7.1. Internet i elektronička pošta

7.1.1. Računalne mreže

Računalna mreža nastaje povezivanjem dva i više računala. Svrha povezivanja računala je dijeljenje podataka i uređaja kojima se može pristupiti putem mreže (printer, skener, ploter,…)

Razvojem i širokom primjenom osobnih računala, javila se mogućnost kreiranja velike količine programa i multimedijalnog sadržaja (teksta, grafike, zvučnog i video sadržaja) koje je bilo poželjno dijeliti sa drugim korisnicima računala. U vrijeme prije izgradnje računalnih mreža taj sadržaj se razmjenjivao putem prijenosnih medija za pohranu podataka (magnetske trake, diskete, CD ROM,…). Obzirom na ograničenja medija za pohranu podataka, na taj način se mogla prenijeti manja količina podatka i na manje udaljenosti. Za veće udaljenosti, bilo je potrebno medij dostaviti na odgovarajući način (pošta, kurirska služba, itd…) za što je obično trebalo i puno vremena.

Povezivanjem računala u mrežu, putem medija kojim su računala povezana (bakreni vodič, optičko vlakno, bežični prijenos), u kraćem vremenskom periodu moguće je prenijeti veću količinu podataka.

Daljnjim razvojem mreža povećana je propusnost i ostvaren je prijenos veće količine podataka i multimedijalnog sadržaja. Najprije na manje udaljenosti unutar lokalnih mreža (LAN – Local Area Network), a potom i na veće udaljenosti (WAN – Wide Area Network).

Računalne mreže razlikuju se između ostaloga po dva kriterija :

- po broju i lokaciji umreženih računala (veličini)

- PAN

- LAN

- MAN

- WAN

- Internet - po organizaciji (topologiji)

- poslužitelj– klijent

- čvor-čvor

7.1.1.1. Računalne mreže prema veličini

Prema veličini mreže možemo podijeliti na:

Personal Area Network (PAN): mreža za povezivanje uređaja (telefon, dlanovnik,…) na računalo koji obično služe jednom korisniku. Prostire se najviše unutar nekoliko metara.

Local Area Network (LAN): računalna mreža u kojoj su računala smještena na manjim udaljenostima (unutar doma, ureda, ili blisko smještenih zgrada). Značajka lokalnih mreža je da su one najčešće u cijelosti u vlasništvu i pod upravljanjem onih koji ih koriste (osobno, vlasništvo tvrtke ili institucije), tako da je prijenos podataka putem njih za korisnike besplatan. Značajno je i da su moguće jako velike brzine prijenosa podataka (Gbps - Giga bit per second).

Metropolitan Area Networks (MAN): mreža u kojoj su računala smještena na nešto većim udaljenostima od onih u lokalnim mrežama. Najčešće pokriva područje jednog dijela ili cijelog grada. Mogu biti u vlasništvu neke organizacije ili više njih. Brzine prijenosa su obično manje nego u lokalnim mrežama.

- Wide Area Network (WAN): WLAN je kratica za engleski naziv Wireless Local Area Network i označava lokalnu mrežu (LAN) koja se zasniva na bežičnim tehnologijama.

Za uspostavljanje WLAN mreže potrebno je imati bežičnu pristupnu točku i bežičnu mrežnu karticu.

Bežični usmjerivač (engl. wireles router) Bežična pristupna točka ili WiFi pristupna točka je uređaj koji zajedno spaja WiFi bežične uređaje u jednu bežičnu mrežu. WAP se obično spaja na žičanu mrežu te prenosi podatke između žičanih i bežičnih mreža.

WLAN PC kartica sa štapnom antenom

Wide Area Network (WAN) – Internet : mreža koja se proteže preko granica grada, regije ili države. Za povezivanje se koriste usmjerivači (routeri) i javne komunikacijske veze. Značajka WAN mreža je da nisu u vlasništvu osoba ili organizacija koje ih koriste i prijenos podataka preko njih je ograničen prema brzini, količini i cijeni. Potrebno je platiti za korištenje komunikacijskih veza. U odnosu na lokalne mreže brzine su dosta ograničene.

7.1.1.2. Podjela mreža prema tipologiji

Klijent-poslužitelj topologija

Organizacija ili tip mreže u kojoj postoji jedno glavno računalo - poslužitelj (Server) na koje su priključena jedno ili više radnih računala / radnih stanica – klijenti (Clients).

U takvoj organizaciji poslužitelj je obično značajno snažnije računalo od radnih računala - klijenata (brži procesor, više memorije, više prostora na tvrdim diskovima) i na njega se smještaju (zajednički) podatci.

Klijent-poslužitelj tip mreže pogodan je za veće organizacije i sustave, gdje može biti i više poslužitelja i mreža međusobno povezanih.

Čvor-čvor topologija

Organizacija ili tip mreže u kojoj su sva priključena računala međusobno ravnopravna.

Ovaj tip mreže nešto je slabijih osobina (pogotovo u uvjetima većih opterećenja) i pogodan je za manja poduzeća ili kućnu uporabu.

7.1.1.3. Prednosti i nedostaci rada u mrežnome okruženju

Prednosti:

- dijeljenje resursa - više korisnika rabi isti pisač, modem, skener, CD/DVD uređaj …

- razmjena podataka - korisnici lagano međusobno razmjenjuju podatke i dokumente

- višekorisnički rad - više korisnika istovremeno radi s istim podatcima smještenima na mjesto dostupno svima

- važni podatci smješteni su na jednome mjestu, te je olakšano njihovo održavanje i pohrana

Nedostaci :

- značajno povećana opasnost od širenja virusa

- nužnost poštovanja pravila ponašanja, što donekle utječe na smanjenu samostalnost u radu

- povećana odgovornost svih "članova" mreže u smislu zaštite i očuvanja tajnosti podataka

7.1.1.4. Potrebni resursi za izgradnju mreže

Da bi se razvila računalna mreža , uz računala je porebno imati slijedeće elemente:

mrežnu karticu Mrežna kartica (eng. Network card, NIC, network adapter) je dio koji se brine za komunikaciju računala preko računalne mreže. Moderne matične ploče obično na sebi imaju integriran mrežni čip i priključak, ali također postoje i mrežne kartice koje se ubacuju u PCI utor. Danas se rjeđe viđaju odvojene mrežne kartice, obično se uzima dodatna kartica (uz integriranu) zbog mogućnosti priključivanja više mrežnih uređaja (npr. ADSL modem (Ethernet) i mrežni hub) , iako neke matične ploče dolaze i sa dva čipa, odnosno priključka. Danas postoje mrežne kartice u 10, 100, i 1000 Mbit/s (Gigabit) izvedbama, što označava propusnost podataka koju može podnijeti jedna mrežna kartica.

fizičku shemu kablova

Ukoliko trebate povezati dva ili više računala tada morate koristiti UTP kabel, a možete ga kupiti u najbližoj trgovini informatičke opreme. No, ukoliko trebate kabel posebne dužine (10 m ili duži) tada je vrlo vjerojatno da ga ćete sami morati izraditi. To nije kompliciran postupak, te uz potreban alat i vješte ruke možete biti gotovi za 10-tak minuta.

Danas postoje dvije vrste UTP (Unshielded Twisted-Pair Cable) kabela za povezivanje računala, i to Straight-trough Cable (tzv patch kabel) i Crossover Cable (tzv. križni kabel). Svaki UTP kabel ima 8 žica koje su uvijene u četiri parice (četiri para po dvije žice), i sve žice su različite boje, koje su opet u paru. Za izradu UTP kabla trebati će vam dva muška konektora oznake RJ-45, specijalna kliješta „za krimpanje“ i naravo UTP kabel.

Straight-trough kabel može se izraditi u dva načina, i to T568-A (tzv A standard) ili T568-B (tzv B standard) verziji, a u oba slučaja žice s obje strane konektora slažu se u jednakom slijedu boja. Namjena mu je mnogo šira od Crossover kabla jer se koristi za spajanje više računala na switch. S druge strane, Crossover Cable dobije se tako da se s jedne strane konektora žice spoje po A standardu, a s druge po B standardu. Ovakav kabel koristi se isključivo za direktno povezivanje dva računala (s mrežne kartice jednog računala direktno na mrežnu karticu drugog računala)

Direktni spoj Crossover spoj

switch

Switch je uređaj koji upravlja protokom podataka između dijelova lokalne mreže (LAN).

Na switch uređaj su spojena sva računala u mreži.

protokole

Protokoli su skup određenih i prihvaćenih pravila koja omogućavaju način prijenosa podataka između računala na mreži ili mrežama.

- TCP/IP (Transmission Control protocol/Internet Protocol), protokol je skup pravila koji određuje kako će računala međusobno razmjenjivati informacije

- POP – protokol za dolaznu elektorničku poštu

- SMTP – protokol za odlaznu elektroničku poštu

- TELNET – protokol koji omogućava pristup udaljenom računalu

- HTTP – protokol za prijenos hipertekstulanih datoteka

- FTP – protokol za prijenos podataka između čvorova

7.1.1.5. Primjer umrežavanja i izgradnje kućne računalne mreže

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

Kao prvo da razjasnimo za sve one koji žele imati ADSL liniju I na telmelju toga baziranu kućnu mrežu. Obavezno treba voditi računa o tome gdje će se nalaziti SPLITER koji dijeli frekvencije ADSL linije i telefonskog signala. Ni slučajno ne smijete imati priključen telefon prije ADSL splitera. Vodite računa o tome ako koristite dva telefona u stanu ( kući ) jedan na katu a drugi u prizemlju. S obzirom da neki provideri koji isporučuju ADSL opremu šalju korisnicima poštom pa se isti moraju sami snalaziti ovo je shema spajanja ADSL priključka koja treba izgledati ovako:

Kućna mreža –Opcija 1: PC spojeni na Ruter ili Switch Prednosti • Jednostavno podešavanje • Nema ograničenja broja PC-a ( 254 ) • Dial automatski • Razgraničenje između Interneta i LAN-a • Ne treba UP-link ni Crossover UTP kabl • Switch port = broj PC-a • Nema potrebe za serverom

Nedostaci • Konfiguracija Rutera može biti problematična za početnike Ruter/Switch 10.0.0.1 ili već koja je IP adresa dotičnog ( kao što je LINKSYS model ) je i server za DHCP, Firewall, DNS itd.. i Switch sve u jednom.

1. ADSL kabel ide u spliter 2. ADSL modem je spojen sa spliterom 3. Eternet kabel iz modema je spojen sa switch uređajem 4. Svaki PC je spojen sa UTP portom na Ruter/Switch 5. Potrebno je konfigurirati Ruter za dijeljenje interneta (dodjeliti mu IP adresu 192.168.1.1) U prilogu se nalazi način podešavanja T-com ADSL routera Thompson… te isto tako načina spajanja..

