1

Dr. sc. Marcel Meler redoviti profesor u trajnom zvanju Ekonomskog fakulteta u Osijeku Dr. sc. Željko Turkalj redoviti profesor u trajnom zvanju Ekonomskog fakulteta u Osijeku Dr. sc. Petar Grahovac redoviti profesor u trajnom zvanju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU EKONOMSKOG FAKULTETA U OSIJEKU

Odlukom Fakultetskog vijeća Ekonomskog fakulteta u Osijeku od 17. veljače 2009. godine imenovani smo u Stručno povjerenstvo za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, trajno zvanje i radno mjesto redovitog profesora, trajno zvanje za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje ekonomija, znanstvena grana Opća ekonomija. Na raspisani natječaj objavljen dana 04. ožujka 2009. godine u "Glasu Slavonije", „Narodnim novinama“ i na Web stranici Ekonomskog fakulteta u Osijeku prijavio se prof.dr.sc. Božidar Petrač, redoviti profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku, Vesna Štembergar, dipl.oec. i mr.sc. Danijela Čičak koje ne ispunjavaju uvjete za izbor. Pristupnik prof.dr.sc. Božidar Petrač u zvanje izvanrednog profesora izabran 15. prosinca 1999. godine a u zvanje redovitog profesora, odlukom Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 13. travnja 2004. godine. Nakon što smo pozorno proučili priloženu dokumentaciju, podnosimo naslovu sljedeće

I Z V J E Š Ć E 1. ŽIVOTOPIS Prof. dr. sc. Božidar Petrač roñen je 15. studenog 1939. godine u Filipiću općina Varaždin. Osnovnu školu završio je u Semeljcima, a srednju industrijsku školu u Osijeku 1959. godine. Diplomirao je na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Osijeku 1970. godine. Kako je za vrijeme studija bio stipendist Poljoprivredno-industrijskog kombinata ðakovo, to je i svoj radni odnos otpočeo 1. veljače 1966. godine u tom Kombinatu. Po završetku pripravničkog staža rasporeñen je na radno mjesto upravitelja R. J. Semeljci u okviru pogona suradnje sa selom. Nakon izvjesnog vremena postavljen je za referenta ratarstva u pogonu za suradnju sa selom, a 1972. godine za direktora OOUR-a kooperacija u PIK-u ðakovo. Od 1. veljače 1974. godine prešao je na rad u Trgovačku školu u Osijeku na radno

2

mjesto profesora predmeta "Obrana i zaštita", a u školskoj godini 1975/76 zaposlio se na Ekonomskom fakultetu u Osijeku u svojstvu predavača predmeta "Osnove općenarodne obrane". U rujnu 1980. godine izabran je za asistenta na predmetu "Ekonomika poljoprivrede". Tijekom rada na Ekonomskom fakultetu 1976. godine upisuje poslijediplomski studij iz poslovne politike na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, na kojem je i magistrirao 10. lipnja 1980. Nastavljajući i dalje svoje znanstveno usavršavanje prijavio je 1985. godine doktorsku disertaciju na istom Fakultetu i uspješno je obranio 12 siječnja 1991. godine. U ožujku 1991. godine izabran je u zvanje docenta za predmet "Ekonomika poljoprivrede". U rujnu 1991. godine zapošljava se kao vanjski suradnik na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku iz predmeta "Ekonomika poljoprivrede", a u travnju 1994. godine na istom fakultetu zasniva stalni kumulativni radni odnos (4/7 radne obveze). U prosincu 1999. g. izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za predmete "Agrarna politika" i "Ekonomika poljoprivrede". U dosadašnjem je radu na fakultetima predavao i ispitivao sljedeće predmete: "Ekonomika poljoprivrede", "Agrarnu ekonomiku", te "Agrarnu politiku". Trenutno na Ekonomskom fakultetu u Osijeku predaje predmet "Agrarna politika" a na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku predmet "Agrarna ekonomika", dok na dislociranom studiju u Požegi, Varaždinu i Vukovaru predaje predmet "Ekonomika poljoprivrede". Istovremeno, predaje na poslijediplomskom studiju "Stočarstvo" Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku predmet "Ekonomika stočarske proizvodnje" te na poslijediplomskom studiju "Lovstvo" predmet "Ekonomika lovnog gospodarstva". Od travnja 1994. godine predstojnik je Zavoda za agroekonomiku te voditelj smjera agrarne ekonomike na sveučilišnom studiju i smjera agrarno poduzetništvo na stručnom studiju Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku. Član je EAAE (Europsko društvo agrarnih ekonomista te član HAED (Hrvatsko agroekonomskog društva). Voditelj je (glavni istraživač) dva znanstvena projekta financirana od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, te jednog znanstvenog projekta koji financira Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. 2. ZNANSTVENA DJELATNOST (1) Znanstveni radovi U okviru svog dosadašnjeg djelovanja prof. dr. sc. Božidar Petrač objavio je:

1. 1 knjigu (udžbenik) i skripta 2. 14 radova u domaćim časopisima važnim za struku 3. 30 radova na znanstvenim skupovima od kojih je 19 radova s meñunarodnih

znanstvenih skupova objavljenih u zbornicima radova skupa 4. 9 radova na znanstvenim skupovima od kojih su 4 rada s meñunarodnih

znanstvenih skupova objavljenih u zbornicima sažetaka skupova 5. 1 prikaz u znanstvenim časopisima

(2) Znanstveni projekti Prof. dr. sc. Božidar Petrač sudjelovao je u sljedećim znanstvenim projektima:

3

(a) Voditelj znanstvenih projekata

1. "Projektiranje razvitka obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u stočarskoj proizvodnji", od rujna 1996. do 1999. godine, projekt financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske;

2. "Obnova i unapreñenje poljoprivrede hrvatskog Podunavlja", od ožujka 1997. do

2000. godine, projekt financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske

3. "Strategija poboljšanja uspješnosti obiteljskih gospodarstava", od siječnja 1998. do

2001. godine, projekt financiran od strane Ministarstva poljoprivrede i šumarstva; 4. "Prilagoñavanje resursa u funkciji razvitka obiteljske poljoprivrede", br. 0079055, od

veljače 2003. godine, projekt je financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske

5. „Diverzifikacija gospodarskih aktivnosti u funkciji ruralnog razvitka“, br. 079-2073 od

ožujka 2007. godine do 2010. godine, financiran je od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa“

(b) Istraživač-suradnik na projektu

1. Makromanagement i marketing poljoprivredno-prehrambenog sustava Slavonije i Baranje, projekt financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske u razdoblju od 1991. do 1993. godine;

2. Istraživanje i modeliranje novih financijsko-ekonomskih aspekata razvoja poduzeća u

Republici Hrvatskoj, projekt financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske u razdoblju od 1991. do 1993. godine;

3. Strategija gospodarske obnove i razvoja Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske

županije, Ekonomski fakultet Osijek, projekt financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske u razdoblju od 1996. do 1999. godine;

(3) Sudjelovanje na znanstvenim skupovima

Prema prikupljenim podacima predloženik je sudjelovao i izlagao svoje radove te referate na 25 (dvadesetpet) znanstvenih skupova, od čega 17 (sedamnaest) na meñunarodnim i 8 (osam) na domaćim znanstvenim skupovima. Svoje radove sa skupova objavio je u zbornicima radova. U zbornicima sažetaka objavio je ukupno 9 (devet) od toga 4 (četiri) s meñunarodnih skupova i 5 (pet) s domaćih skupova..

(4) Znanstvena društva Član je EAAE (Evropsko društvo agrarnih ekonomista) i HAED (Hrvatsko agroekonomsko društvo).

4

Član je Znanstvenog odbora 36 i 37 Znanstvenog skupa hrvatskih agronoma s meñunarodnim sudjelovanjem Opatija 2000. i 2001. godine, te voditelj sekcije "Agroekonomika" na tim skupovima. 3. NASTAVNA DJELATNOST

(1) Program i uvoñenje novih predmeta U tijeku svog nastavnog rada razvio je i uvodi predmet "Agrarna politika" na dodiplomskom studiju Ekonomskog fakulteta u Osijeku. U školskoj godini 1991/92. izradio je program za predmet "Ekonomika poljoprivrede" na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku prilagoñen nastalim uvjetima ustrojstva novog gospodarstva u Hrvatskoj.

(2) Autorstvo i suautorstvo knjiga i skripata Za potrebe studija napisao je skriptu “Ekonomika poljoprivrede i agrarna politika” (1997). Objavio je samostalno jedan udžbenik za dodiplomski studij.

(3) Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka

Kao mentor vodio je izradu i obranu 55 diplomskih radova (od zadnjeg izbora 25 diplomskih radova). Kao mentor vodio je izradu i obranu dva magistarska rada. Kao mentor vodio je izradu i obranu dva doktorska rada. Bio je 14 puta član povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskih radova i 8 puta član povjerenstva za ocjenu i obranu doktorske disertacije. U pet slučajeva bio je član ili predsjednik povjerenstva za izbor asistenata, a u šest slučaja za izbor docenta i u pet slučaja za izbor izvanrednog profesora i u dva za izbor redovitog profesora. Naročito je pomagao i pomaže mlade asistente i znanstvene novake, bilo savjetima, literaturom ili pak neposrednim voñenjem u istraživačkom radu. (4) Poslijediplomska nastava Na poslijediplomskom studiju na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku “Stočarstvo” (od 1997. godine) vodi predmet, izvodi nastavu, održava ispite i seminarske radove za predmet “Ekonomika u stočarskoj proizvodnji” te na poslijediplomskom studiju "Lovstvo" na Poljoprivednom fakultetu u Osijeku predmet "Ekonomika lovnog gospodarstva". Na poslijediplomskom specijalističkom studiju „Upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom“ Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku nositelj je kolegija „Ekonomika poljoprivrednih resursa“ i „Politika agrarne strukture“, a na Poslijediplomskom doktorskom studiju temeljni i obvezni kolegij „Metode i izvori ekonomskih i proizvodnih teorija“.

5

(5) Dodiplomska nastava Do sada je izvodio dijelove nastave i seminarske radove s pokojnim prof. dr. Dragutinom Rilke iz predmeta "Ekonomika poljoprivrede" na Ekonomskom fakultetu u Osijeku (od 1980. do 1990. godine). Od 1990. godine samostalno izvodi nastavu na stručnom i sveučilišnom studiju iz predmeta "Ekonomika poljoprivrede" na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Od 1991. godine izvodi nastavu iz predmeta "Ekonomika poljoprivrede" na stručnom studiju, a "Agrarnu ekonomiku" na sveučilišnom studiju na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. 1998. godine uvodi novi predmet "Agrarna politika" na Ekonomskom fakultetu u Osijeku na kojem izvodi nastavu. (6) Osnivanje i operacionalizacija novih studija Na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku u akademskoj 2005/2006. godini razradio i utemeljio je pet studija iz područja agroekonomike po novom Bolonjskom konceptu i to:

- stručni studij (3 godine) „Agrarno poduzetništvo“ - sveučilišni preddiplomski studij „Agroekonomika“ - diplomski studij „Agroekonomika“ - poslijediplomski specijalistički studij „Upravljanje poljoprivrednim

gospodarstvom“ u (u trajanju 3 semestra) - poslijediplomski doktorski studij „Agroekonomika“ (u trajanju 3 godine).

Takoñer na Poljoprivrednom fakultetu od 2007. godine voditelj je poslijediplomskih studija a) poslijediplomskog specijalističkog i poslijediplomskog doktorskog studija, kao i predsjednik Vijeća poslijediplomskih studija. 4. STRUČNA DJELATNOST

1. Stručni radovi Prof. dr. sc. Božidar Petrač napisao je 3 stručna rada i jedan prikaz rada drugog autora. Osim što je sudjelovao na 2 domaća stručna skupa, sudjelovao je na jednom meñunarodnom stručnom skupu. “Stočarski znanstveni dani”, Rovinj, 1994. s referatom “Stočarska proizvodnja na obiteljskim gospodarstvima Slavonije i Baranje”. 5. ANALIZA I OCJENA ZNANSTVENOG RADA 5.1. ANALIZA ZNANSTVENOG RADA PREDLOŽENIKA Prethodno opisan znanstveni rad prof. dr. sc. Božidara Petrača osobito nakon posljednjeg izbora može se ocijeniti uspješnim. Kako se iz priloženog popisa vidi on je objavio 1 knjigu, 1 skriptu, ukupno 44 znanstvena rada. Od toga 13 u časopisima i 30 u zbornicima radova te dva prikaza.. U nastavku se daje kratka analiza svakog od tih radova koji pristupnika kvalificiraju za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju po Zakonu o visokim učilištima.

6

5.1.1. Knjige Prije izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B.: "Agrarna ekonomika", Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku,

Ekonomski fakultet u Osijeku i Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek 2002. (263. str.) Recenzenti: prof. dr. sc. Ljubomir Baban, prof. dr. sc. Marcel Meler, prof. dr. sc. Petar Karoglan

Knjiga obuhvaća 265 stranica na kojima se nalaze 4 slike, 45 tablica i 2 grafikona, kazalo pojmova i autora, te 91 bilješka ispod teksta, dok je u popisu literature navedeno ukupno 119 naslova domaćih i inozemnih autora. Iz sadržaja knjige, njegove strukture i redoslijeda izlaganja može se zorno uočiti da autor izlaže kompletnu problematiku agrarne ekonomike kao znanstvene discipline od definiranja teoretskih osnova agrarne ekonomike pa do detaljnog prikaza sredstava agrarne politike. Iz samog naziva knjige vidljivo je da je riječ o interdiscipliniranoj znanosti, odnosno interakciji izmeñu poljoprivrede i ekonomike, jer je poljoprivreda bitna gospodarska djelatnost u kojoj se moraju poštivati ekonomski principi. Knjiga je podijeljena u četiri dijela –

1. Uvod u agrarnu ekonomiku 2. Uvjeti poljoprivredne proizvodnje 3. Analiza kretanja poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj 4. Agrarna politika

Svaki je dio dalje podijeljen na veći broj poglavlja i uže cjeline. Udžbenik «Agrarna ekonomika» namijenjen je, ponajprije, studentima Ekonomskog fakulteta u Osijeku kao temeljna literatura iz predmeta «Agrarna politika» na IV studijskoj godini sveučilišnog studija, te na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku iz predmeta na II godini sveučilišnog studija. Prema tome, očito je riječ o knjizi koja je nastala ponajprije iz razloga da posluži kao udžbenik za navedene predmete, budući da u velikom postupku pokriva njihove programe svojim sadržajem. Meñutim, jednako tako, ova knjiga može poslužiti i svim ostalim studentima dodiplomskog studija kao i svim drugim zainteresiranima za problematiku agrarne politike u Republici Hrvatskoj. Prikaz sadržaja agrarne ekonomike započinje uvodnim dijelom gdje autor raspravlja da agrarna ekonomika proizlazi iz ekonomike, te se njen sadržaj u osnovi ne razlikuje od sadržaja ekonomike. S obzirom na sadržaj poljoprivredne aktivnosti ona se može definirati kao znanstvena disciplina koja primjenjuje ekonomska načela i kvantitativne metode u rješavanju problema u poljoprivrednoj aktivnosti. U okviru drugog dijela autor ukazuje da je poljoprivreda primarna, ekstraktivna i djelatnost od općeg društvenog značaja, te raspravlja o temeljnim skupinama uvjeta poljoprivredne proizvodnje. Sve skupine uvjeta izložene su veoma korektno, uravnoteženo i s podjednakom važnošću, što znači bez favoriziranja odnosno bez naglašavanja bilo kojeg od njih. Meñutim, u širem smislu riječi, autor u temeljne uvjete poljoprivredne proizvodnje

7

svrstava: prirodne uvjete, poljoprivredno stanovništvo, posjedovnu strukturu, tehničku opremljenost, organizaciju poljoprivredne aktivnosti i potrošnju poljoprivrednih proizvoda. Treći dio knjige obuhvaća analizu kretanja poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj. Autor je svoju analizu usmjerio prema granskom principu pa je težište dao (1) biljnoj proizvodnji i (2) stočarskoj proizvodnji. Nakon teoretskog pristupa elemenata opće agrarne razvijenosti poljoprivrede naše zemlje te meñuzavisnosti biljne i stočarske proizvodnje, autor analizira ocjenu stanja biljne i stočarske proizvodnje, autor analizira ocjenu stanja biljne i životinjske proizvodnje u Republici Hrvatskoj, koja je nezadovoljavajuća, zbog objektivnih i subjektivnih okolnosti. Odnosno, imanentna je činjenica da se u Republici Hrvatskoj unatoč raspoloživim prirodnim resursima, a potom i čimbenicima proizvodnje, nažalost može ustvrditi već dugoročno prisutna insuficijentnost ponude poljoprivredno prehrambenih proizvoda u odnosu na stvarne i potencijalne potrebe na domaćem i inozemnom tržištu. U četvrtom dijelu knjige razmatra se područje na kojem dolazi do izražaja društveno-ekonomski sustav na poljoprivrednu aktivnost i na mogućnost daljnjeg razvitka poljoprivrede a to je agrarna politika. Poljoprivredna proizvodnja zbog svojih imanentnih karakteristika (sezonska proizvodnja, proizvodnja u privrednim uvjetima «pod vedrim nebom», duži ciklus proizvodnje itd.) ne može egzistirati bez državne podrške. Autor je u tome dijelu svoga istraživanja usmjerio na bitne ciljeve i sredstva agrarne politike. Tržište poljoprivredno prehrambenih proizvoda iznimno je nestabilno. Kronično je prisutna neujednačenost ponude i potražnje, veliki disparitet cijena, nekontrolirani izvoz i uvoz, te nedostatak dugoročno promišljene i objedinjene razvojne politike. U takvim uvjetima se kao imperativ na makro razini javlja i potreba uvoñenja adekvatnih mjera ekonomske politike, agrarne politike prije svega. 5.1.2. Znanstveni radovi u časopisima i drugim publikacijama 5.1.2.1. Znanstveni radovi po vrsnoći izjednačeni s časopisima ili publikacijama s meñunarodno priznatom recenzijom (a1) a) Prije izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B.: "Die Motivation der Landwirte in den Familienwirtschaften in der

Republik Kroatien", XVII Wisenschaftliches symposium, Osijek-Pforzheim, Osijek, 1996, str. 103-114.

Autor istražuje motivaciju poljoprivrednika kao čimbenika uspješnosti u aktivnosti obiteljskih gospodarstava koja je, iako vrlo značajan, do sada, na žalost, u punom smislu riječi i zapostavljen čimbenik. Zbog toga podsjeća kako ukupnost potreba, odnosno skup potreba svakog pojedinog poljoprivrednika predstavlja strogo individualan osjećaj nedostatka i neprohodnosti da se nedostaci otklone. U tom kontekstu autor opravdano polazi od pretpostavke kako u zadovoljavanju pojedinih potreba, postoje izvjesna stanja koja su vremenom pridonijela stvaranju predodžbi o potrebnoj mjeri i načinu njihova zadovoljavanja. Ta se stanja, za izvjesno vrijeme i za odreñeni prostor mogu prihvatiti kao standardi. Tako se govori o željenom ili o ostvarenom standardu ishrane, standardu odijevanja, standardu stanovanja, standardu u zdravstvenoj zaštiti i uopće o standardu u zadovoljavanju svake pojedine potrebe.

8

2. Petrač, B. (suautor s Štefanić, I., Štefanić, E.): "Economic Analysis of Different

Tillage Management in Northeastern Croatia", Bibliotheca Fragmenta Agronomica, Pulawy, 1997. str. 597-601. (Izvorni znanstveni rad). (udio predloženika cca 35%)

Autorov udjel u radu odnosi se ponajprije na ustanovljavanju primjene reducirane obrade tla zbog svojih ekonomskih prednosti ispred klasičnog načina obrade. Ona štedi rad i gorivo, a pri raznim klimatskim uvjetima kao i uvjetima zemljišta nema nekih nedostataka glede prinosa u odnosu na klasičnu obradu. Trogodišnji eksperiment u proizvodnji kukuruza postavljen je 1990. godine na pseudoglejnom tlu u sjeveroistočnoj Hrvatskoj. Ekonomska analiza za pojedine načine obrade tla zasnovana je izračunatoj dobiti neplaćenog posla i gospodarenja. Znanstveni doprinos pristupnika u ovom radu je analiza trogodišnjeg eksperimenta, kao i identifikacija istraživanih načina obrade tla, te različita potreba ulaganja akcijskog kapitala. S tim u svezi iznosi da bi manje potrebe za akcijskim kapitalom kod reduciranog načina obrade tla moglo biti atraktivno ako je akcijski kapital limitiran. Uvoñenje nulte obrade se ne može preporučiti kao način obrade tla u ovom području, jer zahtijeva posebnu opremu i više akcijskog kapitala od ostalih načina obrade. 3. Petrač, B. (suautor s Kanisek, J., Bukvić, Ž.): "Economic Efficiency of Application of

Different Soil Tillage Pracistes Winter Wheat Production in East Croatia Conditions", Bibliotheca Fragmenta Agroeconomica, Pulawy 1997, str. 351-355. (Izvorni znanstveni rad). (udio predloženika cca 35%)

Autorov udjel u ovom radu odnosi se ne ponajprije na istraživanje uzoraka relativno visoke cijene koštanja proizvodnje domaće pšenice, zbog čega se sve teže uklapa na meñunarodno tržište. Težište ove činjenice treba tražiti u primjeni klasične tehnologije proizvodnje. U sklopu toga prikazani su organizacijsko-ekonomski rezultati ostvareni istraživanjem različitih načina obrade tla. U tu svrhu praćeni su ekonomski učinci (A) - oranje plugom, tanjuranje, klasična sjetva u usporedbi s različitim načinima reducirane obrade: (B) - primjena tanjurače s klasičnom sjetvom, ( C ) - obrada multitilerom i klasična sjetva, (D) - obrada tla i sjetva rotosemom, (E) oranje plugom i sjetva rotosemom. Primjenom konvencionalne obrade tla (A) utroši se ukupno 19,63 sati ha-1 rada ljudi 9,2 sati ha-1 rada strojeva i 121,2 l ha-1 goriva: Najbolje rezultate dala je kombinacija (E) obrada tla multitilerom i klasična sjetva s prinosom od 5,691 t/ha-1 sa cijenom koštanja 285 DEM i rentabilnost ulaganja 8,7%. Znanstveni doprinos predloženika u radu je analiza različitih varijanti obrade tla, njihova kvantifikacija, te primjena matematičko-statističkih metoda kod donošenja odluka o primjeni racionalnih varijanti obrade tla u proizvodnji pšenice. 4. Petrač, B. (suautor sa Stipešević, B., Žugec, I.: "Possibility of Reduced Soil Tillage for

Winter Wheat in East Croatia Conditions",), Bibliotheca Fragmenta Agroeconomica, Pulawy, 1997, str. 613-616. (Izvorni znanstveni rad). (udio predloženika cca 40%)

Autorov udjel u ovom radu je u ustanovljavanju ekonomske učinkovitosti u istraživanju mogućnosti redukcije obrade tla u proizvodnji pšenice istočne Hrvatske. Ispitivano je 5 načina obrade tla (1) konvencionalni - standardna obrada plugom (20 cm), tanjuranje, (2) samo tanjuranje, (3) obrada multitilerom sa plitkim chisel (čisel) dubine 10-20 cm, (4) priprema sjetvenog sloga + sjetva sa Rotosem (RAO), (5) oranje površinske pripreme za ozimu pšenicu na humogleju (1992/93 -1995/96). U klimatski nepovoljnim godinama,

9

posebno u zadnja tri sve obrade dale su slične rezultate, iako je najveći prinos bio dobiven u varijanti 1. - konvencionalna obrada (prosjek za 4. godine 6 t/ha), i var. 5 prosjek 6,9 t/ha. Općenito, najniži prinos postignut je u varijanti 3 i u varijanti 4. Praktično svi ispitani načini obrade su ekološki i gospodarstveno prihvatljivi. Gnojidba s dušikom u komparaciji sa 140 kg dušika po ha veći prirast (P=0,05) ili visoko signifikantno (P=0,01) bio je postignut sa 170 kg dušika /ha. Meñutim, kompenzacijski efekt gnojidbe na obradu tla (način obrade) nije bio dovoljno jak. Znanstveni doprinos predloženika u ovom radu je analiza ekonomske učinkovitosti primjene različitih metoda obrade tla i gnojidbe u proizvodnji pšenice. Koeficijent (a1), linearna regresija (P=N+a) izračunati metodom najmanjih kvadrata izračunata je ekonomska učinkovitost 5 varijanti obrade tla i načina gnojidbe mjerena novčanom vrijednosti uloženih sredstava u troškove obrade i gnojidbe. 5. Petrač, B. (suautor s Jurić, J., Crnjac, M.): "Analysis of Economics Efficiency of Top

