volonter (stvo)

TEMATSKI BROJ 2012./2013

3

IMPRESUM

Kamen mudrosti – kamen ludostiŠkolski list Prirodoslovne i grafičke škole, Rijeka

Tematski broj - VolonterstvoZa izdavača:Senija Zelić-Pavelić, prof.

Uredništvo:Viktor Škorjanc, I. PGSara Vrban, I. PGIvan Rafaeli, I. PGMario Milardović, I. PGAna Badurina, III. PGLea Sveticki, I. MWAna Teklič, I. KEIvana Marin-Garac, prof.Ana Inić, prof.

Fotografija na naslovnici: Mladost ludost, autor Tomislav Safun-džić, preuzeta s izložbe Život je lijep

Grafički uredniki tehnička priprema:Borka Širola, prof.

Tisak i dorada Školska radionicaPrirodoslovne i grafičke škole Rijeka

Riječ uredništvaPoštovani čitatelji, pred

vama je tematski broj škol-skoga lista Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka Kamen mudrosti, kamen ludosti posvećen u cijelosti volon-terstvu.

U današnje vrijeme koje karakterizira smanjena bri-ga za drugoga, preokupa-cija osobnih interesa, težnja za što većim materijalnim dobrima i opća komercija-lizacija, isticanje osnovnih ljudskih vrijednosti poput pomaganja, praštanja i soli-darnosti imaju svoje mjesto i potrebu.

Vjerujemo da se dobro dobrim vraća i da svaki čo-vjek treba sebi dopustiti da se taj dio njegove osobno-sti razvije.

Kroz tekstove smo vas pokušali upoznati s poj-mom volonterstva, iznijeli smo vam neke priče ljudi kojima je to sastavni dio svakodnevice, kao i one koji tu pomoć primaju. U ovom

smo tematskom broju vo-lonterstvu pristupili i teorij-ski i praktično.

Osim osnovnih pojmo-va vezanih uz volonterstvo pronaći ćete i neposredna iskustva ljudi dobra srca koji su odlučili darovati svoje vrijeme drugima, ali i iskustva naših učenika. Uče-nici prvog i trećeg razreda posjetili su prihvatilište za beskućnike i svoje priče nam donose iz prve ruke. Zahvaljujemo i kolegici Ta-nji Šego Miketa što nam je omogućila da s vama podi-jelimo priču jedne hrabre djevojke koja se uputila u daleku Afriku, a tu je i priča naše tete pričalice kao i raz-mišljanje jedne tinejdžerice o volontiranju. Nadamo se da ćete kroz naše priče pre-poznati važnost i potrebu pomaganja drugima.

Hvala vam na strpljenju i vašem vremenu.

Uredništvo

Najsretniji je onaj čovjek koji je učinio sretnim najviše drugih ljudi.

Denis DiderotAutori fotografija:Str. 2. Rajna FranulićStr. 8. i 9. Martina Linić i Veronika Kapš, III.GFStr. 10. Martina Linić, III.GFStr. 18. Ana Badurina

SAdRžAj

Riječ uredništva 3Sadržaj 3Volonterstvo 4Volontiraj, budi promjena! 6Prihvatilište za beskućnike 8‘’Ruže svetog Franje’’ 8Intervju s volonterkom prihvatilišta za beskućnike Ruže svetog Franje Draganom Vidović-Vrbat 10Pahuljin trenutak 11Potonuli, ali još uvijek imaju zraka 12Socijalna samoposluga 13Priča djevojke koja je volontirala u sirotištu u Tanzaniji 14Kolajna ljubavi 15A što ja mogu učiniti? 16Tete pričalice - pričam ti priču 17Volonter na stranim jezicima 18Život je lijep 19

TEMATSKI BROJ - VOLONTERSTVO

4 5

Volonterstvo

Volonterstvo je vjero-jatno staro koliko i ljudsko društvo. Oduvijek je bilo onih koji bez pomoći dru-gih nisu mogli preživjeti, kao i onih koji su tu pomoć pružali. Dakle, upravo je vo-lonterstvo bilo važan čim-benik u izgradnji humanijih temelja civilizacije, one pot-ke čovječnosti koja društvu daje ljudsko lice.

Riječ volonter (franc. volontaire) označava oso-bu koja besplatno obavlja neku službu, dakle volonti-rati znači besplatno služiti.

U svijetu su volonter-stvo i volontiranje definirani na različite načine i imaju različite dimenzije, ali se može slobodno reći kako je u svojoj najširoj definiciji volonterski rad neplaćeno, nekarijerističko, neprofitno, slobodno izabrano djelova-nje koje se javlja u različitim oblicima.

Tradicionalno poimanje volontiranja temeljilo se na dobrovoljnim aktivnosti-ma pomaganja susjedima i prijateljima ili pomaganju zajednici u nekim izvanred-nim situacijama, kao što su ratovi ili prirodne katastrofe.

Temelj i definicija vo-

lonterstva koju je prihvatila Republika Hrvatska (Zakon o volonterstvu NN 58/07) kaže: „Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, sma-tra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivno-sti za dobrobit druge oso-be ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta ispla-te novčane nagrade ili po-traživanja druge imovinske koristi za obavljeno volon-tiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno“.

Danas je o volonterstvu teško govoriti bez razumi-jevanja značenja i koncep-ta filantropije. Suvremena definicija organizirane fi-lantropije podrazumijeva aktivne pojedince i grupe koji u organiziranim i poti-cajnim okolnostima na ra-zličite načine promoviraju i unaprjeđuju rad za opće dobro. Organizirana filan-tropija manifestira se kroz darivanje novca i drugih materijalnih dobara u do-brotvorne svrhe ali i ula-ganjem u zajednicu na pro-mišljen i organiziran način

kroz zaklade i druge oblike neprofitnih organizacija i institucija. Osim materijal-nog pomaganja ili ulaganja sve više je prisutan i kon-cept darivanja ili ulaganja osobnog vremena, znanja i vještina kroz različite oblike volonterskog angažmana.

Definicija Oxfordskog rječnika opisuje filantropiju kao „poticaj na dobrotvornu akciju“, oprečnu egoizmu.

Volontiranje, kao dobro-voljna aktivnost, jest prije svega sloboda izbora, a slo-boda je osnovna težnja ljud-ske civilizacije i temeljno obilježje demokracije. Osim toga, volonterstvo u sebi sadrži potencijal izgradnje suosjećanja i solidarnosti s drugima i drugačijima.

