ISPITNA PITANJA: Hrvatska vojna povijest i uprava, prof. Ivan Balta y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y Dalmacija pod francuskom upravom Inkorporacija Vojne krajine Banskoj Hrvatskoj Razvoja enje Vojne granice (otpori) Ratovanja Slavena (Hrvata) prema Konstantinu Porfirogenetu i Tomi Arhi akonu Vojna taktika i strategija (kroz hrvatsku povijest) Oblici vojne uprave tijekom hrvatske povijesti Napoleonovi ratovi (rat 1805.) i njezini poznatiji vojskovo e Rat Austrije protiv Pruske i Italije 1866. i uloga hrvatskih vojnika Hrvatske partizanske jedinice Vojne jedinice u tzv. NDH Korvete Austrijska i austro-ugarska vojska od banderija do 19. st. Hladna oru ja na daljinu Hrvatska ratna mornarica u srednjem vijeku Vojna oprema pje aka (grani ara) Bitka kod Harsanya i Karlova ki mir Hladna oru ja, tzv. prsa o prsa Austro-turski ratovi i pro irenje Hrvatske u 17. i 18. st. Austro-ugarska vojska (ustroj vojnih podru ja i jedinica) Zastave austro-ugarske i hrvatske vojske Hrvatska ratna mornarica u Drugom svjetskom ratu Zna ajniji hrvatski asnici u austrijskoj (austrougarskoj) vojsci Zna ajniji hrvatski asnici u turskoj vojsci Vojna historija BIH u novom vijeku Vojno oru je bomba, bombarda i granata

1

y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y

Okupacija BIH 1878. Vatreno oru je-pu ka (vrste), pi tolji Granice BIH nakon Berlinskog kongresa Vojna jedinisa pje adija, bataljun, brigada, puk Turci na vratima Hrvatske (osvajanja Hrvatske) Vojna jedinica pje adija, eta, divizija, armija Stvaranje Hrvatske Vojne granice Vojne jedinice-laka konjica (vrste) Francuski korpus u Napoleonovoj vojsci u Dalmaciji Vojne jedinice-srednja i te ka konjica (vrste) Krbavska bitka Vi ka bitka Moha ka bitka Sigetska bitka Hrvati i Tridesetogodi nji rat Hrvati i Sedmogodi nji rat Trenkovi panduri Dubrova ki Hrvati (vojno ustrojstvo) Hrvati u Napoleonovim ratovima (bitke u Itliji i Austriji) Hrvatske vojne jedinice u Vojnoj krajini Bitke hrvatskih vojnika ( Magenta, Solferino, Custozza, Sadova, Vis) Bitka kod Staljingrada Vojne operacije u Hrvatskoj- Bljesak i Oluja Bleibur ka katastrofa Bitka kod Ozore Hrvati u austrijskoj i austro-ugarskoj vojsci

2

y y y y y y y

Hrvatske vojne jedinice u Slavonskoj Vojnoj krajini Jela i evi vojni pohodi Borbe protiv Ma ara 1848./1849. Borbe za Vukovar u Domovinskom ratu Bitke hrvatske vojske (Custozza i Sadova Vojna zbivanja u Osijeku (1848./49.) Hrvati u Prvom, Drugom svjetskom i Domovinskom ratu

I. KARTICA 1. Trenkovi panduri 2. Bleibur ka katastrofa 3. Korveta 4. Vojna jedinica pje adija, eta, divizija, armija 5. Francuski korpus u Napoleonovoj vojsci u Dalmaciji 6. Hrvati u Prvom, Drugom svjetskom i Domovinskom ratu

1. Trenkovi panduriy y sudjeluju u ratu za austrijsku ba tinu. Trenkovi panduri su bili, po svom oru anju i odijevanju, posebna jedinica koja se sastojala od dobrovoljaca i novaka poznatog pustolova Franje baruna Trenka. Ovaj udnovati odred opremio je Trenk na svoj poseban na in. Svaki pandur zadr ao je svoju narodnu no nju zbog ega je slikovitost te bojne prouzrokovala veliku znati elju i senzaciju. Svaki momak je dobio tri ili etiri pi tolja koje je nosio o svom ko nom pojasu te bode koji je na svom dr ku mao urezan lik pandura i natpis Vivat pandur! ( ivio pandur!). Duga pu ka i jatagan upotpunjavali su oru anje. Ovoj udno opremljenoj eti pridao je Tenk jo vojni ku glazbu po uzoru na tursku vojsku; to je bila prva vojna glazba u cijeloj Europi. Kada su poslije panduri prestali postojati kao posebna skupina, Hrvati su u austrijskoj vojsci sudjelovali u nizu ve ih vojnih operacija.

2. Bleibur ka katastrofay Bleiburg je postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunisti kih pobjednika 1945. godine, iako je samo manji dio vojnika i civila ubijen na samoj Bleibur koj poljani i u okolici. Zato se imenom Bleibur ki pokolj ozna avaju svi ti pokolji zarobljenika, bez obzira gdje se dogodili, a esto se misli i na sve rtve komunisti kog terora me u Hrvatima 1945, pa i kasnije. Ve ina zarobljenika ubijena je na mar evima kroz Jugoslaviju i u zarobljeni kim logorima tijekom slijede ih mjeseci. To je u hrvatskoj emigrantskoj literaturi nazvano Kri ni put pa je danas termin u op oj upotrebi u Hrvatskoj. Politi ko i vojno vodstvo NDH poku alo se predati zapadnim saveznicima, da bi izbjegli pokolj od strane pobjedni kih komunisti kih partizana. Kod Bleiburga, me utim, britanski general Patrick Scott nije prihvatio predaju generala 3

Heren i a, nego je inzistirao da se moraju predati Jugoslavenskoj armiji, iji je predstavnik bio Milan Basta, politi ki komesar 51. vojvo anske divizije. Nakon predaje, vojnici i civili vra eni su na podru je Jugoslavije. Druge grupe HOS-a, slovenskih domobranaca i crnogorskih etnika predavale su se na podru ju Koru ke tijekom prethodnih dana, te neke manje grupe nakon toga. Jugoslavenska armija je bila prisutna na podru ju Koru ke do 24. svibnja. Mnogi zarobljeni Hrvati, Slovenci, Crnogorci i Srbi, koji su se ranije predali Britancima ili Amerikancima, bili su smje teni u zarobljeni kim logorima u Koru koj ili u Italiji; ve ina njih predana je Jugoslaviji, tj. komunisti koj vlasti. Slijedila je tortura i pokolj koji se intenzivno nastavila slijede ih nekoliko mjeseci, kada su zarobljenici vo eni raznim putevima kroz cijelu Jugoslaviju i smje tani u razne logore i zatvore, to je nazvano Kri ni put, a u manjem, ali jo uvijek zna ajnom obimu sve do 1948. godine. Samo manji broj zarobljenih usta a i du nosnika NDH izveden je pred prijeke sudove, a velika ve ina rtava pobijena je bez ikakvog suda 3.Korveta y Korveta (flamanski korf =brod) je u XV. st. teretni brod na vesla i jedra, a poslije i naoru an trgova ki brod, te od XVII. - XIX. st. ratni brod za izvi anje. Do XVIII. st. je jednojarbolni do 200 t i 10 topova, a kasnije trojarbolni od 500-800 t i 14-32 topa.4. Vojna jedinica pje adija, eta, divizija, armija y Pje adija je najstariji rod kopnene vojske, naoru an, opremljen i osposobljen za borbu na svakom terenu. Pje adija djeluje manevrom (vatra s kombiniranim pokretima) i udarima (borbom prsa o prsa). Pje adija se formacijski dijeli na: ete, bataljune, pukove i brigade. y Armija je najve a jedinica kopnene vojske, promijenjivog sastava, od 2-3 korpusa ili 3-7 divizija ili odgovaraju i broj samostalnih brigada ili pukova. Korpus je zdru en sastav operativne namjene za djelovanje na odre enom operativnom pravcu, a sastoji se od 2-3 divizije ili odre enog broja brigada i pukova. y Divizija je najvi a zdru ena takti ka jedinica, namjenjena borbenim djelovanjima na takti kim pravcima, a sastoji se od vi e pukova i bataljuna svih rodova kopnene vojske. Brigada i puk su vi e takti ke jedinice vojske, a mogu biti jednorodnog ili vi erodnog sastava. eta, baterija i bataljun-divizon su osnovne takti ke jedin. stalne formacije 5. Francuski korpus u Napoleonovoj vojsci u Dalmaciji

y

y y

Nakon to je 1806. godine Napoleonova vojska zaposjela Dalmaciju, ubrzo je uspostavljena i francuska vlada na elu s generalnim providurom Vickom Dandolom kao civilnim upraviteljem te generalom Augustom Marmontom kao vojnim zapovjednikom pokrajine. Dalmacija je administrativno bila priklju ena Talijanskom Kraljevstvu, s glavnim centrom u Milanu. Tako je ostalo sve do 14. listopada 1809., kada je mirom u Schnbrunnu stvorena nova dr avna tvorevina pod imenom Ilirske provincije. Od tada su pokrajine ili kne evine koje su ulazile u sastav Ilirskih provincija, direktno podre ene Francuskoj. Ilirske provincije ukidaju se porazom francuske vojske 1813., kada te pokrajine dolaze pod austrijsku vlast. Dalmacija je teritorijalno podijeljena na okru ja kao najve a teritorijalna tijela unutar kojih se nalazilo nekoliko kotara; unutar kotara su op ine, a unutar op ina sela. Prema takvoj podjeli Dalmacija je podijeljena na etiri okru ja: zadarsko, ibensko, splitsko i makarsko.

4

6. Hrvati u Prvom, Drugom svjetskom i Domovinskom ratu

1) Prvi svjetski rat y Hrvatski narod dao je u toku stolje a u sklopu Austro-ugarske monarhije razmjerno vrlo veliki broj visokih i najvi ih vojskovo a, generala i astnika carskoj vojsci. Iz svih krajeva Hrvatske regrutirali su se generali, od kojih su mnogi imali sjajna, svuda poznata imena. y Ve i dio imena tih generala poznat je -iz svjetskog rata, u kojem su oni sudjelovali kao zapovjednici brigada, divizija, vojnih zborova, vojska, skupina vojska. I to je samo jedan mali dio. y U svjetskom ratu imali su Hrvati u feldmar alu Svetozaru Borojevi u od Bojne slavnog vojskovo u. On je vodio u te kim borbama protiv Rusije svoju tre u vojsku, kojom se je istaknuo osobito u bitci na Karpatima prvih zimskih mjeseci 1915., kad je ustrajao i zaprije io Rusima prodor prema srcu Ma arske. Kasnije je on zapovijedao velikom skupinom vojska na jugozapadnom rati tu. Kao zapovjednici vojska, odnosno nz sli nom polo aju, bili su u svjetskom ratu i generalpukovnik Puhalo od Brloga, pa general pje a tva Lipov ak, generalpukovnik barun Sarkoti , general pje a tva Ljubi i , genera1 pje a tva i ari , general pje a tva grof Salis Saevis, general pje a tva Kuk, zapovjednik tvr ave u Krakowu, i mnogi drugi. y Jedan Hrvat, general Uzelac, bio je zapovjednik austro-ugarskog zrakoplovstva, a admiral Maksimilijan Njegovan zapovjednik austro-ugarske ratne mornarice. Osim toga bili su admirali: Wickerhauser, Prica, Zakaria, u ter i i dr., dok je veliki broj Hrvata bio i na polo aju kapetana bojnog broda. y Za narod od oko 6 milijuna, koliko je u svjetskom ratu po prilici brojio hrvatski narod, to zna i rijetko veliki broj visokih zapovjednika. y Hrvatski narod dao je razmjerno najvi e zapovjednika vojska i visokih generala u svjetskom ratu. y Hrvatski narod imao je u svjetskom ratu jedan veliki broj najboljih glavnosto ernih astnika. y Bilo ih je vrlo mnogo, me u njima vojskovo a NDH iz Drugog svjetskog rata Slavko vitez Kvaternik, general Stevo Dui , general Ivan pl. Per evi . Na va nom i istaknutom polo aju bio je i general, dr avni tajnik NDH Vilko vitez Begi . 2) Drugi svjetski rat y Suprotstavljene snage: uz oko 160.000 njema kih i 350.000 talijanskih, oru ana sila NDH posti e snagu od preko 160.000, a etnici Dra e Mihailovi a oko 80.000 vojnika. Komunisti ka vojska, u broju od 150.000 partizana, vodi te ke gerilske bitke, izmi u i pred ofanzivama protivnika i jedva probijaju i obru e. y Dok su oru ane snage NDH bile sastavljene isklju ivo od Hrvata i bosanskohercegova kih Muslimana, a etni ke od Srba, Titova komunisti ka vojska je bila vi enacionalna; brojala je oko 44 % Srba, 30 % Hrvata, 10 % Slovenaca, kao i Crnogorce i bosanskohercegova ke Muslimane. Od partizanskih brigada, velika ve ina su bile hrvatske i bosanskohercegova ke: od 96 brigada, 38 su bile hrvatske, a 23 bosanskohercegova ke, te 17 slovenske, sto pokazuje da se rat najve om estinom vodio na teritoriji NDH, dok su Srbija i Crna Gora bile uglavnom pacificirane i pod etnickom kontrolom.