Dressing by Nitrogen of Soil Sown by Wheat", International Workshop on: Improved Crop Quality by Nutrient Management, Crop Quality of Abstracts, Bornova, Izmir-Turkey, Sept. 28-Oct.1, 1998, pp 58-63. (udio predloženika cca 50%)

Autorov udio u ovom radu odnosi se ponajprije na razjašnjavanje problema ekonomske analize efikasnosti prihrane pšenice dušikom koji će dati najveći ekonomski učinak. U radu su u tu svrhu postavljeni poljski pokusi s različitim količinama dušika i različitim načinima prihrane (standardna metoda, vizualni dojam i prema sadržaju dušika u NO3 i Nhn obliku). Na dobivene rezultate iz poljskih pokusa za ekonomsku analizu učinkovitosti gnojidbe dušikom autor je koristio matematičku metodu «najmanjih kvadrata» pomoću koje je utvrñena učinkovitost količina i način primjena dušika u proizvodnji pšenice i to s dva aspekta. Prvo, učinkovitost prihrane dušikom, što znači da je za svaku strategiju izračunata efikasnost prihrane pšenice gledano prinose kao funkciju unesene količine dušika po hektaru. Drugo, ekonomska učinkovitost prihrane dušikom koja je mjerena novčanom vrijednošću 1 kg dobivene pšenice u odnosu na novčanu vrijednost 1 kg dušika unesenog u tlo. 6. Petrač, B. (suautor s Kanisek, J., Žugec, I.): "Results of application of reduces soil

tillage at wheat production", , Fifth Congress European Society for Agronomy, ISBN 80-7137-500-4, Short communications, Volumen I, pp. 52-55, 28 June – 2 July 1999, Nitra, The Slovak Republik, (udio predloženika cca 35%)

Prirodni uvjeti za proizvodnju pšenice u Republici Hrvatskoj najpovoljniji su u njezinom istočnom dijelu. Pri njezinoj proizvodnji najraširenija je konvencionalna tehnologija koja od osnovne obrade, predsjetvene pripreme, sjetve, mjera njege i zaštite usjeva do žetve i odvoza zrna zahtijeva obavljanje i do trideset radnih procesa. Ovisno o veličini posjeda poljoprivrednog gospodarstva, njegovoj ekonomskoj snazi, organiziranosti zemljišnog teritorija i raspoloživoj mehanizaciji za ove poslove utroše se i do 20 sati/ha rada strojeva, a troškovi njihovog korištenja često prelaze 30% ukupnih troškova po hektaru. U strukturi troškova strojeva značajnu stavku čine troškovi obrade tla. Zato se nositelji upravljačke funkcije često nalaze u dvojbi je li kupovinom strojeva vezati vlastiti a najčešće tuñi kapital, plaćati kamate, voditi brigu o troškovima održavanja, smještaja, osiguranja i drugih troškova koji opterećuju gospodarstvo ili koristiti usluge drugih vlasnika opreme. Predloženik je na temelju četverogodišnjeg pokusa od 1996. do 2000. godine provedenog na području Posavine utvrdio da ukupni troškovi pri proizvodnje pšenice konvencionalnom metodom iznosila 1.735 DM/ha. Od toga na troškove rada strojeva otpada 567 DM/ha ili 32,7%. Za nabavku strojeva namijenjenih konvencionalnoj tehnologiji tijekom osam

10

godina godišnje treba osigurati 144 tone zrna pšenice s površine od 24 ha. Izostavljanjem konvencionalne tehnologije za opremu treba osigurati 123 tone pšenice s 21,2 ha. Sjetva pšenice sa skraćenom tehnologijom ostvaren je prinos pšenice 5,67 t/ha uz prag rentabilnosti 5,04 t/ha. Kupovina opreme za ovu varijantu obrade moguća je s 98 tona zrna sa 17,5 ha. Znanstveni doprinos predloženika izražen je u obradi podataka utvrñenih metodom studija rada primjenom kronografskog snimanja pokretnih poljskih agregata, izračunavanjem učinka rada ljudi, strojeva, kalkulacije troškova rada strojeva i ukupne proizvodnje po hektaru potrebnih za analizu case study poslovne situacije. Nabava opreme bez temeljnog razrañenog plana izrazito je rizičan poduzetnički poduhvat. 7. Petrač, B. (suautor s Kanisek, J., Žugec, I.): „Influence of Soil Tillage System of

Energy Balance at Wheat Production", Energye and Agriculture towards the Third Millennium, Agriculturar University of Athens 2-5 June 1999, str. 854-858 (udio predloženika cca 40%)

Energija je preduvjet za pokretanje svih čovjekovih aktivnosti. Zalihe energenata u svijetu su ograničene. Trošenje energije zbog toga rezultira složenim ekonomskim, socijalnim, etičkim, ekološkim, pa i političkim problemima. Poljoprivredna proizvodnja i prehrambena industrija takoñer su veliki potrošači energije. U radu su prikazani rezultati utroška energije pri različitim sustavima proizvodnje pšenice. Za proračun su korišteni energetski ekvivalenti čiju primjenu u SAD-u koriste Primentel i sur. a od europskih autora Papadokis iz Grčke. Prema istoj kg mase strojeva utrošenih tijekom rada od nabave do rashodovanja stroja vrednuje se koeficijentom 83 MJ. Energetska vrijednost dušika je 73, fosfora 13,2, a kalija 9,8 MJ/kg. Dizelsko gorivo procijenjeno je na 36,0 MJ/kg, zrno pšenice 15,5 a sporedni proizvod 14,2 MJ/kg. U proračun je još uključena energetska vrijednost utrošenih pesticida, rada ljudi, te električne energije utrošene pri sušenju, doradi čuvanja zrna. Utroškom sjemena u svih pet pokusa u tlo je unešeno 6.138 MJ/ha energije. Tijekom predsjetvene gnojidbe te prihrane mineralnim gnojivima utrošeno je 16.817 MJ/ha. Ukupni utrošak energije s organskim ostacima ekvivalentan je energetskoj vrijednosti 851 l dizel goriva po hektaru. Znanstveni doprinos predloženika je u primjeni objektivnih znanstvenih metoda za utvrñivanje utroška energije pri poljoprivrednoj proizvodnji. Ovakav cjeloviti pristup u našim uvjetima još uvijek nije šire prihvaćen. Uz detaljno praćenje procesa proizvodnje pri ovim se istraživanjima pojavljuje osjetljiv problem utvrñivanja vijeka trajanja korištenja strojeva mehanizacije s obzirom na raznolikost tipova naših tala. Zbog činjenice da je Republika Hrvatska relativno siromašna energentima rezultati istraživanja mogu se koristiti pri donošenju odluke o izboru povoljne varijante tehnološkog procesa poljoprivredne proizvodnje. 8. Petrač B. (suautor s Tolić, S.): "Mixed forms - a burden or a catalyst of development

of Croatian agriculture", International scientific symposium, "Strategy of economic development of Eastern Croatia", Proceedings. Croatian Economists Association, Osijek, 1998., pp.289-303. (paper presented at a scientific symposium), (referat na znanstvenom skupu)

Svrha je ovog rada proširiti spoznaje o mješovitim poljoprivrednim gospodarstvima kako bi se bar donekle ublažile dileme izmeñu dvaju oprečnih mišljenja o mješovitim gospodarstvima: jesu li mješovita gospodarstva teret sustavu obiteljske poljoprivrede ili su, pak, katalizator promjena u tom sustavu, a u svrhu razvitka i unapreñenje obiteljske poljoprivrede. Osnovna je značajka obiteljskih gospodarstava u poljoprivredi Hrvatske mali zemljišni posjedi prosječne veličine 2,8 ha, te velika rasparceliranost tako da u

11

prosjeku po jednom gospodarstvu dolazi 5 parcela prosječne veličine oko 0,6 ha. Gospodarstva su prenapučena neodgovarajućom poljoprivrednom tehnikom, a troškovi u proizvodnji neracionalno su visoki. Nepotpuna deorganizacija, odnosno transformacija poljoprivrednog stanovništva u radnike izvanpoljoprivredne djelatnosti sedamdesetih i osamdesetih godina rezultirala je snažnim raslojavanjem unutar seoske djelatne populacije. Predloženik tvrdi da se pojavila nova kategorija stanovništva koju nazivamo seljaci – radnici i mješovita gospodarstva zbog komplementiranja nepoljoprivrednog i poljoprivrednog rada. Znanstveni doprinos predloženika je u stvorenoj analitičkoj osnovici temeljem koje je definirao socio-ekonomske strukture na selu što je bitna pretpostavka u kreiranju strategije razvoja pojedinih seoskih područja, kao i ukupne poljoprivrede. Predloženik takoñer zaključuje kako individualizam u proizvodnji hrane na vlastitom gospodarstvu sve je raširenija pojava što dugoročno gledano ima prednosti sa zdravstvenog i ekološkog aspekta. Organiziranjem jeftine samoopskrbe s vlastitog posjeda, brojna su mješovita gospodarstva ostvarila zavidan standard življenja usmjeravajući dohodak iz radnog odnosa na opremanje svojih kućanstava i ekonomskih dvorišta. Nadalje, mišljenja je predloženik da mješovita obiteljska poljoprivredna gospodarstva imaju svoje mjesto i značenje u sustavu poljoprivrednog gospodarenja, posebno u današnjim uvjetima poljoprivredne proizvodnje i da ne predstavljaju teret već katalizator razvitka poljoprivrede Republike Hrvatske. 9. Petrač B., (suautor s Zmaić, K.): "Agriculture of Croatia in the Transition –

Development Conditions", Proceedings of the Union of Scientists – Rousse, Energy Efficiecy and Agricurtural Engineering, Volume 2, Rousse, Bulgaria, 4-6 April, 2002., 332-338. (udio predloženika je cca 70%)

Republika Hrvatska se nalazi u procesu tranzicije, a kako je poljoprivreda važna gospodarska djelatnost koja utječe na razvitak brojnih komplementarnih djelatnosti, nužno je utvrditi njen utjecaj na razvoj hrvatskog gospodarstva. Poljoprivredno zemljište u Republici Hrvatskoj predstavlja veliki prehrambeno-proizvodni potencijal, tako da 35% nacionalnog prostora čine obradivo poljoprivredno zemljište, a ako se tome pridoda Jadransko more i slatkovodni resursi možemo reći da Republika Hrvatska ima značajne prirodne potencijale za proizvodnju hrane. Proces tranzicije u poljoprivredi Republike Hrvatske je nezadovoljavajući, a uzrokovano je Domovinskim ratom i neadekvatnom voñenom agrarnom politikom, koja nije bila u funkciji razvitka poljoprivrede. Znanstveni doprinos predloženika je što temeljem stvorene analitičke osnovice i provedene analize utvrñuje utjecaj tranzicije na dinamiku razvoja poljoprivredne proizvodnje, dugoročne tendencije razvoja i strukture, specijalizacije poljoprivredne proizvodnje i tržišta. Istraživanjem je utvrñeno da proizvodnja većeg broja poljoprivrednih proizvoda stagnira ili pada, vanjskotrgovinska bilanca je negativna, te se analizom proizvodnih funkcija daju mogućnosti daljnjeg razvitka poljoprivrede Republike Hrvatske u uvjetima tranzicije. Iz podataka u tablicama vidljiv je pad produktivnosti rada i neadekvatnog korištenja postojećih resursa što je uzrokovalo stagnaciju i pad razvitka poljoprivrede. Nesnalaženje u uvjetima tranzicije je u mnogome doprinijela i nekonzistentna agrarna politika koja nije okrenuta razvojnim i strateškim ciljevima kako bi se omogućilo racionalno i efikasno korištenje proizvodnih potencijala. Prema zaključcima predloženika brži razvitak

12

poljoprivrede u uvjetima tranzicije je posebno važan, obzirom da većina poljoprivrednih proizvoda zadovoljava primarne ljudske potrebe, a ujedno i predstavlja jedan od ključnih čimbenika efikasnijeg i bržeg razvoja gospodarstva. S toga bi se u Republici Hrvatskoj koja se nalazi u tranziciji budući razvitak poljoprivrede trebao temeljiti na primjeni tržišnog načina gospodarenja i većom tržništvom, konkurentnošću, poduzetništvu, te raznim poticajnim mjerama osposobiti poljoprivrednog proizvoñača kako bi mogao biti konkurentniji na europskom tržištu. 10. Petrač, B. (suautor s Banaj, D., Zmaić, K.): "Influence of Economiy Various Faktors

on the Working Quality of Pneumatic Distributors", Proceedings of the Union of Scientist – Rousse, Energy Efficieney and Agricurtural Engineering, Volume 2, Rousse, Bulgaria, 4-6 April, 2002., 325-332. (udio predloženika je cca 40%)

Upravljanje poljoprivrednom mehanizacijom u današnjim poljoprivrednim radovima ima povećan značaj jer je uspjeh upravljanjem zemljištem, radom i kapitalom izravno u vezi s ostvarivanjem zadovoljavajuće dobiti. Važnost mehanizacije u ukupnim poljoprivrednim radovima naročito se ističe preko troškova mehanizacije u ukupnim troškovima proizvodnje. Troškovi mehanizacije veći su od svih ostalih troškova osim troškova zemljišta. Izravni troškovi mehanizacije u slučajevima nabavke nove visokoproduktivne mehanizacije često prelaze i 2.000 kn/ha na godinu. Pri intenzivnoj ratarskoj proizvodnji mineralna su gnojiva značajno sredstvo za postizavanje visokih i stabilnih prinosa. Zbog povećanja cijena energenata, rastu i cijene mineralnih gnojiva, što značajnije djeluje na smanjenje njihove uporabe. Republika Hrvatska svrstava se u red zemalja s najnižom potrošnjom aktivne tvari po jedinici površine u Europi. Istovremeno, u razvijenijim zemljama, zbog očuvanja prirodnog okoliša, postupno se smanjuje uporaba mineralnih gnojiva. Da bi se izbjegli značajni padovi prinosa ratarskih proizvoda, sve je veći zahtjev za ujednačenijom površinskom raspodjelom mineralnih gnojiva. Ujednačenu površinsku raspodjelu mineralnih gnojiva moguće je obaviti primjenom kvalitetnih rasipača i poznavanje djelovanja većeg broja čimbenika koji se pojavljuju tijekom njihova rada. Predloženikov udio u ovom radu odnosi se ponajprije na rješavanje problema ekonomske analize efikasnosti rada rasipača mineralnih gnojiva koji će sustav dati najveći ekonomski učinak. U radu se u tu svrhu izvršila različita mjerenja preciznosti rada sustava. Na dobivene rezultate mjerenja koje je obavljeno u laboratorijskim uvjetima za ekonomsku analizu učinkovitosti rada različitih sustava rada rasipača za mineralno gnojivo predloženik je koristio matematičke metode «najmanjih kvadrata» pomoću koje je utvrñena učinkovitost stroja pri različitim sustavima razbacivanja mineralnog gnojiva. Učinkovitost primjene različitih sustava prihrane u izravnoj je funkciji prinosa po hektaru. 11. Petrač, B. (suautor s Cini, V., Ferenčak, I.): "Probleme der Arbeitslosigkeit in

Kroatien unter den Bedingungen der Transformation", XXIV. Wissenschatfliches Symposium «Management dezentraler Systeme in Staat und Wirtschaft», The J.J. Strossmayer University of Osijek and Pforzheim University of Applied Sciences, Pforzheim 15.-19.10.2003., p. 12-23. (udio predloženika 40%)

Najveći i najozbiljniji problem s kojim se sučeljavaju suvremena društva jest problem nezaposlenosti. Nezaposlenost ima svoju ekonomsku i socijalnu dimenziju. U uvjetima nezaposlenosti gospodarstva proizvode manje od potencijalno moguće proizvodnje što ima za posljedicu nenadoknadive ekonomske gubitke. Istodobno, društvo je prisiljeno izdvajati značajna sredstva za olakšanje teškog ekonomskog položaja nezaposlenog stanovništva. Nezaposlenost je osnovni uzrok siromaštva, pogoršanja stambenog i općenito životnog

13

standarda stanovništva sa svim negativnim posljedicama koje takovo stanje stvara. Pojedinac i obitelj plaćaju visoku socijalnu, a društvo visoku ekonomsku cijenu nezaposlenosti. Dugotrajna visoka razina nezaposlenosti u Hrvatskoj čini cijelo gospodarstvo nekonkurentnim. Ulaskom u proces tranzicije zemlje srednje i Istočne Europe, uključujući i Hrvatsku, doživjele su brojne promjene koje su se izmeñu ostaloga manifestirale i kroz smanjenu zaposlenost odnosno povećanu nezaposlenost u odnosu na onu koja je bila prisutna prije početka tranzicije. Predmet rada je analiza dinamike i strukture nezaposlenosti u Hrvatskoj kao i analiza mjera koje se provode kako bi se problem nezaposlenosti ublažio. Znanstveni doprinos predloženika u radu je vidljiv u kritičkoj analizi aktivne politike zapošljavanja u Hrvatskoj, te analiza dinamike i strukture nezaposlenosti, kao i analiza mjera koje se provode kako bi se problem nezaposlenosti ublažio. Nacionalna politika zapošljavanja ustrojena je 1998. godine odnosno njeni programi su obustavljeni 2000. godine ne samo zbog pomanjkanja sredstava već i zbog izostanka očekivanih učinaka. Slično se glede uspjeha, može govoriti i o programu poticanja zapošljavanja. Lepeza mjera za poticanje može govoriti tek o dobroj volji makroekonomskog autoriteta da se problem nezaposlenosti smanji. Riječ je, prema predloženikovu mišljenju, o palijativnim mjerama. Naime, radna mjesta stvaraju poduzetnici, a ne Vlada. Predloženik takoñer zaključuje da uzroke visoke nezaposlenosti u Hrvatskoj treba tražiti u tranzicijskom šoku kao i u neadekvatnim mjerama ekonomske politike koje nisu prvenstveno bile usmjerene na kreiranje novih radnih mjesta i zapošljavanje nego na suzbijanje inflacije i održavanja stabilnosti deviznog tečaja. 5.1.2.2. Znanstveni radovi s meñunarodnom recenzijom objavljeni u stranom

časopisu ili domaćem časopisu (a1) b) Nakon izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B., (suautor s Zmaić, K., Sudarić, T.) : GRAIN PRODUCTION AS A BASIS

OF AGRICULTURAL AND ECONOMIC DEVELOPMENT. Proceedings of International Congress Flour-Bread ′03, 4th Croatian Congress of Cereal Technologists, Opatija, 2003., str. 24-30. (izvorni znanstveni rad), ISBN 953-7005-04-6, UDC 633.1:338.439.4 (udio predloženika 40%)

Proizvodnja žitarica je jedna od linija ratarske proizvodnje, koja u svjetskim razmjerima i u Republici Hrvatskoj predstavljaju značajne ratarske kulture. Proizvodnja žitarica predstavlja osnovu cjelokupne poljoprivredne djelatnosti, obzirom da neposredno osigurava hranu za stanovništvo, kao i hranu neophodnu za životinjsku proizvodnju. Na taj način opseg i struktura žitarica utječe na opseg i strukturu stočarske proizvodnje. Proizvodnju žitarica karakterizira, s obzirom na vremensku dimenziju, proizvodnja sezonskog karaktera, te se ona ubraja u ekstraktivne djelatnosti. Ujedno predstavljaju i komplementarne proizvode i uvjet su propulzivnih djelatnosti, te djeluju multiplikacijski na brojne komplementarne proizvodnje. Komplementarnost žitarica se ogleda u potpunijem zadovoljavanju potreba potrošača i povećanja cjelokupnog dohotka, što se u krajnjoj liniji djeluje na usklañivanje i operacionalizaciju proizvoda od žitarica na pravcu proizvodnje, prerade, finalizacije, distribucije i potrošnje. U radu se analizom i ocjenom stanja proizvodnje žitarica ukazuje na značaj poljoprivrednog i gospodarskog razvoja, te na uzroke i posljedice pada proizvodnje i iskorištavanja žitarica. Rast proizvodnje žitarica u meñusobnoj je korelacijskoj ovisnosti sa visinom gospodarskog rasta svake posebne regije. Položaj Republike Hrvatske i njena pozicija u svjetskoj i europskoj proizvodnji žitarica je

14

u inferiornom položaju, što potvrñuje relativno nepovoljan ekonomski položaj naše primarne proizvodnje. Hrvatsku proizvodnju žitarica karakterizira ciklično smanjivanje rasta i pada uz veliko zaostajanje u potrošnji žitarica po glavi stanovnika, što upućuje na nedovoljno iskorištavanje proizvodnih potencijala i smanjenje konkurentske sposobnosti. Stoga je neophodno sredstva, instrumente i mjere agrarne politike usmjeriti na poboljšavanje ekonomske pozicije proizvodnje žitarica, obzirom da će se na taj način omogućiti povećanje proizvodnje i zadovoljavanje samodostatnosti, te stvoriti tržišni viškovi za smanjivanje vanjskotrgovinskog deficita i na taj način doprinijeti gospodarskom razvitku. Znanstveni doprinos kandidata se ogleda u analizi i ocjeni stanja proizvodnje žitarica, te njezin značaj za ukupni poljoprivredni i gospodarski razvoj kao i na ukazivanje posljedica pada proizvodnje i iskorištavanja žitarica. U tu svrhu u radu ističe kako je neophodno kroz sredstva, instrumente i mjere agrarne politike usmjeriti na poboljšavanje ekonomske pozicije proizvodnje žitarica uz istodobno povećanje proizvodnost rada. Samo na taj način biti će moguće povećati proizvodnju kojom će se zadovoljiti domaće potrebe i stvoriti tržišni viškovi za smanjivanje vanjskotrgovinskog deficita i na taj način doprinijeti gospodarskom razvitku. 2. Petrač, B., (suautor s Zmaić, K., Sudarić, T.) : CROATIA AGRICULTURE IN

FRONT OF CHALLENGE FOR ENTERING EUROPEN UNION. Agricultural machinery and technologies, Agricultural Sciences and Vetirinary Medicine, Rousse, Vol. 40., 2003., str. 134-138. (izvorni znanstveni rad) – ISSN 1311-3321 (udio predloženika 55%)

Hrvatska se poljoprivreda nalazi na putu pretvorbe iz nekadašnje naturalne proizvodnje u modernu tržišnu poljoprivrednu proizvodnju čiji su nosioci obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Promjene u načinu poljoprivredne proizvodnje, do kojih je došlo prelaskom na tržišni način gospodarenja, donose sa sobom čitav niz novih ekonomskih parametara u poljoprivrednoj proizvodnji koje se odnose na učinkovitije korištenje proizvodnih resursa, brži obrtaj kapitala prelaskom na radno intenzivnu proizvodnju, te povećanje proizvodnosti rada. Cjelokupne političke i gospodarske transformacije u Republici Hrvatskoj, kao i zemljama CEEC će neposredno imati značajne implikacije i refleksije na razvitak i performanse poljoprivrede kroz meñuregionalnu konstalaciju odnosa i vanjskotrgovinsku razmjenu. Jedna od strateških opcija u postizanju cilja politike razvitka poljoprivrede je nastojanje za učlanjenjem Republike Hrvatske u svjetske i europske trgovinske i ekonomske integracije (ostvareno je uključivanje u WTO i CEFTA-u, a na duži rok pridruživanje i članstvo u EU). Znanstveni doprinos kandidata navedenoga rada se ogleda u isticanju važnosti preuzimanja ukupne legislative koja bi omogućila povećanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvoñača i gospodarstava, obzirom da je to jedinstveni cilj zajedničke poljoprivredne politike. Prilagoñavanje hrvatske poljoprivredne politike zahtjevima budućeg pristupanja EU, odnosno posljedicama trgovinske liberalizacije Republike Hrvatske treba ostvariti kroz osnaživanje zakon ugovaranja i poticati poštovanje ugovornih uvjeta u poslovanju, utvrñivanja odgovarajućeg sustava kriterija za isplatu subvencija poljoprivredi, čime bi se stimulirao dohodak poljoprivrednika, prilagoditi carinski sustav, što je već dobrim dijelom učinjeno tijekom pristupanja u WTO i CEFTA-u, te kroz zemljišnu politiku

