intervju: umetnik sa umetnikom veliki koncert klasi~ne ... · istoriji muzike napisano za ovaj...
TRANSCRIPT
11Decembar 2010. www.serbianmirror.com
Razgovor vodio Boban Ili}
G
itara je oduvek u meni izazivala
ve}e i ja~e uzbudjenje nego zvuk
nekog drugog instrumenta. Gitara
kao instrument nije prona{la svoje mesto u
simfonijskom orkestru, niti u klasi~noj kon-
certnoj dvorani i premalo je klasi~nih dela u
istoriji muzike napisano za ovaj instrument.
Gitara je preko Arabije stigla u [paniju i
razvijala je svoju istoriju kao samonikla,
daleko od ugladjenog dvorskog koncertiran-
ja barokne scene tada{nje civilizovane
Evrope. Gitara se razvila kao svoja vila i
postala instrument, `ivota i strasti, tempa i
ritma, muzike i uzbudjenja, `ivota i smrti.
Flamenko, samba, bluz, ciganska muzika,
elektri~na gitara, Bitlsi i Hendriks, su odje-
ci muzike koji su preokrenuli ovaj svet.
Gitara je postala revolucija i simbol slobode,
mladosti i strasti. Bez obzira na broj zastu-
pljenih instrumenata u simfonijskom
orkestru i bez obzira na to {to vam se desi-
lo da pome{ate izgled violine i viole i da
zaboravite nazive nekih duva~kih instrume-
nata, priznajte da gitaru i njen izgled nika-
da ne}ete poistovetiti sa nekim drugim
sli~nim instrumentom ili joj zaboraviti ime.
Tim povodom razgovaram sa
velikim majstorom klasi~ne gitare, kompoz-
itorom i profesorom muzike, na{im sugrad-
janinom u ^ikagu, Goranom Ivanovi}em.
Koliko se zaista gitara mo`e
nau~iti u {koli i na fakultetu?
“Po~eo sam u~iti gitaru sa otpri-
like devet godina i zavr{io sam ni`u
muzi~ku {kolu u Osijeku, a kad je po~eo
rat u Hrvatskoj, sam se preselio u
Austriju, gdje sam studirao na
Univerizitetu Mozarteum u klasi
Profesora Eliota Fiska.
[kola mo`e da bude korisna kod
razvijanja dobrog tona, ~ista tehnika
ljeve i desne ruke, ~itanje nota, razumje-
vanje ritmike i harmonije, ali najva`nije
ostaje tebi da nadje{ svoj stil i vrstu
muzike, koja ti najbolje odgovara, a to
dolazi malo poslje {kole.”
Tvoj otac ru~no pravi gitare,
koliko je njegov zanat i prisustvo uticalo
na tvoj muzi~ki `ivot?
“Graditelj gitare je divan zanat i
on je pravi umjetnik. Da se nisam bavio
muzikom, sigurno bih radio na gitarama.
Moj otac se takodje, dugo bavio muzikom
profesionalno i otkad se sje}am gitara je
uvjek bila prisutna u na{oj ku}i. Od
melena mi je otac svirao i pu{tao
raznovrsnu muziku, {to je na mene
veoma pozitvno uticalo. Sje}am se da smo
zajedno u`ivali u plo~ama Paka Delucije,
Dango Reingarda, D`o Pasa, Segovie...”
[ta si prona{ao u Americi, a da
nije postojalo u Evropi na putu svog li~nog
uspeha?
“Naravno ovdje je informacija za
D`ez i improviziranu muziku na prvom
mjestu, a to je ne{to {to je meni falilo na
studiranju u Austriji i to ba{ u malom
provincijskom gradu kao {to je Salzburg.
Muzi~ari najvi{e u~e kada sviraju s nekim
drugim i mislim da sam do sada vrlo
pa`ljivo birao projekte gdje mislim da }u
ne{to va`no da nau~im u muzici.”
Kako se dogodio Eastern Block?
“Eastern Blok se jednostavno
desio iz moje `elje da pove`em klasi~nu
muziku sa d`ezom i balkanskom
muzikom. Kod klasi~nih muzi~ara je
malo te`e da improviziraju, ali da rade
aran`man na mjestu. Tako da sam po~eo
raditi sa d`ez muzi~arima, koji su jako
zainteresovani za balkansku muziku.”
Sa veoma talentovanim majstorom
gitare “Andreasom” 19. decembra odr`ao si
dobrotvorni koncert za pomo} Kulturnom
centru Sveti Sava, u sali centra u ^ikagu.
[ta te je inspirisalo za taj nastup?
“Na{a publika je jedna od
najboljih na svjetu, jer poznaju klasi~nu
gitaru i flamenko, ali i sve izmedju, tako
da je standard kvaliteta slu{anja jako
visok. Meni se veoma svidja takav nastup,
jer znam da publika dosta o~ekuje. Pored
toga na{ Srpski Centar je meni li~no vrlo
va`no mjesto za kulturu u ^ikagu.”
U {ta veruje{ kao umetnik?
“Mislim da se muzika treba
raditi iz istinske ljubavi prema muzici i
instrumentu. Pravo zadovoljstvo dolazi
kad svira{ sa nekim i tada svaka nota ili
fraza ima svoj neki poseban osje}aj.”
Gde je cilj i domet tvog velikog
talenta?
“Naravno bilo bi interesanto
raditi sa jo{ razli~itijim muzi~arima od
mene. Na primer volio bih da provedem
neko vrijeme u Brazilu i da nau~im vi{e
o stilu muzike koji se zove Choro ili
Chorinjo. Va`no je biti otvoren za sve
muzi~ke avanture.”
Reci mi za kraj nesto o svojim
nastupima i putovanjima sa gitarom?
“Ova godina mi je bila jedna od
najzauzetih i najuspje{nih. Radio sam
najvi{e sa Guitar Duo, imali smo odli~nu
turneju u Poljskoj i organizirali smo
internatcionalni festival gitare u ^ikagu.
Radio sam na projektu Chopin in Jazz,
gdje sam svirao u Carnegie Halu i
^ika{koj Simfoniji. Eastern Blok je uzeo
malu pauzu i od sljede}e godine radimo
na novom disku.”
Da li gitara nosi tebe, ili ti nosi{
nju?
“Ne znam jo{, mislim da sam
povezan sa instrumentom na vrlo jakom
nivou. Vidje}emo za nekoliko godina.”