5

y

Odlu uju e bitke su vo ene tijekom sije nja (tzv. Bitka na Neretvi ili 4. ofanziva) i svibnja (tzv. Bitka na Sutjesci ili 5. ofanziva) 1943. godine, obje s ciljem opkoljavanja i uni tenja Titove vojskem obje skoro posve na podru ju NDH. Najva niji rezultat 4. ofanzive je bilo pre ivljavanje partizanskog pokreta koji je uspio vojno te ko poraziti etnike i politi ki ih marginalizirati. U tim operacijama poginula je oko tre ina partizana, od kojih oko 50 % Hrvata, ali etni ki rojalisti ki pokret je slomljen kao realna politi ka opcija. U 5. ofanzivi, koja se protegnula preko jeseni, komunisti ka je vojska jedva probila njema ko-talijanski obru uz te ke gubitke. No, uz o uvanu jezgru, Tito je uspio kapitalizirati slom Fa isti ke Italije. Osim oru ja, njegova je vojska naglo narasla masovnim priljevom novih boraca, najvi e Hrvata i Slovenaca, tako da je do konca 1943. godine narasla na 300.000 ljudi.

3) Domovinski rat y Domovinski rat bio je obrambeni rat za neovisnost i cjelovitost hrvatske dr ave protiv agresije udru enih velikosrpskih snaga - ekstremista u Hrvatskoj, JNA te Srbije i Crne Gore. Domovinskomu ratu prethodila je pobuna dijela srpskoga pu anstva u Hrvatskoj, koja je izbila u kolovozu 1990. Na strategijskoj razini Domovinski rat sastoji se od tri etape. U prvoj etapi, do sije nja 1992., izvr ena je agresija na Hrvatsku, koja je bila prisiljena na obranu. Oru ani sukobi po eli su izbijati u travnju 1991., a uz postupno priklanjanje JNA srpskim pobunjenicima, od kolovoza 1991., prerasli su u izravnu agresiju iz Srbije. U drugoj etapi, od sije nja 1992. do svibnja 1995., do lo je do zastoja u agresiji i do razmje taja mirovnih snaga UN-a du crta prijekida vatre. Za Hrvatsku je to bila etapa diplomatskih nastojanja i pregovora te strpljivog ja anja snaga uz provedbu operacija takti ke razine u kojima su oslobo eni manji dijelovi teritorija. U tre oj etapi, u svibnju i kolovozu 1995., bile su izvedene navalne operacije u kojima je oslobo en najve i dio okupiranoga podru ja u Posavini i zapadnoj Slavoniji te na Banovini, Kordunu, u Lici i u sjevernoj Dalmaciji. Preostalo okupirano podru je u hrvatskom Podunavlju reintegrirano je uz pomo prijelazne me unarodne uprave (1996.-1998.) y Vojne snage: 1994 y Hrvatska: 105 000 od toga 99 600 u kopnenoj vojsci; 173 tenka i 20 aviona. y Srbija i Crna Gora: 126 500 od toga 90 000 u kopnenoj vojsci; 639 tenkova i 150 aviona. y Bosna i Hercegovina:*Armija BiH : 220 000 i svi su u kopnenoj vojsci; 40 tenkova. y 1995 y Hrvatska : 105 000, 99 600 ( kopnena vojska ); 173 tenka i 28 aviona. y Srbija i Crna Gora: 126 500 od toga 90 000 u kopnenoj vojsci; 639 tenkova i 140 aviona. y Bosna i Hercegovina[Armija BiH]]: 18000 i 31 tenk. y 1996 y Hrvatska: 64700 od toga u kopnenoj vojsci 63 000; 250 tenkova i 25 aviona. y Srbija: 113 900 ( 90 000 ); 1 360 tenkova i 94 aviona. y BosnaArmija BiH: 92 000 vojnika i 75 tenkova. y 1997: y Hrvatska : 58000 ( 50 000 ); 30 aviona i 285 tenkova. y Srbija: 114 200 ( 90 000 ); 1 270 tenkova i 123 aviona y Bosna i HercegovinaArmija BiH: 90 000 i 130 tenkova y Pobunjeni Srbi u Bosni: 30 000; 570 tenkova i 20 aviona.

6

II. KARTICA 1. Hrvatska ratna mornarica u Drugom svjetskom ratu 2. Hrvati u austrijskoj i austro-ugarskoj vojsci 3. Hrvatske partizanske jedinice 4. Dubrova ki Hrvati (vojno ustrojstvo) 5. Hrvati i Sedmogodi nji rat 6. Borbe protiv Ma ara 1848./1849 1. Hrvatska ratna mornarica u Drugom svjetskom ratu 2. Hrvati u austrijskoj i austro-ugarskoj vojsci

y

Hrvatski narod dao je u toku stolje a u sklopu Austro-ugarske monarhije razmjerno vrlo veliki broj visokih i najvi ih vojskovo a, generala i asnika carskoj vojsci. Iz svih krajeva Hrvatske regrutirali su se generali, od kojih su mnogi imali sjajna, svuda poznata imena. Ali razmjerno najve i broj generala i visokih astnika dali su krajevi Vojne granice, osobito Lika i Krbava. Bojnograda, Kne evi i, baruni, plemi i i gra anskog roda, Jela i i, grofovi, baruni i plemi i, Hib i i, Czerljen, Babi i, Petrovi i, Borojevi , Sarkoti , Lipo ak, Petkovi , i ari , Vrkljani, Novakovi pl. od Gjuraboja, Kokotovi , I tvanovi , Beki i Begi , Bogath, Dev i i, Desovi i, Njegovani, Stoj evi , barun Rebrovi , Serti i, Vukovi i, a kovi , Deli , Maroevi , Levnai , Lemai , Maroj i , Bunjevac, marda, Radivojevi i mnogi drugi pokazuju, koliki je udio imala Hrvatska u raznim borbama i nastojanjima, u korist srednje Europe. Sli no je tako bilo i kod hrvatske ratne mornarice. vodio u te kim borbama protiv Rusije svoju tre u vojsku, kojom se je istaknuo osobito u bitci na Karpatima prvih zimskih mjeseci 1915., kad je ustrajao i zaprije io Rusima prodor prema srcu Ma arske. Kasnije je on zapovijedao velikom skupinom vojska na jugozapadnom rati tu. Kao zapovjednici vojska, odnosno nz sli nom polo aju, bili su u svjetskom ratu i generalpukovnik Puhalo od Brloga, pa general pje a tva Lipov ak, generalpukovnik barun Sarkoti , general pje a tva Ljubi i i mnogi drugi. Jedan Hrvat, general Uzelac, bio je zapovjednik austro-ugarskog zrakoplovstva, a admiral Maksimilijan Njegovan zapovjednik austro-ugarske ratne mornarice. Hrvatski narod dao jerazmjerno najvi e zapovjednika vojska i visokih generala u svjetskom ratu.Hrvatski narod imao je u svjetskom ratu jedan veliki broj najboljih glavnosto ernih astnika. Bilo ih je vrlo mnogo, me u njima vojskovo a NDH iz Drugog svjetskog rata Slavko vitez Kvaternik, general Stevo Dui , general Ivan pl. Per evi . Na va nom i istaknutom polo aju bio je i general, dr avni tajnik NDH Vilko vitez Begi .Brojni Hrvati stekli su u ratu i najve e ratno odlikovanje za hrabrost: Vojni ki red Marije Terezije, s kojim se sti e i barunat. Najvi e vojni ko odlikovanje: red carice Marije Tereziie dobili su Hrvati za svoje vojni ke zasluge: Feldzeugmeister grof Josip i k o v i dvaput, g. 1758. i 1765. za zasluge u sedmogodi njem ratu; Feldzeugmeister grof Josip D r a k o v i u ratu 1756. i 1758. godine; Feldmarschalleutnant barun L j u b i b r a t i pl. od Trebinja za zasluge u sedmogodi njem ratu kao zapovjednik gradi anske grani arske pukovnije. Itd. U svjetskom ratu 1914-1918. godine, odlikovani su vite kim redom Marije Terezije: General Vladimir L a x a za obranu Monte S. Gabriele u 11. bitci na So i 1917.; Feldmarschalleutnant P i 1 e p i za borbe na Strypi 1915. godine; *Pukovnik Joco I s k r i kao satnik i zapovjednik jedne bojne u 11. bitci na So i kod Auzze 1917. god.;

7

y

y

y

y

y

y

y y

y yy

Satnik pl. P e t r i e v i , kasniji ma arski pukovnik za borbu kod Sieleca 1915.; Franjo M a t a i s potpukovnik, kao nadporu nik za borbe na Pilici u Poljskoj 1914. godine; itd Austro-Ugarska je od 1869. godine bila podijeljena u 17 vojnoteritorijalnih oblasti sa 8 generalkomandi, kojima je zapovjedao general u rangu zapovjednika korpusa (sa sjedi tima u: Wienu, Grazu, Prahi, Lavovu, Buda-Pestu, Sibiu, Temesvru i Zagrebu) i 9 vojnih komandi. Pod Zagreba kom generalkomandom, koja je 1883. godine pretvorena u 13. korpus, bile su jedna banska (hrvat.-slav.) i dvije kraji ke (grani arske) divizije sa 4 brigade i deset pukova: 21. divizija u Zagrebu: sa 2 Slavonska i 2 Vara dinska puka, 22. divizija u Karlovcu: sa 4 Karlova ka i 2 banska puka, 23. divizija u Petrovaradinu: sa 3 banatska puka. Vojna granica (krajina) je ukinuta 1871-1883. godine, a umjesto kraji kih pukova formirano je pet pukova (i vojnih okruga) zajedni ke vojske: 16. pje adijski puk u Bjelovaru, 53. pp u Zagrebu, 70. pp u Petrovaradinu, 78. pp u Osijeku, 79. pp u Oto cu, i od 1883. godine 96. pp u Karlovcu. U Dalmaciji je bila vojna komanda u Zadru, podre ena Ministarstvu rata u Be u, a obuhva ala je 22. okrug za popunu 22. pp u Splitu i posebni okrug za popunu ratne mornarice u Zadru. Od 1914. godine Austro-Ugarska je podijeljena na 16 vojnoteritorijalnih oblasti (15 korpusnih oblasti i vojnu komandu za Dalmaciju u Zadru) Svaka korpusna oblast je popunjavala jedan korpus, a Dalmacija jednu diviziju. Tek je 1910. godine osnovan u Dubrovniku 16. korpus. Domobranstvo su bile pomo ne trupe zajedni ke vojske. Ugarska je bila podijeljena na sedam domobranskih distrikta (okru ja) sa 14 brigada. Domobranstvo se od 1889./1890. godine reorganiziralo, a od 1900. godine u Ugarskoj komandi distrikta djelovale su divizijske komande. Od 1869./1870. godine u Zagrebu djeluje Kraljevsko-ugarsko VII. Hrvatsko-slavonsko domobransko okru je, koje je od 1880. godine imalo u sastavu: 25., 26., 27. i 28. osje ki puk i 10. husarski puk. U Prvom svjetskom ratu VII. hrvat.-domobran. okru je je imalo 43. domobransku diviziju, a starje inski kadar bio je uglavnom hrvatski. U Dalmaciji od 1893. godine (u Zadru) je formiran 23. dalmatinski strelja ki puk sa 4 landverska bataljuna (Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru). Dalmacija i Hercegovina bile su u 16. korpusu s 18. i 7. divizijom te su preba eni 1914. godine u 6. Armiju A-U, a od svibnja 1915. godine na talijansko boji te. U B-H je bilo 8 pukova i 4 lova ka bataljuna uklju eno i u Galiciju. Istra je bila u sastavu 3. korpusa u Grazu i popunjavala je uglavnom 97. pje adijski puk. Bili su upu eni 1914. godine u Galiciju, a od 1915. godine u Italiju. Za Prvog svjetskog rata AustroUgarska je mobilizirala 2.900.000 rezervista i 450.000 kadrovaca. Hrvatska i Slavonija su mobilizirale: 13. korpus u sastavu: 36. pje a koj diviziji, pola 7. pd i 42. pd., a u sastavu drugih jedinica bilo je Hrvata u: 96. pp, 70. pp, 104. pu kousta koj brigadi, 13. brdskoj brigadi te 11. i 12. domobranskom mobilnom puku. U kolovozu 1914. godine mobilizirano je u Hrvatskoj i Slavoniji 72.000 vojnika i upu eno u sastav 5. Armije A-U na Drinu. Po etkom 1915. godine preba en je 13. korpus u Galiciju, a poslije Brestlitovskog mira 3. III. 1918. godine na talijansko boji te. Poslu nost austrougarskoj vojnoj komandi su otkazale hrvatske jedinice tek 1918. godine (22. X. 1918. 8

godine) kod Belluna, 25. i 26. hrvatsko-slavonski domobranski pukovi i 4. bosanskohercegova ki puk.3. Hrvatske partizanske jedinice