15

unaprijediti tržište zemljišne politike, čime bi se riješilo pitanje jamstva pri odobravanju kredita. 3. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K.): NOMINAL AND EFFECTIVE PROTECTION OF

AGRICULTURAL PRODUCTS IN THE REPUBLIC OF CROATIA. Agricultural machinery and technologies, Agricultural Sciences and Vetirinary Medicine, Rousse, Vol. 40., 2003., str. 118-122., (izvorni znanstveni rad) – ISSN 1311-3321, (udio predloženika 65%)

Republika Hrvatska je nakon osamostaljenja, poput ostalih zemalja u tranziciji, započela liberalizaciju vanjske trgovine i odnosa s inozemstvom u najširem smislu. S obzirom na malo unutarnje tržište i gubitak tradicionalnih tržišta, opredijelila se za razvoj kroz izvoznu orijentiranost. Meñutim, za razliku od ostalih tranzicijskih zemalja u Republici Hrvatskoj je proces liberalizacije bio odgoñen kroz nekoliko ključnih godina, kako bi se unazad godinu-dvije dana maksimalno ubrzao. Proces liberalizacije u Republici Hrvatskoj odvijao se istovremeno na globalnom planu - pristupanjem u WTO i na regionalnom planu - sklapanjem ugovora o slobodnoj trgovini s nizom zemalja i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom. U zadnje vrijeme najveći problem hrvatskog gospodarstva predstavlja deficit vanjskotrgovinske bilance i velika uvozna ovisnost, koja onemogućuje brži razvoj gospodarstva. U radu se istražuje, kroz teoriju i koncept efektivne zaštite, vanjskotrgovinska zaštita osnovnih poljoprivrednih proizvoda, te analizira utjecaj vanjskotrgovinskih mjera na oblikovanje dodatne vrijednosti za pojedine proizvode. Stope efektivne zaštite za osnovne poljoprivredne proizvode u Republici Hrvatskoj su izračunate na osnovu carinskih stopa i drugih uvoznih davanja, te kroz nominalne stope zaštite, koje se odnose na intermedijarne inpute i outpute osnovnih poljoprivrednih proizvoda. Stope efektivne zaštite za većinu odabranih poljoprivrednih proizvoda su negativne, što znači kako se uslijed nominalnog oporezivanja intermedijarnih inputa i nominalnog oporezivanja, poljoprivredni proizvodi efektivno oporezovani. Znanstveni doprinos kandidata ovoga rada ogleda se u analizi nominalne i efektivne zaštite kojima se odreñuje ponašanje potrošača – krajnjih korisnika i proizvoñača. Stopa nominalne zaštite ima pad kod pšenice, kukuruza, brašna i šećera, ali nije uvjetovan agrarnopolitičkim mjerama nego povećanjem svjetskih cijena uz vrlo male promjene domaćih cijena. Pad NPR za brašno je uzrokovano padom poticaja i sa 55,8% predstavlja visoku zaštitu unutra prerañivačke industrije. Tržište inputa predstavlja glavni izvor transfera iz svih temeljnih prerañivačkih industrija i to posebno vrijedi za ratarske usjeve. Od 1998. godine EPR pokazatelji zaštite su općenito niži od NPR-a, te koristi koje su postignute kroz cjenovnu zaštitu proizvodnje prenesene proizvoñačima inputa, koji su u Republici Hrvatskoj pod monopolom i zaštićene visokim količinskim carinama. Iako je smanjena prosječna stopa zaštite nije se smanjio raspon izmeñu najviše i najniže stope zaštite kao ni disperzija stopa. Razina nominalne i efektivne zaštite prerañivačke industrije viših faza finalnih proizvoda je povećana, a proizvoñača sa nižim stupnjem finalizacije je smanjena. 4. Petrač, B., (suautor s Cini, V., Zmaić, K.): DIE KONKURRENZFÄHIGKEIT DER

KROATISCHEN LANDWIRTSCHAFT. XXV. Wissenschaftliches Symposium ¨Entwicklungstendenzen und Reformzwänge in der Republik Kroatien und in der Bundesrepublik Deutschland unter dem Einfluss der europäischen Integrationsprozesse¨, Ekonomski fakultet u Osijeku und Fachhochschule Pforzheim Hochschule für Gestaltung, Technik und Wirtschaft, Osijek 2004., str. 71-81., (izvorni

znanstveni rad) – ISSN 953-6073-88-9 (udio predloženika 45%)

16

Republika Hrvatska se nalazi u procesu tranzicije, a kako je poljoprivreda važna gospodarska djelatnost, koja utječe na razvitak brojnih komplementarnih djelatnosti nužno je bilo utvrditi njenu konkurentnost na meñunarodnom tržištu u odnosu na zemlje CEEC. Poljoprivredno zemljište, kao osnovni resurs u poljoprivrednoj proizvodnji, predstavlja veliki prehrambeno-proizvodni potencijal, tako da 35% nacionalnog prostora čine obradivo poljoprivredno zemljište, a ako se tome pridoda Jadransko more i slatkovodni resursi možemo reći da Republika Hrvatska ima značajne prirodne potencijale za proizvodnju hrane koji imaju komparativne prednosti. Naime, hrvatsko gospodarstvo je po konkurentnosti od 80 zemalja na 58 mjestu, a pokrivenost uvoza izvozom je 44%. Udjel hrvatskog izvoza na tržištu EU je smanjen sa 0,34% na 0,19%, dok su zemlje CEEC sve prisutnije na tržištu EU sa 8,19%, što je u odnosu na 1993. godinu više za 3,45%. Konkurentnost poljoprivrede je u radu promatrana kroz studiji analize vanjskotrgovinskih tokova i omjera utemeljenih na računovodstvenim procesima i to kroz omjer troškova domaćih izvora (DCR). Analizom DCR je utvrñeno kako hrvatska poljoprivreda za većinu poljoprivredno prehrambenih proizvoda nije konkurentna, a glavni problemi se ogledaju u rascjepkanoj strukturi poljoprivrednih gospodarstava, relativno visokim troškovima domaćih čimbenika proizvodnje, makroekonomskoj nestabilnosti, nedostataka odgovarajuće infrastrukture za poljoprivredni marketing, te niskoj razina stranih izravnih ulaganja (FDI) u poljoprivredu predstavljaju glavne razloge neučinkovitoga poslovanja. Znanstveni doprinos kandidata u navedenom radu se ogleda u predlaganju takve strategije koja će omogućiti postizanje veće konkurentnosti i njeno održavanje kroz duže razdoblje. Sa stajališta poljoprivrednih gospodarstava, moguće su dvije ključne orijentacije u politici povećanja konkurentnosti i to kroz snižavanje troškova i/ili ponude diferenciranih proizvoda, odnosno usluga. U oba slučaja je potrebna suvremena tehnološka baza, te odgovarajuće makroekonomske pretpostavke koje se ogledaju kroz stabilnost cijena i deviznog tečaja, funkcionalnu pravnu zaštitu, učinkovitiji financijski sustav. 5. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Sudarić, T.): UTJECAJ TRANSEUROPSKOG

KORIDORA Vc NA REGIONALNI RAZVOJ. 1st international scientific symposium Corridor Vc as euro-regional connection on the traffic route Baltic sea-Central Europe-Adriatic sea, Ekonomski fakultet u Osijeku, 2004., Osijek, str. 231.-239. (ISBN 953-6073-91-9, UKD 625.711.1(4) (063)) (udio predloženika 50%)

U radu se polazi od pretpostavke kako će se utjecaj transeuropskog koridora Vc različito odraziti na interregionalni, makro i mezo regionalni plan, odnosno kako se povećava njegov značaj sa snižavanjem regionalnog nivoa. Polazeći od iskustva europskih zemalja ukazalo se na moguće pristupe u istraživanju pozitivnih i negativnih učinaka transeuropskog koridora Vc. Stav je kako transeuropski koridor Vc predstavlja jednu od značajnih preduvjeta i poticanja za razvoj, ali oni nisu u mogućnosti samostalno generirati očekivani razvoj, bez podrške odgovarajućih mjera i instrumenata različitih politika. Transeuropski koridor Vc za cjelokupni regionalni razvoj će se ogledati u povećanju funkcionalne, ekonomske i socijalne kohezije prostora. Brzina tehnoloških, političkih, socijalnih i ekonomskih promjena dovodi i do promjena u hijerarhiji funkcionalnih veza postojećih urbanih sustava. Naime, smanjenje značaja primarnih djelatnosti, a rastom značaja sekundarnih, te osobito tercijarnih i kvartalnih djelatnosti izravna je posljedica procesa urbanizacije. Dosegnuta razina deagrarizacije, industrijalizacije i tranzicije hrvatskog sela pokazuju kako smanjenje udjela primarnog sektora i poljoprivrednih djelatnosti nije bilo podjednako u svim regijama, a što je posljedica naslijeñene agrarno

17

ruralne, društveno-gospodarske i demografske strukture kao i ukupnih mogućnosti i potencijala gospodarskog razvoja. Istočna Hrvatska je jedina regija u kojoj je primarni sektor djelatnosti zadržao relativnu većinu (39,8%) u odnosu na sekundarni (36,5%) i tercijarni (20,4%), te regija u kojoj je najsporije bio proces preobrazbe ekonomske strukture od agrarne k agrarno-industrijskoj, obzirom da je zadržano tipično agrarno-ruralni odnos sektora djelatnosti. Izgradnjom transeuropskog koridora Vc omogućiti će smanjenje udaljenosti izmeñu pojedinih županija i regija, te urbanih centara što će stimulirati širenje tržišta, prostornu distribuciju zaposlenja i različite oblike mobilnosti. Znanstveni doprinos se ogleda u isticanju modela povećanje divergentnog razvoja dobara i bolju opremljenost kvalitetnom mrežom drugih infrastrukturalnih sustava, usluga i ljudskih resursa, te kroz povećanje funkcionalne, ekonomske i socijalne integriranosti, koja omogućuje ravnomjernu distribuciju ekonomskog i socijalnog blagostanja cijele regije. Preduvjet za realizaciju ciljeva i strateških okvira regionalni razvoj je u integraciji i koordinaciji različitih multigranskih paketa politika. 6. Petrač, B. (Zmaić, K., Sudarić, T.): REDUCTION OF MARGINAL YIELD IN

CEREAL CROPS PRODUCTION AND POSSIBILITIES TO INCREASE THEIR YIELD. Proceedings of 3rd International Congress Flour-Bread ′05, 5th Croatian Congress of Cereal Technologists, Opatija, 2005, str. 24.-31. (ISBN 953-7005-04-6, UDC 664.66(063)) (udio predloženika 40%)

U radu se analizom i ocjenom stanja proizvodnje žitarica ukazuje na značaj poljoprivrednog i gospodarskog razvoja, te na uzroke i posljedice pada proizvodnje i iskorištavanja žitarica. Žitarice u Republici Hrvatskoj participiraju s više od dvije trećine svih zasijanih površina pri čemu dominira kukuruz sa udjelom od 56% i pšenicom od 33% čija se proizvodnja najviše odvija na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Analizom retardacije graničnih prinosa žitarica u Republici Hrvatskoj, kroz duže vremenskom razdoblje, utvrñeno je kako promjene prinosa nisu ravnomjerne, već osciliraju oko prosječnih prinosa i razvojnog trenda, ali kako smjer i intenzitet promjena u pojedinim kraćim intervalima, nemaju identična obilježja. Kod svih osnovnih ratarskih kultura uočava se uzak interval apsolutnog variranja prinosa. Ekstremne vrijednosti prinosa najudaljenije su u proizvodnji kukuruza, ječma i zobi (1:1,6), dok u proizvodnji pšenice (1:1,5) i ječma (1:1,4) nešto niže vrijednosti. Navedene vrijednosti ukazuju na intenzitet promjena karakterističnu za razvoj odreñenog usjeva, kao i na izvore njegovog rasta, odnosno promjena uopće. Za analizirani razvoj prinosa primijenjen je polinom trećeg stupnja čije su interpolirane vrijednosti pomoću utvrñenih koeficijenata adaptirane sa vrijednostima eksponencijalnog trenda. Na taj način utvrñene su sve kritične točke funkcije polinoma karakteristične za promatrano razdoblje. Ključno mjesto imaju godine maksimalnog prinosa koje su jednake sa godinama u kojima granični prinos sječe apcisu, odnosno u kojima je elastičnost prinosa izjednačena sa nulom. Takoñer, utvrñena je i točka infleksije, odnosno točku u kojoj prirast prinosa dostiže maksimalnu vrijednost poslije koje počinje njihovo opadanje. Znanstveni doprinos kandidata se ogleda kroz prikaz mogućih rješavanja ovakvog analiziranog stanja u znanstvenom prilazu ovoj pojavi i detaljnom utvrñivanju uzroka koji je uvjetuju. Istraživanje pretpostavlja, prvo, detaljnu analizu primijenjenog tehnološkog procesa, njegove primjene u praksi, komponiranje činitelja proizvodnje radi iznalaženja njihovog optimalnog odnosa u

18

tehničkom, energetskom, biološkom i ekonomskom smislu s ciljem otklanjanja činitelja čije je ograničavajuće djelovanje evidentno. Drugo, istraživanje ekonomskih uvjeta proizvodnje, posebice odnosa cijene pojedinih činitelja i rezultata proizvodnje, te utvrñivanja potrebitih mjera radi poticanja ulaganja u proizvodnju i veći motiviranost proizvoñača za daljnji rast prinosa i unapreñenja proizvodnje. 7. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Sudarić, T.): CROP PRODUCTION IN A FUNCTION

OF AGRICULTURAL AND ECONOMIC DEVELOPMENT. Prospects of the Agriculture of the 3rd Millenium Science, Bulletin of the University of Agricultural Science and Veterinary Medicine, Vol. 62., 2005., Cluj-Napoca, Romania, str. 245.-252. (ISSN 1454-2382) (udio predloženika 50%)

Kandidat u radu ističe kako se stanje proizvodnje i tržišta žitarica u razvijenim zemljama znatno razlikuje u odnosu na nerazvijene zemlje i zemlje u razvoju. U razvijenim zemljama ne subvencionira se samo primarna proizvodnja žitarica već i prerañivačka industrija putem izvoznih premija, zaštite uvoza, interventnog otkupa viškova proizvoda od žitarica, jer je prerañivačka industrija značajan partner farmerima i stabilizator odnosa u lancu proizvodnje, prerade i tržišta žitarica. Na taj su način zemlje u razvoju konkurentnije negoli nerazvijenije zemlje koje ne potiču primarnu proizvodnju žitarica i prerañivačke industrije. Učinkovito iskorištavanje komparativnih prednosti zemlje, te brzo prilagoñavanje promjenama na svjetskom tržištu temelj su konkurentnosti. Smanjenje žitarica strukturi oraničnih površina u Republici Hrvatskoj utjecalo je na rast drugih ratarskih kultura, od kojih se naviše ističe rast industrijskog bilja po prosječnoj godišnjoj stopi od 22,2%, povrća 3,61%, te krmnog bilja 1,75%. Unatoč smanjenju žitarica, kukuruz i pšenica zauzimaju oko 50% kapaciteta oranica, dok su ostale žitarice zastupljene na znatno manjoj površini. Znanstveni doprinos kandidata se ogleda na osvrt globalnih tendencija u proizvodnji, potražnji i potrošnji žitarica u svijetu. Rast proizvodnje žitarica u meñusobnoj je korelacijskoj ovisnosti s visinom gospodarskog rasta svake posebne regije. Položaj Republike Hrvatske i njena pozicija u svjetskoj i europskoj proizvodnji žitarica je u inferiornom položaju, što potvrñuje relativno nepovoljan ekonomski položaj naše primarne proizvodnje. 8. Petrač, B. (suautor s Lončarić, R., Zmaić, K.): ECONOMIC EFFECTS OF WINTER

WHEAT FERTILIZATION. Cereal Research Communications, Proceedings of the VI. Alps-Adria Scientific Workshop Obervellach, Austria, 2007, str. 78.-86. (Accession Number: 038SA-0114, ISSN 0133-3720) (udio predloženika 35%)

Poljoprivredni proizvoñači u Republici Hrvatskoj suočavaju se s niz problema u proizvodnji žitarica od kojih su najznačajniji neorganizirano tržište uz konstantno smanjenje tržišnih cijena, nekonkurentnost na tržištu inputa što utječe na visoku cijenu inputa. Uz sve navedene agreokonomske nedostatke u proizvodnji žitarica javljaju se i agrotehnološki problemi koji se ogledaju u rastu kiselosti tla. Kiselost tala je značajan problem u istočnoj Hrvatskoj koja utječe na prinose žitarica. U rješavanju problema kiselosti tala jeste primjena kalcilizacije, te je u radu primijenjen karbokalk koji različito djeluje na različite vrste žitarica. Istraživanjima je utvrñeno kako se kalcilizacijom najviše utjecalo na povećanje prinosa kukuruza pri tretmanu od 45 t/ha , suncokreta 30 t/ha, te ječma 15 t/ha. Rast prihoda u proizvodnji kukuruza je iznosio 950 €/ha, 1 074 €/ha suncokreta i 1 090 €/ha kod ječma. Rezultati četverogodišnjeg pokusa potvrñuju kako primjena kalcilizacije pomoću karbokalka utječu na prinose i proizvodnu profitabilnost proizvodnje žitarica. Znanstveni doprinos se ogleda u primjeni regresijskog modela za

19

kompariranje profita i troškova tijekom četverogodišnjeg razdoblja trajanja pokusa pri čemu je utvrñena ekonomski optimalna količina i vrijednost u proizvodnji pojedinih žitarica. Različiti pristupi troškovne analize kroz četverogodišnje razdoblje pokazuju važnost kalcilizacije na profit koji je bio analiziran distribucijom troškova kalcilizacije. 5.1.2.3. Znanstveni radovi u domaćim časopisima važnim za struku (a2) a) Prije izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B.: "Aplikacija prognostičkih metoda na primjeru proizvodnje pšenice u

Slavoniji i Baranji", Privreda, godina 33, 1989., 4, str. 427-431. (Izvorni znanstveni

rad) Prikazanom aplikacijom prognostičkih metoda, u ovom radu autor pokušava naznačiti mogućnosti koje se u poljoprivrednoj proizvodnji i prehrambenoj industriji regije pružaju prilikom odreñivanja mjera ekonomske politike na ovom području. Na primjeru prikazanom u radu, poglavito primjenom opisanih prognostičkih funkcija, izvršena je projekcija površina, prinosa i ukupne proizvodnje, te dobiveni sljedeći rezultati: Požete površine pod pšenicom i u retrospektivnom razdoblju (1970-1978) i razdoblju prognoze (1990-2010) imaju tendenciju pada zbog izraženog trenda pada na individualnom sektoru. Primjenom logističke funkcije u prognoziranju prinosa i proizvodnje pšenice, moguće je očekivati da se do 2010. godine prinos pšenice poveća sa sadašnjih 5,0 tona na 10 tona po hektaru, a proizvodnja sa sadašnjih 770 na 1,400 milijuna tona pšenice, uz istovremeno smanjivanje površina što predstavlja značajno intenziviranje proizvodnje pšenice. U prilog tome autor navodi da prinosi pšenice u nekim razvijenim zemljama Europe (Njemačka, Nizozemska, Engleska) takoñer, potvrñuju pretpostavku da je moguće značajnije premašiti prosjek prinosa pšenice u Slavoniji i Baranji. 2. Petrač, B.: "Mogućnosti proizvodnje i potrošnje osnovnih ratarskih proizvoda u

Slavoniji i Baranji do 2010. godine", Ekonomski vjesnik, godina III., 1990, str. 245-251. (Pregledni članak)

Autor je izvršio analizu kretanja proizvodnje, zemljišnih kapaciteta i potrošnje u dosadašnje, te projekcije proizvodnje osnovnih ratarskih kultura (pšenice, kukuruza i šećerne repe) u Slavoniji i Baranji do 2010. godine. Na temelju izvršene projekcije, autor konstatira kako je moguće prognozirati što slavonsko-baranjska regija očekuje do 2010. godine, naravno, uz pretpostavku neizmijenjenih uvjeta proizvodnje. Kao rezultat ovog istraživanja autor ističe kako ovo istraživanje u budućnosti zahtijeva i postavljanje odgovarajućeg matematičkog modela kojim će se uz respektiranje postojećih ograničenja u proizvodnji i plasmanu osnovnih ratarskih kultura moći ustanoviti u kojem se pravcu trebaju kretati napori za ostvarenje optimalnih efekata u čitavoj slavonsko-baranjskoj regiji. 3. Petrač, B.: "Reprodukcijski tok kukuruza kao jedne od osnovnih ratarskih kultura,

Ekonomski vjesnik, godina IV., 1991., 2, str. 275-284. (Pregledni članak) Autor polazi od hipoteze da reprodukcijski tokovi kukuruza predstavljaju tehnološku kategoriju, odnosno njima se prikazuje tehnološka povezanost meñusobno različitih

20

vertikalnih, odnosno reprodukcijski ostvarljivih zajedničkih proizvoda, što drugim riječima predstavlja tzv. reprodukcijske linije. U osnovi kukuruz se može koristiti kao neoplemenjen i oplemenjen kroz više stupnjeve složenosti u tehnologiji prerade. Najveći potrošač kukuruza u Slavoniji i Baranji nesumnjivo je stočarska proizvodnja. Nažalost, potrošnju kukuruza u regiji još uvijek karakterizira visok postotak potrošnje neprerañenog kukuruza, posebice na privatnom sektoru za ishranu stoke. Ekonomski efekti finalizacije kukuruza promatrani su kroz reprodukcijske linije na temelju mogućih pravaca njegova korištenja i to kroz upotrebu u industriji stočne hrane, prehrambenoj industriji, tovu stoke i u izvozu. U strukturi finalizacije kukuruza na području Slavonije i Baranje udjel finaliziranog kukuruza u ukupnim proizvodnim količinama kretao se u razdoblju od 1975. do 1989. godine, zavisno o mnogobrojnim utjecajima, uglavnom izmeñu 60% i 63% od čega je najveći dio neposredno utrošen za tov stoke koja nije doživjela daljnju finalizaciju, a daleko manji dio za proizvodnju mesa koje nije dalje oplemenjivano, dok je vrlo mali dio kukuruza finaliziran u proizvodnji mesnih prerañevina. . Petrač, B. (suautor s Rilke, D., cca 50%): "Posjedovna struktura u sustavu čimbenika

aktivnosti obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava", Ekonomski vjesnik, godina VI, 1993, 1, str. 47-62., Izvorni znanstveni rad, (udio predloženika cca 50%)

