ProložacGODINA XXXVII. BROJ 1 (93) VelIkA GOspA 2018.

ISSN: 1330-755X

1

Župnikova riječ

Dragi moji Proložani u župi, Domovini i po svijetu!

Priroda i vjera zovu na opstanak. Pod tim naslovom Glas Koncila je objavio repor-tažu o našem mjestu. Pozitivno je predstavio našu zajednicu, aktivnu na društvenom i vjerskom području. Novinar je satkao svo-ju priču na temelju onoga što je doživio i čuo u razgovoru s glavnim predstavnicima našega sela. Do riječi su došli župnik i na-čelnik, ravnatelj škole i članovi crkvenog

vijeća, kulturni djelatnici, vjeroučiteljice i poduzetnici.

Katolički tjednik nas prepoznaje kao živu zajednicu koja se zauzima za održivi opstanak na koji pozivaju vjera i priroda. Na vidjelo je došlo lijepo svjedočanstvo o našoj župi, o iskusnom pastoralcu, marljivu i poduzetnu župniku, o dobroj suradnji između roditelja, škole i župe u odgoju djece i mladih, o pučanstvu koje njeguje i promiče zdrave ljudske i kršćanske vrjednote. Predstavljena je naša povijesna i kulturna baština, Zelena katedrala, žive Božićne jaslice i čuvari Isuso-va groba - Prološke žudije.

To pozitivno svjedočanstvo treba i dalje opravdati, ne uspavati se na lovorikama hvale. Svatko u svom životnom okružju neka se zauzima za dobro, lijepo i plemenito, za osobni i zajednički boljitak, za kulturnu i sa-kralnu baštinu kojom obiluje naš Proložac. Jer gdje je dobrota i ljubav, tamo je i Bog. Priroda i vjera zovu nas na opstanak. To znači da između prirode i vjere postoji sklad, jer jedno i drugo potječu od Boga i u službi su čovjeka. Priroda je naš okoliš na kojem se temelji naš naravni život. Na vjeri se pak temelji život našega srca i duha. Stari su narodi vjerovali da ljudski, životinjski i biljni svijet čine savršen sklad i dok budu živjeli u skladu, svijet će opstojati.

To što nam naše lijepo mjesto pruža svojim položajem, što nam zemlja plodi, a

GODINA XXXVII. BROJ 1 (93) VelIkA GOspA 2018.

Prolo@ac

2

voda natapa i čini da raste, što radom svojih ruku proizvodimo, a pameću ostvarujemo i razumom bogatimo, sve to nas zove da ovdje i sada u našem Prološcu gradimo svi-jet i uvijete u kojima ćemo mi i naša djeca moći živjeti kao svoji na svome. A da plodovi našeg rada, uma i srca budu blagoslovljeni pomaže nam naša predaja i vjera, Predaja, vjera i kultura zovu nas da ovdje i sada gradimo svoje danas i sutra. Da ovdje gdje smo ponikli da tu i ostajemo. Jer to je tvoja zemlja, tu sagradi dom, a znamo da tek kod kuće je blagoslov.

Vjera i priroda znakovi su Božjeg djelo-vanja u našem mjestu. Bog djeluje u našoj zajednici na razne načine. Prisutan je u prirodi koja nas okružuje, u osobama koje susrećemo. Bog je s nama kad se sastajemo zajedno na nedjeljnu misu, kad pristupamo sakramentima, kad u Boga stavljamo svoje pouzdanje. Bog nam daje snagu i hrabrost da usprkos poteškoća kročimo naprijed u životu, jer on je izvor i cilj našega života.

Znak Božje prisutnosti, njegove ljubavi prema nama je i Isusova majka, naša Gospa koje ćemo blagdan i ove godine svečano pro-slaviti. U ovoj Godini majčinstva posebno slavimo Isusovu i našu majku, uzor žene i majke, uzor svakome od nas po svojoj vjeri, ljubavi i jedinstvu s Isusom. Marija je primjer svima u odnosu prema Bogu, obitelji i društvu.

Promišljanje o Mariji na nebo uznesenoj dušom i tijelom pomaže nam shvatiti da naš

svagdanji život, iako nastanjen kušnjama i poteškoćama, teče poput rijeke prema božanskom oceanu, prema punini radosti, ljubavi i mira. Shvaćamo da naša smrt nije kraj, nego ulazak u život koji ne poznaje smrti. Naš zalazak na obzorju ovoga svijeta je zapravo izlazak u zoru novoga svijeta, u osvit vječnoga dana.

Uznesena u nebesku slavu Marija je s Bogom i u Bogu. Upravo zbog toga je blizu svakom od nas. Budući da je u Bogu, koji nam je blizu, zapravo bliži nam je od nas samih, Marija sudjeluje u toj Božjoj blizini, blizu je svakome od nas. Poznaje naše srce, sluša naše molitve, pomaže nam svojom majčinskom dobrotom. Darovana nam je kao majka, kojoj možemo povjeriti cijeli svoj život, kojoj se možemo obratiti u svakom trenutku.

Stoga na blagdan Velike Gospe, zahvali-mo Gospodinu za dar Majke Marije i molimo Gospu, da nam pomogne pronaći pravi put prema istinskoj sreći, da u skladu vjere i prirode našega mjesta gradimo zemaljski dom i opstanak, uvijek usmjereni prema domovini blaženstva. Dok nas Gospa prati u tegobama svakodnevna življenja, neka nas usmjerava prema Bogu, našem konačnom cilju. To je naša molitva i želja, svima vama, dragi Proložani, za blagdan Velike Gospe.

Vaši s. Terezina, fra Ivan

i župnik fra Vinko

Prolo@ac

3

Godina majčinstva: Marija uzor ženama i

majkama

O blagdanu Velike Gospe kad se mnogi Proložani i hodočasnici okupljaju oko Gos-pina lika na Lučici, Marija im se predstavlja kao uzor za nasljedovanje. U Godini maj-činstva tema Gospine primjernosti još je više naglašena. Za kršćansko majčinstvo se tvrdi da ima svoj model i uzor u Isusovoj majci Mariji, koja je primjer ženi i majci u odnosu prema Bogu, obitelji i društvu. Kad se čuju takve tvrdnje, spontano se postavlja pitanje može li mlada žena koja je živjela prije više

od dvije tisuće godina biti uzor današnjim ženama i majkama? Jer puno je lakše reći, ugledaj se u Mariju, neka ti ona bude uzor, nego objasniti zašto i kako, u koju i kakvu Mariju se treba ugledati i njezin primjer slijediti. Promotrimo stoga temu Marijine primjerenosti u odnosu na današnju ženu i majku kao i na sve vjernike.

Pavao VI. u pobudnici Štovanje Marije tvrdi: Marija je uzor za nasljedovanje ne zbog načina života koji je provodila, a još manje zbog društvenoga i kulturnog okružja u ko-jem je živjela, a koje je danas posvuda nadi-đeno. Uzor je stoga što je u danim životnim okolnostima, svjesno i odgovorno, slijedila volju Božju, prihvatila Božju riječ i provela je u djelo. Uzor je jer je svoje djelovanje stavila u službu djela spasenja, jer je bila prva i sa-vršena učenica Kristova (MC 35).

Marijin biblijski lik žene i majke

Kad je riječ o Mariji kao uzoru današnjim ženama i majkama veoma je važno imati na umu kako se predstavlja Gospin lik. Je li to službenica Gospodnja iz evanđelja ili Kraljica neba i zemlje iz pučke pobožnosti? Je li to blažena jer je povjerovala ili Gospa milosti i čudesa. Je li to naša sestra u vjeri, potrebna otkupljenja kao i mi ili Božja izabranica, puna milosti, suradnica u djelu otkupljenja?

Kad je riječ o Marijinoj primjernosti po-trebno je njezin lik promatrati u svjetlu evan-đelja. Tu se ona pojavljuje ne samo šutljiva i poslušna. U susretu s Božjim poslanikom

Prolo@ac

4

aktivna je i odgovorna, pita i donosi razloge. Kad je pristala na Božju ponudu, onda čvrsto stoji iza svoje odluke. Iako uvijek ne razumije što se događa, u svome srcu prebire svaku riječ i svaki događaj. Ima veliko pouzdanje u Boga. Takva Marija može biti uzor i primjer za žene i majke. Ne gubiti odvažnosti pred neizvjesnom budućnošću, iz svoje situacije nastojati postići najbolje. I današnja žena i majka može poput Marije pouzdavati se u Boga i doživjeti njegovu pomoć i zaštitu.

U svom hvalospjevu Marija veliča Boga koji uzdiže malene i ponizne, a odbacuje moćnike. Proglašava oslobađajući Božji zahvat u korist siromaha. Njima je uzor, jer jakim duhom podnosi siromaštvo i patnju. Prema evanđelju Marija prihvaća život sa svim što on pruža, s radosnim i teškim tre-nucima, pa sve do najbolnijega časa kad je

njezin Jedinac pribijen na drvo križa. Kažu da nema veće boli za majku od one doživjeti smrt vlastita djeteta. I upravo u tom trenutku evanđelje bilježi da je Marija stajala kod Isu-sova križa (Iv 19, 25). Majka boli primjer je odvažnosti i nade. Kad je izgledalo da je sve propalo i izgubljeno pouzdaje se u Boga. U toj vjeri, koja je u mraku Velikog petka bila sigurnost nade, išla je u susret zori uskrsnu-ća, koje je obradovalo njezino srce i srca svih žena i majki.

Uzor majke i odgojiteljice

Marijin majčinski poziv razumijeva ne jedino rađanje, nego i odgajanje. Povjereno joj je da odgoji Dijete za njegovu budućnost. Marija vrši snažan utjecaj na Isusov moralni i duhovni odgoj sa svim fiziološkim i psihološ-kim danostima koje postoje između majke i djeteta. Od svoje majke Isus posjeduje obrise lica, crte karaktera, način nastupa. U svom ljudskom odrastanju i on slijedi normalan razvoj djeteta koje odgajaju njegovi rodite-lji. U Evanđelju stoji i siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan (Lk 2, 51). Značajno je da Luka odmah nakon što je ustvrdio bijaše im poslušan i spomenuo da je Marija sve događaje čuvala u svom srcu dodaje da Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi (Lk 2, 52). Od Marije je zavisilo Isusovo odrastanje i nje-gov odgoj. Pridonoseći oblikovanju Isusova lika i značaja, Marija pridonosi oblikovanja kršćanskoga lika.

Kao majka, Marija poznaje brige i tje-skobe roditelja s njihovom djecom, poznaje probleme odrastanja i protivljenja. Kad nakon duga traženja nalazi svoga Sina u hramu, ne upušta se u diskusiju kad čuje njegov odgovor: Zašto ste me tražili? (Lk 2, 49). Razumna majka osjeća da će se Sin odijeliti od nje i provoditi samostalan život. Morat će preispitati svoju majčinsku ulogu, stupiti u drugi red, biti manje majka, a više učenica. To iskustvo doživljava svaka majka kad dijete napušta obiteljski dom i postaje samostalna osoba.

Prolo@ac

5

Pogledom na Marijinu odgojiteljsku ulogu razumijeva se i odgojiteljska uloga povjerena svim ženama i majkama, koje u obiteljima i u odgojiteljskim ustanovama su-djeluju u odgoju djece i mladih. Žene i majke svojim utjecajem na dijete, vrše odlučujuću ulogu u rastu čovječanstva.

Primjer suradnje s Bogom

Pogled u Evanđelje otkriva pravi Marijin lik koji može biti uzor i primjer suvremenoj ženi i majci. Polazeći od današnje situacije žene koja nastoji dobiti više mjesta i odgovor-nosti u obitelji, Crkvi i društvu, žene i majke otkrivaju u evanđeoskom Marijinu liku uzor i ohrabrenje za svoje opravdane težnje i ideale. Marija je bila pozvana na suradnju ne jedino zbog svoje ženstvenosti, nego i kao dokaz kako Bog treba ljudske osobe da bi ispunio svoj plan.

U Mariji se ostvaruje ideal ljudske osobe koja se otvara suradnji s Bogom, ali i žene koja postaje otajstvo preko kojega se Bog priopćuje čovjeku. Svaka žena i majka može dati svoj pristanak i u sebi začeti vrelo života. Svaka može postati sestra i majka Kristova i uzor drugima. Marija je uzor i primjer za žene i majke jer je, usprkos poteškoća s kojima se suočavala, prihvatila Božji plan i Bogu otvorila vrata u naš svijet.

Svako majčinstvo pretpostavlja surad-nju s Bogom. Svako rođenje ljudskog bića pretpostavlja Božje stvarateljsko djelovanje i suradnju ljudskih roditelja. Svaka majka otkrit će zašto Mariju može smatrati uzo-rom stvarnosti koje sačinjavaju čežnje žena našega vremena. Ona svjesno i slobodno sudjeluje u dijalogu s Bogom kao žena čvrsta pouzdanja i neslomljive nade. Nije majka koja jedino misli na svoga Sina, nego žena koja svojim djelovanjem podržava vjeru Isusovih sljedbenika i usmjeruje ih k Bogu. Što god vam rekne, učinite! (Iv 2, 5). Na taj način Marijina učinkovita suradnja s Bogom predstavlja temelj za primjernu ulogu koja vrijedi za sve žene i majke.

Kad Crkva predstavlja Mariju kao uzor svake žene i pralik ostvarene ženstvenosti u tom posebnom odnosu prepoznaje na licu žene odbljeske one ljepote koja je zrcalo vr-hunskih osjećaja za koje je kadro ljudsko srce: posvemašnje predanje ljubavi, snagu koja zna podnijeti i najteže boli, neogra-ničenu vjernost i neumornu učinkovitost; sposobnost sjediniti prodorne intuicije s riječima podrške i potpore (RM 46).

Vrijednost majčinstva

Marijino majčinstvo svjedoči njezinu pripadnost ljudskoj obitelji, solidarnost s Adamovim sinovima i kćerima. Marija je sestra svega čovječanstva, naša sestra u vjeri i nadi. Promišljati danas o Mariji znači promišljati o ženi i majci i prihvatiti ih u sveukupnosti života u vidu one posebnosti po kojoj svaka osoba pripada u Božji plan.

Prolo@ac

6

Promišljajući Marijino majčinstvo svako majčinstvo otkriva u sebi ljudsku i božansku dimenziju u darivanju života. Majčinstvo je čin slobode i otvorenosti ženskoga bića što nadilazi samu biološku ulogu. Marija iz Na-zareta je najprije žena, majka Djeteta koje je plod milosti, ali i plod njezine ljubavi i vjere.

Marijino majčinstvo pokazuje vrijednost svakog majčinstva. Činjenica da je jedna žena postala majkom Sina Božjega očituje vrijednost majčinstva u Božjim očima. Bo-žansko vrednovanje majčinstva prelazi od Marijina majčinstva na sve žene i majke. Svaka žena koja postaje majka poprima posebno dostojanstvo. Marijino majčinstvo posjeduje temeljnu vrijednost i ne bi se njime trebalo koristiti da se žene ograničuje jedino uz majčinstvo.

Ljubav koju majka njeguje prema svojoj djeci najdirljivija je slika Božje ljubavi prema njegovoj djeci u Kristu. Svako je majčinstvo pozvano uprizoriti božansku ljubav, a time svoju vrijednost i plemenitost. Svojom maj-činskom dobrotom Marija privlači mnoge.

U toj ljubavi ne čini ništa drugo nego očituje što je sadržano u Božjoj ljubavi.

Majčinstvo je gospodarski kapital. Djeca su ljudski kapital, snaga i budućnost društva. Društvo od samih staraca nema budućnosti. Gospodarska kriza je povezana s padom nataliteta. Rađanje osigurava život i budućnost. Dva su svetohraništa na zemlji. U jednom boravi Tvorac života, a drugi je krilo žene i majke odakle klija život. Dva su oltara. Na jednom je svećenik djelitelj i službenik života. Drugi je bračna postelja gdje bračni par sudjeluje u prenošenju života.

Model, uzor i ohrabrenje

Kad Isus povjerava svoju majku svojim sljedbenicima (Iv 19, 26), to znači da je postavlja kao primjer koji treba nasljedo-vati. Marija je za sve vjernike, za sve žene i majke uzor i primjer kršćanskoga življenja. Model je i pralik svega što je žena i majka pozvana postati i biti. Kad Isus svoju majku naziva ženom to razumijeva da je u ona u njegovim očima idealna predstavnica žena, ideal koji se treba nastaviti u svim ženama i majkama. Sve su one pozvane sudjelovati u majčinstvu milosti.

Evanđeoski lik Isusove majke, slobodan od krivih postavki, izazov je i poruka suvre-menim ženama koje sve više zadobivaju važnost u obitelji i društvu, u kulturi i politici. Marija svjesno i slobodno postaje majka i time pokazuje kako svaki pripadnik ljudskog roda, svaka žena i majka može ostvariti jedinstven susret s Bogom bez bojazni da pri tom izgubi svoju samobitnost i slobodu. Marija je uzor ne jedino majkama i ženama, nego i svim vjernicima u redu vjere, ljubavi i savršena jedinstva s Kristom (LG 63). Svo-jim životom očituje beskrajnu ljubav Božju i poziva sve žene i majke da se povjere Bogu i dopuste da ih obuzme njegova ljubav. To je zapravo njezina majčinska uloga biti svim vjernicima, ne jedino ženama i majkama, model, uzor i ohrabrenje na putu ususret Bogu.

Dinko Aračić

Prolo@ac

7

Žive jaslice

Na sam Božić, već osamnaestu godinu zaredom, nešto više od 140 kostimiranih glumaca amatera iz Prološca, odjevenih u biblijske nošnje iz vremena rođenja Isusa Krista, upriličilo je jedinstvene Žive jaslice u koritu rijeke Suvaje, ispod drevnog mosta u središtu Prološca. U organizaciji je sudje-lovao Župni ured Župe sv. Mihovila i HKUD Proložac na čelu s predsjednikom Milanom Maršićem Kubelom i suradnicima. Na po-četku scenskog prikaza svečanim riječima dobrodošlice nazočne je pozdravio župnik fra Vinko Gudelj.

Proložani su vratili brojne posjetitelje u davna biblijska vremena prije 2000 godina. Scene su bile popraćene predivnim božićnim pjesmama i mjuziklom u izvedbi župnog mješovitog i dječjeg zbora Svetog Mihovila pod ravnanjem s. Terezine Bašić.

Od samog navještenja anđela Mariji i Josipu da će se roditi mali Isus, do njihova puta u prostu štalicu pa sve do dolaska triju

Prolo@ac

8

kraljeva, vladao je muk u prepunom okružju znamenitog Prološkog mosta. Redale su se biblijske scene koje nikoga nisu ostavljale ravnodušnim, puneći duše ugođajem naj-radosnijeg dana u povijesti ljudskog roda.

Nakon završne scene odlaska kraljeva iz štalice, prolomio se pljesak, a gledatelji su pohrlili čestitati Senku, Magdaleni i malenom Marku Lasiću, koji su odigrali ulogu Josipa, Marije i djeteta Isusa.

Prolo@ac

9

Upoznajmo religije svijeta

(nastavak)

Tko misli da poznaje samog sebe, a ne poznaje ljude oko sebe, ne poznaje ni sebe! Tko misli da poznaje svoju religiju, a ne poznaje druge religije, ne poznaje zapravo ni svoju religiju! Tko misli da poznaje kršćan-stvo, a ne poznaje druge religije svijeta, ne poznaje ni kršćanstvo! U ovom broju obradit ćemo ukratko drugu monoteističku religiju – Islam. Tri su monoteističke religije (vjera u jednog Boga): židovstvo, kršćanstvo i islam.