Podešavanje mrežne kartice

Prvu postavku ćemo postaviti na LAN adapteru ( NIC – Network Interface Card ) ili laički rečeno na mrežnoj kartici.

Pristup mrežnoj kartici možete izvršiti preko:

kliknite na izbonik START odaberite naredbu POSTAVKE, te unutar nje opciju MREŽNE VEZE

Otvorio Vam se prozor poput ovoga :

Dvoklikom pokrenite LOCAL AREA CONNECTION, te kliknite na gumb Properties (Svojstva)

Nakon klika na gumb Properties otvorit će Vam se dijaloški prozor za postavljanje protokola. Odaberite opciju Internet Protocol (TCP/IP) kako bi podesili mrežni protokol.

Otvoriti će se dijaloški okvir za postavljane Internet protokola:

Ovdje trebate upisati parametre koji se traže a koji zadovoljavaju uvjete u odnosu na postavke rutera.

Pretpostavimo da želimo umrežiti 6 računala u mrežu.

RAČUNALO IP ADRESA

MASKA PODMREŽE

ZADANI PRISTUPNIK

PREFERIRANI DNS POSLUŽITELJ

ZAMJENSKI DNS POSLUŽITELJ

Računalo 1 192.168.1.2 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4 Računalo 2 192.168.1.3 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4 Računalo 3 192.168.1.4 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4 Računalo 4 192.168.1.5 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4 Računalo 5 192.168.1.6 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4 Računalo 6 192.168.1.7 255.255.255.0 192.168.1.1 195.29.150.3 195.29.150.4

Sada idemo postaviti Radnu grupu ( Workgroup ) tj. njen naziv koji će biti identičan na svim računalima ( radi pristupanja dijeljenim mapama ( folderima ))

Na Radnoj površini ( Desktopu ) kliknimo desnom tipkom miša na ikonu Moje računalo ( My Computer ) a potom na Svojstva ( Properties )

Otvorio nam se novi dijaloški prozor i na Kartici ( Tab ) Naziv računala (Computer Name ) kliknite na gumb Promjeni ( Change ) a potom na novootvorenom prozoru u polje za Naziv računala ( Computer Name ) upišite Računalo 1 a u polje Radna grupa ( Workgroup ) upišite naziv koji želite dati radnoj grupi. Npr.. MREZICA. Kliknite na U redu ( OK ) i zatvorite prozor pod nazivom Svojstva računala ( System Properties ).

Sada ste definirali naziv radne grupe koja će biti povezana u mrežu. Ovakav isti naziv Radne grupe ( Workgroup ) morate postaviti za sva računala u mreži. Sam Naziv računala ( Computer Name ) ne bi trebao biti isti, nazovite ga Računalo 2, Računalo 3 ili Mamino, Tatino, Sestrino, Bratovo…

7.1.2. Internet

7.1.2.1. Što je to Internet?

Internet je globalna svjetska komunikacijska mreža. Sastoji se od informatičke opreme (poslužitelji, radne stanice, kućna računala, prijenosna računala), međusobno povezane uređajima za električnu, svjetlosnu ili bežičnu komunikaciju. Internet nitko ne posjeduje. Pojedini njegovi dijelovi u vlasništvu su različitih tvrtki ili pojedinaca, ali nitko ne može prodati ili kupiti Internet. Ako se kao pojedinac priključite na Internet posredstvom pružatelja Internet usluga (npr. Globalneta, Iskona, HT-a i sl.) tada ste i vi dio Interneta – omogućili ste svima u svijetu kontaktiranje s Vama, baš kao što i Vi možete kontaktirati s cijelim svijetom.

Zaključak: Internetom zovemo globalnu svjetsku mrežu sastavljenu od mnogobrojnih mreža svih veličina, povezanih zajedno tako da omogućuju međusobnu komunikaciju.

7.1.2.2. Kako je nastao Internet?

Sredinom 1960-ih godina, u jeku hladnoga rata, američko ministarstvo obrane, DoD (Department of Defense) željelo je mrežu koja bi preživjela nuklearni rat. Tradicionalne telefonske mreže smatrane su previše ranjivima, s ozirom da je gubitak jedne linije ili prespojnoga centra mogao značiti prekid cjelokupne komunikacije.

Da bi riješio ovaj problem, DoD se obratio svojoj agenciji za napredne istraživačke projekte, ARPA-i (Advanced Research Projects Agency). ARPA je osnovana u hladnoratovskom razdoblju, 1958. godine kao odgovor na sovjetsko lansiranje

satelita Sputnjik I i Sputnjik II (4.10 i 7.11. 1957.). Njena je zadaća bila djelovati u sklopu američkog svemirskog programa ili područjima vrlo srodnim navedenome, uz promicanje napredne tehnologije iskoristive u vojne svrhe. ARPA nije imala znanstvenike, niti laboratorije, u biti se sastojala samo od ureda i (u odnosu na standarde Pentagona) malog proračuna. Svoju je zadaću ispunjavala dodjeljivanjem donacija i ugovora sveučilištima i tvrtkama čije su joj se zamisli doimale obećavajućima.

Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća Paul Baran, znanstvenik u Rand Corporation, najpoznatijem američkom istraživačkom centru, tražio je način kako povećati pouzdanost telefonske mreže u slučaju nuklearnog rata. Došao je na ideju da digitaliziranu poruku razbije u pakete. Svaki paket nosio bi adresu pošiljatelja i odredišta, odnosno primatelja, i bio prenesen najdjelotvornijim putem (rutom) u tome trenutku. Bio je to početak paketnog prijenosa podataka. Zamisli Paula Barana objavljivane su ranih 60-ih godina dvadesetog stoljeća u nizu izvješća RAND korporacije.

Nešto kasnije, psiholog J.C.R. Lichlider, prvi direktor ARPA-inog ureda za obradu podataka došao je na ideju da se isti princip primijeni na komunikacije između računala. Nekoliko najranijih donacija ARPA-e primila su sveučilišta usmjerena na razvoj toga, tada prilično radikalnoga projekta paketnoga prespajanja. Kada su se rezultati pokazali obećavajućima, ARPA je objavila natječaj za gradnju mreže. Svoje je ponude predalo dvanaest tvrtki. Nakon procjene dobivenih ponuda, ARPA je odabrala BBN, tvrtku iz Cambridgea u Massachusettsu, i u

prosincu 1968. sklopila s njom ugovor o razvoju hardwarea i softwarea potrebnog za rad podmreže.

Nakon što je izgradio prvu inačicu mreže i uspješno ostvario razmjenu poruka između njenih čvorova, ubrzo je postalo jasno da BBN smatra svoj posao dovršenim. No time su se samo otvarale nove mogućnosti i novi problemi.

Da bi riješio problem programske podrške radu mreže, Larry Roberts iz ARPA-e sazvao je u ljetu 1969. sastanak istraživača s područja mrežne tehnologije, uglavnom studenata sa sveučilišta Snowbird iz Utaha. Studenti su očekivali stručnjaka za mrežnu tehnologiju koji će im izložiti planove mreže i softwarea, te im potom dodijeliti zadatak pisanja dijelova programa. Bili su zaprepašteni nakon što su saznali da ne postoji niti veliki stručnjak, niti plan razvoja, već da sami trebaju smisliti što im je činiti.

Grupa studenata na kalifornijskom sveučilištu UCLA (University of California at Los Angeles), nakon brojnih pokušaja uspostavljanja veze telefonskom linijom s drugim računalom, slavila je 21.11.1969. svoj prvi uspjeh. Okupljeni oko profesora Leonarda Kleinrocka znatiželjno su motrili ekran IBM-ovog računala, nestrpljivo očekujući odgovor kolege sa sveučilišta Stanford (udaljenog nekoliko stotina kilometara) na pitanje: "Da li nas primaš?". Odgovor je na ekran stigao za treptaj oka: "Da".

Među studentima je bio i Vinton Cerf, koji je lansirao ideju povezivanja na taj način istraživača američkih sveučilišta i upoznavanja s radom i preokupacijama istraživanja, s ciljem međusobnoga priopćavanja rezultata i tako djelujući za zajedničko dobro. Ta zamisao temelj je današnjega Interneta.

U prosincu 1969. u rad je puštena eksperimentalna mreža sa četiri čvora: UCLA (University of California at Los Angeles), UCSB (University of California at Santa Barbara), SRI (Stanford Research Institute) i UoU (University of Utah). Ova je četvorka odabrana zbog brojnih veza sa ARPA-om, kao i zbog toga što je svaki čvor imao različite, potpuno nekompatibilne računalne resurse. Što se više računala isporučivalo i instaliralo, to je mreža više rasla; ubrzo se proširila diljem SAD-a.

Pored pomaganja i pokroviteljstva nad rastom ARPANET-a, ARPA je financirala i razvoj satelitskih mreža i mobilnih paketnih radio-mreža. Jedna od poznatijih demonstracija ovoga bio je kamion iz kojega je istraživač mogao koristiti računalo u Londonu, dok se istodobno vozio Kalifornijom. Obilazeći Kaliforniju, istraživač je komunicirao paketnom radio-mrežom sa SRI-em. Poruke su se zatim prosljeđivale u ARPANET, do istočne obale SAD-a, a odande satelitskom mrežom u University College in London.

Eksperiment je također pokazao da postojeći ARPANET protokoli ne odgovaraju potrebi korištenja različitih mreža. Ovo je opažanje potaklo daljnja istraživanja i razvoj, čiji vrhunac je bio TCP/IP protokol komunikacije. Kako bi ohrabrila daljnji rad na TCP/IP-u, ARPA je dodijelila nekoliko ugovora BBN-u i UCB-u (University of California at Berkeley) da ga uključe u Berkeley UNIX. Istraživači u Berkeleyu razvili su prikladno programsko mrežno sučelje i napisali mnoge aplikacije i programske alate kojima se olakšavao mrežni rad.

Mnoga su sveučilišta upravo tada nabavila drugo ili treće VAX računalo i umrežila ih u lokalnu mrežu (LAN, Local Area Network), no nisu imala nikakvoga softwarea za rad u mreži. Nakon što je na tržište izašla verzija 4.2 BSD-a (Berkeley System Distribution), s TCP/IP-om i svim potrebnim programima, sveučilišta su ga odmah usvojila. Nadalje, TCP/IP je omogućio lako priključenje lokalne mreže na ARPANET, što su mnoga sveučilišta i učinila.

Do 1983. ARPANET je postao stabilna i uspješna mreža, s preko 200 čvorova i stotinama računala priključenih na svakog od njih. Tada je ARPA mrežu prepustila komunikacijskoj agenciji američkog ministarstva obrane, DCA (Defense Communications Agency), da je održava i koristi kao svoju operativnu mrežu. Prvo što je DCA učinila, bilo je odvajanje vojnog dijela (oko 160 čvorova, od kojih 110 u SAD i 50 izvan) u posebnu podmrežu, nazvanu MILNET (MILitary NETwork, vojna mreža), sa strogo nadziranim prijelazima između MILNET-a i ostaloga, javnoga dijela ARPANET-a.

