjerovati Društvu i J&J-u. Obišao je stolić za kavu, sagnuo se i uhvatio je za zapešća. Povukao ju je s kauča. - Sto je s tobom? - upita. - Ni ja nemam razloga vjerovati Društvu ili J&J-u. Oni imaju vlastite planove. - A ti imaš svoj. -Da. - Nemaš povjerenja u Društvo ni u J&J - rekao je. - Sto je sa mnom? Proučavala mu je lice. - Zar je to važno? - Da - rekao je. Čuo je grubost i hrapavost u vlastitom glasu, ali to nikako nije mogao ublažiti. - Važno je. - U tebe imam povjerenja - rekla je. Izgledala je kao da ju je ta izjava iznenadila, ali se nije povukla. - Bio si iskren prema meni od početka svega ovoga. Osjetio je kako se nešto duboko u njemu opušta. - Dobro - reče. Pustio joj je zapešća. - Dobro, hvala. - Imaš li ti povjerenja u mene? - Da. - Odgovorio je bez razmišljanja. - Iako znaš da imam vlastite razloge iz kojih ti pomažem da otkriješ što Ponoćnica namjerava?

GIGA

103

- Znam odakle dolaziš. Nisi to tajila. Od početka si bila iskrena. - Kao i ti. - Opet je sjela na kauč. - Natočit ću ti malo mojeg posebnog čaja. Igrat ćemo karte. Nije želio sjesti. Želio se nastaviti kretati. Čaj i pasijans večeras mu neće pomoći. Prizori posljednjih sekunda života Lawrencea Quinna još su previše živi, previše intenzivni. Napad čovjeka sa skijaškom maskom pojačao je uobičajene probleme nakon vizija. Ovo će biti teška noć, a on ne može riskirati i svoja osjetila otupjeti uz pomoć nekoliko viskija. Vjerojatno je bolje da niti ne pokušava spavati. Raine je ulila tekućinu u malenu šalicu i pružila mu je. - Evo. Popij malo ovoga. Kako bi joj udovoljio, jednim je gutljajem popio pola sadržaja šalice. Pomalo oštar, biljni okus nije bio neugodan, ali nije vjerovao da će napitak imati ikakav učinak na vizije. Samo bi mu jedno moglo odvući pozornost s prizora smrti, a to mu večeras nije dostupno. Raine podigne špil karata i počne dijeliti. Silno se trudio koncentrirati, ali je znao da je to gubitak vremena. Njegov je mozak uporno divlje skakao s prizora neizbježne smrti do silne potrebe da potvrdi život na najprimitivniji način. - Cijenim tvoja nastojanja, ali neće upaliti. - Ovo će biti jedna od onih noći, je li? - pitala je. - Jedna od teških. - Navikao sam na to. Ne brini se za mene. - Ni meni se baš ne spava. Dok sam gledala kako te onaj čovjek pokušava ubiti, živci su mi postali napeti, najblaže rečeno. A zatim, kad sam vidjela njegovo tijelo na ulici - Ruka mu se zaustavila sa šalicom na pola puta do usta. - Kako si znala da čovjek ide za mnom? - Nisam sigurna. Prošao je veoma blizu separea u kojem sam sjedila. Odjednom sam postala svjesna njegove nazočnosti. I to ne na neki ugodan način. Bilo je kao da gledaš preko ramena i vidiš tigra spremnog za napad. Kimnuo je. - To se događa s lovcima kad su usijani. Energija kojom zrače je grabežljiva. Većina je ljudi može osjetiti, čak i ako nisu svjesni toga. Paranormalno senzibilna osoba poput tebe bez problema bi pokupila te vibracije. - Siguran si da su vizije što si ih večeras pokupio povezane sa smrću Lawrencea Quinna? - tiho upita Raine. -Da. - I siguran si da je ubojica bio čovjek sa skijaškom maskom? - Ne mogu biti posve siguran, ali to mi se čini logičnim. Posljednje što je Quinn vidio bilo je lice što ga je njegov panikom obuzet mozak protumačio kao lice smrti. Dvije crne rupe za oči. Kladim se da je to zapravo bila skijaška maska. - Fallon Jones i dalje misli da sam ja ključ za tu stvar - rekla je. Popio je još malo čaja. - Nažalost, ja se slažem s njim. - Ali prošlo je mjesec dana od smrti tete Velle. Nitko nije ni pokušao uspostaviti kontakt sa mnom. - Fallon misli da su se pritajili i promatrali te. - Promatrali su me kako činim što? - zbunjeno je pitala. - Razmislimo o tome - rekao je. - Koja je glavna stvar kojom si se protekli mjesec bavila? - Misliš, osim mojeg posla? -Da. - Sređivala sam imovinu moje tete. Nevjerojatno koliko je papirologije povezano sa smrću. - Točno. -Pa? - Pa, opet se vraćamo na Vellu Tallentyre - rekao je.

GIGA

104

36 San je bio mučan. ... Glava smrti približava mu se iz tmine, crne rupe ondje gdje su trebale biti oči. Bio je paraliziran, prsti su stezali kut čeličnog kontejnera za smeće. Očajnički se želio okrenuti i pobjeći, ali se nije mogao maknuti. Pokušaj bijega bio je besmislen. Zastrašujući bi ga lik sustigao... ... Glava smrti preobrazila se u Jennino prelijepo lice. Smiješila mu se i ispružila ruke. »Bila sam savršena za tebe. Sto bi više mogao poželjeti od jedne žene?« Probudio se, a srce mu je divlje lupalo. Majica mu je bila natopljena znojem. Naglo je sjeo, spustio noge na pod i teško disao. To je samo san, idiote jedan. Smiri se. Možeš se nositi s tim. I ranije si to činio. Zbog čega se žališ? Ionako nisi očekivao da ćeš noćas spavati. Pogledao je na sat. Dva i četrdeset pet. Odmarao se čak sat i pol. Problem je bio u tome što se sad osjećao još gore, napetije nego da je jednostavno ostao budan. Biljni je čaj djelovao, ali ne dugo. Doista mrzi te proklete snove. Blijeda, sablasna figura pojavila se na vratima. - Zack? Mogao je podnijeti pogled na nju dok tako stoji na vratima, doimajući se prozračno i nedodirljivo, mogao se samo pretvarati da je to još jedna vizija, protuotrov za prizore smrti. No zvuk njezina glasa bio je previše za njegova ionako razbuđena osjetila. - Dobro sam - rekao je, svjestan oštrine u vlastitom glasu. - Vrati se u krevet. - Čula sam te kroza zid. Vikao si. - Samo uobičajeni odvratni snovi. - Zack - - Ne želim igrati karte, dovraga. Vrati se u krevet. Odmah. Sjajno. Reži na nju poput psa ranjene šape. Ušla je u sobu, zaustavila se točno ispred njega i obavila mu ruke oko vrata. - Ni ja više ne želim igrati nikakve igrice - rekla je. - Shvatila sam to sinoć dok sam gledala kako te onaj čovjek pokušava ubiti. - Raine. - Obuzela ga je silna žudnja. - Molim te, nemoj to raditi. Ne, ukoliko doista ne misliš tako. Ne treba mi tvoje suosjećanje. Poljubila ga je, ali ne nježnim, umirujućim, suosjećajnim poljupcem. Učinila je to strastveno, bez ikakva ustručavanja, stavljajući mu do znanja da ga želi, baš kao što ga je željela one noći u Shelbyvilleu. Rasplamsala se senzualna energija - normalna i paranormalna - divlja i vrela. Zahvatio ga je vrtlog. Njegova je silina izbrisala odvratne vizije noćne more, barem privremeno. Privremeno je zasad dovoljno. Povukao ju je na krevet, smjestivši je ispod sebe gdje ju je trebao. Stopalom je klizila duž njegove noge. Uhvatio je prednji dio čedne spavaćice od bijelog pamuka, namjeravajući je polako skinuti, ali je odmah čuo kako gumbi padaju i tkanina se kida. Prednji dio spavaćice odjednom je bio rastvoren do struka, a to je bilo veoma ugodno. Našao je njezine dojke i uživao u njima, obavijajući se toplinom i mirisom njezina tijela. Pružio je ruku prema dolje i otkrio da je unutrašnja strana njezine noge još toplija i mekša od njezinih dojki. Klizio je rukom uz njezino bedro. Spavaćica se zgužvala i uzmaknula pred nezaustavljivim napadom. Kad je prstima pronašao njezino vruće središte, ispustila je usrdni zvuk. Osjećao je njezine nokte na svojim leđima ispod vlažne majice. Ujutro će imati njezine tragove na sebi. Ta je spoznaja izazvala još jedan val sirove strasti. Bokserice više nisu mogle obuzdavati njegovu erekciju. Povukla je jednu ruku s njegovih leđa

GIGA

105

i obavila je oko njega. Bio je dobar osjećaj kad ga je tako intimno dodirivala, ali je osjećao potrebu biti bliže, potrebu biti u njoj. Otvorila se za njega, očekujući ga. Kad je uronio u nju, još je bila malo suha i veoma uska. Zastenjao je i počeo se povlačiti, ali mu je omotala noge oko struka, uvlačeći ga dublje. Počeo se ritmički kretati, snažno i brzo, nesposoban obuzdati se. - Raine. - Da - šapnula je, grčevito ga stežući. - Da, u redu je. Želim te ovako u sebi. Gotovo je odmah nastupio snažan orgazam. Siloviti su valovi isprali prizore iz noćne more i napetu energiju koja se njima hranila. Činilo se da vrhunac koji pročišćava traje cijelu vječnost. Kad je završio, srušio se na jastuke kraj Raine, posve iscrpljen. Znao je da ona nije doživjela orgazam i želio je to ispraviti. Ali bio je tako prokleto umoran. Nježno ga je poljubila. - Spavaj. Bio je neodređeno svjestan činjenice da ona navlači pokrivače preko oboje. Posljednje čega se sjećao bila je njezina ruka koja je kliznula oko njegova struka. Zaspao je.

GIGA

106

37 Otvorio je oči i ugledao vlažnu, sivu zoru, osjećajući se opušteno i osvježeno. Raine se promeškoljila kraj njega. - Tko je bila Jenna? - blago je pitala. Opušteni, osvježeni osjećaj u trenu je nestao. Nekoliko je sekunda razmišljao treba li joj lagati. Ali još joj nije lagao. Nije želio ni sada početi. Ima pravo znati. - Moja zaručnica. - Podlakticom je pokrio oči. -Umrla je prije godinu dana. Raine mu dotakne ruku. - Nisam znala. Mislila sam... nije važno. Tako mi je žao. Maknuo je ruku s očiju i okrenuo glavu na jastuku kako bi je pogledao. - Odakle znaš za Jennu? - upita. - Dozivao si je dok si sanjao. Zato sam došla u tvoju sobu kako bih vidjela je li ti dobro. Lecnuo se. - Bojao sam se toga. Jenna se umiješala u san o Lawrenceu Quinnu. - To je objašnjenje. - Objašnjenje za što? - Kad si viknuo njezino ime, moja je prva pomisao da bi Jenna, tko god ona bila, mogla biti jedan od negativaca koje si lovio u prošlosti. Nisam shvatila da ti je bila bliska. Zagledao se ravno u strop, shvativši da će joj sve ispričati. - Prije godinu i pol Jenna i ja smo se upoznali preko posrednika na www-točka-arcanematch-točka-com. To je posrednička agencija Društva čiji je cilj pomoći članovima da nadu srodne duše. Međuljudski odnosi mogu biti problematični za ljude snažnih paranormalnih naravi. - Primijetila sam - suho će Raine. - Prema arcanematchu, Jenna je bila savršena žena za mene. I doista je bilo tako. Raine ništa nije rekla. Osjetio je da se malo povukla, vraćala se u svoju sigurnu zonu. - Jenna je bila veoma lijepa - rekao je, čvrsto odlučivši da će ići do kraja sad kad je počeo. - No bila je daleko više od toga. Pametna. Dobro obrazovana. Činilo se da zna što želim prije nego sam ja to shvatio, u krevetu i izvan njega. Raine je povukla plahtu do brade. - Shvaćam. - Sarmirala je moju obitelj i prijatelje. Mogla je biti seksi ili provokativna, glamurozna ili razigrana, ovisno o mojem raspoloženju. Voljela je iste stvari kao i ja, od glazbe i hrane do odmora. Nikad se nismo prepirali. Smijali smo se istim stvarima. Nikad se nije žalila kad sam danima ili tjednima bio opsjednut nekim slučajem. Bila je uvijek - - Savršena - neutralnim će tonom Raine. - Da. Ona i moja majka zajedno su planirale savršeno vjenčanje. I savršeno bračno putovanje. Govorio sam sebi da bih trebao biti najsretniji muškarac na svijetu. Ali nisam bio. - Savršenstvo nije bilo dovoljno za tebe? - Sad se u Raineinu glasu jasno osjećala napetost. Susreo je njezin pogled. - Sve je bilo jednostavno previše savršeno. Na koncu sam zaključio da je Jenna malo previše dobra da bi bila stvarna. - Pokušao si naći mane savršene žene? -Da. Raine je sjela, i dalje stežući plahtu. - Zašto, za ime svijeta? - Jer sam u jednom trenutku napokon priznao sebi da nisam zaljubljen u ženu za koju su svi govorili da je savršena za mene i morao sam saznati što nije u redu. - S njom? - Ne - rekao je. - Sa mnom. - Dakle? - Počeo sam istraživati njezinu savršenu prošlost. Kad sam stigao dalje od podataka u kompjutoru, koji su bili besprijekorni, napokon sam počeo otkrivati neke rupe u obrascu savršenstva. Moja je prva pomisao bila da je ona jednostavno prikrila nekoliko tajni. - To si shvatio kao dobar znak? - Vjerovala ili ne, osjetio sam olakšanje kad sam saznao da možda ipak jest ljudsko biće.

GIGA

107

- Sto se dogodilo? - Raine je i protiv volje izgledala fascinirano. - Bio sam oprezan, ali Jenna je bila intuitivni talent visoke razine. Počela je osjećati da sumnjam u nju. Veoma se zabrinula. - Je li se konfrontirala s tobom? - Moglo bi se tako reći. Pokušala me otrovati. Raine je zabezeknuto zurila u njega. - Šališ se? - Jedino što me spasilo bio je moj talent. Otrov je stavila u bocu mojeg omiljenog viskija, onog što ga pijem kad su vizije doista mučne. - Kako si otkrio otrov prije nego si ga popio? - Te je večeri izvadila bocu iz ormarića za mene. Jednostavno je bilo nečega u načinu na koji je njome rukovala. Gledao sam je kako ulijeva viski u čašu i znao da me kani ubiti. - Dobri Bože. Ne znam što bih rekla. - Raine je zastala, mršteći se. - Sto se dogodilo kad si odbio popiti viski? - Malo je poludjela. Ne znam kako bih to drukčije opisao. Bacila se na mene, noktima se okomivši na moje oči. Neprestano je vikala da je ona savršena za mene. Na koncu sam je uspio obuzdati. Pozvao sam jednog od liječnika Društva. Zaključio je da je imala neku vrstu psihotičnog sloma. Odveli smo je u privatnu kliniku kojom upravlja Društvo. - Sto se dogodilo? - Dva dana kasnije potvrđeno je da je luda. Pazili su na nju jer su se bojali da će se pokušati ubiti, ali je ipak uspjela počiniti samoubojstvo. Raineine su se oči raširile od užasa. - Rekao si da je takav nagli pad u ludilo tipičan za one koji su ovisni o formuli, ali im je uskraćena. -Da. - Zack, želiš li mi reći da te umalo otrovala članica Ponoćnice? - Ponoćnica me nije željela otrovati - tiho je rekao. - Oni su željeli da se Jenna uda za mene. Na njezinu se inteligentnom licu pojavio izraz razumijevanja. - Naravno. Imali bi savršenog špijuna da su uspjeli svoju agenticu udati za člana obitelji Jones. - Pripremili su gotovo savršenu priču za nju i uspjeli je ubaciti u datoteke arcanematcha. Povrh toga, upali su u genealošku bazu podataka Društva i dali joj lijepu prošlost. - Kako je Ponoćnica znala kako stvoriti savršenu ženu za tebe? - upita Raine. - Njihov je haker upao u arcanematch i izvukao moj profil iz baze podataka. Potom su razradili profil za Jennu koji se doimao gotovo sto posto kompatibilnim. Jenna nije bila izabrana samo zbog svoje ljepote, već i zato što je bila izvrsna glumica. Također je bila intuitivni talent visoke razine, poput moje majke. Pojačali su njezine prirodne sposobnosti uz pomoć formule. - I pretvorili je u savršenu ženu - šapne Raine. Stavio je ruku ispod glave. - Sve dok me nije pokušala otrovati. Nevjerojatno je kako takva sitnica može upropastiti inače idealnu vezu. - Valjda se nekim muškarcima jednostavno ne može udovoljiti. Usne su joj se trznule u kutovima, a dio napetosti u njemu počeo je nestajati. - Slobodno reci da sam izbirljiv - složio se. - Rekao si da te pokušala ubiti jer se bojala da počinješ sumnjati u nju? -Da. - Kakvog je to smisla imalo? Ako plan ne bi uspio, zašto riskirati umorstvom jednog Jonesa? Morala je znati da J&J i Vijeće neće stati dok je ne uhvate. - Bila je očajna. Rekao sam ti, u Ponoćnici se neuspjeh ne tolerira. Otrov kojim se koristila ukazivao bi na srčani udar. Nadala se da je njezini šefovi neće smatrati odgovornom ako ja umrem prirodnom smrću. - Opasni ljudi. - Veoma opasni. Raine je privukla koljena do brade i obavila ih rukama. - Zar u Društvu svi znaju što se

GIGA

108

dogodilo između tebe i Jenne? - Ne. Cijelu su stvar zataškali meštar, Vijeće i J&J. Službena priča kaže da je moja zaručnica počinila samoubojstvo. - Sto je istina - reče Raine. - Na neki način. Međutim, što se mene tiče, Ponoćnica je ubila vlastitu agenticu. Raine ga je proučavala zabrinutim očima. -Malo je nedostajalo. Mračno se osmjehnuo. - Savršenstvo nije baš onakvo kakvim se prikazuje. - Doista je nisi volio? - Neko sam vrijeme bio opčinjen - priznao je. -No na koncu sam se morao suočiti s činjenicom da nešto nedostaje. - No to je uzdrmalo tvoje samopouzdanje, nije li? Navelo te da posumnjaš u vlastitu intuiciju. -Da. Kimnula je. - Na mnogo manje ekstremni način, upravo se to dogodilo meni nakon debakla s Bradleyjem. Neprestano se pitam kako sam se uspjela uvjeriti da je on gospodin Savršeni. Podigao je ruku i uhvatio joj zapešće. - Sigurna si da nije? Nasmiješila se. - Apsolutno sigurna. Nježno ju je povukao na krevet i podigao se na lakat. - I ja sam apsolutno siguran - reče. Ispružio se uz njezino mekano, toplo tijelo. Polako je vodio s njom ljubav na svjetlosti praskozorja, uživajući dok je gledao kako joj oči postaju žarke i zamagljene od strasti. Kad se u njegovim rukama pretvorila u rastaljenu vatru, uronio je duboko u nju. Obavila ga je nogama, a spavaća se soba odjednom ispunila pjenušavom energijom života.

GIGA

109

38 Jeli su jarkocrvene maline uz prepečenac od integralnog kruha i maslac od kikirikija. Zack je za sebe skuhao kavu. Raine je pripremila čaj i u sebi zaključila da je ovo jedan od najboljih obroka što ih je u životu pojela, možda baš i najbolji. Znala je da će u srcu zauvijek nositi toplinu i intimnost koja je vladala u kuhinji. - Znaš - reče Zack, žvačući zalogaj prepečenca - mislim da bih se mogao naviknuti na maslac od kikirikija za doručak. Ona bi se sigurno mogla naviknuti na to da ga gleda kako joj sjedi prekoputa za stolom za doručak, pomislila je. Osjetila je dašak čeznutljivosti. Nemoj o tome razmišljati. Sat vremena kasnije oglasilo se zvono na ulaznim vratima, baš kad je zadnji komad suda stavila u perilicu. - Ja ću otvoriti - reče Zack i odloži svoju šalicu kave. - Vjerojatno je Mitchell. Zacijelo je čuo za sinoćnji incident u noćnom klubu. Uspravila se. - Mislila sam da je rekao kako će se danas odvesti u Shelbyville. - Možda se predomislio. Robin i Batman su tapkali za Zackom, očito očekujući još jednu novu igru. Čula je kako se otvaraju ulazna vrata. Zack je nekoga pozdravio. Zatim je čula ženski glas, šarmantan i živahan. - O, kako slatko - toplo je govorila žena. -Obožavam mačke. - Ja sam alergična na njih - ustvrdila je druga žena. Ušla je u dnevni boravak. Ondje je stajala sitna žena u tijesnim crnim trapericama, čizmama visokih peta i crnoj dolčeviti i čavrljala sa Zackom. Imala je fine, otmjene crte lica i izražajne oči. Lice joj je uokvirivala divlja griva jantarnosmeđih uvo-jaka. Veliki tirkizni privjesak na srebrnom lančiću odražavao je boju njezinih očiju. - Cassidy Cutler - rekla je Raine prije nego je Zack dospio objasniti tko je ona. Rukom je pokazala ženu koja je stajala malo iza nje. - A ovo je moja pomoćnica, Niki Plumer. - Drago mi je, gospođice Tallentyre - reče Niki Plumer. S nelagodom je pogledavala Robin i Batmana. Niki je bila viša od Cassidy i nekoliko godina starija, vjerojatno trideset šest ili trideset sedam. Na sebi je imala odijelo koje se doimalo zgužvanim. Naočale u okviru od kornjačevine uokvirivale su njezine tamne oči. Jednom je rukom stezala kožnatu aktovku koja je izgledala teško, a činilo se da uvijek izgleda izmučeno. Raine je podigla Robin i Batmana. - Odnijet ću ih u knjižnicu - rekla je. - O, molim vas, ne opterećujte se mačkama -brzo će Cassidy. - Odmah ću se vratiti - uvjeravala ju je Raine. Niki joj je uputila patetično zahvalan pogled. Požurila je hodnikom i spustila Robin i Batmana u knjižnici. Nisu bili zadovoljni. Kad se vratila u dnevni boravak, Cassidy i Niki su sjedile na kauču. - Pripremit ću kavu - reče Zack. Cassidy se okrene prema Raine. - Bradley mi je tako mnogo pričao o vama -rekla je. - Silno mi je drago da sam vas upoznala. Nikad ranije nisam razgovarala s pravim medijem. Bradley kaže da činite čuda na mjestima zločina. Raine je krajičkom oka vidjela kako Zack izlazi iz kuhinje. Znala je da se silno trudi kako bi prikrio koliko ga sve to zabavlja. Ignorirala je njega i Cassidynu primjedbu. - Sto mogu učiniti za vas? - pitala je mirnim i hladnim glasom. - Ispričavam se što sam došla ovako nenajavljeno - reče Cassidy. - Kao što sam upravo rekla gospodinu Jonesu, nadam se da vas nisam prekinula u doručku. Riskirala sam današnjim ranim dolaskom ovamo jer sam vas željela uhvatiti prije nego odete na posao. Bradley je spomenuo da u gradiću imate radionicu za iznajmljivanje kostima.

GIGA

110

- Želite moju pomoć za knjigu što je pišete o Bradleyju - reče Raine. Činilo se da tako izravna tvrdnja uopće nije zbunila Cassidy. - Da, želim - rekla je više službenim tonom. -Štoviše, spremna sam se pobrinuti da vam se to isplati. - Uzdigla je obrve u blagom negodovanju. - Koliko sam shvatila, Bradley vam nikad nije platio za vašu pomoć u rješavanju onih starih slučajeva. - Nisam to činila radi novca - brzo će Raine. - Očito. Ali ja vjerujem da treba platiti pružene usluge. I, vjerujte mi, s obzirom na avans što ga je moj agent dobio za ovu knjigu, mogu si priuštiti da vam dobro platim za vaše sudjelovanje u projektu. - Trenutno sam malo zauzeta, gospođice Cutler. - Razumijem. Bradley mi je rekao da ste nedavno imali smrtni slučaj u obitelji. Molim vas, primite moju sućut. - Hvala vam. Cassidy je prekrižila ruke u krilu i s veoma ozbiljnim izrazom na licu pogledala Raine. -Također mi je jasno da svoje paranormalne sposobnosti ne rabite radi novca, nego zato što osjećate potrebu da obiteljima žrtava omogućite da saznaju što se dogodilo i počnu se miriti s time. Samo vas molim da Bradleyju pomognete pružiti taj mir obitelji Dellingham. Vi ste jedini koji to može učiniti. Prokleto pozivanje na osjećaj krivnje, pomislila je Raine. - Bojim se da sada nemam vremena - rekla je. Znala je da zvuči slabašno. Činilo se da Cassidy pucketa od pravedničkoga gnjeva. Brada joj se podigla, ramena se ukočila, a u očima joj se pojavio hladan sjaj. - Bojim se da je tijekom proteklih pet godina obitelj Dellingham upravo to slušala od policije, Raine. Zar čete ponovno uništiti njihove nade? Raine se trgnula iz transa krivnje. Hladno se nasmiješila. - Upravo smo prošli onaj dio u kojem biste vi trebali zaraditi mnogo novca na tom projektu, sjećate se? To je pravi razlog za vaš današnji dolazak ovamo, nije li? Cassidy stisne usta. - Neću tvrditi da ne zarađujem na svojim knjigama, ali to nije glavni razlog za pisanje istih. Pisala bih fikciju, a ne o pravim zločinima kad bi me zanimao jedino novac. Pišem svoje knjige iz istog razloga iz kojeg vi pomažete Bradleyju. Ja također osjećam potrebu zalagati se za zaboravljene žrtve. Još je jedan val krivnje obuzeo Raine. -Ispričavam se - reče. - Nisam željela implicirati da niste osobno zainteresirani za slučajeve. Cassidyn se izraz lica smekšao. - Postoji još jedan razlog za ono što radim. Mi, kao društvo, moramo proučavati zločinačko ponašanje i iznaći načine za identificiranje i rješavanje problema opasnih psihopata prije nego stradaju nevine žrtve. Znate li što je umorstvo Lynde Dellingham učinilo toj obitelji? Uništilo je te jadne ljude. - Ne kažem da ne osjećate obvezu pisati o stvarnim zločinima - žurno će Raine. Dovraga, osjeća pritisak, jednako kao kad ju je Bradley pokušavao nagovoriti da mu pomogne. - Bit ću iskrena - reče Cassidy. - Neću se pretvarati da nisam bila skeptična kad mi je Bradley rekao kako vi tvrdite da ste medij. To mi ne možete zamjeriti. U svojem poslu susrećem mnogo prevaranata. Zapravo, čak sam napisala knjigu o lažnom mediju. - Okrutne vizije - reče Raine. Cassidy je trepnula, zadovoljna. - Pročitali ste je? - Da. - Pročitala ju je u nadi da će pronaći nekoga sličnog sebi, nekoga tko razumije. No medij u knjizi doista je bio lažan. - Pa, u tom slučaju znate kakvo je bilo moje mišljenje kad mi je Bradley rekao kako vi tvrdite da čujete glasove - reče Cassidy. - On sebe pokušava uvjeriti da vi jednostavno posjedujete posebne sposobnosti zapažanja i da na mjestima zločina uočavate sitne detalje koji drugima promaknu. No ja vjerujem da ste vi pravi medij, Raine, i želim pisati o vama i vašoj

GIGA

111

nadarenosti. Želim pratiti vas i Bradleyja, te ispričati priču o osiguravanju pravde za obitelj Dellingham. - Ne razumijete - reče Raine. - Posljednje što bih željela je da se moje ime pojavi u jednoj od vaših knjiga. Cassidy se vidljivo opustila. - Poštujem to. Obećavam da ću za vas rabiti pseudonim. - Ne vjerujem da bi to upalilo. Blogeri ili tabloidi lako bi otkrili moj identitet. Cassidy se usrdno nagne naprijed. - Jamčim vam da ću zaštititi vašu anonimnost. Vjerujte mi. Uvijek sam štitila identitet svojih izvora. - Ne - reče Raine. - Žao mi je, ali jednostavno ne želim sudjelovati u tom projektu. Cassidy je prvi put pokazala nestrpljivost. Raine je vidjela da neznatna promjena raspoloženja zabrinjava Niki. S nelagodom je promatrala svoju šeficu. Cassidy je prstima lupkala po jastuku presvučenom crnom kožom i odlučnim pogledom fiksirala Raine. - Problem je Bradley, zar ne? - Ne - reče Raine. - Razumijem. - Hitro je pogledala Zacka, a zatim se opet okrenula prema Raine. - Bradley mi je objasnio da ste pogrešno protumačili njegovo prijateljstvo. Mislili ste da tu postoji nešto više. Ne opterećujte se time. Takve se stvari događaju. Raine pogleda na sat i skoči na noge. - Morat ćete me ispričati. Sad moram poći u svoju radio-nicu. Želim vam sreću s vašom knjigom. Cassidy nije ni pokušala ustati s kauča. Niki je već izgledala veoma nervozno. Nekoliko je puta trepnula i pročistila grlo. - Ovaj, možda bismo trebale poći, gospođice Cutler. Nemojte zaboraviti da biste u devet trebali nazvati svojeg agenta. Cassidy je još nekoliko sekunda oklijevala, očito razdražena. Raine je razmišljala o tome da je jednostavno silom izbaci iz stana. To ne bi bilo teško. Viša je i teža od spisateljice. No činilo se da je Cassidy napokon shvatila da je situacija postala neugodna. Nevoljko je ustala i ispružila ruku prema Niki. - Posjetnicu - oštro je rekla. Niki je žurno otvorila kožnatu aktovku i izvadila zlatni držač posjetnica. Izvadila je jednu i stavila je na Cassidyn ispruženi dlan. Cassidy pruži posjetnicu Raine. - Željela bih da razmislite o tome, Raine. Bez obzira na to kakav je vaš osobni odnos, vi i Bradley imate veoma posebno radno partnerstvo, takvo koje vam oboma omogućuje da dajete jedinstveni doprinos pravdi. Molim vas, zadržite moju posjetnicu. Kad budete spremni uzeti u obzir moju ponudu, nazovite me na taj broj. To je moj mobitel. Raine je uzela posjetnicu. Činilo se da će se tako najbrže riješiti Cassidy. Zack je već bio u predsoblju i otvarao vrata. Cassidy je veoma brzo izišla. Niki je Raine uputila smiješak isprike i pošla za njom. Zack je zatvorio vrata i pogledao Raine. - To je doista veoma odlučna žena. - Misli da ne želim pomagati u projektu zbog onoga što se dogodilo između mene i Bradleyja -reče Raine. - Znam. - To nema nikakve veze. Jednostavno ne želim riskirati da se moje ime pojavi u njezinoj knjizi. - Ne vjeruješ da će voditi računa o tvojoj anonimnosti?