Islam

Prema islamskoj vjeri, Alah je jedini pravi Bog, a Muhamed je Alahov poslanik.

Religija islam nastala je u Meki, u Arabi-ji, 610. godine po. Kr. U Meki je živio čovjek po imenu Muhamed. On je bio vrsni trgovac, poznat po svom poštenju i pouzdanosti.

U Meki je postojala građevina zvana Ćaba (Kaba). U noj se čuva crni meteorit. Govorilo se da je ona bila svetište od početka svijeta, ali da ju je ponovo podigao prorok Ibrahim. Ibrahim je onaj isti koji se u židov-skim i kršćankim spisima zove Abraham. Abraham je pored Izaka imao još i sina Isma-ila. U Muhamedovo doba ovo je svetište bilo puno idola. Mnogi ljudi koji su dolazili na mo-litvu u Ćabu bili su praznovjerni. Muhamed je bio istinski vjernik. Stoga se nije molio u Ćabi.

Godine 610. po Kr., kad je Muhamedu bilo četrdeset godina, ukazao mu se anđeo Džibril te mu uputio riječi Alaha, Boga je-dinoga. Muhamed se jako uplašio. Kad se vratio kući, njegova žena i rođak rekli su mu kako vjeruju da je to znak da je izabran za poslanika (proroka).

Poslije susreta s anđelom Džibrilom nekolicina Muhamedovih prijatelja i njegova obitelj povjerovali su da Muhamed ima obja-viti važnu poruku. Stoga su mu pomogli u za-pisivanju anđelovih riječi. Prihvatili su islam slažući se oko slijedećeg: Alah je jedan, a Muhamed mu je Poslanik.

Stanovnici Meke nisu prihvaćali Muha-meda ni njegovo propovijedanje islama. Na-kon mnogih neprilika Muhamed se sa svojim sljedbenicima 622. god. odselio u Medinu. U Medini je poučavao svoje sljedbenike da mole okrenuti prema Meki, jer je čeznuo za povratkom. Na posljetku se i vratio sa svo-jim sljedbenicima. Od tog vremena Meka je postala središtem islama.

Iz svoga doma u Medini Muhamed je po-šao na zadnje hodočašće u Meku godine 632. Iste je godine umro te je pokopan u Medini.

Do Muhamedove smrti, nakon velikih napora, mnogi su prihvatili islam. Za svoga je života Muhamed, kako sam tvrdi, primio mnoge Božje objave i zapisao ih uz pomoć svojih sljedbenika. Te su se poruke prihva-ćale s velikim poštovanjem pa su sabrane u jednu knjigu, Kuran.

• Islam je objavljen 610. god. po Kr., kad je Muhamed povjerovao da je po-zvan za proroka odnosno poslanika. On je općenito poznat kao “Posla-nik”. Riječ islam znači na arapskom pokornost Božjoj volji.

• Sljedbenici islama zovu se muslimani (oni koji se pokoravaju volji Božjoj). Njihova sveta knjiga je Kuran, a Hadis (predaja) predstavlja također važan izvor učenja.

Prolo@ac

10

• Petak je za muslimane sveti dan. Tada nijedan pravovjerni musliman ne radi.

• Muslimani se sastaju u zgradi koja se zove džamija ili mošeja.

• Predvoditelj molitve zove se imam.

• Opći simbol islama je polumjesec i zvijezda.

• Početak muslimanskog kalendara zove se hidžra (preseljenje). Hidžra je, dakle, islamska era. To je datum kad su Muhamed i njegovi sljedbenici bili omraženi u Meki pa su se preselili u Medinu.

Muslimani vjeruju da je Muhamed po-sljednji i najveći među Božjim poslanicima, u koje se ubrajaju Ibrahim (Abraham), Musa (Mojsije), Nuha (Noa) te Isa (Isus). Muslima-ni kažu da je godine 621. po Kr. Džibril poveo Muhameda u Jeruzalem kako bi se sastao s drugim velikim poslanicima. Poslije toga uznesen je na nebo, potom je vraćen. Sve se to dogodilo jedne noći (Džamija Kupola na Stijeni u Jeruzalemu spomenik je Muha-medovu noćnom putovanju. Predstavlja nebeski svod i zemlju pod njim.).

Muslimanska vjerovanja

U srcu islama je vjerovanje da je Alah jedini pravi Bog; on je stvoritelj, svevideći, sveznajući; milostiv je, milosrdan, prašta. Svrha svakog čovjeka je služenje Alahu.

Muslimani također vjeruju da je Alah ja-sno savjetovao ljude preko poslanika. Tvrde da je Muhamed bio posljednji među mnogim poslanicima i da je on svijetu objavio Riječ Alahovu u Kuranu i Hadisu.

Ni od koga se ne može očekivati da proživi život savršeno. Samo je Alah savršen. Stoga griješi svatko tko misli da se u savršen-stvu može usporediti s Alahom. Čovjekov je cilj proživjeti život kako najbolje može.

Iako svaki čovjek mora umrijeti, svi će na kraju vremena biti podignuti na sud te Alahu položiti račun za svoja djela. Zli će biti kažnjeni, a pravedni će zauvijek biti u dženetu – raju.

• Kuran, sveta knjiga, napisana je na arapskom. Za muslimane to je knjiga koja sadrži riječi samoga Alaha. Pobožni muslimani uče je čitati, a mnogi je nastoje naučiti napamet.(Kuran koji je načinjen u 18. stoljeću za vrijeme marokanskog sultana nazvan je Kairski Kuran)

• Hadis je druga važna knjiga za musli-mane. Hadis govori o Muhamedovu životu, njegovim riječima i djelima. Au-tori Hadisa su Muhamedovi sljedbenici. Kuran i Hadis upućuju muslimane kako trebaju živjeti.

• Muhamed je odbijao praznovjerno štovanje idola. Islam zabranjuje kipove i slike koje prikazuju ljudsko lice, kako bi se izbjegao pogrešan odnos prema njima. Umjesto toga, riječi iz Kurana, na arapskom, ukrašavaju mnoge džamije. Evo nekih riječi: “Pravi vjernici su oni koji vjeruju u Alaha i Njegova Posla-nika. Oni ne sumnjaju i bore se na Božjem putu svojim imecima i svojim životima. To su oni iskreni (Kuran 49. 15). Alah je svjetlo nebesa i zemlje… Bog upućuje Svome svjetlu koga hoće (Kuran, iz sure 24).

• Muslimani vjeruju da postoje nebeska bića, anđeli ili meleci, stvoreni zato da na ovom svijetu provode u djelo Alahov naum. Prema vjerovanju, svakog čovje-ka nadziru dva anđela koji bilježe sve što on učini.

• Dženet je raj. Muslimani vjeruju da će u dženet stići samo vjernici odani Alahu.

• Džehenem (hebr. gehennem) je pakao. To je mjesto muka kamo nakon smrti odlaze nevjernici i grešnici.

Živjeti kao musliman

Muslimani moraju vjerno obavljati p e t d u ž n o s t i : svaka je čin bogoštovlja i iska-zuje njihovu ljubav prema Alahu i poslušnost prema njemu. Tih pet dužnosti poznato je kao p e t s t u p o v a i s l a m a .

Musliman u svemu mora biti vjeran, pošten, uljudan i ljubazan. Mora vršiti svoju

Prolo@ac

11

dužnost prema Alahu, prema drugim ljudima, prema svojoj zajednici i prema svojoj zemlji.

Među muslimanima istinskim vjerni-cima obiteljske veze su jake, a svi članovi zajednice uzajamno se poštuju i brinu jedni o drugima.

Muslimani moraju nastojati drugima pre-nijeti poruku islama, jer vjeruju da jedino mu-sliman može zadobiti mjesto u raju. Vjeruju da su vjernost Alahu i ispravno življenje vrlo važni u nastojanju da bi se ljude privuklo islamu.

Muslimanska se zajednica okuplja i moli u džamiji ili mošeji (a može ju se vidjeti i ispred džamije ili na otvorenom prostoru, ako je zajednica mnogobrojna). Muslimanski muškarci nastoje poći na molitvu u džamiju p e t k o m u p o d n e . Okreću se prema niši u zidu, mihrabu, koji je smješten tako da su molitelji okrenuti prema Meki.

Pet stupova islama

• Šehada – je muslimanska ispovijed vjere:“La ilaha ila ilah; Muhammadun rasul allah”, što znači: “Svjedočim da je Alah jedan, a Muhamed mu je po-slanik.” Tim riječima također potvrđuju da će živjeti prema smjernicama koje je Alah objavio Muhamedu.

• Salat – Musliman mora obaviti propisa-ne molitve Alahu p e t p u t a d n e v -n o , u određeno vrijeme. Osoba koja sa džamijskog minareta poziva vjernike, u određeno vrijeme, na molitvu zove se mujezin.

• Saum – Musliman mora postiti od zore do sumraka tijekom islamskog mjeseca ramazana. To odricanje od određenih stvari je iskazivanje poslušnosti Alahu. Sveti mjesec završava se blagdanom koji se zove Id – al – Fitr ili Ramazanski blagdan. Tijekom islamskih blagdana izmjenjuju se čestitke: “Id mubarak!” znači “Blagoslovljen blagdan!” (pone-kad se piše Eid mubarak).

• Zekat – Musliman vjeruje da sve čovjeko-vo bogatstvo pripada Alahu. Mali dio mora se odvojiti i dati kao prinos za ono što je

Alahu važno. Novcem od zekata obično se pomaže potrebitima. U islamu postoje banke koje čuvaju novac, ali nema kama-ta (riba) na novac. U islamu su zabranjena alkoholna pića, uživanje mesa “nečistih” životinja, kockanje (meysir)

• Hadž – Svaki musliman mora jednom u životu hodočastiti u Meku, ukoliko je za to dovoljno imućan. Ako se za to ne zadužuje. Ako je dobra zdravlja i ako je hodočašće sigurno. Hodočašće završa-va blagdanom koji se naziva Kurban – bajram (arapska riječ kurban dolazi od hebrejske korban: žrtva, žrtvovanje). Ovaj je blagdan muslimanska žrtvena svetkovina o kojoj se kolje sitno i krupno blago (ovce, deve i sl.). On je spomen kad je Ibrahim (Abraham) očitovao potpunu poslušnost Alahu, čak i veću od odanosti svojoj obitelji (Ibrahim je radi vjernosti Alahu /Bogu/ bio spreman žrtvovati sina Jišmaela. Alah ga je u tome spriječio, providjevši mu ovna kao žrtvu). Slave ga muslimani diljem svijeta. Na ovaj blagdan, svake godine, oko dva milijuna muslimana sudjeluje u hodočašću u Meki poznatom kao h a d ž . Blagdan pada na 10. dan mjeseca zulhidže. Taj dan i iduća tri dana čine blagdan idal – adha (u Turskoj Kurban – bajram ili hadžijski bajram). Hodočasnik se zove hadžija.

• Kismet je Muhamedova nauka o sud-bini, po kojoj nije moguće izmamknuti predodređenju, zajedno s dubokim uvje-renjem da će svakom ratniku koji pogine u boju za Alaha biti oprošteni svi grijesi i da će odmah prijeći u uživanje rajskih slasti, stvorili su izvrsnu psihološku pre-dispoziciju za najsmionije ratne podvige. Stoga se sudjelovanje u boju protiv ne-prijatelja zove džihad tj. sveti rat.*Jedna zanimljivost: Ako se želite u

islamskoj džamiji prekrižiti, kleknuti i kr-šćanski pomoliti, to možete učiniti u najvećoj džamiji u Damasku (Sirija), gdje se u centru džamije čuva odrubljena glava sv. Ivana Krstitelja.

Fra Ivan Jukić

Prolo@ac

12

Obitelj temelj zdravog društva

U susret skupu Hrvatske katoličke obi-telji u Splitu i Solinu 15. i 16.9. 2018.godine. Svaka obitelj je temelj svakog zdravog druš-tva a naročito našeg Hrvatskog društva. Prve korake u životu stvaramo u zdravoj obitelji. Zar i Isus kad je postao Bog čovjek nije imao obitelj ?! Da, imao je obitelj, oca Josipa i maj-ku Mariju. Kome smetaju zdrave Hrvatske obitelji, pa im se nameću razne Konvencije. Kome smeta zdrava Hrvatska obitelj koja se drži i živi isključivo po Božjim zakonima a ne po svjetovnim. Hrvatskoj obitelji su u proš-losti nametali koje kakve zakone i ultima-tume pa su se naše obitelji znale oduprijeti i prepoznati kuda to vodi pa će tako znati i

ubuduće. Svi smo mi svjesni uloge vjere i crkve u našem Hrvatskom narodu. Zašto u novije vrijeme smetaju Hrvatske obitelji, crkva u Hrvata kao i Hrvatski branitelji, pa ih se razapinje po raznim portalima i novina-ma do te mjere da su oni najveća opasnost društva. Možda im smeta za njihove planove za treći svjetski poredak koji bi bio bez Boga, obitelji i vjere. Zar naši nogometaši nisu svima pokazali kako se ljube obitelj, vjera i svoj Hrvatski narod. Oni su dali dosta izjava za razne televizije kuće u svijetu i uvijek su im bili Bog, narod, vjera, ljubav, domovina i obitelj na prvom mjestu. Pokazali su nam svi-ma da su sljedbenici i ponosni nositelji svog Hrvatskog identiteta i pripadnici ponosnog Hrvatskog naroda. Ljubi svoj narod kojem pripadaš i poštuj tuđe. Prošlost Hrvatskog naroda bila je bogata i krvava, da nije bilo Hrvatskih branitelja i Hrvatskih obitelji kao i crkve u Hrvata narod Hrvatski bi nestao, ali vjera u Boga i svoj narod dala im je snage da se bore za Krst časni i slobodu slavnu sve do pobjede naših dana. Hrvatski nogometaši su pokazali kako se bore za svete Hrvatske boje kao i svi mladi koji se bore na raznim poljima i donose uspjehe svojim obiteljima i svome narodu. Ne dopustite da vas zavedu privlačna obećanja lakog uspjeha, način života koji daje prednost izgledu na štetu Hrvatskih obitelji. Drage Hrvatske obitelji budite hrabre, Boga molite i volite svoj Hr-vatski narod kao i svoju jednu jedinu, krvlju natopljenu domovinu Hrvatsku.

Pripremio: Jure Maršić

Prolo@ac

13

Koliko "naš" Bog pomaže sportašima?

Često vidimo sportaše da se prije po-četka natjecanja potajno ili javno prekrste, pognu glavu i kratko pomole u sebi i s poljup-cem pogledaju u nebesa, zahvaljujući očeki-vanoj podršci Svevišnjega. Znak pobožnosti sportaša osobito je vidljiv kada nogometaš vjernik postigne gol i odmah pogleda u nebo s prstom zahvale Onome tko mu je dao umi-jeća i snage za taj podvig. I najtrofejniji hrvat-ski sportaši su veliki vjernici, zato je čudno što se kolumnisti na nekim našim portalima gotovo izruguju s izjavama skakačice uvis Blanke Vlašić, bivšeg izbornika rukometaša Željka Babića ili nogometaša Zlatka Dalića, koji odmah nakon spektakularnih uspjeha u TV mikrofone izrijekom zahvaljuju Bogu, Gospi i Isusu za taj svoj i naš uspjeh (pa se to često u kasnijim novinarskim izvještajima izrezuje i prešućuje).

Tako su se i na netom završenom Svjet-skom nogometnom prvenstvu u Rusiji neki naši ateistički i agnostičarski publicisti, koji ne žele ili ne mogu osjetiti puls vjere, čudili kako se na nogometnom terenu mogu jačati katolički, pravoslavni, muslimanski i crnački bogovi (a netko mora izgubiti), pitaju se za-što bi molitva nogometaša jedne male zemlje bila moćnija od onoga iz višimilijunske svjet-ske sile, smatrajući molitvu praznovjerjem, uz zaključak da Bog ima i važnijih poslova od nogometa.

Sigurno je riječ o praznovjerju u slu-čajevima kada se nogometaš mahinalno, napamet prekriži i pomisli da je tim pukim "vanjskim" obredom, bez zbiljskog uživljava-nja u unutarnju molitvu i vjere, "kupio" božju podršku i jamstvo za uspjeh u utakmici.

Sliči to na onu klasičnu pogodbu na pazaru: "Bože, evo ja ću sada izmoliti tri očenaša, a ti mi daj pobjedu!" Doista, uzalud je zamoliti Stvoritelja za pomoć samo nedjeljom uoči utakmice, a ostalih šest dana nikada ne otići spavati i probuditi se ujutro bez zahvalne molitve što nam je dao još jedan dan života, tijekom tih stopedesetak sati u tjednu ne pronaći svakodnevno nekoliko minuta za skrušeno i ponizno obraćanje nebeskom Ocu, Majci ili omiljenom svecu i zaiskati malu podršku i pomoć u životu. Naravno, nije sve u molitvi, uz to treba živjeti kreposno, ne činiti drugima zlo, pošteno i iskreno raditi

Prolo@ac

14

svoj posao, trenirati, trošiti kalorije i lijevati znoj, i nakon dugotrajnog i strpljivog treninga očekivati neki mali božji "mig" na putu do uspjeha. A koliko smo tek puta molili, nadali se, plaćali mise, i opet ništa!? Opet se vraća-mo na početak i onu trgovinu, a na pazaru ne prebiva isprazna i šuplja vjera.

I ono najvažnije u sportu: uzalud silna vjera i molitva, ako nam Bog nije podario i talent za igru. Popularni američki glumac Robin Williams (1951.- 2014.) jednom je kazao da je talent dar od Boga, a ono što napravimo s njim je dar Bogu. Ako se uz talent marljivo radi i trenira, iskreno vjeruje i ufa u uspjeh, a na terenu srcem i dušom igra za svoje motive, Bog će već jednom sve to primijetiti i dat će da i mali pobijede velike. I događa se to svako malo, od biblijskih vremena do danas, svjedočimo sportskim čudesima - mali David pobjeđuje Golijata!

Poučno je razmišljanje i vrhunskog ame-ričkog NBA košarkaša Stephana Curryja, koje je često ovog ljeta kružilo društvenim mrežama: "Biti kršćanski sportaš ne znači moliti se da tvoj tim pobjedi. Bog ne daje prednost u sportu onima koji se mole nad onima koji se ne mole. Biti kršćanski sportaš znači natjecati se za Krista tako da uvijek da-ješ svoj maksimum za Njega i da, bez obzira na to pobjeđuješ li ili gubiš, uvijek zahvaljuješ Njemu na prigodi za igru. To znači dati svu slavu Bogu bez obzira na ishode, jer vjeruješ njegovom planu za svoj život.” Amen!