Prvi partizanski odred na podru ju prve Jugoslavije je osnovan u Sisku 22. lipnja 1941., pod vodstvom Vlade Jani a-Cape. Partizani u Hrvatskoj nosili su troroge kape po uzoru na interbrigadiste u panjolskom gra anskom ratu. Cilj partizana je bio, prije svega, osloba anje Hrvatske od njema ke i talijanske okupacije i terora koji je provodio usta ki re im prema Srbima, idovima i svim Hrvatima i drugima koji se nisu prihva ali usta ka na ela. Partizani djeluju pod okriljem komunisti ke partije, uz pomo tada njih antifa isti kih saveznika (valja re i da je pomo saveznika materijalizirana tek pri kraju rata jer su sve do 1944. Dra a Mihailovi i njegovi etnici va ili za britanskog saveznika) V. Britanije i Amerike. Slabljenjem Njema ke i slomom Italije narodno-oslobodila ki pokret u Hrvatskoj ja a i dobiva i dr avotvorne atribute, osobito kroz ZAVNOH. Ja a, dakako, i vojno pa postaje ozbiljna vojna sila. Partizanski na in ratovanja je bio efikasan i u inicijalnim fazama rata; izbjegavao se izravan sukob s mnogo ja om vojnom silom, koriste i taktiku gerilskog ratovanja. Svojim iznenadnim napadima na prometnu infrastrukturu i zasjedama, uspje no su ometali glavne opskrbne pravce njema ke vojske, kao i funkcioniranje NDH. U drugoj polovici 1943. partizanska vojska broj ano ja a te stvara mobilnije borbene jedinice -brigade, te uspostavlja i zna ajna podru ja pod svojom kontrolom. Padom Italije i masovim bje anjem ostatka talijanske vojske partizanska vojska je pridobila mnogo vojne opreme i potrebih namirnica. S ve im brojem vojnika i opremom, parizanske brigade postepeno prelaze u koordiniranu vojnu silu koriste i vi e izravne metode sukoba, tako da se vlast NDH stvarno svodila samo na ve e gradove i komunikacijske linije. Stanje se u mnogome promjenilo 1944., jer je bilo o igledno da su gubitnici u ratu Sile osovine i njezini saveznici. Vojnici domobranske vojske ( etnici u Hrvatskoj nisu masovno prelazili u partizane kao to su prelazili na podru uju Srbije, Crne Gore) masovno prelaze u partizanske odrede. Partizanski odredi u Hrvatskoj 1941.- 1945.: Biokovski Bjelovarski Bra ki Bribirski Drugi li ki Drugi primorsko-goranski Drugi slavonski Grahovsko-peuljski Gavrilo Princip Hvarski Ju nodalmatinski4. Dubrova ki Hrvati (vojno ustrojstvo)

y

U austro-ugarskoj vojsci- Novi teritorijalni sistem uveden 1883., ostao je u va nosti do rata 1914. Monarhija je tada podijeljena na 16 vojnoteritorijalnih oblasti (15 korpusnih oblasti i vojnu komandu za Dalmaciju). Svaka korpusna oblast popunjavala je jedan korpus, a Dalmacija jednu diviziju (16. korpus u Dubrovniku obrazovan je 1910.). 9

y

y

y

Zavr na vojnoteritorijalna podjela Monarhije obuhva ala je pred I. svjetski rat 16 korpusnih oblasti (9 u austrijskim zemljama, 6 u zemljama ugarske krune i 1 u Bosni i Hercegovini). Korpusi su bili, prete no, popunjeni esima: 8. Prag, 9. Litomjer ice (Litomerice) i dijelom 2. Be ; Slovacima: 6. Ko ice i dijelom 5. Bratislava; Poljacima: 1. Krakov i 10. P emi l; Ukrajincima: 19. Lavov; Ma arima: 4. Budimpe ta, 5. Bratislava, 7. Temi var, a dijelom 6. Ko ice i 12. Sibiju; Rumunjima: 12. Sibiju i dijelom 7. Temi var; Nijemcima: 2. Be , 14. Insbruk (Innsbruck) i dijelom 3. Grac; Hrvatima/Slovencima/Bo njacima/Srbima: 13. Zagreb, 15. Sarajevo, 16. Dubrovnik, a dijelom 3., 4., 5. i 7. Popuna 15. korpusa vr ena je uglavnom eksteritorijalno, s podru ja cijele Monarhije. Korpusne oblasti djelile su se na 112 vojnih okruga (6o u austrijskim, 48 u zemljama ugarske krune i 4 u Bosni i Hercegovini), od kojih su 58 slu ili za popunu landvera, 47 za popunu honveda, a 3 za ratnu mornaricu. U Dalmaciji je bila vojna komanda u Zadru, podre ena Ministarstvu rata u Be u, a obuhva ala je 22. okrug za popunu 22. pp u Splitu i posebni okrug za popunu ratne mornarice u Zadru. Od 1914. godine Austro-Ugarska je podijeljena na 16 vojnoteritorijalnih oblasti (15 korpusnih oblasti i vojnu komandu za Dalmaciju u Zadru) Svaka korpusna oblast je popunjavala jedan korpus, a Dalmacija jednu diviziju. Tek je 1910. godine osnovan u Dubrovniku 16. korpus. U Dalmaciji od 1893. godine (u Zadru) je formiran 23. dalmatinski strelja ki puk sa 4 landverska bataljuna (Zadru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru). Dalmacija i Hercegovina bile su u 16. korpusu s 18. i 7. divizijom te su preba eni 1914. godine u 6. Armiju A-U, a od svibnja 1915. godine na talijansko boji te. U B-H je bilo 8 pukova i 4 lova ka bataljuna uklju eno i u Galiciju. sudjeluju Austrija (Marija Terezija), Pruska (Friedrich II.)i Bavarska), trajao od 1756. do 1763. istaknuli se Hrvati koji su, zbog iskustva u stalnim turskim ratovima, smatrani ponajboljim vojnicima u Europi hrvatske vojske u Sedmogodi njem ratu sastojale su se iz raznih odreda. Prvo, ete iz Vojne granice (husari, arkebuziri, haramije), drugo, 14 000 vojnika koje je odredio Hrvatski sabor i tre e, odred Trenkovih pandura Hrvatsko-ma arski politi ki sukob, koji korijenje vu e jo s kraja 18. st., vrhunac je dostigao u revolucionarnim doga ajima 1848./49.1 Glavna pitanja koja su pro imala hrvatsko-ma arske odnose i koja su dovela do sukoba bila su politi ke naravi, a ponajvi e su vezana uz jezi no pitanje, tj. pitanje uvo enja ma arskog jezika kao slu benog na podru ju Kraljevine Ugarske. Od 30-ih godina 19. st., kada se organizira ilirski pokret, i nacionalno pitanje dobiva sve ve u va nost. Revolucionarnim pokretom, koji se Monarhijom po eo iriti od o ujka 1848., ionako lo i hrvatsko-ma arski odnosi postajali su sve gori, a vrhunac pogor anja dostigli su u ratnom sukobu koji je izbio u rujnu 1848. Neposredno prije eskalacije hrvatsko-ma arskog ratnog sukoba, ali i tijekom njega, u hrvatskoj i ma arskoj javnosti vodile su se estoke propagandne akcije da bi se za rat, ali i za vlastite politi ke ciljeve, pridobile doma e prista e i podr ka javnosti drugih europskih zemalja.

5. Hrvati i Sedmogodi nji rat

y y y

6. Borbe protiv Ma ara 1848./1849

y

y

10

y

1848. (17. III.) u Be upu en odbor koji zahtijeva sazivanje Hrvatskog sabora, teritorijalnu cjelovitost, a narodnjaci pripremaju Narodnu skup tinu koja bi trebala nadomsjestiti Sabor. Ljudevit Gaj (17. III.) odlazi u Graz i predla e nadvojvodi Ivanu da se glinski pukovnik Josip Jela i postavi za bana, istovremeno ga Franjo Kulmer u Be u predla e za bana te ga (23. III.) car Ferdinand imenuje za hrvatskog bana

1848. (25. III.) Narodna skup tina u Zagrebu usvaja Narodna zahtijevanja u 30 to aka 1848. (25. IV.) po povratku iz Be a ban Josip Jela i izdaje proglas kojim ukida tlaku gospodarsku i svaku da u urbarialsku 1848. (18. V.) osnovano Bansko vije e, tj. samostalna hrvatska vlada (sa 6 odsjeka) 1848. (5. VI.) po elo zasjedanje Hrvatskog sabora 1848. (19. VI.) delegaciju Hrvatskog sabora u Innsbrucku prima car 1848. (21.VI.) Hrvatski sabor prosvjeduje zbog Jela i eva smjenjivanja za bana ali car 10. VI. potvrdio Jela i evo smjenjivanje (pe tanska ga vlada Ministerijum ga smjenila jo 13. V.) 1848. (9. VII.) Hrvatski sabor prestaje s radom 1848. sazrijeva uvjerenje da odluka o odnosima Hrvatske i Ugarske mora pasti na boji tu 1848. (29. VII.) Jela i neuspje no pregovara s Ma arima 1848. po to je 7. IX. nagovje ten rat ugarskoj vladi 11. IX. Jela i s vojskom od 40.000 ljudi (uglavnom kraji nika drugog saziva, jer prvi saziv ratuje ve u Lombardiji) prelazi Dravu i napreduje prema Budimu 1848. (28. i 29. IX.) bitka kod Pkozda i Velenzce izme u Jela i a i Ma ara 1848. (7. X.) poraz K. Rothovog slavonskog korpusa kod Ozore 1848. (XII.) Jela i imenovan gubernatorom Rijeke i Dalmacije 1848. Jela i i eva vojska u Be u gu i revoluciju 1849. (5. I.) Jela i eva vojska i A. Windischgrtzova vojska ulaze u Budim 1849. (4. III.) car uveo oktroirani ustav povratka na staro stanje Politi ki je ivot posve zamro. Be ki je dvor oslobodio Hrvatsku svake dr avnopravne veze s Ugarskom, ali je i nametnuo ustav po kojem je Monarhija ustrojena kao centralisti ka dr ava s njema kom prevla u

11

III. KARTICA 1. Hrvati i Tridesetogodi nji rat 2. Jela i evi vojni pohodi 3. Bitka kod Harsanya i Karlova ki mir 4. Bitke hrvatskih vojnika (Sadova i Custozza) 5.Vojne operacije Bljesak i Oluja 6.Bitka kod Staljingrada 1. Hrvati i Tridesetogodi nji rat

y

y

y

Hrvatskoj je dugogodi nje ratovanje protiv Osmanlija dio Hrvata pretvorilo u ratnike vje te gerilskom ratovanju lakoga konjani tva. Takvih po etkom 17. Stolje a nije bilo u zapadnoj Europi. ak je i vedski kralj Gustav II. Adolf (1594.-1632.) u vrijeme Tridesetogodi njeg rata skratio svojim dragunima muskete ne bi li tako bio u prednosti pred hrvatskim konjanicima. Svojevremeno ih je ak nazvao i novim plemenom avola. Tada nji europski laki konjanik mogao se odrediti kao srednje te ki konjanik jer njegova oprema i izgled nisu bili jedino mjerilo, u obzir se uzimala taktika i na in ratovanja. Stoga se hrvatski tip konjanika nije svrstao ni u jednu tada poznatu kategoriju i jednostavno je nazvan Hrvatom. Zbog toga je gotovo sve lako konjani tvo u slu bi Habsburgovaca nazvano Hrvatima, a gdjegdje i husarima. Premda su neke konjani ke pukovnije, u kojima su ve inom slu ili Poljaci ili Ma ari, nazvane hrvatskima, pojam se, dakle, nije odnosio na identitet nego na tip konjanika. Ti su ratnici bili naoru ani vatrenim oru jem poput pi tolja te su esto nosili kratku arkebuzu ili mu ketu. Manji dio nosio je i kratko koplje, a osnovno hladno oru je za blisku borbu bila je blago svinuta sablja, a katkad sjekira, bojni eki ili mlat. Hrvatski laki konjanici uvali su krila ve ih vojnih postrojbi, prodirali u neprijateljsku pozadinu, arkali te plja kali i zastra ivali stanovni tvo. Zbog toga su do li na lo glas koji se u sjevernoeuropskim protestantskim zemljama odr ao i do danas. Na europskim boji tima irio se i glas o njihovoj neranjivosti te je ostalo zabilje eno da nema smisla pucati u Hrvate jer im tanad ne mo e nauditi. Kad je po eo Tridesetogodi nji rat, Hrvatski sabor pozvao je plemi e neka stupe u carsku vojsku, a na poziv se odazvao i Juraj Zrinski (oko 1598.-1626.) zajedno s pukovnikom Johannom Ludwigom Hektorom Isolanijem (1586.-1640.). Jedan od zapovjednika carske vojske Albrecht Wallenstein (1583.-1634.) u lipnju 1625. Imenovao je Isolanija zapovjednikom hrvatske pukovnije arkebuzira koja je tada imala oko 1. 500 ljudi. Sljede e je godine Juraj Zrinski Wallensteinu osigurao jo dvije konjani ke pukovnije regrutirane u Me imurju, a grof Franjo Orehova ki jednu pukovniju iz okolice Zagreba. Sveukupno je Wallenstein do 1626. u svoju slu bu primio pet hrvatskih konjani kih pukovnija. Prema mi ljenju V. Vuk i a, svileni al oko vrata hrvatski ratnici nosili su upravo u vrijeme tog rata. Bez pozadinske pomo i, skrb za ozlije ene i ranjene bila je gotovo nemogu a pa su im ve i svileni al oko pojasa i manji oko vrata bili jedina pomo . al oko vrata ili budu a kravata rabili su se za trenuta nu pomo u zaustavljanju krvarenja podvezivanjem rane. Premda u ratno vrijeme, ime Hrvat zabilje eno je i me u hodo asnicima koji su posje ivali tada najpoznatija europska sveti ta u Njema koj. Ve 1623. i 1624. u knjizi evidencije hodo asnika u gradu Andernachu ubilje eni su

12

y

Kroatische Pilger koji su putovali u Aachen. Zbog znatnih posjeta hrvatskih hodo asnika sveti tima u Njema koj, ve je u 15. stolje u u gradu Nideggenu, u okolici Aachena, postojao toponim Croatienhof. Ipak, prvi ve i trag Hrvati su ostavili pri opsadi Magdeburga 1634., koju je vodio Johann Tilly (1559.-1632.), kada su na konjima preplivali Labu te kroz ribarsko naselje provalili u grad. Kad je pala obrana, carska je vojska oplja kala i spalila grad te je od 20.000 stanovnika pre ivio svaki etvrti. Unato svemu, u tom gradu danas postoje dvije ulice koje nose naziv po Hrvatima; Kroatenwuhne i Kroatenweg a jedna uzvisina u okolici nosi naziv Kroatenhgel. Na po etku 17. stolje a bojna strategija mogla se opisati kao manevriranje prije bitke kojima se protivnik elio dovesti u nepovoljan polo aj. Sve do bitaka sa ve anima, hrvatsko konjani tvo imalo je za titni ku ulogu, prikupljalo je informacija, izvi alo, izvodilo gerilske napade i sli no. No, kasnije su uvr tavani na bojni polo aj i sve vi e sudjelovali u bitkama. Hrvatske konjani ke pukovnije popunjavali su uglavnom osiroma eni sitni plemi i, gra ani te naoru ano stanovni tvo uz granicu s Osmanskim Carstvom nau eno individualnoj borbi. Hrvatske postrojbe mogle su se u brzo skupiti, razi i i ponovno sastati na nekom drugom mjestu bez ikakve tete za ustroj. To je osobito uspje no izvedeno u bitci kod Lutzena 1632., kada su hrvatski konjanici, smje teni na krilima carske vojske, napali ve ane s le a te uni tili kola s logistikom i streljivom. Ipak, Hrvatima su bili nanijeti gubici, a izgubili su zastavu sa znakom Fortune. Pobjeda carske vojske kod Nrdlingena 1634., to se u Vojnoj krajini dugo slavilo kao vojni blagdan, potaknula je francuske pripreme za ulazak u rat. Francuzi nisu imali mnogo uspjeha jer su hrvatski konjanici, me u ostalima, stigli do pari kih predstra a te sudjelovali u bitci kod St. Denisa. Brojni ustanci i bune koje su razdirali Francusku od 1636., poznati kao Fronde, ometali su vojne operacije. U toj situaciji, hrvatski laki konjanici, koji su poslije bitke kod Rocroya 1643. ostali bez slu be u panjolskoj vojsci, prihvatili su Mazarinovu ponudu i stupili u francusku slu bu. Rat je trajao jo pet godina, no Hrvata nema ni u jednoj francuskoj vojsci u Njema koj ili Flandriji. Vrlo je vjerojatno da su sudjelovali u borbama protiv francuskih ustanika te su u Francuskoj ostali i nakon 1648. godine. Oko 1660. zapo eo je preustroj francuske vojske u prvu modernu staja u vojsku. Tako je 1664. ustrojena 8. pukovnija kraljevih Hrvata ili Royal Cravattes, koji su postojali sve do 1789. godine.