GIGA

112

- Ne. Moja bi se anonimnost počela raspadati čim bi neki bloger postao znatiželjan. - Imam osjećaj da si u pravu. Raine ga je pogledala. - Koji je sljedeći korak u tvojoj istrazi? - Pa, za početak, danas ne ideš na posao. Pandora se zacijelo može i sama snaći? - Da. Sto ćemo mi raditi? - Mislim da je vrijeme za razgovor s ljudima koji su posljednji vidjeli Vellu Tallentyre živu.

GIGA

113

39 Dr. Baxter Ogilvey promatrao je Raine preko široka pisaćeg stola pretrpanog fasciklima, papi-rima i znanstvenim časopisima. Bio je upravitelj Psihijatrijske bolnice St. Damian. Tijekom godine dana koliko je Vella bila pacijentica u bolnici, Raine je prema njemu gajila poštovanje i sviđao joj se kao čovjek. Bio je suosjećajan muškarac predan tradicionalnoj medicinskoj i psihijatrijskoj praksi. Znala je da nikad nije niti naslutio koja je prava narav Velline mentalne bolesti. Kako bi u potpunosti razumio njezinu patologiju, bio bi primoran vjerovati da je Vella posjedovala paranormalna osjetila. Raine je znala da nikad ne bi mogao učiniti takav skok. Ogilvey je Vellinu tvrdnju da čuje glasove do samoga kraja smatrao simptomom njezine bolesti. Unatoč tomu, njegov pristup onomu što je zacijelo bio jedan od neobičnijih i izazovnijih slučajeva bio je iznenađujuće otvoren i širok. Uključivao je nutricionističke aspekte kao što su nadopune vitamina, te najsmionije psihofarmake, tradicionalnu terapiju razgovorom i, najvažnije od svega, mirno okruženje. Raine je znala da će mu uvijek biti zahvalna. Ogilvev je učinio ono što ona, Gordon i Andrew tijekom protekle godine nisu sami uspjeli učiniti. Prvi put nakon niza godina dao je Velli određeni stupanj mentalnog i emocionalnog mira. Očito se iznenadio kad je maločas ugledao Raine i Zacka kako ulaze u njegov ured, ali joj je ponovno izrazio sućut. - Jasno mi je da još uvijek tugujete - Ogilvev je rekao Raine. Prekrižio je ruke na stolu i proučavao je kroz naočale u zlatnom okviru. - Proces žalova-nja nas katkad tjera da tražimo odgovore ondje gdje ih nema, barem ne one koje vam može dati medicina. Možda biste željeli razmisliti o konzultiranju religioznog ili duhovnog savjetnika. - Nismo ovdje kako bismo postavljali tu vrstu pitanja - brzo ce Raine. - Želimo znati više o onome što se događalo one noći kad je moja teta umrla. Ogilvev se počeo doimati zabrinutim. - Koliko se sjećam, zatražili ste i dobili kopiju dosjea o slučaju vaše tete. Zack ga je pogledao. - Znamo da je Vella Tallentyre malo prije ponoći imala zastoj srca. Također znamo da su primijenjeni ekstremni pokušaji reanimacije, ali bez uspjeha. Ne sumnjamo u uzrok smrti niti u nastojanja vašeg osoblja da je ožive. Ogilvev se zbunjeno namrštio. - Što onda želite od mene? - Željeli bismo razgovarati s članovima vašeg osoblja koji su bili u kontaktu s Vellom tijekom dvadeset četiri sata prije njezine smrti - reče Zack. U glasu mu se osjećala napetost. Raine je znala da to nije samo zato što se sad u potpunosti ponaša poput istražitelja. Jednako kao i ona, morao se nositi s vrtoglavim kaosom izvanosjetilne energije koja je prožimala predvorje i ured. Poput svake druge bolnice, St. Damian je apsorbirala izvanosje-tilnu jezgru očaja, straha, tjeskobe, bijesa, bola i običnog ludila koja je tijekom godina zračila iz pacijenata i njihovih obitelji. Energija je doslovce natopila zidove. Ogilvey se ukočio kad je čuo Zackov ton. -Valjda ne očekujete da ću članove svojeg osoblja podvrgnuti ispitivanju privatnog istražitelja? Ako sumnjate na kriminalni nemar, postoje procedure kojih se treba pridržavati. - Ne - reče Raine, ubacivši se u razgovor prije nego je Zack dospio još više uzrujati Ogilveyja. -Ovdje nije o tome riječ. Razumijemo da je vaša obveza štititi osoblje. No, kao što vjerojatno znate, tijekom proteklog mjeseca sređivala sam tetinu ostavštinu i pojavila su se neka pitanja. Ogilvey ju je sad veoma oprezno promatrao. Znala je da ozbiljno razmišlja o tome treba li pozvati svojeg odvjetnika. Ako ovako nastave, ona i Zack uskoro će biti zamoljeni da odu. - Trebalo bi vam biti lako odgovoriti na jedino najvažnije pitanje koje imamo - reče Zack. - Je li Vella Tallentyre imala posjetitelja na dan svoje smrti?

GIGA

114

Ogilvey je oklijevao, sumnjičav i nesiguran. Raine se usrdno nagne naprijed. - Molim vas, dr. Ogilvey. Veoma je važno. Znam da pomno vodite evidenciju. Koliko je meni poznato, tijekom godine dana koliko je moja teta ovdje boravila jedini ljudi koji su je posjećivali, osim mene, bili su Gordon Salazar i Andrew Kitredge. Uvijek smo se morali prijavljivati i pokazati osobne dokumente. - Obitelj ima pravo znati je li pacijentica imala neke druge posjetitelje - reče Zack glasom mirnog autoriteta. Ogilveyjeva se čeljust stezala i opuštala, ali je kratko kimnuo. - Da, tu vam informaciju mogu dati. - Pritisnuo je gumb interkoma na pisaćem stolu. - Gospođo Thomas, hoćete li, molim vas, donijeti evidenciju svih osoba koje su dvadesetog prošlog mjeseca posjetile Vellu Tallentyre? - Odmah, dr. Ogilvey. Nešto kasnije pomoćnica je ušla u ured i donijela kompjutorski ispis. - Jeste li ovo željeli, gospodine? - Pružila mu je list papira. Brzo ga je pogledao, lagano skupivši sive obrve. - Da, hvala vam. Žena je izišla i zatvorila vrata za sobom. Raine je shvatila da Ogilvey napeto zuri u ispis. - Dvadesetog nisam bila u gradiću - reče Raine. - Ali znam da je Gordon svratio na nekoliko minuta, otprilike u vrijeme ručka. Je li još netko na popisu? - Da - reče Ogilvey, ne trudeći se prikriti svoje iznenađenje - jest. Zack se nije pomaknuo, ali je Raine osjetila iznenadno, snažno pulsiranje njegove izvanosjetilne aure. Vjerojatno je i on osjetio nešto njezino, pomislila je, jer je svom snagom stezala naslone za ruke svoje stolice. - Tko je bio posjetitelj? - natjerala se da pita što je moguće mirnijom tonom. - Nicholas J. Parker. Zapisao je da je prijatelj pacijentice. Rainein se želudac neugodno stegnuo. - Koliko je meni poznato, moja teta nije imala prijatelja po imenu Parker. Ogilvey uzdigne obrve. - Jeste li sigurni da ste poznavali sve tetine poznanike? Njezin prvi poriv bio je reći da. Zatim se sjetila da sve donedavno nije čak znala ni da je Vella prije mnogo godina imala strastvenu vezu s Wilderom Jonesom. - Ne - priznala je. - Ali mogu pitati Gordona i Andrewa. Mogli bi se sjetiti je li u njezinoj prošlosti postojao netko po imenu Parker. - Kad je taj Nicholas J. Parker došao i otišao? -upita Zack. Ogilvey je pogledao ispis. - Stigao je u tri i trideset poslije podne, a otišao je četrdeset minuta kasnije. - Je li moju tetu posjetio u njezinoj sobi ili u jednom od dnevnih boravaka? - napeto upita Raine. - To ne piše na ovom ispisu. - Ogilvey odlučnim pokretom spusti list papira. - Ali netko od osoblja će to zacijelo znati jer im se sigurno činilo neobičnim da ju je posjetio netko drugi, a ne vi, gospodin Salazar i gospodin Kitredge. - Bio bih vam zahvalan kad biste osobu s kojom ćete razgovarati zamolili da vam opiše Parkera -reče Zack. Ogilvey kimne, utipka broj na telefonu i nekomu se obrati službenim tonom. Raine je čekala, naglašeno svjesna otkucaja svojega pulsa. Nakon kratkog, jednostranog razgovora, Ogilvey je spustio slušalicu. Nije se doimao zado-voljnim. - Nicholas J. Parker sastao se s Vellom Tallentyre u njezinoj sobi - reče. - Broj tristo petnaest. - Raine je savijala ruke na naslonima. - To je bila privatna soba. Nikad nije svojevoljno izlazila odande. Trebalo ju je nagovarati. Tvrdila je da se ondje osjeća

GIGA

115

sigurnom. - Da - reče Ogilvey. - U svakom slučaju, njih su dvoje bili sami gotovo svih četrdeset minuta. Međutim, budući da je Parker bio nepoznat osoblju, jedan od bolničara našao je izliku da nekoliko puta uđe u sobu kako bi se uvjerio da Vella nije uzrujana ili uznemirena. - Zacijelo je poznavala Parkera - reče Raine, zbunjena sve većom zagonetkom. - Inače ne vjerujem da bi mu dopustila da se tako dugo zadrži. Nije se snalazila s neznancima. - Ne - reče Ogilvey. - Nije ga poznavala. Kad je bolničar dopratio Parkera u sobu i rekao Velli da ima posjetitelja, počela se buniti. Međutim, Parker joj je tada rekao da je bio kolega njezina brata u nekom istraživačkom laboratoriju. Zato mu je Vella dopustila da ostane. Raine je osjetila kako je nešto steže u prsima. -Parker je poznavao mojeg oca? Zack ju je pogledao, a izraz lica mu je bio ukočeno leden. - To je rekao tvojoj teti. Možda je lagao kako bi mu dopustila da ostane. Odmahnula je glavom, omamljena otkrićima. -Ovako ili onako, pitanje ostaje bez odgovora. Zašto se tek tako pojavio nakon svih tih godina? - Žao mi je što ne mogu odgovoriti na to - reče Ogilvey, sad već veoma zabrinut. Okrene se Zacku. - Bojim se da sam dobio veoma slab opis. Bolničar je Parkera opisao kao čovjeka srednje visine, oko četrdeset pet godina, ćelavog i trzavog. - Trzavog? - s hladnim zanimanjem upita Zack. - Tu je riječ bolničar upotrijebio. Valjda je Parker bio nervozan tip. - Je li bolničar zapamtio kako je Parker bio odjeven? - upita Zack. - Očito nije bilo ničeg upadljivog u njegovoj odjeći. Bolničar se sjetio da je nosio naočale, ali to je sve. - Ogilvey uzdahne. Pogleda Raine. - Dok sad razmišljamo o tome, čini se da je posjet bio pomalo neobičan. Međutim, uvjeravam vas da se pazilo na Parkera, te da je vaša teta odlučila dopustiti mu da ostane tako dugo. - Hvala vam - tiho će Raine. - Još vam nešto mogu reći - Ogilvey reče mirnim i ozbiljnim glasom. - Nešto što bi vas moglo umiriti. Bolničar mi je rekao da se Vella, nakon što je Parker otišao, doimala umornom, ali veoma smirenom. Drijemala je veći dio ostatka poslijepodneva i večeri. U deset je uzela svoje uobičajene lijekove i gotovo odmah zaspala. - Sat i četrdeset pet minuta kasnije umrla je od srčanog udara - reče Raine. Zack je prekrižio ruke na volanu, proučavajući zgradu i njezin okoliš kroz sivu, sitnu kišu. Osjećao je kako se cijeli slučaj brzo slaže, poput komadića slagalice koji dolaze na svoja mjesta. Još nekoliko komadića nedostaje, ali će se brzo pojaviti. Znao je to. - Opis Parkera nije bio osobito precizan, ali ono malo podataka definitivno odgovara Lawrenceu Quinnu, osobito onaj dio o trzanju - rekao je. Raine je naglo okrenula glavu i pogledala ga. -Jesi li siguran? - U njegovu dosjeu postoji bilješka o njegovu trzanju. Prekrižila je ruke na prsima i zamišljeno se zagledala u bolnicu. - Zašto bi je Lawrence Quinn posjetio? - Medu njima je postojala samo jedna veza, a oboje znamo o čemu je riječ. Žalosno je uzdahnula. - Očeva verzija utemeljiteljeve formule. - Da. - Nema nikakva smisla pokušavati ublažiti istinu. Ona to može podnijeti. - Jesi li ikad ponovno ušla u sobu tristo petnaest nakon što je tvoja teta umrla? - Ne. Njezino je tijelo odmah prebačeno u mrtvačnicu. Gordon i Andrew su te noći spakirali njezine stvari. Nakon što sam se vratila iz Vegasa i organizirala sprovod više nije postojao nikakav razlog da se vraćam u tu sobu. Iskreno rečeno, nisam željela ići onamo. - Razumijem. Pogledala ga je. - O čemu razmišljaš? - Da si imala pravo kad si posumnjala u uzrok smrti Velle Tallentyre. - Čuo si Ogilveyja. Rekao je da je bila dobro nakon što je Parker, ili tko god on bio, otišao.

GIGA

116

Bila je veoma smirena. Čak pospana. - Možda neprirodno pospana. Raine se posve ukočila. - Misliš da ju je drogirao? - Quinn je bio briljantan kemičar. Ako je o nečemu mnogo znao, onda su to droge. Znao je još nešto. -Što? - Bio je stručnjak po pitanju kako psihofarmaci svih vrsta djeluju na ljude sa snažnim paranormal-nim osjetilima. To je bilo njegovo područje rada. - Ali zašto bi drogirao tetu Vellu, da ne kažem ubio je, nakon svih tih godina? - upita Raine. -Nikomu nije predstavljala nikakvu prijetnju. - Još ne mogu odgovoriti na to pitanje. Znam samo to da je Fallon imao pravo. Postoji veza. Oboje su još nekoliko minuta promatrali bolnicu. - Kako je ona to podnosila? - pitao je nešto kasnije. - To što je bila zatvorena u psihijatrijsku bolnicu? - Moralo je biti pakleno - rekao je. - Mi smo ondje bili samo oko pola sata, a ja sam već bio spreman penjati se po zidovima. - Mogla je to podnijeti jer su njezina paranor-malna osjetila pri kraju veoma oslabjela. Rekla je da je to slično pojavi kad netko izgubi sluh ili vid. Općenito govoreći, tijekom posljednje godine svojega života ona više nije čula glasove. No umjesto da joj to pruži spokoj, gubitak talenta bacio ju je u duboku i trajnu depresiju. Ogilvey se uspio nositi s depresijom, ali nikad joj se nisu vratile njezine paranormalne sposobnosti. Upalio je motor. - Još jedno. -Što? - St. Damian je ekskluzivna privatna klinika. Moralo te stajati cijelo bogatstvo da svoju tetu ondje držiš godinu dana. - Hmm. - Vegas? - Pokazalo se da sam dobra u kartama.

GIGA

117

40 Njezin je mobitel zazvonio baš kad je otključala vrata svojega stana. Izvadila ga je iz torbice i pogledala poznati broj pozivatelja. Bradley. Zack ju je slijedio u predsoblje i zatvorio vrata. Gledao ju je kako se javlja na poziv. - Halo? - oprezno je rekla. Nije bila raspoložena za još jednu prepirku o knjizi Cassidy Cutler. - Bradley je. Još sam u Shelbyvilleu. Imam dobru vijest za tebe. Mislio sam da bi je ti prva trebala čuti. - Sto se događa? - Langdon je upravo uhitio Ubojicu Krijesa. Tiskovna će se konferencija emitirati u vijestima u šest sati. Preplavilo ju je olakšanje. Odmaknula je mobitel od usta kako bi se obratila Zacku. - To je Bradley. Kaže da su uhvatili lovca na vještice. Zack tiho zazviždi. - To je bilo brzo. - Ovoga puta nije imao priliku vatrom uništiti dokaze. - Primaknula je telefon ustima i obratila se Bradleyju. - Je li ubojica stanovnik Shelbyvillea? - Da. Nov je u gradiću. Burton Rosser. Možda ga se sjećaš. Radio je na recepciji pansiona u kojem si odsjela. - O, moj Bože. Kad pomislim koliko sam puta prošla kraj njega u predvorju - Prekinula se. -Kako ga je Langdon otkrio? - Našao je fotografije suvenira žrtava u Rosserovu laptopu. Povrh toga, u Rosserovoj je spavaćoj sobi bio pojas identičan onomu što je nađen uz djevojku u podrumu tvoje tete. Obavljaju DNK analizu nekih dlaka koje su našli u kući tvoje tete. Uskoro bi trebali stići rezultati. - Što je uopće navelo Langdona da posumnja u Burtona Rossera? - Rosser se odmah pojavio na ekranu. Langdon ga je držao na oku jer je znao da je Rosser odslužio zatvorsku kaznu za silovanje i pljačku. Kad ga je Langdon počeo ispitivati, Rosser je pokušao pobjeći.

GIGA

118

41 Pandorine su se usne micale, ali Raine nije čula što je govorila. Nagnula se preko malenog stola i izvukla čep za uši iz desnog uha. - Sto si rekla? - viknula je kako bi nadglasala gromoglasnu glazbu što ju je stvarala grupa na pozornici. - Pitala sam zašto te Zack večeras ostavio ovdje sa mnom? - vikne Pandora. - Rekla sam ti, on je istražitelj. Istražuje. Ovoga me puta nije mogao povesti sa sobom. Nije me želio ostaviti samu u stanu. Sjedile su u separeu prekrivenom crnim vinilom u Cafe Noiru. Pandora je pila espresso. Raine je naručila biljni čaj. Klub nije slučajno dobio takav naziv. Unutra je uglavnom sve bilo crno, uključujući zidove i strop. Blještave neonske skulpture u neobičnim nijansama zelene, purpurne i crvene boje stvarale su nezemaljski svjetlosni efekt. U jedan i trideset ujutro mjesto je bilo krcato. Raine je bila naglašeno svjesna činjenice da je ona najstarija osoba u prostoriji. Čak i izbacivač ispred kluba i barmen mladi su od nje. Bila je prilično sigurna i u to da jedino ona ima čepove za uši. Kad budu stariji, mladi će ljudi žaliti što nisu vodili više računa o svojem sluhu, mislila je, osjećajući se starijom i kreposnom. S druge strane, mnoštvo se sjajno zabavlja, barem onoliko koliko se može zabavljati skupina barbara. Poput klijentele u Alley Dooru, svi u Noiru nosili su mnogo crnoga. Razlika je bila u tome što su umjesto tradicionalnog stila kavane/džez-kluba kakav se favorizira u Alley Dooru, posjetitelji Noira preferirali crnu kožu i nakit od čelika. Bilo je mnogo kompliciranih tetovaža. Boja kose bila je ili posve crna ili platinasto bijela, premda se tu i tamo mogla vidjeti čeličnoplava. Heavy metal glazba treštala je iz zvučnika. Članovi grupe bili su odjeveni slično kao i publika. Pjevač je na sebi imao raskopčani kožnati prsluk koji je na zanimljiv način razotkrivao tetovirane demone i zmije na njegovim rukama i prsima. Raine se osjećala veoma skromno odjevena, kao i obično, u crnim hlačama i crnom puloveru, ali je Pandora na sebi imala dugu, lepršavu haljinu koja je mogla odgovarati bilo kojoj kraljici vampira. Haljina je imala prorez do sredine bedra pa su se vidjele njezine crne mrežaste čarape i cipele na izrazito visoke pete. Visok, raširen ovratnik uokvirivao je njezino blijedo lice i dramatičnu šminku. Pandora je uzdigla svoje tanke obrve i primaknula usta Raineinu uhu. - Doista mi je drago da su ulovili onog luđaka u Shelbyvilleu. - Ni izbliza onako drago kao meni. - Ti se serijski ubojice mnogo puta godinama nekažnjeno izvlače. Ovoga nikad ne bi uhvatili da nije bilo informacija koje si im ti dala. I dalje mislim da bi ti se to trebalo priznati. - Ne, hvala. - Gordon i Andrew će dobiti napadaj kad se vrate i saznaju što se događalo. - Pričaj mi o tome. Već razrađujem priču za njih. - Znaš - reče Pandora - nekoć sam mislila da je fora raditi za medij koji pomaže policiji pronalaziti ubojice. Nikad mi nije palo na pamet da tvoj maleni hobi može imati i negativnu stranu. - Nije ni meni - reče Raine.

GIGA

119

42 St. Damian je bila prilično sigurna ustanova, ali naglasak je bio na tome da pacijenti ne mogu izići. Zack je brzo otkrio da se vodilo mnogo manje računa o sprečavanju neovlaštena ulaska. Uz pomoć malena oruđa J&J-a za onesposobljavanje alarma, bez problema je kroz podrumski prozor ušao u zgradu. Unatoč umirujućim vijestima iz Shelbyvillea, nije želio ostaviti Raine samu, pa ju je odveo u bar koji je Pandora izgleda dobro poznavala. Možda se ponaša malo previše zaštitnički. Pa što onda? Nadao se da će se bolnička praonica nalaziti u podrumu i imao je sreće. U to doba noći ondje nitko nije radio. Uzeo je tek opranu bolničarsku odoru, navukavsi je preko crne majice. Široke su mu hlače pokrivale traperice, ali budući da su noću svjetla prigušena, nije se bojao da će netko to opaziti. Tenisice mekanih potplata i plastična identifikacijska kartica upotpunili su izgled. Karticu je okrenuo naopako, sakrivši lažan identitet. Čista slučajnost. To se svakomu može dogoditi ako se odijeva u žurbi. St. Damian ima mnogo zaposlenih. Povrh toga, dok je ranije tijekom večeri malo istraživao, saznao je da, poput većine bolnica, povremeno zapošljava ljude preko jedne agencije ako se nađe u stisci. Činilo se razumnim da nepoznati bolničar u hodniku neće izazvati nepotrebnu zabrinutost. Međutim, plan je bio izbjegavati sve takve susrete, ako je ikako moguće. Najozbiljniji problem je bio u tome što je bio usijan, sva su njegova osjetila radila na maksimumu. To je značilo da nikako nije mogao isključiti pozadinsku statiku koja je prožimala cijelu zgradu. Bio je u prvom redu osjetljiv na mračnije strasti - nasilje, strah i navalu adrenalina koja dolazi s iščekivanjem ubijanja - no druge su se stvari katkad također ubacivale, emocije kao što su očaj i izva-nosjetilna bol. Toga ima u izobilju u psihijatrijskoj bolnici. Znao je da će, čim stigne na odjele, biti neugodno samo hodanje po podu. Debeli potplati njegovih tenisica neće moći blokirati svu mračnu energiju koja se zadržala na svim površinama. Pripremivši se na izvanosjetilne valove šoka što su ga očekivali, popeo se stubama na drugi kat. Pred vratima je zastao i napeto oslušnuo. Iz hodnika nije dopirao nikakav zvuk. Ušao je onamo i vidio da je prazan. Jarka svjetla obilježavala su prostor za medicinske sestre na drugom kraju hodnika. Međutim, u hodniku su bila ugašena gotovo sva svjetla, kao što je očekivao. Vrata soba pacijenata uglavnom su bila zatvorena, premda ih je nekoliko bilo odškrinuto. Raine mu je točno rekla gdje se nalazi soba 315. Srećom, nalazila se na kraju hodnika suprotnom od onoga gdje je prostor za medicinske sestre. Zaputio se prema sobi i odmah shvatio da je imao pravo što se tiče poda. Neki su posebno senzibilni ljudi tvrdili da je hodanje kroz bolnicu, ili policijsku postaju, ili neki drugi izrazito opterećen prostor poput hodanja kroz groblje i otkrivanja da su oni koji ondje borave još uvijek djelomično živi. Nije se slagao s time. Groblja je uvijek doživljavao kao relativno spokojna mjesta. S druge strane, bolnice su upravo suprotno. Vrata sobe 315 bila su zatvorena. Otvorio ih je što je tiše mogao i ušao u sobu, krećući se samouvjereno poput bolničara koji je samo obavljao rutinsku provjeru. Tiho je zatvorio vrata za sobom. Kroz prozor bez zavjesa prosipala se mjesečina, razotkrivajući osobu u krevetu. Zack je vidio da ga pacijent, tinejdžer, promatra širom otvorenim, prestrašenim očima. Nije trebalo biti medij da bi se osjetila sirova energija strave. Momak ga je iz nekog razloga gledao kao da je on čudovište koje se izvuklo ispod kreveta. - Žao mi je - blago će Zack. - Nisam te želio prestrašiti. Ovo je samo rutinska provjera kako bih vidio da je sve u redu.

GIGA

120

Užasnuti se momak nije pomaknuo ni govorio. Ovo ne ide kako valja. Morat će smisliti plan B. - Sad idem - reče Zack i podigne obje ruke u nadi da će smiriti momka. Koraknuo je unatrag. - Hoćete li me ubiti? - Momkov je glas tako silno podrhtavao da ga je jedva razumio. Zack se zaustavio. - Ne. Nisam ovdje da bih ti naudio. Samo sam želio na brzinu pogledati sobu. Provjeriti je li sve u redu. - Ne vjerujem vam - šapne momak. - Isijavate vrelinu. To nije slučaj s drugim bolničarima. Odjednom je shvatio. - Dakle, dovraga. Vidiš moju auru, zar ne? Momak nije odgovorio. Samo je nastavio zuriti onim krupnim, prestrašenim očima. Zack je isključio svoja paranormalna osjetila. -Je li sad bolje? Više nisam stimuliran. - Sto to znači? - Znači da sam isključio svoja paranormalna osjetila. Ne mogu ih posve poništiti, ali ih mogu smanjiti. Sad iz mene ne isijava tako mnogo energije. Većina ljudi ne bi mogla opaziti auru kad se ovako ohladim. Zovem se Zack, usput rečeno. - Jeste li vi vampir ili tako nešto? - Vampiri ne postoje. Imam malo paranormal-nih sposobnosti, to je sve. A mislim da ih i ti imaš. Znaš kako se ono kaže, svaka ptica svomu jatu leti. Kako se zoveš? - Josh. - Drago mi je, Josh. Kako si dospio ovamo? - Lud sam. - Je li? Što si učinio? Podmetao požare? Mučio malene životinje? - Ne. Ništa tomu slično. Volim životinje. - Josh se podigao na lakat, a šok i gnjev nadjačali su njegov strah. - Nekako vidim svjetlosne valove oko ljudi. - Da, mislio sam da je tako nešto. - Zack priđe bliže krevetu. - Tko te ovamo smjestio? - Moja maćeha. Nagovorila je tatu na to. Rekla mu je da ću traumatizirati njezinu djecu i novu bebu ako ostanem s njima. - Zato što vidiš aure? - Zar se to tako zove? Ti valovi svjetla? -Aha. Josh je oklijevao. - Vaši su stvarno jaki. Mislio sam da ste rekli da ste ih ugasili. - Jesam. Ali senzibilni ljudi razine deset zrače jakom energijom, čak i kad su u neutralnoj fazi. Međutim, ne može svatko osjetiti tu energiju. Samo drugi ljudi s izrazito specijaliziranim paranormal-nim osjetilima. - Zvučite jednako ludi kao i ja. - Ljudi koji ne posjeduju snažne paranormalne naravi često nas koji to imamo smatraju luđacima. Imaš li ovdje pristup kompjutoru? - Svakako. Dr. Ogilvey mi je dopustio da ga donesem sa sobom. Moja je maćeha rekla da previše vremena trošim pred kompjutorom. Ali dr. Ogilvey je mojima rekao da je to za mene važno i da mi treba dopustiti da činim normalne stvari, poput drugih moje dobi, kao što je surfati po inter-netu. - Čini se da je dr. Ogilvey čovjek na svojemu mjestu. Samo što ne vjeruje da ljudi mogu imati paranormalna osjetila. - Znam. Rekao sam mu da ima dobru auru, nekako toplu i sjajnu. Mislio je da haluciniram ili izmišljam. - Ne bi bio prva osoba koja je potisnula vlastitu izvanosjetilnu narav. Mnogi ljudi to čine, radije nego da se suoče s činjenicom da imaju dodatna osjetila. - Sigurni ste da niste još jedan luđak? - Ako jesam, barem ne živim ovdje, u bolnici St. Damian. Imam život vani. Čak imam curu koja je također medij. - Ha. Nije li to nekako čudno? Zack je izvukao novčanik i izvadio posjetnicu. -Meni se čini normalnim. No s druge strane, ja