KLASIKA, D@EZ ILI BALKANSKA MUZIKA
Veliki koncert klasi~ne gitare poznatih ^ika{kih muzi~ara Gorana Ivanovi}a i Andreasa Kapsalisa u SKUC Sveti Sava
REKLAMIRAJTE SE
U OGLEDALU
KORISTITE USLUGE
NA[IH SPONZORA
OBJAVITE VA[E OGLASE
Tako }ete pomo}i
opstanak na{eg lista
773.744.0373
Goran Ivanovi} i Andreas Capsalis sa svojim kolegama
iz Ju`ne Amerike na festivalu D`ez gitare u ^ikagu
I N T E R V J U : U M E T N I K S A U M E T N I K O M
12 Decembar 2010.
P R I ^ A O G L E D A L A
I
{ao sam polako ulicom Majora Marka
prema `elezni~koj stanici. Majka je
ostala da spava, o~uh takodje. Moj
otoman u kujni je bio prazan po prvi put
posle toliko godina, a mesec je i no}as
padao na njega tra`e}i mo`da moj radoz-
nao pogled uvek pun novih pitanja.
Zami{ljao sam prvo kuhinju i taj moj
otoman ispod koga su ostali ru~ni tegovi
za dizanje, spirale za razvla~enje, kniga
D`eka Londona “uspomene skitnice” i par
starih ~arapa. Nekako mi je bilo `ao tog
ostavljenog otomana, koji }e uzalud ~ekati
na mene, `ao svih onih slika koje sam
gledao na zidu i knjiga u fijoci kredenca,
koje vi{e ne}u ~itati. Ose}ao sam se kao
da sam ostavio `ive stvorove u toj maloj
kujni koji }e mi nedostajati jednom tamo
u dalekom svetu i koje sam nekako iznev-
erio odlaze}i i tra`e}i bolje drustvo. Majka
je spavala sa sestrom u svojoj sobi bolesna
i iscrpljena umorom, koji bolest sa sobom
donosi kao neminovni teret i kaznu oslabe-
lom telu. Verujem da je ~ula kada sam se
spremio, zatvorio kofer, navukao te{ki
zimski kaput i zatvorio vrata za sobom.
Zami{ljao sam hodaju}i prema stanici
njeno zabrinuto lice koje kao da mi ka`e
“Ako ti je sudbina da ide{, idi sinko, a
vrata ove ku}e bi}e uvek otvorena za tebe.
Idi, a do ju~e si bio mali i nigde nisi i{ao
bez mog pitanja i uvek me upla{eno dr`ao
za suknju tra`e}i pomo} i za{titu od mene.
Idi sine putevoma koji su sudbinom ucrtani
u tvoj `ivot, ne mo`e{ pobe}i, i ne zabo-
ravi tvoju mu~nu majku koja te je bez oca
o~uvala sa ovim nesre}nim o~uhom i ses-
trom. Znam da ne mogu da te spre~im,
uzalud sam lupala glavom u zid i no}ima
plakala ali tebe su tvoji putevi zvali i
zalud ja patih i molih”.
Spava umorna majka i mo`da i u
snu brine dodaju}i jo{ jedno te{ko breme
na breme bolesti. A kako je nekada bila
sna`na, jaka i vesela. Dolaze}i kasno sa
posla pustila bi radio u uzev{i me u
naru~je igrala samnom tango i fokstrot i
kolo, vesela i razdragana `ivotom i sre}om
{to me ima. Ti si moja ku}a na deset
sparata, govorila je ljube}i me, moje
bogatstvo, moje zlato, sve moje si ti, ja
nikoga nemam sem tebe. Ti }e{ da brine{
o majci kad ostari i bude iznemogla i
bolesna. Ti si moja jedina nada. Tada bi
me ponovo grlila ljubila i samnom igrala
po sobi dok je u furuni vatra pucketala
kao da nas je pratila u na{oj veseloj igri
po sobi.
Da, ostavljam je. Putevi sudbine
me zovu, pravdao sam sebe. Da li su zaista
to putevi sudbine ili moja nezaustavljiva
`elja za putovanjima koja me je gonila
bi}em radoznalosti i `elje za avanturama.
Bilo je to ja~e od sa`aljenja prema majci
koja le`i umorna sa urezanom brigom na
naboranom licu. Do nje je spavala sestra.
Mladja 12 godina, bucmasta, vesela,
nemirna. “Bato, jel’ da ne}e{ da ide{
nigde, jel’da bato, jer ko }e mene da ~uva
i brani od de~aka {to me ~upaju za kosu.
Je’da ne}e{ da ide{.” Ne}u, obe}ah i
zami{ljah njeno razo~aranje kod bude
ujutro uletela u kujnu tra`e}i me na
otomanu. Bele`i ko ti udara ~vrge i ko te
vu~e za kosu, pa }u ja da ih isprebijam
kad do|em. “Zna~i ti }e{ ipak da ide{“ –
re~e ona i po~e da pla~e.
U drugoj sobi le`ao je o~uh,
Stevica, krupan, sna`an, strog i pijan.
Nisam ga mrzeo, ali nisam ni `alio {to ga
ostavljam, ose}ao sam samo da sam
`ive}i sa njim u istom stanu tolike
godine, navikao na njega i shvatio, da
smo on i ja, deo istog tima koji se pro-
bija i bori kroz ovaj surovi svet bez
milosti. Iznad njega na zidu visi slika
uramljena iz mladih dana sa {e{irom
nalik na Klerk Gebla. Veliki gradski
zavodnik, predratni bogata{, a sad samo
jedan obi~an fizi~ki radnik razo~aran u
`ivot i sebe samoga, podnosi stra{ne
udarce sudbine, koja je promenila smer iz
rasko{i prema te{koj bedi, za koju
razma`eni bogataski sin nije bio spreman.
Opijao se i ~esto me terao da ga u{tip-
nem za le|a i da mu sipam lon~e hladne
vode na glavu, kako bi se probudio iz tog
groznog sna siroma{tva u svoj pravi
`ivot, pun pesme, rasko{i i u`ivanja.
Ni{ta nije pomoglo, ~ak ni puna kanta
hladne vode sa pumpe u dvori{tu.
Na stanici nije bilo nikoga sem
dremljivog otpravnika vozova, koji je dr`ao
otpravni~ki znak i ~ekao ekspresni voz iz
Atine za Minhen. Stajao sam na peronu i
~ekao gledaju}i prema istoku odakle su se
pojavljivala dva fara ekspres lokomotive.
