industrijsko naslijeđ između realnosti i vizije · pdf fileumjetnost i društvo u...

SupportedbyPATTERNSLectures,initiatedbyERSTEFoundationandimplementedbyWUSAustria.2016/2017

www.patternslectures.org

Industrijsko naslijeđe na prostoru Bihaća između realnosti i vizije

21. i 22. mart 2017.

Diskurzivni program u okviru kolegija Dizajn i kriza Tekstilnog odsjeka Univerziteta u Bihaću

Dvodnevni simpozij Industrijsko naslijeđe na prostoru Bihaća između realnosti i vizije predstavlja nastavak već iniciranog ali nedovoljno artikuliranog javnog diskursa o industrijskom naslijeđu na prostoru grada Bihaća. Uz kritičko promišljanje industrijske prošlosti socijalizma, cilj je penetrirati u devastirano tkivo tekstilnog kombinata “Kombiteks” i kroz seriju događaja pokrenuti razgovor o nekadašnjem ekonomskom, društvenom i kulturnom značaju ovog giganta u sredini u kojoj je djelovao. Od uspostavljanja mira u Bosni i Hercegovini 1995. godine do danas prošlo je punih dvadeset godina a “Kombiteks” kao i ostale propale tvornice u Bihaću nisu načinile nikakav značajan pomak, te se javlja niz složenih pitanja o urbanističkom, arhitektonskom, estetskom, ekološkom i socijalnom kontekstu napuštenih industrijskih prostora. U tom okviru moguće je inicirati i dodatna pitanja o kreiranju ili rekreiranju novih prostornih sadržaja koja pak otvaraju mogućnost raspravi o društvenom angažmanu, socijalnim praksama i kulturnom aktivizmu u našoj sredini a kao primjer u tom pravcu poslužiće umjetničke intervencije Retrografija dizajna u ugašenoj tvornici savitljive ambalaže “Polietilenka” u ljeto 2015. godine ili socijalna intervencija Kombiteks 1982: Tranzicija i reinterpretacija sjećanja iz proljeća 2016. godine u nekadašnjem Klubu radnika u “Kombiteksu”. Simpozij Industrijsko naslijeđe na prostoru Bihaća između realnosti i vizije odvija se u sklopu kolegija Dizajn i kriza (Patterns Lectures Award 2016) na Tekstilnom odsjeku Univerziteta u Bihaću u saradnji sa Gradskom galerijom u Bihaću. Ujedno, ovaj događaj nastavlja započeti program Historija sadašnjosti iz 2015. godine te otvara seriju javnih tribina pod istim nazivom planiranih u 2017. godini.



1. dan // utorak 21.03.2017. 18.00 – 19.00 Boris Buden // Umjetnost i društvo u neovernakularnoj kulturi

// moderatorica Azra Hromadžić (Gradska galerija Bihać) 19.00 – 20.00 Kulturni aktivizam u postindustrijskom kontekstu // Panel

diskusija sa Aidom Kalender, Damirom Nikšićem i Jasminom Husanović // moderator Irfan Hošić (Gradska galerija Bihać) Predstavljanje publikacije Kulturna fronta Bihać. #NeDamoGaleriju // urednik Irfan Hošić (Gradska galerija Bihać)

2. dan // srijeda 22.03.2017. 9.00 – 9.30 Šefik Smlatić // “Kombiteks” između prošlosti i nade

(Kombiteks, lokacija 1) 9.30 – 10.00 Irfan Hošić // Industrijska zona Bihać. Dizajnerska produkcija

u bihaćkim preduzećima u vremenu socijalizma (Kombiteks, lokacija 1)

10.00 – 10.30 Pauza

10.30 – 11.00 Hajrudin Hromadžić // “Kombiteks”. Šta nam znači danas?

(1. dio; Kombiteks, lokacija 1) 11.00 – 11.30 Amir Husak // Od Detroita do Kombiteksa. Industrijske ruine i

umjetnost socijalne prakse (1. dio; Kombiteks, lokacija 1)

11.30 – 12.00 Pauza 12.00 – 12.30 Hajrudin Hromadžić // “Kombiteks”. Šta nam znači danas?