GIGA

121

znam neke stvari koje ti ne znaš. - Kao na primjer? - Znam da postoji organizacija za ljude poput nas. Dat ću ti adresu i lozinku koja ti je potrebna da je nađeš na internetu. - Fora. - Treba mi nešto za pisanje. - Ondje, na pisaćem stolu - reče Josh glasom punim divljenja. Zack se osvrnuo preko ramena. Bilo je dovoljno svjetlosti da vidi kemijsku olovku i notes na malenom pisaćem stolu kraj prozora. - Vidim. Zaputio se prema stolu. - Čovječe, zračite obiljem energije - šapne Josh. - Svakakve boje, ali one nemaju naziva. - Zato što paranormalna energija proizlazi iz drukčijeg spektra, a ne iz onog što ga čini vidljiva svjetlost. Siri se u valnim dužinama koje ljudsko oko ne može vidjeti. - Znači, ja sam poput jedne od onih ptica koje mogu vidjeti ultraljubičasto svjetlo koje ljudi ne mogu vidjeti? - Upravo tako. Ni prosječni medij ne može detektirati tu vrstu energije, barem ne kao vidljivu svjetlost. Samo određeni pojedinci - ti, na primjer - koji posjeduju posebnu vrstu senzibilnosti mogu vidjeti obrasce aure drugih ljudi. To je dar. - Baš je neki dar. Doveo me u ludnicu. - Bez brige. Razgovarat ču s nekim ljudima. Nači čemo neki način da te izvučemo odavde. Josh je ispustio tihi, podrugljivi zvuk. - Mislite? - Znam - reče Zack. - Ne poznajete moju maćehu. - Vjeruj mi. Postoje ljudi koji su se specijalizirali za tu vrstu posla. - Kakvu vrstu posla? - Pomaganje ljudima s paranormalnim sposobnostima da prilagode svoja osjetila i nauče se normalno ponašati kako bi mogli živjeti u stvarnom svijetu. - Je li? U te je malene dvije riječi bilo toliko čeznutljive nade da se Zack jedva suzdržao da ga ne odvede niza stube i ravno u najbliži ured Ezoteričnog društva. Ali postoje pravila koja zabranjuju takve postupke, da i ne spominje nekoliko zakona. Fallon ne bi bio oduševljen kad bi agent J&J-a bio optužen za otmicu. Srećom, postoje i druge mogućnosti. Ezoterično društvo ima cijeli tim stručnjaka osposobljenih upravo za rješavanje situacija kakva je Joshova. - Nema problema - reče Zack. - Samo će trebati malo vremena jer moramo poštivati propise sustava, za dobrobit svih. U međuvremenu, želio bih da pogledaš tu wefc-stranicu koju ću ti dati. Otkrit ćeš da nisi sam i da nisi lud. Podigao je kemijsku olovku sa stola. Njime je naglo prostrujala prodorna, mahnita, očajna paranormalna energija. U mislima su mu bljesnuli nejasni, sablasni prizori. Stimulirao je svoja osjetila, a vizije su postale jasnije i življe. ... Vidio je njegovu ruku kako uzima kemijsku olovku - ne, žensku ruku. Osjetio je ženstvenu bit... ... Osjetio je kako se muči da napiše poruku, snažnu odlučnost da napiše pisamce prije... ... prije nego umre... - Gospodine? - Josh se opet prestrašio. - Je li vam dobro? Vaša je aura postala čudna. - Dobro sam. - Brzo se vratio unatrag. Prizori su izblijedjeli iz njegove glave. Mogao je držati kemijsku olovku, mada je i dalje osjećao naelektrizirano strujanje energije. Zapisao je internetsku adresu i lozinku za stranicu Ezoteričnog društva koja je izrađena za

GIGA

122

osobe od povjerenja izvan Društva koje pokazuju ozbiljno zanimanje za paranormalno. Bilo je još stranica, samo za članove, ali Josh nije spreman za to. Naći će osnovne činjenice i, što je najvažnije, utjehu koja mu je sad najpotrebnija. Pružio je karticu Joshu. - Kad sljedeći put pođeš na internet, pogledaj ovu stranicu. U međuvremenu, ja ću razgovarati s nekim ljudima koji će uvjeriti dr. Ogilveyja i tvoju obitelj da bi ti više koristila malo drukčija terapija. Josh je uzeo karticu, veoma je čvrsto stegnuvši. - Sto će biti ako ne uspiju uvjeriti Ogilveyja i moje roditelje? - Onda ćemo poduzeti drastičnije mjere. Ali ti su ljudi stručnjaci, a dr. Ogilvey doista čini ono što je najbolje za tebe. Znat će razgovarati s njim na njegovu profesionalnom jeziku. - U redu - reče Josh, još uvijek se bojeći vjerovati. Zack mu stegne rame. - Hoćeš li izdržati ovdje dok traje taj proces? To se ne može učiniti preko noći. Možda će trebati nekoliko tjedana. - Da, svakako. Nije tako loše. Prvo što je dr. Ogilvey učinio kad sam stigao bilo je smanjivanje količine mojih lijekova. U ponedjeljak sam ih posve prestao uzimati. Sad se osjećam mnogo bolje. Mogu izdržati ovdje. - Dobro. U međuvremenu, ako ti to nešto znači, moj je savjet da prestaneš vidjeti aure. Josh ga je upitno pogledao. - Mislite, da se pretvaram da ih više ne vidim? - Tako je. Uz malo sreće, Ogilvey i njegovo osoblje zaključit će da si ih zapravo vidio jer si uzimao previše lijekova. Prekomjerno uzimanje lijekova može se okriviti za sve i svašta. - Trebao sam se i sam toga sjetiti. - Slušaj, žao mi je što te moram ostaviti. Znam da imaš pitanja. Ali moram otići odavde prije nego netko dođe pogledati je li s tobom sve u redu. - Bez brige. Noću nas obilaze samo dva puta. Posljednja provjera bila je oko sat vremena prije nego ste vi stigli ovamo. - Siguran si? - Vjerujte mi, imao sam dovoljno vremena prokužiti njihovu rutinu - reče Josh. - U tom slučaju, imaš li što protiv da na brzinu pogledam naokolo prije nego odem? - Nemam. - Josh je oklijevao. - Ovaj, zašto? - Jer sam ja privatni istražitelj i radim na slučaju u kojem je riječ o ženi koja je prije tebe boravila u ovoj sobi. - O, čovječe, time se bavite? Vi ste pravi privatni istražitelj? - Moglo bi se reći. Uglavnom. Josh je prekrižio noge ispod plahte. - Dakle, kakva je vaša izvanosjetilna moć? Je li poput moje? - Ne. - Na stolu se nalazila čaša. Podigao ju je. Ništa. - Katkad mogu osjetiti nečiju auru na veoma neodređen, nejasan način ako ta osoba stvara mnogo energije i stoji mi prili čno blizu. Ali ne mogu je vidjeti onako jasno kao ti. Ne mogu je pročitati. - Sto ako stojite blizu neke lude osobe? - Lude osobe katkad zrače divljom, kaotičnom energijom koju mogu osjetiti. - Zračim li ja, ovaj, tom vrstom energije? - s nelagodom upita Josh. - Ne. - Stavio je ruku na postolje lampe. Ništa. - Sto tražite? - upita Josh. Prišao je ormaru, pripremio se za udar i polako otvorio vrata. - Moj mi talent omogućuje osjetiti paranormalne tragove što ih je ostavio netko tko je bio obuzet nasilnim ili snažnim emocijama. Na kvaki vrata ormara nije bilo ničega osim uobičajene slojevite statike. - Osjetili ste nešto kad ste maločas dotaknuli onu kemijsku olovku, zar ne? - Da. Jedna ju je žena rabila za pisanje poruke. - Sto je bilo nasilno u tome?

GIGA

123

Podsjetio se da ne želi momka nasmrt prestrašiti. - Bila je zbog nečega veoma zabrinuta u to vrijeme i očajnički je željela nekomu ostaviti poruku. - To je tako sablasno. - Ništa strasnije od činjenice da netko vidi aure. Josh se prvi put nasmiješio. - Valjda nije. Dakle, što mislite da ćete ovdje naći? Nije mu mogao reći da traži tragove ubojice koji je ubio ženu baš u ovoj sobi. Josh više ne bi mogao spavati u tom krevetu. - Samo gledam ima li još kakvih ostataka - reče. Prstima je obuhvatio šipku kreveta. ... z uskočio ravno u noćnu moru. Refleksnom je kretnjom povukao ruku. - Nešto ste našli? - fascinirano upita Josh. - Da - reče Zack. - Jesam. Sad moram poći, Josh. - Dobro. - Josh je šutio sve dok nije stigao gotovo do vrata. - Zack? Okrenuo se i čekao. - Da? - Jasno mi je kako netko s vašim talentom može obavljati neke fora stvari, recimo biti privatni istražitelj ili policajac. Ali što je s ljudima koji vide aure? - Vjerovao ili ne, neki od njih postaju psihijatri.

GIGA

124

43 Neumoljivo lupanje heavy metal glazbe prodiralo je i kroza zidove toaletnih prostorija. Raine je osjećala kako pod njezinim nogama vibrira pod. Izišla je iz pregratka ukrašenog grafitima i pošla do umivaonika kako bi oprala ruke. Bilo je gotovo dva ujutro, a Zack se još nije pojavio. Pozitivna je strana da nije imala novih uznemirujućih doživljaja kao što je bio napadaj panike koji ju je tako silno prestrašio kad se sukobio s iluzionistom koji je mahao nožem. Negativna je strana ta da nije znala u kojoj se mjeri može pouzdati u takav osjećaj koji bi je upozorio da je on opet u opasnosti. Opet je stavila čepove za uši i zatim, duboko udahnuvši kako bi se pripremila na urlanje glazbe, otvorila vrata. Toaletna je prostorija bila prigušeno osvijetljena, ali se hodnik doimao još mračnijim. Put natrag do glavne prostorije Noira bio je uzak hodnik obavi-jen u crno. Jedina rasvjeta bio je niz sablasnih plavih svjetala u podu ispod debelog stakla. Pogledala je dolje, pazeći kamo stavlja noge. Neka je osoba prošla kraj nje i nestala u muškom zahodu. U tmini je bio malo više od mračne sjenke. Budući da je pazila kamo hoda, vidjela je samo kožnatu nogavicu i tešku crnu čizmu. Oko nje je lebdio miris dima prožet jakim, trpko-slatkastim biljem. Netko u muškom zahodu pali tamjan ili puši nešto čudno. Imala je osjećaj da je riječ o ovom drugom. Skupila je nos, nastojeći izbjeći duboko disanje. Ali dim je postajao jači, a ne slabiji. Krajičkom je oka opazila pomicanje teške crne draperije s njezine lijeve strane. Lelujala je kao da je pod utjecajem snažnog strujanja zraka. Ali ne iznad zastora, već ispod njega. Pomicanje je izazvalo nešto ili netko između draperije i zida. Netko od posjetitelja kluba sakrio se iza zastora kako bi na brzinu uzeo nešto što je nesumnjivo zabranjeno. Niotkuda su se u njezinoj glavi pojavili glasovi. Prepoznala je vriskove bijesa, bola i bolesne euforije. ... Moram plivati u krvi. Moram se kupati u njoj... ... Umri-umri-umri. Želim osjetiti kad ona napokon prestane disati. To mi je potrebno. Moram znati da imam moć oduzeti joj život... Stari glasovi iz slučaja na kojem je surađivala s Bradleyjem, shvatila je. Bili su pomiješani s mnogo nejasne statike koja se zadržala u hodniku. ... Treba mi još jedna doza. Moram je imati sada, sada, sada. Svejedno je što moram učiniti. Moram to dobiti. Ništa drugo nije važno. Ništa... ... Glupa kučka. Sama je kriva. Zaslužuje da pati. Natjerati je da plati... ... Ovoga puta ću ga ubiti... Obuzela ju je panika, jednako je smutivši kao i more sablasnih glasova. Zack nije imao pravo kad je obećao da neće poludjeti kao teta Vella. To se događa. Gubi kontrolu. Njezine se unutarnje obrane ruše u prah. Sve se diže iz tajne močvare. Odjednom se pojavio još jedan glas na sve većem valu vriskova. Zack, koji joj je ležerno rekao nešto što svaki član Ezoteričnog društva već zna. ... Svaka senzibilna osoba koja odluči eksperimentirati sa zabranjenim sranjima zapravo traži noćne more... U redu, možda neće poludjeti. Možda je riječ o dimu biljnog mirisa. Ta tvar čini nešto njezinim para-normalnim osjetilima. Mora se maknuti od toga. Pokušala je požuriti iz hodnika, ali se činilo da ne može pronaći svoju ravnotežu. Kad je pogledala dolje, vidjela je da su njezina stopala, zajedno s cipelama na visoke pete, nestala u sablasnoj plavoj svjetlosti ispod debelog stakla. Više nije znala kamo korača. Dim droge bacao je u kaos njezina normalna i paranormalna osjetila. Peta njezine nevidljive cipele kliznula je po staklu, iskrenuvši se ispod nje.

GIGA

125

Spotaknula se i počela padati. Instinktivno se uhvatila za crni zastor kako bi uspostavila ravnotežu. Ali teška draperija nije mogla izdržati njezinu težinu. Otrgnula se s kukica kojima je bila učvršćena na zidu. Pala je na osvijetljeni pod, i dalje stežući zastor. Metri teške tkanine pali su na nju, gušeći je. Osjetila je navalu adrenalina. Ovo je smiješno. -Neće umrijeti ovdje, na podu ispred zahoda noćnoga kluba. Mahnito nastojeći ušutkati kaos užasnih glasova, objema se rukama oslonila na osvijetljeni pod i podigla na sve četiri. Promjena položaja omogućila je da zrak dopre ispod draperije. Još uvijek je osjećala miris biljnog dima, ali ni izbliza onako jako kao maločas. Dim se diže, pomislila je. Zrak je manje zagađen u blizini poda. No prašina koja se uvukla u draperije predstavljala je još jedan problem. Kihnula je. Začulo se još glasova. Srećom, nisu dopirali iz njezine glave. Razgovarala su dva mlada čovjeka koji su upravo izišli iz toaletne prostorije. - Hej, čovječe, čini li ti se pod nekako čudnim? - Rekao sam ti da je ono novo sranje nešto posebno. - Ne, čovječe, ovo je kao onaj zastor koji je bio na zidu. Sto radi na podu? Ne vidim svjetla. Oprezno je udahnula. - Upomoć. - Mislim da je netko ispod toga, čovječe. - Siguran si da to nije od onog sranja? - Ne bih rekao. Draperija je naglo podignuta s nje. Uspravila se na koljena i ugledala dva čovjeka kako je promatraju odozgo. U mraku im nije dobro vidjela lica, ali je svjetlo u podu osvjetljavalo dva para teških kožnih čizama. - Hvala vam - uspjela je izustiti između kihanja. Jedan od dvaju mladih ljudi zabrinuto se sagnuo nad njome. Plava svjetlost sjala je na kolutovima u njegovu nosu, na kapku i donjoj usni. - Je li vam dobro? - pitao je. - Da, hvala - rekla je. Miris droge gotovo je nestao. Zrak se doimao relativno čistim. - Možete li mi pomoći? Mislim da mi se slomila peta na cipeli. - Naravno. - Tip s kolutovima ju je čvrsto uhvatio za lakat i povukao na noge. - Hej, vi ste Pandorina šefica, zar ne? Već sam vas vidio ovdje. - Tako je. - Kad je ustala, vidjela je da obojica na sebi imaju kožnate prsluke, te su im ruke i prsa bili goli. Kako bi se bolje vidjele njihove tetovaže, nema sumnje. Kosa tipa s kolutovima bila je krcata gela i stajala mu poput peraje morskog psa na vrhu inače obrijane glave. Njegov je prijatelj kosu stegnuo u dugi konjski rep. - Ne mogu vam reći koliko sam vam zahvalna jer ste mi priskočili u pomoć - rekla je i obojici se zahvalno nasmiješila. - Taj je zastor bio jako težak. Mislila sam da ću se ugušiti ispod njega. - Nema problema - reče momak s kolutovima, zadovoljan ulogom spasitelja. - Da, svakako - entuzijastično dometne onaj s konjskim repom. - Kad god zatreba. Hoćete li sad moći sami? - Mislim da hoću, da. - Osvrnula se naokolo, pitajući se zašto se razina buke tako dramatično pojačala. - Vas dvojica niste bili iza zastora, zar ne? - Ha? - Tip s kolutovima doimao se zbunjenim. - Ne. Upravo smo izišli iz zahoda. - Tako sam i mislila - rekla je. - Još je netko bio ovdje prije nekoliko trenutaka, skrivao se iza draperije. Jeste li vidjeli da netko odlazi? - Ne - reče čovjek s kolutovima. - Ali ovdje se nekako slabo vidi. - Znam. Pa, još jednom hvala. Pokušala je koraknuti i shvatila da će hodanje biti problem. Gležanj joj je pulsirao. Jednom se rukom oslonila na zid i polako šepala do glavne prostorije. Čula je glasove svojih spasitelja iz

GIGA

126

hodnika iza sebe. - Hoda li ona nekako čudno? - čovjek s kolutovima je govorio prijatelju. - Vjerojatno od onog sranja. Rekao sam ti da je jako. Vratila se do separea gdje ju je Pandora čekala. - Tu si - Pandora je viknula kako bi nadglasala glazbu. - Sto je bilo? Jesi li ozlijedila nogu? - Pala sam kad sam izišla iz zahoda. - Kliznula je u separe. Laknulo joj je kad je sjela. - Slomila mi se peta. Uganula sam gležanj. - Jako? Oprezno je pomaknula stopalo. - Ne. Stavit ću malo leda kad se vratim kući. Shvatila je da se razina decibela pojačala do bola zato što je izgubila čepove za uši. Posegnula je u torbicu kako bi potražila drugi komplet kad je osjetila val paranormalne energije. Razbudila je sve u njoj. Zack. Shvatila je da bi svugdje prepoznala njegovu nevidljivu izvanosjetilnu energiju. Također je znala da je usijan. Nešto nije u redu. Okrenula se i potražila ga pogledom. Odmah ga je opazila. Na trenutak se ocrtavao na svjetlosti jednog reflektora. Vidjela je dio njegova čvrstog lica i crnu kožnu jaknu što ju je nosio iznad majice. Doimao se tisuću puta opasnijim od bilo koga drugoga u blizini. Odlučno je prolazio kroz mnoštvo, sigurnošću vuka koji se kreće kroz stado ovaca, zaputivši se prema separeu gdje su sjedile ona i Pandora. Posjetitelji kluba micali su mu se s puta, a činilo se da nemaju pojma zašto se miču. Shvatila je da postupaju instinktivno, na primitivnoj razini reagirajući na snažne vibracije koje čine nevidljivu auru moći oko Zacka. Stručnjaci Ezoteričnog društva imaju pravo, zaključila je. Većina ljudi posjeduje određeni stupanj paranormalnih sposobnosti. Samo što to radije zovu intuicijom ili, možda, običnim zdravim razumom. Zack je stigao do njihova stola i zaustavio se, spustivši pogled na nju. U sljedećem je bljesku reflektora koji se okretao vidjela da je njegovo lice mračna, zastrašujuća maska. - Je li ti dobro? - oštro je pitao. - Da - automatski je rekla, iznenađena divljom žestinom pitanja. - Uganula je gležanj - objasni Pandora. - Jako? - pitao je. - Ne, doista, ne bih rekla - žurno će Raine. Njegova je napetost u njoj izazivala veliku nela-godu. Njezin joj je ženstveni instinkt govorio da ga treba smiriti, onako kako bi se smirivalo psa čuvara spremnog za napad. Malo se opustio i kimnuo Pandori. - Hvala što si pripazila na nju. - Nema na čemu - reče Pandora. - Kad god zatreba. Kako je prošlo istraživanje? - Bilo je zanimljivo - reče Zack. - Raine i ja sad idemo. Želiš li da te odvezemo kući? - Ne, hvala. - Pandora odmahne rukom. -Glazba je večeras izvrsna. Ovdje imam mnogo pri-jatelja. Vratit ću se kući s jednim od njih. Ne brinite se za mene. Raine je zgrabila svoju torbicu i izvukla se iz separea. Zack ju je bez riječi uhvatio za ruku i poveo je kroz mnoštvo. Bol je proparao njezin gležanj. Dahnula je i malo zateturala, uhvativši se za Zacka kako ne bi pala. - Ipak si ozlijeđena - rekao je. - Dovraga, znao sam da se nešto dogodilo. - Slomila mi se peta na cipeli, to je sve. - Proklete visoke pete. - Znaš da ih obožavaš. - Jednako bih te volio i u udobnim cipelama na niske pete. Pitala se je li shvatio što je upravo rekao. - To ti uopće ne vjerujem - uspjela je izustiti vedrim tonom. - Muškarci su ludi za visokim petama.

GIGA

127

- To je točno - složio se. U redu, niti jedno od njih neće se vraćati na primjedbu volio bih te. To mu se samo omaklo, nema sumnje. Prije nego je shvatila što kani, podigao ju je u naručje. More tetoviranih posjetitelja kluba razdvojilo se kao nekom čarolijom, stvarajući prolaz do ulaza u predvorje. - Znači, često dolaziš ovamo? - upita Zack. - Samo za stvarno teških noći, nakon nekog slučaja. Onih noći kad nisu dovoljni moj biljni čaj i pasijans. - Jasno mi je kako bi ovo mjesto moglo pomoći. Međutim, malo je teško za sluh. - Pokazuješ svoje godine. Zastali su tek toliko da uzmu njezin kišni ogrtač, a zatim ju je Zack odnio u hladnu noć. - Podsjeti me da te povedem sa sobom kad sljedeći put pođem na siječanjske rasprodaje u trgovački centar - rekla je. - Stvarno si dobar u gužvi. - Znaš kako ono kažu, svatko je dobar u nečemu. Odnio ju je do automobila i oprezno je spustio na noge prije nego je otvorio vrata. Smjestila se na suvozačko sjedalo i čekala da on obiđe vozilo i sjedne za volan. Premda je i dalje svim osjetilima bila svjesna njegove blizine, shvatila je da više ne osjeća vrelu, rasplamsanu energiju koja joj je prije nekoliko minuta podizala vlasi na zatiljku. - Što si mislio kad si maločas u klubu rekao da si znao da mi se nešto dogodilo? - pitala je, veoma znatiželjna. - To je bio samo osjećaj. - Ubacio je mjenjač u brzinu, jednu ruku spustio na naslon sjedala i okrenuo glavu kako bi vidio što je iza njih. - Kao onaj osjećaj što sam ga je imala neku večer kad si ti bio napadnut? - Možda. - Vješto je izišao s parkirnog mjesta i usmjerio automobil prema izlazu. - Vjerojatno bih ti trebao reći kako stručnjaci tvrde da ne postoji telepatija. - Ti tvoji stručnjaci. Zar oni sve znaju? - Dovraga, ne. - Izveo je automobil na ulicu. -Zapravo, oni će ti prvi reći da su znanstvena istraživanja paranormalnog još uvijek u povojima. Društvo je veoma napredovalo u proteklih nekoliko desetljeća, ali ima nekoliko velikih barijera. - Kao na primjer? - Tehnologija, kao prvo. - Usporio je radi semafora. - Dovoljno je teško ponuditi razumne teorije za objašnjavanje paranormalnih fenomena. Smisliti kako će se oni detektirati i mjeriti još je teže jer moderna tehnologija nije dizajnirana za istraživanje paranormalnoga. - Hmm. Nisam razmišljala o tom problemu. - Kako tvoj gležanj? - Malo me boli - priznala je. Ništa nije rekao, već se usredotočio na vožnju. - Otkrio si nešto u St. Damianu, zar ne? - pitala je. - Vella Tallentyre je ubijena. S mukom je progutala slinu. Bez obzira koliko je često dopuštala svojoj mašti da se poigrava tom mogućnošću, ipak je bilo veoma teško to prihvatiti kao stvarnost. - Kako? - šapnula je. - Mislim da joj je Quinn dao smrtonosnu injekciju. U njoj se počeo širiti mučni užas, a potom i plima krivnje, te je pomislila da će joj pozliti. - Ništa nisu našli na obdukciji - podsjetila ga je, nastojeći potisnuti još jedan golemi val krivnje. - Ima mnogo droga koje mogu izazvati srčani udar bez ostavljanja ikakva traga. Sjeti se, Lawrence Quinn je bio stručnjak za lijekove. Također je znao kako djeluju na ljude s paranor-malnim sposobnostima. - Siguran si da joj je nešto dao?

GIGA

128

- Vidio sam njegovu ruku - tiho će Zack. -Osjetio sam špricu u njoj. Osjećao sam njegovo iščekivanje ubojstva. Bio je... uzbuđen. Suze su joj se spustile niz obraze. - Dragi Bože. Uživao je dok ju je ubijao? - Ne. Kad sam rekao uzbuđen, mislio sam na raz-buđenost osjetila. Bio je veoma, veoma nervozan. Vjerojatno se bojao da će ga netko otkriti. Ali sam također osjetio da je ushićen jer je vjerovao da je od Velle dobio ono što je želio. Kombinacija emocija bila je tako snažna da je na šipci u podnožju kreveta ostavila jaki trag. - Ali što je uopće mogao željeti od nje? - Ne znam, ali stekao sam dojam da ju je ubio kako bi zaštitio tajnu, što god to bilo. Nije želio riskirati da ona još nekomu kaže ono što je rekla njemu. Trepnula je kako bi potisnula nove suze. - Je li ti dobro? - upita Zack. - Zapravo nije. - Duboko je udahnula i pokušala se koncentrirati. - Ali ono što joj je dao očito nije odmah djelovalo. Bolničar je rekao da je teta Vella bila mirna nakon što je Quinn otišao. - Mislim da je to istina. Nisam osjetio nikakav otpor. Vella se nije borila. Zapravo, činilo se da je jedva čekala injekciju. Quinn ju je zasigurno prevario, uvjerio je da će joj pomoći ono što joj daje. - Ne bi mogla otkriti znakove upozorenja na izvanosjetilnom planu jer su njezine sposobnosti nestale - reče Raine. Tuga pomiješana s osjećajem krivnje stvarala je osjećaj težine u njezinu želucu. - Povrh toga, vjerojatno su čak i njezina normalna osjetila slabije funkcionirala zbog lijekova što ih je uzimala. Nije joj ostala nikakva mogućnost obrane. Činilo se da noć postaje teža i mračnija, te poput plašta obavija automobil. - Ima još nešto - reče Zack. - Nešto što bi moglo biti veoma, veoma važno. -Što? - Podigao sam bolničku kemijsku olovku. Bilo je kao da sam dotaknuo golu električnu žicu. Ženska energija. - Teta Vella? - Mislim da jest. Ako je to bila ona, osjećala je da umire. Očajnički je pokušavala ostaviti poruku nekomu koga je voljela. Zapanjeno se okrenula na sjedalu. - Jesi li siguran? - Onoliko siguran koliko mogu biti. -Razdrazeno je savio ruku na volanu. - Znaš kako to ide. - Ne onako dobro kao ti - podsjetila ga je. -Nisam imala prednost svih onih temeljitih istraži-vanja Ezoteričnog društva, sjećaš se? - Rekao sam ti, naša vrsta paranormalnih sposobnosti povezana je s našom intuicijom. Na nekoj nesvjesnoj razini interpretiramo energiju koju pokupimo i prevedemo je u slike što ih ja vidim i glasove što ih ti čuješ. No kao što je slučaj sa svakom interpretacijom ili prijevodom, ima mjesta za nijanse i greške. - Nijanse - bezizražajno je ponovila. Prsti su mu se stegnuli oko volana, ali kad je ubrzao kroz raskrižje, automobil se kretao glatko, posve pod kontrolom. - Uvijek ima mnogo prostora za nijanse i pogrešna tumačenja. Tada je znala da misli na to kako je dopustio da ga zavara njegova bivša zaručnica. - Misliš li da je vjerojatno da u ovom slučaju nisi točno protumačio nijanse? - pitala je. - Ne. Mislim da se tvoja teta nakratko oslobodila učinka droge koju joj je Quinn dao. Dr. Ogilvey nam je rekao da je svoje večernje lijekove uzela oko deset sati, a umrla je manje od dva sata kasnije. Njezini uobičajeni lijekovi mogli su privremeno pobiti učinak injekcije. Ili je možda osjećaj skorašnje smrti izazvao nalet adrenalina. Katkad se tako događa. Bez obzira što je tomu bio uzrok, uspjela je ustati i naći kemijsku olovku. - Je li doista napisala poruku za mene? - U taj dio ne mogu biti siguran jer je ono što sam osjetio bila njezina velika odlučnost da

GIGA

129

napiše nekakvu poruku. - Oklijevao je, razmišljajući. - Ali je u toj mješavini također bio i tračak velikog olakšanja. Vjerovala je da je uspjela. Toliko ti mogu reći. - Ali nije bilo nikakve poruke. Gordon i Andrew bi je opazili dok su te noći skupljali njezine stvari. - Bilo bi lako previdjeti maleni komad papira na stolu - rekao je. Sklopila je ruke u krilu. - Ili je poruka možda bilo besmisleno blebetanje koje je imalo smisla njezinu poremećenom umu, ali nikome drugome. - A u tom bi slučaju poruka završila u smeću. -Da. Oboje su neko vrijeme šutjeli. - Sto je bilo sa stvarima što su ih Gordon i Andrew iznijeli iz njezine sobe? - na koncu upita Zack. - Zadržali su ono za što su znali da će za mene imati sentimentalnu važnost. Sve ostalo je bačeno. - Kamo su stavili stvari što su ih sačuvali? Malo se ukočila, pomislivši na zadatak što ga je proteklih nekoliko tjedana odgađala. - Nalaze se u kutiji u Gordonovoj i Andrewovoj kući. Iskreno rečeno, nisam se uspjela natjerati da pregledam njezine stvari. Bilo je dovoljno teško baviti se samo papirologijom i legalnom stranom svega toga. - Razumijem. - Promijenio je brzinu. -Vjerojatno imaš ključ Gordonove i Andrewove kuće? - Da, naravno. - Znaš li gdje se nalazi kutija? Pripremila se na ono što je znala da slijedi. -Želiš da noćas pođemo po to, zar ne? - Borimo se protiv vremena, Raine. - Znam. - Spustila je glavu na naslon sjedala i zatvorila oči. - Imam ključ uza se, na privjesku za ključeve.