Nebo hladno i nemo gledalo me je sa hil-
jadu zvezda i ~inilo mi se da me pozdravl-
ja. Jo{ jednom se okrenuh tamo prema
koloniji, gde su moja majka, sestra i o~uh
spavali dubokim snom hladne zimske no}i.
Mahnuh kao da ih pozdravljam, ali nikoga
nije bilo da otpozdravi. Grad kao da nije
mario {to ga napu{tam. Adios Para}in,
rekoh penju}i se u voz.
D`o, zvani Moler, farbar izgubljenih nadanja, crta~ duginih mostova preko bujica `ivota, zaljubljenik u sre}ne
osmehe slu~ajnih susreta, ~ovek koji nosi dvogled tra`e}i ljubav na prvi pogled, radnik na opravci mostova izme|u
ljudskih srca, obi~an kao vi svi i gori od toga, neko ko vas voli do neba, golja i bogata{ u isti ~as, i prijatelj va{!
Lakrdija{, pajta{, {to voli proju i sutlija{, i slatko od {umskih jagoda, i divne plave okice jedne Milice, ja, jedan od vas...
Pi{e: D`o Moler
ADIOS PARA]IN
MKneselac
Du{an Radovi}
(1922-1984)
Danas }e biti lepo svima onima koji ne
tra`e mnogo.
***
Tata mu puca od zdravlja, elegancije i
uspeha. Mama mu je takode divna, progre-
sivna i aktivna. Njemu nije bilo nimalo
te{ko da postane narkoman i probisvet.
***
Pre nego {to krenete da tra`ite sre}u,
proverite – mo`da ste ve} srecni. Sre}a je
mala, obi~na i neupadljiva i mnogi ne
umeju da je vide.
***
Mi mnogo volimo da imamo, ali ne
umemo da `ivimo od onoga {to imamo.
Ni{ta {to imamo ne mo`e nas u~initi
toliko sre}nim koliko nas mo`e u~initi
nesre}nim ono {to nemamo.
***
Mi smo mrve na Zemlji. Zemlja je mrva
u kosmosu. To se mo`e razumeti i prih-
vatiti sve dok vas ne zaboli zub, mrvine
mrve mrva.
***
Roditelji se zaprepaste kad ~uju da im se
deca drogiraju. Ne mogu da veruju. Kad su
ih poslednji put videli, nisu se drogirala.
Kad ~ujemo da neko nije ostvario ono {to
je `eleo, uvek prvo pomislimo da je `eleo
ono {to nije mogao ostvariti. Po~etak
svake sre}e je u sre}nom izboru `elja.
***
Uvek je bolje tamo nego ovde i uvek je
lep{e ono nego ovo. Nemamo sre}e sa
onim {to imamo i {to jesmo. Na{u sre}u
u`ivaju drugi a da to mo`da i ne znaju.
***
[ta nam vredi to {to imamo ono {to drugi
nemaju kad oni sve to vi{e vole od nas.
***
Nema vi{e normalnih. Svi smo manje-vi{e
ludi. Neki kradu kao ludi, neki `deru kao
ludi, neki piju kao ludi, a neki rade kao
ludi, i oni su najlu|i od svih.
***
Lepo je `iveti lepo, a nije lo{e ni `iveti
ru`no jer i od toga ima gore.
***
Neki ljudi su pametni samo toliko da `ive
skromno i lepo. Za ne{to vi{e, ve}e i kom-
plikovanije, oni pameti nemaju.
***
Da li ste zadovoljni dana{njim jutrom ili
mislite da bi i ono moglo biti lep{e i topli-
je? Sem nas, ni{ta nije toliko dobro da ne
bi moglo biti bolje.
Na stablu sujete cvetaju infarkti.
***
^uvajte srce! Srce ne strada ni od rada, ni
od zdrave ljudske muke i nevolje, ve} od
samoljublja i povredene sujete. Za srce
nema te`eg napora nego kad se mnogo
bavimo sobom.
***
Jednom od na{ih nesre}nih sugra|ana nije
najpre valjao PE-KA-BE. Zatim se `alio
na PE-TE-TE. Pa mu se pokvario
U-KA-TE. Kad su ga pregledali, utvrdili
su da mu nije u redu ni E-KA-GE.
***
Malo para kvari telo a mnogo para kvari
du{u. ^ovek je na velikoj muci. U ~emu
da ~uva du{u ako pokvari telo? [ta da
~uva u zdravom telu ako ostane bez du{e?
***
Ko nema u glavi ima u nogama, ko nema
u nogama ima u banci, ko nema u banci
ima ne{to u Grockoj, ko nema ni u
Grockoj – na}i }e mu se ne{to u mokra}i.
Niko ba{ nije da nema nigde i ni{ta.
***
^ovek nije savr{en. U slu~aju male nu`de
jo{ i mo`e da potr~i. A u slu~aju velike,
kad bi bilo najpotrebnije, to je rizi~no i
skoro nemogu}e.
DU[AN RADOVI] - Beograde dobro jutro!
13Decembar 2010. www.serbianmirror.com
M U Z I K A
Na ovoj stranici je trebalo da
objavimo intervju sa pozna-
tim peva~em @eljkom
Joksimovi}em, koji je u sastavu
ameri~ke turneje nedavno gostovao i u
^ikagu. Nekoliko dana pre koncerta,
od wegovog menaxera dobili smo
~vrsta uveravawa, da }e nam @eqko
rado odgovoriti na nekoliko na{ih
pitawa, za vreme pauze
na koncertu. Ne samo
zato {to smo jedini
srpski list u SAD,
ve} i zbog toga {to
smo uveliko reklami-
rali wegova gosto-
vawa. Za vreme pauze
brojne obo`avateqke
su ulazile u prostori-
ju u kojoj se
Joksimovi} i wegovi
muzi~ari odmarali.
Mi sedma sila, nov-
inar i fotoreporter,
strpqivo smo ~ekali
u hodniku na dogov-
oreni intervju. Na
kraju konceta, bilo je
o~igledno da “velika
srpska zvezda” nije raspolo`en ni da
prokomentari{e koncert, za koji je
nekoliko puta izjavqivao, da je najbo-
qi na wegovoj turneji. Menaxer nam je
rekao da pitawa po{aqemo imejlom, i
ponovo obe}ao da }e nam Joksimovi}
odgovoriti. Iako smo znali da nam je
dato prazno obe}awe, poslali smo
pitanja i naravno ostali bez odgovo-
ra. Iznena|eni smo ovakvim neprofe-
sionalnim odnosom i nepo{tovanjem,
s obzirom da su za na{ list rado gov-
orili mnogo ve}e zvezde ne samo sa
estrade nego i sportisti, politi~ari,
nau~nici... O~ekivali smo da je
Joksimovi} sazreo ne samo kao umet-
nik, ve} i kao karakterna li~nost,
koja zna da se korektno pona{a.
