EKONOMSKI FAKULTET SARAJEVO

Izazov virtualne diplomatije

Case study: Analiza poslovnih procesa

Profesorica : Aida Habul Arnela Tomić 70453Senad Mamela 71826

Izazov virtualne diplomatije

Prezentovano od strane Gordon Smith-a, zamjenika ministra kanadskog Ministarstva vanjskih poslova i međunarodne trgovine na sjednici : „ Koliko to košta, i ko to plaća ? „

Informacijske tehnologije imaju uticaj brisanja ne samo na to kako obavljamo posao, nego i na to šta je naš posao. Za Pheidippides bijeg od Marathon do Atine do vožnje Paul Revere kroz seoski dio Massachusettsa, do instalacije takozvane „vruće linije“ iz Washingtona do Moskve za vrijeme hladnog rada 1960ih, diplomatija je nastavila da se adaptira na najnovije razvoje u tehnologiji. Informacija, bilo da je tajna ili javna, je krv diplomatskih pregovaranja-bez obzira na medij. Ali, najvažniji dugoročni trend je promjena u tempu igre. Gdje smo jednom se mogli osloniti doslovno na slanje diplomatskih „vrećica“ „sporim brodom u Kinu“ u svijetu koji se koristi „CNN vremenom“, odgovori sada moraju biti gotovo trenutni. Kašnjenje bi moglo značiti gubitak internacionalnog blagostanja, gubitak poslovnih šansi, ili gubitak života. Sa ovom revolucijom u informativnom menadžmentu i komunikacijama u toku , mislili biste da su diplomati bili jedni od prvih i najsvestranijih korisnika tih tehnologija. Nismo. Mi zaostajemo za našim kolegama u privatnom sektoru i nevladinim zajednicama ne samo u hardveru, nego također i u kreativnosti koju primjenjujemo na informacijske tehnologije. Ipak. Informacijske tehnologije mijenjaju diplomatiju u mnogo istih načina kao što i transformišu društvo. Promjena na naše poslovanje je potpuno bazirana, nepovratna i izvan naše kontrole . Da ilustriramo :Postojalo je vrijeme kada je uspostava novog veleposlanstva ili diplomatske dužnosti trajala sedmicama, čak i mjesecima. Sada je potrebna avionska karta, laptop i ton biranja. I možda diplomatski pasoš. Možemo udariti u zemlju trčeći : ovo ima velike implikacije za mobilnost naših operacija i ono što zovem „upravo na vrijeme i mjesto“ operativnu učinkovitost. Ovaj pristup je korišten da se uspostavi novo veleposlanstvo u Zagrebu, Hrvatska, na vrhuncu sukoba u Bosni. Postalo je operativno unutar nekoliko sati. Naravno, postojalo je vrijeme kada su diplomati bili sugovornici između zemalja . Sada, neposredni dijalog i razmjena informacija između građana iz cijelog svijeta traje 24 sata dnevno. Ali, zamislite svijet gdje više od bilion ljudi ima pristup internetu. Kako diplomati planiraju i da adaptiraju i da iskoriste prednosti ovakvog svijeta ?Postojalo je vrijeme kada je putovanje uključivalo pasoše, vize, medicinske snimke i kažnjavajuće ture. Sada sa videpozivima i e-mailom sve je u stilu „Gdje želiš ići danas ?“ . Za cijenu povratne karte na Bliski Istok, UN Refugee Working Group, čije je sjedište u Kanadi, je uspostavila listu poslužitelja koji su procvjetali u vibrantan izvor dijeljenja informacija sa preko 100 izabranih akademika i praktičara sudionika. Proces je snadbjeo Kanadu sa neprocjenjivim prozorom u internacionalnu akademsku zajednica i dao nam sredstva da ih adaptiramo na nedavnim razvojima. To je bilo vrijeme kada su ljudi „na terenu“ bili „ izvan vida i izvan uma“ koliko se sjedište pitalo. Sada, stručnost diplomata na dužnosti može biti iskoristiva u virtuelnim timovima na linkovima diljem svijeta. Sve je ovo moguće i , u nekim slučajevima, se već dešava. Ipak nismo uvjerili neke, što je neophodno za primjenjivanje novih tehnologija u potpunosti. Dio problema može biti definicijski. Kao i mnogi drugi termini informacijske tehnologije , tako i „virtualna diplomacija“ daje eteričnu kvalitetu nečemu što je zapravo konkretno i praktično.Pa hajmo to spustiti na zemlju. Virtualna diplomatija je , na najosnovnijem levelu, korištenje informacijske tehnologije da se pomogne u provedbi međunarodnih odnosa aktivnosti.