Prema Europskom ma-nifestu o volontiranju, vo-lontiranje je aktivnost koja se poduzima slobodnom voljom pojedinca te osob-nim izborom i motivacijom; bez želje za financijskom dobiti; u organiziranom okruženju (unutar nevla-dinih udruga, volonterskih centara, manje ili više orga-niziranih neformalnih sku-pina); u želji da se pomogne drugim osobama i društvu

u cjelini, pridonoseći za-jedničkim vrijednostima, bez osobnih interesa (iako je volontiranje od jednake koristi i samoj osobi koja volontira).

Volontiranje u obliku davanja usluga uglavnom je vezano uz organizirane, če-sto institucijske kontekste. Ovakvim oblikom volontira-nja pruža se pomoć, primje-rice u bolnicama, domovi-ma za djecu, domovima za stare i nemoćne i slično.

Volontiranje kroz aktiv-no uključivanje u društvo, s ciljem proaktivnog inici-ranja promjena u društvu, noviji je oblik volontiranja u Hrvatskoj. Najčešće se odnosi na aktivno sudje-lovanje u političkim, ne-profitnim organizacijama, neformalnim građanskim inicijativama i interesnim grupama.

Volontiranje u Hrvatskoj

U Hrvatskoj se u po-sljednjih nekoliko godina razvijaju novi pristupi or-ganiziranom volontiranju. Uglavnom se volonterske aktivnosti provode kroz or-ganizacije civilnog društva i ustanove zdravstvene i socijalne skrbi koje na ovaj način podižu kvantitetu i kvalitetu svojih aktivnosti i usluga

Velik potencijal za uklju-čivanje volontera imaju

zdravstvene ustanove, no, nažalost, takvi su dobro-voljci u bolnicama još rijet-ki. I kultura i turizam imaju potencijala razvijati volon-terske programe, a najveći je napredak postignut u području socijalne skrbi. Za praćenje rada volontera zaduženo je Ministarstvo socijalne politike i mladih koje vodi statistiku o njiho-vu broju u Hrvatskoj. Po-sljednjih godina raste broj volontera, iako su to okvirni podaci jer organizatori vo-lontiranja nemaju obvezu prijaviti podatke Ministar-stvu.

"Godine 2011. bilo je 344 organizatora volontira-nja i gotovo 16 000 volon-tera. Među organizatorima prevladavaju udruge sa 66 posto, ustanove s 12 posto, a izvješće su predale četiri zaklade, četiri državna tije-la, četiri jedinice lokalne i područne samouprave. U 19 posto slučajeva riječ je pak o drugim neprofitnim pravnim osobama. Prijav-ljeno je 15 999 volontera, od kojih 65 posto žena i 35 posto muškaraca. Pre-ma analizi dobne struktu-re volontera, 10 posto od ukupnog broja su djeca uključena u odgoj za vo-lontiranje (do 15 godina).  U skupinama od 15 do 65 godina volonteri su gotovo ravnomjerno raspoređeni. Od 15 do 18 ima ih 21 po-

sto, od 19 do 25 godina – 22 posto, od 26 do 40 godina – 20 posto, od 41 do 65 go-dina – 23 posto, a volontira-lo je ukupno 643 volontera starije životne dobi, njih četiri posto", naveli su iz Mi-nistarstva socijalne politike i mladih. 

Registar neprofitnih organizacija

Registar neprofitnih or-ganizacija dostupan je na internet stanicama Mini-starstva financija Republike Hrvatske. Na internet stra-nici mogu se pretraživati osnovni podaci o nepro-fitnim organizacijama koje su ispunile RNO obrazac i upisale se u Registar nepro-fitnih organizacija koji je u nadležnosti Ministarstva fi-nancija Republike Hrvatske. Za pretragu je dovoljno upi-sati bilo koji od parametara pretrage (RNO broj, Matični broj, OIB, Naziv neprofitne organizacije).

Više informacija na:https://banovac.mfin.hr/rnoprt/ Izvori :http://www.zaposlena.hr/te-ma-broja-volontiranjehttp://www.osvolonteri.hr/linkovi/sto-je-volontiranje/

http://www.uzuvrh.hr/vijest.spx?pageID=1&newsID=856

Volonterstvo (ili dobrovoljni/dragovoljni rad) jedan je od kamena temeljaca civilnoga društva jer oživljava najplemenitija stremljenja čovječanstva i zauzimanje za mir, slobodu, mogućnost izbora, sigurnost i pravičnost za sve ljude.

Opća deklaracija o volonterstvu

TEMATSKI BROJ - VOLONTERSTVO

6 7

Hrvatska mreža volon-terskih centara  po drugi put je organizirala  kam-panju Hrvatska volonti-ra!  kojom se želi ukazati na značaj volontiranja za razvoj  suvremenog demo-kratskog društva u kojem svaki pojedinac ima pravo i odgovornost dati svoj do-prinos i u kojem se takav doprinos cijeni. 

Pod sloganom Volonti-raj, budi promjena! 21. ruj-na 2012. na Međunarodni dan mira, veliki broj poje-dinaca, udruga, institucija i tvrtki kroz različite javne akcije u svojim zajednica-ma promovirali su volon-tiranje (uređenje javnih površina, uređenje javnih

ustanova (domovi, škole, vrtići) i udruge koje skrbe o osjetljivim članovima druš-tvima, te razne druge soci-jalne i ekološke aktivnosti. Podsjetimo, tijekom kam-panje 2011. godine, pod pokroviteljstvom Predsjed-nika Republike, održane su 142 volonterske akcije na području cijele Hrvat-ske, organizirane od stra-ne  122 udruge i ustanove. Ukupno je sudjelovalo 2 007 volontera koji su kroz različite volonterske aktiv-nosti doprinijeli svojim za-jednicama, ukupno uloživši 5 862 volon-

terskih sati. U ovogodišnjoj kampanji sudjelovalo je više od 1 000 sudionika u više od 100 različitih vo-lonterskih aktivnosti na području cijele Hrvatske. Sudjelovanje u kampanji bilo je otvoreno za sve u Republici Hrvatskoj, a za su-djelovanje je bilo potrebno prijaviti se Regionalnim vo-lonterskim centrima (Split - Volonterski centar Udruge Mi,  Volonterski centar Za-greb,  i u Rijeci - Volonterski centar Udruge SMART).

Kampanja se simbolič-no održala na Međunarodni dan mira.

Mir je vrijednost koja za Hrvatsku ima posebno zna-čenje i u čiju su promociju i

Volontiraj, budi promjena! zagovaranje uključeni broj-ni volonteri.

Predsjednik Republi-ke Hrvatske Ivo Josipović dao je punu podršku ak-tivnostima Hrvatske mre-že volonterskih centara u nastojanjima da nacional-nom kampanjom „Hrvatska volontira“ potakne još više građana, udruga, institucija i tvrtki na drugačiji odnos prema općem dobru i jav-nom interesu koji treba biti iznad interesa pojedinca.