1985., Institut inženjera elektrike i elektronike (IEEE) razvio je niz standarda za lokalne mreže (LAN - Local Area Network), nazvanih IEEE 802 standardi. Ti su standardi široko prihvaćeni i tvore jezgru većine lokalnih mreža. Jedan od IEEE 802 standarda, IEEE 802.3, poznatiji pod nazivom "Ethernet", zbog svoje pristupačnosti i učinkovitosti postao je najšire korištena LAN tehnologija u svijetu. Ethernet je 1972. razvio istraživački centar u Palo Altou (kolokvijalno poznat kao Xerox PARC) i tamošnja je mreža vjerojatno bila prvi pravi LAN. Zbog sveukupne pristupačnosti Ethernet tehnologije lokalnih mreža, dolazi i do značajne ekspanzije ARPANeta.

Tijekom 1980-ih, ARPANET-u su priključivane dodatne (posebno LAN) mreže. Kako je mreža sve brže rasla, pronalaženje pojedinačnih računala u njoj postajalo je sve teže, zbog čega je ustrojen sustav domena nazvan DNS (Domain Naming System).

Paralelno s rastom ARPANET mnoge su tvrtke, po uzoru na ARPANET, stvarale vlastite privatne mreže, postupno ih povezujući sa samim ARPANET-om.

Jedna od lokalnih mreža koja se tada priključuje na ARPANet naziva se NSFNet (National Science Foundation Network), sa svrhom ponude preko svojih snažnih servera usluge velikih proračuna istraživačkim centrima i sveučilištima diljem SAD-a. NSFNet tada počinje s organizacijom infrastrukture međunarodne računalne mreže uvodeći kao novost stvaranje velikih lokalnih mreža na razini regija ili država koje su se zatim spajale na svjetsku mrežu putem zakupljenih telefonskih linija. Tako nastaje Internet kakvim ga znamo danas

U početku Internet koriste mahom akademske organizacije širom svijeta zbog nepostojanja infrastrukture i ograničene brzine prijenosa podataka, koja je bila premala da bi zadovoljila šire korisnike prijenosom slike, zvuka ili drugih multimedijalnih informacija.

Do 1990. ARPANET su nadrasle nove mreže, dok se on sam vrlo slabo razvijao, te je stoga ugašen. Ipak, MILNET je nastavio postojati kao američka vojna mreža. Iako se ARPANET kao posebna mreža izgubio, a 1995. nestao je i NSFNet, iza njih je ostao konglomerat mnoštva privatnih i javnih mreža koje danas jednim imenom zovemo Internet.

Vinton Cerf se 26 godina kasnije prisjeća kako je početak bio plod tehničkih izazova, daleko od zamisli kakve će sve implikacije uslijediti. Tisuće ljudi sudjelovalo je u projektu stvaranja "Mreže svih mreža", današnjeg Interneta. On je rezultat kolektivnog rada i kao takav ispunio je okvire zacrtane u samom začetku - postao je mreža koja povezuje mreže u globalni sustav prijenosa informacija.

7.1.2.3. U čemu je razlika između World Wide Weba (WWW) i Interneta?

Pojam Internet obuhvaća i hardver i softver koji se nalazi u toj mreži, kao i sve usluge koje se mogu pronaći u njoj. World Wide Web je samo jedna od usluga koje se mogu naći na Internetu. Doslovan prijevod termina WWW bio bi "svjetska mreža". Međutim, takav opis je nepotpun – WWW je svjetska mreža multimedijskih sadržaja. Multimedijski (više medija) sadržaji su sadržaji koje možemo pregledavati pretraživačem kao što je Internet Explorer: tekst, slike, zvukovi, animacije i sl, a sadrže hiperlinkove – veze s drugim sadržajima.

Zaključak: WWW je usluga prikazivanja informacija u obliku stranica ispunjenih tekstom, slikama, animacijama, popraćenih zvukovima, koje su pomoću Internet tehnologija povezane s drugim sličnim stranicama. Takve stranice zovemo web stranicama (od World Wide Web).

7.1.2.4. Što je to web sjedište?

Web sjedište (Web site) skupina je web stranica jedne te iste tvrtke ili pojedinca. Primjerice, tvrtka KUTJEVO d.d. ima web sjedište čija je početna stranica http://www.kutjevo.com/. Unutar toga svog web sjedišta, tvrtka ima više različitih web stranica koje opisuju proizvode ili usluge iz njene ponude. Te su web stranice međusobno povezane hiperlinkovima.

7.1.2.5. Što je to hiperlink?

Hiperlink ili hiperveza dio je teksta, slike ili animacije na web stranici koji će, kada kliknete na njega, napraviti nešto od sljedećega:

Odvesti vas na neki drugi dio stranice na kojoj se nalazite

Odvesti vas na neku drugu web stranicu unutar istog web sjedišta

Odvesti vas na web stranicu nekog drugog web sjedišta

Omogućiti vam skidanje (download) datoteke na vaše računalo

Pokrenuti aplikaciju, animaciju ili zvučni zapis

Hiperlinkovi se u pretraživačima najčešće prikazuju u plavoj boji i podcrtani su.

7.1.2.6. Što su to HTTP i HTML?

HTTP je kratica za HyperText Transfer Protocol – protokol za prijenos web stranica. To je standardizirani jezik kojime vaš pretraživač web stranica od web poslužitelja može zatražiti web stranicu. Web stranica koja se na zahtjev šalje na određeno klijentsko računalo je u biti tekstualni dokument u kojem jednostavnim jezikom zvanim HTML (HyperText Markup Language) piše koje dokumente (slike, test, animacije, zvuk) treba poslati korisniku na računalo i kako ih na njemu prikazati.

Primjer:

Prva slika prikazuje HTML jezik koji opisuje jednu web stranicu, a druga slika prikazuje rezultat HTTP zahtjeva za tu stranicu i kako ona izgleda nakon interpretiranja HTML jezika na strani klijenta:

7.1.2.7. Što je to FTP?

FTP je kratica za File Transfer Protocol, standardizirani jezik za prijenos datoteka s poslužitelja na klijenta, ili obratno, posredstvom Interneta. Nekada se često koristio, no danas je njegova uporaba sve rjeđa. Koristi ga se najčešće u radu s poslužiteljima datoteka čija je svrha ponuditi veći broj datoteka, ili veće datoteke korisnicima putem Interneta.

Na slici je dan kao primjer Microsoftov FTP poslužitelj na adresi ftp://ftp.microsoft.com:

7.1.2.8. Što je to URL?

URL je kratica za Uniform Resource Locator – drugo ime za jedinstvenu adresu računala na Internetu koje nudi određenu uslugu. URL specificira tip usluge (npr. http ili ftp), te adresu računala koje tu uslugu nudi.

Primjeri:

7.1.2.9. Što je to ISP?

ISP je kratica za Internet Service Provider, u doslovnome prijevodu "pružatelj Internet usluga". Označava tvrtku koja pruža neke od sljedećih usluga:

usluga pristupa Internetu (npr. putem javne telefonske mreže, zakupljenih vodova, kabelske televizije, satelitske antene, i sl.)

usluga korištenja elektroničke pošte (unajmljivanje poštanskoga sandučića i razmjene poruka)

usluga zakupljivanja web prostora na poslužiteljima ISP-a koji su stalno dostupni s Interneta (tzv. "hostanje web stranica").

Neki od poznatijih ISP-ova u Hrvatskoj su Globalnet, HT, VIP i Iskon.

7.1.2.10. Sastav i struktura Web adrese ?

Svako računalo na Internetu ima svoju adresu koja se sastoji od naziva računala i hijerarhije domena u kojoj se to računalo nalazi.

Vršna domena područje je koje omogućuje određivanje lokacije kojoj to računalo pripada. Svakoj državi dodijeljena je njena vlastita vršna domena i to u obliku kratice. Tako npr. Hrvatska ima domenu 'hr', Slovenija 'si', Bosna i Hercegovina 'ba' itd. Izuzetak od tog pravila su jedino SAD, gdje se koristi više različitih vršnih domena od kojih svaka određuje tip organizacije – vladine domene (gov), vojne (mil), komercijalne (com), edukacijske (edu) itd.

Osim vršne domene, unutar imena računala najčešće stoji i poddomena koja označava pripadnost nekoj lokalnoj mreži, odnosno organizaciji unutar neke zemlje

Primjer: Iz imena računala 'www.pinexclusive.hr' vidimo da se računalo zove "www", da pripada tvrtki "pinexclusive" i da se nalazi u Hrvatskoj.

7.1.2.11. Što je web pretraživač?

Web pretraživač aplikacija je koja omogućuje prikazivanje web stranica. Takva aplikacija, naravno, mora "znati" HTPP protokol kako bi mogla od web poslužitelja zatražiti web stranicu, kao i HTML jezik kako bi mogla ispravno interpretirati razmještaj teksta, slika i animacija na stranici, te je tako oblikovati. Neki od najpoznatijih pretraživača web stranica su Microsoft Internet Explorer, Mozzila, Netscape Navigator i Opera.

7.1.2.12. Što je tražilica?

Tražilaca je usluga na Internetu koja omogućuje pretraživanje Internet stranica u potrazi za željenim informacijama. Tražilice čuvaju podatke o pojedinim web stranicama kao što su ključne riječi, učestalost njihovog pojavljivanja na stranici, posjećenost stranice i sl. Tražilice imaju podatke samo o stranicama koje su im prijavljene, ili za koje su samostalno saznale. Važno je znati da tražilice nemaju potpune podatke o svim stranicama na Internetu.

Postoji veći broj tražilica na Internetu. Tražilici je moguće zadati neki termin, frazu, rečenicu ili sl. – npr. "web pretraživači" i ona će pretražiti svoju bazu u potrazi za tim ključnim riječima i prikazati popis web stranica na Internetu koje sadržavaju navedene ključne riječi.

Nakon što kliknete na gumb Traži, pokazati će se rezultat pretrage.

Klik na pronađeni link odvesti će vas na željenu internet stranicu.

7.1.2.13. Što su kolačići (cookies)?

Neke su web stranice projektirane tako da pamte posebnosti pojedinih korisnika. Primjerice, stranice na kojima se obavlja elektronička kupovina, stranice koje provode ankete, odnosno bilo koje stranice koje prikupljaju podatke svojstvene pojedinačnome posjetitelju. Čuvanje takvih podataka na strani poslužitelja, ako nije nužno, moglo bi iziskivati značajne resurse za pohranu – koji opet mogu biti vrlo skupi, pa je to neisplativo. Rješenje koje se rabi u tu svrhu čuvanje je tih podataka na strani korisnika kojemu pripadaju.