2. Jela i evi vojni pohodi

y

Vojni ko slu bovanje zapo inje u Galiciji kao potporu nik u Tre oj konjani koj pukovniji kojom zapovijeda barun Vinko Kne evi , ujak njegove majke Ane. Zatim slu buje u Be u, Galiciji, Ogulinu, Dre niku, Italiji, opet u Ogulinu ( esto posje uje u Zagrebu majku i prijatelje narodnjake koji se postavljaju na elo hrvatskoga narodnog pokreta u borbi protiv mad arizacije), Zadru ( esto putuje po Dalmaciji i Crnoj Gori, te prati po Velebitu poznatoga botani ara saskoga kralja Fridrika Augusta), Glini i u skladu s tim napreduje u inovima. Pisma pretpostavljenih mu, navode da govori i pi e njema ki, hrvatski, francuski i ma arski i prili no dobro talijanski i latinski, da je upu en u vojni ke znanosti i da te i vi oj naobrazbi, da je dobar ma evalac, izvrstan strijelac i izvanredan jaha , strateg, organizator, vojskovo a, da je spretan, radin, uslu an, blag, pravedan, bri an, aljiv i vesele naravi. U predasima vojnih pohoda pi e pjesme od kojih su neke toliko popularne da se pjevaju kao kora nice u Habsbur koj monarhiji, a i velik broj ih je spjevan njemu u ast. Prvu zbirku pjesama pod naslovom "Eine Stunde der Erinnerung" 13

y y y

y

y

(Trenutak uspomene) objavljuje u Zagrebu 1825. godine na njema kom jeziku. U Ogulinu u salonu svog pukovnika Schneckela iri narodnja ke ideje me u asnicima i grani arima i esto pjeva najpoznatije hrvatske budnice i prati se na glasoviru. Kao zapovjednik banske pukovnije u Glini, esto ratuje s Turcima, a s nekima i prijateljuje. Od Mahmudbega Ba i iz Biha a dobiva na dar rasnog konja bijelca (na tom konju ide na bansko ustoli enje i poslije na Ma arsku 1848. po to je 7. IX. nagovje ten rat ugarskoj vladi 11. IX. Jela i s vojskom od 40.000 ljudi (uglavnom kraji nika drugog saziva, jer prvi saziv ratuje ve u Lombardiji) prelazi Dravu i napreduje prema Budimu 1848. (28. i 29. IX.) bitka kod Pkozda i Velenzce izme u Jela i a i Ma ara pora en i ide u pomo gu enja revolucije u Be u 1848. Jela i i eva vojska u Be u gu i revoluciju U Be u 6. listopada 1848. godine izbija revolucija kojoj cilj bija e stvaranje velike jedinstvene Njema ke pod utjecajem Svenjema kog parlamenta u Frankfurtu n/M, a bija e povezana s politi kom djelatno u Mad ara u Ugarskoj i inicirana na njihov poticaj da bi carsko-kraljevske ete odvojili od bana Jela i a. Ban Jela i 7. listopada 1848. godine uve er dobiva vijest o izbijanju revolucije u Be u, o ubojstvu ministra rata Latoura i bijegu kralja Ferdinanda V. i odmah mijenja odluku da ide na Pe tu i kre e na Be kojeg opkoljuje sa 60.000 ljudi (do 20. listopada 1848. godine s carskim etama iz e ke i drugih krajeva Austrije taj broj se penje na 80.000 ljudi). 16. listopada 1848. godine kralj Ferdinand V. na zagovor njema kih konzervativnih gra anskih krugova promi e kneza Windischgraetza, vrhovnog zapovjednika u e koj, u in feldmar ala i imenuje zapovjednikom sve carsko-kraljevske vojske, osim one koja se nalazila u Italiji pod zapovjedni tvom mar ala Radetzkoga. Ma ari dolaze revolucionarima u Be u u pomo sa 33.000 vojnika, te 28., 29. i 30. listopada 1848. godine vodi se bitka izme u bana Jela i a i Mad ara. 31. listopada 1848. godine u Be u prestaju sukobi 1849. (5. I.) Jela i eva vojska i A. Windischgrtzova vojska ulaze u Budim Bitka kod Harsanya - Car Leopold II. je uz pomo njema kih kne evina anga irao 60.000-74.000 ljudi pod komandom Karla Lotarin kog i bavarskog izbornog kneza Maksimilijana II. Emanuela (Maximilian II. Emanuel) za opsadu Budima, koja je zauzeta 2. rujna 1686.. Po padu Budima veliki vezir Sulejman odstupio je prema Beogradu. Austrijanci su zatim pro irili svoju vlast u ju noj Ugarskoj akcijom markgrofa Ludviga Badenskog. Veliki vezir Sulejman je 1687. poveo od Beograda novu vojnu, pre ao Dravu kod Osijeka i do ao do Moha kog polja, gdje ga je Karlo Lotarin ki 12. kolovoza 1687. potukao kod brda Har anja (Harsany). Poraz je izazvao pobunu turske vojske, koja je svojevoljno krenula prema Carigradu. Sve je ovo znatno olak alo operacije u Ugarskoj i Hrvatskoj. Jedan kraji ko-austrijski odred pre ao je Dravu i u Slavoniji zauzeo Vo in, zatim zajedno s banom Ivanom Dra kovi em osvojio Osijek, Valpovo, Po egu, Cernik i druge gradove Slavonije. Protjerivanju Turaka pomoglo je i lokalno stanovni tvo pod vodstvom svojih prvaka i hajduka (Luka Imbri imovi ). Vukovar, Erdut i akovo Turci su napustili bez borbe. Ofanzivnom akcijom na Uni banske su trupe osvojile Kostajnicu, Dubicu, Novi, Zrin i Bu im. U Dalmaciji su Mle ani uz pomo Crnogoraca zauzeli Herceg-Novi.

3. Bitka kod Harsanya i Karlova ki mir

y

14

y

y

y

Karlova ki sporazum ili Karlova ki mir (na njema kom poznat kao Sporazum Karlowitz; na turskom, Karlofa). Potpisan 1699. u Sremskim Karlovcima, dana nja Vojvodina, Srbija, na zavr etku austro-osmanlijskog rata izme u 1683-1697, u kojem je osmanlijska strana bila pora ena. Nakon ratova koje je Osmansko carstvo koncem XVII vijeka vodilo sa Austrijom i Mleta kom republikom, a naro ito poslije iscrpljuju eg " esnaestogodi njeg" tzv. Be kog rata, posredstvom Engleske, panske i Holandije, uslijedili su mirovni pregovori zara enih strana u Srijemskim Karlovcima. Osmansko carstvo je zaklju ilo mirovni ugovor sa Austrijom 26 januara, a 12 dana kasnije, 7. februara 1699. godine, sa Mleta kom republikom. Najve i broj lanova ovih ugovora se odnosio na podru je Bosne, kao pograni nog dijela Osmanskog carstva. Prema odredbama Karlova kog mira Osmansko carstvo je trajno izgubilo sve svoje posjede u Slavoniji, Lici, Krbavi i Dalmaciji, ime je znatno smanjen teritorij Bosanskog ejaleta. Ovi mirovni pregovori su zaklju eni na principu uti possidetis, to zna i da je svaka strana zadr ala one teritorije koje je u tom trenutku kontrolirala. Upravo ovim ugovorom zapo inje proces formiranja i obikovanja savremenih granica Bosne i Hercegovine. Njime su utvr ena sjeverna, zapadna i jugozapadna granica Bosne koja je i la tokovima rijeka Une, Save i Cetine. Granice Bosne i Hercegovine su neznatno korigirane kasnijim mirovnim ugovorima, prvo Po areva kim iz 1718. godine, zatim Beogradskim iz 1739. godine, te Svi tovskim, sklopljenim 1791. godine i u tom okviru su potvr ene odlukama Berlinskog kongresa 1878. godine.

4. Bitke hrvatskih vojnika (Sadova i Custozza) y -20. 07. 1866. bila Vi ka bitka, u austrijskoj floti od 7.870 mornara oko 5.000 su bili Hrvati, y od kojih su 32 poginula y -kada je austrijski brod Ferdinand Max kljunom potopio talijanski brod Re d'Italia te eksplodirala oklopnja a Palestrina, Talijani su se povukli iz bitke, izgubiv i 643 ovjeka, a Austrijanci 38 ljudi y Magenta(4.6.1859)-jedna od klju nih bitaka u ratu Francuske i Pijemonta protiv Austrije u kojoj je Lombardija bila oslobo ena.(kad se god. 1859. izme u Austrije i Italije opet buknuo rat, Jela i je sa svojom divizijom poslan u Italiju, gdje se u 2. zboru borio u okr aju kod Palestra i u bitki kod Magente.) y Solferino - bitka izme u Francuske i Pijemonta-Sardinije sa jedne strane i Austrije sa druge strane. Bitka se odigrala 24. juna 1859. Bila je to odlu na bitka Austrijsko-sardinijskog rata, u kojoj su pobijedili Francuska i Sardinija pod vodstvom Napoleona III i Viktora Emanuela II. Bitka je trajala oko 9 sati i poginulo je 3.000 austrijskih vojnika, a 10.807 je ranjeno, a 8.638 je nestalo ili zarobljeno. Savezni ka vojska je imala 2. 492 mrtva, 12.512 ranjenih i 2.922 nestala ili zarobljena. Ranjeni vojnici bi bili dokraj eni mecima ili bajonetama na obje strane. Austrijanci su bili pora eni, a savezni ka francusko-pijemontska vojska je izvojevala skupu pobjedu. Rat je potpuno financijski iscrpeo Francusku. Osim toga Napoleon se bojao da e u rat biti uklju ene i njema ke dr ave Napoleon je po eo tra iti izlaz iz rata pa je potpisao primirje sa Austrijancima u Vilafranci. Austrija je predala Francuskoj ve inu Lombardije sa Milanom, izuzev austrijskih tvr ava Mantova i Lenjano sa okolnim teritorijem. Francuska je odmah te teritorije predala Pijemontu-Sardiniji. y CUSTOZZA - Glavna talijanska armija /1., 2. i 3. korpus 12 pje adijskih divizija) sa oko 110.000 ljudi bilo je pod komandom kralja Viktora Emanuela (Vittorio Emanuele) i na elnika taba generala A. La Marmore, krenuli su preko rijeke Min ija 23. lipnja, dok je taklijanski general Enrico aldini (Caldini), poslije bitke kod Kustoce zamjenio La Marmoru) sa 4.korpusom (9 pje adijskih divizija s oko 70.000 ljudi) trebao krenuti prema Vi enci.