Udruge neprofitnih organizacija u Rijeci:Udruga “Portić”

O udruzi: Stvaranje društva koje se zalaže za do-brobit djece. Pod dobrobiti podrazumijevamo stanje osjećaja koje može biti pre-poznato kao zadovoljstvo i uživanje u igri, učenju i ra-znolikim aktivnostima koje zadovoljavaju prava i potre-be djece i mladih.

Kontakt:Rijeka, Trg Svete Barbare 5/1strukovna.udruga.portic@ri.t-com.hrTel: 051/315118Mob: 091/5148268Žiro račun udruge za dona-cije:ERSTE BANK: 2402006-1100477178Facebook stranica: http://www.facebook.com/stru-kovnaudruga.portic

SMART RijekaUdruga za razvoj civilnog društva Specifični ciljevi programa:- unaprijediti mehanizme

informiranja o mogućno-stima volontiranja

- osnažiti neprofitne organi-zacije za uključivanje vo-lontera u svoje aktivnosti

- potaknuti i uspostaviti međusektorsku suradnju usmjerenu ka razvoju vo-lonterstva u zajednici

- poticati volontiranje kroz sustav odgoja i obrazova-nja

- poboljšati status volontera u zajednici 

- motivirati veći broj ljudi na

volontiranje.

Kontak:Blaža Polića 2/IVRijeka, Hrvatska(0)51 332 750 / (0)51 330 470daniela@smart.hr igor@smart.hrmarta@smart.hr renata@smart.hrzvijezdana@smart.h

Izvori:http://www.smart.hr/http://www.udruga-portic.hr/http://www.hmvc.n

TEMATSKI BROJ - VOLONTERSTVO

8 9

Prihvatilište ''Ruže sve-tog Franje'' skrbi o beskuć-nicima riječkog područja. Prihvatilište je otvoreno 27. ožujka 2007. godine u prostoru od 90 m2 u sklopu crkve "Sv. Romualda i Svih Svetih" na Kozali na inicijati-vu Franjevačkog svjetovnog reda. Budući da to nije udru-ga, već svjetovna zajednica unutar Crkve, od početka se javljaju problemi s finan-ciranjem kojima uzrok valja tražiti u hrvatskim zakoni-ma. To je jedino riječko pri-hvatilište za beskućnike koje funkcionira na principu cje-lodnevnog rada. Dosad se većinom financiralo putem natječaja i nagrada (npr. tre-ća nagrada Erste Fondacije za najbolje projekte integra-cije socijalno marginalizi-ranih skupina ljudi u 2011. godini na prostoru srednje i jugoistočne Europe) jer sredstva koja primaju od grada nisu dostatna niti za zadovoljavanje minimalnih potreba ovog prihvatilišta. Ima samo 13 postelja i una-toč problemima i dalje se šire, a trenutno uređuju pro-stor za žene beskućnice koje se nalaze u posebno teškoj poziciji.

Otkad je otvorilo svoja vrata, kroz prihvatilište je

prošlo oko 300 korisnika. Niti jedan štićenik nije od prvoga dana u skrbi i to je ono što ovo prihvatlište čini jedinstvenim u Hrvatskoj. Štićenici su stari između 18 i 60 godina, od kojih je više muškaraca nego žena. Svim beskućnicima koji zatraže pomoć zajednički je nedo-statak obiteljske podrške. Procedura u domu je jed-nostavna - ako nemate krov nad glavom, sve što trebate napraviti jest ispuniti nekoli-cinu formulara i razgovarati s psihologom pa dobivate svoj krevet. Specijalnih uvje-ta nema, a profil štićenika je raznolik pa su se tako među njima našle i neke visoko-obrazovane osobe i neka-dašnji čelnici općina. Glavni cilj prihvatilišta jest da se beskućnici resocijaliziraju, tj. da se ponovno aktiviraju u društvu. 67% štićenika se uspješno resocijalizira, 33% ne uspije od kojih njih 10% ipak ponovo zatraži pomoć i vrati se natrag u prihvatili-šte. Najduže ostaju hrvatski branitelji, i to oko godinu dana, jer je birokratska pro-cedura dugotrajna. Osim što djelatnici i volonteri pri-hvatilišta pomažu štićenici-ma ostvariti svoja temeljna ljudska i građanska prava

Prihvatilište za beskućnike ‘’Ruže svetog Franje’’

(pomažu im pri pribavlja-nju potrebnih dokumenata, ispunjavanju različitih for-mulara i sl.). Jedan od oblika resocijalizacije je i sudjelo-vanje na malonogometnom prvenstvu beskućnika na svjetskoj razini koje se orga-nizira pod pokroviteljstvom UEFA-e i FIFA-e, te uz pomoć HNS-a.

U sklopu prihvatilišta djeluju i dva iznimno važna projekta - Socijalna samo-posluga i ''Ulične svjetiljke''. Projekt osnivanja Socijal-ne samoposluge počeo je 2010. godine akcijom ''Mladi protiv gladi'' koja je prove-dena u riječkim školama i fakultetima. Svaki je učenik donio po jedan proizvod. Tada je grad, pod pritiskom medija dodijelio besplatan prostor na Brajdi. Proizvodi su se skupljali i na Korzu i po-lako su se počele puniti po-lice. Socijalno najugroženije obitelji s popisa Centra za socijalnu skrb imaju pravo jednom mjesečno uzeti pro-izvode koji su im u tom tre-nutku najpotrebniji. Upravo na dan našeg posjeta izvr-šena je primopredaja novog skladišta za robu, namještaj i sl. na Školjiću.

''Ulične svjetiljke'' su pro-jekt preuzet s međunarodne razine. To je naziv časopisa koji se prodaje u svim većim hrvatskim gradovima, a prvi je s prodajom započeo grad Rijeka. Časopis govori o be-

skućništvu i srodnim tema-ma. Cijena mu je 8 kuna, od toga 4 kune idu prodavaču, a druge 4 kune koriste se za podmirivanje troška tiska-nja.

Rad prihvatilišta ovisi najviše o pomoći volontera jer su u njemu službeno za-poslene samo tri osobe (vo-diteljica prihvatilišta, njezin zamjenik i pedagog). Mje-sečno kroz prihvatilište pro-đe oko 20 volontera. Šaroli-

ko je to društvo, među nji-ma ima liječnika, studenata, umirovljenika, pravnika… Najstariji ima 90, a najmlađi tek 14 godina. Neki bivši ko-risnici danas su volonteri. Da bi netko postao volonterom, treba doći, ispuniti papir na kojem iznosi što želi raditi i spreman je! Osim volontera radu pomažu i osobe koje

su počinile sitnije prekršaje i moraju činiti rad za opće dobro.