Wegovo nedoraslo,
mo`e se re}i nekul-
turno i bahato
pona{awe, sigurno }e
ostaviti senku na
liku i delu @eqka
Joksimovi}a.
Da bi neko
bio velika zvezda,
nije dovoqno samo da
se koncert odradi,
potrebno je do kraja
ostati profesion-
alac i ispuniti
obe}awa, u krajwem
slu~aju i red je
sara|ivati sa mediji-
ma, koji su pozvali
svu tu publiku koja
donosi novac. Eto, mi
smo na{e obe}awe ispunili, ~uvenom
peva~u i kompozitoru @eljku
Joksimovi}u smo poklonili mesto u
na{im novinama, a to {to on nije
ispunio svoje obe}awe, nek je wemu na
~ast. Imamo samo jedno pitawe za
“mega zvezdu”, ko }e ga slede}i put
reklamirati, kada bude nastupao u
Americi i u na{em gradu?
SJAJ I TAMA NASTUPA @EQKA JOKSIMOVI]A
Koncert @eqka Joksimovi}a
u ^ikagu iz mog ugla
Posle dugo godina jedan od
najpoznatijih i u svetu
najpriznatijih pevaca iz
Srbije, @eqko Joksimovi} je re{io
da odr`i koncert u ^ikagu i
obraduje mnoge devojke i dame iz
Srbije koje su ga nestrpqivo ~ekale.
Ne znam odakle prvo da po~nem,
pro{ao je i taj 25. novembar,
pome{ana su ose}awa i utisci.
Kada uzmemo u obzir
lokaciju gde je koncert odr`an onda
je cena karte od $40.00 prava sitni-
ca. Kongres Teatar je impozantna
gra|evina koje je napravqena davne
1926. kao bioskopska sala, za to
doba i koju deceniju kasnije verujem
da je bila jedna od lep{ih sala ali
zub vremena je uradio svoje i sala je
sada u mnogo lo{em stawu.
Koncert je po~eo sa
zaka{wewem od oko sat vremena,
sala je bila skoro popuwena pre
svega mladom publikom i po mojoj
proceni bilo je oko 2000-2500 qudi.
Bend koji je pratio @eqka je bio
odli~an (Teksas Bend) i svirka je
zvu~ala boqe neko na muzi~kom
CD-u . @eqko je pokazao da je dobar
muzi~ar svojim pevawem i svirawem
klavijatura. Mogu re}i da je
po~etak koncerta bio kvalitetan i
da su se svi lepo provodili.
Mo`da bi `eleo da vidim
jo{ neki koncert Joksimovi}a, ali
zbog wegovog pona{awa, sigurno
ne}u. @eqko je trebao da se seti da
pozdravi Srbe, koji su ~inili 95%
publike u sali. Izgleda da je zabo-
ravio gde je do{ao i naravno nijed-
nom nije pozdrvio svoj narod, ali
nije zaboravio da pored svojih
pesama otpeva i neke tu|e pesme,
koje spomiwu i veli~aju biv{u nam
dr`avu Jugoslaviju. Mo`da mu
mnogi nisu zamerili na tome, jer se
i daqe takve pesme vrte po
klubovima gde izlazi na{a omlad-
ina, pa im je to mo`da i bilo ”nor-
malno’’. Ono {to je meni li~no
zasmetalo je kad je @eqko pred kraj
koncerta rekao: ”A sada ne{to, za
moju du{u!’’ Znaju}i kakve on
pesme peva i da je sa svojom pesmom
Lane Moje 2004. godine, na
Evroviziji bio drugi, o~ekivao
sam neku baladu ili mo`da neku
opersku ariju. Na zaprepa{}ewe
dela publike po~ela je pesma:
”Jesil’ mala qubila do sada, jesi,
jesi al Bosanca nisi.’’
Ovo je samo primer kako
na{i ”estradni umetnici’’ rade...na
`alost re~i su suvi{ne... Zakqu~ak
izvucite sami.
Neboj{a @ivkovi}
14
Z E M L J A ^ U D A
Decembar 2010.
PORODILA SE NA
TROTOARU ISPRED
BOLNICE
S
ne`ana Petkovi} iz sela Gora~ica
porodila se na trotoaru ispred
urgentnog centra ~a~anske bolnice jer,
medicinsko osoblje nije iza{lo da
pomogne, upu}uju}i ih u porodili{te.
Porodiljin dever Zoran Petkovi} ka`e:
“Istr~ao sam iz kola i otr~ao do prijavnice
urgentnog centra i rekao da se `ena pora|a
u automobilu, na {ta mi je medicinska ses-
tra rekla da porodilju odvezem u
porodili{te, koje je udaljeno oko 200
metara. Naglasio sam da je poro|aj u toku
i da za tako ne{to nemamo vremena, na {ta
je ona slegla ramenima i dodala da ne zna
kako mo`e da nam pomogne.
Tada su sko~ila dvojica paci-
jenata, od kojih jedan u
gipsu, uzeli su kolica i
str~ali do automobila.” Za to
vreme Sne`anin mu` Goran
je suprugu izneo iz automo-
bila i polo`io je na plo~nik,
postaviv{i ispod nje samo
jedno }ebe, gde se ona i prodila.
U ~a~anskoj bolnici isti~u
da nije bilo propusta u postupanju med-
icinskih radnika. “Po{to su ~lanovi
porodice Petkovi}, verovatno iz neznan-
ja, do{li na ulaz koji se ve} godinu dana
ne koristi za prilaz porodili{tu, sug-
erisano im je da porodilju odvezu na
drugi ulaz. Najva`nije je da je sada sve
u redu i da se beba ose}a dobro”, izjavio
je PR ~a~anske bolnice dr Slobodan
Gujani~i}.
STANDARD U SRBIJI U
2010. PAO 25%
C
ene su od januara sko~ile skoro za 11
odsto, a plate u istom periodu realno
pale za vi{e od 13 procenata, pokazuju
zvani~ni podaci. Plata vi{e nije dovoljna ni
za hranu. Standard gra|ana Srbije pao je u
2010. za ~ak 25 odsto, pokazuju najva`niji
ekonomski parametri.
Gotovo da
n e m a
proizvoda
koji nije
poskupeo
od janu-
ara 2010.
od ulja,
p r e k o
mleka, pa do
mesa, a tek se o~ekije veliko
poskupljenje odevnih predmeta.