15

y

Za obranu Venecije austrijska ju na armija pod komandom austrijskog nadvojvode Albrechta1 bila je kod Verone, gdje je i napao glavninu talijanske vojske prije nego se spoje sa aldinijevim 4.korpusom. Austrijsko krilo (rezervna divizija) odbacila je 1.talijansku diviziju, a austrijski 5.korpus je napao 5 talijansku diviziju, dok su austrijski 7. i 9.korpus odbacili talijansku 7.diviziju. Poslije toga su se Talijani ( aldini se vratio preko rijeke Min ija) povukli. Austrijanci su izgubili 7.956, a Talijani 7.403 vojnika. Devet i pol satnija pukovnije "Nadvojvoda Leopold" br. 53 na lo se u odlu nom trenutku bitke kod Custozze na rje avaju oj to ki i znatno pridonijelo osvajanju sela Custozze. Za pothvate u bitki tri su asnika i 11 do asnika i vojnika odlikovani, a jo est asnika i 39 do asnika i vojnika su pohvaljeni

5.Vojne operacije Bljesak i Oluja y Operacija Bljesak - vojno-redarstvena akcija Hrvatske vojske i specijalne policije RH. Zapo ela je 1. svibnja 1995., kada su hrvatske vojne i redarstvene snage munjevitom akcijom oslobodile okupirana podru ja zapadne Slavonije. U samo 31 sat oslobo eno je oko 500 etvornih kilometara teritorija koje je zaposjeo srpski agresor i uspostavljen je nadzor nad autocestom Zagreb-Lipovac. Akcija Bljesak bila je u vojnom smislu nastavak uspje ne vojne operacije Otkos 10 iz prosinca 1991. kada je oslobo en ve i dio zapadne Slavonije. Potpuno osloba anje zapadne Slavonije u zimu 1991. sprije ilo je potpisivanje Sarajevskog sporazuma i dolazak mirovnih snaga UN-a. Sporazum koji je u prosincu 1994. godine otvorio autocestu Zagreb-Oku ani-Lipovac pru io je povod za pokretanje napadne operacije HV za oslobo enje zapadne Slavonije. Operacija je po ela 1. svibnja 1995. ujutro u 5:30, napadom HV-a na ju ni i sredi nji dio zapadnoslavonske enklave RSK snagama sastavljenim od dijelova etiri profesionalne brigade te niza specijalnih, pri uvnih, domobranskih i policijskih postrojbi. U akciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada od Novske prema Oku anima s pomo nim krakom na jug prema Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradi ke, tako er prema Oku anima, s pomo nim krakom prema Staroj Gradi ki. Srpska katastrofa u zapadnoj Slavoniji ima nekoliko uzroka: HV je operaciju pripravila na vrijeme i pomnije nego ranije operacije. Izabrani su pogodni smjerovi i promi ljeni manevar, ostvaren je razmjerno visok tempo nastupanja (oko 20 km dnevno), a osobito je bila dobra zamisao da se te i te djelovanja stavi na ju ni i sredi nji dio enklave, ime su srpske snage na sjeveru ostale odsje ene i dovedene u bezizlazni polo aj. U cijelom ratu to je bilo prvi put da se napad ne izvodi frontalnim udarom na cijeli neprijateljev borbeni raspored, nego se odluka nastoji posti i prodorima na izabranim smjerovima (napad JNA na Vukovar kao i masleni ka operacija HV primjeri su tome suprotnih rje enja). To je umnogome skratilo trajanje operacije i znatno ekonomiziralo snage te omogu ilo da se zaostale srpske snage neutraliziraju bez velikih napora i uz male rtve. U operaciji su prvi put kori teni i masivniji udari zrakoplovstva, ime je HV pokazala da je uspjela ostvariti i integraciju vidova vojske. y Operacija Oluja (4. kolovoza - 7. kolovoza 1995.) je velika vojna operacija u kojoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana podru ja pod nadzorom pobunjenih Srba, na kojima je bila uspostavljena paradr ava tzv. Republika Srpska Krajina. Operacijom je vra en u hrvatski ustavnopravni poredak cijeli okupirani teritorij osim isto ne Slavonije. Oluja je uz Bljesak klju na akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je oslobo eno 10.400 etvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne povr ine Hrvatske. Nakon "Oluje" su zabilje eni i zlo ini nad srpskim pu anstvom na osnovu ega su kasnije podignute ha ke optu nice protiv nekih hrvatskih generala. Hrvatska vojska je u trenutku napada bila ustrojena u tri grane: Kopnenu vojsku,

16

Hrvatsku ratnu mornaricu i Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzra nu obranu. Najbrojnija je bila Kopnena vojska, koja se sastojala od est zbornih podru ja i vrlo jakog postroja izravno podre enog Glavnom sto eru Hrvatske vojske. PRIPREMNE AKCIJE: akcija Zima '94. od 29. studenoga do 24. prosinca 1994. ;jednodnevna akcija Skok-1 7. travnja 1995.; Od 4. do 11. lipnja 1995. na Dinari je izvedena nova akcija, Skok-2 ; Akcija Ljeto '95. od 25. do 30. srpnja 1995. Mirovne snage UN-a koje su bile razmje tene uz boji nicu (UNCRO) unaprijed su obavije tene da e operacija po eti. Oluja je po ela 4. kolovoza u 5 sati ujutro, kada je najve i dio Hrvatske vojske zajedno s policijskim specijalcima krenuo u napad na boji nici od Jasenovca na istoku do Bosanskog Grahova na jugu. Za obranu su se brinuli Zborno podru je Osijek i Ju no boji te. Treba istaknuti da je prvi dan Oluje za Hrvatsku vojsku najkrvaviji dan itavog Domovinskog rata: toga dana u estokim borbama za probijanje prvih srpskih linija ivot je izgubio 121 hrvatski vojnik. Operacija Oluja je najpoznatija i najve a operacija Hrvatske vojske i jedan od simbola Domovinskog rata. Iako njome nije oslobo ena cijela zemlja, Oluja se ra una kao kraj rata u Hrvatskoj, dok je u Bosni i Hercegovini odigrala klju nu ulogu osloba anjem biha kog d epa. Njome se promijenio strate ki odnos snaga u cijeloj regiji, u kojoj se Hrvatska vojska pokazala kao vojni ki nadmo na sila. Vjerojatno najva niji rezultat je zoran poraz koncepta Velike Srbije na tlu Hrvatske i stvaranje uvjeta za svr etak rata u Bosni i Hercegovini. 6.Bitka kod Staljingrada28.6.1942. 2.2. 1943.

y

y

Bitka za Staljingrad bila je jedna od najve ih bitaka u Drugom svjetskom ratu i smatra se jednom od najkrvavijih u ljudskoj povijesti. Smatra se da je ova bitka bila psiholo ka prekretnica rata, a ujedno to je i krajnja to ka prodora njema kog Wehrmachta u dubinu teritorija Sovjetskog saveza. Vodila se na podru ju Staljingrada (danas Volgograd) a sastojala se od njema ke opsade ju nog dijela grada, bitke unutar grada i sovjetske kontraofanzive u kojoj su uni tene odnosno zarobljene preostale snage Sila osovine na tom podru ju. Sile osovine su u ovoj bitki izgubile oko etvrtine ukupnog ljudstva na isto nom boji tu i od tog se gubitka nisu nikada uspjeli oporaviti. Za Sovjete, pobjeda kod Staljingrada zna ila je po etak osloba anja domovine i prvi korak ka pobjedi nad nacisti kom Njema kom. Staljingrad je imao veliko strate ko zna enje jer je Volga bila vrlo va an opskrbni put Sovjetskog saveza od Kaspijskog mora prema sredi njoj Rusiji. Ovaj vodeni put bio je od ogromnog zna enja i za dopremu vojne opreme iz SAD-a Sovjetskom savezu temeljem Zakona o zajmu i najmu. Zauzimanje Staljingrada trebalo je prekinuti ovaj opskrbni put, ali i osigurati lijevi bok njema kim snagama za daljnje napredovanje prema Kavkazu i va nim crpili tima nafte na tom podru ju. Pored strate kog zna enja, osvajanje Staljingrada bi, zbog svog imena, za Hitlera imalo veliku ideolo ku i propagandnu va nost. I Staljinu je Staljingrad imao sli no, veliko simboli no zna enje. Njema ki napad na Staljingrad vodio je generalpukovnik Friedrich Paulus. Zapovijedao je 6. armijom s oko 200.000 do 250.000 ljudi i dijelom 4. tenkovske armije kao i razli itim jedinicama Rumunja, Finaca i Talijana. Pod njegovim zapovjedni tvom bio je i jedan kontingent dobrovoljaca iz Hrvatske (369. pukovnija). Nasuprot njema kim trupama u ovoj bitki nalazile su se tri sovjetske armije, a kasnije im se pridru ila jo jedna. OPERACIJA URAN- 19. studenog Crvena armija kre e s artiljerijskim napadom na 3. rumunjsku armiju koja je na sjevernom dijelu staljingradske boji nice titila bok 6. armije. Ve sredinom prvog dana operacije rumunjski otpor se slama i jedinice se u panici raspadaju i bje e. Idu i dan po inje sovjetski napad na jugu Staljingrada. OPERACIJA KOLZO-Cilj joj je bio razbijanje okru enih snaga Nijemaca i njihovo uni tenje. Svi poku aji Wehrmachta da se trupe okru ene u Staljingradu spoje s drugim snagama, ostale su bez uspjeha. Nakon sovjetskog osvajanja oba aerodroma (Pitomnik i Gumrak) polo aj okru enih njema kih trupa i njihovih saveznika postajao je sve beznadniji. Operacija je zavr ila predajom ju nog dijela opkoljenih njema kih snaga 31.

17

sije nja odnosno sjevernog 2. velja e 1943. godine. Nijemci uzmi u iz predgra a prema samom gradu. Gubitak dvaju aerodroma, zna io je kraj zra ne dostave potrep tina i izvla enja ranjenika. Staljingradska bitka bila je psiholo ka prekretnica u Drugom svjetskom ratu. Po prvi put se u njema koj javnosti pojavila svijest o mogu nosti gubljenja rata.

IV. KARTICA 1.Stvaranje Hrvatske Vojne granice y Vojnom krajinom nazivamo grani no podru je Habsbur ke monarhije, a kasnije Austro-Ugarske, s posebnim vojnim ure enjem u y odnosu na unutra njost dr ave. To je oblik osiguranja dr avne granice, kod kojega su vojska i stanovni tvo ja e vezani uz branjeni y teritorij i imaju povlastice kao naknadu za grani arsku slu bu. y Pri izboru za hrvatskoga kralja 1527. godine austrijski nadvojvoda Ferdinand Habsbur ki obvezao se Saboru da e na granici za obranu Kraljevine dr ati 200 konjanika i 200 pje aka, te da e pla ati jo 800 konjanika koji e biti pod zapovjedni tvom hrvatskih velika a. Time po inje stvaranje Vojne krajine - Hrvatske, od mora do Save, i Slavonske, od Save do Drave i Dunava, podijeljene na vi e kapetanija. Od polovice 16. st. razlikujemo dvije krajine Slavonsku izme u Drave i Kupe (kapetanije kri eva ka, koprivni ka i vara dinska) i Hrvatsku izme u Save i mora (kapetanije hrastovi ka, ogulinska, biha ka i senjska). Kraljevim dekretom iz 1630. godine izdvaja se podru je Vojne krajine iz hrvatskoga dr avnog podru ja i stavlja pod neposrednu upravu Be a, a zatim slijedi niz preustrojstava u koje ovdje ne mo emo ulaziti. Sredinom 18. stolje a stvaraju se pukovnije, a njihovi zapovjednici odgovorni su za cjelokupnu upravu na svome podru ju. Godine 1787. uprava je odvojena od vojnih poslova, no do ponovnog ujedinjenja tih poslova dolazi ve 1800. godine. Kraji kim temeljnim zakonom iz 1850. godine Vojna krajina je ure ena prema pojedinim granama uprave i dobiva zna ajke dr avne organizacije. Pri Glavnom zapovjedni tvu u Zagrebu koje je bilo neposredno podre eno Ministarstvu rata u Be u postupno je ustrojeno vi e odjela za svaku granu uprave. y Poslije Karlova kog mira 1699. godine u Vojnoj krajini je formirana tzv. Sere anska eta kao posebna naoru ana postrojba s vojno-policijskim i redarstvenim zada ama. Sere ani nisu primali pla u, ali su bili oslobo eni svih davanja. Kao neredovna postrojba, umjesto vojne odore, nosili su narodnu no nju. Tijekom 18. stolje a svaka kraji ka pukovnija imala je po jedan odjel sere ana na elu s oberba om ili haramba om (narednikom), vi e unterba a (razvodnika) i viceba a (desetnika). Sere ani su bili izabrani kraji ki vojnici, a zada a im je bila da zajedno s pripadnicima tzv. "poljskih bataljuna" obavljaju grani nu slu bu prema Bosni, zatim ophodnju po te kom i nepristupa nom terenu koje obi ne postrojbe nisu mogle nadgledati, te da sprje avaju upade razbojnika iz Bosne i da ih hvataju ako bi uspjeli prije i granicu. Morali su dobro poznavati podru je na kojemu su djelovali, biti izvrsni strijelci i stalno naoru ani. Posebna zada a bila im je odr avati javni red i mir na podru ju pukovnije kojoj su pripadali. Postojale su i konjani ke sere anske postrojbe koje su slu ile kao pratnja visokim asnicima kraji kih pukovnija, prenosile hitne zapovjedi i obavljale posebne ophodnje. y Glavni problemi Vojne krajine bili su: y Naseljavanje opustjelih krajeva koje su napustili stanovnici u bijegu od Turaka. Novo iteljstvo dolazi iz pograni nih turskih podru ja. Neki su bje ali sami, a nekim su kraji ki zapovjednici obe avali ve a prava i povlastice. Tako se u Krajinu doseljavaju uskoci, pribjezi i vlasi. Me u doseljenim i doma im stanovni tvom do i e to brojnih sukoba, jer su kraji ki generali ve a prava i povlastice davali doseljenicima (Vlasima).

18

y

y

Financiranje Krajine u po etku je preuzeo na sebe kralj, a kasnije donjoaustrijski stale i. Kako za Krajinu nikada nije bilo dosta novca, otimanje plja ka i plijen bili su svakodnevna pojava. Nedostatak hrane, vina i municije utjecao je na visoke cijene, to je upropa tavalo gospodarstvo. Upravljanje u Krajini rije eno je izuzimanjem tog podru ja izvan nadle nosti Hrvatskog sabora i Bana (1578). Upravu su imali njema ki generali u Karlovcu i Vara dinu, podvrgnuti nadvojvodi u Grazu i kralju u Be u. Hrvatski sabor esto se tu io na austrijske generale koji se nisu htjeli pokoravati ni banu ni saboru i uzimali si za pravo da sude hrvatskim plemi ima.

2. Bitka kod Ozore y Bitka kod Ozore dogodila se 7. Listopada 1848. Godine. Tada je pora en Rothov slavonski korpus, a nakon toga i vojska pod vodstvom Jela i a. To je ozna ilo i kraj prve faze hrvatskoma arskog rata 1848.749.