Viktor Škorjanc, I. PG

Ulične svjetiljke – Prvi hr-vatski časopis o beskućništvu i srodnim temama.

Volonterska knjižica – Volonterska knjižica je oblik potvrde o volontiranju u koji se upisuje naziv organizatora volontiranja, broj volonter-skih sati i vrijeme volontiranja, vrsta odrađenih aktivnosti. Ispunjava ju organizator vo-lontiranja, koji je dužan volon-teru po završetku volontiranja izdati potvrdu, te ju stoga ovjerava i svojim pečatom. U knjižicu se može upisati i edu-kacija vezana uz volontiranje koju je volonter dobio.

Prihvatilište ‘’Ruže svetog Franje’’ posebno je po tome što omogu-ćava štićenicima cjelodnevni bo-ravak, a ne samo noćenje. Za to su uredili i ovaj skromni dnevni boravak.

Medalje - Jedan od oblika resoci-jalizacije je i sudjelovanje na malono-gometnom prvenstvu beskućnika na svjetskoj razini koje se organizira pod pokroviteljstvom UEFA-e i FIFA-e, te uz pomoć HNS-a.

Jedna od dvije sobe u kojima je smješteno svega 13 postelja.

TEMATSKI BROJ - VOLONTERSTVO

10 11

Što za Vas znači volonti-ranje?Po meni, volontiranje je davanje sebe potrebitima i ugroženima.

Što Vas je potaklo da se uključite u volonterski rad i koliko dugo volontirate?Prije svega, to je ljubav pre-ma čovjeku. Budući da sam umirovljenica imam puno slobodnog vremena i ovako ga mogu korisno iskoristiti. Volontiram dvije godine, a osim u Ružama svetog Fra-nje volontiram još i u Udruzi oboljelih i Udruzi za palija-tivnu skrb.

Zašto ste se odlučili uklju-čiti baš u Ruže svetog Franje?Rad u Ružama svetog Franje je specifičan. Za razliku od većine volonterskih udruga gdje volonteri npr. raznose letke ili prikupljaju pomoć, ovdje je volonter direktno u kontaktu s potrebitima. Ova udruga razbija predrasude o beskućnicima kao propa-licama i pijancima. Oni su, zapravo, divni ljudi koji su se našli u ovoj situaciji sple-tom okolnosti. Ovdje dolaze mokri, jadni i prljavi. Presvu-čemo ih, pomognemo im. Neki se zadrže samo jednu noć, ali se najčešće ponov-no vrate. Pomažemo im da se socijaliziraju i da ostvare svoja temeljna prava i prava koja im zakonom pripadaju. Jedan mladić ima dvadeset godina i tek sad je napravio osobnu! Kod nas dobivaju osjećaj pripadnosti. Najljep-še je kad znaš da negdje pri-padaš.

Kojeg su uzrasta volonteri?Ima i mlađih i starijih volon-tera. Imamo jednu gospođu od 92 godine koja dolazi po-nedjeljkom i čisti. Ona je, ni manje ni više, nego unuka

Ivane Brlić Mažuranić!

Uspijevaju li mlađi volon-teri kombinirati studij, učenje ili posao s volonti-ranjem?Da. Smatram da onaj koji želi volonitrati, za to će pro-naći vremena.

Što Vas se najviše dojmilo tijekom volontiranja?Najveći je dojam na mene ostavio rad osnivača udruge. Prihvatili su beskućnike kao ravnopravne osobe i ulažu ogroman trud i vrijeme da im pomognu u osamostalji-vanju, da ih “dignu na noge”. A tu su i sami korisnici. To su ljudi koji su godinama bili tretirani s prijezirom. Puno im znači razgovor s nekim. Rado mi se obraćaju i povje-ravaju mi neke svoje male tajne. Izdvojit ću i jedan do-gađaj kada su nam u posjet došla djeca jednog vrtića i jedan je dječak upitao može li on dati barbama jesti. Doj-milo me se što je jedan tako mali dječak osjetio i shvatio da im je potrebna pomoć.

Što se u Vašem životu promijenilo otkad volontirate?

Intervju s volonterkom prihvatilišta za beskućnike Ruže svetog Franje Draganom Vidović-Vrbat

Mnogo toga. Promijeni-la sam način razmišljanja, postala sam strpljivija. Shva-tila sam da nam se svima to može dogoditi i da ništa nije konačno. Ja sam stopostotni invalid, ali otkad volontiram poboljšalo mi se i duhovno i zdravstveno stanje. Kada dođem ovdje, sve prođe.

Što biste poručili mladima (ali i svim ostalima)?Odvojite sat, dva tjedno za volontiranje. Steći ćete vri-jedno iskustvo, te pomoći potrebitima i ugroženima. Dolaze nam mladi koji nisu znali kuhati, a sada redovito kuhaju. Upoznat ćete ljude koji su nekad bili uspješni, ali su ih sustav, obitelj i neke vlastite slabosti doveli u tre-nutnu situaciju. Činjenica je da se svi možemo naći u takvoj situacij. Nema pravila.

Volontiranjem se stvara jedna duhovna dimenzija. Pomažući drugima nado-građujete sebe. To je super osjećaj!

Gospođa Dragana se neprestano smješkala dok smo vodile ovaj razgovor. Izgledala je kao veoma za-dovoljna i ispunjena osoba. Razgovor s njome toliko me nadahnuo da mi je došlo da istoga trenutka i ja krenem volontirati. Nikada nije ka-sno, a mi smo još mladi!

Ana Teklić, I. KE

Pahulja po pahulja,dah po dah,u svakoj sekundi,u svakom trenutku.

Tako mala i nevidljiva,tako sitna i krhka,ta mala pahuljakratkog leta od oblaka do tla.

Nastane hladna,krene, odlepršai onda nestane, otopi sena dlanu čovjeka.

Malog, kao i ona,samo s drugog kraja gle-dan;gledan od nečega većega,često od samog vremena.

Sjeti se Mjeseca,zvijezda i nepoznatog svemira,mi govorimo o milijardama godina, a ne možemo ni sto pro-živjeti.

Tako smo mali, nezamjetni,kakvu ulogu imamo mi,mali ljudi, jedva vidljividok pričamo, nas se ne čuje.

Ima iznimaka, ali su rijetkekao i pahulje, kada ih gle-daš izblizasvaka je drugačija, ali to se ne vidijer za nas su samo dio natr-

panog snijega.