Pro{la godina svima je bila lo{a
i nadali smo se da }e 2010. biti znatno
bolja. Me|utim, mnogo je gore. Prose~na
plata u Srbiji u oktobru bila je 34.422
dinara, {to je iznosilo oko 320 evra po
tada{njem kursu. Koliki je pad u vred-
nosti plate najbolje pokazuje podatak da
je u decembru 2009. bila ~ak 380 evra.
“Jedina dobra posledica pada
dinara je ne{to br`i rast izvoza nego
uvoza, ali i dalje je ubrzana inflacija,
koja je najve}a boljka za potro{nju, pa to
mo`e sve da anulira. Koliko god neko da
zaradi mo`e sve da izgubi preko
inflacije. To su stvari kojih se treba
pla{iti i nije se smeo dozvoliti ovakav
rast cena”, upozorio je ekonomista Milan
Kova~evi}.
PI[TOLJEM PO GLAVI
ZBOG CIGARETE
U
Srbiji od nedavno stupio na snagu
zakon o zabrani pu{enja na javnim
mestima. Evo primera kako revnosni
gradjani ka`njavaju prestupnike.
Osamnaestogodi{nji D. P. je je na zadnjoj
platformi gradskog autobusa u Beogradu,
u sred bela dana zapalio cigaretu. Jedan
od putnika, star tridesetak godina, ga je
najpre opomenuo, da je pu{enje zabran-
jeno i po{to maladi} nije ugasio cigaretu,
ispod jakne je izvukao pi{tolj i nekoliko
puta ga udario po glavi. Mladi pu{a~ je
iza{ao iz autobusa, gde ga je ubrzo svog
krvavog, zaustavila policija. Napadnuti
mladi} je, verovatno iz straha, policajcima
izjavio da ga niko nije napao, ve} da se
sapleo i pao kad je izlazio iz autobusa.
Policajci su ga odvezli na VMA, gde su
mu sanirane lak{e povrede lica i korena
nosa, a potom je pu{ten ku}i. Nadamo se
da je shvatio lekciju, da je zakonodavac
bio dobronameran, i da je na svojoj ko`i
osetio, da je pu{enje {tetno po zdravlje.
DECA OBILA MAGACIN
KASARNE U PIROTU
P
et maloletnika ukralo je {kolsko oru`je
iz kasarne “Tre}i pe{adijski puk” u
Pirotu, saop{tila je policija.
Maloletnici su ukrali dva
pu{komitraljeza, ru~ni baca~ raketa, upal-
ja~e za nagazne mine i neke druge {kolske
predmete. Policija je ukradeno oru`je
prona{la i vratila ih vojsci.
Policijska uprava u Pirotu dodala
je da se sve ~e{}e de{ava da maloletnici
provale u napu{tenu kasarnu.
“U kasarni se nalazi oru`je i
municija, pa policija moli roditelje da
povedu ra~una kako njihova deca
provode slobodno vreme”, navodi se u
saop{tenju.
Rubriku priprema: M. Maljkovi}
15Decembar 2010. www.serbianmirror.com
P O Z O R I [ T E
N
a sceni Srpskog kulturnog
centra “Sveti Sava” u
^ikagu, amatersko pozori{te
“Mira Srem~evi}” 4.
decembra, je premijerno
izvelo predstavu “Lari Tompson –
Tragedija jedne mladosti”, prema poznatoj
drami Du{ka Kova~evi}a. Brojni ansambl,
predvodjen izuzetnom Slavicom Petrovi}, i
pod rediteljskom palicom Ankice Ratarac,
uspe{no se predstavio publici i pred nju
doneo ovu te{ku, slojevitu, filozofski
duboku i kova~evi}evski duhovitu pri~u o
pozori{tu kao `ivotu i `ivotu kao pozori{tu.
Preplitanje teatarskog i stvarnosnog duboka
je nit ovog komada, koju je i publika
umela da prepozna, usvoji i na neke
klju~ne delove odli~no reaguje.
Komad o predstavi {to se ne igra
i nikada ne}e biti odigrana pred publiku je,
ve{tim perom Du{ka Kova~evi}a, stavio
novi komad o na{im `ivotima u onim
pro{lim, nesre}nim vremenima, u kojima
iluzija zamenjuje iluziju, a sve je ispre-
pleteno pucanjem, vikanjem, isecanjem
struje i zabijeno{}u u jednu otu`nu televiz-
ijsku seriju, zbog koje su neki likovi
izuzetno zabrinuti, dok na drugom nivou
te~e ubogi `ivot. Tragedija sa obe strane
pozori{ta, koju je Kova~evi} na sebi svo-
jstven na~in prepoznao i u drami razlo`io,
i u ovom izvo|enju odli~no predstavlja tu
nestalu stvarnost zamenjenu za privid, i
otvara pitanje da li }e to uvek i zauvek u
na{em slu~aju biti tako. I daje odgovor u
tvrdnji da je vrhunac svih iluzija iluzija
kraja koga nema, jer su samo prividi ve~ni,
i da se ipak sve nastavlja. Predstava mora
biti odigrana.
I ovoga puta na sceni je briljirala
odli~na Slavica Petrovi}, u ulozi Katarine,
upravnice pozori{ta, koja je bila stub
ovog ansambla i jo{ jednom potvrdila
svoj rasko{ni talenat i ljubav prema
pozori{nom amaterizmu. Odli~ni su bili i
Zorana Vuk~evi} i Vlatko @drale, u svo-
jim brojnim ulogama – Dragane, Bojane,
Olivere, Dragana, Bojana i Olivera, a zan-
imljivu energiju donele su i Ru`ica
Rako~evi} i Angelina Momirovi}. U
ansamblu su jo{ i Mi{a Petkovi}, Milan
Milo{i}, Miki Djuki} i Zoran Sibin~i}, a
da se iza scene sve odvija po planu brin-
uli su Miroslav @ini} i Marijana
Maljkovi}. Deo ove zanimljive predstave
je i odli~an pozori{ni ansambl, koga ~ine
izuzetni muzi~ari Voja Vasi} i Aleksandar
Simi}, a va`an pozori{ni prostor – bife ili
kantina ovde je bio pod kontrolom
odli~ne Bojane Simi}.