3. Napoleonovi ratovi (rat 1805.) i njezini poznatiji vojskovo e y Zbog neispunjenih nagodbi mira zaklju enog u Amijanu (Amiens) 27. o ujka 1802. te zbog toga to je Engleska zadr ala Maltu, Napoleon je 1803. godine naredio generalu Mortjeu (Mortier) da zauzme Hannover s nakanom da napadne Englesku naoru avaju i flotu i podi u i veliki logor kod Bulonja. Engleska je 23. svibnja 1803. objavila rat Francuskoj. Prijelaz u Englesku se trebao izvr iti u jesen 1805. godine. y Engleska, boje i se invazije, pridobila je Rusiju te Austriju te stvorila koaliciju kako bi zadr ala Napoleona na kontinentu. Engleska nespremna za rat (zbog preustrojstva) je ipak na navaljivanje Engleske objavila u kolovozu 1805. rat Napoleonu (prije nego to su se savezni ke snage sjedinile). Napoleon tada napusti svoj plan rata protiv Engleske i okrene se protiv Austrije da je savlada prije nego to stigne ruska vojska. y U bitkama na njema kom boji tu, kod Ulma i kod Austerliza porazio je austrijsko-rusku vojsku. 4. Razvoja enje Vojne granice (otpori) y Od osnutka, ivot u Granici se postupno militarizira, jer je Austrija grani are koristila ne samo u ratu s Turcima ve i u itavoj Europi. Poslije velikog austrijsko-turskog rata 1683-1699. g. kada su Turci istjerani iz Hrvatske i Savonije, Vojna Granica nije razvoja ena i ukinuta, ve je nastavila postojati u jo ve em prostoru pored Une i Save, formiraju i sada Osje ki slavonski generalat (kasnije Petrovaradinski) sa svojim pukovnijama, satnijama (kumpanijama). y Godine 1734. Granica je reorganizirana i postala posebna carska zemlja, a gran ari su postali povla teni seljaci - vojnici. Zapovjednici hrvatskih grani ara su uglavnom stranci (hrvatski grani ari bili su oko 70 % katolici i 30 % pravoslavci). y Vojna granica je kona no razvoja ena 1873. i 1881. g.i pripojena Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Jo je car Ferdinand 1529. g. imenovao kapetanom grani nih eta sa sjedi tem u Ljubljani Ivana Kacijanera, a hrvatski ban Ivan Torkvat Karlovi dozvolio useljavanje haramba a pu anstvom iz kotareva Srb, Unica i Glamo preko Biha a u Hrvatsku. Tada su se uskoci, bjegunci smjestili u umberak, bili su oslobo eni poreza, dobili zemlji te i ku i ta i to posebnim redom nasljedstva. Hrvatski sabor stvara 1528. g. ratni ke zakone u broju podavanja svih hrvatskh gra ana za obranu - Granicu. y Od 1. VII. 1873. ukinuta je Granici politi ka vlast, a ukinute su i kraji ke-grani arske pukovnije I. - IV. i VII. - IX., tada je jo u Granici ivjelo 1.323.421 stanovnika. Manifestom od 15. VII. 1881. ukinuta je Vojna granica.

19

5. Hladna oru ja tzv. prsa o prsa y Oru je -je svako sredstvo za rat ili borbu, a u u em smislu oru jem se podrazumijeva samo strelja ko i artiljerijsko. Prema namjeni, izvoru i principu djelovanja, oru je se dijeli na: -hladno, vatreno, -minsko-eksplozivno, -kemijsko, -biolo ko, -raketno, -nuklearno, -kozmi ko, elektromagnetsko, -psiholo ko, -ekonomsko, i td.. y Hladno oru je- oru je za blisku borbu (ma , koplje), na daljinu (luk i strijela, pra ka), na udarac (sjekira, buzdovan), na bodenje (bode , bajunet), na sje u (sablja). y Vatreno oru je- djeluje projektilima, uglavnom izba eno snagom baruta.. HLADNO ORU JE: y y Koplje - duge za iljene drvene motke u po etku od jednog komada. Koplji ta su bila duga 3-6 m i debela oko 4mm, esto op ivena ohom ili ivotinjskom ko om. Na kraju koplja bio je iljak od kamena, kosti, jelenjeg roga ili raznih metala, a ukupno je te ilo koplje do 18 kg. Koplje se nosilo na ramenu ili je bilo pri vr eno o zalakticu desne ruke, oduprto o desni stremen na kojemu se nalazila naprava za podbo ivanje koplja. Strijela i luk - je prastaro oru je. Luk se sastoji od gipke ipke (od drva, roga, metala..), naj e e zategnute u krivinu s pomo u tetive od biljnih vlakana, strune, ivotinjskih ila ili crijeva, ko nata remena i sl. Strijela je ipka, obi no drvena, koja zavr ava kamenim ili metalnim iljkom (katkada natopljena otrovom). Veliki engleski luk bio je dug vi e od 1m, a njegove strijele imale su domet i do 350 m. Sablja - je vrsta konjani kog i pje adijskog naoru anja. Sastoji se od o trice (sje iva) i dr ka (bal aka). O trica je kriva i po tome se ona razlikuje od ma a i nao trena je s ispup ene strane. Sablja je duga ka 80-95 cm i te ka do 1,2 kg., a dr i se u metalnim ili drvenim koricama . Ma - se sastoji od jednosjekle ili dvosjekle o trice pri vr ene o dr ak (bal ak)i za ti ene metalnom navlakom (tok ili korice). Ma evi su slu ili za posijecanje neprijatelja, a u srednjem vijeku najbolji su se ma evi izra ivali u Toledu i Damasku (damaskije). Posebno su zna ajni ma evi-rapir, duge iljaste o trice. Bajuneta -vrsta vojni kog bode a, vjerojatno izumljena u XVI. st., a ima oblik du eg dvosjeklog, jednosjeklog ili trobridnog bode a sa ljebovima za otjecanje krvi. Natakala se na pu anu cijev. No - je oru je za rezanje, sje enje, struganje i bodenje. Ima o tricu ili za iljen vrh (bode ) sa dr kom. Buzdovan - je ru no oru je za borbu ovjeka (topuz). Prvotno je to bila drvena palica (bat,kija a) zadebljana na jednom kraju u obliku kugle. U kuglu (glavu) su se usa ivali kameni ili metalni iljci, a kasnije se bat po eo okivati, u narodnim pjesmama poznat kao " estoper". Sjekira - je oru je u obliku plosnata klina sa irokim sje ivom (balta). Nasa uje se na drveno topori te (dr alicu, sjekiri te). Helebarda - je koplje koje ispod metalnog iljka ima sjekiru (bradvu) s jedne , a zubati trorog ili kuku s druge strane iljka. Helebarda se pojavila u XIII. st., a u op oj je uporabi u XV. st. (posebno za Husitskih ratova). Slu ila je za borbu s konjanicima i za obranu od udaraca sabljom. Pra ka - je najstarije baca ko oru je za borbu na daljinu. Sastoji se od uzice s ko natim pro irenjem u koji se stavlja projektil (kamena ili metalna kuglica). Zavrtjev i pra kom nekoliko puta, projektil odlije e velikom bzinom (domet do 200 m ). U Europi se mjestimi no pra ka odr ala do XVII. st.

y

y

y

y y y

y y

y

6. Sisa ka bitka Poslije Moha a (1526.), Kisega (1532.), Klisa, od po etka IX. mj. 1536. do 12. III. 1537. g., osvojili su Turci gotovo itavu Slavoniju - Po egu 1536. g. Uputili su se Turci preko Bosne s sand akbegom Husrev-begom poslije vi e poku aja da osvoje Klis, koju je branio Petar Kru i do posljednjeg ovjeka. Kru i je posljednji napustio tvr avu, ali su ga Turci uhvatili na brodu gdje

20

se hrabro branio dok mu Atliaga nije odrubio glavu. Sisak se utvr uje od 1543. g., kako bi to spremnije do ekao Turke, koji od provaljuju 1552. g. do Vara dina, a tri pa e - bosanski pa a, Ulama beg i Malko beg haraju Slavonijom. U to ih vrijeme jedino uspje no mo e zaustavljati Zrinski. Sada se kralj Ferdinand, prigodom boravka 1553. g. u tajerskom Grazu zala e za organizaciju Vojne granice. Prvi kapetan Vojne granice i njen zapovjednik bio je Hrvat Ivan Lenkovi . Ivanu Lenkovi u u Hrvatskoj i Slavoniji poma e ban Nikola Zrinski. Banovanje Nikole Zrinskog i vo enje Vojne granice zajedno bilo je presudno za obranu od Turaka te je spasilo ostatke ostataka hrvatskog kraljevstva od potpune propasti i njegova je zasluga da Hrvatska i Slavonija nisu odmah pretvorene u turske sand ake. Hasanpa a se ustremio na Sisak prethodno osvojiv i Brest, a opsada Siska zapo ne Hasanpa a 23. VII. 1592. g. kojeg u po etku brane kanonici Nikola Mikac, Bla Gjurak i Matija Finti , tra e i pomo od grani ara u Karlovcu i bana u Zagrebu Tome Erddyja. U Sisku je samo 300 vojnika, dok se kr anska vojska skupljala u Zagrebu. Hasanpa a skuplja vojsku u Kostajnici, sti e mu u pomo li ki sad akbeg Ibrahim osvojiv i usput 1593. grad Zrin te zvorni ki sand akbeg Menibeg te od Sane Apardibeg. Turci su tako imali 15. VI. 1593. g. 18.000 redovnih i 20.000 neredovitih eta, a kr anska vojska u obrani imala je oko 5.000 vojnika. Boj na otoku Velika trajao je jedan sat i zavr io turskim porazom. Spasilo se 10.000 vojnika, a ostalo je poginulo ili se utopilo u Kupi, Savi i Odri. Turci su se povukli u Petrinju. Papa je pohvalio tada bana Tomu Erddyja i Andriju Auersperga, zapovjednika Vojne granice te je tada Erddy dobio poticaj osvojiti i Petrinju. Turcima dolazi u pomo Hasanbeg Sokolovi s vojskom od 40.000 vojnika. Tako zajedno sa ostalim snagama bosanki pa a ima 23. VIII. pod Siskom 60.000 vojnika. Grad Sisak s kanonicima Andrijom Kova i em i Ga parom Grandja imaju 100 vojnika te se est dana odupiru, dok 28. VIII. Turci ne provale obranu i zauzmu grad Sisak. (Grandja je poginuo, a Kova i je bio zarobljen). Turci su krenuli prema Zagrebu ali je tamo s vojskom bio knez Juraj Zrinski, zapovjednik ugarske vojske ju no od Dunava i Nikola Palffy, zapovjednik ugarske vojske sjeverno od Dunava. U gornjoj Ugarskoj je zapovijedao kap. Krsto Teuffenbach, a svima zajedno zapovjedao je grof Ferdinand Hardegg sa sjedi tem u Gyr-u. Bitka kod Siska je dobrano usporila nadiranje Turaka i spasila ostatke ostataka Hrvatske. Prvi tit Hrvatske (clipeus regni Croatiae) Biha , pao je 1592. g., a drugi tit - Sisak je obranio Hrvatsku. Kod Siska su se proslavili Andrija Auersperg iz Karlovca, Eggenbergovi konjanici, Rauberovi kranjski i Obri anovi koru ki arkebuziri, Paradeiserovi i koru ki mu ketiri, Grassweinovo pje a tvo i konjani ke ete iz slavonske Granice, uskoci i husari banovog brata Petra Erddyja, Nadasdyjevi ugarski i Tahyjevi hrvatski husari, kao i Dra kovi , Turoczy, Blagajski, Orechoczy i drugi. Svi su oni nagnali Turke u bijeg sisa kih mo vara.