Dakle, ako Vi kao korisnik posjetite stranice neke Internet trgovine i ispunite formular s vašim podacima, ili stavite neke predmete koje namjeravate kupiti u vašu "elektroničku košaricu", većina stranica će te podatke pohraniti na disku vašeg računala u sakrivenoj tekstualnoj datoteci zvanoj "kolačić" (cookie).

7.1.2.14. Što je privremeni spremnik (cache)?

Web stranice nalaze se pohranjene na diskovima poslužitelja na Internetu. Kada u pretraživaču na svom računalu upišete adresu web stranice događa se sljedeće: poslužitelj prima vaš zahtjev, analizira što ste točno tražili, odlazi na svoj disk i pronalazi datoteke koje sadrže traženu stranicu, te vam je šalje kao niz podataka kroz Internet na vaše računalo. Vaše računalo prima taj niz podataka, snima ga u datoteke na svom disku i zatim te datoteke (koje čine web stranicu) prikazuje u pretraživaču.

Dohvaćanje stranice s diska unutar računala puno je brže od dohvaćanja stranice s diska poslužitelja i njenoga slanja/primanja između računala povezanih Internetom.

Privremeni spremnik, popularno zvan "keš" (cache) naziv je za mapu na vašem disku u kojoj se čuvaju stranice dohvaćene s Interneta. One se čuvaju zato da bi se prividno ubrzala komunikacija vašeg računala s poslužiteljima na Internetu. To se očituje na sljedeći način:

kada prvi puta zatražite neku web stranicu, ta se stranica dohvaća s poslužitelja na vaše računalo i zbog relativno spore veze s poslužiteljem na Internetu njeno prikazivanje u pretraživaču je postupno, dio po dio – kako koji dio stranice pristigne

ako nakon toga zatražite ponovno tu istu stranicu, ona će se u pretraživaču prikazati gotovo trenutno, zato što se više ne dohvaća preko Interneta, nego iz privremenog spremnika na vašemu lokalnom disku

Sadržaj privremenoga spremnika možete pogledati ako u Internet Exploreru:

kliknete na Tools / Internet Options...

u dijelu "Temporary Internet files" na kartici General kliknete na Settings

u okviru Settings kliknete na View Files

Kako se web stranice na Internetu mijenjaju, tako i stranice pohranjene u privremeni spremnik imaju "vijek trajanja" - koliko dugo mogu ostati u spremniku i prilikom pozivanja dohvaćati se iz spremnika, uz pretpostavku da unutar tog vremena neće zastarjeti, odnosno da se izvornik na Internetu neće promijeniti.

7.1.3. Sigurnost

7.1.3.1. Što su zaštićene web stranice?

Zaštićene web stranice su stranice koje dozvoljavaju ograničen pristup. U većini slučajeva ograničenje pristupa provodi se kroz traženje korisničkoga imena i lozinke prilikom pokušaja pristupanja.

Primjerice, web stranice tvrtki M SAN Grupa, Microsoft, HP i sl. imaju javni i zaštićeni dio. Dok javnome dijelu može pristupati bilo tko s Interneta, zaštićeni dio sadrži poslovne informacije kojima mogu pristupati samo partneri tih tvrtki, kojima one u tu svrhu daju korisničko ime i lozinku.

7.1.3.2. Što je digitalni certifikat?

Internet je javan i stoga nesiguran medij, nešto poput radiovalova. Bilo tko može postaviti antenu i primati radijski ili televizijski prijenos, bez obzira da li to strana koja odašilje želi ili ne želi. Isto tako, bilo tko može se priključiti na Internet i presretati tuđi promet – npr. čitati tuđu poštu, pratiti dopisivanje pojedinaca na Internetu, pribavljati korisnička imena i lozinke itd.

Srećom, relativno mali broj je pojedinaca koji znaju kako to činiti, i još manje onih koji imaju dovoljno motivacije, vremena, volje i sredstava kojima će to činiti. Ipak, iako ih ima malo, određenu vrstu prometa potrebno je zaštititi. Prije svega, to su financijske transakcije, poruke koje predstavljaju poslovnu, vojnu ili državnu tajnu i sl.

Sigurnost prijenosa podataka putem Interneta ostvaruje se njihovim kriptiranjem. Programi za kriptiranje koriste digitalne certifikate. Digitalni certifikat sastoji se od ključa za kriptiranje i/ili dekriptiranje, te podataka o osobi/tvrtki za koju je taj ključ izdan, tko ga je izdao i na koji rok.

Digitalni certifikat može se koristiti za potpisivanje email poruka, s ciljem osiguranja njihove vjerodostojnosti, za dokazivanje identiteta na Internetu, za kriptiranje sadržaja i sl.

Digitalni certifikat možete vidjeti u Internet Exploreru ako otiđite na stranice koje ih koriste, npr. http://www.paypal.com ili https://www.zaba.hr/ebank/gradjani/Prijava, te potom dvostruko kliknete na lokot u statusnoj liniji Internet Explorera, na dnu prozora:

Nakon toga otvoriti će se prozor s opisom digitalnoga certifikata koji se koristi za kriptiranje prometa prilikom elektroničkoga poslovanja sa PayPalom:

7.1.3.3. Što je kriptiranje?

Kriptiranje je postupak kojim se izvorni podaci (tekst, slika, zvuk, animacija...) preobličuju u nerazumljiv oblik. Takvi, kriptirani podaci, imaju smisla samo onim pojedincima koji posjeduju ključ za njihovo vraćanje u izvorni, razumljiv oblik. Postoje različiti postupci kriptiranja. Suvremeni programi za kriptiranje postaju toliko sigurni (neprobojni) da neke vlade od njihovih proizvođača traže da u njih ugrade "stražnji ulaz" (back door), odnosno mogućnost dekriptiranja podataka koja će biti poznata samo policiji, vojsci, tajnim službama i sl. Ovi zahtjevi proizlaze iz nastojanja da se kriminalcima, teroristima itd. onemogući komuniciranje koje vlada neće moći nadzirati.

7.1.3.4. Što je to virus?

Računalni virus je program, točnije računalni kod, koji, pretvarajući se da je nešto drugo, ima za cilj izazvati neočekivane, neugodne i često nepoželjne situacije, a može izazvati manju ili veću štetu na vašem računalu, kao što je npr. gubitak podataka s tvrdoga diska. Često je napisan na način koji mu omogućuje samostalno "razmnožavanje" i širenje sa jednog računala na drugo.

7.1.2.5. Kako se virusi prenose?

Virus je moguće prenijeti u obliku e-mail poruke odnosno priloga (attachment) u poruci, zaražene datoteke na disketi ili CD ROM-u, putem komunikacijskih programa kao što su IRC i ICQ, itd. Neki virusi se aktiviraju odmah po dolasku na novo računalo, drugi su pak podešeni da se aktiviraju u određeno vrijeme, datum, itd.

7.1.3.6. Vrste virusa

Općenito virusi se dijele u tri glavne skupine:

virusi koji inficiraju datoteke - neki od takvih virusa zaražuju programske datoteke, obično određene .com i .exe datoteke. Kada se program pokrene, pokrene se i virus. Drugi pak dolaze samostalno i njihovo pokretanje neovisno je o ostalim programima

virusi koji inficiraju sistemske ili pogonske datoteke - smještaju se u određena sistemska područja na disku, odnosno ukoliko zaražuju pogonske datoteke (boot sector) - u pogonska područja na disku

makro virusi - donedavno najčešći oblik virusa, koji inficira npr. MS Office aplikacije. Ova vrsta čini uglavnom najmanje štete od svih vrsta virusa

U posljednje vrijeme najrašireniji su virusi koji se šire putem Interneta, tj privitaka (attachment) u e-mail porukama. Takvi virusi sami se, bez znanja vlasnika zaraženog računala šalju na e-mail adrese koje pronađu na računalu, u adresaru ili na samome Interentu.

7.1.3.7. Kako se zaštititi od virusa?

Najbolji način zaštite od virusa jest pažljivo praćenje izvora dokumenata ili programa koji se snimaju ili pokreću na računalu. Obzirom da ovo postaje dosta teško u uvjetima sve većeg širenja e-mail virusa, uporaba antivirusnoga programa postaje apsolutna nužnost. Uz njih ćete od vašeg distributera ili proizvođača antivirusnog programa redovito dobivati i upozorenja i obavijesti o novim virusima. Ukoliko pak to upozorenje ne dolazi od vjerodostojnoga izvora, vjerojatnost je da se radi o tzv. virus hoax-u, odnosno lažnom upozorenju.

7.1.3.8. Što je to antivirusni program?

Antivirusni (AV) programi su programi koji služe za pregledavanja (skeniranje) i zaštitu računala od virusa, crva i drugih oblika malicioznog koda. Ukoliko AV program prepozna virus - pokušati će ga izbrisati ili spremiti "karantenu", odnosno, ukoliko je vaše računalo već otprije zaraženo, pokušati će ukloniti ili "dezinficirati" virus. U nekim slučajevima, a ovisno o vrsti virusa, nakon toga postupka biti će potrebno popraviti određene datoteke koje je virus svojim djelovanjem oštetio.

7.1.3.9. Što je to hoax?

Primili ste e-mail poruku naslovljenu (Subject:) "Oprez virus" ili "Otkriven novi opasni virus". U poruci piše: "Tvrtka ta i ta objavila je postojanje novog virusa koji je 10 puta opasniji od nekog već postojećeg. Ne otvarajte poruke naslovljene tako i tako jer će se dogoditi nešto straaaašno. Pošaljite ovo upozorenje na što više adresa...".

Takva e-mail poruka zapravo je lažno upozorenje o nepostojećemu virusu - pojava koja se naziva hoax ili scare viruses. Hoax poruke gotovo uvijek sadrže informacije o otkrivanju nekoga novog virusa koji navodno može napraviti najrazličitije stvari - uništiti sve podatke, računalo... Pri tome često se upotrebljavaju razni tehnički termini i imena poznatih tvrtki kako bi ljudi lakše povjerovali u istinitost poruke, kao i upozorenja da se ne primaju i otvaraju e-mail poruke s određenim tekstom u polju Predmet. Međutim jedina svrha tih poruka širenje je panike, te nagovaranje ljudi da pošalju (forward) tu poruku što većem broju svojih prijatelja i suradnika (zato ćete takve poruke i dobivati naslovljene FW: xxxx). Upravo u tome jeste i najveća šteta koju hoax može napraviti - slanje i primanje tisuće beskorisnih e-mail poruka.

7.1.3.10. Što napraviti kada primite hoax poruku?