Rijetko se dogodi danetko od nas pogleda dublje,vidi čaroliju individualnosti pahuljejer izbliza gledane, one su prekrasne.

Čak i da nešto promijeni-mo tu,što je tu naprema tamo, nepoznatom;da nestanemo, nitko ne bi pitao gdje smo, jer ni ne znaju da smo tu, jer samo mi postavljamo pitanje, samo mi smo svje-sni našeg postojanja.

Možda smo sami, ili smo premali da vidimo i shvatimo, mož-da postoji nešto većei od svemira, ali mi to ne znamo, jer ne znamo ni sebe, ni svemir,a kamoli nešto veće od nepoznatog.

Pahuljin trenutakzavrši dok trepneš,možda netko trepće dok naši trenuci prolaze.

Nama tako dugi, važni,a nekome neprimjetnikao pahulja na planini pre-krivenoj snijegomgledajući s oblaka.

Sara Vrban, I. PG

Pahuljin trenutak

TEMATSKI BROJ - VOLONTERSTVO

12 13

Svakodevno slušamo o sve većem broju nezaposle-nih, o rastućoj neimaštini i svjedočimo tragediji ljudi koju ostaju bez krova nad glavom, bez odjeće i hrane. Zamislite što takvim ljudi-ma znači mjesto na koje mogu doći i pribaviti, bez ikakva objašnjenja ili srama, ono što im je u tom trenut-ku najpotrebnije.

Socijalna samoposluga započela je s radom u trav-nju 2011. godine s ciljem prikupljanja hrane za najsi-romašnije građane. Zami-sao o ovakvoj vrsti pomoći proizašla je nakon što je 2010. godine organizirana i uspješno provedena akcija ''Mladi protiv gladi'' u koju su bile uključene sve škole i fakulteti, a akcija se pro-vodila po principu 1 učenik – 1 proizvod. Grad Rijeka osigurao je prostor za otva-ranje samoposluge i ona je mogla započeti s radom.

Osim hrane, u socijal-noj samoposluzi mogu se pronaći i ostale potrepštine koje olakšavaju svakodevni život najugroženijima. Ne-davno je Socijalna samo-posluga od grada dobila i besplatan skladišni prostor što znači da sada mogu primati i donacije poput pokućstva ili odjeće, dona-cije koje su nerijetko morali

odbijati zbog nedostatka prostora.

Rad Socijalne samopo-sluge počiva, osim na do-bročiniteljima koji doniraju potrepštine, i na požrtvov-nom radu volontera koji o njoj vode brigu, promovi-raju aktivnosti i rade sa sa-mim korisnicima. Potporu radu Socijalne samoposlu-ge iskazali su i brojni po-znati Riječani poput Damira Urbana, Samira Barača, Oli-vere Baljak, Alena Liverića itd. koji su i sami postali volonterima predstavljaju-ći rad samoposluge svojim sugrađanima. Valja nagla-stiti da je i Nick Vujčić koji je u rujnu posjetio Rijeku izdvojio 20 tisuća kuna do-nacije za rad Socijalne sa-moposluge.

''Siromaštvo nije izbor, pomaganje jest!'' mudra je misao, ali i naziv akcije pri-

kupljanja hrane koju provo-di Socijalna samoposluga pa ako i vi želite podržati njezin rad ovdje se nalaze korisne informacije koja vam u tome mogu pomoći.

Radno vrijeme:Podjela hrane i razgovori:ponedjeljak, utorak, srijeda 9 - 12srijeda 17 - 20dežurstvo za donacije:utorak 19 - 20Kontakt:099 254 8177, Brajda 7, 51000 Rijeka, Cro-atiaE-mail: socijalna.samoposluga@fa-cebook.comFacebook: http://www.facebook.com/socijalna.samoposlugaIzvor: http://danas.net.hr/hrvatska/

Kada čujete riječ beskuć-nik koje vam riječi prve pada-ju na pamet? Pretpostavljam prljav, pijan, propalica… I meni su te riječi također sim-bolizirale beskućnika. Prije, sada više ne. Dok nisam po-sjetila prihvatilište na Kozali koje je potpuno promijenilo moje mišljenje, smatrala da su oni sami krivi za takav na-čin život i da je njihov izbor napiti se svaki dan i moliti za milost druge ljude. Ne znam zašto, ali beskućnike sam uvi-jek povezivala s alkoholom i opijanjem. Oni su za mene bili ljudi bez krova nad gla-vom koji su odustali od sebe i koji preživljavaju s nešto malo kuna od ljudi koji su to zaradili vlastitim trudom i dali im do-bra srca. Smatrala sam da je njihova vlastita krivica što su pali, što nisu uspjeli u životu.

Ali što ako to nije tako? Što ako je upravo suprotno? Jeste li ikad pomislili da to nije sve njihova krivnja nego da ih je sustav '' izbacio''? Oni su, baš kao i mi, htjeli posta-ti uspješni, postići nešto u životu. Neki su i bili uspjeli, postigli su sve svoje ciljeve, ali zbog vlastite male pogreš-ke, a ponekad i tuđe ili samo pukom igrom slučaja izgubili su sve. U prihvatilištu ''Ruže svetog Franje'' pričali smo s Miroslavom B. koji je završio školu, imao posao i obitelj, a

potom je izgubio sve zbog bolesti. Je li on kriv zbog toga, je li on odustao od svega? Nije tada, a ne odustaje ni sada. Pokušava i daje sve od sebe da dobije mirovinu koju je zaslužio. On nije jedini. Ima još puno takvih ljudi koji su spletom nesretnih okolnosti izgubili sve, ljudi koji ne odu-staju da se vrate na noge. Prije im je bilo posebno teško kada su kroz sve to morali prola-ziti sami, bez ičije pomoći. Posljednjih nekoliko godina pomaže im prihvatilište ''Ruže svetog Franje''. Osiguravaju im privremeni smještaj i tri obroka dnevno, organiziraju grupne sastanke gdje razgo-varaju o problemima koji ih muče, a imaju priliku i indivi-dualno razgovarati s pedago-gom.

I sami znate da je neza-mjenjiv osjećaj kada negdje pripadaš. E, pa taj osjećaj nji-ma pružaju volonteri velikoga srca koji rade u prihvatilištu ''Ruže svetog Franje''. Za vo-lontere vrijedi pravilo da je osmijeh neprocjenjiv. I vje-rujem da oni svakodnevno zbog svih svojih plemenitih postupaka dobivaju pregršt osmijeha. Ta njihova ljubav prema tim ljudima posebno me dirnula. Možda se pita-te zašto oni to rade ako za to ništa ne dobivaju. Ali oni dobivaju nešto. Možda ne

materijalno, ali zato nešto du-hovno što je ponekad puno vrjednije. I te riječi nagnu te da i ti pokušaš. Samo ne znam kada bih stigla uz sve ostale obveze. Ustvari, ne znam ni kako volonteri stižu sve jer i oni imaju svoj posao i obitelj i žive, kao i svi mi u jednom br-zom svijetu gdje dan prekrat-ko traje. Na to kako uspjevaju, odgovor nam je dala jedna volonterka, koja je rekla da onaj koji želi volontirati uvijek će za to naći vremena.