Za ilustraciju, opisat ću vam kanadsko iskustvo u primjeni informacijskih tehnologija svakodnevnom poslovanju. Veoma brzo, ovo su neki od IT alata koji su dostupni Canadia Foreign Service.Za poboljšanje kontakta sa našim dužnosnicima ili „terenskim radnicima“ iskoristili smo veoma sofisticiran, integrisan i telekomunikacijski sistemi posvećen svijetu koji nazivamo MITNET, i on obrađuje i glas i podatke. Takav sistem je zavist stranih službi u drugim zemljama G-7 i osigurava, osim za vremenske zove, razmjenu preko telefona prema svim našim dužnosnicima, i zaista nije nimalo drugačiji od one između kanadskih diplomanata u samoj zgradi. Izvanredno, uštede u samim troškovima glasovnog prometa će se koristiti za nadogradnje tokom njegovog životnog vijeka. Funkcionari, preko 97% naših radnika, čiji posao predstavlja korištenje informacija, diljem svijeta su konektovani vodećom tehnološkom platformom nazvanom SIGNET, koja može podržati virtualno bilo koju aplikaciju ili poslovni proces. U ovom smislu, potrebno je da se osigura da imamo tačne detalje za razvoj inovativnih aplikacijskih softvera kao što su WIN Exports- softverski paket za naših 1200 službenika koji pomažu povezati kanadske izvoznike i strane potrošače.Sada imamo preko 100,000 zahtjeva od strane stranih kupaca koji koriste softverske mogućnosti.. Ostale softverske aplikacije su na putu. Najjednostavnija usluga- i ona sa najvećim uticajem i danas i u budućnosti-je omogućavanje e-maila, „od stola do stola“,širom svijeta, i povezivanje sa drugim državnim službama i javnim mrežama. Naši radnici koji u svom poslovanju koriste znanje i informacije koje su stekli su on-line i surfaju webom iz Moskve do Buenos Airesa. Što se tiče naše prisutnosti u cyberspace-u, razvijene su i ministarske i veleposlanske web stranice. Dostupan je širok izbor informacija kao što su upozorenje o putovanju, trenutno istraživanje, kanadske pozicije u velikim profilnim problemima, kao i poveznice prema konstantnom rastu i već dobro razvijenoj infrastrukturi kanadskih vladinih stranica. I ne stajemo ovdje. Kontinuirano radimo da podignemo nivo interakcije na našim stranicama. Za nas, web stranica, je kreativna aktivnost u toku. Trebam dodati da smo poduzeli ove inicijative u teškom budžetnom okruženju. U vrijeme kad smobili prisiljeni da smanjimo operativni i kapitalni budžet za oko15 % , izvrišili smo proračun za novu tehnološku platformu (SIGNET)na otprilike isti iznos. Dok smo bili sretni u imanju najrijeđeg blagoslova kapitalnog investiranja – biti tu na pravo vrijeme i ispod budžeta – to je , ipak, bilo vrlo teška menadžment odluka. Međutim, mi vidimo našu pristutnost u cyberspaceu kao vitalnu „soft power“, izraz koji je izmislio Joe Nye. Ključni element naše soft power je projekcija kanadskog identiteta – naše demokratske vrijednosti, kulture i perspektive – u cyberspace. Kroz kreativne aplikacije, vjerujemo da će se nove tehnologije omogućiti lakše miješanje kulturnih aktivnosti i tradicionalnog diplomatskog rada kroz množenje mogućnosti za povezivanje među ljudima. To me dovodi do temeljne tačke : prelaz od tehnološkog razumijevanja diplomate do upotrebe toga na poslu , mora biti prioritet menadžmenta. Po mom mišljenju, samo 10 % izazova su tehnički, ostalih 90 se odnosi na organizacijsku kulturu, prioritete ljudskih resursa i operativne procedure. I iskreno, najveći otpor dolazi iz najviših nivoa organizacije. Mlađi oficiri prihvataju lako tehnologiju , i mogu biti pokretači tehnoloških poboljšanja i inovacija. Stariji, ipak, mogu biti druga priča. Primjetite da nisam rekao da su zastarjeli.Kako prevladati njihov otpor ? Potrebna edukacija bi se trebala fokusirati ne samo na koristi novih tehnologija, nego i na to šta je potrebno za upravljanje ljudima u ovom novom, manje hijerarhijskom okruženju.Vodstvo primjerom je presudno za uspjeh. Kao što vjerovatno možete primjetiti, ja sam veliki fan Ita. Mogu surfati sa najbolji, i voljan sam priznati da sam mnogo entuzijastičan oko online špijunske igre