(2. dio; Kombiteks, lokacija 2) 12.30 – 13.00 Amir Husak // Od Detroita do Kombiteksa. Industrijske ruine i

umjetnost socijalne prakse (2. dio; Kombiteks, lokacija 2) 13.00 – 14.00 Hajrudin Hromadžić i Amir Husak // zajedničko čitanje i

diskusija (Kombiteks, lokacija 3) 14.00 Otvaranje izložbe Artefakti buduće prošlosti (Kombiteks,

lokacija 3) 18.00 – 19.00 Vjeran Pavlaković // Kulturna memorija u bivšoj Jugoslaviji:

Od rata do radnika // moderatorica Azra Hromadžić (Gradska galerija Bihać)

19.00 – 20.00 Zavodljivost golih zidova // Panel diskusija sa Mirandom Veljačić, Seadom Šabotićem i Janjom Sesar // moderator Irfan Hošić (Gradska galerija Bihać)



Gradska galerija Bihać // Utorak 21.03.2017. 18.00 – 19.00h Boris Buden Umjetnost i društvo u neovernakularnoj kulturi

“Umjetnik koji ne govori engleski nije umjetnik” Mladen Stilinović

Evropski jezici uključujući i one najprestižnije poput njemačkog i francuskog danas se srozavaju na razinu srednjovjekovnih vernakulara – u sve većoj mjeri služe jednostavnoj komunikaciji u svakidašnjem životu dok sve važnije diskurse u politici, ekonomiji, znanosti i kulturi preuzima, umjesto nekad latinskog, engleski. Time se radikalno mijenja ne samo ideja nacionalne kulture i umjetnosti nego i njihovo društveno značenje. Što još pod uvjetima neovernakularne kulture znače pojmovi kao kulturna baština, kulturna historija i kulturni identitet? Imaju li lokalni kulturni narativi uopće još veze s globalnim kulturnim procesima? Može li se sjećati lokalno, a živjeti globalno? Boris Buden je devedesetih bio kolumnist i urednik u magazinu Arkzin. Objavljivao u novinama, magazinima i časopisima u bivšoj Jugoslaviji i svijetu. Trenutno predaje kulturalnu teoriju na Bauhaus Univerzitetu u Weimaru. ……………………………….……………………………….…………………………

Gradska galerija Bihać // Utorak 21.03.2017. 19.00 – 20.00h Aida Kalender, Damir Nikšić, Jasmina Husanović Panel diskusija / moderator Irfan Hošić Kulturni aktivizam u postindustrijskom kontekstu Kultura je u Bosni i Hercegovini usljed loše tranzicije iz centraliziranog socijalističkog u pluralistički demokratski sistem, doživjela kolaps sličan industrijskom i privrednom. Etnokratija verificirana u Dejtonu 1995. godine utemeljila je devalvaciju kulturnih vrijednosti kao trajnu kategoriju, a brojne kulturne institucije od državnog značaja doživjele su fijasko. U tako nepovoljnom ambijentu a usljed specifičnog postindustrijskog konteksta i dezorjentacije, od umjetnika i aktivista inicirane su prakse otpora. Panel diskusija Kulturni aktivizam u postindustrijskom kontekstu pokreće raspravu sa nekim od ključnih aktivista na polju kulture u zemlji kao što su Aida Kalender koja je inicirala akciju #JaSamMuzej za ponovno otvaranje Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 2015. godine, Damir Nikšić koji je 83 dana tokom 2011. godine okupirao Umjetničku galeriju Bosne i Hercegovine usljed njenog zatvaranja za javnost, i Jasmina Husanović koja je učesnica aktivističkih platformi okupljenih oko tuzlanske fabrike “Dita” tokom zadnjih nekoliko godina. Aida Kalender je kulturna aktivistkinja i osnivačica Udruženja “Akcija” iz Sarajeva. Njen projekat #JaSamMuzej odigrao je važnu ulogu u ponovnom otvaranju



Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 2015. godine. Damir Nikšić je umjetnik i aktivista iz Sarajeva. Tokom 2011. godine Nikšić je izvršio okupaciju Umjetničke galerije Bosne i Hercegovine u trajanju od 83 dana, kao vid reakcije na njeno zatvaranje za javnost. Jasmina Husanović je vanredna profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Polje njenog angažmana su intervencije i pitanja javnog dobra kroz umjetnost, teoriju i aktivizam u Tuzli, Bosni i Hercegovini i šire. ……………………………….……………………………….…………………………