* * * Zack ju je držao u naručju dok je otključavala ulazna vrata kuće. Zatim ju je unio u predsoblje kako bi mogla utipkati šifru za deaktiviranje alarmnog sustava. - Ne moraš me nositi naokolo, znaš - rekla je ispruživši ruku prema prekidaču za svjetlo. - Sviđa mi se nositi te naokolo. - Spustio ju je na stolicu. - Ostani ovdje dok ne nađem nešto ledeno za taj tvoj gležanj. Nestao je u kuhinji i uskoro se vratio s paketom smrznutog špinata što ga je omotao oko njezina bolnoga gležnja. Kad je bio zadovoljan improviziranim ledenim oblogom, izvadio je mobitel iz džepa. - Sad ćeš nazvati Fallona Jonesa? - pitala je. - Moram mu reći neke stvari. - Utipkao je broj. - Sad je dva i petnaest ujutro. - Pa što? - Prislonio je mobitel na uho. - Mislio sam, ako smo mi budni, neka i on bude budan. Osim toga, Fallon ne spava mnogo kad radi na nekom slučaju, osobito takvom koji uključuje Ponoćnicu. - On nije jedini koji u posljednje vrijeme malo spava. Zack ju je ignorirao i govorio u slušalicu. - I tebi veselo dobro jutro, Fallone. Imam neke vijesti ovdje, ali najprije ti moram reći za sedamnaestogodišnjeg talenta visoke razine za aure. Trenutno služi kaznu u psihijatrijskoj bolnici. Govorio je brzo i sažeto, pokazujući veoma malo jakih emocija, kao i obično, ali ih je osjećala ispod površine. Bila je svjesna još nečega. U njegovu je glasu bilo mirnog autoriteta, hladne, ali nepogrešive crte naredbodavca. - Sve će komplicirati činjenica da se nova maćeha boji da je momak lud i da će loše djelovati na drugu djecu - zaključio je. - No upravitelj bolnice je dobar čovjek. Vjerojatno intuitivan na

GIGA

130

relativno visokoj razini. Samo što to ne zna ili ne želi priznati. Ekipa za izvlačenje trebala bi uspostaviti suradnju s njim. Zavladala je još jedna stanka dok je Fallon odgovarao. - Znam da zvučim kao da ponovno izdajem naredbe - strpljivo će Zack. - Zato što to i činim. Sad ću ti ispričati najnoviji razvoj događaja u Oriani. Došlo je do nekih novih pomaka. Kad je završio, prekinuo je vezu i pogledao Raine, uljudno upitnim očima. - Sto? - pitao je. - Zašto mi se čini - rekla je - da kad god te slušam kako razgovaraš s Fallonom Jonesom izgleda kao da ti njemu daješ naredbe? Zack se vedro nasmiješio. - Tako je bolje. - Zašto? - Vjerojatno zato što sam dobar u davanju naredaba. Međutim, nikad ih nisam baš dobro primao.

GIGA

131

44 Kutija koja je sadržavala stvari što ih je Vella Tallentyre imala kod sebe tijekom posljednje godine života u bolnici St. Damian bila je žalosno malena. Našao ju je u ormaru na katu, kraj jednog štafelaja. Podigao ju je, odnio dolje i van, te je smjestio na stražnje sjedalo automobila. Vratio se u kuću po Raine i novi paket smrznutog povrća. Ovoga je puta to bio grašak. Kad je prikopčala sigurnosni pojas na suvozačkom sjedalu, okrenula je glavu i pogledala malenu kutiju. - U njezinoj bolničkoj sobi nije bilo mnogo mjesta za osobne stvari - čeznutljivo je rekla. - Uzela sam samo one stvari za koje sam znala da joj mnogo znače. Ostatak njezinih stvari još uvijek se nalazi u kući u Shelbwilleu. - Okrenula se prema naprijed i tiho uzdahnula. Maknuo je ruku s volana i ovlaš joj dotaknuo koljeno. - Kako tvoj gležanj? - Bolje, hvala. Hladni oblozi pomažu. - Nisi mi rekla kako si ga uganula. - Jednostavno se dogodilo. Hodnik ispred toaletnih prostorija bio je veoma mračan. Netko je nešto pušio iza draperija. Ta je tvar djelovala na moja paranormalna osjetila. Izgubila sam ravnotežu i pala. Sa sobom sam povukla draperije. Bilo je veoma neugodno. Njegovim je tijelom prostrujao tračak hladnoće, slabašan, ali uznemirujući odjek osjećaja koji ga je zaledio baš kad je parkirao automobil na parkiralištu ispred Cafe Noira. Nikad neće zaboraviti taj osjećaj, pomislio je. Nikad ranije nije osjetio ništa slično. Dovraga i stručnjaci. Na nekoj je dubokoj razini znao da je Raine u nevolji. Ali samo se poskliznula i malo uganula gležanj. Nije baš da je bila u velikoj opasnosti. Zašto je tako snažno reagirao? - Pričaj mi o dimu - rekao je. Iznenađeno ga je pogledala, što je jasnije od riječi govorilo da je njegov ton bio poprilično grub. - Zašto? - pitala je. - Sto nije u redu? - Ne znam - rekao je. - Vjerojatno ništa. Samo me zanima što su pušili. - Ne znam što je to bilo. - Marihuana? - Ne, nešto drugo. Više kao tamjan. Osjećao se neki biljni miris koji nisam prepoznala. Nije da sam stručnjak. - Jesi li prepoznala osobu koja je pušila drogu? - Nisam ga uopće vidjela. - Trenutak je zastala. - Ili nju. - Uopće nisi vidjela osobu koja je pušila? - Bilo je veoma mračno u hodniku. Osoba se skrivala iza zidnih draperija. Nestala je kad sam pala i povukla draperije na sebe. Osjetio je kako mu sablasni prsti dodiruju zatiljak. - Tip se skrivao iza draperija? - rekao je, svim se silama trudeći zadržati miran ton glasa. - Vjerojatno se bojao da ga ne uhvate sa zabranjenom drogom. Moglo bi se reći da je Cafe Noir na određenom glasu u gradiću. Pandora kaže da policija katkad ondje vrši racije. - Čekaj da vidimo jesam li dobro shvatio. Nisi vidjela osobu koja je pušila jer se skrivala iza zastora, a ti si uhvatila samo nekoliko dasaka dima, ali to je bilo dovoljno da utječe na tvoja paranormalna osjetila? - Pa, da, mislim da si to sasvim dobro shvatio. - Sranje. - Što me podsjetilo - veoma je ozbiljno rekla -želim ti zahvaliti jer si mi rekao kako psihofarmaci mogu imati nepredvidiv učinak na osobu snažnog paranormalnog profila. Taj me maleni dragulj mudrosti spriječio da posve ne prolupam kad sam shvatila da dim uništava moju sposobnost uspostavljanja kontrole nad glasovima što ih čujem u glavi.

GIGA

132

- Sranje. - To si već jednom rekao. Vozio je brže. ^ - Zack? -Da? - Misliš da imamo novi problem, zar ne? - Tako nešto mislim, da. Nemirno je hodao po dnevnom boravku, s mobitelom na uhu, i razgovarao s vječno razdra-ženim Fallonom. - Sto prije mi netko treba ovdje, u Oriani - rekao je. - Po mogućnosti lovac. Bio je naglašeno svjestan kako ga Raine promatra. Smjestila se na kauču, a ozlijeđena noga s novim ledenim oblogom počivala je na jastucima. Batman i Robin sklupčali su joj se u krilu. Kutija što ju je iznio iz Gordonove i Andrewove kuće stajala je zatvorena na stoliću za kavu. - Zašto ti, dovraga, treba tjelohranitelj za Raine? - oštro je pitao Fallon. - Uhitili su ono čudovište Ubojicu Krijesa. Čak sam se pobrinuo da ga provjeri jedan od analitičara. Vjerojatnost da su uhvatili pravog tipa je devedeset šest zarez tri posto. Bolje ne može biti. Znaš to. U takvim situacijama nikad ne možemo biti sto posto sigurni. - Ako imam pravo, ovo nema nikakve veze s tim luđakom. Ionako sumnjam da bi takav tip znao kako se koristi droga za izazivanje kaosa u Raineinim paranormalnim osjetilima. Ovo je bio netko povezan s Ponoćnicom. -Ha. Znao je da sad ima punu Fallonovu pozornost. - Nikako ne mogu biti apsolutno siguran -dodao je. - Ovdje vjerujem svojoj intuiciji. - Nema nikakva logičnog razloga da Ponoćnica riskira s otmicom Raine Tallentyre. - Fallon je sad zvučao veoma zamišljeno. - Rekao si mi da ona ništa ne zna o radu svojega oca. - Do večeras nismo imali nikakva logičnog razloga vjerovati da je netko ubio njezinu tetu. - Neka sam proklet. Spavaš s Raine, zar ne? Takav je Fallon. Uvijek povezuje točkice. Zack pogleda Raine. - To nije važno. - Jest, ako tvoj osobni odnos s njom djeluje na tvoju prosudbu. - Sutra pošalji nekoga ovamo, Fallone. Moram obaviti neke stvari, a za to vrijeme ne mogu ostaviti Raine samu. - Doista misliš da je u opasnosti? -Da. -Ha. - Odmah prestani, Fallone. Upozoravam te, to ne dolazi u obzir. - Sto ne dolazi u obzir? - upita Fallon, ali mu nimalo nije uspjelo oponašanje nedužnog čovjeka. - Misliš da Raine možeš iskoristiti kao mamac ako je doista progoni netko iz Ponoćnice. To se neće dogoditi. - Ako u situaciju ubacim još jednog agenta J&J-a, postoji opasnost da će operativac. Ponoćnice zaključiti da se sve to ne isplati i obustaviti cijelu operaciju. Možda nikad neću dobiti potrebne odgovore. - Želim da se sutra ujutro do osam lovac pojavi na Raineinu pragu, Fallone. Prekinuo je vezu prije nego je Fallon uspio smisliti još neki argument. Raineina se ruka ukočila na Robininoj mekanoj glavi. - Zar doista misliš da me noćas netko pokušao oteti? -Da. - Zašto, za ime svijeta? - Ne znam - priznao je. - Ima mnogo toga što ne znam. Ali dovoljno smo dugo igrali igru čekanja. Čim stigne tvoj tjelohranitelj, počet ću tražiti odgovore. - Gdje? - zbunjeno je pitala. Prešao je sobu i zaustavio se ispred stolića za kavu. - Iz iskustva znam da se obično nađu

GIGA

133

veoma blizu doma. - Ne razumijem. - Znam. - Obišao je stol i sjeo kraj nje, a njegova se noga nalazila odmah do njezine, ali je nije dodirivala. - I neće ti se svidjeti ako objasnim. - Bez tajni, Zack. - Tako je. Bez tajni. - Naslonio se na jastuke kauča i zavukao noge ispod stolića za kavu. Isprepleo je prste iza glave. - Moram malo bolje proučiti ljude koji su ti bliski. Ukočila se, što je i očekivao. - Ne Gordon i Andrew. Valjda ne vjeruješ da bi mi jedan od njih želio nauditi? Gledao ju je, ali ništa nije rekao. - Dovraga, Zack, nije moguće da sumnjaš u jednoga od njih. Ni slučajno. - Ne vjerujem da su Gordon ili Andrew umiješani u ovo - složio se neutralnim glasom. - Ali nisi ih otpisao kao moguće agente Ponoćnice, zar ne? - Činjenica da su obojica navodno na konferenciji u San Diegu definitivno ide u prilog njihove nedužnosti. - Navodno? - Bit će lako provjeriti jesu li obojica noćas u svojoj hotelskoj sobi. - Ovo je smiješno. - Počela je milovati Batmana, pomalo silovito. Mačak je trznuo repom. - Ne mogu vjerovati da doista misliš da bi oni mogli biti operativci Ponoćnice. Ništa nije rekao, čekajući. Znao je da će ovo biti teško. - Koga ćeš još provjeriti? - mrko je pitala. - Bradleyja Mitchella i Pandoru. Uzdahnula je. - Imat ćeš pune ruke posla. - Zato sam naredio da ti pošalju tjelohranitelja - rekao je. - Misliš li da će ga Fallon poslati? - Zna da imam dobar razlog ako kažem da mi je potreban tjelohranitelj. Pogledao je kutiju na stoliću za kavu. Slijedila je njegov pogled. - Valjda je vrijeme da je otvorim. Potisnuo je osjećaj krivnje koji ga je obuzimao. Nije ju želio izlagati ovomu, ali to se mora učiniti. - Mislim da jest - reče.

GIGA

134

45 Otvorila je kutiju i zagledala se u njezin jadan sadržaj. Vidjela je tri knjige poezije, boje, kistove, uokvirenu fotografiju, toaletne potrepštine i još nekoliko malenih, osobnih stvari. - Toliko o tajnoj poruci - reče Raine. - Nema nikakve omotnice. Nikakvog papirića. Čak ni istrgnutog iz bolničkog notesa. Izvadila je fotografiju iz kutije i trenutak se zagledala u nju, a suze su je pekle u očima. Fotografija je prikazivala njih četvero - Gordona, Andrewa, Vellu i nju. Okupili su se u Vellinoj sobi u St. Damianu. U pozadini se vidjela jarko osvijetljena rođendanska torta. - Pokušali smo je nagovoriti da na jedan dan ode iz bolnice. - Spustila je fotografiju na stol. -Ali je odbila. Ondje se osjećala sigurno. Zack je izvukao ruke iza glave i nagnuo se naprijed kako bi proučio fotografiju. - Na toj slici izgleda smireno. - Zahvaljujući dr. Ogilveyju i činjenici da su glasovi napokon utihnuli. Izvadio je fotografiju iz okvira, pomno pazeći da je ne ošteti. Kad ju je izvukao, okrenuo ju je i proučio poleđinu. Ona ju je također pogledala. Bila je prazna. - Ako je teta Vella željela da nađem poruku -rekla je - sumnjam da bi je sakrila na neko mjesto gdje ja možda nikad ne bih pogledala. - Samo sam pomislio. - Vratio je fotografiju u okvir. Uzela je jednu knjigu poezije i prelistala je. Nikakva poruka nije ispala. - Ovo nas nikamo neće odvesti - rekla je. - Ako je postojala poruka, zasigurno je bačena kao smeće. Spustila je knjigu na stol i posegnula u kutiju kako bi izvadila drugu. Čim su njezini prsti dotaknuli drugu knjigu, paranormalni elektricitet pucketao je njezinim osjetilima. Instinktivno je udahnula i pustila malenu knjigu da padne natrag u kutiju. Ali nije bila dovoljno brza. Glas u njezinoj glavi bio je sablasni odjek Vellinoga, dubok, grlen i očajan. ... Da budeš sigurna. Ti si nedužna... Potisnula je sablasne odjeke iz groba i kršila ruke u krilu. Zurila je u knjigu kao da je riječ o kobri. Sićušne kandže probile su tkaninu hlača, stigavši do njezinih bedara. Robin i Batman su se uznemirili, reagirajući na njezinu iznenadnu napetost. - Je li ti dobro? - upita Zack. - Da. - Nije mogla otrgnuti pogleda s knjige pjesama. - Knjiga. Bila je mahnita od straha kad ju je dotaknula. Užasnuta. - Za sebe. - Ne. Za mene. Batman je glavom gurkao njezinu ruku, zahtijevajući pozornost. Oklijevala je, a potom ga je, malo se opustivši, opet počela milovati. Zadovoljno se ponovno opustio u njezinu krilu. Zack je podigao knjigu i pogledao naslov. Zimsko putovanje. - To je bila njezina omiljena zbirka poezije. Meni se pjesme čine krajnje depresivnima, ali čini se da su nju smirivale. Oči su mu se stisnule u kutovima. Znala je da registrira istu energiju kakvu je ona maločas osjetila. - Bojala se, doista - rekao je. - Za tebe. Otvorio je knjigu. Vella nije ni pokušala sakriti svoju poruku. Napisala ju je na prvom listu u knjizi. Požutjela je posjetnica također stavljena u knjigu. - Bila je u panici, ali je znala što radi - rekao je. - Napisala ti je poruku u ovoj knjizi jer je znala da će dospjeti u tvoje ruke. Poruka na papiru iz bolničkog notesa mogla je biti bačena, ali ne i osobne stvari pacijenta. Spustio je knjigu, otvorenu na prvu stranicu, na stolić za kavu. Podigao je posjetnicu i

GIGA

135

okrenuo je. Jednostavna crna slova su izblijedjela, ali je ime tvrtke ostalo čitljivo. Na donjem je rubu posjetnice bio zapisan telefonski broj. - To je posjetnica tvrtke Jones & Jones – reče Raine. - Zasigurno joj je to dao Wilder Jones. Ne mogu vjerovati da ju je sve ove godine čuvala. Nagnula se naprijed, ne dodirujući knjigu, i glasno pročitala poruku. Draga moja Raine! Ja umirem i vjerujem da tebi možda prijeti užasna opasnost. Danas me posjetio čovjek koji se predstavio imenom Parker. Rekao mije daje našao Judsonove bilješke i proučio njegov rad. Rekao je da me može izliječiti. Ali sad znam daje lagao. Uskoro će shvatiti da sam i ja njemu lagala. Kao da bih ikad nekom neznancu povjerila svoje tajne. Neobično je, ali droga koju mije dao pružila mi je prve bistre trenutke nakon niza godina. Ali osjećam kako mi srce lupa. Nešto nije u redu. Moram ovo brzo napisati. Bojim se da će Parker, kad sazna da sam ga prevarila, poći za tobom. Ti mu ne možeš dati odgovore koje želi jer ti ja nikad nisam rekla cijelu istinu. Ali on to možda neće vjerovati. Sad se tu više ništa ne može učiniti. Moraš uspostaviti kontakt s tvrtkom Jones & Jones. Agencija će te zaštititi. To će trebati platiti. Uvijek postoji cijena kad čovjek ima posla s J&J-em. Oni će zahtijevati isto ono stoje Parker želio. Daj im to, Raine. Nije vrijedno tvojega života. Ono što žele skriveno je iza maske Wildera Jonesa. Samo se sjeti svojega rođendana. Krivnju za sve što se dogodilo prije mnogo godina snosimo isključivo tvoj otac i ja. Ti si nedužna, Raine. J&J će to shvatiti. Volim te. Molim te, reci Gordonu i Andrewu da i njih volim. Svima vam dugujem više no sto vam ikad mogu vratiti. Vellin je potpis bio jedva čitljiv. Raine više nije uspijevala zadržavati suze. Spustila je Batmana i Robin s krila, brzo ustala s kauča i odskakutala do svoje sobe. Čim je ušla, zatvorila je vrata, sjela na rub kreveta i prepustila se oluji bola i krivnje. Nije čula otvaranje vrata, ali Zack se trenutak kasnije našao kraj nje i zagrlio je. Sve je to bilo previše. Nije mogla odoljeti utjesi što ju je nudio, pa je pritisnula lice o njegovu košulju i jecala. Nije ju pokušavao smirivati. Samo ju je držao u zagrljaju dok oluja nije prošla. Kad je završilo, osjećala se posve iscrpljenom. Naslonila je glavu na njegovo rame. - Bila sam u Vegasu - šapnula je. - Lawrence Quinn ju je ubijao u Oriani, a ja sam igrala ajnc u Vegasu. - Zar je ovdje o tome riječ? - Zack reče u njezinu kosu. - Osjećaš se krivom jer si bila u kockarnici kad je ona ubijena? - Možda da sam bila ovdje - - Ne. - Jedina je riječ odzvanjala konačnošću. Nježno ju je odmaknuo od sebe. - Nisi se zabavljala u Vegasu. Činila si ono što si morala kako bi mogla plaćati njezin boravak u St. Damianu. - Da, ali - - Čak i da si bila ovdje, to ništa ne bi promijenilo. Ništa nisi mogla učiniti. Dopustila je Quinnu da joj ubrizga drogu. Znala je da riskira. Dovraga, znala je da mu ne može vjerovati. Zato mu je lagala. - Katkad se budim noću, pitajući se jesam li štogod mogla učiniti. Kliznuo je prstima uz njezine nadlaktice do vrata, te joj dlanovima obujmio glavu. - Tako si navikla na svoju ulogu njezine njegovateljice da si ne možeš dopustiti suočavanje s činjenicama. A činjenice su u ovom slučaju veoma jasne. Nisi je mogla spasiti. - Baš kao što ti nisi mogao spasiti Jennu? Čeljust mu se stegnula. Nekoliko je sekunda mislila da će joj proturječiti. Zatim ju je opet povukao u zagrljaj. - Da - rekao je. - Baš kao što ja nisam mogao spasiti Jennu. Privinuli su se jedno uz drugo. Neko vrijeme su oboje šutjeli. - Misliš li da nas priroda na ovaj način uči da nitko od nas ne može spasiti sve koje voli? - na

GIGA

136

koncu je pitala. - Čini se tako. - Teška lekcija - primijetila je. - Da - rekao je. - Jest.

GIGA

137

46 Raine je odgurnula ostatak svojeg doručka od prepečenca s maslacem i proučavala poruku na prvom listu zbirke pjesama Zimsko putovanje. -Mrzim ti to priznati, ali čini se da možda ipak nisam vrhunski paranormalni detektiv. Još uvijek nemam pojma što je teta Vella mislila kad je pisala o masci Wildera Jonesa i mojem rođendanu. Zack je stajao kraj radne površine i ulijevao kavu u šalicu. - Je li Wilder kod Velle Qstavio neke svoje stvari? - Koliko ja znam, nije. - Kemijskom je olovkom lupkala po stolu, razmišljajući. - No s druge strane, nisam imala pojma da je bila u vezi s njim sve dok mi to Andrew nije rekao. Ako je Vella zadržala neke suvenire iz svojeg razdoblja provedenog u vezi s Wilderom Jonesom, to je zacijelo u kući u Shelby villeu. - Rekla si da je podrum pun kutija i sanduka. - Da. Većina sadrži njezine slike. Vjerojatno ćemo ih morati pregledati. To će biti velik posao. U onom se podrumu sigurno nalazi dvjesto do tristo slika. Koliko je meni poznato, sve su maske. Oglasilo se zvono na ulaznim vratima i Raine je ispustila kemijsku olovku. - Sad je šest i trideset ujutro. Tko bi to mogao biti, za ime svijeta? - Imam osjećaj da je to tvoj čuvar. Zack je spustio svoju šalicu kave i zaputio se u dnevni boravak. Robin i Batman su pošli za njim, naćuljenih ušiju i uzdignutih repova. Posvojili su ga, shvatila je Raine. Sto se njih tiče, Zack je sada dio skupine. Pokušala se sjetiti naziva za grupu mačaka. Mačji čopor. Tako je. Nažalost, ne zvuči osobito uzbudljivo, a kamoli fora. Nije ni čudo što ga ljudi ne rabe za pripadnike mačjeg svijeta. Čula je otvaranje ulaznih vrata i zvuk duboka basa koji kao da je dopirao iz središta neke pla-nine. Ustala je, oprezno jer joj je gležanj još uvijek stvarao problema, i pošla do vrata. Krupan, tamnoput muškarac nekoliko godina mlađi od Zacka zauzimao je podosta prostora u njezinu malenom dnevnom boravku. Glava mu je bila posve obrijana i sjala je kao da je namazana voskom. Tamne su mu naočale skrivale oči. Na jednom je uhu svjetlucao zlatni kolut. Na sebi je imao žućkastosmeđe hlače, tamnoplavu majicu i pilotsku jaknu. Ispod jakne opazila je futrolu za pištolj. Uputio joj je smiješak koji je mogao rasvijetliti pozornicu velikog kazališta. - Vi ste zacijelo klijentica - rekao je. Nije ni pokušala odoljeti tom smiješku. - Vi ste zacijelo tjelohranitelj. - Ovo je Raine Tallentyre - reče Zack. - Raine, upoznaj Calvina Harpa. Raine mu je pružila ruku. - Drago mi je, gospodine Harp. - Zovite me Calvin. - Stisnuo joj je ruku, a zatim spustio pogled na mačke koje su sjedile točno ispred njega i netremice ga promatrale. - Tko su ovi momci? - Batman i Robin - reče Zack. Calvin se ozareno nasmiješio. - Tko bi rekao? Dva meni najdraža maskirana osvetnika. Čučnuo je i ispružio ruku. Mačke su procjenji-vački onjušile njegove prste i doimale se zadovoljnima. Calvin im je krupnom šakom nježno protr-ljao uši i uspravio se. - Izgleda da si primljen u klub - reče Zack. -Jesi li za kavu? Calvinov se smiješak još više proširio. - Izvrsna ideja. Ima li izgleda da dobijem nešto za jelo? Nisam baš imao vremena otkako sam prije nekoliko sati primio Fallonov poziv. U avionu kompanije nije bilo nikakve hrane, osim dvije kutije ušti-paka. Morao sam ih podijeliti s pilotima.

GIGA

138

- Sto misliš o maslacu od kikirikija? - upita Zack. - Nemam ništa protiv. - Calvin je s velikim zanimanjem pogledao prema kuhinji. - Dovraga, tako sam gladan da bih pojeo i mačju hranu. Zack pogleda Raine. - Jedina negativna strana suradnje s Calvinom je ta da ga moraš hraniti. Obilno.

GIGA

139

47 Zack je uz pomoć naprave iz svoje J&J kutije alata ušao u maleni stan. Nije očekivao da će pronaći nešto što će ukazivati na činjenicu da je Pandora članica Ponoćnice, ali je na teži način naučio da ne smije dopustiti osobnim stvarima da stanu na put profesionalnima. Sićušan je prostor bio uređen na nevjerojatan način. Strop je prikazivao noćno nebo s nizom detalja, mnogo zvijezda i polumjesecom. Zidovi su oličeni ponoćnoplavom bojom, a okviri prozora i vrata imali su nešto svjetliju nijansu plave. Namještaj je bio eklektički i uglavnom crn, naglašen ponekim krvavocrvenim jastučićem. Najprije je provjerio hladnjak. Jedno što su naučili u slučaju Stone Canyona je činjenica da se verzija formule Ponoćnice mora držati u hladnjaku. Uz malo sreće, to još uvijek vrijedi. Otvorio je vrata rukama u rukavicama. Ugledao je niz ostataka gotovih jela, nekoliko boca vode i dva pakovanja gaziranog soka. Maleni metalni štapić što mu ga je Fallon dao izvadio je iz njegove kožnate kutijice i zavukao ga u tetrapak mlijeka, za svaki slučaj. Nije promijenio boju. Isprao ga je u sudoperu i pokušao s bocom octa. Nikakve promjene. Pomno je pretražio ostatak stana, ali ništa nije ukazivalo na mogućnost da je Pandora nešto drugo od onoga kakvom se čini - kreativna mlada žena sklona neobičnom i dramatičnom. Izišao je iz stana, spustio se stubištem i pješice prešao dva bloka do mjesta gdje je ostavio unajmljen automobil. Pandora je malo prije podneva izišla iz stražnje prostorije. - Kako vam zvuči pizza? Calvin joj je, ispružen u naslonjaču sa šalicom kave u ruci, uputio podrugljivo usrdan pogled. -Ne poigravaj se sa mnom, ženo. Takvo mi pitanje nikad ne smiješ postaviti ukoliko ne misliš ozbiljno. Pandorin je smijeh bio vedar, gotovo hihotanje, i tako neočekivan da je Raine, koja je stajala za pultom, u nevjerici samo zurila u nju. Nikad nije čula da se Pandora tako smije. - Restoran na kraju bloka priprema izvrsne pizze - Pandora je uvjeravala Calvina. - Idem po jednu. - O, čovječe - reče Calvin i stavi krupnu ruku na srce. - Savršena žena. Imaš li koga? Raine se zapanjila kad je vidjela da je Pandora porumenjela. - Trenutno nemam - vedro je rekla. - Ovo je definitivno moj sretan dan - ustvrdi Calvin. Pandora se doimala neobično smetenom. Žurno se okrenula prema Raine. - Uobičajenu? Masline i povrće? - Meni dobro zvuči - reče Raine, još uvijek se pokušavajući naviknuti na Pandoru blistavih očiju. - Ako se ti slažeš, Cal vine. - Svakako. - Calvin izvadi novčanik. - Uzmi dvije. Neka jedna bude ekstra velika. - U redu je - reče Raine. - Kuća časti. - Ma ne, neka J&J plati. - Calvin je u Pandorinu ruku gurnuo novčanice. - Pizze ću navesti kao troškove. Još se jednom veselo nasmijavši, Pandora je žurno izišla. Calvin je opčinjeno gledao za njom. - Mislim da sam našao djevojku svojih snova. Raine je prekrižila ruke na pultu. - Mislila sam da se vi ljudi iz Ezoteričnog društva oslanjate na vlastite posrednike kako biste pronašli idealne partnere. - Ja volim sam tražiti. - Nastavio je promatrati ulicu ispred prodavaonice. - Osim toga, arcane-match-točka-com nije baš sto posto pouzdan. Samo pitaj Zacka za njegovu zaručnicu. - Ispričao mi je o Jenni - rekla je. - Tko zna što bi Ponoćnica uspjela izvesti da se njihova operativka udala za Zacka - reče Calvin. - Jasno mi je kakav bi to uspjeh bio za Ponoćnicu da su svoju agenticu udali za člana obitelji Jones.

GIGA

140

Calvin tiho puhne kroz nos. - Ne samo bilo kojeg člana obitelji, već Jonesa broj jedan. Ukočila se. - Kako, molim? Calvin ju je pogledao. Na njegovu se širokom licu pojavio izraz iznenađenja, a zatim se nasmiješio. - Žao mi je zbog toga. Zaboravio sam. - Sto si zaboravio? - Kad me Fallon nazvao, spomenuo je nešto o tome da si ti odgojena izvan Društva. Zacijelo ne znaš mnogo o politici organizacije. - Znam da je Društvo utemeljio jedan Jones, te da je obitelj Jones uvijek bila veoma utjecajna. - To je jako blago rečeno. Društvo je tijekom proteklog stoljeća doživjelo neke velike promjene. Primjerice, sad se biraju članovi Upravnog vijeća. Ali jedno se nije promijenilo. Na čelu organizacije uvijek je bio neki Jones, obično Jones sa Zackove grane obiteljskog stabla. Društvo mnogo drži do tradicije. Umalo se srušila na pult. - Zar mi govoriš da će Zack biti sljedeći meštar Ezoteričnog društva? - Američkog ogranka - pojasni Calvin. - Velika Britanija ima vlastitog meštra. - Još neki Jones? - Bojim se da jest. - Dobri Bože. Nisam imala pojma. - Vijeće bi uskoro trebalo potvrditi Zackovo imenovanje. Službeno se objavljuje na godišnjem proljetnom balu Društva. Problem je u tome što Zack, otkako je njegova zaručnica umrla, svima govori da će odbiti taj položaj. Međutim, nitko ga ozbiljno ne shvaća. Namrštila se. - Zack mi se ne čini poput čovjeka koji će se predomisliti nakon što nešto odluči. - Istina, ali u ovom slučaju ljudi misle da mu je samo potrebno malo vremena da ono što se prošle godine dogodilo ostavi za sobom. - Ne znam za tebe, ali što se mene tiče, mogu shvatiti kako bi te činjenica da si umalo oženio agenticu Ponoćnice koja te potom pokušala otrovati mogla navesti da ponovno razmisliš o svojim ciljevima i postupcima u životu. - Ma ne. Zack je rođen za taj posao. Shvatit će to, prije ili kasnije. - Zar bi bio kraj svijeta kad bi ipak odbio taj položaj? Calvin slegne ramenima. - Kao što se kaže, nitko nije nezamjenjiv. I sam Bog zna da ima dovoljno drugih Jonesa. Stvar je u tome što sadašnji meštar i većina članova Vijeća, gdje se, usput rečeno, nalazi mnogo intuitivnih ljudi, smatra da je Zack najbolja osoba za to. Vrše veliki pritisak na njega. - Po čemu je on tako jedinstven? Sam si rekao da ima mnogo Jonesa. - On je prvi Jones nakon niza generacija koji je zrcalni talent razine deset. - Pa što? Zašto ga to čini najprikladnijim za preuzimanje odgovornosti meštra? - Zrcalni su talenti tako rijetki da se u Društvu o njima raspredaju legende - objasni Calvin. -Vijeće i stari na vrhu ushićeni su Zackom. Vidiš, sposobnost intuitivnog pogađanja namjera opozičije upravo je ona vrsta talenta koja je potrebna na tom položaju kad je Društvo suočeno s nekim doista lošim ljudima. A Ponocnica je definitivno skupina loših ljudi svjetske razine.