Provjerite (linkovi ispod ovog teksta) je li virus koji se spominje u poruci koju ste primili stvaran ili spada u kategoriju hoaxa. Ako je u pitanju hoax, jednostavno obrišite poruku i zaboravite je. Ako se radi o pravom virusu, potražite više informacija o tehnikama otkrivanja i otklanjanja virusa na stranicama proizvođača antivirusnog softvera.

Linkovi na kojima možete pročitati više o hoaxu:

http://www.sophos.com/virusinfo/articles/hoaxes.html

http://www.symantec.com/avcenter/hoax.html

http://vil.mcafee.com/hoax.asp?

Primjer hoaxa (California IBM Hoax):

"Subject: [Fwd: VIRUSSSSSS!]

Otkrivena su dva nova virusa koji dolaze putem e-maila pod naslovom: CALIFORNIA IBM i GIRL THING. Microsoft obavjescuje da su vrlo jaki, jos jaci od nedavne posasti pod naslovom "Love". Za njih nema lijeka. Gutaju svaku informaciju s hard-diska, unistavaju: Netscape Navigator i Microsoft Internet Explorer. Ne otvarajte nista pod gornjim naslovima. Opasnost je veca jer je

relativno malo ljudi upoznato! Jos je jedna poruka koju UCL salje s molbom da cirkulira sto je moguce sire: Ako primite putem e-maila poruku s dodatkom za ekran (screensaver) naslovljenu BUDDLY SIP, ni u kom je slucaju nemojte otvarati. Odmah je izbrisite. Kad biste ju otvorili izgubili biste sve datoteke s Vaseg hard-diska. Zna se samo da je taj virus lansiran prije pet dana i da je rijec o novom iznimno opasnom virusu. Proslijedite ove poruke na sto veci broj adresa. Bude li mnostvo ljudi upozoreno o tom virusu, propast ce njegova namjena. AOL potvrdjuje da je taj virus iznimno mocan, nijedan ga program ne moze unistiti."

Neki od dosta raširenih hoax virusa bili su SULFBNK.EXE, JDBGMGR.EXE ili TEDDY BEAR hoax.

7.1.3.11. Što je spam?

Spam naziv je za neželjene e-mail poruke, odnosno one koje dobijate a da ih niste tražili. Najčešće su to razne poslovne ponude, reklame, lanci sreće, pozivi za posjet nekom web site-u i sl.

7.1.3.12. Što je firewall?

Firewall, ili u hrvatskome prijevodu "vatrozid" izraz je koji potječe iz građevinarstva a označava posebno konstruirani zid otporan na vatru, čiji zadatak je u slučaju požara u zgradi ograničiti širenje vatre.

Na računalima priključenim na Internet postoje povjerljivi podaci do kojih njihovi vlasnici ne bi željeli dopustiti pristup svim korisnicima Interneta. Zbog toga se između takvih računala ili mreža i Interneta često postavlja firewall, čiji zadatak je zaustaviti nepoželjan promet sa Interneta u mrežu ili računalo koje se štiti.

Firewallovi propuštaju odabranu vrstu prometa, npr. elektroničku poštu i web stranice, dok onemogućavaju ostale oblike komunikacije koji se potencijalno mogu iskoristiti za neželjen pristup podacima, ili u neke druge zlonamjerne svrhe.

7.1.4. Prvi koraci u radu s pretraživačem weba

7.1.4.1. Otvaranje i zatvaranje web pretraživača

Web pretraživač Microsoft Internet Explorer otvara se na neki od sljedećih načina:

učiniti dvostruki klik na IE sličicu na radnome stolu:

pomoću Start izbornika: Start / Programi / Internet Explorer / Internet Explorer

Internet Explorer u svojim alatima sadrži jednostavne navigacijske tipke koje olakšavaju kretanje kroz sadržaje na Internetu. To su alati BACK za gledanje prethodne stranice, FORWARD za kretanje naprijed, STOP za prekid očitavanja, REFRESH za početak ponovnog očitavanja, te HOME za odlazak na početnu adresu o čemu će više riječi biti kasnije.

Pored ovih uobičajenih alata, postoje još i alat za pretraživanje SEARCH, alata za dodavanje stranice u listu omiljenih stranica FAVORITES, alat za pretraživanje i reprodukciju multimedijalnih sadržaja (audio, video, animacije...) MEDIA, te alat za pregledavanje liste posjećenih stranica HISTORY:

Također, na raspolaganju je i alat za pregledavanje elektroničke pošte MAIL, ispis web stranice PRINT, alat za uređivanje web stranice (poziva Microsoft Frontpage ili sl. aplikaciju) EDIT, za diskusije DISCUSS, te za razmjenjivanje poruka ili čavrljanje MESSANGER (poziva Microsoft Instant Messanger aplikaciju):

Prikaz Internet explorer pretraživača:

Prikaz Mozzila Firefox pretraživača

7.1.4.2. Promjena "Home Page" stranice

Home Page predstavlja stranicu koja se učitava prilikom pokretanja Internet Explorera. Tu stranicu možemo postaviti na dva načina:

povlačenjem ikone iz adresnog polja na alat HOME

upisivanjem adrese stranice preko aplikacijskih izbornika Tools / Internet Options / General:

Klikom na gumb Use Blank briše se adresa iz adresne linije što za posljedicu ima učitavanje prazne stranice.

7.1.4.3. Prikaz željene stranice

Da bi se prikazala željena stranica, potrebno je:

otvoriti Internet Explorer ili Mozzila Firefox

u Address dijelu prozora utipkati punu adresu stranice u URL obliku (npr. http://www.tportal.hr, ili ftp://ftp.carnet.hr)

7.1.4.4. Otvaranje stranice u novom prozoru

Ponekad možete poželjeti link na stranici koju trenutno gledate otvoriti u novome prozoru, a ne u trenutnome (npr. želite paralelno imati otvorenu trenutnu stranicu i onu na koju pokazuje link na trenutnoj stranici). To je moguće učiniti tako da:

umjesto uobičajenog lijevog klika na link, učinite desni klik na link

Otvoriti će vam se brzi izbornik na kojem odaberite opciju "Open in New Window"

7.1.4.5. Zaustavljanje dobavljanja (downloada) stranice

Neke stranice su toliko krcate slikama, animacijama, zvukovima i sl. da im je potrebno iznimno dugo učitavanje. Neke imaju greške u kodu koji može "zamrznuti" učitavanje stranice na pola. Neki puta greškom ćete kliknuti na neželjeni link. Svi ti slučajevi imaju zajednički ishod – želite zaustaviti daljnje učitavanje te stranice. To možete učiniti klikom na alat STOP.

7.1.4.6. Osvježavanje stranice

Način i svrha rada privremenog spremnika, cachea, već je opisan. Svrha alata za osvježavanje stranice REFRESH u ručnome je natjeravanju Internet Explorer da, umjesto da iz privremenog spremnika prikazuje zastarjelu stranicu, ode na Internet i s web poslužitelja dohvati svježu stranicu.

7.1.5. Uporaba pomoći U svakome trenutku rada Internet Explorerom moguće je potražiti pomoć kako bi se razjasnili termini, postupci ili problemi.

Sustav pomoći jedinstven je za sve Windows aplikacije, naravno s različitim sadržajem ovisnim o pojedinoj aplikaciji. Pomoć se sastoji od:

mogućnosti pretraživanja po sadržaju (Contents)

mogućnosti pretraživanja po ključnim riječima (Index)

slobodnog pretraživanja koje definira korisnik (Search)

popisa korisniku najčešćih/najdražih tema koje pomoć sadrži (Favorites)

7.1.6. Prikazivanje i sakrivanje alata iz trake alata Internet Explorer omogućuje korisniku prilagođavanje svojim potrebama i ukusu njegova izgleda. To je moguće učiniti preko izbornika View/Toolbars. Time će biti prikazani izbornici:

Standard Buttons – za prikaz ili sakrivanje standardnih alata,

Address Bar – za prikaz ili sakrivanje adresne linije,

Links – za prikaz ili sakrivanje najčešće korištenih linkova.

7.1.7. Prikazivanje i sakrivanje elemenata web stranica Internet Explorer će, prema temeljnim postavkama, prikazivati sve elemente web stranica – tekst, slike, animacije i sl. Postoji mogućnost isključivanja prikazivanja slika na web stranicama kako bi se povećala brzina pribavljanja strance (jer se s poslužitelja tada ne skidaju slike), no to umanjuje smisao, estetiku i učinkovitost web stranica, pa se danas rijetko koristi.

Isključiti ili uključiti prikazivanje slika na web stranicama možete preko izbornika Tools/Internet Options/Advanced/Show Pictures.

7.1.8. Korištenje tražilica Potrebe pretraživanja na Internetu ne sastoje se samo od pronalaženja zanimljivih informacija na WWW servisu. Danas se traže e-mail adrese, najnovije vijesti, slikovni i zvučni materijali ili članci na nekoj usenet grupi. Za potrebe svih ovih načina pretraživanja na Internetu, nastali su razni specijalizirani mrežni servisi - tražilice.

Princip korištenja tražilica je jednostavan – u ponuđenu kućicu treba upisati neki termin, pitanje, ključnu riječ ili slično po kojoj će se pronaći neka web-stranica. Uz Google, tu su još i Altavista, Lycos,Yahoo, Go itd.

Pretraživači poput Internet Explorera prate veliki razvitak mreže i dodaju mogućnosti koje olakšavaju mrežno pretraživanje.

U novije vrijeme tražilice nude dodatne pogodnosti kao što su prevođenje HTML stranica na nekoliko svjetskih jezika, pretraživanje lokalnog računala ili razne informacije o zemljama (vremenska prognoza, satelitske slike, zemljopisne karte).

Internet i mrežne komunikacije danas nude goleme količine podataka i onaj tko ih zna pronaći i iskoristiti u velikoj je prednosti. Mrežni pretraživači taj zadatak olakšavaju i pomažu pri pronalaženju traženih informacija.

7.1.8.1. Kako radi tražilica?

S tehničke strane, tražilice čine snažna računala (često i više njih povezano u jednu cjelinu) i programska podrška koja obavlja posao pretraživanja i indeksiranja stranica. Svako računalo posjeduje velike količine radne memorije (desetke GB) i sustav za pohranu podataka (pronađenih i indeksiranih stranica s mreže).

Programska podrška sastoji se od tzv. mrežnoga pauka – programskog "robota" koji pretražuje web stranice na Internetu i indeksira riječi unutar stranica, te baze podataka za njihovo čuvanje. Indeksiranje stranica vrši se tempom od 2 do 10 milijuna u jednom danu, a baze podataka stalno se osvježavaju.

Podaci se korisnicima predstavljaju u raznim oblicima (popisi, mape, kategorije podataka).

7.1.7. Ispis Za ispis web stranice potrebno je odabrati naredbu File/Print ili učiniti klik na sličicu PRINT

na alatnoj liniji.