“Bilo je veoma zahtevno raditi
na ovom slojevitom komadu Du{ka
Kova~evi}a, ali uhvatili smo se u ko{tac
sa savremenom dramom, re{ili da se
ogledamo u druga~ijem tekstu. Bilo je
sumnje, nije bilo lako, radili smo na
predstavi 4 meseca. Predstava je duga,
iako smo je mi znatno skratili na nekim
mestima, ali ipak se sve nekako uklopilo.
Vi znate da mi sve to radimo sami, u
toku predstave glumci poma`u sa tonom,
svetlom... Ve~eras su debitovali Milan
Milo{i}, koji je vrlo odgovoran i ve~eras
prvi put bio na sceni, a Ru`ica Rako~evi}
je debitovala na na{oj sceni. I ovaj topli
aplauz publike, kao i razumevanje koje
su pokazali za predstavu, najbolja je
nagrada za sve na, za sav trud ulo`en na
probama i pripremama i na kraju
obja{njava za{to je sve imalo svrhe i
smisla.” – ka`e Ankica Ratarac, direktor
pozori{ta.
I ova drama, koja je pri~a o
pozori{tu, zahtevala je kontakt sa pub-
likom, {to je ~est izbor u ovom pozori{tu
i dobar na~in da se ostvari zanimljiv kon-
takt izmedju ~inova. To vreme ovoga puta
ispunila je odli~na muzika u izvodjenju
pozori{nog ansambla, kao i poslu`enje iz
kantine, koje su pripremile Bojana Simi} i
Marija Pejovi}. [to re~e Du{ko
Kova~evi}u drami – “Pozori{te je ku}a
ti{ine, oplemenjena emocijama”. Tako je
mnogo dobrih vibracija bilo na sceni ovog
pozori{ta.
“Mi uvek `elimo da publici
damo vi{e, da je zabavimo i u tom direk-
tnom kontaktu, a muzika je za to odli~an
na~in. Kada ljudi vide sav napor koji
ula`emo, onda na taj napor, trud i ljubav
pozitivno reaguju, to se oseti i to nas
dr`i. Tada zaboravimo i na tremu premi-
jere, i na neke gre{ke i proma{aje, i
kona~no razumemo koliko je ideja
ulo`eno u ovaj kolektivni rad, ali koliko
je va`na disciplina i odluka jednog. Uvek
ka`emo – ako je predstava dobra-glumci
su bili odli~ni. Ako predstava ne valja –
reditelj je za sve kriv. U slu~aju amater-
skog pozori{ta va`na je ta energija kolek-
tiva, jer ovi ljudi, naro~ito oni koji su na
sceni prvi put, nikada ne}e zaboraviti ovo
ve~e.”
Prva repriza predstave “Lari
Tompson” izvedena je u nedelju 5. decem-
bra, a slede}a }e biti u subotu 11. decem-
bra. Slede}a predstava koja }e se raditi u
ovom pozori{tu je drama Biljane
Srbljanovi} “Beogradska trilogija”.
Mila Filipovi}
LARI TOMPSON
U SRPSKOM POZORI[TU
Ankica Ratarac,
re`iser
19Decembar 2010. www.serbianmirror.com
J U B I L E J I
A
kademiji su prisustvovali
ministar kulture u Vladi
Republike Srbije Neboj{a
Bradi}, potpredsednica Vlade
Vojvodine i pokrajinska sekretarka
za informacije Ana
Tomanova-Makanova, predsednica
Udru`enja novinara Srbije Ljiljana
Smajlovi}, te brojni novinari i
drugi gosti.
- Ne damo ovog bun-
tovnika i nezadovoljnika zaboravu,
on je na{ savremenik. Novinar,
publicista i rodoljub, bio je pre-
vodilac [ekspira, propagator velike
poezije i velikih misli, Srbin koji
je voleo svoju Vojvodinu, koja je
za njega bila deo slobodne, ujedin-
jene srpske dr`ave. Njegov i na{i
`ivoti posle njega u~e nas da
`rtvovanje ima smisla, da stvari
mogu da se pokrenu napred i da sa
borbom nikada ne treba stati –
rekla je predsednica UNS-a Ljiljana
Smajlovic i dodala da je Kosti} ponekad
previ{e bio pesnik u politici, a neretko poli-
ti~ar u poeziji, liberalni novinar, a po duhu
romanti~ni revolucionar.
Ministar kulture u Vladi Srbije
Neboj{a Bradi} najpre je rekao da gotovo
da nema srpskog pesnika koji se nije
odmeravao i nadahnjivao Kosti}evim majs-
torstvom i da nema „onoga ko je tra`io
njegove slabe strane”.
Ministar Bradi}, takode je istakao
da je Laza Kosti} kulturni junak na{eg nar-
oda i da je njegovo delo od neprocenjive
va`nosti i u ovom vremenu.
Podsecaju}i da je Kosti} ostavio
dubok trag u svemu {to je radio – kao
dramski pisac, filozof, esejista, prevodilac,
novinar, diplomata, doktor prava, profesor,
bele`nik, senator, ~lan
Srpskog ucenog
dru{tva i Srpske kral-
jevske akademije,
Bradi} je naglasio da
je ovaj stvaralac bio
jedan od retkih koji je
pogadao su{tinu i
dimenzije na{e istorije
i mentaliteta.
- Njegovo
delo i danas je za na{u
kulturu od neprocen-
jive va`nosti. Svaki
jubilej i svaka
godi{njica priziva nas
da jo{ jednom ka`emo
da Laza Kosti} jeste
kulturni junak na{eg naroda i on, kao
takav, ostaje trajni spomen vremenima koja
}e tek do}i – kazao je u nadahnutoj bese-
di ministar Bradi}.
Laza Kosti} bio je predsednik
Srpskog novinarskog dru{tva od 1882. do
1883. godine.
Na sve~anosti povodom jednog
veka od njegove smrti, prvakinja Srpskog
narodnog pozori{ta Gordana \urdevic-Di-
mi} govorila je Kosti}eve pesme i ~itala
odlomke reporta`e o Majskom prevratu
1903. godine, objavljene u pariskom
„Figarou”, a nastupio je i hor iz osnovne
{kole u rodnom Kovilju, koja nosi njegovo
ime.
Potpredsednik UNS-a Branko
@ujovi} u petak je polo`io i venac na grob
Laze Kosti}a u Somboru.
Sve~ana akademija povodom stogodi{njice smrti Laze Kosti}a odr`ana u Novom Sadu
ROMANTI^NI REVOLUCIONAR
Povodom veka smrti Laze Kosti}a, pesnika, dramskog pisca, svestranog umetnika i prvog predsednika Srpskog novinarskog dru{tva, prete~e
Udru`enja novinara Srbije, 3. decembra, u velikoj Sali Skup{tine Vojvodine, u organizaciji UNS-a, odr`ana je Sve~ana akademija.