Ovogodišnjeg lipnja i srpnja hrvatski su nogometaši učinili čudo! Naš mali Da-vidi, iz zemlje koja jedva ima četiri milijuna stanovnika, pobijedili su – osim malog Islanda – pet demografskih Golijata, pet ze-malja koje imaju znatno više stanovnika od Hrvatske, a Rusija i Nigerija čak tridesetak i četrdesetak puta više žitelja! Nije valjda da je tome pridonijelo samo to što se na početku utakmice pomolio vratar Danijel Subašić i ostalih deset Vatrenih! Ne, posložilo se to da su naši nogometni talenti ukolajnjeni spretnom izborničkom rukom u dobru igru

i momčad, da su igrači dušom i tijelom htjeli dosegnuti sjaj medalja, da su se slili milijuni molitava i navijača iz Lijepe Naše i iseljeništva u jednu veliku duhovnu energiju, da je konačno jednom morao doći kraj više-godišnjim pehovima, nesrećama, krivdama i potkradanjima na nogometnim terenima, i uz mrvicu sreće i milosti Duha Svetoga stari su dugovi naplaćeni – Vatreni su prvi put u povijesti igrali u sanjanom finalu i postali svjetski doprvaci.

I kada su kamere ušle u hrvatske svlačionice nakon utakmice i pokazale po-bjedničke znojne nogometaše bez majica, vidjelo se niz tetovaža na njihovim tijelima. Iako osobno ne volim tetoviranje, ono je sve popularnije zbog estetskih, ritualnih, običajnih, zdravstvenih i drugih društvenih razloga. Ljudi svih civilizacija od najstarijih vremena ucrtavaju u kožu razne simbole, a poznat je i slučaj "sicanja", kada su Hrvati u Bosni i Hercegovini, za vrijeme višesto-ljetne porobljenosti od Turaka, urezivali kršćanske simbole na ruke kako bi od sebe otjerali Turke i tako spriječili da se mladići i djevojke odvode iz kršćanskih obitelji u janjičare i privodilo ih na islam. Tetovaže su sve popularnije i među pripadnicima rock naraštaja, često i s opskurnim ili sotonskim znacima i simbolima, i zato je bilo pravo osvježenje kada smo na prsima mladoga hrvatskoga desnog braniča Šime Vrsaljka iz Zadra – uslikanog i kako sretno sanja na hrvatskoj trobojnici na zelenoj travi – vidjeli utetoviran veliki križ, a na leđima mu je motiv Posljednje večere, iznad koje je Nebeska maj-ka s djetetom i crvena ruža.26-godišnji Šime potomak je kršćanske i domoljubne obitelji koju su u jugoslavenskom režimu smatrali "narodnim neprijateljem". Svoju vjeru hrabro svjedoči i nekome se smilovalo da ovog ljeta i on ponese ulogu onoga malog Davida. Bog ga blagoslovio za nove oglede s bahatim i oholim Golijatima!

Mladen Vuković

Prolo@ac

15

Kronika župe Proložac

01. 01. 2018. – SVETA MARIJA BO-GORODICA – Svečanim misnim slavljem ušli smo i u novu 2018.godinu i na taj način zahvalili Gospodinu za sva dobročinstva kojim nas je darovao u protekloj 2017.godini te zamolili da nam ova nova godina bude puna Božjeg blagoslova. Budući da je bila nedjelja služili smo jednu sv.mise koje su predvodio fra Vinko i pročitana je statistika župe Proložac.

Statistika župe

Kao što znate, našu župu čine sela: Proložac Donji, Proložac Gornji, Postranje i Šumet, Bušanje. Župa pripada splitsko-ma-karskoj nadbiskupiji. Župa broji oko 3162 vjernika u 900 obitelji.

U župi se nalazi šest crkava i više kapela a dvije su napravljene nove :sv. Ante u Po-stranju i sv. Huberta u Bristovcu. Župna kuća nalazi se uz crkvu sv. Mihovila, sagrađena je 1904. – Zapadno od župne kuće sagrađena je višenamjenska dvorana. U župi pastoralo djeluju dva svećenika, franjevca, fra Vinko Gudelj, župnik i fra Ivan Jukić, župni vikar, č. s. Terezina Bašić kao i gđa. Maja Ivanko, vjeroučiteljica, koja drži vjeronauk priprav-nicima za krizmu.

PASTORALNI RAD KROZ 2017. GODINU:

Najprije hvala Svemogućem Bogu da smo dočekali još jednu Novu godinu. Tre-bamo zahvaliti Bogu i na svim milostima kojima nas je obdario kroz proteklu godinu, godinu milosrđa koju je otvorio papa Franjo.

U župnoj crkvi svake nedjelje slavimo 2 sv. mise. Sv. misa je svake nedjelje i u

Šumetu, a u Podima i Bušanjama svake druge nedjelje naizmjenice. .

Redovito obavljamo pobožnost Prvih petaka. Za vrijeme korizme molimo pobož-nost Križnog puta petkom i nedjeljom, a za vrijeme svibnja i listopada Gospinu krunicu. Redovito organiziramo trodnevnice i ispovi-jedi uoči naših blagdana i zaštitnika župe.

Svakog prvog četvrtka u mjesecu imamo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

U ovoj godini proslavili smo 300 godina oslobođenja o Osmanlija., pa smo na taj spo-men podigli spomenik sv. Mihovila o bronce rad ak. kipara Antuna Jurkića.

U župi djeluju dva zbora pod ravnanjem sestre Terezine, veliki mješoviti, te dječiji zbor koji pjevaju na nedjeljnim i drugim slavljima.

U župi djeluje i Franjevački svjetovni red (FSR) koji broji 15 članova. Duhovni asistent je fra Vinko i, a mjesna ministra gđa. Suzana Šimić.

Petkom se u župi sastaje Franjevačka mladež (FRAMA), koja također sudjeluje na svim područnim i međupodručnim susretima. Frama broji oko 30 člana i 20 pripravnika, a predsjednica je Nikolina Bajić. Duhovni asistent Frame je fra Vinko. Život i rad. Framaši aktivno djeluju u župi, poznat nam je njihov karitativni rad u zajedništvu sa Franjevačkim svjetovnim redom. U župi se redovito sastaju pripravnici za sakramente prve Pričesti i Krizme. Subotom je redoviti susret naših ministranata.

Pozivamo sve one koji vole pjevati neka se priključe zborovima. Isto tako pozivamo zainteresirane koji žele na intenzivniji način biti dionici franjevačke karizme neka se priključe Franjevačkom svjetovnom redu ili Franjevačkoj mladeži.

Prolo@ac

16

Župnik izvodi vjeronaučnu nastavu u osnovnoj školi „Ivan Leko“ u Prološcu i po-dručnoj školi Meteri, priprema srednjoškolce drugog razreda, dok vjeroučiteljica Maja Ivanko priprema učenike prvog razreda za sakramenat krizme, a sestra Terezina pripre-ma prvopričesnike.

U župi su i ove godine upriličene Žive jaslice, 18. po redu, svetu obitelj su upriličili Senko,Magdalena i Marko Lasić, te tradici-onalni koncert Božićnih klapskih pjesama na Mladence.

Kao i svake godine tako i ove, dva puta godišnje izlazi naš župni list „Proložac“ . Sva-ke se godine izdaje i župni kalendar, što smo u suradnji s drugim župama samostanskog okružja učinili i ove godine.

Kroz proteklu smo godinu hodočastili u : Sinj i Vepric i Zlatna Harfa Imotski, Frama je bila na nacijonalnom susretu frama. Naš Veliki mješoviti zbor nastupio je u Vepricu na uočnicu Male Gospe i i u župi Presv. Trojstava u Rogotinu.

Po uzoru na Isusa Krista i Crkva u središte svoga rada stavlja ljubav prema bolesnicima, nudeći im Riječ Života i sv. sakramente. Redovito, dva puta kroz godi-nu imamo posjetu našim bolesnicima (za Božić i Uskrs). Obilazimo bolesnike i svaki put kada nas pozovu. Ovom vas prilikom molimo da nas upozorite kada je netko teško bolestan ili treba ići u bolnicu. Jer, nas sv. Pismo upozorava: „Boluje li tko među vama neka dozove starješine (svećenike), a oni neka mole i mažu ga uljem, pa će molitve bolesniku pomoći. Bolesnih i nemoćnih u našoj župi ima 120.

Materijalni radovi uz redovna održavanja crkava može se izdvojiti obnova župne crkve sv. Mihovila a to je bila unutarnje uređenje crkve i vraćanje propovjedaonice i obnove kipova na crkvi (opširnije se nalazi u župnom listu.) svakako planovi su ostvareni.

Planovi: Nabaviti baldekin za procesije s Presv. olt. Sakramentom, nove elektronske orgulje za crkvu, uređenje prezbiterija crkve sv. Mihovila i uređenje crkve na Opačcu.

NEKI BROJČANI PODACI:

Krštenja: 35 (lani 30)Umrlih: 50 (lani 46)Vjenčanih: 16 (lani 17)Krizmanika: 49 (lani 49)Prvopričesnika: 34 (lani 38)Posjeta bolesnicima: 248

Iz župe potječe 5 svećenika: 3 dijecezan-ska i 2 franjevca, te 2 časne sestre, jedna je franjevka s. Sanja Stojić, a druga dominikan-ka s. Suzana Lasić. Ovo bi bio kratki presjek rada kroz proteklu godinu u našoj župi. Hvala dragom Bogu i našoj Gospi na svemu. Hvala svima vama koji ste na bilo koji način: riječ-ju, djelom, savjetom, molitvom pomogli da se naša župa izgrađuje i biva boljom. I kroz ovu godinu i u buduće računamo na vašu pomoć. Opširnije o svemu ovome možete pročitati u našem župnom listu Proložac. Reka bi pok. fra Vinko Prlić što je zapisano i Bog će zapamtiti.

Sretnu i od Svemogućeg Boga blagos-lovljenu Novu godinu žele vam vaši fratri: fra Vinko i fra Ivan te č. s. Terezina.

6. 1. 2018. – BogojavljenjeNa svetkovinu Bogojavljenja ili Sveta

tri kralja slavili smo dvije svete mise u našoj župi te izvršili tradicionalni blagoslov vode. Obzirom da je današnji dan i državni praznik, a zimski praznici još uvijek traju po tradiciji se okupi veliki broj vjernika na obje svete mise. Prva sveta misa održana je u 9 sati, a druga u 11 sati u crkvi Sv. Mihovila. Jučer je završen i pohod svećenika obiteljima. Od ove godine započeli smo s blagoslovom obi-telji od prve nedjelje Došašća. Pohodio sam više od 800 obitelji u našoj župnoj zajednici obišao svaki svaki zaseok naše prostrane župe i, hvala Bogu, svugdje bio srdačno i toplo primljen.

7. 1. 2018. – Proslav Krštenja Gospo-dinova. Svečana svete misa po rasporedu. U 11.00 sati u crkvi sv. Mihovila proslavili su srebreni jubilej Ante i Ivanka Grbavac.

13. 1. 2018. – Tombola za dječji zbor i ministrante u poslijepodnevnim satima u župnoj dvorani.

Prolo@ac

17

17. 1. 2018. – Blagoslovljena župna kuća. Blagoslov župne kuće obavio imotski gvardijan fra Kristijan Stipanović.

22. 1. 2018. – Blagdan sv. Vinka svečano smo po tradiciji obilježili u vinariji Grabovac gdje je župnik fra Vinko Gudelj blagoslovio početak rezidbe vinograda. Inače, mnogi poljoprivrednici ovih dana su se upustili u proces obrezivanja svojih vinograda, a ružno vrijeme praćeno izrazito niskim temperaturama gdje su padali i rekor-di mnoge je omelo da već ranije nisu krenuli s takvim radnjama.

2. 2. 2018. – Svijećnica ili blagdan Prikazanja Gospodinova te Dan posvećenog života svečano smo proslavili i ove godine svečanim misnim slavljem u crkvi Sv. Miho-vila s početkom u 9 i 11 sati koje je predvodio župnik fra Vinko. Uoči svete mise održana je procesija, a poslije i blagoslov svijeća. Na-večer u Imotskom u 18 sati održana je sveta misa i propovijed povodom ovoga blagdana!

7. 2. 2018. – Posljednji ispraćaj pok. Nevenke Knezović majke našeg fra Nediljka Knezovića.

8. 2. 2018. – Održan je roditeljski sasta-nak za roditelje ovogodišnjih prvopričesnika

i krizmanika. Prigodnu odgojnu prezentaciju održala je s. Terezina, a nakon toga župnik je održao pobožnost Klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

14. 2. 2018. – Čistom srijedom ili Pe-pelnicom započeli smo vrijeme korizme, četrdesetodnevne duhovne priprave za najveći kršćanski blagdan. Ono što korizmu simbolizira svakako je pobožnost Križnog puta u našim crkvama koje ćemo održavati i ove godine svakog petka u crkvama u Šu-metu i Prološcu.

16. 2. 2018. – Duhovnu obnovu za framaše predvodila je s. Antonela Malenica

16. 2. 2018. – Počeli smo s pobožnosti Križnog puta u našim crkvama. U crkvi Kra-ljice Mira u Šumetu pobožnost je održana u 16:30 sati, a u crkvi Sv. Mihovila sat kasnije odnosno u 17:30 sati.

21. 2. 2018. – Rekolekcija za svećeni-ke naše nadbiskupije u Vepricu na kojoj je sudjelovao i župnik fra Vinko.

24. 2. 2018. – Duhovna obnova za krizmanike naše župe prevodila s. Antonela Malenica.

11. 3. 2018. – Održan križni put mladih imotske krajine u Imotskom u 16.00 sati od

Prolo@ac

18

crkve sv. Frane do imotske Topane. Sudjelo-vao i lijepi broj mladih iz naše župe.

12.-17. 3. 2018. – Ispovijed bolesnika u našoj župi.

18. 3. 2018. – Na petu korizmenu nedjelju uskrsna ispovijed u župnoj crkvi Sv. Mihovila održana je u jutarnjim i poslije-podnevnim satima. Uz fra Vinka i fra Ivana u poslijepodnevnim satima vjernike su ispo-vijedali i ostali okolni župnici.

19. 3. 2018. – Proslava sv. Josipa u na-šim crkvama. U 9.00 sati u crkvi sv. Mihovila i u 11.00 sati na u Gospinoj crkvi na Vrljici.

20. 3. 2018. – Započeli smo pobožnost u čast 13 utoraka sv. Anti. U župnoj crkvi pobožnost je započela u u 07.15, a sami su se vjernici organizirali ispred kapela u Doga-nima, Lugu i Petričevićima.

25. 3. 2018. – Svečano smo proslavili Cvjetnicu, nedjelju Muke Gospodinove sve-čanim svetim misnim slavljima. Prvo misno slavlje održano je u 9 sati s recitiranom Mukom koju su po ulogama čitali članovi Franjevačke mladeži naše župe. Poslije

u 11 sati održana je svečana sveta misa, blagoslov maslinovih grančica te je otpje-vana Muka koju je uz članove Mješovitog zbora naše župe pod ravnanjem s. Terezine otpjevao Ivica Matić Đelo. Misno slavlje i propovijed održao je fra Ivan uz nazočnost velikog broja vjernika. Navečer u Imotskom je održana Muka!

29. 3. 2018. – VELIKI ČETVRTAKSpomen na Kristovu posljednju večeru

te uspostavu sakramenata Euharistije i Sv. Reda svečano smo obilježili u našoj župi misom večere Gospodnje koju je u 17 sati predvodio župnik fra Vinko uz koncelebra-ciju fra Vinka. Nakon svete mise vjernici su se sabrani u procesiji pjevajući Gospin plač i prateći veliki križ kojeg je nosio Vedran Slavko Bubalo uputili prema Gospinoj crkvi na Vrljici.

30. 3. 2018. – VELIKI PETAKSpomen na Kristovu muku i smrt na

križu svečano smo obilježili u našoj župi. Obred je počeo procesijom od Gospine crkve na Vrljici u 17 sati, a potom je nakon dolaska

Prolo@ac

19

Prolo@ac

20

procesije do crkve uključen Presveti Oltar-ski Sakrament te je nastavljena procesija preko Škarpe. Po dolasku u crkvu započeli su obredi Velikog petka, a obrede je održao fra Ivan Jukić. Za vrijeme obreda pjevao je Mješoviti pjevački zbor naše župe uz ravnanje s. Terezina, a Muku je pjevao Pere Češljar.

31. 3. 2018. – VELIKA SUBOTASvečano smo održali obrede Velike su-

bote u našoj župi blagoslovom jela, a potom i Bdijenjem te svečanom svetom misom. Blagoslov jela održan je u Šumetu u 10 sati, u Sv. Mihovila u 11 sati, u Bošanjama u 10 sati te u Podima u 11 sati. Bdijenje i blagoslov jela održani su u 20 sati u župnoj crkvi Sv. Mi-hovila, a misu je predvodio župnik fra Vinko.

01. 4. 2018. – USKRSUz sudjelovanje mnoštva vjernika

svečano smo obilježili najveći kršćanski blagdan Uskrs. Mise su održane u crkvama Sv. Mihovila, Kraljice Mira u Šumetu te Sv. Josipa u Podima, a predvodili su ih župnik fra Vinko i fra Ivan Jukić.

02. 4. 2018. – USKRSNI PONEDJELJAKUskrsni ponedjeljak obilježen je sveča-

nim svetim misama u našoj župi, a središnje misno slavlje prema tradiciji je održano u Gospinoj crkvi na Vrljici u 11 sati na kojem je sudjelovalo mnoštvo vjernika. Istog dana u Kominu je održana tradicijska smotra ču-vara Isusovog groba tzv. „žudija“ na kojoj su sudjelovali i članovi „žudija“ iz naše župe Pro-ložac. O samoj manifestaciji možete pročitati na susjednim stranicama lista „Proložac“.

11. 04. 2018. – Dekanatski sastanak u Imotskom.

15. 04. 2018. – Zlatni pir Vinka Bo-žinović Karauz i Dragica rođ. Pupić Vurilj. Vjenčani su 17. 04. 1968. u Turjacima.

22. 04. 2018. – U domu kulturu izve-dena je priredba mladih glumaca iz Prološca pod nazivom „Da bi i ona živjela“

22. 04. 2018. – Održan je sastanak sa prvopričesnicima i njihovim roditeljima .

25. 04. 2018. – Blagoslova polja na blagdan sv. Marka.

Prolo@ac

21

01. 05. 2018. – Svečano smo prosla-vili sv. Josipa na Podima. Nakon procesije i blagoslova polja uslijedila je misa koju je predvodio fra Ivan Macut koji je održao i prigodnu propovijed. Tijekom mise pjevao je Mješoviti zbor naše župe pod ravnanjem s. Terezine.

05. 05. 2018. – Održan je susret kriz-manika s krizmateljem don Alojzijem Bav-čević. Iza susreta održana je sv. ispovijed za roditelje, krizmanike i kumove.

06. 05. 2018. – Održana je svečanost Krizme u našoj župi u crkvi Sv. Mihovila u 10.30 sati. Sakrament krizme primilo su 41 učenika drugog razreda srednje škole, a sakrament krizme podijelio je don Alojzije Bavčević, nadbiskupov izaslanik.

10. 05. 2018. – Uzašašće-župnik bla-goslovio polje.

11. 05. 2018. – Ispovijed prvopričesni-ka i roditelja.

13. 05. 2018. – Održana je svečanost Prve svete Pričesti u našoj župi. Uz lijepo

Prolo@ac

22

Prolo@ac

23

udijelio je župnik fra Vinko Gudelj uz kon-celebraciju fra Ivana Jukića. Imali smo 33 prvopričesnice i prvopričesnika.

i skladno recitiranje i pjevanje koje je ani-mirala s. Terezina sakrament Pričesti djeci, učenicima trećeg razreda osnovne škole,

Prolo@ac

24

16. 05. 2018. – Samostanski kapitul i proslava imendana fra Kristijana Stipanovi-ća, gvardijana.