Kombiteks // Srijeda 22.03.2017. 9.00 – 9.30h Šefik Smlatić “Kombiteks” između prošlosti i nade Tekstilni kombinat “Kombiteks” bio je privredni sistem koji je uspio ovladati svim industrijskim tehnologijama od obrade sirovinskog pamuka do cijelog asortimana tekstilnih proizvoda najvišeg mogućeg kvaliteta. Kao ključni agens privrednog razvoja u drugoj polovini 20. vijeka, “Kombiteks” je trebao predstavljati temelj na kojem bi se gradila budućnost ovog prostora od devedesetih naovamo. Ovo izlaganje ukazuje na nekadašnji značaj ovog preduzeća, njegovu devastaciju iz zadnjih nekoliko decenija, i otvara moguće pitanje o njegovoj skoroj budućnosti. Šefik Smlatić je doktor ekonomskih nauka sa bogatim iskustvom na menadžerskim pozicijama u lokalnoj privredi, politici i upravi. Od januara 2016. godine na poziciji je stečajnog upravnika d. d. “Kombiteks”. ……………………………….……………………………….…………………………

Kombiteks // Srijeda 22.03.2017. 9.30 – 10.00h Irfan Hošić Dizajnerska produkcija u bihaćkim preduzećima u vremenu socijalizma Ovaj rad pokušava detektirati i valorizirati ključne jedinice dizajnerske prakse na prostoru grada Bihaća iz druge polovine 20. stoljeća, s naglaskom na specifične ekonomske i političke prilike socijalističkog sistema. Ujedno, cilj je mapirati dizajnerske jedinice unutar pojedinih poreduzeća iz socijalističkog perioda na prostoru grada Bihaća i time dinamičnu privrednu prošlost učiniti predmetom interdisciplinarnih analiza s ciljem rasvjetljenja ekonomske, političke i kulturne klime u užem i širem okruženju. Rad pokušava svijest o dizajnu i dizajnersku produkciju na primjeru Bihaća smjestiti u šire socio-kulturne kontekste SR Bosne i Hercegovine, SFR Jugoslavije, pa i šire, i time rekonstruirati svojevrsnu sliku minulog vremena. Fokusirajući se na konkretne primjere iz vodećih bihaćkih preduzeća, i ukazujući na vodeća imena na polju likovnog oblikovanja unutar njih, ovaj rad teži objedinjavanju podataka te može poslužiti kao polazište za vrednovanje i usporedbu uopćenih



zaključaka o slici o dizajnu na prostoru grada Bihaća. Irfan Hošić je zaposlen kao docent na Tekstilnom odsjeku Univerziteta u Bihaću. Polje njegovog istraživanja su vizuelne umjetnosti u kontekstu krize. ……………………………….……………………………….…………………………

Kombiteks // Srijeda 22.03.2017. 10.30 – 11.00h 12.00 – 12.30h 13.00 – 14.00h

Hajrudin Hromadžić “Kombiteks”. Šta nam znači danas? Predavanje će biti posvećeno komparativno-kontekstualnom prikazu povijesti bihaćke tvornice tekstila “Kombiteks” čime će se pokušati povezati dijakronijske i sinkronijske razine odabranog primjera. Kontekstualizacija “priče o Kombiteksu” uključuje šire historijske, ekonomske, političke, ali i društveno-kulturalne dimenzije ovog slučaja, kako u perspektivi tadašnje SR Bosne i Hercegovina i SFR Jugoslavije, tako i u širim globalnim okvirima. Temeljna je nakana izlaganja pak pokušati analitički i kritički promisliti slučaj “Kombiteks” u perspektivi današnjice, posebice u okvirima same lokalne zajednice, Bihaća i njegove okolice. Stoga bi uža problemska pitanja u izlaganju mogla biti: što nama “Kombiteks” znači danas, a što je značio nekad?; Što možemo naučiti iz historijskog iskustva primjera poput ovog?; dok bi u širem smislu tematiziranje ovog slučaja nužno vodilo ka propitivanju historijskog nasljeđa opsežne industrijalizacije, radničke emancipacije i snažne društvene modernizacije u razdoblju jugoslavenskog samoupravnog socijalizma. U tom bi smislu intrigantna pitanja glasila: simbol čega je nekadašnji radnik/radnica “Kombiteksa”? Jesu li lekcije poput ove iz nedavne prošlosti potencijalni putokazi ka boljoj budućnosti? Hajrudin Hromadžić je vanredni profesor na Odsjeku za kulturalne studije Sveučilišta u Rijeci. Područje njegovog interesa su kulturalni studiji, mediji, kritička teorija i teoretska sociologija. ……………………………….……………………………….…………………………