U nastojanju da se utvrde mogući uzroci nepovoljnih kretanja u poljoprivrednoj proizvodnji, odnosno da se utvrde čimbenici koji ograničavajuće djeluju na uspješnost poljoprivredne aktivnosti, autori polaze od sljedeće činjenice: da visoki udjel obiteljske poljoprivrede u poljoprivredi Republike Hrvatske, u posjedovanju i uporabi osnovnih čimbenika poljoprivredne aktivnosti, prije svega poljoprivrednog, a posebno obradivog i oraničnog zemljišta, poljoprivredne radne snage, tehničkih sredstava i fonda produktivne stoke, čini pitanja vezana za uspješnost poslovanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, predmetom izuzetnog znanstvenog interesa. Predloženik osobito naglašava kako je jedno od pitanja i pitanje veličine proizvodno-tehničkih jedinica tj. veličine obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, odnosno posjedovne strukture u obiteljskoj poljoprivredi. Posjedovnom strukturom odreñena je struktura obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava prema njihovoj veličini. Kako o veličini obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva zavisi njihova organiziranost, proizvodna orijentacija, robnost, opremljenost tehnikom i primjena suvremene tehnologije, u predmetnom radu analiziraju se utjecaji veličine gospodarstva na spomenutim područjima. Raščlambom utjecaja veličine gospodarstva na organizaciju proizvodnje, na proizvodnu orijentaciju, na robnost, na tehničku opremljenost i na primjenu suvremene tehnologije, predloženik je nedvojbeno ustvrdio, a to je i njegov udio i znanstveni doprinos u ovom radu, polazeći sa svih analiziranih stajališta, kako je pretpostavka uspješnog uključivanja obiteljske poljoprivrede u ostvarivanje željenih ciljeva razvijanje posjedovne strukture, u smislu njena mijenjanja, s tim da se drastično smanji broj sitnih posjeda, odnosno gospodarstava, a poveća broj onih krupnijih. Drugim riječima, teži se obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima dovoljno velikim da uspješno ostvaruju svoj dio zadaće u ostvarivanju ekonomskih funkcija poljoprivrede. 5. Petrač, B. (suautor s Tolić, S., Deže, J.: "Perspektive i aktualni problemi razvoja

stočarske proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima Slavonije i Baranje", Ekonomski vjesnik, godina VII, 1995, 1, str. 68-74. (Prethodno priopćenje) (udio predloženika cca 50%)

21

U ovom radu utvrñuju se kretanja u stočarskoj proizvodnji obiteljskih gospodarstava Slavonije i Baranje. U tu svrhu ono ukazuju da značenje poljoprivrede ove regije proizlazi iz prirodnih i klimatskih potencijala i mogućnosti ove regije za organiziranje kvalitetne i visoko produktivne poljoprivredne proizvodnje. U tom kontekstu polazište predstavlja činjenica kako neophodnost intenziviranja stočarske proizvodnje proizlazi iz osobitosti ove proizvodnje u pogledu ishrane stanovništva, racionalnijeg i ekološki kvalitetnijeg korištenja poljoprivrednog zemljišta i potpunijeg i ravnomjernijeg upošljavanja poljoprivrednika. Naglašavanje potrebe za što većim udjelom stočarstva u strukturi poljoprivredne proizvodnje obiteljskih gospodarstava značajno je i zbog visokog udjela obiteljske poljoprivrede u poljoprivredi Republike Hrvatske prema zastupljenosti poljoprivrednih površina, poljoprivredne radne snage, tehničkih sredstava i fonda osnovnog stada. Znanstveni udio i doprinos predloženika u ovom radu je sistematizacija i analiza temeljnih čimbenika poljoprivredne aktivnosti obiteljskih gospodarstava Slavonije i Baranje, na osnovi kojih je utvrñena nedovoljna zastupljenost stočarske proizvodnje s obzirom na raspoložive proizvodno-tehničke kapacitete u strukturi poljoprivredne proizvodnje ovih gospodarstava. Nedovoljna zastupljenost pojedinih vrsta stoke, neodgovarajući pasminski sastav i nezadovoljavajuća razina robnosti stočarske proizvodnje uglavnom je odraz općenito nepovoljnih kretanja u proizvodnji obiteljskih gospodarstava. 6. Petrač, B. (suautor s Karić, M.): "Rizici u poljoprivredi i zaštita proizvodnje na

obiteljskim gospodarstvima", Ekonomski vjesnik, godina VII, 1996, str. 71-82. (Pregledni članak) (udio predloženika cca 50%)

U ovom radu cilj je istražiti djelovanje rizika u poljoprivrednoj proizvodnji. Ističući da rizik ostvarivanja ciljeva njihova poslovanja proizlazi iz karaktera poljoprivredne djelatnosti (razmjerno dugog trajanja procesa proizvodnje koji je biološkog karaktera). U tom kontekstu konstatira se da u složenim i dinamičnim uvjetima poslovanja obiteljska poljoprivredna gospodarstva imaju značajan stupanj rizika u svom poslovanju. Djelovanje rizika u poljoprivredi glavni je uzrok rasprostranjene prakse diversifikacije proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima, a to uvjetuje veću stabilnost, ali i manju racionalnost poljoprivredne proizvodnje. Autorov udio kao i znanstveni doprinos u radu odnosi se na iznalaženje i identifikaciju glavnih vrsta rizika kako bi se moglo pridonijeti razumijevanju djelovanja glavnih vrsta fizičkih rizika i ukazati na moguće strategije poslovanja gospodarstava i njihove zaštite od fizičkih rizika. Poznavanje glavnih vrsta rizika i mogućnosti zaštite proizvoñača može pridonijeti povećavanju racionalnosti poljoprivredne proizvodnje na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. 7. Petrač, B.: "Projekcija proizvodnje i potrošnje pšenice u funkciji dugoročnog

razvoja poljodjelstva Hrvatske", Ekonomski vjesnik, godina VIII, 1996, 1,2, str. 27-32. (Izvorni znanstveni rad).

Autor analizom kretanja proizvodnje, zemljišnih kapaciteta i potrošnje pšenice u Hrvatskoj u dosadašnjem, te projekcijom u budućnosti, naznačuje mogućnosti koje se pružaju u proizvodnji i potrošnji pšenice, a koje treba uvažavati prilikom odreñivanja mjera agrarne politike. U istraživanju primjenom opisanih prognostičkih funkcija autor je izvršio

22

projekciju prinosa, površina i ukupne proizvodnje pšenice, te je došao do sljedećih saznanja: analizirajući kretanja površina pod pšenicom u retrospektivnom razdoblju društveni sektor (poslovni subjekti) pokazuju čvršću orijentaciju u proizvodnji pšenice od individualnih proizvoñača. U razdoblju prognoze takva tendencija se nastavlja ali u blažem obliku, što daje jamstvo da neće doći do značajnijeg smanjivanja površina pod pšenicom. Prema tome požete površine pod pšenicom na kraju razdoblja prognoze iznosile bi 288.000 ha što je svega 10% manje nego u retrospektivnom razdoblju. Prognoza prinosa i proizvodnja pšenice pokazuje da se do kraja prognostičkog razdoblja (2010. godina) može očekivati prosječan prinos od 5,78 tona po hektaru, što je još uvijek prilično ispod genetskog potencijala rodnosti pšenice, ali na razini prinosa razvijenih zemalja Europe. Autor navodi da je pored zemljišne politike, ekonomskih i drugih mjera agrarne politike i navedenih prosječnih prinosa, do 2010. godine moguće proizvesti 1.667 tisuća tona pšenice, što predstavlja dvostruko više od proizvodnje u godinama rata i poslije rata. 8. Petrač, B. (suautor s Deže, J., Ranogajec, Lj.): "Značaj čovjeka u razvitku

poduzetništva obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava", Poljoprivreda, godina 2, 1998, 1, str. 72-78. (Izvorni znanstveni rad) (udio predloženika 3/5)

Polazište ovog rada je u činjenici da područje Osječko-baranjske županije zbog svojih prirodnih i klimatskih uvjeta ima mogućnosti za organiziranje kvalitetnu i visoko produktivnu poljoprivrednu proizvodnju, posebno na dijelu proizvodnih kapaciteta obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Uz puno uvažavanje svih čimbenika koji djeluju na proizvodni proces, potrebno je naznačiti značenje ljudskog rada koje se ogleda u radnom i kreativnom potencijalu. U tu svrhu ukazuje se da središnje pitanje predstavlja radna snaga koja je najvažniji pokretač i čimbenik proizvodnog procesa, a promatra se kao aktivno poljoprivredno stanovništvo. U sklopu toga nastaje naglašeni problem u dobnoj strukturi aktivnog poljoprivrednog stanovništva, odnosno odnos “mladi-stari” jer je znatno smanjen udjel aktivnih poljoprivrednika u skupini od 15 do 49 godina koja ujedno čini psihofizički najvitalniju skupinu. Ova pojava uzrok je stvaranja različitih tipova obiteljskih gospodarstava (poljoprivredna gospodarstva, mješovita gospodarstva, nepoljoprivredna gospodarstva, gospodarstva bez radne snage). Autorov udio i znanstveni doprinos u ovom radu poglavito se odnosi na sistematizaciju i originalnu interpretaciju statističkih podataka i podataka dobivenih provedenom anketom na području Osječko-baranjske županije vezanih za radnu snagu na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Analizom ekonomskih obilježja radne snage predloženik je ustvrdio da s porastom kategorija posjeda raste broj čisto poljoprivrednih gospodarstava. Ova pojava rezultat je nerazvijene poljoprivredne proizvodnje obiteljskih gospodarstava. Istraživanja socijalnih obilježja utvrñen je značajan udjel staračkih gospodarstava u sitnim, malim i srednjim obiteljskim gospodarstvima. 9. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Tolušić, Z.): "Trženost mlijeka u Republici

Hrvatskoj", , Poljoprivreda, sv. 7., br. 1., Osijek 2001., str. 56-60. (prethodno priopćenje) (udio predloženika cca 50%)

Razvitak proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj odreñen je specifičnošću proizvodnje, mjerama agrarne politike kao i tržišnim činiteljima. Na veliki broj tržišnih činitelja sami proizvoñači ne mogu izravno utjecati, već se njihovom djelovanju moraju prilagoñavati. Proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj je u nepovoljnom položaju, jer je nerazvijena, nisko produktivna i ne

23

zadovoljava ukupne potrebe mlijeka u mljekarskoj industriji. Od 1990. godine hrvatsko se gospodarstvo sučeljava s nizom teškoća izazvanih ratom i socioekonomskom tranzicijom. U takvim prilikama proizvodnja mlijeka imala je značajnu gospodarsku i socijalnu ulogu, s obzirom na to da je mlijeko osnovni prehrambeni proizvod i od strateške je važnosti za državu, uz zapošljavanje velikog broja aktivnog poljoprivrednog stanovništva. U suvremenoj poljoprivrednoj proizvodnji gospodarstvo ima sve veće značenje i u ukupnoj vrijednosti stočarske proizvodnje, te sudjeluje približno 40%. Kao najznačajnija stočarska grana, najveći udio te proizvodnje smješten je na malim obiteljskim gospodarstvima. Proizvodnja mlijeka je vrlo osjetljiva na tržišne prilike, posebice na odnose cijena, nabavku rasplodnog materijala, nastambe u okviru kojih se odvijaju tehnološki procesi, nabavku stočne hrane, otkup mlijeka i druge činitelje. Znanstveni doprinos predloženika u radu je što temeljem stvorene analitičke osnovice u istraživanju mjera agrarne politike upućuje na zaključak da na nisku razinu proizvodnje mlijeka u Hrvatskoj, osim tržišnih činitelja utječe i nepovoljna poljoprivredna struktura te zaostajanje u razvoju tehnoloških i proizvodnih parametara proizvodnje mlijeka. U tom smislu predloženik navodi da je utvrñen stalan pad broja muznih krava, kao i pad proizvodnje mlijeka od 39% tijekom istraživanog dvanaestogodišnjeg razdoblja. Takoñer istraživanja su pokazala da je prosječna trženost mlijeka u Republici Hrvatskoj 41,3%. 10. Petrač, B.: "Radna snaga kao čimbenik aktivnosti obiteljskih poljoprivrednih

gospodarstava", Ekonomski vjesnik, godina XIV., br. 1 i 2, Osijek 2003, str. 53-60. (izvorni znanstveni članak)

Čimbenici poljoprivredne aktivnosti su brojni, meñutim, u osnovi svih, uvažavajući njihova obilježja te svrsishodnost i stupanj racionalnosti uporabe, nalazi se čovjek – poljoprivrednik. Suglasno zadatku, izraženom u naslovu, predloženik navodi da je cilj ovog rada ukazivanje na ulogu i mjesto čovjeka, odnosno poljoprivrednog stanovništva i radne snage u poljoprivredi, u sustavu čimbenika obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj. U naglašavanju značaja koje ima radna snaga u poljoprivredi polazi se od saznanja da je čovjek – poljoprivrednik inicijator i organizator poljoprivredne aktivnosti, neposredni proizvoñač te posredni i/ili neposredni korisnik proizvedenih poljoprivrednih proizvoda. Čovjek, tj. poljoprivrednik je prema tome neprekidno prisutan u procesu poljoprivredne proizvodnje, s njim te aktivnost započinje, odvija se i završava. Uvažavanjem uloge koju ima i koju namjenjujemo poljoprivredniku u razvoju poljoprivredne proizvodnje dolazi se do saznanja da je čovjek – poljoprivrednik osnovni čimbenik aktivnosti u poljoprivredi. Seljaštvo je od nekada najbrojnijeg sloja hrvatskog društva, svedeno na manji segment i danas njegov udio u ukupnom stanovništvu iznosi 5,5% (u popisu 1991. godine iznosio je 9,1%), kao i u razvijenijim zemljama svijeta. Znanstveni doprinos predloženika u radu vidljiv je kroz pokušaj da na primjeru poljoprivrednog stanovništva Hrvatske ukazuje na problem pristupa utvrñivanja mjesta i uloge poljoprivrednog stanovništva i radne snage u poljoprivredi. Polazište je, dakle, saznanje da o aktivnim poljoprivrednicima, o njihovoj fizičkoj i umnoj snazi ovisi, u značajnoj mjeri uspješnost s kojom se ostvaruje poljoprivredna proizvodnja a i stoga su ona i predmetom interesa autora. Predloženik takoñer zaključuje da smanjivanje broja aktivnih poljoprivrednika pratilo je i slabljenje kvalitete tog dijela stanovništva, prije svega njegove dobne i spolne strukture. Dovoljno je napomenuti značajke dobne strukture aktivnog poljoprivrednog stanovništva kojima se u 1991. godini svega 13,4% tog stanovništva nalazilo u životnoj dobi od 29 godina, a gotovo 47% u životnoj dobi od 55 i više godina.

24

11. Petrač, B.: "Motivacija poljoprivrednika – čimbenik uspješnosti u aktivnosti obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava", Ekonomski vjesnik, godina XV., br. 1-2, Osijek, str. 79-86. (Izvorni znanstveni rad)

Uz uvažavanje materijalnih, ljudskih i društvenih uvjeta i utjecaje u kojima djeluju gospodarski organizmi, u našem slučaju obiteljska poljoprivredna gospodarstva, ne smije se zanemariti jedan, izuzetno značajan čimbenik njihove aktivnosti, ali čimbenik psihološke prirode – motivacija poljoprivrednika. Na potrebu punog uvažavanja motivacije poljoprivrednika, kao čimbenika koji djeluje na uspješnost aktivnosti poljoprivrednih gospodarstava, upućuje nas, meñu ostalim, i ovisnosti o motivaciji poljoprivrednika, razvoja kvantitativnih i kvalitativnih obilježja gotovo svih ostalih čimbenika aktivnost obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. I kvaliteta poljoprivrednog zemljišta, obrazovanost poljoprivrednika, opremljenost odgovarajućim tehničkim sredstvima oko obrazovanja poljoprivrednoga gospodarstava optimalne veličine itd., ovise, u izuzetno značajnoj mjeri, o poljoprivredniku, odnosno, motivu, poticaju kojim se on rukovodi u svom djelovanju. Značenje koje treba pridavati motivaciji poljoprivrednika kao čimbenik uspješnosti obiteljskih gospodarstava zahtijeva da se u okviru razmatranja posvećenih motivaciji poljoprivrednika odgovarajuća pozornost posveti potrebama i željama čovjeka i na njima utemeljenim ciljevima njegova djelovanja. Broj potreba i želja koje čovjek želi podmiriti, zadovoljiti velik je i podmirivanje svake potrebe i zadovoljenje svake želje predstavlja cilj čijem ostvarenju čovjek teži, cilj čije ga ostvarenje u većoj ili manjoj mjeri motivira. Naglašavajući postojanje velikog broja potreba i želja čovjeka, pa prema tome i ciljeva čijem ostvarenju teži, ne zanemarujemo spoznaju da su ukupne potrebe i želje, za svaku osobu, specifičan sklop osjećaja, kako po svom sadržaju, tako i po snazi s kojom pojedini osjećaji dolaze do izražaja. Znanstveni doprinos predloženika je što temeljem stvorene analitičke osnovice i provedene analize utvrñuje: (1) da su poticajni razlozi za djelovanje poljoprivrednika predstavljeni njegovim nastojanjem da podmiruje odreñene potrebe i ostvaruje izvjesne želje, odnosno da ostvaruje ciljeve koji izražavaju namirivanje potreba i ostvarivanje želja, (2) da intenzitet kojim potiču pojedine potrebe i želje nije jednak, (3) da ciljevi koji izražavaju podmirivanje potreba imaju u našim nastojanjima prednost pred ciljevima koji izražavaju ostvarivanje želja, i (4) da želje nekad proizlaze iz zadovoljenja potreba, ali da se intenzivna želja može preobraziti u potrebu. 5.1.2.3. Znanstveni radovi u domaćim časopisima važnim za struku (a2) b) Nakon izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B., (suautor s Zmaić, K.): VELIČINA GOSPODARSTVA U FUNKCIJI

ROBNOSTI POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA. Znanstveni skup: ¨Razvojne perspektive ruralnog svijeta Slavonije i Baranje¨, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2003., str. 193-206. (izvorni znanstveni rad) ISBN 953-6666-30-8 (udio predloženika 60%)

Visoki udjel obiteljskih gospodarstava u posjedovanju i uporabi osnovnih činitelja poljoprivredne aktivnosti Republike Hrvatske predmet je od izuzetnog znanstvenog interesa. Pitanje koje se nameče odnosi se na veličinu proizvodno-tehnoloških jedinica, odnosno veličinu posjedovne strukture na obiteljskim gospodarstvima. Posjedovna struktura odreñena je strukturom obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava prema njihovim veličinama. Kako o veličini obiteljskog gospodarstva ovisi njihova organiziranost,

25

proizvodna orijentacija, robnost, primjena tehnike i tehnologije u radu se analiziraju utjecaji veličine gospodarstava na razvoj hrvatske poljoprivrede. Prvih pedeset godina prošloga stoljeća karakterizira visoki rast obiteljskih gospodarstava po prosječnoj godišnjoj stopi od 2,75%, odnosno povećanje za 64,6% u kojoj je dominirala visoka agrarna prenapučenost. Naglim prodorom industrijalizacije dolazi do brzog odlijevanja poljoprivrednog stanovništva i smanjenja obiteljskog gospodarstva, tako da kroz promatrano razdoblje od 1960 do 2003. godine bilježi tendenciju pada po prosječnoj godišnjoj stopi od 0,90%. Povećanje udjela malih poljoprivrednih gospodarstava sa 77,4% na 85,7%, te smanjenje udjela većih obiteljskih gospodarstava sa 8,2% na 4,6% naglašava kako posjedovna struktura postaje sve nepovoljniji element u sustavu činitelja obiteljskih gospodarstava Republike Hrvatske. Znanstveni doprinos kandidata je u detaljnoj analizi ograničenja i uzroka stanja u sadašnjoj posjedovnoj strukturi koja se ogleda u nemogućnosti prihvaćanja viška radnosposobnog stanovništva iz poljoprivrede, kao i nemogućnost osiguravanja primjerenog dohotka, što nameće potrebu razvijanja poljoprivrednih i dopunskih djelatnosti, te sposobnosti da na osnovi visokoproduktivnog rada osigura primjeren i dostatan dohodak. U ovom slučaju, ne samo da će se osujetiti cijepanje posjeda i gospodarstava nasljeñivanjem, već će se riješiti i problem mješovitih, te razviti perspektive čistih poljoprivrednih gospodarstava. 2. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K.): VAŽNOST POZNAVANJA TRŽIŠTA KAO

PRETPOSTAVKA RAZVOJA POLJOPRIVREDNIH OBITELJSKIH GOSPODARSTAVA. Poljoprivreda 8(02)2. str. 50-56. Osijek, 2002; ISSN 1330-7142, 11. ref., CAB Abstracts (udio predloženika 70%)

Sustav proizvodnje poljoprivrednih proizvoda mora se prilagoditi brojnim kvantitativnim i kvalitativnim promjenama okruženja, a kako bi to prilagoñavanje bilo uspješno, neophodno je poznavati tržište. Važnost tržišta poljoprivrednih proizvoda uvjetovana je činjenicom kao ono pomaže poljoprivrednim proizvoñačima što bolje uočiti zahtjeve potrošača, u cilju zadovoljavanja njihovih potreba. Odreñivanje osnovnog obilježja tržišnog sustava i njegove važnosti osnovna su polazišta za uspješno funkcioniranje poljoprivrednih gospodarstava. Razvoj poljoprivredne proizvodnje i značaj tržišnih činitelja istraživani su sa stajališta karakteristike i specifičnosti tržišnog sustava, ponude, potražnje, kretanja cijena i agrarne politike. U radu se daje naglasak da poljoprivredni proizvoñači moraju shvatiti važnost prilagoñavanja potrebama suvremenog tržišta, kako u pogledu veličine i proizvodnog programa proizvodnje, tako i dinamike dospijeća, odnosno rokova isporuke i plasmana proizvoda na tržištu. Kako bi poljoprivredni proizvoñači mogli donijeti kvalitetne poslovne odluke moraju dobro poznavati tržišni sustav, prilagoditi se tržištu u pogledu veličine i proizvodnog programa proizvodnje kao i pripremi plasmana proizvoda za tržište. Poljoprivredni proizvoñači moraju uočiti i zakonitosti koje djeluju na tržištu poljoprivrednih proizvoda kako bi mogli odrediti tržišnu strategiju i pravilno usmjeriti svoju proizvodnju. Znanstveni doprinos predložnika u radu se ogleda u determiniranju ograničenja u funkcioniranju tržišta poljoprivrednih proizvoda u Republici Hrvatskoj kojega ograničava nelojalna konkurencija i manjkava legislativa, a posebno se očituje kod uključivanja poljoprivrednih gospodarstava u distribuciju poljoprivrednih proizvoda i nepostojanja institucijskih okvira. Veća angažiranost u istraživanju tržišta poljoprivrednih proizvoda omogućava poljoprivrednim proizvoñačima smanjenje tržišnog rizika, odnosno omogućuje povećanje vjerojatnosti uspjeha, kao i povratnu informaciju od potrošača bez kojih je nemoguće razumjeti dinamiku tržišta. Samo temeljitim istraživanjem i stalnim

26

praćenjem tržišta poljoprivredni proizvoñači su u mogućnosti postići kvalitetnu poslovnu politiku. 5.1.2.4. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova znanstvenih skupova (a2) a) Prije izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B.: "Kvantifikacija stupnja finalizacije osnovnih ratarskih kultura u

funkciji ostvarivanja integriteta agroindustrijske proizvodnje Slavonije i Baranje", JUMA, Osijek, 1989, str. 304-315. (Izvorni znanstveni rad).