20. 05. 2018. – Na blagdan Duhova na sv. misi u 09.00 sati primljeno je 11 novih ministranata.

21. 05. 2018. – Sveta misa na Vrljici i blagoslov polja.

3105.2018. – TIJELOVO

Svečana sveta misa održana je u 9 sati u župnoj crkvi Sv. Mihovila, a nakon nje održa-na je procesija s Presvetim kroz mjesto. Prvi put je korišten novi baldekin kojeg je daro-vala obitelj pok Milana Jurčića, a baldekin su izradile časne sestre Kćeri Božje ljubavi koje žive na Marjanu, Split.

02. 05. 2018. – Izlet prvopričesnika, roditelja i članova dječjeg zbora na Visovac, Knin i Vrlika.

03. 06. 2018. – Izlet mješovitog pjevač-kog zbora u Međugorje gdje su naši pjevači pjevali na otvorenom.

Prolo@ac

25

Prolo@ac

26

09. 06. 2018. – Bezgrešno Srce Mari-jino Blagdan Srca Marijina svečano je pro-slavljen u Bušanjama kod istoimene crkve. Svečano misno slavlje u 11 sati predvodio

je fra Mario Jurišić, a trodnevnu duhovnu pripremu predvodio je župnik fra Vinko

09. 06. 2018. – Ispred kapele u Postra-nju održana je sv. misa koju je predvodio

Prolo@ac

27

župnik. Nakon sv. mise slijedilo je druženje i čašćenje obitelji Ante Petričevića.

13. 06. 2018. – Blagdan sv. Ante. Svete mise u u župi u 10.30 i 19.00 sati na kojoj je bio blagoslov djece.

15. 06. 2018. – Završetak pedagoške godine i svečana sv. misa u kojoj su su-djelovala djeca i djelatnici OŠ „Ivan Leko“ - Proložac.

16. 06. 2018. – Sveta misa u Doganima ispred kapele sv. Ante.

Prolo@ac

28

17. 06. 2018. – Sveta misa u Lugu koju je predvodio fra Zoran Kutleša.

24. 06. 2018. – Svetkovina sv. Ivana Krstitelja, svečana sv. misa u Podima koju je predvodio župnik.

04. 07. 2018. – Dan Provincije svečano obilježen na Visovcu.

6.7.-8. 7. 2018. – Održana je trodnevni-ca Kraljici Mira u Šumetu. Prvi dan je imao

fra Mladen Prolić, drugi dan fra Petar Lubina, a treći dan fra Frano Laco.

9. 07. 2018. – KRALJICA MIRA Sve-čano smo proslavili blagdan Kraljice Mira u Šumetu. Središnje misno slavlje predvodio je fra Marko Babić pred dobro ispunjenom crkvom. Za vrijeme mise pjevao je mješoviti zbor, a prije mise održana je tradicionalna procesija.

Prolo@ac

29

22. 07. 2018. – Nastup KUD Dunav iz Vukovara. Sudjelovali su župnoj misi, a nakon mise ispred crkve imali su prigodni

program pjesme i plesa. U 20.00 sati ispred Doma kulture imali su i otvaranje Prološkog ljeta.

Prolo@ac

30

24. 07. 2018. – Započela je devetnica Gospi od Anđela u Imotskom. Ujedno je or-ganiziran i Susret duhovnih zvanja imotske krajine. Na sv. Misi pjevao je mješoviti zbor naše župe pod ravnanjem s. Terezine.

02. 08. 2018. – Svečano proslavljena Gospa od Anđela u Imotskom. Jutarnju sv. misu predvodio je mladomisnik fra Jerko

Kolovrat koji je proslavio mladu misu 08.07. ove godine u Imotskom (otac je porijeklom iz naše župe iz Bušanja). Na svečanoj misi u 18.00 sati koju je predvodio provincijal hercegovačke provincije Uznesenja BDM fra Miljenko Šteko sudjelovali su svi združeni zborovi imotske krajine.

Prolo@ac

31

Festival Čuvara Kristova Groba

u Mariji Bistrici

Festival Čuvara Kristova Groba – žudija održan je na Uskrsni ponedjeljak u Mariji Bi-strici, najvećem Marijansko svetište u Hrvata. Sudjelovalo je oko 850 čuvara iz Hrvatske i jedna iz BiH (Vareš) gdje su bili naši Čuvari Kristova Groba iz naše župe Sv. Mihovila Pro-ložac. Ovo je prvi put da se festival održava na sjeveru Hrvatske. U 10 sati održana je Sveta misa u crkvi na otvorenom bl. Alojzije Stepinac koju je predvodio biskup varaždin-ski mons. Josip Mrzljak. Mons. Josip Mrzljak u svojoj homiliji je naglasio kako su Čuvari Kristova Groba prvi svjedoci uskrslog Krista, koji su svojim padom posvjedočili njegovo uskrsnuće. Poslije svete mise Čuvari Kristo-va Groba uputili su se na trg ispred crkve gdje je Šime Strikoman snimio Milenijsku fotografiju. Poslije fotografiranja slijedio je defile žudija natrag do Crkve na otvorenom gdje je održana smotra Čuvara Kristova Groba. Slijedio je program na pozornici ko-jeg su vodili Ante Tadić Šutra i Sanja Kušić.

Nastupilo je 33 župe prestavljajući svoje običaje Čuvara Kristova Groba. Posljednji su nastupili Čuvari iz župe sv. Mihovila Promina – Oklaj kod Drniša koji su domaćini iduće godine. Na kraju domaćini su se zahvalili na sudjelovanju i zaželjeli sretan dolazak svojim obiteljima i do ponovnog susreta u Promin – Oklaj. Bilo je lijepo i nezaboravno kaže Marko Radeljić jedan od Čuvara iz Prološca a Mate Lasić dodaje: časno je zastupati svoju župu i svoje mjesto. Čuvari Kristova Groba iz župe sv. Mihovila Proložac u Mariji Bistrici bili su: Jure Maršić, Mate Lasić, Marko Radeljić, Zvonimir Bonovil, Mateo Petričević, Nikola Matić i Gabrijel Maršić.

Pripremio: Jure Maršić

Prolo@ac

32

Održan 10. jubilarni božićni koncert klapskih pjesama

Desetu godinu zaredom na blagdan Nevine dječice u četvrtak, 28. prosinca 2017., u organizaciji Muške klape sv. Mihovil iz Prološca te Župnog ureda Proložac održan je jubilarni božićni koncert klapa.

Nakon nesebične pomoći u organizira-nju božićnih koncerata ovog mjeseca diljem Imotske krajine, najprije u Lokvičićima, a potom u Imotskom, Podbablju i Poljicima muška klapa Proložac koja uspješnim nastupima već dvanaest godina ponosno pronosi ime svoga nebeskog zaštitnika sv. Mihovila organizirala je koncert i u domaćem Prološcu. Župna crkva sv. Mihovila doslovno je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a uz izvođače kojih je ove godine bilo iz čak osam klapa te Dječjeg i Mješovitog zbora župe Proložac radosno su pjevali taktove najljepših božićnih pjesama koju baštini naša glazbena tradicija. Pjevalo je i mlado i staro, a toplim pljeskom prološki vjernici pozdravljali su i zahvaljivali svim nazočnim izvođačima koji su svojom nazočnošću uveličali desetu obljetnicu održavanja božićnog koncerta klapskih pjesama u Prološcu.

Koncert je započeo pozdravnim riječima župnika fra Vinka Gudelja koji je izrazio izraze

dobrodošlice svim izvođačima, ali i pristiglim vjernicima kojih je i ove godine bilo iz svakog kutka prelijepe Imotske krajine, a nakon pozdravnih riječi župnika koncert su svojim upečatljivim nastupom otvorila djeca iz Dječ-jeg zbora župe Proložac pod ravnanjem s. Te-rezine Bašić koja ih je nesebično pripremala za ovaj čin proteklih nekoliko mjeseci. Nakon djece nastupili su članovi Mješovitog zbora župe Proložac, također pod ravnanjem svoje voditeljice s. Terezine, koji su višeglasnim pjevanjem izmamili topli pljesak nazočnih posjetitelja ovog hvalevrijednog događaja. Iza nastupa zborova započeo je klapski dio koncerta koji su otvorili domaćini iz klape Sv. Mihovil iz Prološca maestralno otpjevavši dvije prekrasne božićne skladbe, tradicio-nalnu dalmatinsku pučku pjesmu "Veseli se Majko Božja" te "Gloria in Excelsis Deo". Nakon domaćina nastup su imali djevojke iz ženske klape "Zvizdan" iz Posušja koja već djeluje šest godina, a potom je nastupila imotskoj publici jako dobro poznata klapa "Bratovština sv. Stjepana" iz Gorice-Sovića odnosno iz, kako je rekla voditeljica Suzana Šimić koja je maestralno odradila voditeljski posao tijekom koncerta, drage nam Hrvatske republike Herceg- Bosne. Nakon njih svoj su izvrstan nastup imale imotskoj publici također poznate djevojke iz ženske klape "Murtela" iz Dugopolja.

Nakon Dugopoljki svoj zapaženi nastup imali su članovi muške klape "Grga" iz Po-sušja, a iza njih najmlađi po klapskom stažu članovi muške klape "Duare" iz Zadvarja. Posljednja dva nastupa bila su rezervirana za žensku klapu "Ankora" iz Podstrane koja je osnovana 2009. godine u svrhu promicanja kulturno-turističkih vrijednosti ove općine

Prolo@ac

33

nadomak Splita, a za kraj su se nazočnim posjetiteljima predstavili pjevači iz izvrsne klape "Pasika" iz Kostanja koja će u idućoj 2018. godini proslaviti dvadesetu obljetnicu svoga predanog rada.

Za kraj glazbenog dijela klape iz svakog kutka prelijepe Splitsko-dalmatinske župa-nije i susjedne nam Hercegovine zajedno sa članovima Dječjeg i Mješovitog pjevačkog zbora župe Proložac, prepunom crkvom svi kao jedno otpjevali su možda i najljepšu bo-žićnu pjesmu "Narodi nam se" najsvečanije čestitajući Prološcu i njegovim vjernicima, ali

i svim pridošlim za ovu prigodu najradosniju kršćansku svetkovinu- Božić.

Po završetku glazbenog programa nakon zahvale župnika fra Vinka Gudelja svima se zahvalio njihov voditelj i jedan od pokretača ovog koncerta Milan Meter koji je uručio prigodne zahvalnice i darove za-hvalivši u prvom redu svim izvođačima, ali i župniku fra Vinku Gudelju te načelniku Mati Lasiću i donačelniku Jakši Bubalu te općini Proložac koji nesebično pomažu rad klape i održavanje koncerta.

Josip Šerić

Veliki i Dječji zbor u kostimima pred nastup za Žive jaslice

Prolo@ac

34

Proslava 20. godišnjice svetog Ivana Krstitelja

na Podima

Blagdan Svetog Ivana Krstitelja 24. 6. na Podima proslavili smo ove godine dvadeseti put. Prije više od 20 godina na poticaj pok. fra Bruna Peze, tada profesora na Franjevač-koj Gimnaziji u Sinju i tadašnjeg svećenika fra Zorana Kutleše, izgradili smo kapelu na mjestu koje su oni odabrali na ulazu u selo. Odabrali su i osnovni izgled kapele, ljetnog sveca, Svetog Ivana Krstitelja, zaštitnika sela, čiji imendan slavimo svako ljeto, evo dvadesetu godinu.

I ovaj put okupilo nas se uobičajenih više od 100 mještana, domaćih odseljenih koji se za blagdane okupljamo, kao i vjernika iz susjednih sela. Vrijeme je bilo lijepo i sve je proteklo u ugodnom molitvenom ozračju.

Svećenik Vinko je u propovijedi naveo ulogu Ivana Krstitelja u krštenju i obraća-nju Bogu pojedinaca i naroda, do kraja je odradio svoju ulogu za koju se i rodio i živio: krštenje u Božje Ime svih koji su to htjeli, navještanje dolaska Isusa Krista Spasitelja, kojeg je također krstio na rijeci, pritom čuo

i vidio Božji znak za Isusa: ovo je Sin moj ljubljeni, Njega slušajte!

Krstitelj je ostao odan svom poslanju do kraja, živeći u pustinji, dočekao i mučeničku smrt od svjetovnog vladara.

Tako naš Sveti Ivan Krstitelj i dalje svi-jetli kao onaj koji pokazuje na Gospodina Boga, i potiče nas da de u svojim životima ponašamo kao pravi kršćani.

Poslije svete Mise nastavilo se uobičaje-no druženje rodbine i prijatelja po kućama, uz prigodno jelo i piće, poneku gangu…

A dobro je došla i svojevrsna duhovna inventura za ovu godišnjicu: da li smo se promijenili na bolje u ovih 20 godina? Pa smo ustanovili da se po selu manje svađa-mo, nikako se više ne „pravdamo“, većina psovača je prestala psovati, ide se redovitije na Misu, više se čitaju vjerske teme, neki su prošli i kroz Duhovne vježbe Svetog Ignacija Lojolskog, neki jednu, neki dvije a neki i po 12 sezona razmatranja Svetog Pisma. A sjetili smo se i komentara male Ane iz sela, kad ju je župnik fra Zoran iza 2. Mise na svetog Ivana upitao – je li se išta promijenilo u selu Ane, u ovih godinu dana kako je tu kapela svetog Ivana Krstitelja- na što je ona odgovo-rila odmah: je pratre, potrali smo sve đavle is sela lipo tamo iza ograda!

Eto, hvala Ti sveti Ivane Krstitelju za sva dobra koja Gospodin Bog proviđa i po Tvom zagovoru, i dalje nas preporučuj Gospodinu našemu Isusu u svim našim potrebama, molimo te.

Ivan Stojić

Prolo@ac

35

Prvopričesnici župe sv. Mihovila - Proložac

13.svibnja 2018. Vjeroučiteljica: S. Terezina Bašić

1. Adžija Ana-Laura

2. Božinović Karauz Marin

3. Cvitanović Mijo

4. Češljar Luka

5. Grabovac Ante

6. Klarić Dračar Ivan

7. Leko Lara

8. Leko Matijana

9. Leko Mihaela

10. Leko Roko

11. Maršić Anđela

12. Maršić Ena

13. Maršić Mateo

14. Mustapić-Jogun Antonija

Prolo@ac

36

15. Petričević Ivana

16. Petričević Lucija

17. Petričević Marina

18. Pirić Mateo

19. Šimić Marijana

20. Škegro Matej

21. Štrljić Karla

22. Čujić Marijan

23. Grbavac Dragan

24. Lasić Draga

25. Lasić Ivona

26. Lasić Josip

27. Lasić Kiara

28. Lasić Marija

29. Rako Marijo

30. Tolić Anamaria

31. Šimić Miro

32. Lasić Marko

33. Maršić Paško

Prolo@ac

37

Prolo@ac

38

Krizmanici župe Proložac

6. svibnja 2018. Vjeroučitelj: Fra Vinko Gudelj

1. Mate Bajić

2. Antonia Baketić

3. Lucija Barbić

4. Matea Bubalo

5. Vicko Bubalo

6. Branimir Bevanda

7. Petar Blažević

8. Antea Cvitanović

9. Helena Češljar

10. Antonio Čujić

11. Danijela Čujić

12. Barbara Ćurčija

13. Toni Ćurčija

14. Marijo Dračar

15. Ante Dropuljić

16. Luka Dropuljić

Prolo@ac

39

17. Vinko Dropuljić

18. Teo Grabovac

19. Vedran Grabovac

20. Vice Grbavac

21. Ante Knezović

22. Mila Knezović

23. Branimir Kokić

24. Ivana Kraljević

25. Marija Lasić

26. Paško Lasić

27. Ivan Maršić

28. Teo Meter

29. Ivan Mikulić

30. Petar Odak

31. Ivan Perić

32. Anamarija Petričević

33. Ivana Petričević

34. Bartol Pezo

35. Ana Pirić

36. Mihael Radeljić

37. Vlatko Škegro

38. Mateo Rapić

39. Krešimir Tolić

40. Duje Vidak

41. Josip Vidak

Prolo@ac

40

Prolo@ac

41

Srebreni pir

Ivanka i Ante Grbavac vjenčani u Imotskom u

crkvi Gospe od anđela 9.1.2000. u braku imaju četvero djece

Branimir, Anđelko, Dino i Gabrijela. U braku su 25 godina.

„Prošla su naša proljeća prolaze naša ljeta

zlatna jesen je u nama a zima neka još čeka.“

(Kićo Slabinac)

Josipa Grbavac

Prolo@ac

42

Vinko Božinović Karauz i

Dragica rođ. Pupić Vurilj vjenčani su 17. 04. 1968.

u Turjacima.

Zlatni pir

Prolo@ac

43

Hodočašće duhovnih zvanja Imotske krajine

Gospi od Anđela

U utorak 24. srpnja 2018. u Imotskom je počela devetnica Gospi od Anđela, zaštitnici Imotskog i Imotske krajine. Svaki dan devet-nice zavjetni je dan pojedinih dijelova imot-ske župe te ujedno hodočasnički dan neke od župa imotskoga samostanskog okružja. Tradicionalno prvi dan devetnice zavjetni je dan Vujčića i Adžija, a prvi su hodočastili Gospi od Anđela vjernici iz Prološca. Ujedno je na prvi dan devetnice bilo hodočašće i susret duhovnih zvanja Imotske krajine.

U 18:30 krunicu pred slikom Gospe od Anđela u crkvi sv. Frane predvodio je fra

Zoran Kutleša, samostanski i župni vikar. Nakon pobožnosti uslijedila je procesija re-dovnika, redovnica i svećenika kao uvod u misno slavlje koje je predvodio dr. fra Stipe Nosić, vikar Franjevačke provincije sv. Je-ronima u Dalmaciji i Istri, uz koncelebraciju imotskog gvardijana fra Kristiana Stipanovi-ća i još 28 svećenika. U misi je sudjelovalo 26 redovnica i dva bogoslova, a pjevanje na misi animirao je župni zbor iz Prološca pod ravnanjem s. Terezine Bašić.

U propovijedi je fra Stipe istaknuo važ-nost Gospe od Anđela za povijest Imotskog

Prolo@ac

44

i Imotske krajine. Govoreći o bl. Djevici Mariji povezao je njezin vjernički pristanak na Božji poziv da bude majka Sinu Božjem s vjerom Marije Magdalene, koja je zajedno s Gospom bila pod Kristovim križem. I jedna i druga Marija potiču nas na susret sa živim

Bogom kojemu, zajedno s njima, trebamo služiti donoseći bližnjima svjedočanstvo Uskrsnuća.

Poslije fotografiranja susret se nastavio večerom i druženjem pod šatorom kod sa-mostanskog cedra.