7.2. Komunikacije

7.2.1. O Microsoft Outlook-u MS Outlook program je za razmjenu poruka i suradnju između korisnika. Pomoću njega može se upravljati:

porukama (e-pošta, bilješke, telefonski razgovori),

obvezama (dnevne, tjedne, mjesečne, godišnje, ponavljajuće – tjedni poslovni sastanci),

kontaktima (nazivi/imena, adrese, telefonski brojevi, e-mail adrese …),

zadacima (stvaranje obveza i događaja – sastanci, službena putovanja, rođendani).

Outlook ujedno pomaže pri:

komunikaciji (e-poštom, telefonom, slanje obavijesti pojedincima ili grupama),

stvaranju grupnih rasporeda (planiranje i organizacija zajedničkih sastanaka i slično),

dijeljenu informacija putem javnih mapa.

7.2.1.1. Temeljni pojmovi/objekti

Svaka informacija i/ili podatak koji se obrađuje/sprema/čuva u Outlook-u (prispjela e-pošta, poslana e-pošta, obveza, zadatak, kontakt, bilješka itd.) naziva se stavka.

Za organizaciju i spremanje stavaka Outlook rabi odgovarajuće mape:

Ulazna pošta (Inbox) – popis pristigle (ulazne) e-pošte

Poslano (Sent items) – popis poslane (izlazne) e-pošte

Skice (Drafts ) – nedovršene i neposlane poruke

Izlazna pošta (Outbox) - poruke koje čekaju na slanje

Kalendar (Calendar) – kalendar s obvezama i zadacima

Kontakti (Contacts)– popis osobnih i poslovnih kontakata (imena/nazivi, adrese, tel. brojevi, e-mail adrese i dr.)

Zadaci (Tasks) – pregled osobnih i poslovnih zadataka (poslova)

Bilješke (Notes) – mogućnost upisa informacija za podsjećanje na pitanja, zamisli, upute i sl.

Dnevnik (Journal) - popis aktivnosti vezanih uz neki kontakt (e-pošta, tel. poziv, bilješka, zadatak). Također popis stavaka (s

datumom i vremenom) koje se automatski stvaraju svaki puta kada se napravi, otvori, zatvori i/ili spremi bilo koji dokument u označenim (izabranim) programima iz paketa MS Office.

Obrisano (Deleted Items) – izbrisane stavke

7.2.1.2. Pokretanje programa

Program se pokreće na jedan od uobičajenih načina koje nudi MS Windows okruženje :

uporabom prečaca na radnom stolu

ili

uporabom prečaca u programskoj liniji u dijelu za brzo pozivanje (Quick Launch)

ili

uporabom izbornika Programs (gumb Start – opcija Programs – program Microsoft Outlook)

7.2.1.3. Izgled prozora

7.2.1.4. Traka Outlooka

Jednostavan pristup mapama omogućen je putem Trake Outlooka. Ona se sastoji od tri (3) 'pretinca':

Outlookovi prečaci (Outlook Shortcuts)

Moji prečaci (My Shortcuts)

Drugi prečaci (Others)

Pretinci se otvaraju klikom na njihov naziv, a sadrže prečace do pojedinih mapa.

7.2.1.5. Naslovna linija

Prikazuje se naziv trenutno otvorene mape s nekim podacima vezanim uz stavke u njoj (npr. mapa Kalendar - datum trenutnoga prikaza).

7.2.1.6. Radna površina

Sadržaj, organizacija i izgled radne površine zavise od trenutno otvorene mape i trenutno odabranoga prikaza.

7.2.1.7. Prikaz popisa mapa

Izborom Prikaz u glavnome izborniku - Popis mapa ili klikom na sličicu Izbor mapa u alatnoj liniji dobije se prikaz popisa mapa Outlooka sličan prikazu u Windows Exploreru. On može zamijeniti traku Outlooka.

7.2.1.8. Dodavanje mapa

Mape u Outlook-u dodaju se na sličan način kao u Windows Exploreru, na jedan od slijedećih načina:

izbor Datoteka (File) u glavnome izborniku - Novo … (New …) - Mapa (Folder)

desni klik na na popisu mapa - opcija Nova mapa (New Folder)

U okviru Stvaranje nove mape treba upisati i označiti sljedeće:

7.2.2. Uvoz/izvoz podataka S obzirom na 'zatvorenost' Outlooka jedna od mogućnosti prijenosa podataka (stavak) s jednoga računala na drugi i/ili iz jednoga Outlooka u drugi uporaba je postupka uvoza/izvoza :

7.2.2.1. Izvoz podataka

Izvozom podaci se iz mape Outlooka prebace (snime, pohrane) u posebnu datoteku (File) koja se zatim uobičajenim postupcima poznatim iz okruženja MS Windowsa može prebaciti na drugi medij (disketa, disk, CD, DVD …).

U tome korisniku pomaže Čarobnjak za uvoz i izvoz (Export/Import Wizard) (izbor - glavni izbornik Datoteka - naredba Uvoz i izvoz …):

1. Izbor akcije Datoteka – Uvoz i izvoz

2. Izbor vrste izvozne datoteke

3. Izbor mape Outlooka čiji sadržaj se želi izvesti

4. Određivanje naziva i mjesta (adrese – uređaja/jedinice/medija i mape) izlazne datoteke

Klikom na gumb Završetak (Finish) podaci iz izabrane mape Outlooka izvoze se u imenovanu datoteku i smještaju na izabranu adresu.

7.2.2.2. Uvoz podataka

Uvozom podaci se iz različitih programa, tj. tipova datoteke (Files) kopiraju (prenose) u mape za uporabu u Outlook-u.

U tome korisniku pomaže Čarobnjak za uvoz i izvoz (Export/Import Wizard) (glavni izbornik Datoteka - naredba Uvoz i izvoz…):

1. Izbor vrste uvozne datoteke

2. Izbor/određivanje datoteke iz koje se uvoze podaci

U okviru Odrednice, potrebno je odrediti način kako će se rukovati s duplikatima stavki.

3. Izbor mape iz koje se uvoze podaci

Ovdje je važno odrediti mjesto, tj. mapu Outlooka u koju se želi uvesti podatke

u aktivnu, tj. trenutno označenu mapu

ili

u istu mapu kao i u uvoznoj datoteci.

Klikom na gumb Finish, završava se uvoz podataka u Outlook iz vanjske datoteke.

7.2.3. E–pošta Outlook omogućava jednostavno rukovanje porukama/e-poštom (primanje, izrada i slanje, organizacija) s ciljem učinkovitoga komuniciranja s ostalim korisnicima širom Weba (Interneta).

7.2.3.1. Čitanje poruka (mapa Inbox)

Klikom na prečac Inbox u traci Outlooka ili na popisu mapa, na radnoj površini prikazuje se sadržaj mape Inbox, tj. prikazuje se popis pristigle (ulazne) e-pošte.

Jednim klikom lijevim gumbom miša na redak poruke u popisu, sadržaj poruke prikazuje se u oknu pregleda.

Prikaz okna pregleda uključuje se / isključuje izborom Prikaz (View) u glavnom izborniku – naredba Okno pregleda (Preview Pane)

Prikaz početka svake poruke u popisu mogu će je uključiti / isključiti izborom Prikaz (View) u glavnom izborniku – naredba SamoPregled (AutoPreview)

Dvostrukim klikom na redak poruke u popisu, poruka se otvara, tj. njen sadržaj prikazuje se u novom prozoru. Otvaranjem poruke, sličica zatvorene koverte u retku popisa, pretvara se u sličicu otvorene koverte.

7.2.3.2. Redanje (sortiranje) poruka

Klikom na zaglavlje stupca u popisu poruka (nazivi Šalje, Predmet, Primljeno …) poruke se redaju (sortiraju) po uzlaznom / silaznom redoslijedu.

Slično, uporabom različitih pogleda na mapu Ulazna pošta, poruke se mogu redati i grupirati s ciljem lakšeg pregledavanja:

7.2.3.3. Stvaranje nove poruke

Mapa Ulazna pošta treba biti otvorena i zatim se nekim od slijedećih postupaka otvara prozor za stvaranje nove poruke e-pošte:

klikom na sličicu

ili

preko izbornika Datoteka (File) u glavnom izborniku – naredba Novo (New) – naredba Poruka poštom (Message)

ili

pritiskom kombinacije Ctrl + N na tipkovnici

U polje Prima … (To) potrebno je upisati točnu e-mail adresu primatelja poruke.

Upisom primateljeve adrese u polje Kopija … (Cc) (ili više njih razdvojenih znakom ';') kopija poruke poslati će se istovremeno i tome primatelju i njegovo ime biti će vidljivo ostalim primateljima poruke.

Upisom primateljeve adrese u polje Na znanje … (Bcc) (ili više njih razdvojenih znakom ';') kopija poruke poslati će se istovremeno i tome primatelju, ali njegovo ime neće biti vidljivo ostalim primateljima poruke.

Klikom na bilo koji od gumba Prima, Kopija ili Na znanje otvara se okvir za razgovor u kojemu je moguće izabrati primatelje iz popisa kontakata:

U polje Predmet (Subject) poželjno je (ali nije i nužno!) upisati predmet, tj. kratak opis poruke.

U donji dio prozora nove poruke upisuje se njeno tijelo (sadržaj, tekst).

7.2.3.4. Slanje poruke

Uredno, tj. ispravno napisan poruka (sa svim potrebnim elementima) šalje se primatelju klikom

na gumb Pošalji (Send) .

7.2.3.5. Dodatne mogućnosti

Izborom Oblikovanje u glavnome izborniku – naredba HTML omogućeno je dodatno oblikovanje teksta poruke izborom stila, fonta, boje, označivanjem i/ili obrojčivanjem i sl. Međutim, pravila 'lijepoga ponašanja' prilikom komuniciranja e-poštom 'nalažu' provjeru može li primateljevo računalo, tj. njegov program za obradu e-pošte prikazivati poruke u HTML-formatu. Ako ne može, onda se uporaba HTML oblikovanja ne preporučuje.

Također moguće je zadati veći stupanj važnosti poruke klikom na gumb .

7.2.3.6. Slanje dokumenata (datoteka) e-poštom

Svaki dokument (datoteku) napravljenu nekim od programa iz paketa MS Office, skeniranu ili nacrtanu sliku i slično moguće je poslati e-poštom kao privitak (Attachment) poruke.

7.2.3.7. Umetanje privitka

U bilo kojem trenutku stvaranja nove poruke, klikom na ili izborom Umetanje (Insert) u glavnome izborniku – naredba Datoteke … (Files) otvara se okvir za razgovor za umetanje privitka:

1. Odabrati dokument (ili više njih) koji se želi poslati kao privitak.

2. Kliknuti na gumb Umetni (Insert) Dodani dokument(i) biti će označen(i) (smješteni) ispod tijela poruke.

Napomena: Prilikom umetanja privitaka važno je paziti na njihovu veličinu, jer vrijeme slanja poruke (a to znači vrijeme zauzeća telefonske linije) zavisi od njene veličine.