Autor je postavio osnovni cilj kvantitativnu eksplikaciju povezanosti industrije s poljoprivrednom proizvodnjom, pšenice, kukuruza i šećerne repe, na prostornom obuhvatu slavonsko-baranjske regije u prošlosti, uz ekstrapolaciju očekivanih kretanja do 2010. godine. Ovakav pristup je, u načelu, vrlo rijedak u provedbi politike globalnog razvoja agroindustrijskog kompleksa u zemlji a time i u regiji, pa je i polazna ideja ovog rada ujedno integracija za njegovu širu implementaciju u okviru voñenja makro, a time i mikro politike i aktivnosti gospodarskih subjekata na ovom području. U tom kontekstu autor utvrñuje kako su u okviru promatranih cjelina zastupljeni gotovo svi stupnjevi finalizacije. Ujedno je konstatiran nezadovoljavajući obuhvat osnovnih sirovina krajnjim stupnjevima finalizacije. Autor navodi kako su ove tendencije rezultat povećanja primarne proizvodnje (sirovinske osnove prehrambene industrije) i pored pada ukupnih poljoprivrednih površina, te tendencija rasta prinosa u razdoblju prognoze. 2. Petrač, B. (suautor s Hrsto, D., Kanisek, J.): "Economic Aspects of Wheat

Processing in Eastern Croatia, First Croatian Congress of Cereal Technologists with International Participation", “BRAŠNO-KRUH ‘97”, OPATIJA, 1997, str. 77-82, (Izvorni znanstveni rad) (udio predloženika cca 40%)

U radu se istražuje problematika niskog stupnja finaliziranja pšenice i brašna na području primarne proizvodnje. Polazi se od dosadašnje tendencije u kretanje prinosa i ukupne proizvodnje pšenice na području Istočne Hrvatske. Autori navode kako se mogu očekivati sljedeće pojave: (1) Daljnje smanjivanje požetih površina, s tim što bi nešto veće smanjenje bilo na obiteljskim gospodarstvima. (2) Nastavit će se tendencija povećanja prosječnih prinosa pšenice i to nešto brže na obiteljskim gospodarstvima, i to zbog toga što se prinosi brže povećavaju s niže na višu razinu nego u slučaju povećanja s relativno visoke na još višu razinu. Udjel i znanstveni doprinos autora je u primjeni prognostičkih funkcija pomoću kojih se izračunava projekcija površina, prinosa i ukupne proizvodnje, te kvantitativna povezanost industrije za finalizaciju s proizvodnjom pšenice na prostornom obuhvatu istočne Hrvatske. Ovakav pristup je, u načelu, vrlo rijedak u provedbi politike globalnog razvitka agroindustrijskog kompleksa u zemlji, a time i u području istočne Hrvatske, pa je polazna ideja ovog rada ujedno inicijalna za njegovu širu implementaciju u

27

okviru voñenja makro, a time i mikro-politike i aktivnosti gospodarskih subjekata na ovom području. 3. Petrač, B. (suautor s Hrsto, D.): "Costs Structure at Production of Mill Products in

the Republic Croatia, First Croatian Congress Cereal Technologists with International Participation", “BRAŠNO-KRUH ‘97”,:OPATIJA, 1997, str. 83-87. (Izvorni znanstveni rad) (udio predloženika cca 50%)

U radu se polazi od činjenice kako je meñuovisnost cijena pšenice i mlinskih proizvoda jedan od osnovnih čimbenika uspješnosti poslovanja mlinske industrije Republike Hrvatske. Ona se znakovito očituje u zastupljenosti cijena pšenice (kao osnovne mlinske sirovine) u prosječnoj cijeni mlinskog proizvoda. Autorov doprinos u ovom radu ponajprije se odnosi na istraživački dio koji je na području analiziranja udjela cijena osnovne sirovine za analizirano razdoblje (1976-1996), koji je iznosio 72,4% (fco mlin), dok su utrošena sredstva mlinova za isto razdoblje iznosila 27,6%. Tijekom analiziranog razdoblja odnos se mijenjao najprije na štetu, a zatim u korist mlinskih proizvoda, tako da je paritet cijena 1976. godine bio 1:1,58 da bi 1982. godine iznosio svega 1:1,16. Od te godine on stalno raste (u korist meljave), te je 1996. godine iznosio 1:1,97. U prvom redu to je bio rezultat slobodnog oblikovanja cijena pojedinih tipova brašna. Količine prerañene pšenice kretale su se u analiziranom razdoblju izmeñu 450 i 510 tisuća tona, s negativnom stopom promjene od -0,15% godišnje. Povezanost analiziranih činitelja (cijene pšenice i cijene mlinskih proizvoda) potvrñena je koeficijentom determinacije od 0,61 i Pearsonovim koeficijentom od 0,779. To znači da je cijena brašna sa 77,9% protumačena cijenom pšenice kao temeljne sirovine mlinske industrije. Znanstveni doprinos predloženika u ovom radu očituje se u analizi stanja i kretanja u mlinskoj industriji Hrvatske, identifikaciji i istraživanju troškova i njihovoj strukturi te cijeni koštanja mlinskih proizvoda. 4. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K.): "Veličina gospodarstva u funkciji tržišnosti

poljoprivrednih proizvoda", Znanstveni skup "Razvojne perspektive ruralnog svijeta Slavonije i Branje", Zbornik radova, Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar" Zagreb, 2003., str. 294-296. (udio predloženika cca 70%)

Visoki udjel obiteljske poljoprivrede u poljoprivredi Republike Hrvatske u posjedovanju i uporabi osnovnih čimbenika poljoprivredne aktivnosti, čini pitanja vezana za uspješnost poslovanja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava predmetom je izuzetnog znanstvenog interesa. Jedno od pitanja je pitanje veličine proizvodno-tehničkih jedinica, odnosno posjedovna struktura u obiteljskoj poljoprivredi. Posjedovna struktura odreñena je struktura obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava prema njihovim veličinama. Kako o veličini obiteljskih gospodarstava ovisi njihova organiziranost, proizvodna orijentacija, robnost, tehnička opremljenost i primjena suvremene tehnologije u radu se analiziraju utjecaji veličine gospodarstva, koja su u izravnoj funkciji razvitka hrvatske poljoprivrede. Analizom utjecaja veličine gospodarstva na robnost, a polazeći sa svih analiziranih stajališta nedvosmisleno se utvrdilo kako je pretpostavka uspješnog uključivanja obiteljske poljoprivrede u ostvarivanju željnih ciljeva razvijanje posjedovne strukture u smislu njena mijenjanja, s tim da se drastično smanji broj sitnih posjeda a poveća broj krupnih gospodarstava. Drugim riječima teži se obiteljskim gospodarstvima dovoljno velikim da uspješno ostvaruju dio zadatka u ostvarenju ekonomskih funkcija poljoprivrede. Za poljoprivredna gospodarstva robnost, koju ističe predloženik je izuzetno značajna jer je prodajom svojih proizvoda na tržištu poljoprivredno gospodarstvo, odnosno kućanstvo, ostvaruje novčani dohodak kao pretpostavke ostvarivanja željene razine životnog standarda

28

kao i mogućnosti odvijanja reprodukcijskog procesa. Analiza utjecaja veličine posjeda na pretpostavke unapreñenja poljoprivredne proizvodnje, pa prema tome i na robnost, nedvosmisleno je pokazalo kako u uvjetima sitnog posjeda ne postoje uvjeti za unapreñenje poljoprivredne proizvodnje. Znanstveni doprinos autora očituje se u analizi utjecaja veličine posjeda na pretpostavke unapreñenja poljoprivredne proizvodnje, pa prema tome i na robnost, nedvosmisleno je utvrdio kako u uvjetima sitnog poljoprivrednog posjeda ne postoje uvjeti za unapreñenje poljoprivredne proizvodnje. S tim poljoprivredni posjed i na njemu utemeljeno gospodarstvo ne omogućuju racionalnu proizvodnju i zadovoljavajući stupanj robnosti. Zaključak proizvodne analize je da se u kratkom vremenu ne može bitno promijeniti posjedovna struktura predloženik smatra kako bi trebalo dati još veći akcent na subvencije i druge poticajne mjere u radnointenzivnim proizvodnjama (voćarstvo, vinogradarstvo, povrtlarstvo, cvjećarstvo i drugo). 5. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K.): "Stočarska proizvodnja Slavonije i Baranje u

funkciji turističke ponude", Znanstveni skup «Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske», Zbornik radova, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Ekonomski fakultet Osijek, Osijek 2002, str. 79-89, izvorni znanstveni rad (udio predloženika cca 70%)

Strateški razvoj Republike Hrvatske deklarativno se temelji na poljoprivredi i turizmu kao najprepoznatljivijim prirodnim resursima. Nažalost, zbog nekonzistentnosti u minulom poslijeratnom razdoblju, razvitak je izostao, iako su postignuti optimistični rezultati u turizmu, dok se u poljoprivredi bilježe sve lošiji rezultati. U radu predloženik navodi kako stočarska proizvodnja Slavonije i Baranje, te mogućnosti njenoga intenziviranja proizlazi iz osobnosti proizvodnje u pogledu prehrane stanovništva, racionalnijeg i ekološki kvalitetnog korištenja poljoprivrednog zemljišta, te potpunijeg i ravnomjernijeg upošljavanja poljoprivrednika, a u funkciji zadovoljavanja turističke ponude. Značenje poljoprivrede Slavonije i Baranje proizlazi iz prirodnih i klimatskih potencijala i mogućnosti ove regije za organiziranje kvalitetne i visokoproizvodne poljoprivredne proizvodnje. Slavonsko-baranjska regija čini oko 20% prostora Republike Hrvatske u kojoj živi ukupno 997.391 stanovnika u 14 gradova i 1002 naselja u 100 općina. To je izrazito poljoprivredni kraj s oznakom ravničarsko-žitarskog područja s velikom mogućnošću stočarske proizvodnje. Stočarska proizvodnja u Republici Hrvatskoj u ukupnoj vrijednosti poljoprivrede sudjeluje s 54%, što je znatno niže u odnosu na razvijene zemlje zapadne Europe. Znanstveni doprinos predloženika u radu vidljiv je kroz utvrñivanje kretanja i mogućnosti povećanja stočarske proizvodnje na poljoprivrednim gospodarstvima Slavonije i Baranje kako bi mogli zadovoljiti domaću i turističku potrošnju, a proizvoñačima osigurali sigurni plasman i zadovoljavajući dohodak. Predloženik takoñer zaključuje da analizom osnovnih činitelja poljoprivredne aktivnosti Slavonije i Baranje je utvrñeno nedovoljna zastupljenost stočarske proizvodnje obzirom na raspoloživost proizvodno-tehničkih kapaciteta u strukturi poljoprivredne proizvodnje gospodarstva. 5.1.2.5. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova znanstvenih skupova (a2) b) Nakon izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Lončarić, R., Sudarić, T.): „Izvozna propulzivnost

poljoprivredno-prehrambenih proizvoda prije i nakon pristupanja europskoj

29

uniji“. Zbornik radova Znanstvenog skupa: 41. hrvatski i 1. meñunarodni znanstveni simpozij agronoma, Opatija, 2006, str. 89-94. ISBN 953-6331-39-X (udio predloženika 40%)

Pri utvrñivanju ukupne sličnosti, odnosno različitosti izvozne ponude Republike Hrvatske i uvozne potražnje Europske unije ključni korak predstavlja analiziranje učinaka vanjskotrgovinske politike Europske unije na strukturu i tendencije izvoza Republike Hrvatske. Republika Hrvatska, kao zemlja sa uskim nacionalnim tržištem, ima naglašenu tendenciju za jačanje integracijskih procesa, odnosno sudjelovanje na svjetskom gospodarstvu sa ciljem ostvarenja većih ekonomskih učinaka. Unatoč proklamiranoj izvoznoj orijentaciji hrvatskog gospodarstva stagniranje izvoza i snažnija uvozna orijentiranost konstanta je vanjskotrgovinske razmjene poljoprivrednih proizvoda. Uspješna primjena instrumenata izvozne potpore u agrarnoj politici uz stalno praćenje kretanja na svjetskom tržištu, te bržoj specijalizaciji i diferencijaciji poljoprivrednih proizvoda mogla bi značajno doprinijeti povećanju konkurentnosti hrvatske poljoprivrede. Kako bi se utvrdila izvozna propulzivnost poljoprivrede Republike Hrvatske izračunati su koeficijenti izvozne propulzivnosti i uvozne ovisnosti. Indeks uvozne ovisnosti za poljoprivrednim proizvodima u Republici Hrvatskoj kroz promatrano šestogodišnje razdoblje u odnosu na ukupan BDP pokazuje tendenciju pada sa 4,40% na 3,21%, a izvozna propulzivnost takoñer pokazuje tendenciju pada sa 3,41% na 1,91%, što upućuje na snažniju uvoznu orijentiranost Republike Hrvatske za poljoprivrednim proizvodima. Definiranjem stupnja otvorenosti kao udjela vanjskotrgovinske razmjene poljoprivrednih proizvoda u BDP-u ukazuje na već navedene tendencije, tako da se u 2002. godini kretao na razini od 5,12%. Negativna vanjskotrgovinska bilanca i nepovoljna struktura uvoza i izvoza proizlazi iz neadekvatno voñene vanjskotrgovinske politike, koja je u Republici Hrvatskoj defanzivna, uvozno orijentirana, te orijentirana na izvoz sirovina i poluproizvoda što onemogućava brži razvoj poljoprivredne i prehrambene industrije. Znanstveni doprinos pristupnika je u isticanju uvjeta za povećanje izvoza putem razvijanja institucionalne potpore izvozu i pomoću raznih legalnih izvoznih stimulacija. Kao legalne izvozne stimulacije izvoza javljaju se u obliku deviznog tečaja, izvozne stimulacije, te izvoznog kreditiranja. 2. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Sudarić, T.): „Ruralni razvoj Republike Hrvatske –

mogućnosti i ograničenja u uvjetima tranzicije“, Zbornik radova sa znanstvenog kolokvija: ¨Globalizacija i regionalni identitet¨ Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2007, str. 121-139. ISBN 978-953-253-023-3 (udio predloženika 40%)

Razvijene države Europe reformiraju ulogu agrara u funkcioniranju života na ruralnom prostoru, ističući značaj mutifunkcionalnosti poljoprivredne proizvodnje. Suočene s potrebom većih ulaganja u poljoprivredu, uz usmjeravanje novih investicija u selo i nerazvijena ruralna područja, Republika Hrvatska kao zemlje u tranziciji treba, najprije, realno procijeniti svoje potencijale i ograničenja u ovoj djelatnosti. Opći ekonomski razvoj treba osigurati uvijete za daljnje poduzimanje mjera za modernizaciju poljoprivrednih gospodarstava u sklopu integralnog ruralnog razvoja. Sadašnja nepovoljna demografska situacija ruralnih područja može da predstavlja olakšavajuću okolnost za čvršći pristup restrukturiranju poljoprivrednih gospodarstava, posebno u pogledu proizvodne orijentacije i usklañivanja veličine posjeda s kvalitetom zemljišta, raspoloživom radnom snagom, mehanizacijom, brojem i vrstom držanja životinja, mogućnostima osiguravanja dopunskih prihoda u šumarstvu, turizmu i drugim nepoljoprivrednim djelatnostima na lokalnoj razini. Polazeći od prakse razvijenih zemalja, koje imaju višestoljetno iskustvo u zadržavanju

30

neophodne razine naseljenosti ruralnih područja, prvo treba definirati područja od prioritetnog značaja za društvo u cjelini, a zatim dosljedno i sistematski realizirati jedan ili više programa manjeg teritorijalnog opsega, prema konceptu integralnog ruralnog razvoja. Znanstveni doprinos kandidata je definiranju strategijskog okvira za daljini razvoj hrvatske poljoprivreda u svjetlu održivog i integriranog ruralnog razvoja na način da se utvrde akcije, svrha i ciljevi strategijskog okvira. Prva akcija se svodi kroz mjere podrške za poljoprivredne proizvoñače koji se udružuju i zajednički izlaze na tržište, tržišnu integraciju, edukaciju poljoprivrednih proizvoñača, te kontrolu kvalitete i certifikaciju. Preostale dvije akcije se svode na rješavanje vlasništva nad zemljištem, unapreñenje poljoprivredne proizvodnje kroz tehničke mjere agrarne politike, ruralne komunikacije, te kroz proširenje poljoprivredne proizvodnje i povećanje dohotka poljoprivrednih proizvoñača kroz dopunsku proizvodnju (ljekovitog i aromatičnog bilja, eko-turizam i drugu) i revitalizaciju maslinarstva i vinogradarstva. 3. Petrač, B. (suautor s Sudarić, T., Zmaić, K., Medić, M.): „Agroturizam u Baranji –

case study: iskustvo seoskog domaćinstva obitelji Sklepić“, Zbornik radova Znanstvenog skupa: 41. hrvatski i 1. meñunarodni znanstveni simpozij agronoma, Opatija, 2006., str. 125-131. ISBN 953-6331-39-X (udio predloženika 35%)

Poljoprivreda i turizam u Republici Hrvatskoj zauzimaju dominatno mjesto u gospodarskom razvoju Kako bi u potpunosti bile iskorištene prirodne i komparativne prednosti, strategija razvoja trebala bi se graditi na navedenim gospodarskim djelatnostima. Argumentirano statističkim podacima u radu se ističe značaj poljoprivrede u funkciji turizma, te se ističe mogućnost povezivanja ovih dviju gospodarskih grana. Agroturizam ili turizam na seljačkom domaćinstvu u cijelosti se uklapa u teme prioritetnog razvoja na području istočne Hrvatske. Agroturističko seljačko domaćinstvo u mogućnosti je ponuditi kvantitativni, kvalitativni, estetski, etnološki, gastronomski proizvod u prirodnoj i očuvanoj ruralnoj sredini. Problematika koja je prisutna na agroturističkim seljačkim domaćinstvima istočne Hrvatske proizlazi iz neodgovarajuće evidencija, standardizacije i diverzifikacije. Ovi, ali i mnogi drugi tekući problemi ukazuju na potrebu ažuriranja registriranih agroturističkih domaćinstava, te bi se razvoj ove djelatnosti trebao započeti kroz tri osnovna koraka, a to su: identifikacija seljačkih domaćinstava, edukacija članova domaćinstva, te komunikacija sa okolinom. Znanstveni doprinos je odreñivanju identitet i image samog regionalnog prostora agroturističkih domaćinstva istočne Hrvatske. Upravo iz toga razloga u ovom dinamičkom i neuravnoteženom okruženju neophodna je primjena poduzetničkog marketinga. Poduzetnički marketing je marketing malih poduzetničkih pothvata koji će odrediti na koji način će se koristiti medijima, u kolikoj zastupljenosti, a sve to, uz što manje financijske izdatke. Kroz primjerene odgovarajuće promotivne aktivnosti agroturistička seljačka domaćinstva istočne Hrvatske su u većoj mogućnosti izgraditi svoj vlastiti identitet i image te se približiti potencijalnim korisnicima Na taj način usmjeriti će se i poticati optimalni razvoj, ali i racionalno raspolaganje raspoloživih resursa na području istočne Hrvatske. 4. Petrač, B. (suautor s Lončarić, R., Marijanović, G., Tolušić, Z., Zmaić, K.): „Croatian

Agriculture towards World Market Liberalization“, Zbornik radova: ¨Development of Agriculture and Rural Areas in Central and Eastern Europe¨, 100th Seminar of the EAAE, Novi Sad, 2007., str. 121-129. ISBN 978-86-86087-03-4 (udio predloženika 25%)

31

Hrvatska poljoprivreda nalazi se u krizi uzrokovanom najvećim dijelom tranzicijom na tržišni način gospodarenja. Cilj rada bio je istražiti kako ograničenja hrvatske poljoprivrede tako i mogućnosti koje će proizaći iz asociranja u svjetske i europske organizacije i asocijacije. Poljoprivreda u hrvatskoj ekonomiji participira s 7% u GDP-u, 11% u zaposlenosti, 10% u ukupnom izvozu i 9% u ukupnom uvozu. Zabrinutost hrvatskih farmera se ogleda u niskom stupnju konkurentnosti hrvatskih poljoprivrednih proizvoda na domaćem i europskom tržištu iako je analiza ukazala da se značajan porast uvoza ne očekuje u poljoprivrednom sektoru i sektoru ribarstva. U svrhu bolje prilagodbe hrvatskog gospodarstva na temelju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanje te CAP-a u radu se predlaže strategija lakše integracije u EU. To podrazumijeva promjene u poljoprivrednoj politici, mjere za konsolidaciju poljoprivrednog sektora pomoću razvoja konkurentnosti, stvaranja institucionalnog i regulacijskog sustava usklañenim s EU. Doprinos kandidata ogleda se u analizi najznačajnijih inhibitora poljoprivredne proizvodnje: usitnjenost poljoprivrednih gospodarstava (2,6ha) kao i nedostatan tehnološki i edukacijski stupanj poljoprivrednih proizvoñača što na kraju rezultira sa niskim prosječnim prinosima u ratarskoj i stočarskoj proizvodnji. 5. Petrač, B. (suautor s Sudarić, T., Zmaić, K.): Regional Clusters in a Function of Rural

Development In Croatia. Zbornik radova: ¨Development of Agriculture and Rural Areas in Central and Eastern Europe¨, 100th Seminar of the EAAE, Novi Sad, 2007., ISBN 978-86-86087-03-4 (udio predloženika 45%)

Ruralni razvoj kao teritorijalni koncept ekonomskog i socijalnog razvoja u osnovi se bavi širokim nizom ekonomskih i socijalnih problema s kojima se susreće stanovništvo koje živi u ruralnim sredinama. Analizom teritorijalnih razlika meñu geografskim regijama i županijama u Hrvatskoj ukazuje se na ogromne nesklade izmeñu života u ruralnim i urbanim sredinama. Brojni negativni čimbenici koji karakteriziraju ruralni prostor su prije svega nepovoljna struktura ruralnog stanovništva, trendovi intenzivnog prirodnog opadanja stanovništva, iseljavanje, nepovoljna struktura ruralnog tržišta rada, niska razina stupnja obrazovanja ruralnog stanovništva, velika ovisnost ruralnog stanovništva o socijalnoj pomoći, siromaštvo, visoka stopa nezaposlenosti, pristup infrastrukturi i slično. Odreñivanje regija i načela regionalizacije u ekonomskoj teoriji i ekonomskoj politici pitanje je od strateškog značaja. Regionalna analiza makroekonomskih pokazatelja u prvom dijelu rada upućuje kako je tijekom tranzicijskog razdoblja u Hrvatskoj došlo do sve većih razlika na razini ekonomske razvijenosti pojedinih regija. Kroz novonastalu regionalizaciju Hrvatske na tri statističke regije- Jadransku, Panonsku i Sjeverozapadnu regiju pokušati će se izjednačiti ekonomsko i socijalno okruženje. Jadranska regija, po procjenama ima 50% BDP-a EU27, Panonska regija 36%, dok Sjeverozapadna regija 66%. Prema ovim pokazateljima Hrvatska se kvalificirala za sredstva iz europskih strukturnih fondova. Koristeći sredstva iz europskih strukturnih fondova, ali i primjenjujući organizacijski model clusterskog povezivanja poticati će se investiranje, komuniciranje i sagledavanje novih poslovnih mogućnosti u svrhu povećanja blagostanja i prihoda ruralnog stanovništva. Znanstveni doprinos kandidata je u isticanju modela izgradnje regionalnih clustera koji trebaju biti dio šire koncepcije razvoja konkurentnosti jer predstvaljaju dio napora za integriranjem clusterskog i regionalnog razvoja. Strategija clustera morala bi započeti s mapiranjem, kako bi se identificirali lokalne i regionalne konkurentske prednosti. Mapiranje je instrument benchmarking-a

32

industrija&sektora i identificiranja industrijskih trendova. Clusteri su važno sredstvo za identificiranje trendova i formuliranje industrijske politike. Potpomaganje razvoja clustera omogućuje povećanje konkurentnosti i inovacija, a učesnici clustera su bolje pripremljeni za suočavanje s pritiscima meñunarodne konkurencije, zahvaljujući procesu zajedničkog učenja i suparništva koje pospješuje brzinu procesa i inovaciju proizvoda. U Hrvatskoj se i u nacionalnoj strategiji razvoja i u Regionalnim operativnim planovima županija spominju clusteri, ali neophodno je da se clusterski pristup integrira u dizajniranju i implementaciji regionalne i lokalne razvojne politike. 6. Petrač, B. (suautor s Sudarić, T., Zmaić, K.): REGIONALIZACIJOM U SUSRET

GOSPODARSKO-EKONOMSKOM RAZVITKU REPUBLIKE HRVATSKE. Zbornik radova Znanstvenog skupa: 42. hrvatski i 2. meñunarodni znanstveni simpozij agronoma, Opatija, 2007., ISBN 978-953-6135-57-8 (udio predloženika 45%)