Možete li se vi zamisliti na njihovom mjestu kao be-skućnik? Jer i svi mi možemo ostati bez svega. Potonuti u kratkom vremenu, iznenada. Zamislite se barem na trenu-tak da ste oni, da nemate ni-šta. Neki od njih imaju obitelj. Ženu, djecu, a ne mogu po-moći sebi, a kamoli njima. Ve-ćina njih dala bi vlastiti život za svoju djecu, a sada im ne mogu dati ni komadić kruha, novu majicu ili krov nad gla-vom. Nema gore stvari nego kada želiš i kada se trudiš da postigneš nešto, a ne uspijeva ti. Zato pomognite ako može-te, i najmanja sitnica puno znači. Jer kada vidite te ljude bez ičega srce vam govori da pomognete. A ako ne može-te pomoći, onda nemojte ni osuđivati. Jer iza svakoga lica postoji životna priča.

Sara Vrban, I. PG

Potonuli, ali još uvijek imaju zraka Socijalna samoposluga

TEMATSKI BROJ - VOLONTERSTVO

14 15

Dobra djela su karike koje tvore lanac (kolajnu) ljubavi!

Majka Tereza

Udruga za pomoć si-romašnima u domovini i svijetu Kolajna ljubavi osnovana je s ciljem po-maganja najugroženijim kategorijama stanovništva kako u Lijepoj našoj, tako i u svijetu. Voditeljica Udru-ge je Ivana Parlov.

Godina dana volon-terskog misijskog iskustva među najsiromašnijima u

afričkoj državi Tanzaniji po-taknula je članicu navede-ne udruge da zamoli svoje prijatelje, sumještane pa i poznanike da pomognu ublažiti tužnu svakodne-vicu onih najpogođenijih i najmanjih. Stoga je pokre-nuta akcija izgradnje siroti-šta, odnosno prihvatilišta u Songei, najsiromašnijem gradu Tanzanije s velikim postotkom siročadi i djece "s ulice", koja su u ovakve neprilike dospjela zbog smrti svojih roditelja.

Gradnja sirotišta do-

vršena je u srpnju 2010., a svrha mu je da bude novi dom za 50-ero djece. Sa-građeno je na crkvenom zemljištu koje je u tu svrhu darovala Songeanska nad-biskupija. Nakon izgradnje krenulo se s uređenjem interijera kako bi se mogla useliti prva djeca. Dosad je useljeno 20-ero djece, a u skorije vrijeme planira se useljenje još siročadi, sve do popunjenja kapacite-ta. Sirotište je nazvano po (vjerojatno) najštovanijem svecu kod nas - Sv. Anti.

Kolajna ljubavi

25. studenoga 2010., po-letjela sam u zemlju snova i čežnje, u Tanzaniju, sretna, puna optimizma i radosna. Odlazak u misije je bila moja najveća želja još od osnovne škole. Oduvijek sam voljela pomagati drugima i to me čini sretnom i ispunjenom. Nakon što sam volontirala u Domu Milosrdne ljubavi Majke Terezije u Zagrebu, bila sam sigurna da moja že-lja od djetinjstva i dalje gori u meni i nakon što sam za-vršila fakultet, odlučila sam otići u Afriku. Stupila sam u kontakt s udrugom Kolaj-na ljubavi i preko njih sam otišla u Tanzaniju gdje sam volontirala u sirotištu koje je tada brojalo 16 djece. Moj put do Tanzanije je trajao

sveukupno 2 dana, bila sam iscrpljena i u kulturološkom šoku kad sam sletjela na afričko tlo, ali kad sam sti-gla u maleni gradić Songea na jugu Tanzanije i kad sam ugledala nasmiješena lica djece koja su me dočekala raširenih ruku, još jednom sam bila sigurna, to je to!

Moj dan je započinjao svako jutro u 5.30, kad bi produbila mališane da idu u školu, pa nakon toga one najmlađe da ih spremim za vrtić, nakon toga obavlja-nje svakodnevnih poslova nabavke i organizacije siro-tišta, dok djeca ne bi došla u sirotište i onda bi uslijedio ručak, odmor, pa zajedničko učenje i igra. Ta djeca su dru-gačija od naše, hrvatske dje-

ce, jer su puno jednostavni-ja i raduju se svakoj sitnici. Znaju se od srca nasmijati i jako su poslušni i vrijedni. Svi su oni došli iz sela gdje su odmah nakon škole bili prisiljeni odlaziti u polje, pomagati svojima kako bi preživjeli. Mnogi od njih koji i dalje žive na selu i imaju ro-ditelje, moraju raditi jedna-kim naporima kao i odrasli ljudi, a mnogi nažalost ne idu u školu jer nemaju mo-gućnosti za to. Udruga Ko-lajna ljubavi preko projekta kumstva, odnosno humanih

Priča djevojke koja je volontirala u sirotištu u Tanzaniji

ljudi iz Hrvatske financira preko 1 000 djece iz Tanza-nije da bi se mogli školovati i da bi im se omogućilo ono najpotrebnije. Tako sam i ja zajedno s ostalim volon-terima koji bi se mjesečno izmjenjivali u sirotištu išla po selima da bi pronašla tu djecu o kojima se skrbi. Bilo je jako tužnih prizora i neimaštine koja je neshvat-ljiva našim standardima, ali nakon toga sam naučila još više cijeniti ono što imam i radovati se malim stvarima. 9 i pol mjeseci sam prove-la u sirotištu i mogu reći sa sigurnošću da je to moje najsretnije razdoblje života. Bez obzira što je bilo i tuž-nih trenutaka, smatram da

je čovjeku najvažnije da čini dobro i da ga to ispunjava.

Moja velika želja za odla-skom u misije rodila se još u djetinjstvu promatrajući lik Majke Terezije koja je izga-rala za najsiromašnije, napu-štene i zaboravljene. Majka Terezija je bila ta koja mi je probudila svijest o onima koji su najpotrebniji, a sam odgoj i vjerski duh oduvijek su me poticali da pomaže-mo drugima i ta želja za slu-ženjem u meni je oduvijek.