7.2.3.8. Otvaranje privitka iz poruke

Poruka s privitkom označena je u popisu pristiglih poruka u mapi Ulazna pošta znakom spajalice. Privitak u označenoj pristigloj poruci otvara se

dvostrukim klikom na sličicu dokumenta u privitku u oknu pregleda ili

klikom na spajalicu u gornjem desnom uglu otvorene poruke.

Nakon toga, primatelj treba odlučiti želi li privitak odmah otvoriti (pri čemu upravljački sustav MS Windows automatski pokreće odgovarajući program) ili ga spremiti na disk (pri čemu primatelj određuje mjesto/mapu u koju će se dokument spremiti i pod kojim nazivom).

7.2.3.9. Spremanje poruke

7.2.3.10. Spremanje nove poruke

Nedovršenu i neposlanu poruku, moguće je spremiti s ciljem njenog kasnijeg dovršavanja:

klikom na sličicu

ili

izborom Datoteka (File) u glavnome izborniku – naredba Spremi (Save)

Pri tome, poruka se sprema u mapu Skice (Drafts).

Napomena: Poruke spremljene u mapu Skice nisu poslane!

7.2.3.11. Spremanje pristigle poruke

Svaku pristiglu poruku moguće je spremiti na disk s ciljem kasnije uporabe :

1. U popisu pristiglih poruka (mapa Ulazna pošta) označiti poruku koju se želi spremiti.

2. Izbor Datoteka (File) u glavnome izborniku – naredba Spremi kao … (Save as …).

3. Odabrati mapu u koju se poruka želi spremiti.

4. Odrediti naziv i oblik pod kojim se poruka želi spremiti.

5. Kliknuti na gumb Spremi (Save)

7.2.3.12. Odgovaranje na poruku

Na svaku pristiglu poruku e-pošte moguće je izravno odgovoriti pošiljatelju i svim primateljima.

Prilikom odgovaranja Outlook prilaže u odgovor tekst izvorne poruke na koju se odgovara (ako to nije drugačije postavljeno u mogućnostima Outlook-a ).

1. Označiti ili otvoriti poruku u popisu pristiglih poruka (mapa Ulazna pošta) na koju se želi odgovoriti. Za odgovaranje pošiljatelju

kliknuti na sličicu (Reply), a za istovremeno

odgovaranje svim primateljima kliknuti na (Reply to All). Pri tome Outlook automatski preuzima adresu pošiljatelja i stavlja je u adresu primatelja, a ispred predmeta izvorne poruke dodaje riječ “Re:”.

2. Upisati tekst odgovora

3. Uključiti dodatne mogućnosti, ako su potrebne (važnost, privitak…)

4. Kliknuti na gumb Pošalji (Send)

Zbog lakšeg razumijevanja, odgovor se uvijek piše iznad teksta poruke na koju se odgovara, a Outlook dodaje podatke o pošiljatelju i vremenu slanja, te obriše možebitne privitke.

7.2.3.13. Prosljeđivanje poruke

Svaku pristiglu poruku e-poštom moguće je proslijediti dalje drugim primateljima:

1. Označiti ili otvoriti poruku u popisu pristiglih poruka (mapa Ulazna pošta) koju se želi proslijediti dalje

2. Kliknuti na sličicu (Forward)

3. Pri tome Outlook automatski dodaje riječ “FW:” ispred predmeta izvorne poruke.

4. Odabrati primatelje, tj. upisati njihove e-mail adrese.

5. Ako je potrebno upisati tekst odgovora

6. Uključiti dodatne mogućnosti, ako su potrebne (važnost, privitak…)

7. Kliknuti na gumb Pošalji (Send)

7.2.3.14. Stvaranje nove poruke uporabom šablona

Šablone (Stationery) predlošci su napravljeni u HTML-u, a njihovom uporabom mogu se napraviti vrlo efektne poruke:

1. Izbor Akcije (Actions) u glavnome izborniku – naredba Nova poruka poštom korištenjem (New mail message using) – naredba Više šablona … (More stationery …)

2. U popisu označiti željenu šablonu

3. Klikom na gumb OK potvrditi izbor

4. Upisati tekst poruke.

Napomena: Poruka napravljena uporabom šablona je u HTML-formatu. Pravila 'lijepoga ponašanja' prilikom komuniciranja e-poštom 'nalažu' provjeru može li primateljevo računalo, tj. njegov program za obradu e-pošte prikazivati poruke u HTML-formatu. Ako ne može, onda se uporaba šablona, tj. HTML oblikovanja ne preporučuje.

7.2.3.15. Stvaranje nove poruke uporabom programa iz paketa MS Office

Nova poruka e-pošte može se napraviti uporabom bilo kojega programa iz paketa MS Office. Prednost toga je u tome što se pri tome mogu rabiti svi dostupni alati u tim programima (za razliku od Outlook -ovoga jednostavnog programa za pisanje):

Izbor Akcije (Actions) u glavnome izborniku – naredba Nova poruka poštom korištenjem (New mail message using) – naredba Microsoft Office.

1. Izabrati jedan od programa iz paketa MS Office

2. Primjer: Uporaba MS Excela

3. Nakon kreiranja poruke (upisom podataka u odgovarajuća polja),

klikom na gumb poslati poruku.

Naredba Slanje/primanje

7.2.3.16. Izvanmrežni rad

Prilikom rada u Outlook-u nije potrebno biti stalno on-line, tj. biti stalno spojen na mrežu (Internet, Intranet, LAN…). To znači da Outlook omogućava izvanmrežni način rada.

U tome načinu rada, napravljene nove poruke e-pošte ne šalju se odmah, nego se privremeno spremaju u mapu Izlazna pošta (Outbox). Isto tako, za to vrijeme niti ulazne poruke ne pristižu na računalo, u mapu Ulazna pošta. Često je na računalu postavljeno neko vremensko razdoblje kada se Outlook automatski spaja na mrežu i šalje i preuzima poruke e-pošte.

Klikom na gumb (Send/Receive) pokreće se trenutno spajanje Outlook - a na mrežu, slanje poruka iz mape Izlazna pošta i primanje novih poruka u mapu Ulazna pošta.

Napredak tih postupaka može se pratiti u okviru za razgovor koji se pri tome otvori. Označavanjem opcije Po završetku prekini vezu (Hang up when finished) u okviru, Outlook će sam po završetku 'posla' slanja/primanja prekinuti telefonsku veze, ako je na Internet spojen modemom.

Označavanjem opcije Uvijek sakrij dijalog (Always hide this dialog) taj okvir za razgovor neće se prikazivati.

7.2.3.17. Organiziranje poruka

S ciljem lakšega snalaženja, pretraživanja i uređivanja e-pošte (podjednako poslane i pristigle) poruke se mogu organizirati. Outlook omogućava 4 načina organiziranja:

Korištenjem mapa

Korištenjem boja

Korištenjem pogleda

Označavanjem bezvrijedne pošte

Odabir tih mogućnosti dostupan je izborom Alati (Tools) u glavnome izborniku - Organiziraj ili

klikom na sličicu Organiziraj u alatnoj liniji.

Pri tome se s desne strane prozora mape Ulazna pošta ili Poslano (ovisno koja je trenutno otvorena) prikaže dodatni izbornik:

7.2.4. Kontakti Mapa Kontakti (Contacts) sadrži popis osobnih i poslovnih kontakata i informacije vezane uz njih - imena/nazivi, adrese, tel. brojevi, e-mail adrese, rođendani, godišnjice. i dr.

7.2.4.1. Pregledavanje kontakata

Kontakti su u popisu poredani (složeni, sortirani) prema abecednom redu prezimena.

Klikom na gumb slova abecede otvara se stranica (stupac) na kojoj su kontakti čije prezime započinje tim slovom.

Stupci prikaza kontakata šire se / sužavaju se klikom na crtu između njih i tehnikom 'povuci-i-ispusti' određuje se njihova širina.

Uporabom različitih pogleda na mapu Kontakti, stavke se s ciljem lakšeg pregleda mogu različito redati i grupirati:

Mapa Kontakti treba biti otvorena i zatim

klikom na sličicu ili

izborom Datoteka (File) u glavnom izborniku – naredna Novo (New) – naredba Kontakt (Contacts) ili

pritiskom kombinacije Ctrl + N na tipkovnici ili

dvostrukim klikom negdje na prazan prostor unutar popisa kontakata

otvara se prozor za unos podataka o novome kontaktu:

Klikom na gumb Kontakti (u dnu prozora) (Contacts) moguće je iz popisa kontakata izabrati one s kojima se želi 'uspostaviti' veza. To omogućuje grupiranje povezanih kontakata.

Označavanjem potvrdnog okvira Privatno (Private) stavka kontakta se skriva tako da je drugi korisnici, koji imaju pristup mapi ne mogu vidjeti.

Klikom na gumb Kategorije (Categories…) moguće je kontaktu pridružiti riječi kategorija (u stvari dodijeliti neko svojstvo – prijatelj, poslovni suradnik, glavni klijent, dobavljač, konkurencija, osobno, strategije, vrijeme i troškovi itd.) s ciljem kasnijeg jednostavnoga pretraživanja i/ili grupiranja.

Unos novoga kontakta završava se klikom na gumb (Save and Close).

7.2.4.2. Dodatne mogućnosti

Uz svaku stavku kontakta moguće je klikom na određenu karticu upisati niz dodatnih podataka:

u kartici Detalji (Details) moguće je upisati dodatne podataka o kontaktu

kartica Aktivnosti (Activities) sadrži popis aktivnosti povezanih s kontaktom (sastanci, poruke, obveze, e-pošta, bilješke, nadolazeći zadaci …)

u kartici Potvrde (Certificates) moguće je potpisivanje i šifriranje poruke kontaktu

u kartici pregled Sva polja (All Fields) moguće je vidjeti sva polja o kontaktu s njihovim nazivima i vrijednostima (sadržajem).

7.2.4.3. Popis raspodjele

Popis raspodjele lista je kontakata kojima se često šalju zajedničke poruke, obavijesti i sl.

7.2.4.4. Stvaranje popisa raspodjele

1. Izbor Datoteka (File) u glavnom izborniku – naredba Novo (New) – naredba Popis raspodjele (Distribution List)

2. Upisati naziv popisa

3. Klikom na gumb Odabir članova … označiti (izabrati) članove iz popisa kontakata

4. Klikom na gumb Dodaj novo … (Add New …) dodati nove članove

5. Klikom na (Save and Close) spremiti popis.

Nakon stvaranja, popis raspodjele biti će prikazan kao stavka u mapi Kontakti (Contacts) i može se rabiti u polju za e-mail adresu primatelja prilikom slanje poruka na više adresa odjednom.