Primjena regionalizacije u Republici Hrvatskoj predstavlja stratešku problematiku koja ima za cilj izjednačiti društveno-gospodarski nejednakost kroz integralni regionalni razvitak. Ovaj razvitak trebao bi označiti cjelovito usklañen skup ciljeva, prioriteta i mjera umjerenih ka postizanju gospodarskog rasta i održivog razvitka, smanjenja gospodarskih i društvenih razlika regionalnih područja radi postizanja uravnoteženog razvoja, te uspostavljanje okvira za učinkovito planiranje i koordiniranje razvojnih aktivnosti. Upravo je cilj ovoga rada ukazati i upozoriti na neke od regionalnih različitosti županija Republike Hrvatske kroz demografske i ekonomske pokazatelje koji su inicijalni elementi pravovaljane regionalizacije Republike Hrvatske. Kako bi se na razini EU omogućila analiza i utvrñivanje stupnja gospodarskog razvitka neke zemlje odnosno regije, formuliranje i provoñenje regionalne politike i praćenje mjera i učinaka tih mjera na razvitak, bilo je potrebno stvoriti usklañeni sustav statističkih regija koji će omogućiti prikupljanje i obradu usporedivih podataka. Republika Hrvatska kao zemlja kandidat utvrñuje svoje tzv. statističke regije koje će danom ulaska u EU postati NUTS regije. Postojeća administrativna podjela Republike Hrvatske udovoljava kriterijima Eurostata na razinama NUTS I (cijela Hrvatska) i NUTS III (županije). Meñutim, za NUTS II koji se odnosi na statističku regionalizaciju ne postoji odgovarajuća administrativna podjela. Regionalizacija Republike Hrvatske na NUTS II razini postavljena je kroz tri osnovna kriterija – kriterij Eurostata o broju stanovnika, maksimalan financijski učinak od pristupa strukturnim fondovima u dugoročnom razdoblju i kriterij homogenosti pojedinih regija. Znanstveni doprinos ogleda se u sagledavanju ekonomskih, demografskih i društvenih pokazatelji društveno-gospodarske nejednakost. Jedan dio problema odnosi se na lokalne specifičnosti uzrokovane direktnim ili indirektnim posljedicama rata, dok su globalni problemi u pravilu mnogo dublji. Upravo su u radu prikazani visoki regionalni dispariteti kroz stope nezaposlenosti, BDP po stanovniku, razina obrazovanja, visini prihoda i slično a koji bi trebali biti i esencijalni pokazatelji regionalnog razvitka. Pokušaj smanjivanja regionalnih dispariteta društveno-ekonomskih nejednakosti moguće je realizirati kroz formiranje regionalnih klastera, koji bi trebali slijediti bottom-up pristup, odnosno pristup od niže razine agregacije prema višoj. Metoda «bottom-up» uključuje prikupljanje podataka na razini lokalnih poslovnih jedinica zbrajanjem kojim se dolazi do regionalne vrijednosti agregata. 7. Petrač, B. (suautor s Sudarić, T., Zmaić, K.): KONKURENTNOST SLAVONIJE I

BARANJE U FUNKCIJI TURISTIČKE PONUDE. Znanstveni skup: Menadžment u

33

agrobiznisu, II Savjetovanje HAED s meñunarodnim sudjelovanjem, 4-5. studenog. 2004., Stubičke Toplice, str. 174-176. (udio predloženika 40%)

Razvoj turizma na seljačkim domaćinstvima bitno se razlikuju po pojedinim regijama Republike Hrvatske zbog svojih specifičnih uvjeta kao što su prirodni uvjeti, stanovništvo, posjedovna struktura, tehnička opremljenost, organizacija poljoprivredne proizvodnje, ali i zbog različitih ekonomskih obilježja. Slavonija i Baranja čini agrarno najplodniji dio na kojem živi oko osamsto tisuća stanovnika, te je razvoj poljoprivredne djelatnosti na tom slavonsko ravničarskom dijelu najznačajniji. Turizam na seljačkim domaćinstvima alternativna je djelatnost za ostvarivanje dodatnih prihoda ne samo kroz smještajne kapacitete i rekreativne aktivnosti već i kroz ponudu vlastitih poljoprivrednih proizvoda. Ponuda vlastitih poljoprivrednih proizvoda na taj način predstavlja najbržu i najefikasniju distribuciju izmeñu poljoprivrednog proizvoñača i potrošača. Isticanjem pozitivnih obilježja po kojima se slavonsko-baranjsko područje razlikuje od drugih dijelova Republike Hrvatske uočiti će se njezina konkurentnost, dok će se seljačka domaćinstva koja se žele baviti turizmom kao svojom dodatnom djelatnošću bolje prilagoditi dinamičkom i neuravnoteženom okruženju. Znanstveni doprinos kandidata se ogleda u činjenici kako su poljoprivredni proizvodi, kao dio turističke ponude, kvantitativno i kvalitativno imaju strateško značenje u zadovoljavanju turističke ponude za daljnji razvoju Slavonije i Baranje. Za poboljšanje kvalitete proizvoda i usluga ponude seljačkih domaćinstva Slavonije i Baranje potrebno je kroz poduzetnički marketing prilagoditi se ciljanom tržišnom segmentu, te uz poboljšanje kvalitete proizvoda i usluga seljačkih domaćinstava izgraditi modele poticanja agroturizma, ureñenje zakonske regulative kako bi se omogućio daljnji razvoj turizma na seljačkim domaćinstvima Slavonije i Baranje. 5.1.2.4. Radovi objavljeni u zbornicima sažetaka sa znanstvenih skupova (a3) a) Prije izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B. (suautor sa Rilke, D.): "Osnova poljoprivrednih aktivnosti na području

Slavonije i Baranje", Znanstveni skup “Obnova i razvoj Istočne Hrvatske”, (suautor sa Rilke, D. cca 50%) Bizovac 1992., str. 7. (Zbornik sažetaka). (udio predloženika cca 50%)

U radu se polazi od značenja poljoprivrede koja nedvojbeno predstavlja jednu od najvažnijih gospodarskih područja Slavonije i Baranje. U području poljoprivrede Slavonije i Baranje 24% ukupnog aktivnog stanovništva nalazi zaposlenje, a 20% ukupnog stanovništva nalazi osnovu svoje egzistencije. Poljoprivreda bez prerañivačke industrije ostvaruje izmeñu 23 i 30% društvenog proizvoda Slavonije i Baranje. Rat koji je zahvatio Republiku Hrvatsku i posebno prostore istočne i zapadne Slavonije, uključivši i cijelu Baranju, smanjio je mogućnost, odnosno sposobnost poljoprivrede regije da ostvaruje svoje funkcije. Poljoprivreda Slavonije i Baranje nije više u mogućnosti doprinositi ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji pšenice s oko 60%, kukuruza oko 52%, krumpira oko 16%, djeteline oko 20%, lucerke oko 35%, jabuka oko 32%, šljiva oko 27%, grožña oko 25% i mlijeka oko 19%. Predloženik iznosi približnu ocjenu o tome što za poljoprivrednu proizvodnju Slavonije i Baranje znači samo privremeno okupirano područje, a kao takovo uzimaju se općine Beli Manastir i Vukovar u cjelini, zapadni dio općine Nova Gradiška i istočni dijelovi općine Osijek i Vinkovci (ne uzimajući u obzir ratnim operacijama

34

zahvaćena područja ostalih općina). Slavonija i Baranja izgubila je oko 37% stada krava i steonih junica, oko 46% stada krmača i suprasnih nazimica i oko 26% stada ovaca za priplod - dakle - bitnu pretpostavku razvoja stočarske proizvodnje. Znanstveni doprinos predloženika u ovom radu počiva u sistematizaciji stavova o izgradnji sustava uvjeta i mjera za osposobljavanje poljoprivrede Slavonije i Baranje za djelotvorno ostvarivanje njenih u ukupnih gospodarskih zadaća. 2. Petrač, B. (suautor sa Jurić, I., Crnjac, M.): "Ekonomska učinkovitost primjene N-

min metode u prihrani pšenice", Agronomsko savjetovanje, Pula 1996. (Zbornik

sažetaka). (udio predloženika cca 40%) Zbog značenja dušika u ishrani pšenice tijekom vegetacije, kao i zbog ekonomske učinkovitosti primjene dušika, autori rada obavili su istraživanja N-min metodom. N-min metoda zasniva se na prihrani pšenice dušikom u fazi busanja i vlatanja prema sadržaju mineralnog dušika u tlu u različitim dubinama, ovisno o razvoju korijenovog sustava. U tu svrhu postavljeni su poljski pokosi s različitim količinama dušika i različiti način prihrane (standardna metoda, vizualni dojam i prema sadržaju dušika u NO3 i NH4 obliku). Temeljem obrade podataka dobivenim N-min metodom utvrñen je utjecaj ukupne količine dušika kao i način i oblik dušika u ishrani pšenice. Prema dobivenim rezultatima analize ekonomske učinkovitosti prihrane pšenice dušikom ustanovilo se: a) prinosi pšenice rastu s povećanjem količine unešenog dušika u tlo, b) trend povećanja prinosa izraženiji je jedino kod šeste strategije (9,5 kg pšenice po 1 kg dušika) u odnosu na tradicionalnu (8,8 kg) i vizualnu (9,3 kg), c) ekonomska učinkovitost za sve promatrane strategije, uključivši tradicionalnu i vizualnu, opada s povećanjem unešenog dušika u tlo, počevši od minimalne količine. Znanstveni doprinos predloženika u ovom radu osobit je u definiranju strategije prema načinu i količini primjene dušika u prihrani pšenice. Ekonomska učinkovitost količine i načina primjene dušika analizirana je s dva aspekta: a) učinkovitost prihrane dušikom gdje se na svaku strategiju izračunava učinkovitost prihrane pšenice uzimajući prinose kao funkciju unesene količine dušika po hektaru, b) ekonomska učinkovitost prihrane dušikom koja je mjerena novčanom vrijednošću 1 kg dobivene pšenice u odnosu na novčanu vrijednost 1 kg dušika unešenog u tlo. 3. Petrač, B. (suautor sa Scitovski, R., Crnjac, M.): "Modeliranje optimalne strategije

u proizvodnji ribe i divljači u zatvorenim sustavima", Agronomsko savjetovanje, Pula, 1995. (Zbornik sažetaka). (udio predloženika cca 40%)

Autori polaze kako se temelju poznatih populacijskih modela matematičke biologije može definirati specijalni model optimalnog izlova ribe i ulova divljači u cilju ekonomskog gospodarenja. Model je opisan jednom običnom diferencijalnom jednadžbom u kojoj se pojavljuje izvjesni broj parametara. Analizom stacionarnih stanja u modelu moguće je utvrditi takvu strategiju eksploatacije, koja će nakon izvjesnog vremena osigurati maksimalno mogući prinos. Znanstveni doprinos predloženika u ovom radu je iznalaženje i identifikacija parametara koji se mogu odrediti na temelju empirijskih podataka rješavanjem odgovarajućih problema identifikacije parametara za obične diferencijalne jednadžbe. Na temelju ovog modela moguće je definirati dugoročnu optimalnu, ali i ekološki prihvatljivu strategiju

35

gospodarenja ribnjakom i lovištem, dovoljno precizno plansku količinu ribe i divljači za tržište a takoñer osigurati i konkurentnost na tržištu. 4. Petrač, B. (suautor s Deže, J., Tolušić, Z.): "Interakcija potrošača i tržišta

prehrambenih proizvoda", , Zbornik sažetaka simpozija 36 znanstvenog skupa hrvatskih agronoma s meñunarodnim sudjelovanjem, Opatija 2000., str. 69. (Zbornik sažetaka) (udio predloženika je 40%)

U uvjetima razvoja gospodarskog sustava poslovanje poljoprivrednih proizvoñača je u velikoj mjeri usmjereno k potrebama tržišta. Tržišno usmjereni proizvoñači koji se koriste metodama istraživanja tržišta i nastoje svojim proizvodima unaprijediti ponudu na tržištu, na dobrom su putu i u budućem razdoblju uspješno poslovati. Na tržištu prehrambenih proizvoda, mjestu gdje se susreću ponuda i potražnja, potrošači su važan činitelj postojeće uzročno-posljedične veze. Pilot istraživanjem kupaca i potrošača prosječne starosti 42 godine utvrñeno je da 66,34% ispitanika nabavlja proizvode više puta tjedno. Od ukupnog broja ispitanika 62% kontrolira rok uporabe, dok sastav prehrambenih proizvoda provjerava tek 16,83%. Kupci traže točno odreñene proizvoñače za pojedine proizvode u 72,24% slučajeva, ali su istodobno mišljenja da je podrijetlo proizvoda na ovitku (domaći, uvozni) slabo uočljivo. Mišljenje da su proizvodi domaćih proizvoñača niže kakvoće i viših cijena zastupljeno je kod 59,40% kupaca, dok svega 13,86% njih daje prednost domaćim proizvodima. Analiza je ukazala na mišljenje kupaca-potrošača koji naglašavaju nedovoljnu promidžbu, preporuku i loš ovitak domaćih proizvoda (33,66%) te njihovu lošu kakvoću i više cijene (29,70%). Znanstveni doprinos predloženika sastoji se u izradi upitnika anketnog istraživanja, obradu podataka i koncepta rada radi utvrñivanja najznačajnijih mišljenja i preporuka poljoprivredno prehrambenim proizvoñačima kako bi postali dinamičniji i kreativniji u proizvodnji i prodaji svojih proizvoda. Prodajna funkcija sastavni je dio poslovnih funkcija, a cilj je bio istaći njenu važnost u organiziranju i upravljanju poduzeća. 5. Petrač, B. (suautor s Deže, J., Zmaić, K.): "Tendencije kretanja proizvodnje mlijeka

u Republici Hrvatskoj", 37 Znanstveni skup hrvatskih agronoma s meñunarodnim sudjelovanjem, zbornik sažetaka, Opatija 2001., str. 79. (udio predloženika je cca 40%)

Proizvodnja mlijeka u Republici Hrvatskoj, (u razmatranom razdoblju 1988.-1999.) je u nepovoljnom položaju, obzirom da je usitnjena, niske proizvodnosti i kvalitete ne zadovoljava ukupne potrebe mlijeka u mljekarama. Problem je još složeniji jer mljekare u Republici Hrvatskoj ne mogu u potpunosti sudjelovati i konkurirati na meñunarodnom tržištu budući da imaju nisku proizvodnost i ne ispunjavaju uvjete kvalitete mlijeka, te se takav položaj proizvodnje mlijeka odražava na neracionalan i skup sustav otkupa i nabave mlijeka za razliku od visokorazvijenih europskih zemalja. istraživanjem govedarske proizvodnje, kao najznačajnije grane stočarstva, utvrñen je stalan pad broja muznih krava kao i pad proizvodnje mlijeka od 39% u odnosu na istraživano dvanaestogodišnje razdoblje. Takoñer, istraživanja su pokazala da je prosječna trženost mlijeka u Republici Hrvatskoj 41,3%, uz smanjenje higijenske ispravnosti mlijeka. Ukoliko se planira pridruživanje naprednim mljekarskim zemljama, onda usmjeriti pažnju povećanju proizvodnje mlijeka po kravi kao i poboljšati kvalitetu sirovog mlijeka. Republika

36

Hrvatska posluje u vrlo složenim tržišnim uvjetima, koji djeluju na položaj agrara u cjelini kao i na govedarstvo i proizvodnju mlijeka. Proizvodnja mlijeka ima povoljniji ekonomski status u odnosu na druge djelatnosti, te se ova proizvodnja potiče državnim mjerama agrarne politike putem novčanih poticaja kako bi se uspostavio stabilniji poslovni odnos izmeñu proizvoñača mlijeka i mljekarske industrije. Znanstveni doprinosit predloženika je prikazati položaj Republike Hrvatske u odnosu na zemlje Europe. Konkurentnost na meñunarodnom tržištu povezana je s složenom problematikom koju je potrebno postupno organizacijski i ekonomski rješavati. Cilj je bio utvrditi složenost nastalih problema u proizvodnji mlijeka i prioritete u njihovom razjašnjenju. 6. Petrač, B. (suautor s Deže, J., Zmaić, K.): "Tržišnost mlijeka u Republici

Hrvatskoj", , zbornik plenarnih izlaganja i sažetaka "Izazovi hrvatskoj poljoprivredi na pragu 21. stoljeća" Poreč 2000., str. 184-185., (zbornik sažetaka), (udio predloženika je 70%).

Razvitak proizvodnje mlijeka u Republici Hrvatskoj odreñen je specifičnošću proizvodnje, mjerama agrarne politike, kao i tržišnim činiteljima. Na veliki broj tržišnih činitelja sami proizvoñači ne mogu izravno utjecati, već se njihovom djelovanju moraju prilagoñavati. Proizvodnja mlijeka je u nepovoljnom položaju, jer je nerazvijena, nisko produktivna i ne zadovoljava ukupne potrebe mlijeka u mljekarskoj industriji. Istraživanje mjera agrarne politike na razvitak proizvodnje mlijeka usmjereno je na kretanje broja krava i njihovog udjela u ukupnom broju goveda, ukupnoj proizvodnji i otkupu mlijeka, ponudi i potražnji industrijskih prerañivača mlijeka te na izvoz i uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda. Istraživanjem je utvrñeno da se od ukupnog broja goveda u Republici Hrvatskoj 89% nalazi u vlasništvu obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koja ostvaruju preko 65% ukupne proizvodnje mlijeka. Prosječna količina mlijeka po kravi je izuzetno niska, te u 1998. godini iznosi 2.278 litara po kravi. Trženost mlijeka u Hrvatskoj iznosi oko 41%, što je nisko u usporedbi s Europskom unijom, gdje je trženost oko 94%. Uvoz mlijeka i prerañevina predstavlja visoku stavku od 128.239 t, odnosno 20,85% u usporedbi s ukupno proizvedenom količinom mlijeka u Republici Hrvatskoj.

Znanstveni doprinos u radu izražen je sudjelovanjem u obradi i analizi prikupljenih statističkih podataka o proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda. Nakon dobivenih relevantnih pokazatelja o trženosti mlijeka načinjen je rad suradnjom sa suautorima. 7. Petrač, B.: "Posjedovna struktura obiteljskih gospodarstava u funkciji razvitka

hrvatske poljoprivrede", 36. Znanstveni skup hrvatskih agronoma s meñunarodnim sudjelovanjem, zbornik sažetaka, Opatija 2000., str. 70.

Visok udjel obiteljske poljoprivrede u Republici Hrvatskoj u posjedovanju i uporabi osnovnih čimbenika poljoprivredne aktivnosti, čine pitanja u svezi uspješnosti poslovanja obiteljskih gospodarstava, predmetom je izuzetnog znanstvenog interesa. Posjedovnom strukturom odreñena je struktura obiteljskih gospodarstava prema njihovim veličinama. Kako o veličini poljoprivrednog gospodarstva zavisi njihova organiziranost, proizvodna orijentacija, robnost, opremljenost tehnikom i primjena suvremene tehnologije, u radu se

37

analiziraju utjecaji veličine gospodarstava koja su u izravnoj funkciji razvitka hrvatske poljoprivrede. Znanstveni doprinos predloženika što je analizom utjecaja veličine gospodarstava svih na spomenuta područja nedvosmisleno ustvrdio, polazeći sa svih analizirajućih stajališta, da je pretpostavka uspješnog uključivanja obiteljske poljoprivrede u ostvarivanju željenih ciljeva razvijanje posjedovne strukture sa svrhom njenog mijenjanja, a s tim da se drastično smanji broj sitnih posjeda a poveća broj krupnijih. Drugim riječima, teži se obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima dovoljno velikim da uspješno ostvaruju svoj dio zadataka u ostvarivanju ekonomskih funkcija poljoprivrede i tako doprinose bržem razvoju hrvatske poljoprivrede. Predloženik u radu pokušava ispitati ulogu koju ima posjedovna struktura u poljoprivredi Republike Hrvatske u ograničavanju uspješnosti poljoprivredne proizvodnje. Naše razmatranje obuhvaća posjedovnu strukturu u Sektoru obiteljske poljoprivrede jer se ona, u ovom trenutku, samo u njegovim okvirima javlja kao mogući ograničavajući čimbenik poljoprivredne proizvodnje. 5.1.2.4. Radovi objavljeni u zbornicima sažetaka sa znanstvenih skupova (a3) b) Nakon izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B. (suautor s Tolić, S., Zmaić, K.): PROBLEMI DEMOGRAFSKOG

RAZVOJA SELA ISTOČNE HRVATSKE. Zbornik sažetaka simpozija XXXV Znanstveni skup hrvatskih agronoma s meñunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 1999., str. 75. (udio kandidata 50%)

Značaj poznavanja socioekonomske strukture seoskog stanovništva pri kreiranju gospodarske politike proizlazi iz visokog udjela seoske populacije u ukupnom stanovništvu istočne Hrvatske. U radu se istražuje značaj demografske strukture u gospodarskom razvoju regije na temelju rezultata popisa stanovništva i anketnih istraživanja. U demografskoj strukturi istočne Hrvatske poljoprivredno stanovništvo je zastupljeno s 12%, a znatno je veći udio stanovnika koji djelomično temelje egzistenciju na dohotku od poljoprivrede. Preko 60% radne populacije se bavi dvojnom aktivnošću, što upućuje na nedovoljan gospodarski razvoj regije. U strukturi radnog kontingenta poljoprivrednog stanovništva najzatupljenija je dobna struktura starija od 55 godina života, njena je zastupljenost porasla s 20-35% u desetogodišnjem razdoblju. Znanstveni doprinos kandidata se ogleda u prikupljanju i obradi podataka te isticanju problema neravnomjerne raspodjele stanovništva u selima istočne Hrvatske, koja je dodatno pojačana nasilnim migracijama u razdoblju domovinskog rata. Nedovoljna motiviranost poljoprivrednih obitelji za povratak u mjesta stanovanja, kao i odlazak mladih ljudi sa sela upućuje na potrebu učinkovitije pomoći države u ostvarivanju demografske i razvojne politike sela istočne Hrvatske. 2. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Tolušić, Z., Deže, J.): TEDENCIJE PROIZVODNJE

MLIJEKA U REPUBLICI HRVATSKOJ. Zbornik sažetaka simpozija XXXVII Znanstveni skup hrvatskih agronoma s meñunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 2001. str. 79. (udio predloženika 40%)

Proizvodnja mlijeka u Republici Hrvatskoj, (u razmatranom razdoblju 1988.-1999.) je u nepovoljnom položaju, obzirom da je usitnjena, niske proizvodnosti i kvalitete ne

38

zadovoljava ukupne potrebe mlijeka u mljekarama. Problem je još složeniji jer mljekare u Republici Hrvatskoj ne mogu u potpunosti sudjelovati i konkurirati na meñunarodnom tržištu budući da imaju nisku proizvodnost i ne ispunjavaju uvjete kvalitete mlijeka, te se takav položaj proizvodnje mlijeka odražava na neracionalan i skup sustav otkupa i nabave mlijeka za razliku od visokorazvijenih europskih zemalja. istraživanjem govedarske proizvodnje, kao najznačajnije grane stočarstva, utvrñen je stalan pad broja muznih krava kao i pad proizvodnje mlijeka od 39% u odnosu na istraživano dvanaestogodišnje razdoblje. Takoñer, istraživanja su pokazala da je prosječna trženost mlijeka u Republici Hrvatskoj 41,3%, uz smanjenje higijenske ispravnosti mlijeka. Ukoliko se planira pridruživanje naprednim mljekarskim zemljama, onda usmjeriti pažnju povećanju proizvodnje mlijeka po kravi kao i poboljšati kvalitetu sirovog mlijeka. Republika Hrvatska posluje u vrlo složenim tržišnim uvjetima, koji djeluju na položaj agrara u cjelini kao i na govedarstvo i proizvodnju mlijeka. Proizvodnja mlijeka ima povoljniji ekonomski status u odnosu na druge djelatnosti, te se ova proizvodnja potiče državnim mjerama agrarne politike putem novčanih poticaja kako bi se uspostavio stabilniji poslovni odnos izmeñu proizvoñača mlijeka i mljekarske industrije. Znanstveni doprinos kandidata je prikazati položaj Republike Hrvatske u odnosu na zemlje Europe. Konkurentnost na meñunarodnom tržištu povezana je s složenom problematikom koju je potrebno postupno organizacijski i ekonomski rješavati. Cilj je bio utvrditi složenost nastalih problema u proizvodnji mlijeka i prioritete u njihovom razjašnjenju. 3. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Tolušić, Z., Deže, J.): TRŽNOST MLIJEKA U

REPUBLICI HRVATSKOJ. Zbornik plenarnih izlaganja i sažetaka «Izazovi hrvatskoj poljoprivredi na pragu 21. stoljeća» Poreč, 2000. str. 184-185. (udio predloženika 30%)