Prolo@ac

45

Zbornik duhovnih tekstova Gospa u Imoti

Lanjska proslava 300. obljetnice oslobo-đenja Imotske krajine od Turaka posvjedočena je i s nekoliko vrijednih knjiga, prije svega fotomonogra-fijom fra Joze Grbavca „Povijest, vjera i kulturna baština u Imoti“, zatim također u izdanju Školske knjige (Zagreb, 2017.) katalogom kipa Gospe od Anđela koja je postavljena pred Franjevačkim sa-mostanom u Imotskom. Samostan je za blagdan zaštitne Imotske krajine 2. kolovoza objavio i svečarski broj svog glasila Grad na gori. Za taj jubilej početkom listopada 2017. u Imotskom je održan znan-stveni skup povjesničara o Imotskom prije tri stoljeća, a zbornik radova s tog skupa najavljen je do konca ove godine.

Za 300. obljetnicu još prošle godine fra Petar Lubina potaknuo je objavljivanje zbor-nika radova s duhovnim temama i štovanju Gospe u Imotskoj krajini, koji je nedavno zaključen te je pod imenom Gospa u Imoti tiskan u izdanju Franjevačke provincije Pre-svetog Otkupitelja, a predstavljena je pred crkvicom Gospe od Anđela na Topani u četvrtak 2. kolovoza nakon svečane mise i procesije imotskoj zaštitnici.

Zbornik Gospa u Imoti na 390 stranica donosi 13 tekstova iz pera 11 autora, koji su obradili povijesne prilike te lik, motiv i štova-nje Blažene Djevice Marije (time i Gospe od Anđela) u Imotskoj krajini. Tako fra Zvonko

Tolić piše o oslobođenju Imotskog od osmanlijske vlasti, Dinko Aračić o teo-loškim temeljima Gospina štovanja i o Gospinu liku u Kutlešinoj monografiji ”Život i običaji u Imockoj krajini”, don Mladen Par-lov o odjecima koncilske mariologije u štovanju Gospe, don Ivan Bodrožić o nazivima pod kojima se Gospa štuje, fra Petar Lubina o oblicima štova-nja Gospe te Gospinim sakralnim objektima u Imotskoj krajini, Zoraida

Demori Staničić o Gospinu liku u slikama i kipovima od 17. do 20. stoljeća, Mladen Vuković o marijanskoj lirici u imotskom pjesništvu, Mara Pezo o Gospi u narodnim običajima, Dragica Zeljko Selak o pučkim molitvicama Gospi, Vesna Ujević o Gospi u opusu fra Vjeke Vrčića, a don Ivan Marijan Čagalj objavljuje tekst "U Imotskom epopeja - svetog jubileja 300. obljetnica oslobođenja od Turaka".

Svi tekstovi su popraćeni brojnim izvori-ma literature i fusnotama, uvodima i sažetci-ma na engleskom jeziku, na kraju su kazala osoba i mjesta spominjanih u tekstovima, tako da je riječ o znanstvenom zborniku koji je prvi put dao temeljitu i cjelovitu sliku vjerničke i pobožne Imote koja je sa svojom najdražom nebeskom zaštitnicom uvijek koračala kroz burnu povijest.

Mladen Vuković

Prolo@ac

46

Komedija "Bračno savjetovalište"

Marijana Grbavca

Dramska grupa Proložac slavi 15 godina uspješnog rada

Dramska udruga Proložac petnaestu godišnjicu svog osnutka obilježava novim uspjesima, s nekoliko svojih predstava gostovali su u više mjesta diljem Hrvatske te u susjednoj BiH. U Prološcu je priređen prvi "Vikend uz kazalište" izvedbama dviju predstava uoči međunarodnog Praznika rada i blagdana sv. Josipa radnika 1. svibnja. 27. travnja Gradsko kazalište Mali princ iz Omiša gostovalo je predstavom "Malena mjesta srca moga" s nadahnutim zapisima Tina Ujevića, a ta je predstava, u kojoj Tina glumi Marijan Grbavac, a Antuna Branka Šimića Mate Tavrić, predstavljala Splitsko-dalma-tinsku županiju na završnom 56. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u Vodicama krajem svibnja 2018., gdje su za nagrade

nominirani redatelj Petar Buljević i glumac Marijan Grbavac „Mirić“, koji je i dramatizi-rao Ujevićeve poetske i prozne zapise. I do sada smo imali više monodramskih izvedbi Ujevićevih stihova neprolazne vrijednosti, a Grbavčeva izvedba je osebujna po scenskoj energiji i ritmu kazivanja bardovih gorkih i ganutljivih opaski, na kakve do sada nisu navikli romantičarski zaljubljenici u poeziju.

30. travnja 2018. pred punom dvoranom u prološkom Domu kulture Dramska grupa Proložac premijerno je odigrala komediju "Bračno savjetovalište" autora i redatelja Ma-rijana Grbavca, koji i glumi s Anom Šerlijom, Antonijom „Akom“ Grabovac, Antom Knezo-vićem. Aktualna priča o šansonjeru (glumi ga Ivica Matić Đelo) koji ide na TV audiciju i zaluta u liječničku ordinaciju, prigoda je da se publici daruje niz sočnih pučkih zgoda i pošalica o životu, braku, ljubavi, zdravlju i drugim temama, koje je publika s guštom gutala i od srca se nasmijala.

Ovog ljeta prološki glumci svoju hit komediju „Joka Šimunova“ igraju u više mje-sta, dok će „Bračno savjetovalište“ gostovati 23. kolovoza u Lokvi Rogoznici, a Grbavac će Tinova „Malena mjesta srca moga“ odigrati 28. kolovoza na omiškoj tvrđavi Mirabela.

Dodajmo da su u sklopu Poziva na dostavu projektnih prijedloga „Umjetnost i

Ana Šerlija i Marijan Grbavac u predstavi "Bračno savjetovalište"

Prolo@ac

47

Grbavčeve škriljke humora

Prva "Mirićeva" knjiga mjesnih anegdota

U nakladi Ogranka Ma-tice hrvatske u Imotskom i Dramske udruge Proložac objavljena je zbirka anegdota, zgoda i viceva "Materin šuda-rić" koje je amaterski glumac Marijan Grbavac "Mirić" za-pisao o svojim roditeljima, susjedima i ostalim Prolo-žanima. Autorica slike na naslovnici je Nena Sanader. U organizaciji udruge KUM Proložac, knjiga je u punoj dvorani Doma kulture u Pro-lošcu predstavljena 9. lipnja 2018.

Prološke legende i glende

Ucijepivši se u dugu tradiciju narodne mudrosti i poslovične vedrine pučke duše, i Marijan Grbavac "Mirić" ulijeće u jato pro-loških pisaca koji su zapisivali te seoske zgode i mudrolije, ali i ispisivali novo šaljivo štivo za škakljanje duhovnih mišića ili pak humorističko i satiričko bockanje naših de-belih obraza i uobraženih obrazina, ovisno kojemu su lijevo-desnom nišanu naciljali svoje pero, često pogađajući "u sridu". Spo-menimo tako prološke autore koji su već

oknjižili svoje vrckave i du-hovite zapise – Daniel Kokić (1940. - 2008.), Ante Kokić Tempiko (1942. - 1995.), Tomislav Božinović (1942.), Drago Maršić (1956.), Ivan Maršić (1968. - 2009.), Ante Tomić (1970.)... Nakon što je tekstove nekih od spomenu-tih glumio i režirao, Marijan se, kao sretni sedmi igrač riječima, između korica ove svoje prve knjige "Materin šudarić" posvjedočuje na

pozornici ne samo kao vrstan tumač našeg malog "čovika s kamena", nego i kao marni zapisívač mjesnih (ne)zgoda i ugoda, pa i kao zanimljiv domislitelj novih autorskih vragolija i huncutarija koje "ni vragu ne bi pale na pamet", koje bi raznijele bure smijeha da ih se nije posložilo na papir. Otrgnuo je tako Grbavac od zaborava slatke uspomene na svoje roditelje, rođake, susjede, prijatelje i mještane, koji su manje-više neuki gledali život otvorenih očiju i srca, primali šibe iskustva, bivali jačima nakon svega što ih nije satralo, i tim gutljajima pošalica krijepili svoje uboge dane "svakidašnje jadikovke" i časno odživjeli svoj ljudski vijek.

kultura 54+“, između 187 prijavljenih pro-jekata ministarstvima RH, odabrano 40, a među njima je i Dramska udruga Proložac s projektom “Živjeti u Prološcu“ za poticanje kulturnih aktivnosti osoba starijih od 54 go-dine. U suradnji s tvrtkom “Zovnicom Imota“

prijavljen je projekt ukupne vrijednosti od 170.290 kuna, od čega je 85 % sredstava osigurano iz Europskog socijalnog fonda, dok obvezni udjel nacionalnog sufinancira-nja od 15 % osigurava Ministarstvo kulture.

M. V.

Prolo@ac

48

Kaže stara narodna poslovica da je kućni prag najveća planina, a i Marijan Gr-bavac je kao srednjoškolac krenuo s rodnog ognjišta u veliki grad koji se svake sezone razbuktavao novim neboderima, a iz roditelj-skog doma je ponio samo materin šudarić u kojemu je bila teškom mukom ušteđena pokoja novčanica za školovanje i život, ali prije svega miris baštinjenih vrijednosti, va-treno domoljublje i tvrda vjera u tradicijske obiteljske zasade i lijepe hrvatske narodne navade. U ovim visprenim tekstovima, koji su kamenčići u pitkom mozaiku njegove kazališne putanje u usponu, svojoj autobio-grafiji i ujedno biografiji zaselka Lug i svog rodnog mjesta, autor nam daruje anegdotu za dotu, miraz za rastući tiraž, papirnu škrinju veselja i glendi proloških legendi, koji svoje satiríčne ubode i bu(r)leskerije smjelo i vješto ugrađuju i u krnjevalske ludorije.

Nakon male antologije proloških šala i viceva, od kojih su neki višekratno obišli zemaljsku kuglu pa su ih već i neki drugi kra-jevi udomaćili kao svoje, u drugom dijelu ove smjehotvorne čitanke knjige objavljuje se izbor neumornih humornih umnih kolumni koje je autor čitao u nedjeljnoj emisiji "Kad se smijah tad i bijah", a u proteklih devet godina bilo ih je više od tristo pedeset. Često puta su to bili opori ironični komentari aktualnih

političkih prepucavanja iz saborskih klupa i medijskih rupa, ali smo ih zbog njihove efemernosti i sve izvjesnije zastarjelosti izo-stavili, a odabrali poneke u kojima se opet zrcali narodna pamet koju nije načela nijedna dežurna bolest. Naravno, tu su i liskaluci i škerci koje su autoru dojavljivali neki sluša-telji s namjerom da se "i njihova čuje".

Anegdote su zapisane na zavičajnom, imotskom govoru, u kojemu se miješaju standardna književna ijekavica i materinja ikavica, turcizmi, gastarbajterizmi i anglizmi, i makar jezikoslovci prigovarali na tu jezičnu nedosljednost, upravo je objavljujemo u ta-kvoj mješavini narječja kao dokumentiranje svagdašnjeg govora imotskog čovjeka na početku trećeg tisućljeća.

Ako je u korijenu imena Proložac riječ prolog, onda ovih nekoliko rečenica može biti prologom knjizi, predgovorom ili pogovo-rom, svejedno, ali to je prije svega zagovor za čitanje ove knjige nezaboravnih veselica čiji će pučki humor razgaliti svu tmušu duše, uvi-jek iznova točeći nam suze radosnice nakon grohotna smijeha nad dogodovštinama kako drugih tako i nas samih. Obrišimo te suze od smijeha materinim šudarićem, ozdravit će naša duša i tilo!

Mladen Vuković

Prolo@ac

49

U povodu blagdana svetog Vinka iz Zagaroze, zaštitnika vinogradara koji se slavi 22. siječnja, i u našim se krajevima obilježava Vin-cekovo kao početak nove vi-nogradarske i poljoprivredne godine. Običaj je da se vinom zalije trs vinove loze i uradi prvo rezanje loze. Tako je i ove godine, ususret blagdana sv. Vinka, uz tradicijski blago-slov župnika fra Vinka Gude-lja, obavljen obred posvete nove vinogradarske sezone u vinogradu obitelji Grabovca u Prološcu.

A ovogodišnje imotsko Vincekovo obi-lježeno je ponajljepšim darom – knjigom o imotskom vinogradarstvu. U suorganizaciji Udruge vinogradara Imotske krajine „Cvit razgovora“, 19. siječnja 2018. u prostorima vinarske tvrtke Provin, uz prigodnu pjesmu i feštu zaljubljenika u tu Božju kapljicu, Milan Glibota, Mladen Vuković i Nikola Grabovac predstavili su knjigu „Povijest vinogradarstva i vinarstva u Prološcu“ autora Viktora Vite Grabovca.

U svojoj jedanaestoj knjizi Viktor donosi pregled razvoja vinogradarstva i vinarstva u Dalmaciji te u Prološcu, ali je to zapravo prvi pregled povijesti uzgoja vinove loze u Imotskoj krajini. U 11 poglavlja, popraćenim brojnim fotografijama i dokumentima, na-vode se spomeni vinogradarstva od ilirskog doba, prije dolaska Hrvata, preko razdoblja hrvatskih vladara, Turaka, Mlečana, Fran-cuza, Austro-Ugarske, razdoblja između dva svjetska rata, jugoslavenskog razdoblja od

1945. do 1990. godine, do danas, uz spomen početka rada prve privatne imotske vinarije Ante Grabovca 1994. godine. Vrijedni su kolor pretisci austrougarskih ka-tastarskih karata na kojima je vidljivo na kojim su prološ-kim područjima bili zasađeni vinogradi.

Na našem području pro-nađeno je i nekoliko arhe-oloških kamenih ulomaka o vinu - u Ričicama ilirski panteon s bogom vina Bak-

hom (Dionizom), a u prološkom groblju na ostacima starokršćanske crkve je motiv s grožđem kao jednim od Kristovih simbola.

U jednom se poglavlju ove monogra-fije popisuju svi pojmovi iz vinogradarstva te imena i nazivlja dijelova vinove loze, uz desetak poslovica, izreka i gangi. Knjigu je na 224 stranice u tvrdom uvezu objavio je imotski ogranak Matice hrvatske.

M. V.

Prva monografija o imotskom vinogradarstvu

Prolo@ac

50

Predstavljen Zbornik radova „Zavičajna

baština“ u Ričicama

U Ričicama je povodom blagdana sv. Ivana Krstitelja (ričičkog patrona 24. lip-nja) održano više kulturnih programa. Ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić, podrijetlom iz Ričica, otvorio je 23. lipnja etno zbir-ku u prostorima bivše pošte u Ričicama. Na svečanosti su sudjelovali ministar Marko Pa-vić, saborski zastupnik Miro Kovač, splitsko-dalmatinski dožupan Ante Šošić, prološki načelnik Mate Lasić, imotski gradonačelnik Ivan Budalić i brojni drugi uzvanici.

Održana je i Likovna kolonija "Ričice 2018.“ na kojoj su sudjelovali članovi Udruge likovnih umjetnika „Grupe 69“ iz Zagreba, koji su od 14. do 17. lipnja oslikavali motive i krajolik ovoga pitoresknog mjesta, a svoje likovne uratke ostavljaju u trajno vlasništvo selu Ričicama. Kolonija je održana pod pokro-viteljstvom Zavičajne udruge sv. Ivan Ričice – Zagreb, Udruge Ričičana u Frankfurtu, Zavičajne eko udruge Ričice i Župnog ure-da Ričice. Njihove slika nastale u Ričicama dio su etno zbirke. Župa svetog Ivana objavila je i svoje godišnje glasilo Ričice.

U područnoj školi u Ričicama (koja djeluje u sastavu Osnovne škole Ivan Leko Proložac), koju trenutno pohađa 8 učenika, predstavljen je zbornik radova "Zavičajna baština - Problemi i perspektive u upravljanju baštinom". To je sedmi zbornik koji objavljuje

Udruga za očuvanje zavičajne baštine Slivno u suradnji s drugim udrugama i instituci-jama, ove godine sa Zavičaj-nom eko udrugom Ričice, a izdavač je splitska crkva u svijetu. Zbornik s dvadesetak stručnih priloga na 240 stra-nica priredili su don Mladen Parlov, Ivan Kolovrat i Marija Biočić, pogovor je napisao akademik Nenad Cambj. Sti-hovima su zastupljeni Vinko Pavić i Mate Buljubašić. Naj-

više radova u zborniku posvećeno je vodi (o teologiji vode i pastoralu krštenja pišu don Alojzije Čondić i Mladen Parlov), o Crvenom, Modrom i Zelenom (Ričičkom) jezeru, mo-gućnostima razvoja voćarstva i maslinarstva, biciklističkim turističkim stazama, zatim stećcima, Etnografskom muzeju u Slivnu te "Etno bisernici" kojom učenici osnovnih škola iz Zagvozda, Runovića, Lovreća i Ciste Velike čuvaju našu kulturnu baštinu. Na kraju zborbika prikaz svih obrađenih tema u sedam svezaka zbornika o kulturnoj baštini Zabiokovlja priredio je umirovljeni sveučilišni profesor dr. sc. Anđelko Mrko-njić, predsjednik udruge Slivno i pokretač znanstvenih skupova, koji je kao pedagog zavičajne baštine upravo dobio nagradu za životno djelo Splitsko-dalmatinske županije i bit će mu uručena za blagdan sv. Jeronima 30. rujna 2018. godine.

Mladen Vuković

Prolo@ac

51

Proložac u dokumentima Udbe pedesetih godina

20. stoljeća

Imotska krajina u dokumentima Ozne, Udbe i Narodne milicije (1944.-1957.) - Likvidacije i progoni, priredila Blanka Matković, Hrvatska

družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“, Zagreb, 2017.

Nedavno je objavljena treća knjiga iz samostalnog istraživačkog projekta „Hrvat-ska povijest 1941. – 1948.“ kojeg su 2006. počeli povjesničarka Blanka Matković u suradnji s dr. sc. don Josipom Dukićem i Stipom Pilićem. Na 1016 stranica pretiskano je obilje povijesne građe sačuvane u našim arhivima, koji bi trebali dati objektivniju sliku naše nedavne krvave prošlosti. Na nekoliko se mjesta kao izraziti neprijatelji spominju i prološki fratri.

Knjiga se poziva na izvore iz 15 povije-snih knjiga i objavljuje elaborate Narodne milicije sa strogo povjerljivim sigurnosnim procjenama koje su napisali komandiri tri stanična područja u Imotskoj krajini – Imot-ski, Zagvozda i Cista provo krajem 1956. i početkom 1957. godine. Također su napi-sani i elaborati za svako naselje unutar te tri stanice, a uz cišćanska i zagvoška naselja te Gornji i Donji Proložac i Postranje objavljeni su i popisi nestalih koje je 1945., 1946. i 1947. pripremala OZN-a (Odjeljenja za zaštitu

Prolo@ac

52

naroda) i UDB-a (Uprava državne bezbjed-nosti), a dokumenti su sačuvani uglavnom u Državnom arhivu u Splitu. Knjizi su priloženi i brojni dokumenti, često bez datuma i pečata, zbog čega je nemoguće točno utvrditi kada su nastali i tko ih je pisao, a najčešće su to presude nove vlasti i "prijekih sudova" nakon rata kojima su domoljubi proganjani, zatva-rani, strijeljani ili na drugi način likvidirani na širem području Imotske krajine.