GIGA

141

48 Ostavio je automobil usred mnoštva vozila na parkiralištu kraj malena gradskog parka i zaputio se prema široku peterokatnom stambenom kompleksu. Kućno osiguranje Bradleyja Mitchella bilo je zapanjujuće slabo. No s druge strane, možda umišljeni detektivi misle da zlikovcima ne bi palo na pamet provaliti u dom jednog policajca. Kad se govori o stanju nijekanja. Alarmni je sustav deaktivirao istom J&J napravom pomoću koje je otvorio ulazna vrata. Kad je ušao, našao se u jednosobnom stanu, iznenađujuće ukusno uređenom. Očekivao je pre-trpani brlog neženje, pun prašine i jeftinog unajmljenog namještaja, mnogo visokotehnološke opreme i umjetničkih djela od one vrste koja se može naći u časopisima za muškarce. Moderni televizor i stereouređaj doista su se nalazili ondje, ali su kauč, naslonjači i stolić za kavu bili suvremenog dizajna - očito nekoliko koraka iznad kvalitete onoga što se unajmljuje. Slike na zidovima bile su grafike Ansela Adamsa. Možda ga je najviše od svega šokirala puna polica za knjige. U redu, nadao se da će se pokazati da je Mitchell primitivni neandertalac bez ikakvih pozitivnih osobina. Trebao je znati da Raine nikad ne bi privukao muškarac koji nije pokazivao barem neke obrasce civiliziranog ponašanja i određeni stupanj inteligencije. Osjetio je prve sablasne prizore kad je skinuo rukavicu i dotaknuo krevet. Prizori su bili veoma slabašni, malo više od paučinastih bljeskova u njegovu umu. Njegova mu je snažna intuicija stvorila vizije dviju osoba koje su se prepustile strastvenom seksu. Jedna od njih - ona koja je stvarala jači dojam - nije uživala u činu, barem ne na normalan, zdrav način. Za jedno od dvoje ljubavnika seks je bio oružje - ne, oruđe - koje je korišteno kako bi se postigao neki cilj daleko važniji od trenutnog oslobađanja. Moć je bila cilj. Izdržao je vizije dovoljno dugo da apsorbira nekoliko tragova što su ih pružale, a zatim ih je potisnuo, barem privremeno. Krećući se brže, opet je navukao rukavicu i ušao u kuhinju. Obuzelo ga je razočaranje kad u hladnjaku nije našao nikakve neobilježene bočice, ali je ipak uporabio maleni metalni štapić kako bi provjerio sok od naranče i mlijeko, tek toliko da bude siguran. Zatvorio je vrata i tiho stajao usred Mitchellove uredne, čiste kuhinje, razmišljajući o situaciji. Sva su njegova paranormalna osjetila vrištala, govoreći mu da droga mora biti negdje u stanu. Vratio se u dnevni boravak i napeto osluškivao. Ništa. Zatim je pošao hodnikom i otvorio vrata gar-derobnog ormara. Unutra su se nalazili standardni kućanski aparati, perilica rublja i sušilica. Napokon je čuo: visok ton minijaturnog hladnjaka, od one vrste dizajnirane za radnu sobu. Maleni se uređaj nalazio u kutu, uključen u zidnu utičnicu. Kad je dotaknuo ručku, još je jedna sablasna vizija prostrujala njegovim umom, dovoljno jaka da prodre kroz rukavicu. Otvorio je vrata i ugledao malenu bočicu bez etikete. Unutra se nalazila malena količina biste tekućine. Bradley je gurnuo ključ u bravu svojih ulaznih vrata. Ušao je u predsoblje i pogledao malenu bijelu kontrolnu ploču na zidu. Alarmni je sustav bio isključen. To nije u redu. Bio je siguran da ga je aktivirao prije nego je izišao iz stana. Prokleta se stvar opet pokvarila. Jednoga od ovih dana morat će je zamijeniti. Nekoliko je puta lupnuo po pločici. Svjetla se nisu upalila. Upravo je kanio ponovno udariti po pločici kad je iza sebe osjetio nečiju nazočnost. Naglo se okrenuo, zavukavši ruku ispod jakne. Ali Zack Jones je već držao pištolj. - Čovjek koji se bavi vašim poslom vjerojatno bi trebao nabaviti bolji sigurnosni sustav - reče Zack. - Što radite ovdje, dovraga? Zack podigne malenu bočicu. - Vi i ja moramo razgovarati.

GIGA

142

49 Gradonačelnica Joanne Escott je svoj sportski mercedes parkirala na zabranjenome mjestu ispred prodavaonice Incognito malo prije podneva i požurila unutra. Činilo se da Calvin ne obraća previše pozornosti na nju, ali Raine je bila sigurna da je osjetila dašak energije. Razbudio je svoja osjetila kad je Joanne uletjela u prodavaonicu, procjenjujući je svojim lovačkim talentom. Joanne se naglo zaustavila, maknula svoje tamne naočale i odmjerila ga od glave do pete. - Novi zaposlenik? - pitala je, uzdigavši obrve u neprikrivenu zanimanju. - Ovo je gospodin Harp, dizajner kostima s kojim povremeno surađujem - rekla je Raine prije nego je Calvin dospio odgovoriti. - Donio je neke skice da ih pogledam. Joanneino je zanimanje odmah nestalo. - Oh. Znači da je vjerojatno peder, hmm? Calvin joj se blistavo nasmiješio. Raine je pročistila grlo. - Calvine, ovo je Joanne Escott, naša gradonačelnica. Calvin kimne, krajnje uljudno. - Gospođo. - Živite li u Oriani? - vedro upita Joanne. - Ne, gospođo. Nisam odavde. - Shvaćam. - Uvjerivši se da Calvin nije potencijalni glasač, Joanne se okrenula prema Raine. -Imam samo petnaest minuta za probu kostima -ustvrdila je, pogledavši na svoj ručni sat ukrašen dijamantima. - Imam dogovoreno kod frizera u dvanaest i četrdeset pet. Nikako ne smijem zakasniti. Roger je tako temperamentan, a ja apsolutno moram imati frizuru za večerašnje primanje. - Vaš je kostim gotov - reče Raine. Odmaknula je zastor od crvenog baršuna. - Proba neće dugo trajati. Joanne je još jednom sa žaljenjem pogledala Calvina, a zatim je, tiho uzdahnuvsi, spustila tamne naočale u veliku torbicu i pošla za Raine. Calvin je naoko ležerno ustao sa stolice i krenuo za njima. Zastao je odmah s unutarnje strane vrata, prekriživši ruke na prsima. Raine je iza dugog niza haljina izvukla kostim Kleopatre i počela skidati plastičnu zaštitu. - Skratile smo je za pet centimetara i stegnule je na prsima - rekla je. Joanne je zadovoljno gledala kako se pojavljuje gotova haljina. - Fantastično izgleda. Posegnula je u torbicu. Raine je pretpostavila da će izvaditi druge naočale. Međutim, izvadila je nešto što je izgledalo poput mliječnobijele staklenke. Energija je bljesnula. Calvin se tako brzo pokrenuo da Raine nije ni vidjela da se maknuo od vrata sve dok nije uhvatio Joanneino desno zapešće. No Joanne je, mirna i hladna, već ispustila staklenku. Razbila se na podu. Bijeli se dim širio u maglovitom oblaku pare. Ručna granata, pomislila je Raine. Svi ćemo umrijeti. Instinktivno se bacila na pod iza niza kostima, pripremivši se na neizbježni udarni val i leteće komadiće metala, svjesna da se nikako ne može zaštititi. Ali nije bilo nikakvog udarnog vala. Nikakvi djelići metala nisu joj se zabili u tijelo. Osjećao se samo hladni, bijeli dim. Valjao se prostorijom, ispunjavajući maleni prostor poznatim biljnim mirisom. Joanne je zurila u vrtloženje pare, mršteći se od zbunjenosti. - Što, za ime svijeta? - izustila je. Srušila se na pod, bez svijesti. Oluja glasova uzdigla se iz močvare noćnih mora u Raineinoj glavi. Poznati vriskovi bijesa, agonije i paklenske panike navalili su na njezina osjetila. - Spusti se dolje - viknula je Calvinu. Činilo se da je razumije, ali nije ju poslušao. Umjesto toga zamahnuo je nogom i šutnuo zadimljeni spremnik ispod druge vješalice s kostimima. Zatim se povukao prema vratima,

GIGA

143

pokušavajući izvući svoj mobitel. No bilo je prekasno. Stajao je točno iznad spremnika kad je pao na pod. Raine je znala da je udahnuo najviše početne količine dima. Nevjerojatno je da se toliko zadržao na nogama. Ne može se znati kakav će učinak droga imati na moćnog lovca čija su paranormalna osjetila bila širom otvorena kad su ih zapahnule otrovne pare. Calvin je kašljao, ali je uspio utipkati broj u mobitel. - Izađi odavde - doviknuo je Raine. - Stražnja vrata. Smjesta. Tada je pao. Pod se zatresao kad je tresnuo dolje. Više se nije pomaknuo. Mobitel je pao na pod kraj njega. Nije znala je li uspio utipkati 911. Njezin se mobitel nalazio u torbici u drugoj prostoriji. Nastojala je površno disati dok je izvlačila košulju iz pojasa hlača. Dim je bio najgušći u sredini prostorije. Nije se usudila pokušati puzati kroz dim kako bi stigla do sigurnosti prednjeg dijela prodavaonice. Stražnja su vrata bliže. Držeći rub košulje preko nosa i usta, nezgrapno se potrbuške primicala stražnjim vratima. Dim je činio ono što je, prema zakonima fizike, trebao Činiti: dizao se. U zraku uz pod osjećao se jak miris bilja, ali pare nisu bile onako guste kao nekoliko centimetara više gore. Međutim, znala je da ipak udiše veliku količinu droge. Demonska kakofonija u njezinoj glavi uporno se pogoršavala. Počeli su oživljavati kostimi oko nje. Odjednom se našla usred bala pod maskama iz noćne more koji se odvijao u prostoriji punoj zrcala iz kuće smijeha. Plaštevi i haljine su se vrtjeli, a njoj se vrtjelo u glavi. Pakosne su oči zurile u nju kroz prazne rupe na maskama. Panika je obuzela sva njezina osjetila. Poriv da skoči na noge i potrči prema vratima bio je veoma snažan. To je od droge. Ignoriraj je. Ostani dolje. Glasovi su se mijenjali. Činilo se da neki od njih dopiru iz usta maski. »... Ubiti je. Mučiti je. Gori, vještice, gori...« Govorila je sebi da napreduje kroz redove kostima koji plešu. Mogla je vidjeti stražnja vrata, ali su ona neprestano mijenjala položaj jer je dim djelovao na njezin vid. Maske su joj se približavale. »... Povrijediti je - ozlijediti je - natjerati je da pati...« Negdje u daljini oglasilo se zvonce. Prepoznala ga je kao kroz maglu. Pandora se vratila i donijela pizze. Hvala Bogu. Zatim je čula još glasova, ali ne sablasne krikove u vlastitoj glavi. - Sad bi već svi trebali biti bez svijesti - rekla je Cassidy Cutler. - Moramo biti oprezne. - Niki Plumer je zvučala zabrinuto, kao i obično. - Taj je dim veoma jak. Ako dopre do nas, imat ćemo problema. - Pričekat ćemo dvije minute da se raščisti. Zaključaj ulazna vrata i okreni natpis na zatvoreno. Iznijet ćemo je kroz stražnja vrata.

GIGA

144

50 - Namjestila vam je - reče Zack. - Ovo nema nikakva smisla. - Bradley je stigao do kraja dnevnog boravka, okrenuo se i zaputio u suprotnom smjeru. - Ona je Cassidy Cutler. Napisala je četiri knjige. - Zaustavio se ispred police za knjige, izvukao primjerak Okrutnih vizija i pokazao Zacku stražnju stranu ovitka. - Njezina se fotografija nalazi na svakoj. - Ne kažem da je ukrala njezin identitet, premda je i to moguće. Mislim da je vjerojatnije da je ona doista Cassidy Cutler. Bradley je vratio knjigu na policu. - Zašto bi, dovraga, željela nauditi Raine? Zack je pomno birao riječi, držeći se istine koliko god je to bilo moguće. - Moja agencija vjeruje da se udružila sa skupinom koja proizvodi i distribuira egzotične sintetičke droge - rekao je. Bradley se spustio u jedan od naslonjača, a oči su mu se suzile. Znao je o trgovini drogom i zločinima koji su s tim povezani. - U redu, recimo, diskusije radi, da imate pravo. Sto ona želi od Raine? - Rainein je otac bio briljantan kemičar. - Da, znam. Rekla mi je. - Kad je Raine bila malena djevojčica, Judson Tallentyre je radio za klijenta moje tvrtke, kompaniju koja je izumila i patentirala jedinstveni psiho-tropni lijek. - Zack je s lakoćom pričao poznatu priču, stapajući istinu i izmišljotine u besprijekornu cjelinu. - Kompanija je odustala od istraživanja i od lijeka nakon što su početni pokusi pokazali da je krajnje opasna. No Tallentyre je pretpostavljao da bi formula na crnom tržištu vrijedila cijelo bogatstvo. Međutim, trebalo ju je malo dotjerati. Bilo je nekih izrazito teških popratnih pojava. Napustio je kompaniju i ponio formulu sa sobom. Nastavio je sam eksperimentirati. - Raine je rekla da je umro dok je ona bila malena. Prometna nesreća. - Tako je. Kompanija za koju je radio provela je istragu i zaključila da je tajna formule umrla s njim. Tu je bio kraj priče sve do prije nekoliko tjedana kad je odjednom nestao drugi istraživač po imenu Lawrence Quinn. Klijent je ponovno nazvao moju agenciju. Otkrili smo da je Quinn obavljao neovlaštena istraživanja na istoj zaštićenoj formuli koju je Judson Tallentyre ukrao. Quinna smo slijedili do Oriane. - Je li? Onda gdje je on, dovraga? - Nestao je. Na temelju onoga što sam uspio otkriti, gotovo sam siguran da je mrtav. Mislim da je došao ovamo kako bi razgovarao s Raineinom tetom, Vellom Tallentyre. Nakon što je od nje dobio željene informacije, nestao je. Bradley se počeo doimati zainteresiranim. -Mislite da ga je ubio netko tko je želio ono što je on dobio od Velle Tallentyre? -Da. Bradley podigne ruku, s dlanom okrenutim prema van. - Vratimo se na Vellu Tallentyre. Imate li neki dokaz da je ona ubijena? - Ostavila je poruku za Raine. Našli smo je sinoć među njezinim stvarima. Napisala ju je uvečer prije svoje smrti. U toj je poruci napisala da je toga dana imala posjetitelja koji joj je dao injekciju. Znala je da umire i željela je upozoriti Raine. Opis posjetitelja što smo ga dobili u bolnici odgovara Lawrenceu Quinnu. - Sto je Quinn želio od nje? - Ne znamo, ali sumnjamo da je to imalo neke veze s formulom za drogu koju je prije mnogo godina ukrao Judson Tallentyre. Bradley se doimao zamišljenim. - Mislite da je Quinn namjeravao iznova stvoriti formulu i početi se baviti prodajom zabranjenih tvari? - Da. Ali čini se da od Velle Tallentyre nije dobio ono što je želio. U svojoj poruci Raine

GIGA

145

Vella kaže da mu nije vjerovala i da mu je lagala. Navodno mu je dala neke lažne podatke o drogi. - No Quinn je mislio da je dobio željeni odgovor pa ju je uklonio s puta. Zatim je pokušao sklopiti nagodbu s nekim lošim ljudima. To nije dobro prošlo. O tome je riječ? - Tako je. Samo što sam ja siguran da je Cassidy Cutler jedna od tih zlikovaca. Niki Plumer, također. - Ima li ih još? - Mislim da je uza se imala nekog snagatora kad je prvi put stigla u gradić - reče Zack. - Tip me pokušao srediti u uličici iza lokalnog džez-kluba, ali ga je netko pregazio na raskrižju. Nije ni stigao do bolnice. - Čuo sam za tu nesreću u kojoj je vozač pobjegao kad sam se vratio iz Shelbwillea. Kanio sam s vama razgovarati o tome. Još uvijek pokušavaju identificirati žrtvu. Govorite mi kako mislite da je Cassidy i njega ubila? -Da. - Zašto? - Vjerojatno zato što nije uspio mene ukloniti. Bradley je pogledavao malenu bočicu bistre tekućine koja se nalazila u kabliću s ledom na stolu. - Doista vjerujete da je to ostavila ovdje kako bi mene optužila, zar ne? - Ona zna da sam ja u gradiću. Mora me usmjeriti na drugu stranu. Vi ste joj odgovarali. Već se koristila vama kako bi se približila Raine. Valjda je zaključila da joj možete poslužiti i za ovo drugo. Bradleyjeva su se usta iskrivila. - Zašto ići preko mene? Zašto se nije obratila izravno Raine? - Razmislite malo - reče Zack. - Raine je veoma rezervirana osoba. Njezin je krug prijatelja malen i tijesno povezan. Nije lako prodrijeti do nje. Bradley je oklijevao, a potom kimne. - Shvaćam što mislite. Ali Raine nije kemičarka. To nije bila ni njezina teta. Osim toga, prema onome što vi tvrdite, Cassidy i njezini ljudi već imaju tu drogu o kojoj govorite. Sto su, dovraga, očekivali od Velle Tallentyre? Što žele od Raine? - Još uvijek radim na tome. Znam da postoje neki ozbiljni problemi s trenutnom verzijom droge. Netko je možda bio uvjeren da je Vella Tallentyre znala nešto važno o verziji na kojoj je radio njezin brat, što bi njima bilo korisno. Sad kad je ona mrtva, ti isti ljudi možda misle da Raine ima te informacije. Bradley je opet skočio na noge i nastavio hodati. - Ispadam glup po svemu ovome što pričate, Jones. - Ne - reče Zack. - Glupo bi bilo odbiti vjerovati u činjenice koje se nađu pred vama. Bradley ga pogleda. - Ako želite da uhitim Cassidy Cutler i Niki Plumer, morat ćete mi dati čvrste dokaze. - Toga baš nemam mnogo - prizna Zack. - Ali mogli biste početi s terencem. - Sto s njim? Ona vozi unajmljeni automobil. Zack uzdigne obrvu. - Isti koji je imala prije dva dana? - Ne. Rekla je da na tome nije radio grijač. Morala ga je zamijeniti. - Imam osjećaj da nikad nije stigao natrag do agencije za iznajmljivanje automobila. Vjerojatno je ostavljen u jednoj od parkirnih garaža velikih trgovačkih centara. Nije imala mnogo vremena da bi bila kreativna. - Mislite da je njime pregazila onog tipa koji vas je napao? - Da. Vjerojatno ga je očistila, ali možda joj je štogod promaknulo. Nikad se ne zna. Bradley posegne za telefonom. - Pobrinut ću se da netko provjeri u agenciji za iznajmljivanje vozila. Zack se osmjehne. - Sto? - upita Bradley, skupivši obrve.

GIGA

146

- Raine mi je rekla da ste vi dobar policajac -reče Zack. Preko njegovih je paranormalnih osjetila prele-tio naelektriziran osjećaj. Njegovim je žilama nahrupio adrenalin. Ustao je prije nego se svjesno odlučio pokrenuti, zaputivši se prema vratima. - Sto, dovraga? - Bradley vikne za njim. - Kamo idete? - Raine. U nevolji je. Pošaljite nekoga u njezinu prodavaonicu. Odmah. Njegov je mobitel zazvonio. Izvukao ga je iz džepa dok je otvarao vrata i trčao prema svojem automobilu. Jednom je zazvonio. Calvinov se broj pojavio na malenom ekranu. Zatim tišina.

GIGA

147

51 Otrovni se dim razilazio, ali maske su je i dalje izazivale, a kostimi se njihali u ritmu glazbe što su je čuli samo sablasni plesači. Prostorija se vrtjela oko Raine. Želudac joj se okretao. Ne smije joj pozliti. Ne sada. Mora izići odavde prije nego Cassidy i Niki zaključe da bez opasnosti mogu ući. Stražnja su vrata njezina jedina šansa. Polako je napredovala, nastojeći biti posve nečujna na sagom pokrivenom podu. Blještava kvaka koja je značila bijeg bila je gotovo nadohvat ruke. Svježi zrak dopirao je ispod vrata. Trebala bi samo skočiti na noge, naglo otvoriti vrata i potrčati. Još jedan neobičan zvuk ubacio se među glasove koji su vrištali u njezinoj glavi. Netko je lupao po ulaznim vratima prodavaonice, zahtijevajući da ih se otvori. - To je djelatnica - Cassidy prasne s druge strane tamnocrvenog zastora. - Vidi nas - reče Niki, a glas joj je sve više ispunjavala panika. - Vjerojatno misli da su se vrata slučajno zaključala. Ako ih ne otvorimo, znat će da nešto nije u redu. - Pusti je unutra. Morat ćemo je se riješiti. Drugo dvoje nas nije vidjelo, ali ona će moći dati opis Jonesu i policiji. - Rekla si, bez pištolja. - Rekla sam bez pištolja. Nisam rekla bez oružja. Uza se imam proizvod kompanije. Dvostruka će doza biti više nego dovoljna da joj zaustavi srce. Ubit će Pandoru samo zato što ih je slučajno vidjela. Raine je obuzeo bijes. Čula je kako se otvaraju ulazna vrata. - Hej, hvala - reče Pandora. - Tko je zaključao vrata? Gdje je moja šefica? I veliki čovjek koji je ondje sjedio? - U stražnjoj prostoriji - mirno će Cassidy. -Odmah će izići. Raine još jednom udahne relativno čisti zrak što je dopirao ispod vrata, skoči na noge i, zadržavajući dah, spotičući se potrči kroz rijetku paru prema zastoru. Adrenalin je potisnuo osjećaj bolova u ozlijeđenom gležnju. Ali ne posve. Odgurnula je baršunasti zastor. Pandora je upravo prelazila prag. Objema je rukama držala kutije pizze. Cassidy i Niki stajale su svaka s jedne strane ulaznih vrata, čekajući da je zaskoče čim uspiju zatvoriti vrata. - Bježi, Pandora! - Raine je izletjela kroz prolaz, zaputivši se prema ulaznim vratima što je brže mogla. - Ubit će te. Zovi policiju. Bježi, dovraga! Pandora je oklijevala, otvorivši usta od iznenađenja i zbunjenosti. Cassidy je ispružila ruke prema njoj. - Bježi! - ponovno vikne Raine, ali sad zapovjednim i autoritativnim glasom. Pandora je ispustila kutije pizze, okrenula se i jurnula ravno nasred ulice. Automobili su trubili. Gume su škripale. Vozači su vikali. Negdje u daljini zavijala je sirena. - Zaboravi na nju - Cassidy je rekla Niki. -Moramo otići odavde. Stražnja vrata. Pomogni mi s tom kučkom. - To sam valjda ja - reče Raine. Dobacila je Cassidy superverziju svojeg posebnog jebi se smiješka. Nije se zaustavila. Nošena očajanjem i bijesom, nastavila je svoju nestabilnu divlju jurnjavu. Cassidy i Niki nalazile su joj se točno na putu. Njezin je plan bio zaletjeti se između njih s dovoljno snage i zamaha da dospije do pločnika. No njezin ju je ozlijeđeni gležanj izdao baš kad je stigla do njih dviju. Izgubila je ravnotežu i zate-turala u jednu stranu, sudarivši se s Niki. Od siline naleta obje su pale na pod, isprepletenih ruku i nogu. Raine je mlatarala rukama, mahnito se nastojeći osloboditi. - Drži je, dovraga - naredi Cassidy. Raine je opazila srebrni predmet sličan nalivperu uperen u svoj vrat.

GIGA

148

No nervoznu je Niki sad već posve svladala panika. - Ovo je šašavo! - vrisnula je. - Policija dolazi. Radi što god hoćeš, ali ja idem odavde. Oslobodila se Raineinih nogu i ruku, ustala i pobjegla na ulicu. Raine se otkotrljala dalje od Cassidy i zgrabila noge najbliže lutke, one na kojoj se nalazio kostim balerine. Snažno je povukla i uspjela srušiti lutku. Pala je između nje i Cassidy, koja je bila primorana skočiti unatrag. - Prokleta bila. - Cassidyno je lice bilo iskrivljena maska bijesa i frustriranosti. Raine se opet zakotrljala. Ovoga je puta dohvatila elegantno obuvene noge Marie Antoinette i svom snagom gurnula. - Jedi kolače i crkni! - viknula je na Cassidy. Cassidy je jedva uspjela izbjeći spoticanje o široke skute. Činilo se da je odjednom postala svjesna strke ispred prodavaonice. Oklijevala je djelić sekunde, a zatim je očito došla do razumnog zaključka da situacija nije osobito povoljna. Naglo se okrenula i potrčala prema zastoru od crvenog baršuna, odgurnula ga i nestala u straž-njoj prostoriji. Raine je ležala na podu i nastojala doći do daha. Čula je kako se otvaraju stražnja vrata, a zatim su uslijedili zvukovi mahnite borbe. - Ne! - kriknula je Cassidy. - Pusti me, jebeni gade! - Ako si joj naudila, mrtva si - rekao je Zack. Njegov je ton bio opasno leden. - Čuvaj se njezina nalivpera! - vikne Raine. Začuo se tupi udarac. Zack se pojavio na otvoru, a u jednoj je ruci držao elegantno crno i zlatno nalivpero. - Imam ga i ja - reče i vrati ga u džep svoje kožne jakne. Bradley je, s pištoljem u ruci, uletio kroz ulazna vrata prodavaonice. Za njim su ušla dva policajca u odorama. Jedan je vodio Niki koja je na rukama imala lisičine. Bradley pogleda Raine. - Jesi li dobro? - Da - rekla je i oprezno sjela. - Dobro sam. -Odlučila je zasad ignorirati bolove u gležnju. - Cutlerica je u stražnjoj prostoriji. - Zack palcem pokaže u tom smjeru. Bradley je potrčao prema drugim vratima, a jedan je policajac pošao za njim. Zack je uhvatio Raine za ramena, napeto je promatrajući. - Je li ti štogod ubrizgala? - Nije. - Raine odmahne glavom. - Opet je upo-rabila dim, mnogo dima, ali nije imala priliku nešto mi ubrizgati. Privukao ju je k sebi i tako je čvrsto zagrlio da se opet morala boriti da dođe do daha. - U onom njezinom srebrnom nalivperu nalazi se nešto veoma opasno - promrmljala je uz njegovu košulju. - Rekla je da bi dvije doze ubile Pandoru. - Uzeo sam njezino nalivpero. Bradley će potražiti drugo oružje. - Sto je s dimom u drugoj prostoriji? - Još se osjeća miris, ali nije ga ostalo dovoljno da djeluje na mene. - Calvin i gradonačelnica? - Bez svijesti, ali su živi - Bradley objavi s vrata. - Kao i Cassidy. Sto ste joj učinili, Jones, dovraga? - Ništa trajno - reče Zack. Malo je odmaknuo Raine od svojih prsa, ne više od dva centimetra. -Djelovanje će prestati za nekoliko sati. - Mislim da više neću postavljati nikakva pitanja na tu temu. - Bradley se pomaknuo u prednji dio prodavaonice. - Tko je od njih bacio tu prokletu dimnu bombu? - Vjerojatno Cassidy - reče Zack.

GIGA

149

Raine je iznenađeno trepnula i otvorila usta kako bi ga ispravila. Njegova se ruka malo čvršće stegnula oko nje. Zatvorila je usta. - Kako ste znali da ovdje imamo problema? -pitala je. - Ne pitaj mene. - Bradley se kiselo osmjehnuo. - Jones je shvatio da se nešto događa. Zacijelo je medij. - Zastao je, a potom tiho doda: - Kao i ti.