Kombiteks // Srijeda 22.03.2017. 11.00 – 11.30h 12.30 – 13.00h 13.00 – 14.00h

Amir Husak Od Detroita do Kombiteksa. Industrijske ruine i umjetnost socijalne prakse Bihaćki “Kombiteks” živi u kolektivnom imaginariju kao totem neke bolje prošlosti, blagostanja radnika, i funkcionalnog privrednog sistema. Rijetke slike, zapisi i prepričavanja oblikuju kompleksne narative koji igraju na rubu nostalgije i amnezije, dok njegove industrijske ruševine iziskuju duboke emocionalne, maštovite i



senzoričke angažmane s prošlošću. Posebno je zanimljivo da se napušteni i devastirani pogoni “Kombiteksa” – a i ostalih minulih industrija – u javnom diskursu redovno spominju kao nekadašnji “giganti”, žrtve tranzicije, neiskorišteni kapaciteti i neispunjena obećanja. Kroz kontekstualnu šetnju prostorijama bivšeg “Kombiteksa”, ovo će se predavanje pozabaviti reinterpretacijom postindustrijskog prostora, njegovom značenju i funkcijom danas. Prvenstveno ćemo se osvrnuti na umjetničke i tzv. grassroots prakse u industrijskim zonama kao društvenim laboratorijima, tj. oblicima intervencije koje vezuju zajednicu i mjesto. U konceptualnom promišljanju značenja i funkcije “Kombiteksa” danas, koristićemo primjer Detroita (USA). Već od 70-ih godina prošlog vijeka, ogromne površine napuštenog industrijskog prostora u Detroitu služe kao teren za razne nove prakse – od klandestinskih Rave partija do participacijskih projekata sa izraženim društveno-političkim karakterom. Detroitske ruine bivaju upisane u recentnu historiju kao sveto tlo novih subkultura, front linija u borbi protiv gentrifikacije, te kao simbol urbane reidentifikacije. S obzirom da se takvi prostori, uključujući i Bihaćki “Kombiteks”, često nalaze u svojevrsnom limbu izmedju javnog, zajedničkog, privatnog i državnog, ovo predavanje će se takodje pozabaviti iznimno važnim pitanjem prava na takve prostore: kome zapravo pripada “Kombiteks”? Amir Husak je multimedijski umjetnik i predavač na Odsjeku za medije i dokumentarni film pri The New School univerzitetu u Newyorku. Bavi se fotografijom, dokumentarnim filmom i novim medijima. ……………………………….……………………………….…………………………

Gradska galerija Bihać // Srijeda 22.03.2017. 18.00 – 19.00h Vjeran Pavlaković Kulturna memorija u bivšoj Jugoslaviji: Od rata do radnika Od raspada socijalističke Jugoslavije 1990-ih kolektivno sjećanje prošlosti fokusiralo se na posljedice posljednjeg rata (na njegove pobjednike i gubitnike, žrtve i počinitelje zločina) kao i na naizgled beskrajne debate o interpretacijama Drugog svjetskog rata. Fokus na ove događaje s vremenom je ojačao komemorativnom kulturom u regiji, prikazima prošlosti u filmovima, romanima i vizualnim umjetnostima, opsesijom medija te ulogom međunarodne zajednice kroz inicijative tranzicijske pravde. Iako su mjesta sjećanja povezana s ratovima dvadesetog stoljeća neosporno važna za strategije formiranja nacija u post-jugoslavenskim državama, dramatične ekonomske tranzicije u pratnji s etničkim nasiljem se nerijetko previđaju. Ova prezentacija analizira neke od dominantnih trendova u politici sjećanja Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, ali također ide dalje uočavajući ulogu kolektivnog sjećanja na prethodne ekonomske simbole SFRJ-a. Koja su sjećanja o propadajućim i umirućim mjestima kao što je to tvornica “Nada Dimić” u Zagrebu, tvornica “Borovo” u Vukovaru ili rudnici u Boru? Koji je potencijal industrijskog nasljeđa u gradovima poput Rijeke ili Maribora, nadilazeći podsjetnike na zajedničku socijalističku prošlost,



te da li inicijative poput Europske prijestolnice kulture imaju kapaciteta postići više od sušte komodifikacije jugonostalgije? Vjeran Pavlaković je vanredni profesor na Odsjeku za kulturalne studije Sveučilišta u Rijeci. Njegova istraživanja bave se kulturom sjećanja i tranzicijskom pravdom u bivšoj Jugoslaviji. ……………………………….……………………………….…………………………