Povjesničari još nisu potpuno i sustavno istražili našu ratnu i poratnu povijest, tako i na području Imotske krajine, u kojoj su se do demokratskih promjena 1990. koristili "službeni" podaci iz knjige "Imotska krajina u Narodnooslobodilačkoj borbi 1941.-1945" (Imotski, 1981.) iz pera Nedjeljka Kujundži-ća, a novi objektivniji popis žrtvoslovlja u Drugom svjetskom ratu, poraću i Domovin-skom ratu u Imotskoj krajini priredila je Gor-dana Turić u dvosveščanoj knjizi "U temelju kamen" (Zagreb, 2000.). Tako Kujundžićeva knjiga nije uključivala poginule "narodne neprijatelje" i civile, a autorica je pronašla i dva Imoćanima koji se nalaze na službe-nom popisu žrtava u logoru Jasenovac, što u toj knjizi nije navedeno. U prvoj je knjizi naveden 481 poginuli pripadnik Narodno-oslobodilačke vojske i 505 civila iz Imotske krajine, ukupno 986, no saborska Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Dru-goga svjetskog rata tijekom 1990-ih utvrđuje 3670 poginulih na imotskom području, od toga više od pola bili su pripadnici Hrvatskih oružanih snaga (ustaše, domobrani, oružnici i policija NDH), poginulih je partizana 414 (67 manje od Kujundžićeve brojke), a broj poginulih civila je 839, što je 334 više nego je navedeno u spomenutoj knjizi tiskanoj u Ju-goslaviji. Od ukupnog broja 3670 poginulih Imoćana, 1555 su žrtve komunističke vlasti, od toga oko 30 posto je ubijenih nakon zavr-šetka rata 9. svibnja 1945., točnije 775 pri-padnika Hrvatskih oružanih snaga i 76 civila (str. 22 i 23 u knjizi Blanke Matković). UDB-a

u dokumentu od 3. svibnja 1948. priznaje da je od 28. listopada 1944. (oslobođenje Imotskoga) do 3. svibnja 1948. na području Imotske krajine likvidirano 67 osoba u dobi između 18 i 71 godinu, uključujući šest žena, uglavnom zbog pomaganja križara, škripara ili kamišara, koji su se skrivali u šumi od nove "narodne vlasti".

Zanimljivo je da je u Imotskoj krajini, iz koje je bilo čak 63 borca u Španjolskom gra-đanskom ratu, utjecaj komunističke partije je bio brojčano pet puta slabiji nego u Vrgorcu pa je 1942. u Imotskom bilo 6, a u Vrgorcu 23 člana partije. Uz to, u Imotskom je bilo 5 kandidata i 110 podupiratelja, a u Vrgorcu 46 kandidata i 503 podupiratelja.

Opisi sela Proložac

Evo što se u tim elaboratima, ukratko prepričano, najvažnije spominje o Prološcu. U uvodnom opisu mjesta Donji Proložac zapisano je da u 38 zaselaka ima 540 do-maćinstava s 3000 stanovnika, 14 domaćin-stava je srpske nacionalnosti i pravoslavne vjeroispovijesti. U središtu mjesta je bunar za piće dubok 32 metra, a još se koriste 4 bunara - u Petričevića, Barbića, Postranju i na Dilima. Na cesti od zaseoka Turići i Glušci je crkva „velike gospe“ (u dokumentu pisano malim slovima, op. a.), iznad nje su dva mala „Gavanova jezera“ (danas ih zovemo Dva oka).

Nakon uvođenja Šestojanuarske kra-ljevske diktature 1929., više je ljudi otišlo raditi u Francusku i Belgiju, tamo pristupilo ustaškom pokretu, sedmorica su završili na Liparima, većina se vratila u selo 1938. Uoči rata u selu je 80 posto odraslog stanovništva s pravom glasa bilo u HSS-u, a djelovala su tri člana JRZ-a (Jereze, Jugoslavenske radi-kalne zajednice), postojao je Sokol i Orao (koji je vodio prijeratni župnik fra Lovre Ko-vač iz Tučepi). Uoči kapitulacije Jugoslavije 1941. osnovana je Mačekova zaštita, koja je

Prolo@ac

53

razoružala pripadnike Jugoslavenske vojske i ubrzo ga dala ustašama. U elaboratu se spominje da je tijekom Drugog svjetskog rata u Prološcu došlo do okršaja između partizana (poginula četvorica) i ustaša, kojih je poginulo oko 20.

Prilikom povlačenja ustaša i pripadni-ka drugih vojnih jedinica prema austrijskoj granica na kraju rata, svibnju 1945., u do-kumentu se procjenjuje da ih je poginulo oko 15 posto (za neka druga sela procjena je narasla na 30 posto, uz napomenu da su preživjeli ili pobjegli u inozemstvo, ili možda žive pod drugim imenom negdje u Slavoniji).

U mjestu su bila 2 žandara za vrijeme bivše Jugoslavije, 16 financa, 7 ustaških emigranata prije rata, 10 policajaca. U ratu je bilo 36 ustaša, 21 ustaški milicioner, 10 ustaških špijuna, 21 ustaša je emigrirao pri-likom oslobođenja, 9 je suđeno za krivična djela protiv naroda i države, a 17 strijeljano i likvidirano. Uz to u tablici je popisano 34 nestala iz Prološca te 29 nestalih iz Postranja.

U Gornjem Prološcu za vrijeme bivše Jugoslavije bila su 3 ustaška emigranta, u ratu 29 ustaša, 15 ustaških milicionera, 19 ustaša je emigriralo prigodom oslobođenja, a 35 osoba je od 1941. nestalo, navodi se u jednom dokumentu koji je sastavio šef Otsjeka Udbe J. Urličić.

Nakon rata uspjelo je iz zemlje pobjeći 21 lice iz Prološca. Većina ih se nalazi u Argentini, sa svojom rodbinom podržavaju pismene veze – ogovaraju komunizam i po-stojeće društveno uređenje, otvoreno prijete svim komunistima i suradnicima Narodne vlasti. U ovom se najviše ističe Mikulić fra Milan i Mikulić don Ante.

U Prološcu Donjem je sada župnik Bilu-šić fra Ivan. Njegovo neprijateljsko djelovanje se sve više osjeća. Na bazi vjeroispovjesti okuplja narod oko sebe, a naročito nastoji, da pridobije omladinu – dajući joj nogomet-nu loptu za igru i slično, podriva Partijsku organizaciju koristeći pri tom sve njene

slabosti. Takovim svojim radom polučuju i uspjeh. Crkva ima svoj odbor od 5 članova a pjevački hor. Da li postoje društva: „brati-mi, kćeri Marijine i dr. nije poznato“ – piše u dokumentu 3. decembra 1956. komandir milicije Dominko Miočević.

U tom se dokumentu za sve pripadnike spomenutih prijeratnih političkih grupa po-imence navodi da se neprijateljski odnose prema novoj komunističkoj vlasti, ili su pasivni i slabo surađuju. (Svi su oni danas mrtvi i Bog im dao pokoj duši.)

Kako narod živi?

Zanimljiv je opis života stanovnika (slič-no je i za ostala sela): „Većinom su skloni uživanju alkohola“. Dio ih se bavi švercom duhana i galanterijske robe, oko 150 žitelja odlazi na sezonske poslove u druge krajeve, mali dio su korpari koji iz inozemstva šalju poklon pakete obitelji i rodbini. Selo proiz-vede oko 450 vagona vina, od toga se 45 % proda, a ostalo popije, ima slučajeva da alkohol utječe na sigurnost u selu. Nakon rata je izgrađena vinarija, vinski podrumi imaju kapacitet 300 vagona i zapošljava 15 radnika, a 120 sezonski. Kroz selo dnevno prometuju dvije pruge: Imotski – Split i Ar-žano – Čapljina.

U selu su tri crkvene slave – Sv. Ante, „velika gospa“ i Sv. Mihovil kada se pravre veselice i zovu ljudi iz drugih sela. Za vrijeme rata u selu je bio Metod fra Rudan, surađivao je s ustašama, a „navodno i s NOP-om“.

Marljivi proučavatelji će u tim dokumen-tima iščitati još niz zanimljivih podataka, i kada se objave i prouče i ostali tajni doku-menti iz doba totalitarnog sustava Jugo-slavije, dobit ćemo cjelovitiju sliku jednog nenarodnog režima u kojem je stalno rasla želja za stvaranjem svoje slobodne i demo-kratske države, koju smo krvavo izborili u Domovinskom ratu.

Mladen Vuković

Prolo@ac

54

Zavičajni haiku

(- Lito vilovito; slike i pouke u govoru moje matere, gledanje šezdeset drugo)

1. U zoru

R zdânilo nije Put ovcama miriše

Uránili čobani

2. Ne da se pomanje

M tnijo n se kô na mrtvo magare

N ramak sve teži

3. Zaslužio tako

Ko č va na putu Toliko prop tilo Obuven će u Raj

4. Po zanatu

B bin pl ter o klinu u pr nčióku

Tri r šte kapule

5. Prije ručka

Na dnu strnine drl d b ru kupine i na sl mke nížu

6. Sirotinjsko iće

R na kó g bina Ne moš pr zan duzgor

Niz grlo n će

7. Sutrašnji dan

Pod pl stom u l du otkíva nam ćaća k se za uranak

8. Sve njoj

Stójića murve l metina strésla K pi strina Ana

Prolo@ac

55

9. I sutra je dan

Omrkla čeljad

Ne d se pôć na vríme

N ka njiva čeka

10. U pravo vrime

Z dračijo did

kl nac u Gornjem docu

I n večer umro

Drago Maršić

Prolo@ac

56

Ti nad nama bdiješ, Majko

(Pjesme prvotisak)

Molitva

Sinoć sam Te usnuo Mati Kao vidim

noć uzela selo Ponoć i ja

banuli na vrata Sve pospalo

samo Tvoje ruke krunicu prebiru

pred Gospinom slikom

Uvijek tako bude

Misao na sutra u noći kad me prene

tad ugledam snene oči i Tvoje ruke sklopljene

I kada Te zaboravim Ti nada mnom bdiješ

dobra moja Majko

Prolo@ac

57

Molitva Velikoj Gospi

Majko naša blaga

Gospe sa Vrljike,

skrušeno Ti vape

trudnog puka ruke.

Gospe, draga Majko

od zla nas obrani,

moleć Ti se kliču

Tvoji Imoćani.

Gospe, draga Majko

srca nam nastani,

skrušeno Te mole

Tvoji Proložani.

Gospe sa Vrljike

naša Majko blaga,

budi naš zagovor,

ufanje i snaga.

Drago Maršić

Prolo@ac

58

Sazrela seoska idila - LXVI -

(- Što je od Boga, slađe od meda!..; ljetne vedrine)

Za dobro jutro

Uredio se Pere, nova roba na njemu i obuo nove sandale. Žuri u Varoš, da stigne za ‘lada. Opominje ga kuma Manduka, koja je prije sunca sila na stolac isprid vrata na oboru i peli mu:

- Ajde moj Pere, Bog i put! I da znaš: dobro je imat kraći jezik, a dužu pamet! Ali, ti ne znaš nego - trbuva!...

- Dobro jutro, kuma Manduka. Je, baš je tako. Tako su govorili jednome da je škiljav na desno oko i da je malo kraće live noge, ali da mu je Bog darova malo duži jezik…; dočekuje spremno kum Pere babu Manduku.

- Znaš šta Pere, ćaća ti je bijo dobar čovik, mater dobra žena, a ti - ne znam na koga si se bacijo!..; ne ostaje mu dužna baba Manduka.

- Znam ja, kuma Manduka. Možda si me ti rodila, a ne moja mater. Podrugljiv sam, baš ko i ti!..; zaključuje Pere odlazeći.

Strpljen spašen

Dosađuje Iko hvaleći se babi kako je spretan i sve može:

- Gledaj baba, mogu se popet na vr’ skala!..;

Domalo će: - Gledaj baba, mogu skočit u vrta sa svinjaka…

- Ajde moje dite, ne triba se ni pentrat ni skakat i ništit to zdravlja šta imaš. Gledaj skačuć strúnit to dropčića i - eto Bože! Onda ćeš moć mirovat..; opominje baba maloga.

- Mogu ja baba kosirićem kresat gra-nu!..; nastavlja Iko nudeći svoju pomoć.

- Miruj u moj alat, zar se gledaš posić i u nezgodu upast. Da si ti odkoristi i da moreš, ko bi te vidio! Nego - moli Boga i budi miran. Tako ćeš najviše pripomoć i babi i sebi.

Jedna za drugom

Otvara Pere i drugu pivu, a još jutro, ni devet zvonilo nije. Ljuta je žena na njega i ne može mu ne prigovoriti:

- Vele ti si žedan, odma ćeš jednu za drugom? Ne znam za čim piješ drugu, bar da si nešto bacijo u kljun!...

- Znaš šta ženo: piva je prehrambeni proizvod. Prvu sam kao poijo, a ovu drugu ću sad popit nakon jela!..; razjašnjava Pere, ali nije mu baš priča našla plodno tlo kod žene.

Rješenje problema

Iskušava did Matiša unučića, dajući mu prazan bocun u ruke:

- Evo ti bocun i donesi mi isto vino iz trgovine.

Prolo@ac

59

- Ali dide, nisi mi dao novaca, kako ću kupit?..; začuđeno će mali.

- Snađi se! Lako je kupit kad imaš nova-ca u takujinu..; nastavlja did svoju zavrzlamu.

Odlazi momčić razmišljajući i nakon kraćeg vremena vraća se veseo:

- Evo ti dide, napij se!..; pruža mu praznu bocu i smije se.

- Kako ću pit iz prazne boce?..; sad je did znatiželjan.

- Snađi se dide! Lako je pit iz pune boce!..; rješava unučić didovu zavrzlamu.

Za svaki slučaj

Donio Pere dva pršuta kod kuma Matiše u podrum na čuvanje. Hvalio se Matiša da

Prolo@ac

60

takvoga podruma za čuvanje mesa nema nigdje, pa eto - provjerit će Pere. Ali, nije mu mogao ne reći:

- Kume Matiša, pršute obisi što naviše, da se ne mogu dobavit sa zemlje. Za svaki slučaj! Nikad ne znaš odakle opasnost vreba!...

- Kako ću ji obisit, a da se ne mogu do-bavit? Koji je to izum?..; znatiželjno će Matiša.

- Znaš kako kume: sa velikih skala! I poslije odma te velike skale i s ju iznesi iz podruma.

Sve ga razumio

Bliže se izbori, pa političari znaju na-vratiti u selo i reći koju lijepu o sebi i svojoj stranci. I svi znaju kazati da su najbolji. Tako jedne subote popodne navratio učeni Luka. Održao je govor, lijepo se obratio mještani-ma, a kasnije s njima i nazdravio.

Kad se malo opustio, priđe mu Matiša i poče ga hvaliti:

- Luka moj, ja tebe razumin kad govoriš: pravi si političar! Isti ti je jezik ko i naš! I govo-riš iskreno, ko da i nisi završijo nikakvu školu.

Drago Maršić

Prolo@ac

61

Prodavač drva

Poučne priče, koje su se davno pričale i koje polako tonu u zaborav

Živio jednom davno neki siromašni seljak. Svaki dan bi taj seljak nasjekao drva i pripremio bi ih za prodaju. Sutradan u rano jutro, seljak bi ta drva natovario na svog magarca i uputio bi se u grad na pazar da ih proda gospodi za ogrjev. Tako je bilo i danas. Seljak je veselo tjerao magarca s natovare-nim drvima ispred sebe prema gradu. Bio je veseo jer je znao da će kao i svakog dana drva prodati gospodi, a za zarađeni novac će kupiti najpotrebnije namirnice za u kuću, a ostatak novca će pospremiti na posebno mjesto u kuću i lagano štedjeti za crne dane. Put ga je svako jutro vodio kraj kuće jednog bogataša koji je upravo u vrijeme kad je seljak nailazio sa svojim natovarenim ma-garcem sjedio na balkonu i zamišljeno pio kavu. Zapazio je kako seljak svako jutro ve-selo tjera natovarenog magarca kraj njegove kuće. Isto tako zapazio bi nakon par sati istog seljaka koji bi se vraćao nakon što bi prodao drva. Ovoga puta seljak je jašio na magarcu veselo pjevušeći neku pjesmu, radujući se skorom povratku svome selu i svojoj kući. To je bilo bogatašu pomalo čudno. Znao je da je seljak siromašan i da se svaki dan muči da prehrani sebe i svoju obitelj, ali ipak svaki dan veselo ide u grad prodavati drva, a još se veseliji vraća iz grada, a on iako je silno bogat malo kad je veseo i malo kad zapjeva.

Jedno jutro bogataš siđe na cestu s na-mjerom da sačeka seljaka s drvima. Nakon nekog vremena naišao je seljak s natova-renim magarcem. Nakon što ga je bogataš pozdravio reče mu: Danas kad prodaš drva,

pa budeš nailazio kraj moje kuće, nemoj mimoići moju kuću nego se svrati kod mene pa ću te ugostiti. Važi, odgovori mu seljak. Kao što su se i dogovorili, nakon što je pro-dao sva drva seljak se svrati kod bogataša koji ga bogato počasti jelom i pićem. Nakon toga bogataš se obrati seljaku: Svaki dan te gledam sa svoga balkona kako prolaziš kraj moje kuće i tjeraš magarca s natovarenim drvima na Pazar. Vidim da se mučiš, da ti nije život lak, ali svejedno ti svaki dan veselo tjeraš svoga magarca s drvima na Pazar, a još se veseliji vraćaš kući kad drva prodaš. Pa da se ti više ne bi mučio, evo ja ću ti dati podukrajan ćup zlatnih dukata. Tako ćeš biti osiguran cijeli život i moći ćeš lagodno živjeti. Seljak je bio oduševljen. Zahvali se bogatašu, uzme ćup zlatnih dukata i presre-tan ode svojoj kući, svojoj ženi i djeci. Više nije morao naporno sjeći drva i goniti ih na magarcu u grad na prodaju. Počeo je sretno živjeti sa svojom ženom i djecom.

Svaki dan bi uzimao ćup s dukatima. Istresao bi dukate na stol, a onda bi ih brojeći jedan po jedan vraćao u ćup. Međutim, jedna misao ga je počela sve više progoniti. Nakon što bi vratio sve dukate u ćup, ćup ne bi bio ravno napunjen s dukatima, nego malo do ispod vrha. Baš bi bilo lijepo da je ćup pot-puno napunjen s dukatima do samog vrha, pomisli seljak. I od toga dana seljak više nije bio veseo. Stalno je razmišljao o tome kako se domaći još dukata i napuniti ćup do vrha. Nakon par dana, dosjeti se. Nasjeći će drva i nekoliko puta će s magarcom otjerati drva na

Prolo@ac

62

Pazar dok ne zaradi toliko dukata da se ćup napuni do vrha, a onda neće više prodavati drva. Sutradan u rano jutro natovario je drva na magarca i uputio se prema gradu. Nije bio više veseo. Cijelim putem je razmišljao hoće li uspjeti prodati drva, koliko će mu dana trebati, da zaradi toliko dukata dok se ćup ne ispuni do vrha.

Kad je prolazio pokraj bogataševe kuće ovaj ga odmah primijeti. Osim što je se začudio da seljak prodaje drva, još više je se začudio da seljak nije ni malo veseo kao što je nekad bio, nego mu se učinio tužan i zamišljen.