GIGA

150

52 Raine je mnogo kasnije sjedila na kauču, podvivši jednu nogu poda se, i pijuckala biljni čaj što ga je Zack pripremio za nju. Istuširala se i oprala kosu čim su se vratili, a sad je na sebi imala svoj bijeli ogrtač od frotira. Robin je bila topao, ugodan teret u krilu, a Batman se priljubio uz njezino bedro. Bolničar joj je zamotao gležanj. Još jedan paket zamrznutog povrća hladio je njezin ozlijeđeni zglob. Zack i Calvin su sjedili u jednakim naslonjačima i pili kavu. Raine pogleda Zacka. - Veoma mi je drago da je Bradley poslušao tvoj prijedlog i dopustio mi da sutra odem dati izjavu. Danas poslijepodne doista se ne osjećam sposobnom za to. Calvin se nasmijao i puhnuo kroz nos. Uzdigla je obrve. - Sto je u tome tako smiješno? - Žao mi je što ti moram uništiti iluzije - reče Calvin - ali sumnjam da je Zack mislio na tvoje osjećaje kad je nagovorio Mitchella da pričeka na tvoju izjavu. Naš je Zack ono što bi se moglo opisati kao stvarno fokusiran tip kad je riječ o detaljima. Raine je odjednom shvatila. Pogledala je Zacka. - Najprije si želio biti siguran da ću ispričati suvislu priču. - Hej, mislio sam na tebe - rekao je Zack, uspijevajući izgledati uvrijeđeno. - Bila si iscrpljena. - Ha. Ne vjerujem ti. Smatrao si da mi treba malo pomoći oko sređivanja činjenica. Priznaj. Calvin se nasmiješio i popio još malo kave. - Dobro - reče Zack. - Iz iskustva znam da je obično bolje ako se policiju ne zbunjuje s previše informacija. - Drugim riječima, nećemo im reći da su se našli usred trajnog rata između dviju tajnih organizacija koje se bave paranormalnim istraživanjima, je li tako? - uljudno je pitala. - Općenito govoreći, J&J radije prepušta nega-tivcima da policiji ispričaju tu verziju događaja -reče Calvin. Uzdigla je obrve. - Jer tako zlikovci ostavljaju dojam luđaka, a J&J čuva svoj imidž legitimne privatne istražiteljske tvrtke? Calvinov se smiješak proširio. - Shvatila si. - Nije da nema sasvim dovoljno legitimnih optužaba - reče Zack. - Štoviše, Mitchell ima sna-žan osobni motiv da se te optužbe održe. Ne sviđa mu se činjenica da ga je Cutlerica iskorištavala. - Napad, pokušaj otmice i možda pokušaj pljačke sasvim je dovoljno za početak. - Calvin je krupnom šakom obavio šalicu kave. - Imam osjećaj da će Mitchell naći još toga. - Premda mu to neće trebati - reče Zack promatrajući vatru. - Barem ne dugo. Raine ga iznenađeno pogleda. - Kako to misliš? Zar govoriš da će Cassidy i Niki izaći? - Da. Ravno u ustanovu za umobolne zločince, pod pretpostavkom da stignu tako daleko - reče Zack. Namrštila se. - Ne razumijem. - Prema onome što smo dosad vidjeli, Ponoćnica ne tolerira neuspjeh. - Zack popije malo kave i spusti šalicu. - Rekao sam ti, jedan od načina na koje svoje operativce drži poslušnima je taj da ih čini ovisnima o verziji formule koja je posebno osmišljena za njih. Ako im je to uskraćeno, polude i obično počine samoubojstvo unutar četrdeset osam sati. Raine se užasnula. - Poput Jenne? - Da - rekao je, i dalje zagledan u vatru. - Poput Jenne. Ovako ili onako, ludilo je uvijek bio veliki nedostatak svake ikad stvorene verzije formule. - Sto je s onim što si našao u Bradleyjevu stanu? - Bočica je bila gotovo prazna. Ostalo je veoma malo droge. Nije bilo dovoljno čak ni za jednu dozu. Cassidy je ostavila tek toliko da bude sigurna da ću ja prepoznati formulu i

GIGA

151

naprečac zaključiti da je Bradley osoba koju tražim. Raine s mukom proguta slinu. - Znači, Cassidy i Niki će uskoro vjerojatno poludjeti. Misliš li da one to znaju? Zack slegne ramenima. - Sumnjam. Ne znamo koliko vođe Ponoćnice kažu svojim operativcima, ali najvjerojatnije im lažu. Nema smisla reći im istinu. To bi moglo otežati vrbovanje. Na nekoliko je sekunda zatvorila oči i zadrhtala. Tada se nečega sjetila. - Sto je s gradonačelnicom? Kad je Bradley danas poslijepodne pitao tko je bacio dimnu bombu, stekla sam dojam kako ne želiš da im otkrijem njezinu ulogu u svemu ovome. S odobravanjem joj se nasmiješio. - Imala si pravo. - Ali ako je upletena - - Nije - uvjeravao ju je Zack. - Objasni - naredi Raine. - Kad sam prošao kroz stražnju prostoriju, na brzinu sam pogledao naokolo. Torbica gradonačelnice nije bila zatvorena. Sadržaj je bio rasut po sagu. Shvatio sam da je vjerojatno ona donijela dimnu bombu u prodavaonicu, ali nije bilo nikakvih vrućih točaka oko nje ili njezine torbice. Nije znala što čini. - Zašto je onda, za ime svijeta, aktivirala dimnu bombu? - upita Raine. - Najvjerojatnije objašnjenje je to da su Cassidy ili Niki paranormalne hipnotizerke - reče Zack. -Vjerojatno uz pomoć formule ojačanih sposobnosti. - Drugim riječima, misliš da je jedna od njih hipnotizirala gradonačelnicu, te joj naredila neka unese dimnu bombu u moju radionicu i aktivira je - reče Raine. - Tako je. - Zack slegne ramenima. – Upravo zato gradonačelnica, kad se osvijestila, nije imala pojma što je učinila. Raine ga pogleda. - Sto ćemo joj reći? Što ćemo reći Bradleyju, kad smo već kod toga? Zack je ispružio noge prema kaminu i spustio laktove na naslone za ruke. Spojio je vrhove prstiju. - Obično je najjednostavnija priča najbolja - reče. - Mitchell će uskoro shvatiti da ništa neće postići optužbom za trgovanje drogom jer nema nikakvih dokaza o zabranjenim tvarima. Ali što misliš o ideji da su Cassidy i Niki planirale otmicu gradonačelnice i traženje otkupnine? Raine trepne. - Mislim da bi se gradonačelnici Escott to veoma sviđalo. Sjajna reklama za predstojeće izbore. Calvin se nasmiješi. - Veoma kreativno, Jones. - Cassidy i Niki će to nijekati - naglasi Raine. Calvin se tiho nasmijao. - One će sve nijekati. Pa što? Obje će za koji dan biti u obloženim ćelijama. - Pitam se zašto su odlučile mene oteti - reče Raine. - Čisti očaj - reče Zack. - Plan je bio pomno motriti na tebe kako bi vidjele jesi li naslijedila ono što se Lawrence Quinn nadao da će dobiti od Velle. Ti si bila jedina preostala veza. Kad sam se ja pojavio, to je samo potvrdilo njihovu teoriju da ti znaš nešto od vitalne važnosti. Zaključile su da si ne mogu priuštiti čekanje i dopustiti da J&J dobije tajnu od tebe. - Te sirote žene - šapne Raine. Muškarci su razmijenili poglede. Ništa nisu rekli. Raine je popila malo čaja i spustila šalicu. Malo se namrstila na Zacka. - Rekao si da laboratoriji Ezoteričnog društva imaju uzorak formule koji proučavaju. Sad već sigurno znaju mnogo o tome. Zar vaši stručnjaci ne bi mogli nešto učiniti da spase Cassidy i Niki? Zack ju je promatrao preko vrhova spojenih prstiju. Činilo se da ga je pitanje zbunilo. - Želiš spasiti taj par? Cassidy Cutler je vjerojatno odgovorna za umorstvo Lawrencea Quinna, a mogao bih se kladiti da je ona neku večer pregazila onog iluzionista. Pokušala je ubiti Pandoru i oteti tebe. Niki je bila njezina suučesnica u svemu što se dogodilo. Raine se čvršće umotala u ogrtač od frotira. -Samo što je pomisao na ludilo tako zastrašujuća.

GIGA

152

Moja je teta godinama vjerovala da lebdi na rubu ludila, a to je veoma dugo bila i moja najgora noćna mora. Zlo mi je od pomisli da se netko drugi, bilo tko, suočava s tim bezdanom. Zack pogleda Calvina. Calvin uzdigne svoja masivna ramena. - Ne gledaj mene. Odakle bih ja mogao znati jesu li pronašli protuotrov? Zack je još trenutak oklijevao, a potom je nevoljko uzeo svoj mobitel. - Vidjet ću zna li Fallon što o fazi istraživanja.

GIGA

153

53 Ležala je u krevetu, a Batman i Robin su se sklupčali kraj njezinih nogu kad je čula zvonjavu njegova mobitela. Zvuk je bio prigušen jer su vrata kupaonice bila zatvorena i voda je tekla u tuš-kabini. Voda je naglo zatvorena. Čula je Zackov tih, dubok glas. Nekoliko minuta kasnije ušao je u spavaću sobu. Na sebi je imao samo ručnik omotan oko struka. Kosa mu je bila vlažna. Stao je kraj kreveta, mrka lica. - To je bio Fallon - reče. - Raspitao se kod šefa laboratorija u kojem proučavaju uzorak droge iz slučaja Stone Canyona. Najviše što su uspjeli utvrditi je to da je tvar sama po sebi inertna. Misle da se mora kombinirati s nekim drugim sastojkom da bi djelovala. Nitko ne zna o kojem je sastojku riječ ili kako se uzima. - Drugim riječima, istraživači nisu čak ni počeli razmišljati o protuotrovu - reče Raine. - Nisu. Zatvorila je oči i nagnula se na jastuke. - Niki i Cassidy su osuđene na ludilo, a vjerojatno i na samoubojstva. -Da. Uslijedila je duga tišina. Otvorila je oči i vidjela da je promatra s izrazom lica čovjeka koji zna da nije uspio. - Žao mi je, Raine - umorno je rekao. - Znam da ti je to bilo važno. Naglo je sjela, zaprepaštena. - O, za ime svijeta, nemoj me tako gledati. Nisi ti kriv. Znala sam da su izgledi maleni. Hvala ti što si pokušao. Ništa nije rekao. Podigla je ruku, uhvatila njegovu i potezala ga sve dok se nije spustio na rub kreveta. - Mislila sam da smo se sinoć složili da ne možemo sve spasiti - blago je rekla. - Želiš li istinu? Živo mi se fućka hoće li se Cutlerica i Plumerica spasiti. Pokušale su te oteti. Ubile bi te nakon što bi od tebe dobile ono što su željele. Ili čak ako ne bi dobile, kad smo već kod toga. Što se mene tiče, mogu skočiti kroz prozor ili trunuti u nekoj ustanovi sve dok ne umru. Katkad je zaboravljala na nemilosrdnu žicu ledenog pragmatizma što ju je posjedovao. To je vjerojatno jedan od razloga iz kojeg svi misle da bi bio izvrstan meštar. Suosjećanje i vizionarstvo sasvim je u redu za jednog vođu, ali to su obično beskorisne osobine ako nisu udružene s čeličnom voljom. - Razumijem - tiho je rekla. - Nazvao si Fallona radi mene. Nije upalilo i tu je priči kraj. Osim što ne možeš spasiti sve i svakoga, morat ćeš naučiti još jednu lekciju. - Koju? - Za razliku od ponašanja u Ponornici, neuspjeh je također prihvatljiv u životu. Neuspjeh se događa. Tako učimo, mijenjamo se i razvijamo. Ako si ne pružiš prostora za neuspjehe, Zack, proživjet ćeš svoj život unutar željeznog kaveza koji će postupno postajati sve manji i manji, pa na koncu nećeš moći ni disati. Sumnjičavo ju je pogledao. - Kamo ovo vodi? - Calvin mi je rekao kako Vijeće misli da si ti najbolji kandidat za meštra što ga Društvo ima. - Dovraga. - Na licu mu se pojavio izraz gnušanja. - Calvin ti je to ispričao? - Ne poznajem te baš dugo, ali mislim da ima pravo. - Ima i drugih koji mogu zauzeti položaj meštra. - Možda, ali Vijeće želi tebe. - Snažno je potisnula osjećaj čežnje koji se širio iz njezine nutrine. - Dovraga, ti si savršen za taj posao s obzirom da si Jones i zrcalni talent, a tako ti dobro ide davanje naredbi i sve to. Čeljust mu se stegnula. - Jenna mi je pokazala da ni izbliza nisam onako dobar kako sam mislio da jesam. - Uozbilji se. Prema onome što si mi ispričao, čini se da se provukla kraj svih sigurnosnih

GIGA

154

sustava i zaštita Društva, a sigurna sam da ih ima podosta. Ti si je otkrio, Zack. Tvoji su talent i inteligencija spriječili da se špijunka Ponoćnice uda za sljedećeg meštra Ezoteričnog društva. - Bilo je prokleto blizu - tiho je rekao. - Katkad se tako dogodi. Uzmi kao primjer ovo što se danas dogodilo. Svojom je krupnom šakom stisnuo njezinu. -Bez brige, nikad neću zaboraviti kako je to bilo blizu. - Jasno je da se Društvo u narednih nekoliko godina neće boriti samo za vlastitu egzistenciju, već i za nas ostale, paranormalne i normalne. Sam si rekao da je to jedina organizacija koja trenutno ozbiljno shvaća Ponoćnicu. Sve dok ne pronađete neke saveznike, ti i tvoje Vijeće imat ćete pune ruke posla. Ne možeš okrenuti leđa svojoj odgovornosti, a ja ionako ne vjerujem da ti to duboko u sebi doista želiš. Pogledao ju je očima ispunjenima zadivljenom nevjericom. - Je li te moj djed, kojim slučajem, poslao u misiju vrbovanja? Nasmiješila se, nastojeći prikriti osjećaj gubitka koji se širio u njoj. - Nije - rekla je. - Posve sam samostalno došla do tog zaključka. Dugo je šutio - tako dugo da se zabrinula. Na koncu se pomaknuo. - Znaš, protuotrov za verziju formule koju ima Ponoćnica bio bi nevjerojatno vrijedan. - Za spašavanje ljudi kao što su Cassidy i Niki, želiš reći? - Ne. Jer bi to, između ostaloga, Unutarnjem krugu Ponoćnice poslalo jasnu poruku da i Društvo ima nekoliko trikova u rukavu. Povrh toga, spoznaja da protuotrov postoji pridonijela bi smanjivanju moći što je Ponoćnica ima nad svojim operativcima. Mogla bi potaknuti na otkazivanje poslušnosti i stvaranje prebjega. Svakako bi nam koristilo nekoliko povjerljivih informacija iznutra. - Nisam razmišljala o tome. - Rukama je obujmila koljena. - Suoči se s time, Jones. Rođen si da bi vodiđ'Društvo u ovoj generaciji. Nije odgovorio. Umjesto toga osjetila je pulsira-nje energije koja je i nju uvukla u svoje polje. Njezina su osjetila odmah reagirala. Zack je ustao, ugasio svjetla, odbacio ručnik i zavukao se u krevet. Kad joj se primaknuo, bio je vruć na dodir i posve ukrućen. Mišićavim joj je bedrom pritisnuo noge. Čula je dva tiha udarca i shvatila da su Batman i Robin skočili s kreveta, zasigurno razdra-ženi zbog ometanja. I tada ju je Zack ljubio, njegova usta tvrda i zahtjevna na njezinima. Nevidljiva je energija pulsirala, preklapajući se i miješajući. Njegova, moja i naša, mislila je. Činilo joj se da se, kad vode ljubav, obrasci njihove kombinirane energije šire dalje i dublje u paranormalni spektar no što bi ikomu od njih uspjelo samome. Nije to razumjela; jedino je znala da može uživati u većem rasponu osjeta u svim svojim osjetilima kad on vodi ljubav s njom. Osim toga, bila je sigurna da prima dio onoga što on osjeća, i obrnuto. Taj je efekt dodavao omam-ljujuću dimenziju njihovu vođenju ljubavi. Zubima je uhvatio njezinu bradavicu i nježno vukao. Zadržala je dah dok se brzo stvarala predi-vna napetost. - Reci mi da to osjećaš - mrmljao je uz njezinu dojku. - Reci mi da nisam sam u tome. Podigla je bokove prema njemu i čvrsto ga držala, uživajući u mišićavim konturama njegovih leđa. - Jesi li siguran da ne čitaš misli? - šapnula je. - To nije moguće. - Spuštao se niz njezino tijelo, ljubeći joj trbuh vrelim, vlažnim poljupcima. -Samo pitaj stručnjake. Spustio se niže. Sljedeće čega je postala svjesna bila su njegova usta s unutarnje strane njezina bedra. Njome je prostrujao trzaj nesigurnosti na granici panike. Zavukla mu je prste u kosu, pokušavajući ga povući natrag prema gore.

GIGA

155

- Zack, čekaj - - Reci mi da nisam sam u ovome - tiho je tražio. Sad se njegov jezik našao na njezinu napetom, krajnje osjetljivom klitorisu, a ona je pomislila da će se raspasti na tisuću blještavih djelića. - Reci mi - ponovio je i zavukao dva prsta u nju. Nježno je istraživao. Nevjerojatno uzbuđenje zahvatilo je sva njezina osjetila. Ovo neće moći još dugo izdržati, pomislila je. Neće podnijeti više niti jednu sekundu toga. - Da. Da, i ja to osjećam. - Čvršće mu je stisnula kosu, prepuštajući se intimnom ljubljenju. - Mislim da će stručnjaci morati još malo istraživati. Trenutak kasnije potresao ju je silovit orgazam. Negdje je netko tiho kriknuo u noći. Neodređeno joj se učinilo da je to njezin vlastiti glas. Prije nego se svijet počeo vraćati u normalu, okrenuo se na leda i povukao je za sobom. Ruke su mu bile vlažne od nje. Dlanovima je kliznuo niz njezine bokove i prstima joj obuhvatio stražnjicu. Polako je i nezaustavljivo uronio u nju. Željela mu je reći da je prerano, da je još uvijek previše osjetljiva od orgazma, ali nije uspijevala naći glas. Osjećala ga je kako prodire duboko, šireći je, ispunjavajući je. To je bilo previše. - Ne - dahnula je. - Da - rekao je. Odjednom se njome počeo širiti još jedan niz drhtaja. Ovoga.,je puta pošao s njom preko ruba, držeći se silovitog ritma. U bezvremenom su trenutku zajedno lebdjeli carstvom u kojem su se svjetlo i mrak, kao i sve boje između toga, zajedno vrtložili u beskraju senzualnog užitka. Ne može ga imati zauvijek, pomislila je. Društvo ima pravo na njega. No držat će se onoga što može imati koliko god dugo bude moguće.

GIGA

156

54 PORTLAND, OREGON, 6 SATI I 30 MINUTA John Stilwell Nash nalazio se u svlačionici svojega kluba, odijevajući se nakon intenzivne tjelovježbe, kad je zazvonio njegov mobitel. Zastao je u procesu zakopcavanja košulje i pogledao kodirani broj na ekranu. Odmah ga je prepoznao. Upravo će čuti kakvi su rezultati operacije Oriana. Adrenalin i strepnja širili su se njime. Polako je otvorio mobitel, nesiguran želi li čuti dobre vijesti ili ne. Dobre vijesti značile bi da je January uspjela. Uspjeh bi ojačao njezin položaj unutar organizacije. Dobre bi vijesti značile da bi postala još opasnija za njega. Dobre bi vijesti značile da bi bio primoran naći neki lukav način da je se riješi bez svoga razotkrivanja. To ne bi bilo lako. S druge strane, dobre bi vijesti značile da bi se on prvi dokopao informacije obitelji Tallentyre. To bi mu osiguralo nevjerojatnu moć. - Operacija Oriana nije uspjela - reče glas na drugoj strani linije. - Lokalna je policija uhitila obje operativke. Podignute su optužnice. Nash je grčevito stegnuo mobitel. Kučka nije uspjela... Pazi što želiš... - Sto je s operativkama? - pitao je ledenim tonom glasa. - Objema se stanje rapidno pogoršava. Nije baš vjerojatno da će preživjeti više od nekoliko dana. Odjednom ga je preplavilo olakšanje, pa se počeo tresti u reakciji. Spustio se na klupu i prisi-lio se da polako diše. Kučka će uskoro umrijeti. To mnogo vrijedi. Bez obzira koliko je silno želio dobiti informacije što ih je Lawrence Quinn trebao izvući iz Velle Tallentyre, tijekom operacije postalo je jasno da je Cassidy Cutler ozbiljna prijetnja. Golemi strah koji mu je proteklih tjedana izjedao utrobu napokon se počeo povlačiti. - Sto je s podacima obitelji Tallentyre? - pitao je, snagom volje prikrivajući svaki tračak emocija. - Postoje li ili je Quinn pogriješio? Uslijedila je kratka, zfokobna tišina prije nego se ponovno javio glas s druge strane telefonske veze. - Još ne znamo. J&J još uvijek ima čovjeka ondje, pa moramo pretpostaviti da podaci, ako postoje, već jesu ili će uskoro biti u rukama Društva. Cijela je prostorija poprimila krvavu nijansu crvene boje. Skočio je na noge, zgrabio najbliži predmet, cipelu, i bacio je na garderobni ormarić. - Kakva je to buka? - s nelagodom upita osoba na drugoj strani. ... Glupo, glupo, glupo. Ne smiješ izgubiti kontrolu... - Ništa posebno - rekao je, uspjevši zadržati ravnodušan ton. - Cipela je ispala iz ormarića. - Je li još netko ondje, sluša ovaj razgovor? -Panika se osjetila u dotad hladnom glasu. - Ne, naravno da nije. Zaboravi na to. Jasno ti je što ovo znači, zar ne? Ako Društvo ima informacije obitelji Tallentyre, te ako je Quinn imao pravo po pitanju potencijala istih, imamo problem. - Da - rekao je glas. Odjednom se znojio. Ovo nije samo manji korak natrag, ili čak jednostavni neuspjeh. Moglo bi se pokazati da je katastrofa ogromnih razmjera. - Čut ćemo se - rekao je. Prekinuo je vezu i ustao, svim silama nastojeći uspostaviti kontrolu nad svojim bijesom i panikom. Cassidy Cutler se silno trudila sebi pripisati zasluge za projekt Oriana. Neka bude. Pobrinut će se da sva krivnja bude njezina. Srećom, unaprijed je analizirao opasnosti pothvata i držao se podalje. Kanio je čekati siguran uspjeh prije nego se proglasi pobjednikom.

GIGA

157

Bilo je veoma gusto. Iz cijele je zbrke proizišla jedna dobra stvar, podsjetio se. Barem se riješio one veoma zastrašujuće kučke.

GIGA

158

55 Ispirala je kosu ispod tuša, razmišljajući o jednostavnom zadovoljstvu doručkovanja sa Zackom, kad ju je hladan propuh upozorio da nije sama u kupaonici. - Osjećam nečiju nazočnost u ovoj prostoriji -intonirala je mračnim, teatralnim tonom. -Nevidljivo je stvorenje ušlo. Govori, o, nevidljivo stvorenje. - Imaš pravo - Zack reče s druge strane zavjese oko tuš-kabine. - Prihvatit ću položaj meštra. Postalo joj je veoma hladno ispod vrućeg mlaza vode. U prsima ju je odjednom stegnulo. Stavila je lice pod mlaz vode kako bi isprala nezaustavljive suze. Znala je da će se to dogoditi, podsjetila se. Tako mora biti. Tako je pravilno. Društvo ga treba. Živjet će u sadašnjosti što je moguće dulje i neće razmišljati o budućnosti. Ljubavna veza sa Zackom može veoma dugo trajati. Mjesecima. Godinama. Koga ona zavarava? On će se prije ili kasnije oženiti, a to će biti kraj njihove veze. - To je dobro - uspjela je izustiti. - Bit ćeš sjajan meštar. Odmaknuo je zavjesu u stranu. Vidjela je da na sebi ima samo hlače. Bila je naglašeno svjesna vlastite nagosti. - Sad želim znati što ćeš učiniti po pitanju nas dvoje - rekao je. Automatski je držala malenu krpu za pranje ispred svojih dojki dok je pokušavala shvatiti nje-govo pitanje. - Ne razumijem - rekla je, posve se smutivši. - Kad si jučer poslijepodne bila u opasnosti, ja sam to znao. One večeri kad me napao talent iluzionist, ti si znala da sam u nevolji. - Čudno, je li? - Među nama postoji neka vrsta paranormalne veze koja postaje sve jača. Ne znam za tebe, ali posve sam siguran da za mene nikad ranije nije bilo ovako. Ni s kim drugim. Trepnula je. - Čak ni s Jennom? - Ni slučajno s Jennom. Kako je s tobom? - Ne - šapnula je. - Ni s kim. - Dakle, što ćeš učiniti po pitanju toga? - tiho je pitao. Morala je razmisliti, pribrati se, a to ne može dok ovako naga stoji pred njim. - Ovaj, možemo li kasnije razgovarati o tome? - pitala je, ne nadajući se previše. - Za doručkom, možda? - Ovo među nama neće samo tako nestati - tiho je rekao. - Mislim da to znaš jednako dobro kao i ja. Previše je duboko. Osjećam to čak u svojim kostima. - O, Zack. - Je li tako i za tebe? Krajnje dubok osjećaj povezanosti? Bio je neumoljiv. Istrgnula je zavjesu iz njegove ruke i povukla je tako da sakrije svoje nago tijelo. Promolila je glavu oko ruba i gnjevno ga pogledala. - Znaš što osjećam za tebe - ljutito je rekla. - Ne, ne znam. Znam da te privlačim i da ćemo vjerojatno biti zauvijek povezani ovim što se medu nama razvilo, ali to je jedino u što sam siguran. Obuzela ju je razdraženost. - Za Boga miloga, počela sam se zaljubljivati u tebe još one prve večeri u Shelbyvilleu. Sigurno si to znao. Ti si veliki zrcalni talent, sjećaš se? Opet je odmaknuo zavjesu, ispružio ruke i podigao je van iz tuš-kabine. - Zack - uzviknula je. - Sav ćeš se smočiti. Uzeo je njezin ogrtač od frotira s vješalice i umo-tao je. Zatim ju je privukao k sebi. - To što sam zrcalni talent ne daje mi sve odgovore - rekao je. Zavukao je ruke ispod širokog ovratnika ogrtača i njime zarobio njezino lice. - To osobito vrijedi kad je riječ o osobnim stvarima. Problem s nijansama, sjećaš se?

GIGA

159

- Da - šapnula je. - Sjećam se. - U ovom je slučaju doista osobno. Ja se nisam počeo zaljubljivati u tebe one prve večeri u Shelbyvilleu. Ja sam se trenutno zaljubio. Silno. Znao sam da si ti ona prava čim si otvorila vrata svoje sobe. Zapanjeno je zurila u njega. - Jesi? - Udaj se za mene, Raine. Osjećala se kao da pada u bezdan. - To je nemoguće - procijedila je. - Zašto? - Jer ćeš ti biti sljedeći meštar. Nikako ne možeš sklopiti brak s kćeri jednog od najzloglasnijih odmetnika Društva. Znaš to. Tvoja obitelj i Vijeće bi se uzasnuli, da i ne spominjem J&J. Moraš voditi računa o svim onim besmislicama kao što je tradicija. Jedino moguće rješenje za nas je ljubavna veza. A jednog će dana i to završiti jer ćeš se ti morati oženiti i - Utišao ju je tako što ju je gurnuo uza zatvorena vrata i počeo je ljubiti. Kad se napokon prestala opirati, te se opustila uz njega, podigao je glavu. - Postoji nešto što ti izgleda ne razumiješ o položaju meštra Društva - rekao je, a glas mu je bio nekako hrapav. S mukom je progutala slinu. - Što? - Meštar je šef. -Pa? - Pa, kao šef, mogu raditi što god želim. - Nakon onoga što sam pročitala o svojem ocu u dosjeu J&J-a što si mi ga dao, morao bi iznova pisati povijest da bih ja bila prihvatljiva u gornjim krugovima Društva. Polako se i samouvjereno nasmiješio. - To nije problem. Obuzeli su je tjeskoba i frustriranost. Zašto je ovako muči? - Sklapanje braka sa mnom za tebe nikako ne može biti ništa drugo osim problema - ukočeno je rekla. - Kao i za mene. Ne želim biti okružena ljudima koji sumnjaju u mene. Bilo je dovoljno teško truditi se da me ljudi ne smatraju ludom. - Imaj malo vjere, ženo. - Zack, moraš biti realističan. Nitko u Društvu tko zna ponešto o mojoj prošlosti neće mi vjerovati. Zauvijek ću biti obilježena zabranjenim aktivnostima mojega oca. Ako sklopiš brak sa mnom, Vijeće te možda neće postaviti za meštra. - Meni prepusti brigu o tome. - Ali ti želiš taj posao. - Ne onako kao što želim tebe. Zaprepastila se. - Okrenuo bi leđa položaju meštra radi mene? - U trenu. - Zack. Nasmijao se. - No ti bi se vjerojatno osjećala krivom kad bih to učinio, pa neću. Jednostavno ću se pobrinuti da dobijem taj posao. Tako je lakše. - Sto je s posrednicima na arcanematch-točka-com? - Oni su uprskali stvar kad su me spojili s Jennom, sjećaš se? Sigurno je da im ne kanim pru-žiti još jednu priliku da mi pronađu savršenu ženu. - Ozbiljno sve to misliš, zar ne? - S obzirom na moju noviju osobnu povijest, brak je jedna tema koju shvaćam veoma, veoma ozbiljno. Duboko je udahnula, nastojeći zadržati malo zdravog razuma. - Sve se ovo tako brzo dogodilo. Poznajemo se tek nekoliko dana, a neprestano smo bili u stresnim situacijama. Zamišljeno ju je pogledao. - Znaš, da si odgojena unutar Društva, razumjela bi da je ova veza među nama veoma, veoma posebna. Uzdigla je bradu. - Kao što je spomenuto više nego jednom, nisam odgojena unutar Društva. -

GIGA

160

Raširila je ruke. - Ne znam što radim ovdje. Nemam pojma. - No znaš da me želiš, je li? Čvrsto je stisnula oči. - Da, želim te. Više no što sam ikad išta željela u životu. - To je zasad dovoljno. Otkopčao je patentni zatvarač na svojim hlačama. Pogledala je dolje, iznenađeno shvativši da ima čvrstu erekciju. Val vrućine prostrujao je njome. -Sto radiš? - Ne mogu ti odoljeti kad si ovako vlažna od tuširanja. To me pali. - Čovječe, mogla bih se zakleti da si rekao kako te pali činjenica da čujem glasove u glavi. - I to. Kod tebe me gotovo sve pali. Očekivala je da će je odnijeti do kreveta. Međutim, zavukao je ruke ispod njezina ogrtača, uhvatio joj stražnjicu i podigao je u zrak. Instinktivno se uhvatila za njegova ramena radi oslonca. - Omotaj mi noge oko struka - rekao je uz njezin vrat. Glas mu je bio dubok, blag i malo pro-mukao. - Čvrsto. Uzbuđenje se pomiješalo sa šokom, stvarajući erotično ushićenje koje je poigravalo svim njezinim osjetilima. Obavila ga je svojim bedrima. Jednom joj je rukom pridržavao leđa. Drugom ju je milovao sve dok nije postala posve vlažna i očajnički žudjela za njim. Naslonio ju je na vrata. Zatim se našao duboko u njoj, nevjerojatno pun i tvrd. Osjećaj je djelovao kao predivan šok na njezina divlje uzbuđena osjetila. Zarila mu je nokte u ramena dok je brzo ulazio i izlazio. Gotovo ju je odmah potresao orgazam, ostavljajući je bez daha i bez glasa. Kad je i on nekoliko sekunda kasnije dosegnuo vrhunac, znala je da se namjerno obuzdavao, čekajući da ona prije postigne orgazam. Kad je završilo, ostali su zagrljeni nekoliko dugih trenutaka, zadihani, oporavljajući se. Zatim ju je Zack veoma polako spustio na noge. Nježno je namjestio ogrtač oko nje, nasmiješio joj se s razumijevanjem i potapšao je po glavi. - Slažem se - rekao je. - Bila si pod jakim stresom. Treba ti vremena da se naviknes na moju nazočnost. Ljutnja je zamijenila toplo zadovoljstvo. Kako se usuđuje tapšati je po glavi? - Imaš pravo. - Stisnula je oči. - Doista mi treba vremena za razmišljanje. Mnogo vremena. - Dobro. Ali upozoravam te, veza među nama samo će postati jača. Nećeš je moći ignorirati. Uzdigla je obrve. - Kako to znaš? - Ja sam vidovit. Poljubio joj je vrh nosa i izišao iz kupaonice.