20 Decembar 2010.
M
ilo{ Crnjanski - neponovljivo
ime na{e literature. Nikada se
nije slagao sa re`imom biv{e
Jugoslavije.
Zbog toga je pre`iveo pakao.
Zbog zemlje koju je voleo, o kojoj je san-
jao i ma{tao, a koja ga je izgnala i na
kraju ne ra{irenih ruku do~ekala.
Crnjanski se vratio u zemlju iz emi-
gracije 1965. godine. To je bio poseban
~ovek i knji`evni stvaralac. Pisao je na
neobi~an na~in, prosto ~arobno. Na `alost,
Crnjanski je i po povratku u Srbiju, bio ~ovek
kojeg niko iz sveta literature nije ba{ mnogo
voleo. Nisu ga voleli upravo zato {to su i nje-
gova literatura i on sam bili druga~iji. A to
se i danas u stereotipnim krugovima retko
kada pra{ta. I posle dolaska demokratije
pitanje je da li neko ima prava da druga~ije
misli i da u tom svom stavu otvoreno istupa.
Ipak, nije bilo ba{ sve tako bez-
nade`no.
Jedan detalj, govori da je bilo
onih retkih ljudi, koji su umeli da prepoz-
naju njegovo delo i njegovu misao. Malo
je poznato da su dve gospo|e uglednih
imena i iz uglednih ku}a jednom prilikom
u Beogradu, kod hotela London, poku{ale
bukvalno da se bace i svojim telom za{tite
Milo{a Crnjanskog, koji je bio u opasnos-
ti, jer je nepa`ljivo prelazio ulicu. Bile su
to Isidora Sekuli} i Desanka Maksimovi}.
Isidora Sekuli} je bila poznata po
vrlo uzdr`anom pona{anju i dr`anju uop{te.
Sa njom niko nije mogao da iza|e na kraj.
Svi su je smatrali nekom prznicom i `enom
koja nije tako prijatna i predusretljiva. Ipak,
Isidora je bila odli~an pisac i dobar ~ovek
i savr{eno je znala za koga bi vredelo da
se `rtvuje. Crnjanski je to zaslu`io i svojim
delom i pojavom i li~no{}u. O tom
doga|aju govorila je Desanka Maksimovi}:
“Nas dve smo pohrlile da spasimo jednog
velikog srpskog pisca.“
Ina~e, `ene su uop{te, Milo{a
Crnjanskog potajno obo`avale. Obo`avale
su njegovu literaturu, njegovu erudiciju i
njegov stav. On nije bio ~ovek apolonske
lepote, ali je imao jednu iskri~avost i
vrcavost duha koja naprosto slama.
Po povratku u Srbiju stalno je
sumnjao, da li je njegov povratak u zemlju
name{ten i da li se sprema nova komu-
nisti~ka zavera protiv njega. Tih godina,
on je u Beogradu izgledao kao neka
egzoti~na biljka istrgnuta iz svog le`i{ta.
Nije se ose}ao prijatno u svojoj zemlji. Svi
ti ljudi koji su se tiskali oko njega, radili
su to sa unapred definisanim ciljem. Svako
od njih je ne{to o~ekivao da dobije, time
{to poznaje Milo{a Crnjanskog. Prilike su
na`alost, bile takve.
Na primer, grupa profesora sa
Beogradskog Univerziteta se dodvoravala
Crnjanskom, jer su dobro znali da su nje-
govi uslovi za rad u Londonu bili vrlo lo{i.
Emigracija mu je stra{no smetala i to su
tako|e dobro znali. Mnogo toga je pisao, a
to uop{te nije bilo objavljivano. Ustvari,
o~ekivali su da }e nakon njegove smrti na}i
tone rukopisa i da }e ih njihova recenzija
proslaviti vi{e od samog autora. Poznavaoci
tada{njih prilika tvrde da se, recimo, uva`eni
profesor Tode Colak nadao da }e se upravo
on posle smrti Milo{a Crnjanskog, sa tona-
ma svojih knjiga useliti u njegov stan u
Mekenzijevoj ulici u Beogradu.
Drugi su smatrali da }e kroz raz-
govor sa Crnjanskim dobiti i ~uti neke
va`ne informacije korisne za tada{nju
slu`bu Dr`avne Bezbednosti, koje bi
tako|e mogli da pretvore
u li~nu korist.
Dakle, sve se
uglavnom svodilo na
li~ni interes.
Samo je jedan
~ovek javno, glasno, ~ak i
preglasno istupao i
pokazivao svoj animozitet
prema Milo{u Crnjans-
kom. Ali nije ni ~udo, jer
se taj ~ovek, tako|e javno
deklarisao da mrzi i
Jovana Du~i}a i taj hono-
rar o svojoj mr`nji je kao
~lan CK KPJ debelo naplatio. Taj ~ovek je
bio Oskar Davi~o, ~ije su knjige punile sve
beogradske podrume u kojima je bila godi-
nama voda.
[ta to zna~i?
Crnjanski je po povratku iz
Londona {tampan u svega pedesetak
primeraka, od te koli~ine Dr`avna
Bezbednost je mnogo toga bukvalno otela.
U prodaju je pu{tano samo nekoliko knji-
ga kako bi se stvorio utisak da Crnjanski
nije politi~ki diskriminisan.
“Pesma” Oskara Davi~a je u ono
vreme {tampana u rekordnih 150 000 hil-
jada primeraka i to je kasnije do{tampa-
vano s vremena na vreme, pa je na kraju
sigurno bilo re}i i o ve}em tira`u. Kao da
je zaista u svesti naroda postojala potreba
za poezijom jednog Oskara Davi~a.
Ostaje pitanje, {ta je to bilo toliko
problemati~no za tada{nji re`im u literaturi
Milo{a Crnjanskog?
U njegovom opusu se mo`ete
sresti samo sa jednim briljantnim i
neponovljivim stilom. Crnjanski je bio
~ovek koji nije mogao da otrpi nepravdu.
Nikada ne bi pristao na klimanje glavom,
ako se njegovo srce i savest ne bi slo`ili
sa tim. Njemu, dakle, pripisuju ideje, koje
su profa{isti~ke zbog nekih njegovih tek-
stova, ali ne i zbog li~nih stavova.