Vjerujem i nadam se da ima jako puno hrabrih mla-dih ljudi koji su spremni dati se za druge, a posebno za one kojima je najpotrebnija naša pomoć.

Volontiranje, ne samo u

Africi nego i u Hrvatskoj jako je potrebno da bismo pro-širili svoje horizonte, činili dobra djela i bili tu jedni za druge.

Jelena Aužina

TEMATSKI BROJ - VOLONTERSTVO

16 17

Što je zapravo volonter-ski rad?

Definicija nizozemske vlade koju sam pronašla kaže da je to neplaćeni, slo-bodno izabran rad koji se obavlja u okviru organizira-nih okolnosti, u korist dru-gih i/ili društva, a osobe koje ga obavljaju ne ovise o nji-ma za vlastito uzdržavanje.

Znači, volonterstvo je dobrovoljan (neplaćen) rad kojeg ljudi obavljaju iz lju-bavi, možda volje, možda viška slobodnog vremena, ne bih to znala reći jer ni-kad nisam volontirala. Na primjer, jedna cura iz moje skupine pod imenom Mari-ja bila je žrtvom mog pita-nja ‘Što je, po tvom mišlje-nju, volonterski rad?’ i ovo je bio njezin odgovor:

“Mislim da ljudi kroz vo-lonterski rade žele ispraviti ono što su pogiješili u proš-losti. Znaš ono, netko na-pravi nešto loše, žao mu je, no ne zna kako to ispraviti. Pa mu padne na pamet da ode raditi nešto dobro za druge ljude, i to besplatno.”

Postoje tri bitne značaj-ke volonterstva:

dRAGOVOLjNOST - volonterstvo nije prisilan

rad (osim ako te stari ne prisili da mu u dvanaest popodne odeš u dvorište prati auto, jer u suprotnom nećeš ić’ van). Ako ne želiš raditi besplatno, ti to ne moraš (osim ako se dogodi prije naveden slučaj). Tvoj rad se temelji na tvojoj do-broj volji i entuzijazmu.

NEPLAĆENOST - ne radiš iz želje za zaradom, nego besplatno. Ne želiš novac zauzvrat. Baš zbog te neplaćenosti mnogi su ljudi podcijenjivali volonterstvo. “Bolje besplatno ležati, nego besplatno raditi” bila je česta izreka ljudi koji su prezirali neplaćen rad sma-trajući ga besmislenim. Da-nas postoje mnoge volon-terske udruge koje primaju mnogo članova i postižu jako dobre rezultate u po-maganju drugim ljudima, životinjama i djeci.

SOLIdARNOST - ra-diš iz suosjećanja prema drugim ljudima, sa željom da pomogneš. O ovome nemam što previše reći jer sam sve rekla u prošle dvi-je značajke, a ako ih niste pročitali, pročitajte. Nisam bezveze potrošila čak pola

sata svog vremena na ovaj članak.

U slučaju da ste stvarno pročitali ovaj moj članak i da ste se zaista zainteresirali za volontiranje, dat ću vam par prijedloga gdje može-te volontirati, a ne morate imati osamnaest godina.

1. Znači, negdje blizu vas sigurno postoji neka starija osoba kojoj treba pomoći nositi torbu, otići u trgovinu, nahraniti mač-ku... Znam da je ovo jedan običan klišej kada se govori o pomaganju drugima, ali s vremena na vrijeme stvar-no se osjećate dobro jer znate da pomažete osobi koja to ne može napraviti tako brzo i efikasno kao vi. Uostalom, klišeji su zbog nečega postali klišejima. Pokušajte!

2. Ako nemate neku stariju osobu, imate možde majku s djecom koja nije mogla naći dadilju, ili nje-zino dijete nije upalo u vr-tić. Ako volite djecu (znam, znam, i meni zvuči nevjero-jatno) možete se raspitati za čuvanje. Možda otkrijete da imate talenta za rad s dje-com pa završite Učiteljski fakultet i provedete život radeći s glasnim mališani-

A što ja mogu učiniti?U svakoj zajednici ima posla koji treba obaviti. U svakom narodu ima rana koje treba

zaliječiti. U svakom srcu ima snage za sve to učiniti. - Marianne Williamson

ma. Koje volite. Ili ste bar tako mislili.

3. Za kraj ću napisati nekoliko savjeta koji mož-da nisu revolucionarni, ali su korisni i vrijedi pokušati. U školi sigurno ima mnogo aktivnosti u koje se možeš uključiti, pa pronađi neke. Nije baš nešto najsimpatič-nije i najprivlačnije, ali po-mažeš svojoj školi i svojim profesorima. Kao i ja ovim člankom za kojeg ću zasi-

gurno dobiti jednu peticu jer je članak čisti primjer vo-lontiranja.

4. Dom umirovljenika. Ne morate se brinuti za njih, niti išta takvo, ali njima je dovoljna lijepa riječ, par minuta razgovora i bit će sretni. Za to vam ne treba nikakva liječničko dopušte-nje, to je samo razgovor sa starijima od sebe, kojima je to stvarno potrebno i koji se osjećaju zaboravljenima.

5. Sad stvarno više ne-mam niti jednu mudru ide-ju, pa onda evo jedno zrno mudrosti za kraj.

Neki je dječačić u vrtić uvijek nosio dva rupčića.

Jednom ga teta u vrtiću upita zašto nosi dva rupčića.

“Jedan da obrišem svoj nos, a drugi da obrišem suze onih koji plaču.”

Lea Sveticki, I. MW

Volontiranje je pose-ban posao u kojemu bez da nas itko tjera, iz čiste ljubavi, pomažemo neko-me. Svakoga volontera ra-duje kada vidi da je usre-ćio nekoga.

Tako sam se i ja odlu-čila volontirati sa svojim prijateljima u bolnici samo kako bi barem nakratko djeci koja su tamo doni-jela mir ili ih obradovala. Za volontiranje u bolnici kao ,,teta pričalica’’ koja dolazi svaku večer djeci pričat bajke i priče skupi-lo se oko 100 volontera iz Rijeke i okolice. Bili smo podijeljeni na tri različita odjela, a na svakom odjelu se svaki dan trebalo nala-ziti do tri volontera. Meni je najveća želja bila otići

na odjel onkologije gdje djeca boluju od raka, no u većini slučajeva ozdrave. Nakon par mjeseci, kada je napokon došao red na mene bila sam jako uz-buđena. Sa sobom sam ponijela deset različitih sli-kovnica. Djeca koja su već navikla da im svakog dana u večernje sate dolazi ,,teta pričalica’’ bila su jako sretna. Ja sam čitala dvoji-ci dječaka koji su imali do 4 godine. Jedan dječak je bio lud za pištoljima i volio je da mu čitam takve knji-ge. Kako je bio malen, htio je i da se igram s njim. Bio je jako vrckav i volio je ska-kati po krevetiću. Drugi dječak je bio malo mlađi i mirniji. Volio me je gleda-ti dok mu čitam različite

slikovnice o životinjama. Njegovoj mami pomogla sam da mu da lijek koji je svaku večer morao uzi-mati. Za kraj mi je i otple-sao neki svoj dječji ples, a onda je bio toliko umoran da je samo legao u krevet i zaspao.