Kad je se seljak, nakon što je prodao drva vraćao s pazara, dočeka ga bogataš na putu ispred svoje kuće. Što je prijatelju, što je se desilo? Bili smo se dogovorili da više nećeš prodavati drva. Od dukata koje sam ti dao možeš mirno i lagodno živjeti s svojom obitelji.

U pravu si prijatelju, ali đavao mi ne da mira. Ti si meni dao ćup napunjen podukraj s zlatnim dukatima, ali ja sam, eto pomislio da je nekako ljepše da ćup bude potpuno napunjen sa zlatnim dukatima. Zato sam odlučio još malo prodavati drva te zaraditi

nekoliko dukata kojima ću nadopuniti ćup do vrha i onda biti miran.

Ma nemoj se više mučiti prijatelju, do-nesi sutra ćup sa svim zlatnim dukatima kod mene, pa ću ti ja nadopuniti do vrha. Hoću, odgovori zadovoljno seljak i ode sretan svojoj kući. Sutra, u rano jutro uzme ćup sa zlatnim dukatima i ravno u grad kod bogataša. Boga-taš uzme ćup koji mu seljak pruži očekujući kako će mu bogataš sada nadopuniti ćup sa zlatnim dukatima do vrha. Bogataš odloži ćup na stol, a onda reče seljaku.

Dok nisi imao ništa, dok si prodavao drva svaki dan, bio si sretan s onim što si imao. Veselo si svaki dan nosio kući najnuž-nije namirnice, a neki novčić bi ti ostajao i za crne dane. To je činilo sretnim i tebe i tvoju obitelj jer niste znali za bolje. Kad sam ti ja dao ćup dukata, već nakon nekog vremena više nisi bio sretan. Postao si tmuran i zami-šljen opčinjen mišlju kako da povećaš svoje bogatstvo. Zato ću ja ovaj ćup dukata ostaviti kod sebe, gdje je i prije bio, a ti opet prodaji drva kao što si i do sada prodavao.

Prema sjećanju, priredio: Velimir Ćurčija Vele

Prolo@ac

63

Kraljice mira, mir svoj nam daj

Pođimo našoj majci Kraljici mira i mir svoj i svoje obitelji izmolimo kod nje.

Mir koji nam je na dan današnji potre-ban kao i kruh, mir koji svi stavljamo u zadnje ladice naših želja. Ako je u obitelji mir i ljubav, onda dragi prijatelju nećeš imati problem koji ne možeš riješiti. Obitelj je zajednica i zvijezda vodilja. Tu su temelji na kojima gradimo sebe, svoje ja, a kad smo mi jaki onda ćemo biti dobar oslonac za svoju djecu, braću, sestre, susjede, prijatelje.

Da bi to sve tako bilo, potrebna nam je naša vjera, jaka vjera u Boga, u našu Majku Kraljicu Mira i njenog sina Isusa. Bez njih nam ništa ne će biti lako, a s njima sve oceane možemo preplivati ma kakve god nas oluje pratile.

Obitelj je izvor života. Jao onome tko remeti mir i život obitelji svojoj ili tuđoj. Život je katkad grub i bolan, no zajedno ćemo sve podnijeti i prebroditi i bit će lakše koračati dalje, znači zajednica. O nije to uvijek tako, u to sam se uvjerila. Nema riješenja u bježanju u bolji svijet. Bolji svijet ne postoji. Jer mi smo svijet a ako smo mi loši, ma kamo god pošli ne će nam biti dobro. Zato dragi moji, osnažimo vjeru u Mariji, ostanimo čvrsti svoji na svom u svojim obiteljima, u svom domu, a to znači RADI, MOLI i VOLI.

Kraljice Mira, pomozi nam da postane-mo tvoji, tvoja djeca jer svaka majka svoju djecu voli. Primi nas u naručje svoje i moli za nas.

Josipa Grbavac

Mojoj rodici

U bjelini noći ove Bog je pozove

trebao je dušu čistu

sa prvim pahuljama snijega

otišla je moja Snježa

i pomislim ma to je samo ružan san

al znam

Bog ima za svakoga plan

Josipa Grbavac

Prolo@ac

64

Ruža otajstvena

Sve ruže su zaspale

mirisne i crvene

samo jedna nije

ona bdije

ruža moje Gospe Marije

ona cvjeta i miriše

i cijeli svijet s njom diše.

Josipa Grbavac

Kraljici mira

Sa izlaskom sunca

tebi Majko dolazim

u bijelo si odjevena

suncem okupana

zelenom borovinom zagrljena

gledaš me sa Lasića glavice

i zoveš me

u zagrljaj svoj

Josipa Grbavac

Oj ti mala

crkvice na brijegu

čuvaj mene i

moga kolegu

(kazivala strina Ruža)

Josipa Grbavac

Tišina

dok lale mirišu i zumbuli spavaju mjesec zlatno sja.

Tuga srcem zavladala zatamnila oka sjaj noć puna zvijezda

puta mi ne obasjava i kuda i kamo da krenem ja.

Štraca

oli ti ga što kažu otirač svi brišu noge od nju i nikome nije lijepa ma nitko da se sjeti da je opere i zakrpa

da joj se bar malo divi a ona sve voli i trpi

svačiju nogu podnosi i ne traži ni divljenje ni ljepotu

samo da je primjetiš prije nego što staneš na nju.

Noć

tama i tišina tama i tmina srce obavija

mjesec gubi sjaj a ona me gleda

i jedino je svijetlo koje sja sunce se stidi kada je vidi

moja Kraljica Mira to je moj sjaj

zvjezdice se klanjaju i pjesme pjevaju

o Majko naša pogledaj nas.

Josipa Grbavac

Prolo@ac

65

Mijo Radeljić † 8. 3. 2018.

Gordana Bubalo † 1. 7. 2018.

Marija Ćurčija † 19. 3. 2016.

Branko Petričević † 2. 3. 2018.

Mate Češljar † 20. 5. 2018.

Ljubomir Ćurčija † 24. 6. 2015.

Nevenka Knezović B. † 5. 2. 2018.

fra Rafael Begić † 30. 4. 2018.

Ante Ćurčija † 14. 4. 1975.

Ivan Adžija † 15. 1. 2018.

Ana Grabovac † 22. 4. 2018.

Anđa Ćurčija † 13. 7. 1989.

Zlatko Božinović † 24. 12. 2017.

Branko Kokić † 6. 4. 2018.

Danijel Ćorić † 3. 11. 1998.

Naši pokojnici

Umrli

In memoriam

Prolo@ac

66

Marija Ćurčija † 5. 11. 1998.

Luka Juričić Benco † 22. 8. 1963.

Stipan Grabovac † 31. 12. 2015.

Nediljka Kokić † 28. 5. 2017.

Jure Leko † 26. 9. 2009.

Luka Petričević † 24. 8. 2015.

Anđa Juričić Benco † 6. 6. 2013.

Marija Grabovac † 29. 6. 2017.

Ivan Kokić † 26. 4. 2016.

Branka Leko † 29. 7. 2013.

Ana Petričević † 7. 9. 2013

Mijo Grbavac † 2. 9. 1986.

Luca Grabovac † 17. 8. 2013.

Vice Knezović † 25. 7. 2010.

Ante Tonko Leko † 9. 2. 2008.

Ivan Petričević - Š. † 12. 8. 2014.

Josip Grbavac † 9. 3. 1943.

Milan Ćurčija Zele † 31. 3. 2017.

Stipan Knezović B. † 18. 3. 1996.

Slava Lasić † 7. 4. 2016.

Vinko Mršić † 3. 5. 2015.

Iva Grbavac † 9. 2. 1983.

Anđa Knezović B. † 11. 6. 1983.

Ante Kraljević † 14. 3. 2014.

Mara Meter † 23. 7. 2008.

Prolo@ac

67

Mate Petričević † 5. 8. 2003.

Antica Šimić † 10. 8. 1987.

Petar Rajič † 31. 8. 2017.

Jozo Ćurčija † 7. 7. 1964.

Ante Petričević † 15. 9. 2013.

Ante Šimić † 13. 4. 2015

Jozo Radeljić † 30. 6. 2013.

Vlade Šimić † 29. 11. 1993.

Ivan Klarić Dračar † 21. 1. 1992.

Slavko Lovre Stojić † 19. 8. 2011.

Zvonimir Poček † 12. 11. 2009.

Slavko Šimić † 23. 5. 2007.

Anđa Klarić Dračar † 9. 8. 2013.

Jozo Šimić † 18. 7. 2007.

Marko Sabljić † 10. 3. 1955.

Mila Petričević † 13. 11. 2014

Miro Šimić † 19. 12. 2010.

Ana Klarić Dračar † 1995.

Zlata Pirić † 4. 3. 1985.

Ante Sabljić † 8. 9. 1946.

Drago Šimić † 27. 3. 2000.

Matija Ćurčija † 25. 7. 1988.

Ivan Pirić Iko † 21. 10. 1988.

Prolo@ac

68

Ivan Adžija

Suze moje majke

na lijes moj padoše

nema više zagrljaja

nema više poljubaca

mladost jedina završila je

samo miris moj

majci mojoj osta

da je tješi od ponovnog susreta

mene i moje majke.

Josipa Grbavac

Prolo@ac

69

Imotski: Oproštaj od fra Rafaela Begića

U srijedu, 2. svibnja 2017. godine, u crkvi Sv. Fra-nje u Imotskom provincijal fra Joško Kodžoman služio je misu zadušnicu za redov-nika-svećenika fra Rafaela Begića koji je preminuo u Imotskom u ponedjeljak, 30. travnja 2018., u 78. godini života, 60. redovništva i 53. svećeništva.

Na oproštaju je bilo 88 svećenika, braća-franjevci, đakoni, bogoslovi, novaci, postulanti te časne sestre. Isto tako, od fra Rafe su se oprostili njegova rodbina, župljani župa Zmijavci, Slivno, Proložac, Imotski te vjernici iz Njemačke. Pjevanje je predvodio župni zbor Imotskog pod ravnanjem Anđelka Nikolića Đele, a na orguljama je pratila s. Sofija Vuković.

Sprovodne obrede, nakon završetka mise zadušnice, na groblju Gospe od Anđe-la u Imotskom prevodio je fra gvardijan fra Kristian Stipanović.

Oproštajne riječi provincijala fra Joška Kodžomana

Poštovana braćo svećenici, časne se-stre, dragi bogoslovi, dragi postulanti, cije-njena obitelji, rodbino, prijatelji i znanci pok. fra Rafaela Begića, kršćanska braćo i sestre!

Kao kršćani, uronjeni smo u cjelovitost pashalnog otajstva. Zahvaljujući Isusoj Muci, Smrti i Uskrsnuću bitno drugačije razumije-mo i prihvaćamo stvarnost ljudskog života,

pa i same smrti. Vjera u uskrsloga Krista pruža nam odgovore i utjehu. S Kristom je ušla u svijet nepobjediva snaga. On je položio kamen temeljac našem spasenju. U vječnom životu, koji nam je obećao, neće biti smrti, boli, tuge, rastanaka, niti ičega što naš zemaljski život čini teškim, ponekad užasnim. Svima koji se osjećaju umor-nima, shrvanima, žalosni-ma, Krist je mjesto počinka,

kako i kaže u današnjem Evanđelju. Stoga, ispunjeni vjerom u Krista, svi iščekujemo taj sudbonosni prijelaz iz ovozemaljskog i ljud-skog u ono vječno i Božje u tihoj napetosti, ne zdvajajući da je čovjek, doista, nešto više od praha zemaljskoga.

Odlaskom ljudi koji su nam bili životno bliski, odlazi i dio nas.

Ono što ostaje, jesu sjećanja, uspome-ne, neki upečatljivi trenutci zajedničkog živo-ta. Od naših se pokojnika tjelesno rastajemo, ali s njima ostajemo duhovno povezani, dok i te veze vrijeme ne rastoči, dok sjećanja ne izblijede, dok rane ne zacijele, bol ne utihne… Za nas koji smo ispunjeni nadom i vjerom u Uskrsloga, ne postoji nijedno drugo nadanje niti sigurnost da i mi možemo pobijediti smrt i uživati sreću i blaženstvo svetih, osim one sigurnosti, koju nam je Bog zajamčio u svom Sinu Isus Kristu. Do tog blaženog trenutka, do tog neraskidivog zajedništva i jedinstva s Bogom i s dragim ljudima, živimo, sudje-lujući u slavlju svetih sakramenata, čvrsto

Prolo@ac

70

vjerujući da iza svakog ljudskog života stoji nedokučivi Božji promisao. Kristovi vjernici imaju u sebi privilegirano iskustvo Božje blizi-ne i božanskog života koji u njima struji i daje im uvijek nove razloge nade, vjere i ufanja.

Nakon tolikih godina rasta u vjeri, nakon tolikih sprovodnih homilija, koje je i sam negdje izgovorio, kako bi druge utješio u njihovoj žalosti, siguran sam da je i naš brat fra Rafo, kao svećenik Kristov, kao po-nizni sin sv. Franje, bio spreman za susret s neizbježnom smrću. Smiren i s velikim pouz-danjem pošao je ususret Onom, kojemu je čitavi svoj život posvetio, kojemu je vjerno na zemlji služio, u čije je ime toliko dobra učinio i po čijim su se riječima i djelima tolika djela ljubavi i milosrđa dogodila. Onaj, kojemu je, kao redovnik i svećenik, vjerno služio, davao mu je snagu da bude ustrajan službenik Evanđelja. I doista, fra Rafo je uspio ostati daleko od svega onoga što narušava čast i dostojanstvo službenika Evanđelja na zemlji.

Ljudski se život s pravom može uspore-diti s najljepšim mozaikom, kao vrhunskim umjetničkim ostvarenjem, koji se rađa u viziji

umjetnika i koji tako često krase – nama najsvetija mjesta – crkve. Naš je fra Rafo prelijepi i bogati mozaik svoga ljudskog, redovničkog i svećeničkog života stvarao gotovo osam desetljeća.

Dopustite mi da vas u najkraćim crtama izvijestim o dugom i plodonosnom ljudskom, svećeničkom i redovničkom životu našeg fra Rafe.

Fra Rafael Begić rođen je 22. lipnja 1940., od oca Ante i majke Josipe, djevojački Koštro, u mjestu Svinjača u dijelu župe Kon-gora u općini Posušje. Na krštenju u rodnoj župi, 25. lipnja 1940., dobio je ime Ivan. Osnovno je školovanje završio u Posuškom Gracu i u Posušju u razdoblju od 1948. do 1956. godine. Franjevačku klasičnu gimnazi-ju, kao sjemeništarac, pohađao je i uspješno završio u Sinju i u Zagrebu od 1956. do 1961., te Filozofsko-teološki studij na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj od 1961. do 1966. godine. U franjevački novicijat na Visovcu stupio je 8. srpnja 1958. Svečane redovničke zavjete, pred provincijalom fra Jerkom Lovrićem, položio je u Makarskoj 8.

Prolo@ac

71

prosinca 1962. Splitsko-makarski biskup, kasnije nadbiskup msgr. Frane Franić, podi-jelio mu je 14. srpnja 1965. u Makarskoj sveti red đakonata, gdje ga je samo dan kasnije 15. srpnja, zajedno s osmoricom kolega, zaredio i za svećenika. Mladu misu fra Rafael Ivan Begić proslavio je u Posuškom Gracu 1. kolovoza 1965. godine.

Za života vršio je sljedeće redovničke i svećeničke službe. Kao mladomisnik od 1966. do 1969., stanujući u Šibeniku, po-služivao je župu Dubrava. Odlukom uprave Provincije, godine 1969. odlazi u Njemačku u Stuttgart za dušobrižnika među brojnim hrvatskim katoličkim vjernicima. Budući da se dobro uklopio u tamošnje crkvene prilike, te je u kratkom vremenskom roku stekao dostatno znanje njemačkog jezika, fra Rafael već 1970. godine postaje voditeljem Hrvat-ske katoličke misije Düsseldorf. Dvije godine kasnije pastoralne su potrebe bile takve da je fra Rafael premješten u Frankfurt na Majni za dušobrižnika. Godinu dana kasnije, 1973., fra Rafael preuzima Hrvatsku katoličku misiju Sindelfingen u svojstvu voditelja te misije.

Nakon dvije godine, 1975., fra Rafael posta-je voditeljem misije Berlin, gdje se zadržao dugih i plodnih sedam godina. Za voditelja misije Wuppertal imenovan je 1982. a već 1984. fra Rafael se ponovno vraća u Frank-furt na Majni, ovaj put u ulozi voditelja misije i tu ostaje do godine 1988., kada ujedno završava njemačka epizoda njegova života. Vrativši se u Hrvatsku, fra Rafael, kao župnik, preuzima župu Zmijavci. Tu će ostati punih devet godina, do 1997., kada ga uprava Pro-vincije imenuje gvardijanom franjevačkog samostana u Makarskoj. Iz Makarske će fra Rafael kroz tri godine, kao župnik, voditi i župu Veliko Brdo. Župnikom Slivna, fra Rafa-el je imenovan 2000. godine, gdje je kroz punih jedanaest godina, dijelio dobro i zlo, radost i nevolju sa svojim župljanima. Tolike godine na jednom mjestu, dovoljno govore o suživljenosti i plodnoj suradnji župnika i nje-govih župljana. Osjećajući na svojim leđima teret godina a sigurno i zdravstvene tegobe, fra Rafael je 2011. godine preuzeo službu župnog vikara u Prološcu. Marljivo je vršio tu službu do 2016. godine, stanujući prve

Prolo@ac

72

tri godine u Prološcu a potom pastoralno pomažući iz našeg samostana u Imotskom. Od 2016. fra Rafael je, oslobođen pastoralnih obaveza, pomagao koliko je mogao u sa-mom samostanu, te je bio ispovjednik naših postulanata. Potpuno iscrpljen bolešću, okri-jepljen svetim sakramentima, u Imotskom, u ponedjeljak, 30. travnja 2018., u 78. godini života, 60. redovništva i 53. svećeništva naš je fra Rafael (Ivan) završio svoje zemaljsko hodočašće.

Iz fra Rafina kratkog životopisa vidimo da je kao svećenik i redovnik, možda i naj-značajnije godine svoga života proveo među našim iseljenicima u Njemačkoj. U znak sjećanja i nadasve zahvalnosti za svu ljubav i dobrotu, koju je kao mlad svećenik pro-nosio u toj tuđini, danas su na ovaj ispraćaj došli mnogi upravo iz njemačkih gradova u kojima je on djelovao. To nam je svima znak da se ljudska dobrota ne zaboravlja. On je

bio blizak i od pomoći mnogima kada im je bilo najteže i ljudi su mu na tome zahvalni. Fra Rafo nije bio samo uspješan u izgradnji povjerenja prema svojim vjernicima, on je volio i svoju Provinciju, svoje kolege fratre s kojima se rado susretao i družio. Kad je po-čeo ozbiljno pobolijevati i kada je svima bilo jasno da se bliži kraju svoga zemaljskog pu-tovanja, mogu i osobno posvjedočiti, mnogi su fratri znali upitati kako je fra Rafo. Ljudi ga nisu zaboravili. Stekao je simpatije i kod mladih i kod onih starijih, znao se svakome približiti. Narodnim jezikom kazano fra Rafo je bio ljudina i to mu se nije moglo poreći. U župama gdje je služio, fra Rafo je bio duhovni pastir ali i zauzeti graditelj, crkava, kapela, kao i pokretač mnogih drugih vrijednih pro-jekata, koji će ostati iza njega kao spomenik čovjeku, koji je volio svoj redovnički poziv, svoju Crkvu, svoju Provinciju, svoj hrvatski narod… Na svemu tom dobrom i pozitivnom,

Prolo@ac

73

što je fra Rafo učinio, u ime te iste Crkve, Provincije, hrvatskog naroda, ja mu od srca zahvaljujem. Njegova su zemaljska postignu-ća značajna, mnoga od njih ostat će nam skrivena i nepoznata, ali nema dvojbe, fra Rafin je život bio bogat i plodonosan, i stoga će ostati upamćen u svijesti i sjećanjima svih koji su ga poznavali kao vrijednog radnika na njivi Gospodnjoj.