21

V. KARTICA

1. Vojna taktika i strategije (kroz hrvastku povijest) 2. Moha ka bitkaMoha ka bitka je bila 1526. g. tragi na za Ma are i Hrvate, jer je te godine propalo Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo. Jo od jeseni 1525. g. turski sultan Sulejman II. je pripremao odlu ni rat sa Ugarskom i Hrvatskom. Tada je Ugarska u rasulu, a njihov kralj Ludovik II. nije bio kadar kupiti ni najnu nije to mu je trebalo, nego se neprestano pomagao zajmovima i pripomo ima najbogatijih velika a, pape i njema kog cara. Cijela Ugarska je bila bez va nijih utvrda, a njene isto ne granice bile su otvorene. Turci su ve 1520. i 1521. g. osvojili Beograd, abac i Zemun, a vla ki knezovi bili su turski vazali. Vijesti o stanju u Turskoj, odnosno u Srbiji donosio je sa Morave, prije nego to je kona no pre ao u Ugarsku - iznad Save i Dunava - vojvoda Pavao Baki kalo kom nadbiskupu Pavlu Tomoriju. Baki je dobio u ju noj Ugarskoj od kralja posjed, a sam kralju donio vijesti o pripremama Turaka za veliki rat. Naime, Turke su savjetovali sultanovi vojskovo e da u Ugarsku kroz Vla ku i Erdelj provali ali se sultan odlu io Dunavom kroz Panoniju. Sultan Turke 1. XII. 1525. g. poziva na oru je te od 23. IV. 1526. g. od Carigrada do Beograda napreduju Turci s 100.000 vojnika i 300 topova. Tada se probudio i hrvatski ban Franjo Ba ani koji se pripremao za rat s hrvatskim velika ima. Kralj Ludovik II. 2. VI. u Tolni poziva na okup vojsku za obranu te da e kralj stati na elo vojske (imao samo 20 godina). Velika i su za vojskovo u smatrali najboljim nadbiskupa Pavla Tomorija, ali se Tomori smatrao nedoraslim toj zada i. Neki su htjeli za vojskovo u Nijemca grofa Nikolu Salma, ali se on nije odazvao jer je bio star i bolestan (bio je vrhovni kapetan nadvojvode Ferdinanda). Tre i kandidat, slavni ratnik akcije kod Jajca, kojeg su Ma ari ponizili u aferi sa Ivanom Tahijem, ali koji sada nije bio u zemlji ve u pregovorima sa nadvojvodom Ferdinandom o preuzimanju vojne slu be kod istog nadvojvode, bio je to Krsto Frankopan. No, Krstu Frankopana ve ina ugarskih velika a nije eljela (nisu mu htjeli prepustili slast pobjede nad Turcima, a po drugoj verziji zbog toga to je njegov otac Bernardin Frankopan navodno pobjegao sa Krbavskog polja), da opet Hrvati spase kraljevstvo !? Turci 20. VI. ulaze u Beograd, a na Tomorija je pala obrana Save i prelaz preko Dunava (tra io je 15.000 vojnika koje nije dobio) sam sa 1.500 vojnika (od toga 1.000 konjanika) brani ju nu Ugarsku. Pretpostavlja se da su Turke mogli zaustaviti da su imali jake posade gradovi: Ilok, Petrovaradin, Morovi i Osijek. Kralj i Tomori nemaju razumijevanja kod ostalih velika a za potrebu obrane i opasnosti od Turaka. Veliki turski vezir Ibrahim-pa a prelazi preko Save kod Beograda i 9. VII. i dolazi pred Petrovaradin, kojeg od 15. VII. Turci napadaju, a tvr avu su branili 1.000 pje aka, ponajvi e Hrvata sa svojim zapovjednikom hrvatskim plemi em Jurajem Alapi em (posada je bila od ve eg dijela papinskih pla enika). U Ugarskoj nastaje uzbuna te kancelar ugarskog dvora - hrvat biskup Stjepan Brodari tra i pomo od pape. Turci dolaze u Osijek bez borbe i grade drveni most (14 km kroz baranjsku mo varu do Darde, izgra en navodno za 10-tak dana), kojeg zapale poslije prelaska (nema povratka i uzmicanja Turaka !). Turci su osvojili 14. VIII. grad Osijek. Preko mosta je pre lo oko 200.000 vojnika, od toga 80.000 konjanika i 300 topova. Most su Turci opet razorili 23. VIII. U me uvremenu Ma ari su s kraljem i Tomorijem te oko 20.000 vojnika (banderiji prelata i baruna, upanijskih eta) i oko 4.000 papinskih pla enika, ve inom iz e ke i Poljske stigli do Tolne. Kralj poziva bana i hrvatsku vojsku koju su vodili Ivan Bani od Lendave i podsusetski vlastelin Ivan Tahi te oni dolaze s banom Franjom Ba anijem s 7.000 vojnika (od toga 3.000 konjanika). Sveukupno je Hrvata s Ma arima bilo oko 28.000 s 80 topova (dio tih topova poklonio je grad Be ). Stjepan Brodari - kancelar nije nai ao na podr ku kada je tra io da se sa eka Krsto Frankopan te erdeljski vojvoda Ivan Zapolja sa svojih 40.000 vojnika. (Brodari u su ak predbacili zbog ovog prijedloga kukavi luk !). Krsto Frankopan je pismom javio kralju da skuplja vojsku i neka on s borbom pri eka, na to kralj saziva 26. VIII. vije e i predla e da se sa eka ali velika i Ugarski mu se izruguju, a Krstu nazivaju huljom. Isti dan na vije u Pavao Tomori i njegov zamjenik Juraj Zapolja stvaraju s ostalim vojvodama i kapetanima bojnu osnovu. (Srbin Pavao Baki i Poljak Lojenski predla u da se tabor okru i kolima i koljem te tako do ekaju neprijatelja, ali ugarski

22

velika i to odbijaju). Ugarsko-hrvatska vojska je 29. VIII. 1526. g. razmje tena na Moha kom polju: u sredini je s vojskom stajao Pl Tomory, desno krilo su vodili hrvatski ban Franjo Ba ani i Ivan Tahy, a lijevo krilo je vodio Petar Pereny. Oko kralja s banderijom od 1.000 konjanika-kopljanika okupili su se: nadbiskup ostrogonski te biskupi - zagreba ki, velikovaradinski, vacki, pe u ki, njitranski, urski, srijemsko-bosanski. Turci su stajali s 4.000 oklopnika smederevskog sand akbega, iza njega veliki vezir s europskim etama i 150 topova, a zatim anadolski i maloazijski beglerbeg sa svojim azijskim etama i 150 topova. Iza njih bio je sultan s janji arima i u pri uvi jedna jaka vojska pod zapovjedni tvom bosanskog sand aka Kosrefpa e, dok je sasvim u pozadini (kod Nyarada) bilo 50.000 vojnika pod zapovjedni tvom beogradskog sand abega Balibega. Oko 15.00 sati zapo ela je bitka uz topovsku paljbu i obostrane juri e, ali presudno je bilo Balibegovo dola enje Ugrima iza le a i opkoljavanje kraljevske vojske te je za 1,5 do 2 sata (po nekim povjesni arima 90 minuta) bitka bila zavr ena uz velike i turske i ugarske gubitke (spasili su se ban Franjo Ba ani, biskup Jo evi i biskup Brodari ) (poginuli su zapovjednik nadbiskup Pl Tomory, ma arski primas Salkay i akova ki biskup Juraj, knez Juraj Zapolja i knez Matija Frankopan te oko 500 plemi a, me u njima senjski kapetan Gregorije Orlov i - te oko 20.000 kr anskih vojnika mnoge je dao kasnije sultan smaknuti). Na Moha kom polju - ugu io se u rijeci Celeju kralj Ludovik II. Turci - osmanlije i sultan odmah krenu e dalje i ve 10. IX. 1526. g. osvoji e Budim, dok je prije povratka 25. IX. dao Pe tu zapaliti. Unato pobjedi Turci nisu uspjeli pokoriti itavu Ugarsku. Premda su provalili u Budim, ubrzo su se morali povu i i nisu ga ponovno osvojili sve do 1541. Ipak, ova je bitka ozna ila kraj mo i Ugarskoga kraljevstva. e ka je pripala Ferdinandu I. Habsbur kom, Ludovikovu ogoru. U Hrvatskoj i Ugarskoj rasplamsale su se dinasti ke borbe izme u pristalica Habsburgovaca i pristalica Ivana Zapolje. Kona no je Hrvatski sabor u Cetingradu 1. sije nja 1527. izabrao Habsburgovca Ferdinanda I. za hrvatskog kralja. Borba za nasljedstvo nastavila se u tre ini Ugarske koja nije pala pod tursku vlast te u Slavoniji, gdje su bili naj e i pristalice Zapolje, koji je u svojoj borbi imao i pomo Turaka. Borbe e se nastaviti kroz dva sljede a stolje a to e znatno osiroma iti Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo, potaknuti selidbe stanovni tva prema zapadu te kasnije dovesti do znatnog mije anja stanovni tva u opusto enim krajevima. 3. Oblici vojne uprave tijekom hrvatske povijesti

Povijest vojne uprave u hrvatskim zemljama u novom vijeku Hrvatske zemlje pod Habsburgovcima, Turcima i Mlecima21. U XVI. stolje u Turci osvajaju Slavoniju, uklju uju i azmu i Viroviticu, i prodiru gotovo sve do Karlovca, koji je osnovan 1579. godine kao glavno pograni no upori te. Ju no od Karlovca Hrvatskoj ostaje podru je do Slunja, dio Like oko Oto ca i Podvelebitsko primorje. Kvarnerski otoci u vlasti su Mletaka, a Dubrovnik odr ava stvarnu nezavisnost uz pla anje tributa Turskoj. Me utim, i ono malo hrvatskoga teritorija to nije palo pod vlast Turaka i Mletaka (tzv. ostaci ostataka) nije bilo pod vla u hrvatskog bana i hrvatskih stale a. Pribjeglice iz turskih krajeva, Vlasi, naseljavaju se u Hrvatskoj pa se pograni ni krajevi organiziraju u posebna podru ja pod upravom austrijskih vlasti, i to u dva generalata, karlova ki za hrvatsku Krajinu, a vara dinski za slavonsku Krajinu. Za vara dinski generalat donesena su 1630. godine tzv. Statuta Valachorum kojima se Vlasima dalo pravo na unutra nju autonomiju. Tako se stale ka Hrvatska (regnum Croatiae et Sclavoniae) ograni ila na tri upanije, Zagreba ku, Kri eva ku i Vara dinsku, u kojima su vlast dr ali hrvatski ban, kojeg je postavio kralj na prijedlog Sabora, i Sabor koji je imao pravo donositi zakone i koji je upravljao zemljom zajedno s banom do 1767. godine. Hrvatski sabor bio je stale ki organ plemstva. U njegovu su radu sudjelovali katoli ki biskupi i opati (tzv. prelati), velika i (ban, veliki upani, grofovi i baruni), predstavnici plemstva iz upanija te predstavnici kraljevskih slobodnih gradova i distrikata (npr. Turopolja). lan Sabora bio je od 1693. godine i rektor Sveu ili ta, a od 1776. godine i gubernator Rijeke. Kako su hrvatski velika i uglavnom izbjegavali Hrvatski sabor i radije prisustvovali sjednicama velika ke ku e Ugarskog sabora, Sabor je bio najvi e zainteresiran za o uvanje prava obi nog plemstva.2

Hodimir Sirotkovi Lujo Margeti , Povijest dr ava i prava naroda SFR Jugoslavije, kolska knjiga, Zagreb, 1988.

23

Hrvatski sabor sa uvao je zna ajke dr avnosti za Hrvatsku osobito svojom samostalnom zakonodavnom djelatno u, jer su se njegovi zaklju ci - kao i zaklju ci Ugarskog sabora - podnosili kralju na potvrdu. Hrvatska je do ivjela daljnje umanjenje svojega posebnog polo aja 1779. godine, kada je ukinuta posebna vlada za Hrvatsku pa je sve do 1848. godine Hrvatska imala zajedni ku vladu s Ugarskom. Tu promjenu je ozakonilo ak i samo hrvatsko plemstvo 1791. godine, dodu e iz straha pred be kim centralizmom. 2. Mleci su u Dalmaciji pove ali svoje posjede, koje su dr ali od 1420. godine (tzv. acquisto vecchio - stara ste evina), uspje nim irenjem svoje vlasti, osobito nakon Karlova kog mira 1699. godine (tzv. acquisto nuovo nova ste evina, do poteza Knin-Vrgorac), a 1723. godine mleta ki se teritorij jo vi e pove ao (tzv. acquisto nuovissimo - najnovija ste evina, koja je uklju ila krajeve oko Imotskoga). Prema tzv. Zakonu Grimani od 1756. godine novoste ene zemlje, koje su Mleci smatrali dr avnim vlasni tvom, dodjeljivale su se u nasljedno, ali neotu ivo pravo trajnog kori tenja uz pla anje desetine priroda. 3. Kao i u prethodnom razdoblju, Istra je i u XVII. i XVIII. stolje u bila u vlasti Mletaka i Habsburgovaca. Ratovi i kuga decimirali su stanovni tvo mleta ke Istre, pa je, npr. Pore sredinom XVII. stolje a imao samo stotinjak stanovnika. Zato su Mleci svoja podru ja po eli intenzivno naseljavati prete no hrvatskim naseljenicima iz Dalmacije. Pazinska grofovija u tome je razdoblju zbog stalnih ratnih neprilika bila ekonomski upropa tena, a broj stanovnika smanjio se na 2.380. Unato bijedi i eksploataciji, kmetovi su u Pazinskoj grofoviji uspjeli sa uvati svoju op insku organizaciju sa upanima na elu i pru ali su estok otpor poku ajima da se novim podavanjima ta eksploatacija jo i pove a. Slavensko bogoslu je i glagoljska pismenost ostali su i dalje u uporabi, a istarski su glagolja i izvjesnim dijelom ak i prigrlili protestantizam i poku ali ga pro iriti u Hrvatsku. Kastavska gospo tija (Kastav, Veprinac, Mo enice) do la je 1630. godine u ruke jezuitskog kolegija u Rijeci, to je kao posljedicu imalo dalja previranja me u eksploatiranim stanovni tvom, pri emu su osobitu ilavost i uspjehe u borbi pokazali Kastavci. Rijeka je 1719. godine progla ena slobodnom lukom, to je bio po etak njezina naglog uspona. Premda je i do tada Rijeka imala prili no velika zna enje kao trgova ko-pomorski centar irega kontinentalnog zale a prema dana njoj Sloveniji, ipak je progla enje slobodnom lukom mnogo zna ilo za Rijeku, kojoj se stanovni tvo od prethodnih 3.500 stanovnika naglo pove alo. Od 1752. godine Rijeka je bila u sastavu tzv. Trgova ke provincije na elu s Intendantom u Trstu. Borba hrvatskih i ugarskih stale a da se ugarskoj kruni prizna pravo na Rijeku okrunjena je 1776. godine, kada je carica Marija Terezija grad i luku Rijeku neposredno pridru ila hrvatskoj kraljevini. Me utim, ve 1779. godine isti vladar odre uje da je Rijeka posebno tijelo (corpus separatum), priklju eno ugarskoj kruni (adnexum coronae regni Hungariae). Takva stilizacija izazvala je kasnije dugotrajne i dalekose ne rasprave o njezinom pravom zna enju. Od 1786. godine rije ki, bakarski i vinodolski okrug organiziraju se u Ugarsko primorje pod vla u guvernera u Rijeci, podre eno ugarskoj vrhovnoj vlasti (Namjesni kom vije u), a sudski zagreba kom Banskom stolu. 4. Selja tvo, koje je, dakako, predstavljalo najve i dio stanovni tva u svim hrvatskim krajevima, nije imalo nikakvih politi kih prava, a ekonomski je bilo vrlo izrabljivano. Ipak, razlika prema podru jima bila je velika. U Banskoj Hrvatskoj, na koju se protezala vlast bana i stale a, eksploatacija je bila najja a. Polo aj Kraji nika u Vojnoj krajini bio je razmjerno povoljan zato to su imali svoju samoupravu i bili obvezani samo na gradnju obrambenih gra evina i na vojnu slu bu, od toga besplatno u slu aju rata s Turskom kroz 14, a s ostalim zemljama 8 dana. Ipak, po to je nestala turska opasnost, polo aj je Kraji nika postajao sve te i, jer su bili optere eni raznim kontribucijama, davanjem rabote i vojnom slu bom. Grani ni krajevi u Hrvatskoj i Slavoniji su u XVIII. stolje u upotrebljavani kao izvor jeftine vojske. U primorskim krajevima eksploatacija je bila bla a, ak i u onim krajevima koji su pripadali Hrvatskoj, npr. u Vinodolu. U Istri i Dalmaciji seljaci su imali esto pravni polo aj kolona, tj. nasljednih zakupaca, ali su Vlasti nastojale da seljake opterete novim, sve ve im teretima. Za pravnu povijest toga razdoblja veliku va nost imaju urbari. Za upoznavanje urbara hrvatskih pravnih podru ja mo e poslu iti izvrsna zbirka R. Lopa i a Hrvatski urbari, u kojoj su sabrani najva niji urbari kontinentalnoga i primorskog dijela Hrvatske, pisani na hrvatskom jeziku, i njima pridodan ve i broj isprava s urbarijalnim pravnim sadr ajem. Od primorskih urbara osobitu pa nju zaslu uje Grobni ki urbar koji je sa uvan u tri sastavka, i to na latinskome, talijanskom i hrvatskom jeziku. Najstariji je latinski tekst koji je zapravo ugovor grofa Petra Zrinskoga s Grobni anima iz 1642. godine. Noviji je talijanski tekst iz 1700. godine. Grobni ki urbar na hrvatskom jeziku pisan je u prvoj polovici XVIII. stolje a. Preko tih urbara mo e se pratiti razvoj polo aja grabni kih kmetova u razdoblju od stotinjak godina. E. Laszowski izdao je Urbar vinodolskih posjeda s popisom obveza stanovni tva Vinodola od Grobnika do Bribira, sastavljen 1608-1610. Od kontinentalnih urlbara, koje je izdao Lopa i , najva niji su Ozaljski i Bosiljevski iz sredine XVII. stolje a. Za upoznavanje hrvatske privredne i povijesti je va an i popis i procjena konfiscirane imovine Zrninskih i Frankapana 1872. godine.