Razvitak proizvodnje mlijeka u Republici Hrvatskoj odreñen je specifičnostima ove proizvodnje, mjerama agrarne politike kao i tržišnim činiteljima. Na veliki broj tržišnih činitelja sami proizvoñači ne mogu direktno utjecati, već se njihovom djelovanju moraju prilagoñavati. Proizvodnja mlijeka je u nepovoljnom položaju jer je nerazvijena, nisko produktivna i ne zadovoljava ukupne potreba mlijeka u mljekarskoj industriji. Istraživanje mjera agrarne politike na razvitak proizvodnje mlijeka je sagledano na osnovu kretanja broja krava i njihovog udjela u ukupnom broju goveda, ukupnoj proizvodnji i otkupu mlijeka, ponudi i potražnji industrijskih prerañivača mlijeka, te kroz izvoz i uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda. Istraživanjem je utvrñeno kako se od ukupnog broja goveda u Republici Hrvatskoj 89% nalazi u vlasništvu obiteljskih gospodarstava, koja ostvaruju preko 95% ukupne proizvodnje mlijeka. Prosječna količina mlijeka po kravi je izuzetno niska, te ona u 1998. godini iznosi 2.278 litara po kravi. Tržnost mlijeka u Hrvatskoj iznosi oko 41,3% što je nisko u usporedbi s Europskom Unijom, gdje je tržnost 94%. Uvoz mlijeka i prerañevina predstavlja visoku stavku od 128.239 tona, odnosno 20,85% u usporedbi s ukupno proizvedenom količinom mlijeka u Republici Hrvatskoj. Znanstveni doprinos kandidata u ovom radu temelji se na analizi prikupljenih podataka iz statističkih publikacija na osnovi kojih su izvedena zaključna razmatranja o raspoloživim resursima u proizvodnji mlijeka poljoprivrednih gospodarstava Republike Hrvatske. Cilj je prikazati zabrinjavajući nisku trženost i njezin utjecaj na tržište mlijeka u Republici Hrvatskoj. 5.2. OCJENA ZNANSTVENOG RADA PREDLOŽENIKA

39

Prof. dr. sc. Božidar Petrač se kao diplomirani inženjer agronomije i magistar i doktor ekonomskih znanosti s uspjehom posvetio izučavanju problema ekonomike poljoprivrede. Rezultat njegova znanstvenog zanimanja i dosadašnjeg rada su gotovo svi radovi s kojima se do sada javio u javnosti. Ovi su radovi izraz njegove sposobnosti da kompleksno sagledava probleme poljoprivredne aktivnosti, a kojoj je pridonijelo njegovo agronomsko i ekonomsko obrazovanje te praktičan rad u poljoprivrednim gospodarskim subjektima. Pri ocjenjivanju znanstvenog rada dr. Božidara Petrača izvršena je klasifikacija njegovih radova u četiri osnovne skupine - prvi čine oni radovi koji se odnose na problematiku finalizacije primarnih poljoprivrednih proizvoda, drugi oni koji se odnose na obnovu i razvitak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, treći na razvitak poljoprivrede u tranzicijskim uvjetima, te transformacija hrvatske poljoprivrede za uključivanje u Europsku uniju, a četvrti na razvitak ruralnog prostora kroz diverzifikaciju gospodarskih aktivnosti na tom prostoru. Iz problematike finalizacije poljoprivrednih proizvoda dr. Božidar Petrač napisao je 6 znanstvenih radova. Istraživanje ove problematike on je započeo prilikom izrade doktorske disertacije. Od tada pa do danas on se bavi ovom problematikom. Temeljna hipoteza koju pristupnik želi dokazati svojim istraživanjima jest da put koji vodi potpunijem ostvarivanju funkcija poljoprivrede (riječ je o funkciji zapošljavanja u stvaranju dohotka) je širenje mogućnosti oplemenjivanja poljoprivrednih proizvoda kroz procese stupnjevane finalizacije. U sklopu istraživanja problematike finalizacije poljoprivrednih proizvoda njegov najveći doprinos su radovi koji se odnose na finalizaciju pšenice. Istraživanje je locirano na prostor istočne Hrvatske gdje je i najveća proizvodnja primarnih poljoprivrednih proizvoda, pa prema tome i najveći prerañivački kapaciteti. Iz problematike razvitka obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava dr.sc. Božidar Petrač objavio je 7 znanstvenih radova u časopisima i zbornicima radova. Značajniji radovi iz te problematike kojima se dr. Božidar Petrač prezentirao znanstvenoj i stručnoj javnosti su njegovi radovi: Obnova poljoprivrednih aktivnosti na području Slavonije i Baranje (1992) u kojem autor oblikuje i predlaže izgradnju sustava za osposobljavanje poljoprivredne aktivnosti Slavonije i Baranje za djelotvorno ostvarivanje njenih i ukupnih zadataka, Perspektive i aktualni problemi razvoja stočarske proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima Slavonije i Baranje 1995, koji takoñer predstavlja izvorni rad u kojem se obrañuje, na osnovi istraživanja - anketa, uzroci nedovoljno zastupljenosti pojedinih vrsta stoke, neodgovarajući pasminski sastav i nezadovoljavajuća razina robnosti stočarske proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima, Posjedovna struktura u sustavu čimbenika aktivnosti obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava 2003., gdje autor istražuje utjecaj veličine posjeda na poljoprivrednu proizvodnju i utvrñuje da taj utjecaj dolazi do izražaja prije svega, na području organizacije proizvodnje, proizvodne organizacije, stupnja robnosti, tehničke opremljenosti i primjene razvijene tehnologije. Treća skupina radova odnosi se na istraživanje hrvatske poljoprivrede u uvjetima tranzicije, te potrebama transformacija poljoprivrede kao pretpostavka uključivanja u Europsku uniju. Iz tog znanstvenog područja objavljeno je ukupno 9 radova posebno u publikacijama s meñunarodnom priznatom recenzijom. Naročita pozornost posvećena je analizi racionalnosti uvjeta poljoprivredne aktivnosti u tranzicijskom razdoblju, te njihov utjecaj na brži razvitak poljoprivrede. Temeljna hipoteza koju predloženik dokazuje da cjelokupne političke i gospodarske transformacije u Hrvatskoj, kao i zemljama CEE će neposredno imati značajne implikacije i refleksije na razvitak i performanse poljoprivrede

40

kroz meñuregionalnu konstalaciju odnosa i vanjskotrgovinsku razmjenu. Jedna od strateških opusa u postizanju cilja politike razvitka poljoprivrede je nastojanje za učlanjenje hrvatske u Svjetske i europske trgovinske i ekonomske integracije (ostvareno je uključivanje u WTO i CEFTA-u, a na duži rok pridruživanje u članstvo u EU). Četvrta skupina radova odnosi se na istraživanja ruralnog razvoja kao teritorijalni koncept ekonomskog i socijalnog razvitka koji se bavi širokim nizom ekonomskih i socijalnih problema s kojima se susreću stanovništvo koje živi u ruralnim prostorima. Osnovno polazište koju predloženik dokazuje da bez obzira što poljoprivreda ima visok značaj u ruralnim prostorima, odnosno poljoprivreda kao dominantna aktivnost ruralnog prostora treba biti samo dio spektra ruralnih gospodarskih aktivnosti. Diverzifikacija gospodarskih aktivnosti ima za cilj ne samo povezati ruralni prostor sa urbanim već integrirati ruralni prostor u cjelokupnu nacionalnu ekonomiju, odnosno poticati gospodarske aktivnosti u tom prostoru. U znanstvenom radu predloženika vidljiv je sustavni pristup i dosljedna primjena znanstveno istraživačke metodologije što ih uvodi u specifična područja agrarne ekonomike nastojeći predstaviti i analizirati problematiku izučavanog područja na znanstveno primjeren način. 6. ZAKLJUČAK, MIŠLJENJE I PRIJEDLOG STRUČNOG POVJERENSTVA 6.1. Zaključak o ispunjenju minimalnih uvjeta pristupnika Temeljem izvršene analize i ocjene znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti dr. sc. Božidara Petrača, redovitog profesora Ekonomskog fakulteta u Osijeku i Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, stručno povjerenstvo utvrñuje ispunjenje slijedećih uvjeta za izbor u natječajem raspisano zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju iz područja društvenih znanosti, znanstveno polje ekonomije, znanstvena grana Opća ekonomija. 1. Pristupnik dr.sc. Božidar Petrač ispunjava sve uvjete koje je utvrdilo Nacionalno vijeće

za znanost a sukladno člankom 32. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (N.N. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju budući da:

- ima akademski stupanj doktora ekonomskih znanosti kojeg je stekao 1990. godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku;

- u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 13. travnja 2004. godine;

- ima 44 objavljena znanstvena rada (a1 + a2), od kojih 19 u časopisima ili publikacijama s meñunarodno priznatom recenzijom, odnosno s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama (a1);

- objavio je nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 8 znanstvenih radova u časopisu s meñunarodno priznatom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenoj publikaciji;

- objavio je prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 13 znanstvenih radova objavljenih u ostalim domaćim časopisima i publikacijama;

41

- svi objavljeni radovi se sadržajno nalaze unutar znanstvenih skupina i polja Opće ekonomije;

- sudjelovao je na brojnim meñunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima.

Prema odluci Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o nužnim uvjetima nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno nastavna zvanja (N.N. 129/05), a sukladno članku 93. stavak 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (N.N. br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), pristupnik dr.sc. Božidar Petrač ispunajva sljedeće uvjete:

- u svojstvu nastavnika, stalnog i gostujućeg, održao je na Ekonomskom fakultetu u Osijeku i Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku znatno više nastave od, u uvjetima naznačenim, šesto norma sati. Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku zaposlen je od 1. rujna 1975. godine, a na Poljoprivrednom fakultetu Osijek (kumulativni radni odnos 20%) od 1994. godine;

- autor je jednog sveučilišnog udžbenika „Ekonomika agrara“ te jedne skripte „Ekonomika poljoprivrede“ za stručni studij na Ekonomskom i Poljoprivrednom fakultetu za predmet „Ekonomika poljoprivrede“;

- pod njegovim mentorstvom obranjeno je tridesetak diplomskih radova, a pri tomu je objavio 2 rada s dr.sc. Snježanom Tolić kojoj je bio mentor pri izradi magistarskog rada, te 6 radova sa dr.sc. Tihanom Sudarić kojoj je bio mentor pri izradi doktorske disertacije;

- sudjelovao je ili održao priopćenje na 31 znanstvenom skupu sa objavljenim i recenziranom radovima a od toga na 19 meñunarodnih znanstvenih skupova u zemlji ili inozemstvu;

- bio je urednik dva zbornika radova sa znanstvenog skupa: • zbornik radova XXXVII znanstveni skup hrvatskih agronoma s

meñunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 2001. • Zbornik radova sa znastvenog skupa „Globalizacija i regionalni

identitet“, Ekonomski fakultet Osijek, Osijek 2007. - recenzirao je više od 10 članaka – radova u znanstvenim časopisima

„Ekonomski vjesnik“, „Poljoprivreda“ te recenzirao 4 sveučilišna udžbenika i to: „Troškovi i kalkulacije u poljoprivrednoj proizvodnji“ autora M. Karić, I. Štefanić, „Pčelarstvo“ autora dr.sc. Z. Tucak; „Ekonomika voćarske i vinogradarske proizvodnje“, autora dr. M. Karić i sur.; „Osnove agroekonomike“ autora dr. K. Zmaić

- recenzirao 4 znanstvena projekta koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, te jedna recenzija Plana i programa poslijediplomskog doktorskog studija.

- Voditelj – glavni istraživač 5 znanstveno istraživačka projekta koje je ili financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa:

• „Projektiranje razvitka obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u stočarskoj proizvodnji“ 1996. do 1999. godine.

• „Obnova i unapreñenje poljoprivrede hrvatskog podunavlja“ od 1999. do 2002. godine

• „Strategija poboljšanja uspješnosti obiteljskih gospodarstava“ do 2002. do 2005. godine

• „Prilagoñavanje resursa u funkciji razvitka obiteljske poljoprivrede“ od 2005. do 2007. godine

42

• „Diverzifikacija gospodarskih aktivnosti u funkciji ruralnog razvitka“ od 2007. do 2010. godine.

- u razdoblju od 1993. godine do danas bio je u 4 navrata pročelnik Zavoda za agroekonomiku na Poljoprivrednom fakultetu, te aktualni voditelj poslijediplomskog specijalističkog studija „Upravljanje poljoprivrednim gospodarstvima“ i poslijediplomskog doktorskog studija „Agroekonomika“ na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku.

Na temelju svega navedenog stručno povjerenstvo zaključuje da prof.dr.sc. Božidar Petrač zadovoljava opće uvjete u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju propisane odlukom Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja budući da od predloženih 12 uvjeta ispunjava u cjelosti 8 uvjeta. Ocjenjujući znanstveni, nastavni i stručni rad pristupnika prof.dr.sc. Božidara Petrača jednoglasni smo

mišljenja da redoviti profesor prof.dr.sc. Božidar Petrač ispunjava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Iz svega izloženog naš je

prijedlog da se u ovom postupku dr.sc. Božidar Petrač izabere u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje ekonomije, znanstvene grane Opća ekonomija. Stručno povjerenstvo: 1. ___________________________________ Prof. dr. sc. Marcel Meler 2. ___________________________________ Prof. dr. sc. Željko Turkal 3. ___________________________________ Prof. dr. sc. Petar Grahovac

43

U Osijeku, Zagrebu, __________________ 2009.

PRIVITAK

44

TABLIČNI PREGLED OBJAVLJENIH RADOVA

Red. br.

Vrsta rada Prije posljednjeg

izbora

Nakon posljednjeg

izbora

Ukupno

1. Knjige 1 - 1

2. Časopis/publikacija s meñunarodnom priznatom recenzijom (a1)

11 8 19

3. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima važnim za struku

11 2 13

4. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova znanstvenih skupova

5 8 13

5. Znanstveni radovi i sudjelovanje na domaćim i meñunarodnim skupovima - objavljeno u zbornicima sažetaka

7 2 9

6. Prikazi 1 1 2

7. Stručni radovi 1 1 2

45

KATEGORIZACIJA RADOVA PREDLOŽENIKA prof. dr. sc. BOŽIDARA PETRAČA 1. Knjige 1. Petrač, B.: "Agrarna ekonomika", Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku,

Ekonomski fakultet u Osijeku i Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek 2002. (263. str.) Recenzenti: prof.dr.sc. Ljubomir Baban, prof.dr.sc. Marcel Meler, prof.dr.sc. Petar Karoglan

2. Znanstveni radovi po vrsnoći izjednačeni s časopisima ili publikacijama s meñunarodno priznatom recenzijom (a1)

a) Prije izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B.: "Die Motivation der Landwirte in den Familienwirtschaften in der

Republik Kroatien", XVII Wisenschaftliches symposium, Osijek-Pforzheim, Osijek, 1996, str. 103-114.

2. Petrač, B. (suautor s Štefanić, I., Štefanić, E.): "Economic Analysis of Different Tillage

Management in Northeastern Croatia", Bibliotheca Fragmenta Agronomica, Pulawy, 1997. str. 597-601. (Izvorni znanstveni rad). (udio predloženika cca 35%):

3. Petrač, B. (suautor s Kanisek, J., Bukvić, Ž.): "Economic Efficiency of Application of

Different Soil Tillage Pracistes Winter Wheat Production in East Croatia Conditions", Bibliotheca Fragmenta Agroeconomica, Pulawy 1997, str. 351-355. (Izvorni znanstveni rad). (udio predloženika cca 35%)

4. Petrač, B. (suautor sa Stipešević, B., Žugec, I.): "Possibility of Reduced Soil Tillage for

Winter Wheat in East Croatia Conditions", Bibliotheca Fragmenta Agroeconomica, Pulawy, 1997, str. 613-616. (Izvorni znanstveni rad). (udio predloženika cca 40%)

5. Petrač, B. (suautor s Jurić, J., Crnjac, M.): "Analysis of Economics Efficiency of Top

Dressing by Nitrogen of Soil Sown by Wheat", International Workshop on: Improved Crop Quality by Nutrient Management, Crop Quality of Abstracts, Bornova, Izmir-Turkey, Sept. 28-Oct.1, 1998, pp 58-63. (udio predloženika cca 50%)

6. Petrač, B. (suautor s Kanisek, J., Žugec, I.): "Results of application of reduces soil

tillage at wheat production", Fifth Congress European Society for Agronomy, ISBN 80-7137-500-4, Short communications, Volumen I, pp. 52-55, 28 June – 2 July 1999, Nitra, The Slovak Republik, (udio predloženika cca 35%)

7. Petrač, B. (suautor s Kanisek, J., Žugec, I.): "Influence of Soil Tillage System of Energy Balance at Wheat Production", Energye and Agriculture towards the Third Millennium, Agriculturar University of Athens 2-5 June 1999, str. 854-858 (udio predloženika cca 40%)

46

8. Petrač, B. (suautor s Tolić, S.): „Mixed forms - a burden or a catalyst of development of

Croatian agriculture", International scientific symposium, "Strategy of economic development of Eastern Croatia", Proceedings. Croatian Economists Association, Osijek 1998, pp.289-303 (paper presented at a scientific symposium), (referat na znanstvenom skupu)

9. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K.): "Agriculture of Croatia in the Transition –

Development Conditions", Proceedings of the Union of Scientists – Rousse, Energy Efficiecy and Agricurtural Engineering, Volume 2, Rousse, Bulgaria, 4-6 April, 2002., 332-338. (udio predloženika je cca 70%)

10. Petrač, B. (suautor s Banaj, D., Zmaić, K.): "Influence of Economiy Various Faktors on

the Working Quality of Pneumatic Distributors", Proceedings of the Union of Scientist – Rousse, Energy Efficieney and Agricurtural Engineering, Volume 2, Rousse, Bulgaria, 4-6 April, 2002., 325-332. (udio predloženika je cca 40%)

11. Petrač, B. (suautor s Cini, V., Ferenčak, I.): "Probleme der Arbeitslosigkeit in Kroatien

unter den Bedingungen der Transformation", XXIV. Wissenschatfliches Symposium «Management dezentraler Systeme in Staat und Wirtschaft», The J.J. Strossmayer University of Osijek and Pforzheim University of Applied Sciences, Pforzheim 15.-19.10.2003., p. 12-23. (udio predloženika 40%)

b) Nakon izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B., (suautor s Zmaić, K., Sudarić, T.) : GRAIN PRODUCTION AS A BASIS OF

AGRICULTURAL AND ECONOMIC DEVELOPMENT. Proceedings of International Congress Flour-Bread ′03, 4th Croatian Congress of Cereal Technologists, Opatija, 2003., str. 24-30. (izvorni znanstveni rad), ISBN 953-7005-04-6, UDC 633.1:338.439.4 (udio predloženika 40%)

2. Petrač, B., (suautor s Zmaić, K., Sudarić, T.) : CROATIA AGRICULTURE IN FRONT

OF CHALLENGE FOR ENTERING EUROPEN UNION. Agricultural machinery and technologies, Agricultural Sciences and Vetirinary Medicine, Rousse, Vol. 40., 2003., str. 134-138. (izvorni znanstveni rad) – ISSN 1311-3321 (udio predloženika 55%)

3. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K.): NOMINAL AND EFFECTIVE PROTECTION OF

AGRICULTURAL PRODUCTS IN THE REPUBLIC OF CROATIA. Agricultural machinery and technologies, Agricultural Sciences and Vetirinary Medicine, Rousse, Vol. 40., 2003., str. 118-122., (izvorni znanstveni rad) – ISSN 1311-3321, (udio predloženika 65%)

4. Petrač, B., (suautor s Cini, V., Zmaić, K.): DIE KONKURRENZFÄHIGKEIT DER

KROATISCHEN LANDWIRTSCHAFT. XXV. Wissenschaftliches Symposium ¨Entwicklungstendenzen und Reformzwänge in der Republik Kroatien und in der Bundesrepublik Deutschland unter dem Einfluss der europäischen Integrationsprozesse¨, Ekonomski fakultet u Osijeku und Fachhochschule Pforzheim Hochschule für Gestaltung,

47

Technik und Wirtschaft, Osijek 2004., str. 71-81., (izvorni znanstveni rad) – ISSN 953-6073-88-9 (udio predloženika 45%)

5. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Sudarić, T.): UTJECAJ TRANSEUROPSKOG

KORIDORA Vc NA REGIONALNI RAZVOJ. 1st international scientific symposium Corridor Vc as euro-regional connection on the traffic route Baltic sea-Central Europe-Adriatic sea, Ekonomski fakultet u Osijeku, 2004., Osijek (ISBN 953-6073-91-9, UKD 625.711.1(4) (063)) (udio predloženika 50%)

6. Petrač, B. (Zmaić, K., Sudarić, T.): REDUCTION OF MARGINAL YIELD IN CEREAL

CROPS PRODUCTION AND POSSIBILITIES TO INCREASE THEIR YIELD. Proceedings of 3rd International Congress Flour-Bread ′05, 5th Croatian Congress of Cereal Technologists, Opatija, 2005. (ISBN 953-7005-04-6, UDC 664.66(063)) (udio predloženika 60%)

7. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Sudarić, T.): CROP PRODUCTION IN A FUNCTION

OF AGRICULTURAL AND ECONOMIC DEVELOPMENT. Prospects of the Agriculture of the 3rd Millenium Science, Bulletin of the University of Agricultural Science and Veterinary Medicine, Vol. 62., 2005., Cluj-Napoca, Romania (ISSN 1454-2382) (udio predloženika 50%)

8. Petrač, B. (suautor s Lončarić, R., Zmaić, K.): ECONOMIC EFFECTS OF WINTER

WHEAT FERTILIZATION. Cereal Research Communications, Proceedings of the VI. Alps-Adria Scientific Workshop Obervellach, Austria, 2007. (Accession Number: 038SA-0114, ISSN 0133-3720) (udio predloženika 35%)

3. Znanstveni radovi objavljeni u časopisima i u zbornicima radova znanstvenih skupova (a2) 3. 1. Znanstveni radovi u domaćim časopisima važnim za struku (a2)

a) Prije izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B.: "Aplikacija prognostičkih metoda na primjeru proizvodnje pšenice u

Slavoniji i Baranji", Privreda, godina 33, 1989., 4, 427-431. (Izvorni znanstveni rad) 2. Petrač, B.: "Mogućnosti proizvodnje i potrošnje osnovnih ratarskih proizvoda u

Slavoniji i Baranji do 2010. godine", Ekonomski vjesnik, godina III., 1990, 245-251 (Pregledni članak)

3. Petrač, B.: "Reprodukcijski tok kukuruza kao jedne od osnovnih ratarskih kultura,

Ekonomski vjesnik, godina IV., 1991., 2, 275-284 (Pregledni članak) 4. Petrač, B. suautor s Rilke, D): "Posjedovna struktura u sustavu čimbenika aktivnosti

obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava", Ekonomski vjesnik, godina VI, 1993, 1, 47-62., Izvorni znanstveni rad, (udio predloženika cca 50%)

48

5. Petrač, B. (suautor s Tolić, S., Deže, J.): "Perspektive i aktualni problemi razvoja stočarske proizvodnje na obiteljskim gospodarstvima Slavonije i Baranje, Ekonomski vjesnik, godina VII, 1995, 1, str. 68-74. (Predhodno priopćenje). (udio predloženika 50%)

6. Petrač, B. (suautor s Karić, M.): "Rizici u poljoprivredi i zaštita proizvodnje na

obiteljskim gospodarstvima", Ekonomski vjesnik, godina VII, 1996, str. 71-82. (Pregledni članak). (udio predloženika 50%)

7. Petrač, B.: "Projekcija proizvodnje i potrošnje pšenice u funkciji dugoročnog

razvoja poljodjeljstva Hrvatske", Ekonomski vjesnik, godina VIII, 1996, 1,2, str. 27-32 (Izvorni znanstveni rad).