Hvala i vama, poštovana obitelji Begić i rodbino pokojnog fra Rafe.

Hvala vam na ovom vrijednom sinu, s kojim ste bili krvno povezani. On je pronio najbolji glas o vama, o svom plemenu, s kojim se ponosio, obitelji, roditeljima i rodnoj posuškoj grudi koju je iznimno volio. Zbog njega ćemo, kao Zajednica i prijatelji s vama i nadalje ostati trajno povezani.

Neka Ti, dragi fra Rafo, dobri Bog bude vječna nagrada a sve, koji iskreno tuguju zbog privremenog rastanka s Tobom, neka ispuni svojom snagom i utjehom vjere u ponovni susret s Tobom i sa svima svetima.

Počivao u miru Božjem!

Prolo@ac

74

Fra Kristian Stipanović, imotski gvardijan

Mnogopoštovani oče Provincijale, po-štovana braćo svećenici, redovnici i redovni-ce, poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Rafe, draga braćo i sestre u Kristu!

Dužnost mi je, ali i velika čast govoriti na oproštaju od svima nama dragog čovjeka, fratra, svećenika. Fra Rafo je bio uistinu drag čovjek: jednostavan i skroman, vrijedan i uslužan, komunikativan, uvijek spreman za bratsko druženje, razgovor, šalu i pjesmu.

Kao dekan Imotskog dekanata zahvalju-jem pokojnom svećeniku fra Rafi na njegovu uzornom i predanom služenju u Zmijavcima i Slivnu, gdje je bio župnik, te u Prološcu, gdje je bio župni vikar. U svakoj od tih župa fra Rafo je ostavio ljudski i svećenički trag, a osobito je bio cijenjen zbog svoje društve-nosti i lijepog propovijedanja. Mnoge vjer-nike njegove su propovijedi oduševljavale bogatstvom sadržaja i jasnoćom.

U samostan je došao krajem ljeta 2013. te se, u skladu sa svojim mogućnostima, sta-vio na raspolaganje za pomoć u pastoralu. Rado je u brojnim prigodama propovijedao, a posebno ističem da je, dok mu je god zdravlje dopuštalo, svaku večer za vrijeme krunice bio vjernicima na raspolaganju za ispovijed. Sudjelovao je u svim materijalnim pothvatima u samostanu te se radovao ure-đenju samostana, crkve i njihova okoliša, uvijek govoreći: „Sve je to naše.“ Za njega je samostan uistinu bio dom pa je stoga bio pravi primjer i nama fratrima i postulantima kako voljeti svoj samostan i živjeti za nj.

Fra Rafo je godinama bio narušena zdravlja, zbog čega se i povukao sa župe u samostan. Nažalost, s vremenom je bolest jačala, osobito u posljednjoj godini njegova života. Postajao je sve ovisniji o drugima, čiju je pomoć primao strpljivo i zahvalno, ne gubeći ni u tome svoj smisao za humor. Kada bismo ga upitali kako je, odgovorio bi s laganim osmijehom: „Srednja žalost.“ Križ bolesti i nemoći, čije težine možda mnogi nisu bili ni svjesni, nosio je vjernički strpljivo.

Ovom prilikom zahvaljujem svima koji su fra Rafi olakšali vrijeme njegove bolesti. U prvom redu zahvaljujem medicinskom osoblju Doma zdravlja u Imotskom, osobito liječnici Nediljki Dropljić i med. sestri Ma-riji Mišević. Zahvaljujem časnim sestrama Dobroslavi, Jasni i Filipi; zatim med. sestri Ivi Kujundžić; fra Lazaru Perici i fra Zoranu Kutleši, gospođama Jadranki Kutleša i Nadi Kutleša.

Na poseban način u ime pokojnog fra Rafe zahvaljujem našim postulantima koji su mu rado bili u svemu na raspolaganju, osobi-to u zadnje dane njegova života. Posljednjih deset dana života fra Rafo danju i noću ni trenutka nije ostao sam zahvaljujući najviše postulantima koji su stalno bili uz njegov bolesnički krevet.

Zahvaljujem svima koji su ga posjećivali te mu na bilo koji način pomogli. Zahvalju-jem svima vama, draga braćo i sestre, što ste došli na ovaj oproštaj od našeg dragog brata fra Rafe.

Prolo@ac

75

Poštovana obitelji i rodbino pokojnog fra Rafe, u ime samostana, župe i dekanata primite iskrenu sućut. Iz Vaše obitelji – obi-telji pok. Ante i Joze Begić - potekla su tri duhovna zvanja: č. s. Dobroslava, fr. Veselko, koji je preminuo u veljači ove godine, te naš i Vaš fra Rafo od kojega se danas opraštamo. Znam da Vam je fra Rafo puno značio i da ste ga voljeli, o čemu najbolje svjedoče Vaše česte posjete, osobito kad je njegova bolest i nemoć uznapredovala. Nadam se da ćemo i nadalje ostati povezani jer bi to sigurno i naš pokojni fra Rafo želio.

Fra Rafo je kao društven čovjek volio razgovarati o svemu, a osobito o vjerskim temama. Često se pitao i razmišljao kakav će biti vječni život ili „dika nebeska“, kako je znao reći.

Dragi naš fra Rafo, neka ti milosrdni Bog oprosti sve tvoje ljudske slabosti i nagradi te za tvoje redovničko i svećeničko služenje dikom nebeskom, a ti nama oprosti ako ti nismo iskazali dovoljno ljubavi i poštovanja!

Uživaj u radosti Gospodara svoga do našeg ponovnog susreta i zajedništva u ljubavi Trojedinog Boga!

Mons. Marin Barišić Nadbiskup metropolit

splitsko-makarski

Poštovani oče Provincijale, primio sam vijest da je subrat, pokojni fra Rafael Begić, preminuo s ovog svijeta i pre-selio u kuću Oca Nebeskog. Svoje ovozemno hodočašće završio je u vazmenom vremenu, a sada kao vjerni sluga, u zajedništvu sa svetim Franjom i svima svetima iskazuje svemogućem Bogu čast i slavu.

Fra Rafael je dobar dio svog svećenič-kog i redovničkog života proveo u pastoral-nom služenju i radu među našim ljudima u inozemstvu. Ipak, nije mogao bez svoje Domovine i svoje braće i sestara, kojima je poklonio svoje zrelije i zadnje godine. Posebnu zahvalnost izričem pokojnom fra

Prolo@ac

76

Rafaelu za njegov požrtvovni rad u više župa naše Splitsko-makarske nadbiskupije. Neka ga njegov sveti zaštitnik arhanđel Rafael, oslobođena od svake bolesti i ograničenja, uvede u radost i zajedništvo nebesnika.

Izražavajući svoju ljudsku i vjerničku blizinu Vama oče Provincijale, braći franjev-cima, rodbini i prijateljima, a zahvalan pokoj-nom fra Rafaelu za njegov predan i uzoran svećenički i redovnički život, rado ću ga se sjetiti u svojim molitvama.

Počivao u miru Božjem!Mons. Marin Barišić

Oproštaj fra Željka Tolića

Mnogopoštovani O. Provincijale, bra-ćo redovnici i redovnice, dragi svećenici i vjernici!

Ono što je u posljednje vrijeme bilo tako izgledno, to se pred dva dana, na spomendan energičnog postridentskog pape svetog Pia V. (1566.- 1572.), i dogodilo: fra Rafo Begić rastao se s ovim svijetom te se jednom dugom cestom, bez skretanja i osvrtanja, zaputio pred sudište Božje. Za njega, a jed-noga dana i za svakoga od nas, švere su se poklopile i vrijeme je isteklo. Svoj svećenički Katekizam, Časoslov i Misal, što ih je svoje-dobno objavio spomenuti Papa, a fra Rafo se po njima ravnao, zamijenio je nebeskom liturgijom pred prijestoljem i Jaganjcem Bož-jim. Ovozemnu brigu što ćemo jesti i u što se obući odsada ispunja obilje neusporedivo veće od Salomonova; trku i vrevu zamijenila je nebeska utiha; vjeru i nadu neprolazna ljubav, a ovozemnu Crkvu, Provinciju, braću fratre, svećenike, rodbinu i brojne prijatelje zamijenilo je društvo Božjih svetih i izabranih. Ukratko, ovo nebo i ova zemlja za njega su u ponedjeljak navijeke uminuli i on se pridružio stanovnicima novog reda i poretka u kojem smrti više nema! I gdje je, kako vjerujemo, radost vječna.

Fra Rafo je bio službeni predstavnik naše Provincije na mnogim mjestima u

domovini i inozemstvu. Jedna od njegovih postaja, čuli smo, bila je i Slivno, gdje je bio župnik punih jedanaest godina (od 2000. do 2011.). I to je razlog, premda ne i jedini, zbog kojega u ovom trenutku stojim pred vama i govorim. I što ću reći, bit će samo i jedino istina.

Dolaskom u Slivno za župnika primio sam župu s njezinim duhovnim plodovima, materijalnim stanjem i uredskim poslova-njem. Svakodnevni život u Slivnu, druženje s ljudima, prelistavanje župnih knjiga i, - svega ostaloga čime su se bavili i oko čega su nastojali prethodni slivanjski župnici, kao aktualni župnik s velikim ponosom i pune duše za fra Rafinih jedanaest godina u Slivnu mogu i želim reći slijedeće:

Fra Rafo Begić kod naroda: voljen, cije-njen i poštovan, a prema narodu blag, jedno-stavan, mirotvoran, druželjubiv, nenametljiv i susretljiv. Kako kao fratar nije oblačio samo jedan habit ili kao svećenik samo jednu mi-snicu izvana, nego diskretno nosio i stotine tuđih problema iznutra, njegova je slika, lik i rukopis ostao takav kakav bi svaki župnik poželio da ostane među svojim vjernicima kad odlazi iz neke župe. Da, voljen, cijenjen, poštovan - tri velike riječi koje se u Slivnu ovih dana izgovaraju otkad se pročulo daje njihov bivši župnik preminuo. A kao njegov nasljednik mogu samo nadodati: Blagoslov-ljen budi Bog!

Fra Rafo Begić u uredskim stvarima: pedantan, savjestan i uredan. Sve što je trebalo upisati i zapisati uredno je napravio, zaveo i posložio. Župna administracija bila je njegova dužnost i on ju je savjesno vodio i obavljao. Suptilnost, sređenost i veličina jedne duše nije u tome kako se na vani predstavlja, već kako svoje dužnosti vrši i obavlja. Zbog te njegove uredske pedan-tnosti i savjesnosti, što drugo doli opet reći: Blagoslovljen budi Bog!

Fra Rafo Begić u pastoralnom djelo-vanju: marljiv, gorljiv i zanimljiv. U propovi-jedima, pričaju mi, nikad dug, nespreman i dosadan, već uvijek zanimljiv, jasan i za

Prolo@ac

77

slušanje poželjan. Zbog toga: Blagoslovljen budi Bog!

Fra Rafo Begić na materijalnom polju: aktivan i poduzetan. U dekretu svakoga fra-tra kad odlazi na neku župu, među ostalim, stoji i to da, uz duhovno-pastoralno djelo-vanje, treba voditi brigu i o materijalnim dobrima u župi. Fra Rafi to i nije trebalo pisati niti mu to napominjati, jer je na tom području uvijek bio marljiv i aktivan, nikada bezbrižan, indiferentan i pasivan. U Slivnu se, zajedno sa svojim vjernicima, trudio, popravljao i gradio; i vidljiv trag ostavio. Zbog te njegove brige i mara: Blagoslovljen budi Bog!

Fra Rafo Begić na kulturnom polju: svje-stan i djelatan. Osim pastoralnog, župnička služba pretpostavlja i kulturno djelovanje. Fra Rafo je toga bio svjestan: kulturno uzdi-zanje bila je potreba njegove duše i ono je kod njega bilo permanentno. Uostalom, to se i na njemu vidjelo: bio je odista kulturan čovjek. Kao takav je bio prema svima oba-zriv, prema nikome uvredljiv I kao takav je, u prigodi 250. obljetnice crkve Presvetog

Trojstva, objavio vrlo vrijedan zbornik Slivno i svake je godine objavljivao Župni list Sliv-no. Za njegov kulturnu pojavu i nastojanja: Blagoslovljen budi Bog!

Fra Rafo Begić i kulturna baština: osjetljiv i brižan. Volio je kulturnu baštinu i narodne običaje, a na poseban način,, gan-gu“, koju je često volio i zapjevati, osobito onu: Teci vodo ispod Kamen mosta… Ljubav prema tom napjevu navela ga je da u Slivnu pokrene i „Ganga Fest“, manifestaciju koja je danas poprimila regionalne obrise. Za tu njegovu ljubav i nastojanje da se hrvatska baština očuva, da ne propadne, već i danas živi, cvjeta i raste: Blagoslovljen budi Bog!

Dragi fra Rafo! Mnogi su tvoji bivši žu-pljani, tvoji dragi Slivanjci, danas na tvome sprovodu: jer su te voljeli, jer su te poštivali. Vijest o tvojoj smrti otišla je diljem svijeta. I svi Slivanjci, ovi u domovini i oni u inozem-stvu, danas su s tobom. I tužni su, jer si bi dio njih i njihovih obitelji. Kao čovjek, fratar i svećenik, ostavio si divnu sliku kod njih i dubok dojam među njima. To je teško izbri-sati, baš kao i suze koje im danas klize niz

Prolo@ac

78

lice. Zato, u ime njih i za sve njih izgovaram: Hvala ti, fra Rafo! I nadodajem: Bog te dao,

Bog te 2000. godine u Slivno doveo, Bog te sada k sebi uzeo. Blagoslovljen budi Bog!

Prolo@ac

79

Prijatelji lista

1. Marijo Čujić 200 kn

2. Melani Lozina 30 eu

3. Iva Gojak 100 kn

4. Jozo Pirić 100 kn

5. Mirjana Neuburger 50 eu

6. Ivan Kraljević 250 kn

7. Ante Mršić 50 kn

8. Ante Petričević Brajo 200 kn

9. Marija Blažević(K. Gomilica) 100 kn

10. Mara Dogan 300 kn

11. Josip Maršić Miki 100 kn

12. Darijo Maršić 100 kn

13. Marko Sabljić p. ante 200 kn

14. Drago i Matija Maršić 100 kn

15. Stojanka Šimić 100 kn

16. Marijana Ivić r. Mikulić 100 kn

17. Obitelj p. Ane Grabovac ud. Mirka 200 kn

18. Stanko Knezović Benco 200 kn

19. Jerko Pušić 100 kn

20. Mladen Mikulić 100 kn

21. Iva Sanza 200 kn

22. Luka Leko 200 kn

23. Iva Marinić 100 kn

24. Marija Križanović 200 kn

25. Josipa Grbavac 100 kn

26. Petar Maršić 300 kn

27. Velimir Ćurčija 200 kn

28. Ante Juričić Benco 100 kn

29. Ana Knezović 100 kn

30. Jozo Meter (Sl. Brod) 100 kn

31. Iva Maršić Kujdić 50 eu

32. Ankica Kovačec 100 kn

33. Mara Poček 20 eu

34. Milan i Mila Knezović 50 eu

35. Ruža i Ivica Kilić 200 kn

36. Mladen Ćurčija 100 kn

37. Željko Ćurčija 100 kn

38. Milan i Tanja Šurina 100 kn

39. Marija Grgurinović 100 kn

40. Geard Čuić 300 kn

41. Vladimir Knezović (Stobreč) 150 kn

42. Tomislav Mandić, Velika Gorica 200 kn

Prolo@ac

80

PROLOŽAC List župe sv. Mihovila, Proložac

God. XXXVII., Velika Gospa 2018., Br. 1 (93) ISSN: 1330-755X

• • •Izdavač:

Župni ured sv. Mihovila - Proložac, 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

• • •Žiro račun:

Župa sv. Mihovila Proložac: 2330003 - 1100005978

• • •Glavni i odgovorni urednik:

fra Vinko Gudelj

• • •Uredničko vijeće: fra Vinko Gudelj, fra Ivan Jukić,

s. Terezina Bašić, Krešimir Bajić, Drago Maršić,

Tomo Božinović, Mladen Vuković, Tatjana Meter,

Ana Šerić, Suzana Šimić

• • •Fotografije: Boško Ćosić Drago Maršić Vedran Vidak Foto Olujić

fra Kristian Stipanović i župni arhiv

• • •List izlazi dva puta godišnje dopuštenjem

crkvenih i redovničkih poglavara.

• • •Narudžbe, suradnju, zahvale i preporuke

slati na adresu: Uredništvo lista «Proložac»

Župni ured 21264 Proložac Donji tel.fax: 021/846-025

vinko.gudelj@gmail.com

• • •Grafičko oblikovanje:

Silvio Družeić

• • •Tisak:

Jafra-print d.o.o. Solin

SadržajŽupnikova riječ .............................................................. 1

Godina majčinstva: Marija uzor ženama i majkama .. 3

Žive jaslice ..................................................................... 7

Upoznajmo religije svijeta ............................................ 9

Obitelj temelj zdravog društva ................................... 12

Koliko "naš" Bog pomaže sportašima? ..................... 13

Kronika župe Proložac ................................................ 15

Festival Čuvara Kristova Groba u Mariji Bistrici ....... 31

Održan 10. jubilarni božićni koncert klapskih pjesama ................................................................ 32

Proslava 20. godišnjice svetog Ivana Krstitelja na Podima............................................................. 34

Prvopričesnici župe sv. Mihovila - Proložac ............... 35

Krizmanici župe Proložac ........................................... 38

Srebreni pir ...................................................................41

Zlatni pir ....................................................................... 42

Hodočašće duhovnih zvanja Imotske krajine Gospi od Anđela .................................................. 43

Zbornik duhovnih tekstova Gospa u Imoti ............... 45

Komedija "Bračno savjetovalište" Marijana Grbavca ... 46

Grbavčeve škriljke humora ........................................ 47

Prva monografija o imotskom vinogradarstvu ......... 49

Predstavljen Zbornik radova „Zavičajna baština“ u Ričicama ............................................................ 50

Proložac u dokumentima Udbe pedesetih godina 20. stoljeća ............................................................51

Zavičajni haiku ............................................................ 54

Ti nad nama bdiješ, Majko ......................................... 56

Sazrela seoska idila - LXVI - ........................................ 58

Prodavač drva ............................................................. 61

Kraljice mira, mir svoj nam daj .................................. 63

Naši pokojnici.............................................................. 65

Ivan Adžija ................................................................... 68

Imotski: Oproštaj od fra Rafaela Begića ................... 69

Prijatelji lista ................................................................ 79