Na tom odjelu bila sam sat vremena, a uz tu djecu vrijeme mi je jako brzo prošlo. Kada sam se vraća-la kući bila sam jednostav-no ispunjena tom dječjom srećom. Mislim da je u tome prava čar volontira-nja. Jednostavno,ne treba ti nikakav drugi poklon ili nagrada osim nekoliko dječjih osmjeha.

Ana Badurina, III. PG

Tete pričalice - pričam ti priču

TEMATSKI BROJ - VOLONTERSTVO

18

Optimizam sadržan u izrečenom život je lijep že-limo interpretirati fotograf-skom slikom. Pojedinac je danas dezorijentiran i obe-shrabren zbog ekonomske situacije i sve većeg pritiska korporativnog kapitala. Ta-kvog „obeznađenog“ poje-dinca vrbuju sadržaji plasi-rani kroz medije koji nude iluziju života. Ovakva situa-cija stvara depresivna stanja društva. Mi želimo pozitivno i afirmativno razmišljati i dje-lovati. Želimo fotografskom slikom kao moćnim medijem slati poruku ŽIVOT JE LIJEP!

Može li se fotografskom slikom afirmativno i pozi-tivistički misliti? Može li se fotografskom slikom „hvata-ti“ stvarnost na način da in-terpretira činjenicu da život

doista jest lijep? Mogu li se pronaći vizualne senzacije koje će slati poruku ili emani-rati duh pozitivizma na razini osjećanja i spoznaje ŽIVOT JE LIJEP? Može i mogu…

Dakle, mladi autori do dvadeset pet godina starosti trebaju putem pojedinačne fotografije ili nizom fotogra-fija /fotografska kolekcija, od šest fotografija/ interpretirati ovu temu.

Jedan od ciljeva ovog projekta je pravilan meto-dički tretman i pristup foto-grafskom stvaralaštvu kao bilo kom drugom likovnom području. Nemamo namjeru podržavati „puko škljocanje“, već želimo odabirom radova i konceptom izložbe poslati jasnu poruku mladim stvara-ocima da nam je fotografija

kao stvaralačka činjenica i masovni medij iznad svega. Nismo žrtve tako sveprisut-nog formalizma i populizma koji ističe masovnost sudje-lovanja i vrijednost oprema s kojom se snima, odnosno svega onog što je u osnovi i nebitno. To znači da autori mogu snimati bilo čim – analognim aparatom, came-rom obscurom, najnovijim digitalnim aparatom, bilo kakvim mobitelom… Cilj je napraviti fotografsku sliku ili niz fotografskih slika koje će na najbolji način interpretira-ti temu. Hoćemo fotografiju koja svjedoči, koja kroz duh mladog čovjeka odjekuje s onim ŽIVOT JE LIJEP!

Borislav Božić, prof.

1. afrikans: volonter - vrywilliger, volontirati-vrywilliger

2. albanski: volonter - vull-netar, volontirati-vullnetar

3. azerbajdžanski: volonter - könüllü, volontirati - könüllü

4. baskijski: volonter - bo-rondatezko, volontirati - borondatezko

5. bjeloruski: volonter - добраахвотнікі, volonti-rati - валанцёр

6. bugarski: volonter - доброволец, volontirati - доброволец

7. češki: volonter - dobro-volník, volontirati - dobro-volník

8. danski: volonter- frivilligt, volontirati - frivillige

9. engleski: volonter -volun-teer, volontirati - volunteer

10. esperanto: volonter - volontulo, volontirati - volontulo

11. estonski: volonter - vaba-tahtlik, volontirati - vaba-tahtlik

12. finski: volonter - vapaaeh-toinen, volontirati - va-paaehtoinen

13. francuski: volonter - bénévole, volontirati - bénévole

14. grčki: volonter - εθελοντής, volontirati - εθελοντής

15. indonezijski: volonter - sukarela, volontirati - su-karela

16. islandski: volonter- sjálfboðaliða, volonter- sjálfboðaliða

17. japanski: volonter -ボランティア, volontirati-ボランティア

18. kineski: volonter -志愿者, volontirati - 志愿者

19. korejski: volonter -지원자 , volontirati - 지원자

20. letonski/latvijski: volonter - brīvprātīgais, volontirati - brīvprātīgais

21. litvanski: volonter - sava-noris, volontirati - savano-ris

22. mađarski: volonter- önkéntes, volontirati - önkéntes

23. makedonski: volonter- волонтираат, volntirati - волонтер

24. malezijski: volonter- suka-relawan, volontirati - su-karelawan

25. malteški: volonter- volun-tier, volontirati - voluntier

26. nizozemski: volonter - vrijwilliger, volontirati- vrijwilliger

27. norveški: volonter - frivillig,volontirati - frivillig

28. njemački: volonter - Freiwillige,volontirati - Freiwillige

29. poljski: volonter - wolon-

tariusz, volontirati- wolon-tariusz

30. portugalski: volonter - voluntário, volontirati - voluntário

31. rumunjski: volonter - vo-luntar, volontirati - volun-tar

32. ruski: volonter - волонтер, volontirati - волонтер

33. slovački: volonter - dobro-voľník, volontirati - dobro-voľník

34. slovenski: volonter - pro-stovoljec, volontirati - pro-stovoljno djelo

35. srpski: volonter - волонтер, volontirati - волонтирати

36. swahilli: volonter - kujito-lea, volontirati - jitolee

37. španjolski: volonter - vo-luntario, volontirati - vo-luntario

38. švedski: volonter - vo-lontär, volontirati - vo-lontär

39. talijanski: volonter - vo-lontario, volontirati - vo-lontario

40. turski: volonter - gönüllü, volontirati - gönüllü

48. velški: volonter - gwir-foddoli, volontirati-Gwir-foddolwyr

49. vijetnamski: volonter - tình nguyện viên, volonti-rati - tình nguyện viên.

Volonter na stranim jezicimaDa pomaganje drugima ne poznaje granice i da nije svojstveno samo jednom narodu,

dokazuje i činjenica da riječi volonter i volontiranti postoji u većini svjetskih jezika.Pogledajmo.

Život je lijep

Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.M. Gandhi