* * * Pola sata kasnije, osjećajući se tek neznatno pri-branijom, otvorila je limenku mačje hrane. Batman i Robin su na zvuk otvarača konzervi reagirali onako kako su drevni mornari reagirali na zov sirena. Radosno su prešli kuhinju i sjeli do njezinih nogu, promatrajući nju i otvorenu limenku hrane s izrazima obožavanja na licima. Spustila je pogled na njihova malena maskirana lišća. Odjednom su joj glavom bljesnule Velline riječi. - Svi nose maske - tiho je rekla. Zack je stajao za pultom i pripremao kavu. Upitno ju je pogledao. - Što? - pitao je. - Mislim da znam na što je teta Vella mislila kad je rekla neka potražim iza maske Wildera Jonesa.

GIGA

161

56 Zackov je mobitel zazvonio baš kad je zaustavio automobil na kolnom prilazu kuće u Shelbyvilleu. Ugasio je motor i javio se na mobitel. Raine je čekala, promatrajući mračnu kuću kroz vjetrobran poprskan kišnim kapima. Na koncu je Zack prekinuo razgovor. - To je bio Mitchell - rekao je. - Da, toliko sam shvatila. - Raine se okrenula prema njemu. - Loše vijesti? - Za Cassidy Cutler i Niki Plumer, da. Obje pokazuju znakove teške mentalne dezorijentirano-sti i konfuznosti. Pozvan je psihijatar kako bi procijenio situaciju. Nisam to rekao Mitchellu, ali s obzirom na novije iskustvo J&J-a s operativcima Ponoćnice, objema će se ženama stanje vjerojatno postupno pogoršavati. Raine je zadrhtala. - I nitko ništa ne može učiniti. - Ne - reče Zack. - Baš ništa. No Mitchell mi je rekao nešto veoma zanimljivo. Prije nego je počela pucati, Niki Plumer je mnogo pričala. Bila je bijesna jer je mislila da je Cassidy Cutler priprema da bude žrtveno janje. - Za pokušaj otmice? - Ne - reče Zack. - Za pripremanje onih spektakularnih umorstava u kojima je pisala u svojim knjigama. - Nebesa. Cassidy je sama ubila te ljude? - A zatim je namjestila osumnjičenike koje je policija našla, barem tako Niki kaže. Raine je obuzeo užas. - Oni ljudi koji su uhićeni za ta odvratna umorstva - svi su nedužni? - Niki kaže da jesu. - Zack se osmjehne. -Srećom, zahvaljujući sporosti pravosudnog sustava, nitko od njih nije dospio do smrtne kazne. Vjeruj mi, Mitchell je veoma uzbuđen. - Kladim se da jest. Ako mu je Niki rekla istinu, upravo je na pladnju dobio slučaj desetljeća koji će mu osigurati napredovanje u karijeri. Ovdje se može naslutiti i ugovor o pisanju knjige, a vjerojatno i za snimanje filma. - Rekao je da mu je Plumerica dala više nego dovoljno za otvaranje istrage. Uz malo sreće i možda nešto diskretne pomoći J&J-a, Mitchell će za nekoliko mjeseci biti junak koji je riješio nekoliko razvikanih zločina i izvukao neke nedužne ljude iz zatvora. - Nevjerojatno. - Tijekom cijele vožnje iz Oriane strepjela je od povratka u Shelbyville, ali sad se odjednom osjećala mnogo bolje. - Stvarno se nadam da Niki nije lagala. - Mislim da postoje dobri izgledi da je govorila istinu. - Zack je otkopčao sigurnosni pojas i dohvatio jaknu sa stražnjeg sjedala. Odjenuo ju je i sakrio futrolu pištolja. - Nije imala nikakva motiva da samu sebe uplete u ta umorstva. - Imaš pravo. - Otkopčala je sigurnosni pojas, uzela svoj dugi crni kišni ogrtač i otvorila vrata. -Kad smo već kod toga, idemo pogledati imam li pravo o masci Wildera Jonesa. Brzo su hodali kroz laganu kišu prema ulazu u kuću. Hladnije je nego kad je prošli put bila ovdje, pomislila je Raine. Stabla su čekala snijeg. Komadić potrgane trake za obilježavanje mjesta zločina lepršao je s jednog od stupova koji su držali nadstrešnicu iznad ulaznih vrata. Raine je zastala na stubi i izvukla ključeve. - Siguran si da smijemo ući? - pitala je. - Kad sam jutros nazvao Langdona, rekao je da su forenzičari završili. Nije imao ništa protiv našeg povratka u kuću. Otvorila je vrata. Hladne su sjenke lebdjele u malenom predsoblju. Zack se znatiželjno osvrnuo naokolo. - Gdje si prošli put osjetila loše vibracije? - U kuhinji i u podrumu. Ubojica se koristio stražnjim vratima. Prošli su kraj kamina kojim se Vella nikad nije koristila i popeli se stubama na kat. Zbog svojeg ozlijeđenog gležnja Raine se morala oslanjati na ogradu stubišta. Prigušila je svoja osjetila koliko god je mogla. Unatoč tomu više bi voljela da golom rukom uopće nije

GIGA

162

dodirivala drvo. Premda Vella nije ostavila nikakve jake vruće točke, često korištene površine u kući, kao što su ograde i kvake na vratima, zračile su uznemirujućim ostacima niza godina njezine depresije, tjeskobe i očaja. Zack je stavio ruku na ogradu i odmah je povukao. - Jasno mi je zašto ti se ova kuća osobito ne sviđa. - Voljela bih da je mogu brzo prodati, ali bojim se da će to sada biti gotovo nemoguće. Nažalost, porezi se ne prestaju naplaćivati samo zato što je vlasnik mrtav. - Reci svojem agentu za prodaju nekretnina neka potraži klijenta kojeg zanima jedino zemljište, nekoga tko će srušiti staru kuću i sagraditi novu. - Dobra ideja - rekla je. - Nećeš dobiti ni izbliza onoliko koliko vrijedi ova kuća, vjerojatno samo djelić njezine vrijednosti, ali barem ćeš se riješiti poreza. - Sad mi je jedino do toga stalo. Doskakutala je do vrha stubišta i šepala hodnikom do spavaće sobe kojom se Vella koristila. Vrata su bila odškrinuta. Gurnula ih je i ušla. Unutrašnjost malene sobe bila je još mračnija od ostatka kuće. Draperije su bile navučene preko prozora. Raine je ispružila ruku kako bi upalila svjetlo, automatski se pripremivši na paranormalnu statiku za koju je znala da se zadržala na prekidaču. Zack ju je naglo uhvatio za zapešće, zaustavivši je. Iznenađeno se okrenula prema njemu, otvorivši usta kako bi ga pitala zašto ne želi svjetla. Odmahnuo je glavom i stavio prste na njezine usne. Tada je i ona čula slabašan zvuk iz prizemlja. Netko je otvorio kuhinjska vrata. Obuzela ju je napetost. Njezina su se paranormalna osjetila instinktivno posve otvorila. - Gospođice Tallentyre? - vikne Doug Spicer. -To sam ja, Doug, iz nekretnina Spicer. Gdje ste? Zack je maknuo prste s njezinih usta. Raine nije shvaćala koliko je napeta dok odjednom nije osjetila malaksalost od olakšanja. Previše stresa u posljednje vrijeme, pomislila je. - Moj agent za trgovanje nekretninama - objasnila je. Nekoliko je puta duboko udahnula, nastojeći smiriti svoje previše napete živce, te izišla na odmorište. Uhvatila se za ogradu i pogledala dolje. Zack je stao kraj nje. Doug Spicer se nalazio u podnožju stubišta jednom se rukom oslonivši na stup ograde. U drugoj je ruci čvrsto držao svoju aktovku. - Zdravo, Doug - rekla je. - Samo smo došli po neke tetine stvari. Srdačno joj se nasmiješio. - Jutros sam u kafiću vidio šefa Langdona. Spomenuo je da ste nazvali i da ćete danas s nekim doći ovamo. - Pogledao je Zacka. - Ne vjerujem da smo se upoznali. Doug Spicer. - Zack Jones - reče Zack. Doug kimne i opet pogleda Raine. - Odlučio sam navratiti i reći vam da sam dobio ponudu za kuću. Bojim se da nije osobito impresivna, ali u danim okolnostima iskreno preporučujem da razmislite o njoj. - Šalite se? Prihvatit ću je, bez obzira kakva je. Ne mogu vam reći koliko mi je drago čuti da netko doista želi kupiti ovo mjesto. - Kupac je iz okolice Seattlea - reče Doug. -Traži vikendicu u planinama. Kanio sam vam danas faksirati ponudu, ali kad ste već ovdje, možemo to sad riješiti. - Odmah ću sići. - Dobro. Možemo raditi na kuhinjskom stolu. Pripremit ću papire. Čvršće je stisnuo aktovku, okrenuo se i žustrim koracima zaputio prema kuhinji. - Čini se da je ovo moj sretan dan po pitanju nekretnina - reče Raine i pođe niza stube. Zack ju je uhvatio za zapešće i zaustavio je.

GIGA

163

- Čekaj ovdje - tiho reče. Iznenađeno ga je pogledala dok je brzo prolazio kraj nje. Kad je stigao do dna stubišta, stavio je dlan na stup ograde na koji se trenutak ranije oslonio Doug Spicer. Naglo je povukao ruku s drva. Okrenuo se i popeo natrag stubama, grabeći po dvije odjednom. - O, sranje - šapnula je. - Ipak nije moj sretan dan. Opet ju je uhvatio za zapešće. Drugom je rukom izvadio pištolj iz futrole. - U spavaću sobu - rekao joj je u uho. - Požuri. Stegnuvši zube od bolova u gležnju, nastojala je držati korak s njim. Stigli su na korak od vrata spavaće sobe prije nego ju je gležanj izdao. Izgubila je ravnotežu. Zackov je stisak spriječio njezin pad, ali je ipak tresnula na jedno koljeno. Pogledala je preko ramena i između dvaju stupova ograde opazila Douga Spicera. Nalazio se u kuhinji i pokušavao se sakriti iza vrata. - Vještice! - vrisnuo je. Podigao je ruku. Prije nego je uspjela shvatiti što se događa, Zack se bacio na nju, istisnuvsi joj zrak iz pluća. Čula je glasni stakato hitaca i osjetila kako se Zack silovito trgnuo. Hladna je vatra divlje zapljusnula njezina osjetila. Intuitivno je znala da dijeli Zackovu paranor-malnu reakciju na metak koji ga je pogodio. - Zack. Micao se, zakotrljavši se s njom u spavaću sobu. Drugi niz hitaca potresao je kuću. Čula je kako se meci zabijaju u drvo. Osjećaj ledene vatre polako se raspršio. Znala je da je Zack nekako uspio obuzdati svoja osjetila. Ispruživši se potrbuške, nagnuo se kroz otvor i dvaput pucao. - Odavde nemam jasan cilj - rekao je tihim i hrapavim glasom. - Moram čekati da dođe gore. U prizemlju je zavladala tišina. Zatim je Spicerov glas, neprirodno visok, odjeknuo odozdo. - Samo je jedan način za ubijanje vještice - viknuo je iz kuhinje. Raine pogleda Zacka. Ispod ruba kožne jakne vidjela je užasnu crvenu mrlju na jednoj strani njegove košulje. Počela mu se primicati. Pokazao je prema prozoru. - Onuda ćemo izići. - Pogođen si. Moram zaustaviti krvarenje. - Ne sada. Moramo se držati prioriteta. - O čemu to pričaš? Tada je osjetila smrad benzina. - Dragi Bože - šapnula je. - Spalit će kuću s nama unutra. Baš kao što je učinio sa svim ostalim vješticama. - Kreni - naredi Zack. Nekako je uspio ustati. Uhvatila se za rub noćnog ormarića i uspravila. Adrenalin joj je omogućio ignoriranje bolova u gležnju. Njezina se torbica nekako uspjela vratiti u spavaću sobu s njom. Ležala je na podu. Drevni ženski instinkt i refleksi naveli su je da je podigne. Zaustavio ju je pogled na sliku na zidu. Prikazivala je masku koja se zlokobno smiješila. Ispružila je ruku i skinula je sa zida. U zidu je bio ugrađen maleni sef. Zack je već otvorio prozor. Hladan je zrak navi-rao u spavaću sobu. - Kojeg vraga radiš? Dođi ovamo. - Samo trenutak. Sef je bio jednostavan, jeftine izrade. Utipkala je datum svojega rođenja. - Ostavi to - reče Zack i baci ljestve od konopca preko prozorske daske. - Sto god se unutra nalazi, nije vrijedno tvojega života. Ali ona je već otvorila vrata sefa. Izvadila je jedino što se ondje nalazilo, knjigu u kožnom

GIGA

164

uvezu, i gurnula je u torbicu. Iz hodnika se začuo glasan, zloslutan fijuk. - Gori, vještice! - vrisnuo je Spencer. Oglasili su se mnogi Vellini detektori dima. Potrčala je prema prozoru. Zack ju je praktički gurnuo van. Nogom je našla prvu prečku ljestava za hitne slučajeve i počela silaziti. Ljestve su se tresle, ali su izdržale. Zack je brzo pošao za njom. Stigla je do tla i hitro se odmaknula. - Ovuda. - Zack je malo zateturao kad je sišao s ljestava. Jednu je ruku stavio na mjesto gdje se širila tamnocrvena mrlja. Zajedno su šepali i teturali prema malenoj šupi koja je u početku izgrađena kao drvarnica. Vella ju je rabila za držanje vrtlarskog alata. Raine je stiskala zube od bolova u gležnju, svjesna da Zack trpi u agoniji. Ako on može dalje hodati, onda može i ona. Zaustavili su se kad su stigli iza šupe. Raine je vidjela plamene jezike i crni dim kako se uzdižu prema nebu. Vatra je sad urlala, golema zvijer koja je oživjela i žurno gutala sve što joj se našlo na putu. - Sjedni - naredi Raine. - Prije nego padneš. Zack ju je nevoljko poslušao, izvadivši svoj mobitel dok se spuštao na hladno tlo. Malo se nagnuo naprijed, promatrajući kuću u plamenu, s pištoljem u ruci, dok je razgovarao s telefonisticom na 911. Raine je zavukla ruke ispod njegove jakne i otkopčala krvlju natopljenu košulju. Njegova je desna strana bila krvava masa. Bilo je teško točno odrediti gdje je rana. Prstima je lagano slijedila potočić krvi do njegova izvora. Kad je stigla do rubova rane, osjetila je kako je naglo udahnuo. Strgnula je dugi šal što ga je nosila i čvrsto ga omotala oko njegova prsnog koša. Kad je završila, oboje su bili prekriveni krvlju. Sad je već cijela kuća gorjela. Brzina vatre bila je užasavajuća. Da nije bilo fobije od vatre koja je Vellu navela da u sobama na katu postavi ljestve za hitne slučajeve - Ne, pomisli Raine. Nemoj tako razmišljati. Hvala ti, teta Vella. - Spicer je zasigurno otišao - šapnula je. Zack je odmahnuo glavom, ne skrećući pozornost s kuće. - Ne bih rekao. Ne može otići. Mora biti siguran. - Lud je. - O, da. Nekoliko sekunda kasnije opet je čula Spicerov glas. - Umri, vještice. Umri kako je ona umrla. - Upravo je opazio ljestve - tiho će Zack. - Sad će pomahnitati. Spicerov prodoran, oštar vrisak bijesa nadjačao je grmljavinu požara. - Ne smiješ bježati! - vikao je Spicer. - Moraš gorjeti. To je jedini način. - Upravo je opazio šupu - reče Zack. - Dolazi ovamo. Iz daljine su se čule sirene. Međutim, činilo se da Spicer nije toga svjestan. - Demon uvijek pobjeđuje! - vikao je. - Demon je moćniji od tebe, vještice. Zack je polako ustao, leđima stisnut uza zid šupe. - Spusti pištolj, Spicer! - doviknuo je. - Policija stiže. Gotovo je. Spicerov odgovor bio je niz hitaca, a potom su naglo prestali. Nije znala mnogo o pištoljima, ali ipak je znala da ih katkad treba iznova napuniti. Zack se nagnuo oko ruba šupe i ispalio jedan metak. Doug Spicer je još bio živ kad su Wayne Langdon i njegov zamjenik skrenuli na kolni prilaz. Zatim su se pojavila vatrogasna kola i vozilo hitne pomoći. Raine nije čekala da bolničari obave trijažu. Šepala je prema njima, mašući rukama kako bi privukla njihovu pozornost.

GIGA

165

- Najprije se pobrinite za njega - rekla je, pokazujući Zacka. Nastojala je u glas unijeti sav mogući autoritet. - On je pozitivac.

GIGA

166

57 Dva sata kasnije sjedila je u čekaonici Opće bolnice Shelbyville. Wayne Langdon je bio s njom. Još uvijek je čekala Zacka. Činilo joj se da je već cijelu vječnost na hitnom traktu. Nakratko se pojavio liječnik i rekao joj da rana izgleda mnogo gora no što jest. Objasnio je da je metak prošao kroz kožu i tkivo, ali usput nije oštetio niti jedan vitalni organ. - Mnogo šavova i nešto antibiotika i sve će biti u redu. Gospodin Jones će na koncu imati zanimljiv ožiljak, ali nikakvih trajnih oštećenja. Lako je to njemu reći, pomislila je. Ona će se dok je živa sjećati trenutka kad je Zack primio metak umjesto nje. Užasan strah što ga je osjetila kad je shvatila da je pogođen progonit će je u njezinim noćnim morama, baš kao i glasovi. Netko joj je ponovno stavio čvrsti zavoj na gležanj i opskrbio je štakama. - Dobio sam puno Spicerovo priznanje prije nego su ga odveli na operaciju - reče Langdon. - Bilo ga je teško ušutkati, iskreno rečeno. Neprestano je trabunjao o tome kako mora spaliti vještice. - Hm. - Raine se mučila sa štakama, nastojeći shvatiti kako se koriste. Langdon napravi grimasu. - Zahvalan sam vam što ne kažete rekla sam vam. - No jedva sam odoljela. - Mogu se kladiti. - Langdon tiho zazviždi. -Moram reći, Spicerovo priznanje nije moglo doći u boljem trenutku, i to je činjenica. - Zašto? - upita Raine i pogleda na sat. - Optužnica protiv Burtona Rossera počela se brzo rušiti. Pokazalo se da ima željezni alibi za barem jedno od umorstava Krijesa. Služio je zatvorsku kaznu za provalu kad je ubijena prva djevojka. - Zacijelo mu je Spicer namjestio? - pitala je. - Da. Očito ste ga, ovaj, nasmrt uplašili kad ste u tetinu podrumu pronašli onu djevojku još uvijek živu. - Langdon pročisti grlo. - Imam osjećaj da ga je nešto u vama činilo izrazito nervoznim. - Katkad tako djelujem na ljude. To je dar. Langdon je izgledao kao da ne zna kako bi to trebao shvatiti. Malo je porumenio, a zatim se ponašao kao da ništa nije rekla. Opet je pročistio grlo i žurno nastavio sa svojom pričom. - Spicer je zaključio da će se najbolje zaštititi ako nam počinitelja pruži na pladnju. Ostavio je pojas u kući Burtona Rossera. Zatim je napravio kopije fotografija žrtava s vlastitog kompjutora i ubacio ih n Rosserov. Prije nekoliko minuta našli smo iste fotografije u Spicerovu kompjutoru. - Kako je znao da će Rosser biti prihvatljiv osumnjičenik? - Spicer je izabrao osobu koja je nakon njega stigla u gradić. Rosser je također bio prikladna žrtva jer je samotnjak i bilo je glasina da je služio zatvorsku kaznu. Zazvonio je njezin mobitel. Posegnula je u torbicu i pogledala broj pozivatelja. Anoniman. - Halo - oprezno je rekla. - Je li to Raine Tallentyre? Muški glas, ili možda glas nekog razdražljivog medvjeda. Bilo je teško procijeniti. - Mislim da ste dobili pogrešan broj - rekla je. - Fallon Jones - progunđao je medvjed, a zvu-čio je još više razdraženo jer se morao predstaviti. - Upravo sam pokušao nazvati Zacka. Njegov je mobitel isključen. Koji se vrag događa? Langdonu je uputila kratak, vedar osmijeh. -Ispričavam se, ali moram prihvatiti ovaj poziv. - Svakako, nema problema. Ustala je, uzela štake i izišla kroz klizna staklena vrata. Vani je bilo hladno, ali nije obraćala

GIGA

167

pozornost na to. Odjednom je stvarala više nego dovoljno vlastite topline. Oslonivši se na jednu štaku, uspjela je vratiti telefon na uho. - Drago mi je, gospodine Jones - rekla je medeno blagim glasom. - Znači vi ste šef tvrtke koja je prije mnogo godina uništila moju obitelj. -Ha? - Nemam riječi kojima bih vam opisala koliko sam bijesna zbog podmuklog, nepoštenog načina na koji je vaš agent Wilder Jones proveo svoju takozvanu istragu. - Sto, dovraga? Gospođo, nisam imao nikakve veze s tom istragom. To se dogodilo mnogo prije mojeg dolaska u J&J. - Ne želim izlike, Jones, želim iskrenu ispriku. Wilder Jones je slomio srce mojoj teti. - Bijesni ste jer je njih dvoje imalo ljubavnu vezu? - Fallon je zvučao zbunjeno. - Jeste li ludi? - Ne, srećom. Ali za to nisu zaslužni J&J ili lizoterično društvo. - O čemu sad govorite? - Prema onome što piše u dosjeu što ga imate o meni, u nekim je krugovima J&J-a bilo poznato da postoji visoka statistička vjerojatnost da sam naslijedila vrstu i stupanj paranormalne senzibilnosti s kojom se veoma teško nositi u stvarnom svijetu. Znate li da se ljudi, kad im kažete da čujete glasove u glavi, prema vama obično odnose kao da ste ludi? I znate što? Na kraju često doista polu-dite. - Nisam ja kriv što se vaš dosje skrivao. Svi dosjei koji se tiču vaše obitelji bili su strogo povjerljivi. - Imam vijest za vas, gospodine Jones. Tvrtka J&J može odlučiti svoj posao obavljati kao da je tajna državna agencija, ali ona to nije. Sto se mene tiče, to je samo još jedna privatna istražiteljska tvrtka. - Prokletstvo - - Štoviše, čak i da jest legitimna agencija savezne vlade, ja bih ipak bila bijesna. - Smirite se, gospođice Tallentyre. To je bila naredba. Ignorirala ju je. - Savršeno sam mirna, hvala lijepa. Kad već govorimo o vašem nonšalantnom nepoštivanju privatnosti drugih ljudi, željela bih dodati da nisam nimalo zadovoljna spoznajom da ste na početku ovoga slučaja svojim analitičarima naredili da provjere sve i svašta, od moje povijesti bolesti do osobnih navika kupovanja. Takve bi stvari trebale biti povjerljive, gospodine Jones. - Dajte mi Zacka. - Tek toliko da znate, ozbiljno razmišljam o podizanju tužbe protiv J&J-a. Samo zamislite što bi sudska parnica značila za vašu tvrtku i za cijelo Ezoterično društvo. Kladila bih se da bih vas, kad bih si našla doista dobrog odvjetnika i pravog suca, mogla prisiliti da otvorite sve svoje takozvane povjerljive dosjee. Pomislite na novinske naslove: »Paranormalna detektivska agencija ima povjerljive dosjee o građanima«. - Dajte. Mi. Zacka. Na. Telefon - naredi Fallon. - Smjesta. - Žalim. Nije dostupan. - Gdje je? - Na hitnom traktu. - Ozlijeđen je? Kako? Sto se ondje događa? - O, točno, vi zacijelo ne znate o najnovijem malenom zajebu J&J-a, je li? Pokazalo se da ste pogriješili kad ste potvrdili da je policija Shelbyvillea uhitila serijskog ubojicu. - Rekao sam da su analitičari procijenili kako je vjerojatnost da je policija uhitila pravog čovjeka devedeset šest zarez tri posto. Cmoknula je jezikom. - To nije dovoljno dobro, gospodine Jones. Vaši su analitičari sto posto pogriješili. Pravi je ubojica danas poslijepodne pucao na nas. Jedan je metak pogodio Zacka. To je bilo prije nego nas je tip pokušao zapaliti, usput rečeno. - Koliko je loše?

GIGA

168

Zvučio je istinski zabrinuto. Malo je popustila. - Liječnik kaže da će biti dobro. Stojim ispred hitnog trakta dok razgovaramo, čekam da saznam. - Jesu li ulovili gada? - Želite reći, jesu li ovoga puta ulovili pravoga gada? Odgovor je potvrdan, ali se to ne može zahvaliti J&J-u. - Ne znam kako nam je to promaknulo. Očito nismo imali dovoljno podataka ili smo imali lažne podatke. - Možda biste se trebali malo manje oslanjati na paranormalne sposobnosti svojih analitičara, a malo više na tradicionalne metode kriminalističke istrage. - Nije baš da smo imali mnogo vremena za provjeravanje izvještaja - obrambeno odbrusi Fallon. - Imali smo druge prioritete, ako se sjećate. Upravo je i ona njemu htjela odbrusiti, ali je ugledala Zacka s druge strane kliznih staklenih vrata. Bio je na nogama i kretao se. To je bio veoma dobar znak. Bolničari su mu razrezali košulju. Kožnu je jaknu nosio raskopčanu nad golim prsima. Vidjela je rub velikog bijelog zavoja sa strane. - Zack je upravo izišao iz ordinacije - rekla je. - Moram ići. - Čekajte - brzo će Fallon. - Nemojte prekinuti vezu. Dajte mi ga. - Dobro. No prije toga vi i ja moramo nešto raščistiti. - Sto? - pitao je, veoma oprezan. - Koliko sam shvatila, J&J odgovara jedino Upravnom vijeću i meštru Ezoteričnog društva. - Da. Pa što? - Slučaj je htio da ja budem supruga sljedećeg meštra. -Što? - Taj će mi položaj dati veliku moć, da i ne spominjem golem utjecaj. - Štakom je domahnula Zacku. - Bolje vam je da me više ne ljutite, gospodine Jones. - Dajte mi Zacka! - izdere se Fallon. Zack je prošao kroz vrata i približavao joj se. - Na vezi je gospodin Jones iz J&J-a - rekla je. - Želi razgovarati s tobom. - Očekivao sam da će nazvati - reče Zack. - Bolje da te upozorim, upravo sam mu rekla da ćemo se ti i ja vjenčati. Muževno zadovoljstvo pojavilo se na njegovu čvrstom licu. Oči su mu postale veoma, veoma plave. - No, dakle - tiho je izustio. - Unutar Društva to se može smatrati formalnom objavom. Kako je to primio? - Vjerujem da bi se to u nekom drugom razdoblju opisalo kao apoplektično. - Bez brige, preživjet će. - Zack? - Fallonov je glas dopirao iz malenog mobitela, a zvučio je slabašno i tanko. - Jesi li to ti? Zack je uzeo mobitel iz Raineine ruke, nagnuo se naprijed i poljubio je, veoma temeljito. Kad je podigao glavu, cijelo joj je tijelo treperilo. - Zack? - Fallon je sad već vikao. - Jesi li ondje? Razgovaraj sa mnom, dovraga. - Kasnije - Zack pomalo odsutno reče u mobitel. - Trenutno sam malo zauzet. Prekinuo je vezu, spustio mobitel u džep i nastavio ljubiti Raine.