7.2.4.5. Stvaranje novih stavaka iz mape Kontakti

1. U mapi Kontakti označiti željeni kontakt

2. Izbor Akcije (Actions) u glavnom izborniku - izabrati koju stavku se želi stvoriti

3. Nakon izbora, otvara se odgovarajući prozor za stvaranje nove stavke, s upisanom adresom primatelja.

7.2.4.6. Slijedna zastavica

Slijedna zastavica (Flag for follow up) služi za obilježavanje stavke kao podsjetnik da se s njom mora još raditi.

Zastavica se može dodati prilikom stvaranja nove stavke ili se može dodati na već postojeću stavku:

1. Stvoriti novu ili označiti već postojeću stavku

2. Kliknuti na sličicu slijedne zastavice

3. U okviru za razgovor odabrati komentar uz zastavicu (polje Obilježi zast. Flag to).

4. U polju Dospijeva do (Due by) može se odrediti krajnji datum do kada se treba izvršiti posao sa stavkom.

5. Kliknuti na gumb naredbe U redu (OK).

6. Klikom na gumb Očisti zastavicu (Clear Flag) zastavica se otklanja sa stavke.

7.2.5. Kalendar Kalendar služi za planiranje, organiziranje i pregledavanje obveza, sastanaka i/ili zadataka.

Obveze su aktivnosti koje se raspoređuju u kalendaru, a koje ne uključuju pozivanje drugih ljudi ili rezerviranje resursa.

Sastanak je obveza na koju se pozivaju ljudi i/ili za koju se rezerviraju resursi.

Događaj je aktivnost koja traje 24 sata ili dulje.

Dvostrukim klikom na redak/stavku s popisa obveza ili zadataka, ona se otvara u novom prozoru.

Klikom na jednu od slijedećih sličica:

mijenja se raspored prikaza broja dana u popisu obveza i kalendaru.

Klikom na gumb (Go To Today) vraća se (postavlja se) kalendar na današnji dan.

U popisnom okviru Aktivni pogled (Current View) moguće je promijeniti vrstu pogleda.

7.2.5.1. Stvaranje nove stavke

Mapa Kalendar treba biti otvorena i zatim:

izborom Akcije (Actions) u glavnom izborniku ili

desnim klikom miša na kalendaru otvara se izbornik za izbor vrste nove stavke.

7.2.5.2. Stvaranje nove obveze

Izbor Akcije (Actions) u glavnom izborniku – naredba Nova obveza (New Appointment) otvara prozor

U prozoru Obveza moguće je:

provjeriti dostupnost sudionika (kartica Dostupnost sudionika ili Raspoređivanje)

zakazati sastanak preko mreže (lokalne mreže (LAN, WAN) ili Interneta) označivanjem potvrdnog okvira Mrežni sastanak korištenjem:

uključiti podsjetnik

Klikom na (Invite Attendees) obveza se pretvara u sastanak.

7.2.5.3. Stvaranje novog sastanka

Izbor Akcije (Actions) u glavnom izborniku – naredba Novi poziv na sastanak (New Meeting Request) otvara prozor

Prilikom slanja (gumb ) poziva za sastanak primateljima (izbor pomoću gumba

) Outlook automatski u kalendaru označava vrijeme koje je određeno za sastanak kao zauzeto.

Temeljem odgovora primatelja (prihvaćanje poziva (Accept), neodlučnost (Tentative) ili odbijanje (Decline)) Outlook ažurira stavku sastanka. Primatelj poziva mora dvostrukim klikom otvoriti poruku, da bi dobio mogućnost odgovoriti na poziv.

7.2.5.4. Planiranje sastanka

Klikom na karticu Dostupnost sudionika (Attendee availability) prilikom stvaranja poziva za sastanak ili izborom Akcije (Actions) – naredba Planiraj sastanak (Plan a Meeting) moguće je provjeriti jesu li svi pozvani sudionici sastanka dostupni u određeno vrijeme.

Napomena: Provjera dostupnosti sudionika moguća je samo ako Outlook radi kao klijent MS Exchange Servera.

Ovakvo planiranje sastanka štedi vrijeme, jer je poznat raspored svih sudionika i prije nego li se pošalju pozivi za sastanak.

7.2.5.5. Stvaranje ponavljajuće stavke

Ukoliko se neka stavka (obveza, sastanak, događaj) stalno ponavlja, moguće ju je kao takvu označiti na kalendaru.

Za određivanje ponavljajuće stavke potrebno je znati:

vrijeme stavke (obveze, sastanka, događaja) - početak i završetak, tj. trajanje

uzorak (vremenski interval) ponavljanja – dnevno, tjedno, mjesečno, godišnje

raspon ponavljanja – datum početka i završetka ponavljanja

Prilikom stvaranja obične stavke (obveze, sastanka, događaja) moguće ju je klikom na gumb

(Recurrence)) pretvoriti u ponavljajuću stavku !

Izbor Akcije (Actions) u glavnom izborniku – naredba Nova ponavljajuća obveza ili Novi ponavljajući sastanak (New Recurring Appointment) otvara prozor:

7.2.6. Zadaci

7.2.6.1. Pregled mape Zadaci

Zadatak je osobna ili radna dužnost koju se želi pratiti od njenoga stvaranja (početka) do ispunjenja (završetka).

Zadatak se može pojaviti jednom ili se može ponavljati (ponavljajući zadatak).

Mapa Zadaci (Tasks) služi za kreiranje i praćenje zadataka.

Postojeći zadatak u mapi Zadaci otvara se u novom prozoru:

dvostrukim lijevim klikom na redak zadatka ili

desnim klikom miša na redak zadatka i klikom u pomoćnom izborniku na naredbu Otvaranje (Open).

Uporabom različitih pogleda na mapu Zadaci, stavke se s ciljem lakšeg pregleda mogu različito redati i grupirati:

7.2.6.2. Stvaranje novog Zadatka

Mapa Zadaci treba biti otvorena i zatim klikom na sličicu ili

izborom Datoteka (File) u glavnom izborniku – naredna Novo (New) – naredba Zadatak (Task) ili

pritiskom kombinacije Ctrl + N na tipkovnici ili

dvostrukim klikom na prazan red unutar popisa zadataka

otvara se prozor za unos podataka o novome zadatku:

Unos novog zadatka završava se klikom na gumb (Save and Close).

Označavanjem potvrdnoga okvira Podsjetnik (Reminder) Outlook će podsjetiti na potrebu izvršenja zadatka.

Kartica Detalji (Details) omogućuje unos dodatnih podataka o zadatku:

7.2.6.3. Stvaranje zahtjeva za zadatak

Osim stvaranja vlastitih zadataka, može se stvarati zadatke pridružene drugima. To se čini slanjem nekome zahtjeva za zadatkom u poruci e-pošte s upitom primatelju da dovrši zadatak. Ako primatelj prihvati zadatak, on se dodaje u njegov popis zadataka i on postaje novi vlasnik toga zadatka.

Klikom na gumb (Assign Task) zadatak se pretvara u Zahtjev za zadatak (Task Request), tj. dodjeljuje ga se nekome drugome. Pri tome je potrebno upisati ili izabrati primatelja, predmet i ostale podatke o zadatku.

Zadatak se šalje klikom na gumb (Send)

7.2.6.4. Stvaranje ponavljajućeg zadatka

Zadatak se može pojaviti jednom ili se može ponavljati (ponavljajući zadatak).

Ponavljajući zadatak može se ponavljati u pravilnim razmacima ili se ponavljati u ovisnosti o datumu koji se označi kao datum završetka zadatka.

Ponavljajući zadatak stvara se klikom na gumb u prozoru zadatka.

7.2.7. Bilješke

7.2.7.1. Pregled mape Bilješke

Bilješke služe za zapisivanje podsjetnika, ideja, pitanja i svega ostaloga što se inače zapisuje kao bilješke.

Bilješka se može držati otvorenom (vidi se u prozoru kao papirić) ili je zatvoriti i staviti na popis bilježaka.

Postojeća bilješka u mapi Bilješke otvara se:

dvostrukim lijevim klikom na sličicu bilješke

ili

desnim klikom miša na sličicu bilješke i klikom u pomoćnom izborniku na naredbu Otvaranje (Open).

Uporabom različitih pogleda na mapu Bilješke, stavke se s ciljem lakšeg pregleda mogu različito redati i grupirati:

Bilješka se briše tako da se prvo označi i zatim pritisne na tipkovnici tipka Delete.

7.2.7.2. Organizacija bilješki

Zbog lakšega snalaženja, bilješkama se može promijeniti boja i dodijeliti kategorija.

Označenu bilješku moguće je proslijediti E-poštom desnim klikom miša i u pomoćnom izborniku izborom naredbe Proslijedi (Forward).

7.2.7.3. Stvaranje nove bilješke

Mapa Bilješke treba biti otvorena i zatim:

klikom na sličicu

ili

izborom Datoteka (File) u glavnom izborniku – naredna Novo (New) – naredba Bilješka (Note)

ili

pritiskom kombinacije Ctrl + N na tipkovnici

ili

dvostrukim klikom na prazan prostor unutar prozora bilješki otvara se prazna bilješka.

7.2.8. Outlook danas

Outlook danas (Outlook Today) služi za brzi i sažeti prikaz dnevnih obveza, sastanaka, događaja i zadataka, te stanja ostalih mapa (npr. nove poruke, neposlane poruke i dr.) Klikom na pojedinu stavku ona se otvara u novom prozoru.

7.2.8.1. Prilagodba Outlooka danas

Klikom na gumb (Customize Outlook Today) moguće je podesiti izgled i rad mape Outlook danas:

Pri tome je moguće odrediti sljedeće:

Start (Startup) – hoće li mapa Outlook danas biti automatski otvorena prilikom pokretanja Outlook -a

Poruke (Messages) – popis mapa koje će biti prikazane u Outlooku danas

Kalendar (Calendar) – koliko dana unaprijed će Outlook danas prikazati zadatke, obveze, sastanke…

Zadaci (Tasks) – kako će biti prikazani i sortirani zadaci na popisu

Stilovi (Styles) – odabir stil izgleda Outlooka danas

Klikom na gumb sve izabrane postavke se zapamte.

7.2.9. Skice U mapu Skice (Drafts) spremaju se sve nedovršene i neposlane poruke.

Poruka se otvara dvostrukim klikom na red u popisu, a briše se pritiskom na tipku Delete.

7.2.10. Izlazna pošta Mapa Izlazna pošta (Outbox) služi za privremeno čuvanje poruka koje čekaju na slanje (npr. ako imate povremenu vezu na Internet)

Iz Outboxa je moguće izbrisati poruku koju ne želite poslati

7.2.11. Poslano U mapi Poslano (Sent items) čuvaju se poslane poruke.