„Spycraft“. Postoji desk-top koji želim imitirati. Priznajem da sam teatričan u pokazivanju važnosti korištenja informacijskih tehnologija za pristup pravovremenim informacijama. Nedavno, na samom početku talačke krize u Peruu, tražio sam pod „Tupac Amaru“ da preuzmem otkupne zahtjeve terorista. Uspio sam to izvršiti i dati južnoameričkom zavodu na prvom sastanku mog izvršnog osoblja kada se diskutovalo o kanadskom odgovoru za krizu. Nakon toga, mislim da su imali poticaj koji im je bio potreban da nađu site za sebe. Prošle sedmice ova stranica je imala preko 78 hiljada pregleda tijekom razdoblja 3 ½ mjeseca.Gdje mogu vidjeti da se kreće „virtuelna diplomatija“ u 21om stoljeću ? Dopustite da vam ukratko ukažem na par problema za koje , kao praktikant, mislim da će doći do izražaja. Kao što smo čuli na konferenciji, stara koncepcija internacionalnih veza je nažalost neadekvatna u globaliziranom kontekstu. Nevladine organizacije, privatni sektori i mnoge druge individue imaju drugačije internacionalne inerese i doprinose nastanku globalnog civilnog društva. Rezultat je da vlada moraju angažirati mnogo više nevladinih igrača nego što to rade trenutno. U budućnosti, zamišljam situaciju u kojoj hibrid, izvučen iz diplomatskih i nevladinih zajednica, postaje operacijska norma. Drugi problem je širenje informacija u javnosti. Čak i danas, vlade vide informaciju kao izvor snage koji ima vrijednost u tolikoj mjeri da je čuvana kao tajna. Ovaj pojam se okrenuo „naglavačke“zbog pojma „soft power“ .Korištenjem soft power možemo oblikovati uslove debate koristeći se razmjenom informacija. Ovo znači sudjelovanjejavnosti i međunarodne zajednice u diskusijama i debatama mnogo više no što je to bilo u prošlosti. Kanada je već imala uspjeha na ovom polju, i namjeravamo nastaviti. Proveli smo on-line konzultiranje sa Kanađanima o mogućoj vladinoj ulozi na Haitima. Bili smo iznenađeni i zadovoljno rezultatima. U pogledu promovisanja diskusije sa internacionalnom zajednicom, vjerujem da će izgradnja kapaciteta i partnerstva biti ključ tome ukoliko želimo osigurati da su koristi od širenja znanja shvaćene svuda. Ovo će biti predmet na konferenciji u Torontu ovog juna, na „Knowledge for Development in the Information Age“. Program će voditi Svjetska banka i Kanada. Treći problem budućnosti je naknada za uslugu. Informacija je izvor snage ekonomije znanja, a tržište znanja sve više raste-. Gdje informacija koju obezbjeđuje vlada donosi korist, posebno komercijalnu dobit, zašto ne bi postojale naknade za uslugu ili korisničke naknade ? Ako budu, kako ćemo cijeniti naše informatičke proizvode? Lično, ja sam za ideju o naknadi za usluge u našem poslovnom svijetu. Tržište će osigurati da se vladine usluge podudaraju sa kupčevim potrebama. Slično sam otvoren i za virtualni prostor Odjela za komercijalne promocije. Akon svega, diplomate su predstavnici svojih zemalja, i njihovim biznisa. Komercijalna preduzeća već koriste prostorije ambasade za svrhe razmjene. Mislim da bismo trebali gledati na to kako preduzeće može uticati na virtualni prostor .Na strani programa isporuke diplomatije, uzbuđen sam zbog planova poboljšanja pružanja usluga – bilo kada, bilo gdje, bilo šta. Vjerujem da trenutni napori na internetu samo grebu površinu. Slijedeća faza , i ona zaista uzbudljiva, je ona gdje naša interakcija, zajedno sa tehnologoijom dovodi do posve novih aplikacija. Konačno, postoji izazov svih firmi da se pomaknu iz vertikalnog menadžmenta u horizontalni menadžment. Mnogi birokrati, posebno oni u vladi imaju veoma šizofreničan pristup informacijskim tehnologijama. Žele da korist od povećanih informacijskih tokova, ali nerado puštaju da se to desi. Neki čak mogu, riječima Derrick de Kerckhove- direktora McLuhan programa u kulturi i tehnologiji na univerzitetu u Torontu-, biti skloni praviti „Great Firewall of China“. Ubjeđen sam da takvi zidovi neće ništa manje biti zastarjeli od originala.