24

Kako je u Banskoj Hrvatskoj eksploatacija seljaka bila najja a, nije udo to su se pojavile i selja ke bune. Najpoznatija je ona od 1572. do 1573., koja je obuhvatila i slovenske krajeve. Seljaci su tra ili slobodu trgovine, a svakako im je pred o ima bio i pravno bolji polo aj kraji nika. Od drugih selja kih buna va na je 1653-1659. ju no i jugoisto no od Zagreba te 1730. godine na imanjima prepo ta zagreba kog Kaptola u Donjem Pokuplju. U Istri je bilo tako er selja kih nemira, a osobito je sna na bila buna 1571. godine. Selja ki nemiri bili su svakako jedan od razloga dono enja Hrvatskog urbara Marije Terezije (1780.), kojim su se urbarijalne odredbe zamijenile zakonom i uklonili neki najte i oblici feudalne eksploatacije. Propisi Hrvatskog urbara bili su dispozitivne prirode, tj. oni su va ili samo ako kmetski odnosi nisu obi ajem, privilegijem ili ugovororom ure eni na druk iji na in, ali uz uvjet da takve posebne odredbe nisu smjele kmetove optere ivati obvezama, du nostima i podavanjima te e nego to je to propisano u Hrvatskom urbaru. Prema Hrvatskom urbaru glavne su kmetske du nosti bile: a) davanje devetine svega priroda, b) pla anje ku arine (dimnice) u visini od 1 forinte, ako je kmet imao svoju ku u, c) tlaka, tj. svaki je kmet koji je imao cijelo seli te, morao tjedno raditi sa stokom jedan dan, odnosno, po izboru vlastelina, bez stoke dva dana, i to od izlaza do zalaska sunca, a u rad se ura unavalo i vrijeme za dolazak i odlazak. Ako vlastelin nije trebao toliko radne snage, mogao je kmetsku radnu snagu iznajmiti drugome, d) svaki kmet cijeloselac morao je godi nje dati dva pileta, dva kopuna, 12 jaja i jednu holbu (ne to manje od 1 litre) masla. Vidi se da su obveze kmeta i po Hrvatskom urbaru bile visoke, te ke i poni avaju e. Jedno cijelo seli te (sessio) sastojalo se (prema kasnijim zakonima) u na elu od 1 jutra tzv. unutra njeg zemlji ta, koje je inilo oku nicu, zatim, ve prema kraju i vrijednosti zemlji ta, 12 do 40 jutara oranica i 5 do 10 kosaca tzv. vanjskog zemlji ta. Siroma niji kmetovi, tj. oni koji nisu imali cijelo seli te, ve polovicu, etvrtinu ili osminu, davali su razrmjerno manja podavanja. Oni pak kmetovi koji nisu imali ak ni osminu seli ta ve samo ku u s oku nicom, zvali su se eliri (inquilini). Da bi vezali kraj s krajem, bavili su se obrtom ili radom za druge kmetove ili vlastelina. Bilo je i tzv. subinquilina, tj. kmetova koji nisu imali vlastite ku e, ve su stanovali kod drugih kmetova Kmeta je na zemlji koju je obradivao naslje ivao njegov potomak. Ako takvog nije bilo, zemlja je pripadala vlastelinu. Dakle, kmetovo pravo na zemlju mo e se ozna iti kao stvarni nasljednopravni zakup. Kmetovi su bili organizirani u op ine. Na elu op ine bio je sudac, ili rihtar, birali su ga kmetovi izme u tri kandidata koje bi predlo io vlastelin. Uz suca (rihtara), kmetska op ina imala je i prise nika, a po potrebi i notariu a. Op ina ih je birala prez gospona, tj. slobodno. Marija Terezija donijela je 1756. godine i posebni Slavonski urbar. Od ostale zakonodavne djelatnosti Habsburgovaca, koja se odnosila na hrvatsko-slavonske krajeve, treba navesti tri dekreta Karla III., iz 1715., 1723. i 1729. godine. U njima ima va nih odredaba o sudskom postupku, nasljednom pravu, zastari, dospjelosti itd. Neke odredbe dekreta iz 1715. godine odnose se specijalno na Hrvatsku i Slavoniju, a neke na gradove Zagreb, Kri evce i Senj. IZVORIR. Lopa i , Urbaria lingua croatica conscripta - Hrvatski urbari, Monumenta historico-juridica Slavorum Meridianalium, vol. V., Zagreb, 1894., E. Laszowski, Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih, Vjesnik Zemaljskog arkiva, XVII, 1915., str. 71-108. L. Margeti , Ugovori Petra Zrinskog s Grobni anima i Bakranima od 1642. godine i njihova dopuna iz 1686. godine, Vjesnik Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, XXII, 1978., str. 119-161. Za ostale izvore vidi Historija naroda Jugoslavije, II., Zagreb, 1959., str. 656. i d., 754. i d., 1112. i d., 1227, i 1244.

LITERATURAK. Vojnovi , O dr avnom ustrojstvu republike dubrova ke, Rad JAZU, 103, Zagreb, 1891., Isti, Sudbeno ustrojstvo republike dubrova ke,Rad JAZU, 105., 108., 114. i 115., Zagreb, 1891-1893., V. Ma urani , Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rje nik, Zagreb, 1908-1922., L. Kirac, Crtice iz istarske povijesti, Zagreb, 1946., F. ulinovi , Rije ka dr ava, Zagreb, 1953., J. Bsendorfer, Agrarni odnosi u Slavoniji, Zagreb, 1950., O. Mandi , Osnove pravnog uredenja veprina ke op ine u XVIII stolje u, Rad JAZU, 306, Zagreb, 1955. Milan Kova evi , Die Kroaten kommen! Ein Kriegervolk an Volker im Kriege (Hrvati dolaze! Ratni ki narod zara enim narodima), Xenien-Verlag, Leipzig, 1916.

Hrvatske zemlje u bur oaskom razdoblju (1848-1918.) Dr avopravni polo aj hrvatskih zemalja od 1848. do 1918.

25

Sada nji dr avni teritorij Republike Hrvatske od 1848. do 1918. godine bio je u dr avnom okviru Habsbur ke Monarhije, razdijeljen u vi e upravnih podru ja: Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju, Vojnu krajinu, Dalmaciju, Istru, Rijeku i Me imurje. Njihov razli it.i dr avnopravni status bio je povijesno uvjetovan, pa sve do sloma Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine te zemlje nisu integrirane u jednu dr avnopravnu cjelinu. Kraljevina Hrvatsku i Slavonija je bila manji dio hrvatskih zemalja koje su u to vrijeme bile pod upravom Hrvatskog sabora i bana (tzv. Provincijal ili Banska Hrvatska). Taj dio inilo je est upanija: Zagreba ka, Vara idinska i Kri eva ka (tzv. Hrvatska), te Viroviti ka, Po e ka i Srijemska (tz. Slavonija). Izvan jurisdikcije Hrvatskog sabora i bana bila je hrvatsko-slavonska Vojna krajina, prostrano grani no podru je uz hrvatskoslavonsko-tursku me u. Ona se protezala od Hrvatskog primorja na zapadu do Zemuna i Petrovaradina na istoku, zatvaraju i s juga u potpunosti Bansku Hrvatsku i Slavoniju. Uo i revolucije 1848. godine hrvatsko-slavonska Vojna krajina bila je podijeljena na 11 regimenti, od kojih se svaka dijelila u 12 kompanija, a one su obuhva ale jedno ili vi e sela. Cjelokupni upravni aparat bio je u rukama oficira i vojnih inovnika, s njema kim kao slu benim jezikom. Upravni sistem, normiran zakonom od 1807. godine, ostaje na snazi, uz manje izmjene, sve do priklju enja Vojne krajine u upravni sistem Bauske Hlrvatske 1881. godine. Kraljevina Dalmacija priadala je u 19. stolje u sarno povijesno i virtuelno Hrvatskoj, pa se stoga njezino ime i spominje u naslovima hrvatskih dr avnih organa toga doba, ali je ona fakti no, sve do sloma Habsbur ke Monarhije, ostala zasebna austrijska pokrajina s vlastitom zemaljskom vladom i zemaljskim saborom u Zadru, to je potvrdeno i Austro-ugarskom nagodbom od 1867. godine. Ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom ostalo je samo neizvr eno kraljevo obe anje i nakon sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. Istra je nakon pada Venecije i kratkotrajne francuske uprave u svom cjelokupoom teritorijalnom opsegu pripala Habsbur koj Monarhiji. Ve od 1814. godine Istra zajedno s Gori kim okrugom i gradom Trstom pripada zajedni hoj administrativnoj oblasti - Austrijsko primorje. Vrhovna upravna oblast za to podru je mijenjala je naziv, a dijelom i stvarnu nadle nost, tako da od 1814. do 1850. nosi naziv Gubernij, a od 1850. do 1918. Namjesni tvo za Austrijsko primorje. Nakon pada apsolutizma 1860. godine, Istarski okrug pretvoren je u zasebnu autonomnu pokrajinu - Markgrofiju Istru - s vlastitim Zemaljskim saborom i njegovim Zemaljskim odborom kao samoupravnim organima za poslove veoma sku ene pokrajinske nadle nosti. Dr avnu upravu za Istru, Trst i Gori ki okrug obavIjalo je i dalje Namjesni tvo za Austrijsko primorje sa sjedi tem u Trstu. Iako je stanovni tvo u Istri bilo ve inom hrvatske narodnosti, Istra nije bila nikada za vrijeme austrijske vladavine inkorporirana u hrvatski dr avni teritorij. Grad i luka Rijeka su temeljem drugog patenta Mari,je Terezije od 1779. godine dobili poseban samoupravni status na temelju kojega je Rijeka bila fakti no izdvojena iz dr avnopravnog okvira Banske Hrvatske. Jedno stolje e kasnije tzv. Rije kom krpicom iz 1868. godine obnovljen je, u pogor anom izdanju, Marijeterezijanski dekret iz 1779., pa je tako Rijeka sve do kraja prvoga svjetskog rata ostala posebna autonomna oblast u sklopu Ugarske dr ave, koja je nad njom imala vrhovnu vlast. Me imurje je od 1720. godine definitivno pripojeno ma arskoj Zaladskoj upaniji i takvo je stanje, uz dva kratka vremenska prekida, potrajalo sve do 1918. godine. Od svih zemalja koje danas ine dr avni teritorij Republike Hrvatske dr avnopravni kontinuitet u XIX. stolje u zadr ale su samo Banska Hrvatska i Slavonija, kojima je 1881. godine bila inkorporirana i Vojna krajina. Trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija ostala je dakle i od 1848. do 1918. godine samo povijesni naslov, dok je realno pod tim naslovom postojala samo Kraljevina Hrvatska i Slavonija ili skra eno - Banska Hrvatska.

Ilirski pokret kao faktor nacionalne integracije hrvatskog narodaTridesetih godina XIX. stolje a pojavio se u Hrvatskoj nacionalni pokret predvoden mladom hrvatskom gradanskom inteligencijom s osnovnim ciljem okupljanja svih hrvatskih, a potom i drugih jugoslavenskih zemalja u jednu kulturnu cjelinu