8. Petrač, B. (suautor s Deže, J., Ranogajec, Lj.): "Značaj čovjeka u razvitku

poduzetništva obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava", Poljoprivreda, godina 2, 1998, 1, str. 72-78. (Izvorni znanstveni rad). (udio predloženika 50%)

9. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Tolušić, Z.): "Trženost mlijeka u Republici

Hrvatskoj", , Poljoprivreda, sv. 7., br. 1., Osijek 2001., str. 56-60. (prethodno priopćenje) (udio predloženika ccA 50%)

10. Petrač, B.: "Radna snaga kao čimbenik aktivnosti obiteljskih poljoprivrednih

gospodarstava", Ekonomski vjesnik, godina XIV., br. 1 i 2, Osijek 2003, str. 53-60 (izvorni znanstveni članak)

11. Petrač, B.: "Motivacija poljoprivrednika – čimbenik uspješnosti u aktivnosti

obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava", Ekonomski vjesnik, godina XV., br. 1-2, Osijek, str. 79-86. (Izvorni znanstveni rad)

b) Nakon izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B., (suautor s Zmaić, K.): VELIČINA GOSPODARSTVA U FUNKCIJI

ROBNOSTI POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA. Znanstveni skup: ¨Razvojne perspektive ruralnog svijeta Slavonije i Baranje¨, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2003., str. 193-206. (izvorni znanstveni rad) ISBN 953-6666-30-8 (udio predloženika 60%)

2. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K.): VAŽNOST POZNAVANJA TRŽIŠTA KAO

PRETPOSTAVKA RAZVOJA POLJOPRIVREDNIH OBITELJSKIH GOSPODARSTAVA. Poljoprivreda 8(02)2. str. 50-56. Osijek, 2002; ISSN 1330-7142, 11. ref., CAB Abstracts (udio predloženika 70%)

3.1. 2. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova znanstvenih skupova (a2)

a) Prije izbora u zvanje redovitog profesora

49

1. Petrač, B.: "Kvantifikacija stupnja finalizacije osnovnih ratarskih kultura u funkciji ostvarivanja integriteta agroindustrijske proizvodnje Slavonije i Baranje", JUMA, Osijek, 1989, str. 304-315. (Izvorni znanstveni rad).

2. Petrač, B. (suautor s Hrsto, D., Kanisek, J.): "Economic Aspects of Wheat Processing in

Eastern Croatia, First Croatian Congress of Cereal Technologists with International Participation", “BRAŠNO-KRUH ‘97”, OPATIJA, 1997, str. 77-82, (Izvorni

znanstveni rad). (udio predloženika cca 40%) 3. Petrač, B. (suautor s Hrsto, D.): "Costs Structure at Production of Mill Products in the

Republic Croatia, First Croatian Congress Cereal Technologists with International Participation", “BRAŠNO-KRUH ‘97”, OPATIJA, 1997, str. 83-87. (Izvorni

znanstveni rad). (udio predloženika cca 40%) 4. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K.): "Veličina gospodarstva u funkciji tržišnosti

poljoprivrednih proizvoda", Znanstveni skup "Razvojne perspektive ruralnog svijeta Slavonije i Branje", Zbornik radova, Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar" Zagreb, 2003., str. 294-296. (udio predloženika cca 70%)

5. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K.): "Stočarska proizvodnja Slavonije i Baranje u funkciji turističke ponude», Znanstveni skup «Kontinentalni gospodarski resursi u funkciji razvitka turizma Republike Hrvatske», Zbornik radova, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč, Ekonomski fakultet Osijek, Osijek 2002, str. 79-89, izvorni znanstveni rad (udio predloženika cc 70%)

b) Nakon izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K.): VELIČINA GOSPODARSTVA U FUNKCIJI

ROBNOSTI POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA. Znanstveni skup: ¨Razvojne perspektive ruralnog svijeta Slavonije i Baranje¨, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2003., str. 193-206. (izvorni znanstveni rad) ISBN 953-6666-30-8 (udio predloženika 60%)

2. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Lončarić, R., Sudarić, T.): IZVOZNA

PROPULZIVNOST POLJOPRIVREDNO-PREHRAMBENIH PROIZVODA PRIJE I NAKON PRISTUPANJA EUROPSKOJ UNIJI. Zbornik radova Znanstvenog skupa: 41. hrvatski i 1. meñunarodni znanstveni simpozij agronoma, Opatija, 2006. ISBN 953-6331-39-X (udio predloženika 40%)

3. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Sudarić, T.): RURALNI RAZVOJ REPUBLIKE

HRVATSKE – MOGUĆNOSTI I OGRANIČENJA U UVJETIMA TRANZICIJE. Zbornik radova sa znanstvenog kolokvija: ¨Globalizacija i regionalni identitet¨ Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2007. ISBN 978-953-253-023-3 (udio predloženika 40%)

4. Petrač, B. (suautor s Sudarić, T., Zmaić, K., Medić, M.): AGROTURIZAM U BARANJI

– CASE STUDY: ISKUSTVO SEOSKOG DOMAĆINSTVA OBITELJI SKLEPIĆ.

50

Zbornik radova Znanstvenog skupa: 41. hrvatski i 1. meñunarodni znanstveni simpozij agronoma, Opatija, 2006., ISBN 953-6331-39-X (udio predloženika 35%)

5. Petrač, B. (suautor s Lončarić, R., Marijanović, G., Tolušić, Z., Zmaić, K.): CROATIAN

AGRICULTURE TOWARDS WORLD MARKET LIBERALIZATION. Zbornik radova: ¨Development of Agriculture and Rural Areas in Central and Eastern Europe¨, 100th Seminar of the EAAE, Novi Sad, 2007., ISBN 978-86-86087-03-4 (udio predloženika 25%)

6. Petrač, B. (suautor s Sudarić, T., Zmaić, K.): REGIONAL CLUSTERS IN A FUNCTION

OF RURAL DEVELOPMENT IN CROATIA. Zbornik radova: ¨Development of Agriculture and Rural Areas in Central and Eastern Europe¨, 100th Seminar of the EAAE, Novi Sad, 2007., ISBN 978-86-86087-03-4 (udio predloženika 45%)

7. Petrač, B. (suautor s Sudarić, T., Zmaić, K.): REGIONALIZACIJOM U SUSRET

GOSPODARSKO-EKONOMSKOM RAZVITKU REPUBLIKE HRVATSKE. Zbornik radova Znanstvenog skupa: 42. hrvatski i 2. meñunarodni znanstveni simpozij agronoma, Opatija, 2007., ISBN 978-953-6135-57-8 (udio predloženika 45%)

8. Petrač, B. (suautor s Sudarić, T., Zmaić, K.): KONKURENTNOST SLAVONIJE I

BARANJE U FUNKCIJI TURISTIČKE PONUDE. Znanstveni skup: Menadžment u agrobiznisu, II Savjetovanje HAED s meñunarodnim sudjelovanjem, 4-5. studenog. 2004., Stubičke Toplice, str. 174-176. (udio predloženika 40%)

3.1.3. Znanstveni radovi objavljeni u zbornicima radova s meñunarodnih znanstvenih skupova s recenzijom uredništva (a3) a) nakon izbora u zvanje redovitog profesora 1. Petrač, B. (suautor s Tolić, S., Zmaić, K.): PROBLEMI DEMOGRAFSKOG RAZVOJA

SELA ISTOČNE HRVATSKE. Zbornik sažetaka simpozija XXXV Znanstveni skup hrvatskih agronoma s meñunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 1999., str. 75. (udio kandidata 50%)

2. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Tolušić, Z., Deže, J.): TEDENCIJE PROIZVODNJE

MLIJEKA U REPUBLICI HRVATSKOJ. Zbornik sažetaka simpozija XXXVII Znanstveni skup hrvatskih agronoma s meñunarodnim sudjelovanjem, Opatija, 2001. str. 79. (udio predloženika 40%)

3. Petrač, B. (suautor s Zmaić, K., Tolušić, Z., Deže, J.): TRŽNOST MLIJEKA U

REPUBLICI HRVATSKOJ. Zbornik plenarnih izlaganja i sažetaka «Izazovi hrvatskoj poljoprivredi na pragu 21. stoljeća» Poreč, 2000. str. 184-185. (udio predloženika 30%)

51

EKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja FAKULTETSKOM VIJEĆU EKONOMSKOG FAKULTETA U OSIJEKU Predmet: Izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju predloženika prof. dr. sc. Bože Petrača Na sjednici Fakultetskog vijeća Ekonomskog fakulteta u Osijeku od 9. studenoga 2007. godine izabrani smo za članove Odbora za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja i u toj funkciji zaprimili smo predmet koji se odnosi na izbor u znanstveno-nastavno zvanje prof. dr. sc. Bože Petrača i konstatirali sljedeće: Na raspisani natječaj za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, trajno zvanje i radno mjesto redovitog profesora, trajno zvanje za znanstveno područje Društvene znanosti, znanstveno polje Ekonomija, znanstvena grana Opća ekonomija objavljen u "Glasu Slavonije" od 4. ožujka 2009. godine prijavili su se prof. dr. sc. Božo Petrač, redoviti profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku, te Vesna Štembergar, dipl.oec. iz Osijeka i mr. sc. Danijela Čičak iz Osijeka, koje nisu ispunjavale uvjete natječaja. Predloženik prof. dr. sc. Božidar Petrač je u zvanje izvanrednog profesora izabran 15. prosinca 1999. godine, a u zvanje redovitog profesora, odlukom Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 13. travnja 2004. godine. Stručno povjerenstvo u sastavu prof. dr. sc. Marcel Meler, prof. dr. sc. Željko Turkalj i prof. dr. sc. Petar Grahovac, imenovano na sjednici Fakultetskog vijeća Ekonomskog fakulteta u Osijeku dana 17. veljače 2009. godine, dalo je za predloženika prof. dr. sc. Božu Petrača mišljenje da ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i radno mjesto redovitog profesora, trajno zvanje, za znanstveno područje društvenih znanosti, znanstveno polje Ekonomija, znanstvena grana Opća ekonomija propisane: čl. 95. st. 2. i čl. 117. st. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03., 198/03., 105/04., i 174/04), kao i nužne uvjete Rektorskog zbora prema Odluci o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN 129/05). Tragom narečenoga, a sukladno čl. 93. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03), ovaj je Odbor izvršio uvid u dokumentaciju predloženika i provjerio ispunjavanje uvjeta Rektorskog zbora te ustanovio sljedeće:

52

1. ANALIZA NASTAVNE DJELATNOSTI

(1) Program i uvoñenje novih predmeta U tijeku svog nastavnog rada predloženik je razvio i uvodi predmet "Agrarna politika" na dodiplomskom studiju Ekonomskog fakulteta u Osijeku. U školskoj godini 1991/92. izradio je program za predmet "Ekonomika poljoprivrede" na Poljoprivred-nom fakultetu u Osijeku prilagoñen nastalim uvjetima ustrojstva novog gospodarstva u Hrvatskoj.

(2) Autorstvo i suautorstvo knjiga i skripata Za potrebe studija napisao je skriptu “Ekonomika poljoprivrede i agrarna politika” (1997). Objavio je samostalno i udžbenik "Agrarna ekonomika" za dodiplomski studij.

(3) Mentorstvo i podizanje znanstvenog podmlatka

Kao mentor vodio je izradu i obranu 55 diplomskih radova (od zadnjeg izbora 25 diplomskih radova). Kao mentor vodio je izradu i obranu dva magistarska rada. Kao mentor vodio je izradu i obranu dva doktorska rada. Bio je 14 puta član povjerenstva za ocjenu i obranu magistarskih radova i 8 puta član povjerenstva za ocjenu i obranu doktorske disertacije. U pet slučajeva bio je član ili predsjednik povjerenstva za izbor asistenata, a u šest slučaja za izbor docenta i u pet slučajeva za izbor izvanrednog profesora, a u dva za izbor redovitog profesora. Naročito je pomagao i pomaže mlade asistente i znanstvene novake, bilo savjetima, literaturom ili pak neposrednim voñenjem istraživačkog rada. (4) Poslijediplomska nastava Na poslijediplomskom studiju na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku “Stočarstvo” (od 1997. godine) vodi predmet, izvodi nastavu, održava ispite i seminarske radove za predmet “Ekonomika u stočarskoj proizvodnji”, te na poslijediplomskom studiju "Lovstvo" na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku predmet "Ekonomika lovnog gospodarstva". Na poslijediplomskom specijalističkom studiju „Upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom“ Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku nositelj je kolegija „Ekonomika poljoprivrednih resursa“ i „Politika agrarne strukture“, a na Poslijediplomskom doktorskom studiju temeljni i obvezni kolegij „Metode i izvori ekonomskih i proizvodnih teorija“.

53

(5) Dodiplomska nastava Do sada je izvodio dijelove nastave i seminarske radove s pok. prof. dr. sc. Dragutinom Rilke iz predmeta "Ekonomika poljoprivrede" na Ekonomskom fakultetu u Osijeku (od 1980. do 1990. godine). Od 1990. godine samostalno izvodi nastavu na stručnom i sveučilišnom studiju iz predmeta "Ekonomika poljoprivrede" na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Od 1991. godine izvodi nastavu iz predmeta "Ekonomika poljoprivrede" na stručnom studiju, a "Agrarnu ekonomiku" na sveučilišnom studiju na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Godine 1998. uvodi novi predmet "Agrarna politika" na Ekonomskom fakultetu u Osijeku na kojem izvodi nastavu. (6) Osnivanje i operacionalizacija novih studija Na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku u akademskoj 2005/2006. godini razradio i utemeljio je pet studija iz područja agroekonomike po novom Bolonjskom konceptu i to: • stručni studij (3 godine) „Agrarno poduzetništvo“ • sveučilišni preddiplomski studij „Agroekonomika“ • diplomski studij „Agroekonomika“ • poslijediplomski specijalistički studij „Upravljanje poljoprivrednim gospodar-stvom“ u (u

trajanju 3 semestra) • poslijediplomski doktorski studij „Agroekonomika“ (u trajanju tri godine). Takoñer, na Poljoprivrednom fakultetu od 2007. godine voditelj je poslijediplomskog specijalističkog i poslijediplomskog doktorskog studija, kao i predsjednik Vijeća poslijediplomskih studija. 2. STRUČNA DJELATNOST Prof. dr. sc. Božidar Petrač napisao je 3 stručna rada i jedan prikaz rada drugog autora. Osim što je sudjelovao na 2 domaća stručna skupa, sudjelovao je na jednom meñunarodnom stručnom skupu “Stočarski znanstveni dani”, Rovinj, 1994. s referatom “Stočarska proizvodnja na obiteljskim gospodarstvima Slavonije i Baranje”. 3. KONAČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG ODBORA Na temelju provedene analize i ocjene nastavne i stručne djelatnosti predloženika prof. dr. sc. Božidara Petrača, jednoglasno je mišljenje Odbora da predloženik u cijelosti ispunjava sve uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora utvrñene u trajnom zvanju od strane Rektorskog zbora (NN 129/05). Mišljenje argumentiramo ispunjavanjem sljedećih uvjeta: Predloženik prof. dr sc. Božidar Petrač ispunjava sve uvjete koje je utvrdilo Nacionalno vijeće za znanost, a sukladno članku 32. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju budući da:

54

• ima akademski stupanj doktora ekonomskih znanosti kojeg je stekao 1990. godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku;

• u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora izabran je 13. travnja 2004. godine; • ima 44 objavljena znanstvena rada (a1 + a2), od kojih 19 u časopisima ili publikacijama s

meñunarodno priznatom recenzijom, odnosno s njima po vrsnoći izjednačenim časopisima i publikacijama (a1);

• objavio je nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 8 znanstvenih radova u časopisu s meñunarodno priznatom recenzijom ili s njima po vrsnoći izjednačenoj publikaciji;

• objavio je prije izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora 13 znanstvenih radova objavljenih u ostalim domaćim časopisima i publikacijama;

• svi objavljeni radovi se sadržajno nalaze unutar znanstvenih skupina i polja Opće ekonomije;

• sudjelovao je na brojnim meñunarodnim i domaćim znanstvenim skupovima. Prema odluci Rektorskog zbora visokih učilišta Republike Hrvatske o nužnim uvjetima nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno nastavna zvanja (NN 129/05), a sukladno članku 93. stavak 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN. br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04), predloženik prof. dr. sc. Božidar Petrač ispunjava sljedeće uvjete: • U svojstvu nastavnika, stalnog i gostujućeg, održao je na Ekonomskom fakultetu u

Osijeku i Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku znatno više nastave od, uvjeta koji se zahtijevaju, odnosno šesto norma sati. Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku zaposlen je od 1. rujna 1975. godine, a na Poljoprivrednom fakultetu Osijek (kumulativni radni odnos 20%) od 1994. godine;

• Autor je jednog sveučilišnog udžbenika „Ekonomika agrara“ te jedne skripte „Ekonomika poljoprivrede“ za stručni studij na Ekonomskom i Poljoprivrednom fakultetu za predmet „Ekonomika poljoprivrede“;

• Pod njegovim mentorstvom obranjeno je tridesetak diplomskih radova, a pri tomu je objavio 2 rada s dr. sc. Snježanom Tolić kojoj je bio mentor pri izradi magistarskog rada, te 6 radova s dr. sc. Tihanom Sudarić kojoj je bio mentor pri izradi doktorske disertacije;

• Sudjelovao je ili održao priopćenje na 31 znanstvenom skupu s objavljenim i recenziranom radovima, a od toga na 19 meñunarodnih znanstvenih skupova u zemlji ili inozemstvu;

• Bio je urednik dva zbornika radova sa znanstvenog skupa: o Zbornik radova XXXVII. znanstveni skup hrvatskih agronoma s meñunarodnim

sudjelovanjem, Opatija, 2001. o Zbornik radova sa znanstvenog skupa „Globalizacija i regionalni identitet“,

Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek 2007. • Recenzirao je više od 10 članaka – radova u znanstvenim časopisima „Ekonomski

vjesnik“, „Poljoprivreda“ te recenzirao 4 sveučilišna udžbenika i to: „Troškovi i kalkulacije u poljoprivrednoj proizvodnji“ autora M. Karić, I. Štefanić, „Pčelarstvo“ autora Z. Tucak; „Ekonomika voćarske i vinogradarske proizvodnje“, autora M. Karić i sur.; „Osnove agroekonomike“ autora dr. K. Zmaić

• Recenzirao je 4 znanstvena projekta koje financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, te recenzirao jedan plan i program poslijediplomskog doktorskog studija.

• Bio je voditelj – glavni istraživač 5 znanstveno-istraživačkih projekata koje je financirao ili financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa:

55

o „Projektiranje razvitka obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u stočarskoj proizvodnji“ 1996. do 1999. godine.

o „Obnova i unapreñenje poljoprivrede hrvatskog podunavlja“ od 1999. do 2002. godine

o „Strategija poboljšanja uspješnosti obiteljskih gospodarstava“ do 2002. do 2005. godine

o „Prilagoñavanje resursa u funkciji razvitka obiteljske poljoprivrede“ od 2005. do 2007. godine

o „Diversifikacija gospodarskih aktivnosti u funkciji ruralnog razvitka“ od 2007. do 2010. godine.

• U razdoblju od 1993. godine do danas bio je u 4 navrata pročelnik Zavoda za agroekonomiku na Poljoprivrednom fakultetu, te aktualni voditelj poslijediplomskog specijalističkog studija „Upravljanje poljoprivrednim gospodarstvima“ i poslijediplomskog doktorskog studija „Agroekonomika“ na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku.

Na temelju svega izloženog, članovi Odbora jednoglasni su u ocjeni da predloženik prof. dr. sc. Božidar Petrač, redoviti profesor Ekonomskog fakulteta u Osijeku, udovoljava svim uvjetima za izbor u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju sukladno važećim zakonima, uvjetima utvrñenim od strane Rektorskog zbora za ocjenu nastavne i stručne aktivnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja. Na temelju svega prethodno narečenoga, Odbor predlaže Fakultetskom vijeću Ekonomskog fakulteta u Osijeku da prof. dr. sc. Božidara Petrača izabere u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor u trajnom zvanju i radno mjesto redovitog profesora u trajnom zvanju iz područja Društvene znanosti, znanstveno polje Ekonomija, znanstvena grana Opća ekonomija. Članovi Odbora:

_____________________________ (Prof. dr. sc. Marcel Meler)

_____________________________ (Prof. dr. sc. Dražen Barković)

_____________________________ (Prof. dr. sc. Ivan Ferenčak) U Osijeku, 17. ožujka 2009.

56

003-06/09-01/85 2158-19-01-09-85 25.03.2009. Na temelju članka 93. stavka 2. podstavka 3. i 95. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04.) i sukladno članku 31. Statuta Ekonomskog fakulteta u Osijeku i Naputka Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku o provedbi postupka izbora u znanstvena, znanstveno-nastavna, umjetničko-nastavna, suradnička, nastavna i stručna zvanja od 25. siječnja 2006. godine, a na temelju pozitivnog Izvješća stručnog povjerenstva za davanje mišljenja s prijedlogom u postupku izbora u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora od 16. veljače 2009. godine i pozitivnog Izvješća Odbora za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanje o ispunjavanju uvjeta za izbor u trajno znastveno-nastavno zvanje redovitog profesora od 18. veljače 2009. godine, Fakultetsko vijeće Ekonomskog fakulteta u Osijeku na 7. sjednici u akademskoj 2008/2009. godini održanoj 25.03.2009. godine pod točkom 5. dnevnog reda donijelo je sljedeću

O D L U K U 1. Prof.dr.sc. Ivan Ferenčak bira se u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog

profesora i radno mjesto redovitog profesora iz znanstvenog područja Društvenih znanosti, znanstvenog polja ekonomije, znanstvene grane opća ekonomija na Fakultetu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

2. Redoviti profesor iz točke 1. ove Odluke bira se u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u skladu s člankom 102. stavkom 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04.)

3. Ova Odluka stupa na snagu nakon potvrde izbora u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora Senanta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku sukladno članku 93. stavku 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04.

Obrazloženje

Fakultetsko vijeće Ekonomskog fakulteta u Osijeku na sjednici održanoj 19.12.2008. donijelo je Odluku o raspisivanju natječaja za izbor nastavnika u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i radno mjesto redovitog profesora iz znanstvenog područja Društvenih znanosti, znanstvenog polja ekonomije, znanstvene grane opća ekonomija. Na natječaj objavljen u „Narodnim novinama“, „Glasu Slavonije“ i Internet stranici Ekonomskog fakulteta u Osijeku od 15.01.2009. godine za izbor jednog nastavnika u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora i radno mjesto redovitog profesora iz znanstvenog područja Društvenih znanosti, znanstvenog polja ekonomije, znanstvene grane opća ekonomija prijavu su u otvorenom roku podnijeli prof.dr.sc. Ivan Ferenčak i Vesna Štembergar, dipl.oec. Stručno povjerenstvo za davanje mišljenja s prijedlogom izbora pristupnika u postupku izbora u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, imenovano Odlukom Fakultetskog

57

vijeća Ekonomskog fakulteta od 19.12.2008. godine u sastavu: prof.dr.sc. ðuro Benić, redoviti profesor u trajnom zvanju Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku predsjednik i članovi: prof.dr.sc. Soumitra Sharma, redoviti profesor u trajnom zvanju Odjela za ekonomiju i turizam „Dr. Mijo Mirković“ Sveučilišta u Puli i prof.dr.sc. Željko Turkalj, redoviti profesor u trajnom zvanju Ekonomskog fakulteta u Osijeku dostavilo je Fakultetskom vijeću 16. veljače 2009. godine pozitivno Izvješće s prijedlogom izbora prof.dr.sc. Ivana Ferenčaka u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. Na temelju Izvoda iz Upisnika znanstvenika Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa od 2008. godine utvrñeno je da je prof.dr.sc. Ivan Ferenčak upisan u znanstvenom zvanju znanstvenog savjetnika. Odbor za provjeru ispunjavanja uvjeta za izbor u zvanja Fakulteta dostavio je pozitivno Izvješće o ispunjavanju uvjeta Rektorskog zbora za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora. Slijedom navedenog Fakultetsko vijeće je prihvatilo izvješće Odbora za provjeru uvjeta i utvrdilo je da prof.dr.sc. Ivan Ferenčak ispunjava uvjete za izbor u trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, stoga je odlučilo kao u izreci. Pouka o pravnom lijeku Protiv ove odluke može se podnijeti prigovor Fakultetskom vijeću u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ove Odluke. D E K A N Prof.dr.sc. Željko Turkalj Dostavljeno:

1. Senat Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 2. Prof.dr.sc. Ivan Ferenčak 3. Tajništvo Fakulteta 4. Pismohrana Fakultetskog vijeća 5. Pismohrana Fakulteta

58