GIGA

169

58 Okupili su se u njezinu dnevnom boravku i pili prvu od dviju boca pinot noira što ih je Gordon donio iz Oregona. On i Andrew su tvrdili da im je vino potrebno iz medicinskih razloga dok se oporavljaju od šoka izazvanog nedavnim događajima. Njih su dvojica sjedila na kauču, a između njih su se ispružile mačke. Zack je sjedio u jednom naslonjaču, a Raine u drugom. - Kako si shvatila gdje je sakrila dnevnik? -upita Andrew. - Jesi li znala za sef u zidu? - Nisam. - Raine pogleda knjigu u kožnom uvezu koja se nalazila na stoliću za kavu. - No jutros sam se odjednom sjetila slike na zidu u njezinoj spavaćoj sobi. Bila je prva u njezinoj seriji slika maski. Shvatila sam da ju je zasigurno nadahnuo Wilder Jones. Gordon pogleda knjigu na stoliću za kavu. - Sto si saznala iz dnevnika? Popila je gutljaj vina za snagu i spustila čašu. -Moj si je otac ubrizgao svoju verziju formule. - Dovraga. - Gordonove srebrnosive obrve podignu se ravno uvis. - To svakako objašnjava neke stvari. - I ja kažem - složio se Andrew. - Znam što svi mislite - rekla je. - Judson Tallentyre zvuči poput originalnog ludog znanstve-nika iz priča. - Ne - reče Zack. Popio je malo vina i spustio čašu. - U Ezoteričnom društvu ta čast pripada mojem pretku Sylvesteru Jonesu. Raine iznenađeno podigne pogled. - Za utemeljitelja Ezoteričnog društva kažeš da je bio ludi znanstvenik? - Pa, tehnički govoreći, valjda bi ga se trebalo nazvati ludim alkemičarom, budući da je živio krajem sedamnaestog stoljeća. Ne vjerujem da se u to vrijeme rabila riječ znanstvenik. Međutim, to je zapravo isto. Sylvester je nesumnjivo bio briljantan, i posve je sigurno da je imao snažne paranor-malne sposobnosti. Ali također nije nikakva tajna, barem u obitelji Jones, da je bio opsesivan, paranoičan i vjerojatno poremećen, barem pri kraju života. - Zanimljiva obiteljska povijest - suho primijeti Andrew. - Obiteljsko je stablo puno onih koje Društvo eufemistički voli nazivati egzoticima - reče Zack. -No mislim da u Sylvesterovu slučaju postoji velika mogućnost da su neki od njegovih hirova bili pojačani eksperimentima što ih je obavljao na sebi. Andrew se namrštio. - Sylvester Jones je izumio prvobitnu verziju formule? - Zajedno s nečim što je trebalo biti protuotrov - reče Zack. - Ali je Društvo u viktorijanskoj eri na teži način shvatilo da protuotrov ne djeluje. Sylvester je krajem sedamnaestog stoljeća sam umro u svojem laboratoriju, koji je postao njegova grobnica. Nitko sa sigurnošću ne zna što ga je ubilo, ali u obitelji mnogi vjeruju u teoriju da se zacijelo otrovao vlastitom formulom i umro jer protuotrov nije djelovao. Gordon je odsutno milovao Batmana i pogledao Raine. - Tvoj je otac zacijelo riskirao sa svojom verzijom formule jer je bio uvjeren da će djelovati. - Da. - Podigla je čašu i popila malo vina. Trebat će joj kako bi došla do kraja priče. - Također je teti Velli ubrizgao drogu. Uslijedila je kratka, užasnuta tišina dok su svi apsorbirali tu vijest. Andrew je od muke zatvorio oči. - To vjerojatno objašnjava još neke stvari. - Droga je djelovala - nastavila je bezizražajnim glasom. - Dramatično je pojačala paranormalne sposobnosti moje tete i mojeg oca. No tata je uskoro shvatio da postoje problemi. On i teta Vella počeli su imati poteškoća s kontroliranjem svojih paranormalnih osjetila. Droga je djelovala i na njihova normalna osjetila. - Stari problem nestabilnosti - reče Zack. - Moj je otac odmah prekinuo sva istraživanja formule za pojačavanje sposobnosti i počeo raditi na protuotrovu. Vjerovao je da napreduje. Tijekom posljednje godine svojega života

GIGA

170

radio je u laboratoriju danju i noću. Očajnički je želio spasiti sebe i tetu Vellu. Andrew ju je pogledao. - Našao je nešto? - Da - rekla je. - Počeo je teti Velli i sebi davati protuotrov, premda je još uvijek bio u eksperimentalnoj fazi. To je bila kura injekcija što ih je trebalo uzimati u razdoblju od nekoliko tjedana kako bi se rezultati i popratne pojave mogli pomno nadzirati. No tata je poginuo u prometnoj nesreći prije nego je dovršeno uzimanje kure. Oboje su trebali uzeti još jednu dozu. Zack se posve ukočio. - Zato ste vas dvije otišle u njegov laboratorij uvečer nakon sprovoda. Kimnula je. - Teta Vella je u svoj dnevnik zapisala da je očajnički trebala uzeti posljednju injekciju protuotrova. Tada je već shvatila da je spavala s neprijateljem. Znala je da će Wilder, kad pronađe laboratorij, uništiti sve u njemu. - Je li uzela posljednju dozu? - opčinjeno upita Gordon. - Da. - Raine popije još jedan gutljaj vina i spusti čašu. - Sjećam se kako nas je te večeri vozila u laboratorij. Znala je šifru za otključavanje vrata. Kad smo ušle, smjestila me na stolicu i dala mi jednu od mojih omiljenih knjiga. Bila je o konjima. Obožavala sam tu knjigu, ali te se večeri nisam uspijevala koncentrirati. - Tu nema ničeg neobičnog - primijeti Andrew. - Bila si traumatizirana jer je toga dana pokopan tvoj otac. - U laboratoriju je ušla u malenu prostoriju gdje je moj otac držao poseban hladnjak. - Raine je gledala kako vatra poigrava u kaminu. - Nešto kasnije Wilder Jones i njegovi ljudi provalili su unutra i počeli sve uništavati. Teta Vella je istrčala iz malene prostorije i podigla me u naručje. Plakala je i vrištala na Wildera. Sljedeće čega se sjećam je da smq sjedile na stražnjem sjedalu automobila, a jedan od Wilderovih ljudi nas je vozio kući. - Te je večeri uzela posljednju dozu protuotrova - reče Zack, doimajući se veoma zamišljenim. Prebacio je pozornost na Andrewa i Gordona. -Koliko je vremena prošlo prije nego ste počeli opažati znakove da nešto nije u redu s njom? Andrew i Gordon razmijene poglede. - Tri, možda četiri mjeseca - reče Gordon. - Prva je epizoda trajala samo nekoliko dana. Činilo se da se nakon toga vratila u normalu, barem na neko vrijeme. - Mislili smo da je najgore prošlo - objasni Andrew. - No epizode su tijekom godina sve češće dolazile i prolazile. Svaka je bila teža i dulje je trajala, a ona je iza toga bila još malo krhkija. - No živjela je do prošlog mjeseca. - Zack se nagnuo unatrag u naslonjaču, ispružio noge preda se i spojio vrhove prstiju. - Još uvijek bi bila živa da nije ubijena. - Na koncu je morala biti smještena u ustanovu - podsjetio ga je Gordon. - Da, ali opisali ste je kao relativno mirnu i prilično lucidnu tijekom posljednje godine njezina života, zahvaljujući lijekovima i terapiji dr. Ogilveyja. I posve sigurno znamo da je uvečer prije svoje smrti mogla dovoljno jasno razmišljati da ostavi poruku za Raine. - Kamo smjeraš s time? - upita Raine. Zack je lupnuo prstima. - Razmišljam o tome da je tvoj otac, premda je njegova verzija protuotrova očito imala nedostataka, zasigurno preskočio nekoliko velikih tehničkih prepreka. Zbunjeno se namrštila. - Kako to misliš? - Koliko je meni poznato - reče Zack - tvoja je teta živjela dulje od bilo koga drugoga tko je dobio nekoliko doza droge koja mu je potom uskraćena. U svim drugim slučajevima za koje znam, osobe su umrle u roku od nekoliko dana, obično uslijed samoubojstva. No Vella Tallentyre, bez obzira na svoje čudno ponašanje, nije poludjela i nije digla ruku na sebe. Prema povijesnim zapisima, to je čini jedinstvenom. Svi su nekoliko minuta razmišljali o tome. Raine se nešto kasnije promeškoljila u naslonjaču. - U tom slučaju, moglo bi te zanimati da

GIGA

171

Vella one večeri u laboratoriju nije uzela samo posljednju dozu protuotrova. Zack ju je mirno promatrao. - Sto je još učinila? - Moj je otac vodio tri kompleta laboratorijskih bilježaka - jedan u kompjutoru, drugi u ispisima i treći u svojem privatnom dnevniku. Wilder Jones je znao za sva tri i uništio ih. No prije nego je stigao u laboratorij, moja je teta fotokopirala stranice očeva dnevnika u kojima je riječ o protuotrovu. Te je večeri ponijela kopije sa sobom. Zackove su se oči stisnule. - Prema onome što piše u njegovu izvještaju, Wilder je pretražio tvoju tetu prije nego vas je obje smjestio u automobil. - Ne znam je li zaključio da sam bila dovoljno traumatizirana za jedan dan ili ga je jednostavno smutila Vella svojim histeričnim bijesom. Bez obzira što je bio razlog tomu, mene nije pretražio. Teta Vella je stranice sakrila u moju knjigu o konjima. Ja sam iznijela formulu očeva protuotrova iz laboratorija. Svi su pogledali knjigu u kožnom uvezu na stoliću za kavu. - Uzela je te stranice čim smo stigle kući - reče Raine. - Više ih nikad nisam vidjela sve dok nisam otvorila taj dnevnik. Bile su spremljene otraga. Zack je promatrao plamen sa zagonetnim izrazom na licu. - Pa, jedna zagonetka obitelji Jones je riješena. - Koja to? - upita Raine. - Sad je očito zašto je stric Wilder prešao preko ruba tijekom posljednja tri mjeseca svojega života. Svi su govorili da se činilo kao da je počeo željeti smrt. No tata je imao pravo. Radilo se o ženi. Raine ga pogleda. - Zar govoriš da vjeruješ da se on zaljubio u tetu Vellu? - Mislim da je stric Wilder pronašao ljubav, ali je tako silno uprskao stvar da je vjerojatno zaključio kako više nema nikakve nade. Zato je krenuo u onu posljednju samoubilačku misiju. Raine je dugo razmišljala o tome. - Nije joj smio lagati - na koncu je rekla. - Ona je njemu lagala o formuli - reče Zack. - Lagali su jedno drugomu - mrko ustvrdi Gordon. - Iz vlastitog iskustva znam da takav pri-stup osobnoj komunikaciji nikad nema dobar ishod. Bradley Mitchell je nazvao kasnije te večeri. Zack se javio. Raine je izišla iz kupaonice odjevena u ogrtač od frotira baš kad je završio razgovor. Prekinuo je vezu i pogledao je. - Mitchell kaže da je Cassidy Cutler u bolnici uspjela pronaći otvoren prozor. Skočila je. Slomila je vrat. Raine se spustila na rub kreveta i sklopila ruke u krilu. - Samoubojstvo. -Da. - Sto je s Niki Plumer? - Još je živa, ali liječnik kaže da tone sve dublje u psihotično stanje. Više ne govori niti na bilo koji način komunicira. Nitko ne očekuje da će se trgnuti iz toga. - Zack sjedne kraj nje i uzme njezinu ruku. - Isti stari obrazac. - Je li Bradley rekao još nešto o tome da je Cassidy Cutler bila serijski ubojica? - Rekao je da slučaj izgleda veoma čvrsto. Raine se doimala zadovoljno. - Ovo će mu stvoriti karijeru. A najbolji dio je taj da zasluge neće morati dijeliti s paranormalnim pomagačem. Zack ju je polako spustio na krevet, raširio šake na pokrivaču s obje strane njezinih ramena i nadvio se nad nju. - Svim se srcem nadam da mi nećeš reći da će ti nedostajati suradnja s njim. Jer bi mi to doista smetalo. Obavila mu je ruke oko vrata. - Kako ti to uspijeva? - Sto mi uspijeva? - Izgledati prijeteće i opasno, a istodobno nevjerojatno seksi? Činilo se da trenutak ozbiljno razmišlja o tome. - Neka sam proklet ako znam. Valjda je to - - Dar. - Nasmijala se i privukla ga bliže. - Neće mi nedostajati Bradley. Nedostajat će mi rad.

GIGA

172

Lagano ju je poljubio i podigao glavu. - Znam. Shvaćam kakva je situacija s našom vrstom darovitosti, sjećaš se? Ali bez brige, kao supruga meštra Ezoteričnog društva i honorarna konzultantica J&J-a dobivat ćeš svoju paranormalnu dozu. Trepnula je. - Postat ću agentica J&J-a? - Zašto ne? Rođena si za taj posao. - Ovaj, jesi li o tome raspravljao s Fallonom Jonesom? - Nema se što raspravljati. Ja sam šef. Njezin je smijeh ušutkao poljupcem od kojeg je zrak oko kreveta pucketao nevidljivom energijom.

GIGA

173

59 WASHINGTON: PSIHIJATRIJSKA BOLNICA WINTER COVE, KASNIJE TE VEČERI... Bolničar je zastao ispred sobe 705 i provirio kroz maleni stakleni prozorčić. Pacijentica je još spavala. Svjetlost noćne lampe obasjavala ju je na krevetu. Nalazila se u posve istom položaju kao i prije sat vremena, ležala je na boku, leđima okrenuta prema vratima. Plahtu je povukla preko glave. Uopće se nije pomaknula. Sad kad je razmišljao o tome, učinilo mu se da u njezinoj nepomičnosti ima nečeg neobičnog. Radio je noćnu smjenu na ovom odjelu otkako je ta žena prije nekoliko dana stigla ovamo. Nikad ranije nije tako čvrsto spavala. Obuzeo ga je nelagodan osjećaj. Bila je među pacijentima kod kojih prijeti opasnost od samoubojstva, ali dovoljno je dugo ondje radio da bi znao kako pacijenti koji si odluče oduzeti život obično uspiju u svojoj nakani. Utipkao je šifru za otključavanje vrata, ušao u maleni prostor i zaputio se prema krevetu. - Gospođice Plumer? Jeste li budni? - Sagnuo se kako bi joj prodrmao rame. Kad je shvatio da je oblik na krevetu stvoren od jastuka i presavijenih deka, bilo je prekasno. Čuo je klizanje noge u papuči na pločicama pokrivenom podu iza sebe. U sljedećem je trenu-tku bol eksplodirao u njegovoj glavi. Svijet je postao mračan. Izabrala je jednog od manjih bolničara, ali ipak joj je njegova odjeća bila prevelika. Košulja je zaudarala po muškom znoju i dimu cigareta. No dobro je proučila noćnu rutinu. Samo je morala prijeći hodnik do stubišta a da je nitko ne vidi. Uspije li stići tako daleko, ima izvrsne izglede da iziđe iz zgrade. Uz malo sreće, bolničar neko vrijeme nikomu neće nedostajati. Sišla je stubama do svlačionice zaposlenika, našla bolničarev ormarić te izvadila kapu i jaknu. Gurnula je kosu pod kapu i podigla ovratnik jakne. Lagana hipnotička sugestija uklonila je svaku eventualnu sumnju što ju je stražar na ulazu za djelatnike mogao imati po pitanju identiteta člana osoblja koji je izlazio. Nekoliko minuta kasnije sjedila je u malenu bol-ničarovu automobilu i vozila se od bolnice. Morat će prije zore ostaviti automobil i nabaviti novi, zaključila je. Vozila je brzo, nastojeći se što više udaljiti od bolnice. Dok je vozila, stvarala je planove. Organizacija je, po svemu sudeći, smatra otpisanom. Međutim, situacija će se promijeniti čim netko nađe onesviještenog bolničara. Unutarnji će krug narediti hitnu potragu čim prime vijest da je pobjegla. Policija i J&J će je također tražiti. Niki Plumer će morati nestati na veoma uvjerljiv način, barem dok Unutarnjem krugu ne uspije dokazati da je John Stilwell Nash izdajica organizacije. Nakon što dokaže da je ona jedina koja je shvatila koliko je Nash zapravo opasan, direktor će joj zahvaliti. A tada će joj dati Nashov položaj u organizaciji. Odande ima samo nekoliko malenih koraka do Unutarnjeg kruga, a na koncu i do položaja direktora. Pitat će se zašto je preživjela uskraćivanje formule, naravno. Možda će im dopustiti da misle kako ima neku vrstu prirodnog imuniteta prema popratnim pojavama. Ili će se možda pretvarati da joj Nash uopće nije dao pravu drogu jer se bojao da će postati moćnija od njega. Da, to bi bilo zgodno, pomislila je. Nash joj je dao lažnu verziju droge. Savršeno. Još jedan čavao u njegovu lijesu. Unutarnji krug vjeruje da je ona strateški talent srednje razine, a uz pomoć droge stigla je do razine devet. Zapravo je istina da je ona paranormalna hipnotizerka razine devet koja se samo pretvarala da je strateg srednje razine. Zahvaljujući svojim sposobnostima lako je zamijenila malenu bočicu kad je dobila prve tri injekcije formule, one koje su trebale izazvati njezinu ovisnost. Kasnije, kad je to trebala činiti sama, jednostavno je sve bacala u najbliži odvod. Od početka je osjećala da, ukoliko organizacija svojim operativcima besplatno daje drogu

GIGA

174

koja pojačava paranormalne sposobnosti, tu mora postojati neki ozbiljan problem. Unutarnji krug je zasigurno želio biti siguran da će moći kontrolirati opasno moćne talente koje je stvorio. Imala je pravo. Željela je koristiti se drogom jednako silno kao i ostali, ali nije to kanila učiniti sve dok ne bude sigurno znala da je bezopasna ili da postoji protuotrov. Vlastitim je očima vidjela što ta tvar čini Johnu Stilwellu Nashu. Kažu da su obiteljske svađe najgore. U to nije nimalo sumnjala. Bilo bi zanimljivo vidjeti izraz Nashova lica kad otkrije da on nije jedini današnji rezultat veoma osobnih reproduktivnih eksperimenata Johna Stilwella što ih je obavljao krajem devetnaestog stoljeća. Ne preživljavaju jaki, pomislila je, već veoma, veoma pametni. Fallon Jones je pročitao vijest kad se idućega dana pojavila na njegovu kompjutorskom ekranu. Malen, nevažan članak koji bi promaknuo svakomu tko nema nezdravu opsesiju za povezivanje točkica. ... Niki Plumer, jedna od osumnjičenih u nedavnoj zavjeri da se otme gradonačelnica Oriane, Washington, pobjegla je iz Psihijatrijske bolnice Winter Cove i vjeruje se da se utopila. Žena koja odgovara opisu Niki Plumer posljednji je put viđena kako se ukrcava na noćni tra-jekt u Seattleu. Na trajektu je pronađen automobil koji je sinoć ukraden na parkiralištu bolnice. Tijekom psihijatrijske evaluacije smatralo se da je Niki Plumer sklona samoubojstvu. Policija vjeruje daje možda skočila u vodu negdje između Seattlea i Bremertona. Njezino tijelo nije pronađeno. Fallon je ustao i prišao prozoru, zagledavši se u maglom zastrt gradić Scargill Cove. Dugo je ondje stajao i razmišljao o točkicama.

GIGA

175

60 LOS ANGELES, TJEDAN DANA KASNIJE... Službeni stožer Ezoteričnog društva, SAD, nalazi se u uredskom tornju od čelika i stakla u Los Angelesu. To je iznenađujuće malen broj ureda jer Društvo nikad nije osobito držalo do centralizacije. Po definiciji, većina članova Društva jaki su pojedinci koji ne trpe disciplinu i organiziranje. Vijeće se formalno sastaje u L.A.-u samo nekoliko puta godišnje. Inače komuniciraju elektronskom poštom ili telefonom. Do odluke da se stožer smjesti u L.A.-u došlo je još u tridesetim godinama dvadesetog stoljeća, kad je postalo očito da je Kalifornija idealno mjesto za skrovito djelovanje skupine ljudi koji se bave čudnim i bizarnim. Čudno i bizarno se u L.A.- smatra normalnim. Dobro je, mislio je Zack, da nakon što postane meštar Društva on i Raine neće morati živjeti u ovom golemom gradu blještavila, autocesta i sunca. Oriana će biti ugodan gradić za život. Izgleda kao sjajno mjesto za odgajanje djece. On i Raine već traže kuću. Ali najprije se mora pozabaviti svojim budućim Vijećem. Njegov je djed na suprotnom kraju stola završavao svoju objavu. Visok i dostojanstven, Bancroft Jones je zračio energijom, ne samo onom paranormalnom, već i karizmatičnom vrstom koju posjeduju oni rođeni da budu vode. On je također izrazito brz i veoma pronicav lovački talent, čak i u dobi od sedamdeset osam godina. - ... i tako sa zadovoljstvom objavljujem da je moj unuk, Zackary Gabriel Jones, prihvatio položaj meštra - govorio je Bancroft. Uslijedio je entuzijastični pljesak. Deset muškaraca i žena koji su sjedili oko stola okrene se prema Zacku. Svi su oni moćni talenti ove ili one vrste. Također je znao da je svatko od njih obdaren velikim osobnim ambicijama i nevjerojatnim normalnim talentom za onu vrstu političkog manevriranja koje ih je zapravo dovelo u Vijeće. Bit će pravi izazov nositi se s njima u narednim godinama. Muškarac srednjih godina koji je sjedio preko-puta Zacku ustane i pročisti grlo. - Znam da govorim u ime svih nas kad kažem da smo oduševljeni što ste odlučili prihvatiti imenovanje - reče Hector Guerrero. - Smatramo da je važno jasno vam staviti do znanja da niste zamoljeni da prihvatite ovaj položaj samo zbog dugotrajne i štovanja vrijedne povezanosti vaše obitelji s Društvom. Marilyn Houston se na drugom kraju stola tiho nasmijala. - Kad bismo samo željeli da neki Jones bude na čelu Društva, mogli bismo birati među vašim mnogim rođacima. Potječete iz veoma plodne obitelji, gospodine. Svi su se nasmijali. Zack se nasmiješio na tu šalu. Guerrero po drugi put pročisti grlo i nastavi. -Svi osjećamo da će se Društvo u narednih nekoliko desetljeća suočiti s nizom ozbiljnih izazova. Pred nama su teška, možda čak i opasna vremena. Osim što pokušavamo biti prihvaćeni od društva općenito, čini se da prijetnja što je predstavlja Ponoćnica postaje sve jača. Tu organizaciju treba poraziti. Nastavi li se razvijati, ima potencijal ne samo uništiti Društvo, već se infiltrirati i manipulirati vodećim korporacijama naše zemlje, pa čak i vladom. Bancroftova je bila ideja da Guerrero, jedan od najmoćnijih i najutjecajnijih članova Vijeća, vodi glavnu riječ. - Pomisao da bi paranormalno ojačani operativci Ponoćnice mogli postati moćne osobe u najvišim krugovima naše zemlje jednostavno je neprihvatljiva - upozori Guerrero. - Šteta što bi je mogli počiniti neprocjenjiva je. Moramo se boriti protiv te ozbiljne prijetnje, a u toj ćemo borbi uglavnom biti sami, barem u doglednoj budućnosti. Uslijedio je niz nezadovoljnih mrmljanja slaganja oko stola.

GIGA

176

- Svi znamo da možemo očekivati veoma malo otvorene pomoći od vlade, medija ili organa za provođenje zakona i reda - doda Guerrero. -Većina ljudi u ovoj zemlji, barem službeno, još uvijek smatra da paranormalno spada u znanstvenu fantastiku i maštu, među šarlatane, gurue, goste kontakt-emisija i prevarante. Uvjeriti ih da postoji tajna, opasna zavjera što su je osmislili paranormalno ojačani pojedinci, te da to treba ozbiljno shvatiti, vjerojatno je iznad naših sposobnosti, barem zasad. Svi oko ovalnog stola sjedili su stisnutih usana i mrkih lica. - Stoga želimo dobrodošlicu u ovo Vijeće novom meštru koji posjeduje jedinstvene sposobnosti da nas vodi kroz ova opasna vremena. - Guerrero je prodornim očima fiksirao Zacka. - Tražimo od vas da položite prisegu i preuzmete položaj meštra, Zackary Gabriel Jones. Zack ustane, ali ne pođe prema čelu stola. Umjesto toga naizmjence pogleda svakog člana Vijeća. Zatim, veoma polako, spusti fascikl na polirani kameni stol. - Prije nego položim prisegu - reče - upoznat ću vas sa svojom zaručnicom, gospođicom Raine Tallentyre, kćeri Judsona i Mirande Tallentyre. Ime je pogodilo prostoriju silinom meteora. Svi su zabezeknuto otvorili usta i raširili oči. Zack je znao da su neki od nazočnih bili u Vijeću i kad je Tallentyre izbačen iz Društva. Ostalima je to ime itekako dobro poznato. Prije nego je itko uspio izustiti riječ, Bancroft je otvorio vrata odaje i uveo Raine. Zastala je odmah iza vrata i svima hladno, samouvjereno kimnula. Danas se doimala krajnje strogo i nedodirljivo u crnoj Armani jakni, hlačama i visokim petama. Tamnu je kosu začešljala ravno unatrag i učvrstila je na zatiljku. Oči su joj bile jezera tajnovitosti iza naočala u crnom okviru. Kako mi se, dovraga, tako posrećilo, mislio je Zack. Voljet ću je do kraja života i dalje. Obišao je stol i uzeo je pod ruku, niti ne pokušavajući prikriti svoj ponos. - Dobro došla, draga moja. Dopusti da ti predstavim članove Upravnog vijeća Ezoteričnog društva SAD-a. Brzo je izgovorio imena. Ljudi su ukočeno kimali. Čulo se nekoliko promrmljanih pozdrava. Većina je članova još uvijek bila bez riječi. Raine im je svima uputila svoj očaravajući jebi se smiješak. - Prava je zadovoljstvo upoznati sve vas - rekla je savršeno neutralnim tonom. Zack je jedva uspio potisnuti smiješak. Srećom, činilo se da nitko od članova Vijeća nije shvatio da ih je upravo na pristojan način uvrijedila. - Kao što ste mnogi zasigurno shvatili - rekao je - moja je zaručnica kći Judsona Tallentyrea koji je, prije mnogo godina, bio pod istragom J&J-a zbog neovlaštenih istraživanja. Ta je istraga dovela do izbacivanja Tallentyrea iz Društva. Uništeni su svi zapisi o njegovu radu. Nitko se nije micao. Svi su znali tu priču. - Ono što ni Vijeće ni J&J u to vrijeme nisu znali bila je činjenica da je fokus Tallentyreovih istraživanja bio na protuotrovu za utemeljiteljevu formulu, a ne na samoj formuli. To je izazvalo još jednu rundu iznenađenog mrmljanja. - Jedini razlog iz kojeg je Tallentyre stvorio verziju formule bio je taj da je na njoj mogao eksperimentirati s protuotrovom - reče Zack. Na licima oko stola pojavili su se različiti izrazi, od zbunjenosti do shvaćanja. Najmanje troje ljudi u prostoriji posjedovalo je intuiciju visoke razine, pa su nesumnjivo naslutili kamo ovo vodi. - Siguran sam da vam je svima jasno kakvu bi nam stratešku prednost u bitci protiv Ponocnice pružio protuotrov - nastavio je. - Između ostaloga, oslabio bi utjecaj organizacije nad njezinim operativama. - Protuotrov bi bio golema prednost - primijeti Paul Akashida. - Trenutno je kazna za neuspjeh ili izdaju unutar Ponocnice automatska osuda na smrt ili ludilo. Postojanje

GIGA

177

protuotrova omogućilo bi privlačenje prebjega. Janice Forster se razvedrila. - Moglo bi nam također omogućiti da u organizaciju ubacimo špi-juna. Na drugom se kraju stola javio Conner Price. -Dovraga, samo glasine o protuotrovu nanijele bi štetu strukturama moći Ponocnice. Oko stola je započelo još uzbuđenih razgovora. Bancroft je tiho stajao, s rukama spojenim na leđima, a u očima mu je blistalo zadovoljstvo. Namignuo je Zacku. Strategija je djelovala točno onako kako su planirali. Wilson Everleigh završio je živahan razgovor s Akashidom i okrenuo se k Zacku, a tamne su mu crte lica izražavale iščekivanje. - Zar nam govorite da je Judson Tallentyre doista pronašao protuotrov? - Nije savršen - reče Zack. - Izvršeno je samo jedno ispitivanje na ljudskom biću i bilo je djelomice uspješno. No preliminarne analize naših stručnjaka pokazuju da je Tallentyre uspio riješiti najkritičniji od tehničkih problema koji su nam onemogućavali dobivanje valjanog protuotrova. Tada je progovorio Bancroft. - Dr. Jameson me obavijestio da Tallentyreov rad vodi u posve novom smjeru. Vjeruje da postoji visoka vjerojatnost da će njegovi ljudi u roku od nekoliko mjeseci uspjeti stvoriti stabilnu, učinkovitu drogu koja će poništavati djelovanje utemeljiteljeve formule. - Ovo je golem pomak - ustvrdi Guerrero. - To će biti prvo pravo oružje što ćemo ga imati protiv Ponoćnice. Ali zašto tek sad saznajemo za to? Tallentyre je umro prije mnogo godina. Zack je čekao na pomno isplanirano pitanje. -Tajna protuotrova izgubljena je nakon Tallen-tyreove smrti. Međutim, tijekom nedavne istrage J&J-a, Falon Jones je odlučio opet otvoriti stari dosje Judsona Tallentyrea. Pokazalo se da je u tom slučaju bilo mnogo neriješenih sitnica. Bancroft je nastavio pomno pripremljenu priču. - Tallentyre je protuotrov namjeravao predati Društvu, ali je poginuo u prometnoj nesreći prije nego je J&J-u uspio reći o svojem otkriću. Agenti su uništili većinu njegovih bilježaka. Međutim, Tallentyreova je sestra spasila formulu za protuotrov. S obzirom na način na koji su se ophodili prema njezinu bratu, nije imala motiva predati je nama. Svoju je tajnu ponijela u grob. Zack pogleda Raine. Bio je njezin red. Proučavala je skupinu oko stola. - Taj fascikl na stolu sadrži kopije konačnog izvještaja nove istrage J&J-a o aktivnostima mojega oca. Istina je da je bio opsjednut svojim istraživanjem i njegova ga je strast odvela u neovlaštena područja. Ali tvrtka J&J utvrdila je da formulu nikad nije namjeravao rabiti u zločinačke svrhe. - Tallentyreu je bilo stalo jedino do znanosti -reče Zack. - Njegovo temeljito razumijevanje biokemije utemeljiteljeve formule omogućilo mu je uspješan rad na protuotrovu. - Stanite malo - prekine ga Janice Forster. -Rekli ste da je protuotrov izgubljen. - Bio je, sve do iza smrti Velle Tallentyre - reče Zack. - No pojavio se prije nekoliko tjedana među njezinim osobnim stvarima, a sve je to ostavila mojoj zaručnici. Svačija je pozornost odjednom bila na Raine. Raine im se još jednom nasmiješila. Ovoga puta mnogo toplije, opazio je Zack. - Odlučila sam formulu za protuotrov predati Ezoteričnom društvu - rekla je. - Vjerujem da ćete se svi pobrinuti da se mudro koristi. Tako bi želio moj otac. Oko stola su se opet začuli uzbuđeni razgovori. Zack se nagnuo malo bliže Raine. - To je, dušo, način na koji ti iznova pišeš povijest - reče joj u uho. Nasmijala se. - Doista te volim, Zackarv Gabriel Jones. - Volim te, Raine Tallentyre. Poljubio ju je pred svojim djedom i cijelim Vijećem. Začuo se pljesak. Osjećao je treperavu energiju ljubavi u zraku, a znao je da to i Raine osjeća. Dijelit će je do kraja svojih života.