Ustvari, su{tina je bila da je
Crnjanski izjavio da se Nema~ka njemu
dopada, da mu se tako|e dopada i nema~ki
narod i da je u nekim segmentima ~ak i
Hitler bio u pravu. To je bilo nedopustivo.
Ipak, ako prihvatimo da je rad uslov opstan-
ka i da je disciplina klju~ uspeha, po ~emu
su Nemci kao narod daleko poznati, ova nje-
gova teorija se ne mo`e osporiti. Crnjanski
je u svojim putopisima dao
briljantnu studiju nema-
~kog karaktera, jednog nar-
oda koji ta~no zna {ta
ho}e. On je kao u~en
~ovek pred sobom imao
veliki broj perfektnih
nema~kih umova, ali i
umetnika, knji`evnika i
kompozitora. Ta naklonost
Milo{a Crnjanskog, prema
Nema~koj u ono nesre}no
doba nije mogla biti
op{teprihva}ena i odobra-
vana, naravno. Ali njegova
veli~ina je u tome {to je svoj stav zadr`ao
do samog kraja i uprkos svemu.
Danas su prilike u Srbiji
druga~ije, imamo politi~are koji svoje
stavove revidiraju na petnaest dana i u
istom intervalu menjaju i politi~ke partije.
Pa kako im mo`emo verovati?
Milo{ Crnjanski je bio dosledan
sebi i iskren do kraja. Ta doslednost se
naravno nije dopala odre|enim krugovima.
On je bio svestrani genije, mo`da
jedinstven u ovom delu Evrope. Briljantan
pesnik, savr{en pisac, odli~an slikar, imao
je izuzetno poznavanje istorije i istorije
umetnosti.
Dok ~itate njegove putopise,
primeti}ete kako su njegove analize muze-
ja temeljne.
Zamerali su mu da je hladan i
okrutan zato {to je prodao svoju rodnu
ku}u i otputovao u Pariz, ali baviti se bilo
kojom umetno{}u ili teorijom umetnosti, a
ne videti Pariz, je isto {to i imati jedno
~ulo manje. Prodaja rodne ku}e u svrhe
novih saznanja, u~enja i op{teg napretka,
nije greh.
Crnjanskom je emigracija veoma
smetala i zbog toga je duboko u sebi bio vrlo
nesre}an. Mo`da je bio i paranoi~an dok je
`iveo u Londonu, sa strahom i zebnjom bi
vodio prepisku sa prijateljima. Pismo bi nosio
po nekoliko kilometara dok ga ne po{alje da
bi zavarao trag, ukoliko ga neko prati.
Pla{io se da ne bude otrovan,
puno strahova je imao, koji su imali svoje
poreklo. Ali, ono {to se pouzdano mo`e
re}i, to je da je Milo{ Crnjanski verovatno
i najve}i patriota od svih na{ih literata.
Godinama rade}i u Londonu u jednoj
obu}arskoj radnji, vrlo pedantan i uredan,
jednoga dana je dobio poziv da se pojavi
na jednom londonskom univerzitetu gde bi
predavao istoriju. Odbio je, opet iz nesla-
ganja sa politikom koju je i tada krojila
Velika Britanija.
U privatnom `ivotu je sa svojom
suprugom proveo sre}ne godine. Ta ljubav
koja se mogla osetiti iz svake njihove
izgovorene re~i bila je za divljenje.
Gospo|a Vida je svojevremeno bila
najlep{a studentkinja Beogradskog
Univerziteta. Crnjanski posle golgote I
svetskog rata u iscepanom {injelu, gladan i
izmu~en gleda u tu lepoticu koja, kao da
naslu}uje ko }e biti on u njenom `ivotu.
To je zaista bila ljubav koja se retko mo`e
sresti.
Ako se ova zemlja ikada odu`ila
Milo{u Crnjanskom, to je na `alost bilo
onda kada on toga vi{e nije bio svestan.
Na njegovoj sahrani, najve}oj koju je
Beograd do tada video. Ipak, gospo|a
Vidosava Crnjanski ne po~iva pored svog
mu`a, ve} u grobnici svoje porodice. Milo{
Crnjanski po~iva u aleji velikana.
Srbi se nekako uvek sa
zaka{njenjem sete da svojim velikanima na
vreme odaju po~ast i pru`e mesto u istori-
ji koje im s pravom pripada. Uvek ima
onih koji su za i onih koji su protiv.
Kada bi ova zemlja volela istins-
ki Milo{a Crnjanskog, najpre bi napravila
legat kakav dolikuje ~uvenom piscu. To
svakako ne bi bio onaj sobi~ak u
Francuskoj ulici u Beogradu, gde je
udru`enje pisaca. A tako|e bi na{la i sred-
stva i na~in da bra~ni par spoji i nakon
ovozemaljskog `ivota, kako su oni to u
svom testamentu ostavili.
B I O G R A F I J E
MILO[ CRNJANSKI
V E L I K E L J U B A V I N A [ I H P I S A C A
Rubriku priprema: Aleksandra Maksimovi}
PROGNAN I SLAVLJEN
Kada su mu poznanici rekli da kru`i pri~a da knjigu o Mikelan|elu nije
završio, Crnjanski je skupljenih o~iju, šire}i prste na ruci u zanosu odgovorio:
-Zar mislite, da se knjiga o jednom Mikelan|elu za obi~an ljudski vek mo`e
napisati?
NIN-ovu nagradu je dobio za “Roman o Londonu”, 1972. godine kao i nagradu za
naj~itaniju knjigu godine.
Nagrada Miloš Crnjanski je ustanovljena 1981. godine i dodeljuje se dvogodišnje, na
dan njegovog ro|enja 26.oktobra.
Nagrada se po zaveštanju osniva~a zadu`bine Miloša Crnjanskog i Vidosave
Crnjanski, dodeljuje piscu za prvu objavljenu knjigu na srpskom jeziku, a sastoji se od
nov~anog iznosa od dve hiljade evra, povelje i medalje sa likom pisca.
Dela Miloša Crnjanskog:
Romani: Dnevnik o ^arnojevi}u,
Kap španske krvi, Kod Hiperborejaca
Roman o Londonu, Seobe I i II
Pesme: Lirika Itake, Lament nad
Beogradom, Odabrani stihovi
Putopisi: Ljubav u Toskani, Knjiga o
Nema~koj, U zemlji toreadora i sunca
Naša nebesa, Naše pla`e na Jadranu
Boka Kotorska, Knjiga o Mikelan|elu
Embahade
Novela: Pri~e o muškom
Drame: Maska, Konak, Nikola Tesla