Gradska galerija Bihać // Srijeda 22.03.2017. 19.00 – 20.00h Miranda Veljačić, Sead Šabotić, Janja Sesar Panel diskusija / moderator Irfan Hošić Zavodljivost golih zidova Uključujući perspektive i iskustva iz regionalnog okruženja (Nikšić, Split, Zagreb), panel diskusija Zavodljivost golih zidova pokušava inicirati rapravu o zurenju i razumijevanju građevina koje su izgubile svoju prvotnu namjenu. Referirajući se na iskustva kao što su televizijski serijal Betonski spavači, Hrvatski paviljon na arhitektonskom bijenalu u Veneziji 2016. godine pod nazivom To trebamo – to radimo, ili pak uopćeno promišljanje težnji prenamjene napuštenih prostora iz vremena socijalizma, ovaj okrugli sto pokušava otvoriti širu raspravu sa lokalnim arhitektama, dizajnerima i aktivistima o industrijskom naslijeđu na prostoru Bihaća. U tom kontekstu korisno je analizirati nezavisnu inicijativu preuzimanja napuštenog Vodotoranja u Bihaću kao mjesta neke buduće socijalne interakcije uz pitanja, ko polaže pravo na prostore propale industrije grada Bihaća i kako se odnositi prema njima u povijesnoj, socijalnoj i političkoj perspektivi? Da li je moguće i u kojem formatu, promišljati alegorijske dimenzije njihovih napuštenih i zapostavljenih ruina? Miranda Veljačić je predsjednica Platforme 9,81 i dopredsjednica Saveza udruga Klubtura iz Splita. Po vokaciji arhitektica, spektar njenog djelovanja pokriva aktivizam, urbanizam, arhitekturu i umjetnost.

Sead Šabotić je diplomirao na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju. Njegov najuspješniji rad "Revolucionarni Dom" je četvorostruko nagrađen film koji je prikazan i na brojnim festivalima. Uža oblast njegovog interesa je dokumentarni film. Janja Sesar je stekla MA titulu u menadžmentu u kulturi i medijima na Freie Universität u Berlinu. Radila je kao urednica i koordinatorica portala kulturpunkt.hr i udruge Kurziv te Saveza udruga Operacija grad. Od 2017. je ravnateljica Pogona – Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade. ……………………………….……………………………….…………………………



Kombiteks // Srijeda 22.03.2017. 14.00h Izložba Artefakti buduće prošlosti Kustos izložbe: Irfan Hošić // Klub radnika “Kombiteks” Izložba Artefakti buduće prošlosti je skup objekata dokumentarnog i umjetničkog karaktera koji pokreću raspravu slojevitog interpretativnog spektra ostajući pritom vezani uz kompleksnost procesa neuspjele tranzicije. Na izložbi je prikazana široka paleta objekata – od umjetničkih radova, preko projektnih i idejnih nacrta, sve do industrijskih artefakata iz druge polovine 20. vijeka. Okupljeni na jednom mjestu u vidu izložbe, a rekontekstualizirani kroz prizmu dvodnevnog simpozija Industrijsko naslijeđe na prostoru Bihaća između realnosti i vizije, ovi objekti pokušavaju mapirati fenomene industrijskog i postindustrijskog, te ih suočiti u novoj kritičkoj perspektivi sa naglaskom na vizuelnu umjetnost i likovnu kulturu užeg i šireg geografskog prostora. U tematski i medijalno široko postavljenom profilu zastupljenih radova – od slika sa društvenih mreža akcije #NeDamoGaleriju iz 2015., preko dokumenata koji se referiraju na dinamičnu industrijsku prošlost, sve do radova već renomiranih umjetnika kao što su Sanela Jahić, Irma Markulin, Marijan Crtalić, Damir Nikšić ili Amir Husak – izložba Artefakti buduće prošlosti svojevrsni je pokušaj rekonstrukcije svijesti i sjećanja koji obuhvataju period kasnog socijalizma i vremena višepartijskog kapitalističkog uređenja Bosne i Hercegovine od 1990-ih naovamo. Izložba je također pokušaj inciranja jednog novog razumijevanja i čitanja industrijskog naslijeđa na prostoru Bihaća koje bi u dugoročnoj i kritički intoniranoj perspektivi, trebalo polučiti nove smjernice i rezultate na tom polju. Umjetnost i recentne kustoske prakse pritom imaju važnu ulogu u medijaciji i edukaciji a njihov diskurzivni karakter i aktivistički ton od važnosti su za široki spektar društveno-angažovanih procesa. ……………………………….……………………………….…………………………

industrijsko naslijeđ između realnosti i vizije · pdf fileumjetnost i društvo u...

Documents