i | s t r a n a kara apland i profesor carolyn ... | s t r a n a lista tabela i slika tabele tabela...

i | S t r a n a

Coram International u Coram Children’s Legal Centre (CCLC)

Maj 2017.

Izvještaj naručio: UNICEF Bosna i Hercegovina

KARA APLAND I PROFESOR CAROLYN HAMILTON

Konačna evaluacija projekta Pravda za svako dijete: decembar 2013 – novembar 2017

Fotografija: UNICEF BiH/Facebook

https://www.google.co.uk/url?sa=i&rct=j&q=&esrc=s&source=images&cd=&cad=rja&uact=8&ved=0ahUKEwiktb2Xj4vUAhXMPBQKHfXjBcMQjRwIBw&url=http://www.balkaninsight.com/en/article/bosnia-s-segregated-schools-perpetuate-ethnic-divisions-07-15-2016&psig=AFQjCNG2w779KBEO0pL4TabwR1VCmNCQIg&ust=1495804231450716

ii | S t r a n a

Zahvale

Željeli bismo se zahvaliti Mirnesi Bajramović koja nam je mnogo pomogla u prikupljanju podataka za cijelu državu. Također se zahvaljujemo na pomoći UNICEF-u i nositeljima interesa koji su učestvovali u evaluaciji, a posebno Danijeli Alijagić, Mariu Tokiću, Meagan Smith Hrle, Antoniji Luedeke i Mirzi Puziću u UNICEF-u BiH.

Kara Apland Carolyn Hamilton

iii | S t r a n a

Sadržaj

Sadržaj .................................................................................................................................iii

Lista tabela i slika ............................................................................................................... v

Skraćenice ...........................................................................................................................vi

Sažetak ...............................................................................................................................vii Metodologija evaluacije ............................................................................................................ vii Glavni zaključci i nalazi ............................................................................................................ vii Glavne preporuke ........................................................................................................................ x

1 Svrha i opseg evaluacije ............................................................................................. 1 1.1 Uvod .................................................................................................................................. 1 1.2 Kontekst evaluacije .......................................................................................................... 1

1.2.1 Djeca u kontaktu sa zakonom u Bosni i Hercegovini .................................................... 2 1.3 Predmet evaluacije ........................................................................................................... 6

1.3.1 Lanac očekivanih rezultata .......................................................................................... 6 1.3.2 Komponente projekta ................................................................................................... 8 1.3.3 Ključni nositelji interesa ............................................................................................... 9

1.4 Svrha, ciljevi i opseg evaluacije .................................................................................... 10 1.4.1 Opseg evaluacije ....................................................................................................... 10 1.4.2 Pitanja za evaluaciju .................................................................................................. 10

2 Metodologija evaluacije ..............................................................................................13 2.1 Sveukupni pristup .......................................................................................................... 13 2.2 Proces evaluacuje .......................................................................................................... 13

2.2.1 Faza I: Početna faza .................................................................................................. 13 2.2.2 Faza II: Faza prikupljanja podataka ........................................................................... 13 2.2.3 Faza III: Analiza podataka, izrada I revizija ................................................................ 13 2.2.4 Faza IV: Faza finalizacije i predstavljanja .................................................................. 14

2.3 Metode evaluacije i izvori podataka .............................................................................. 14 2.3.1 Pregled dokumentacije .............................................................................................. 14 2.3.2 Intervjui sa ključnim informantima .............................................................................. 14 2.3.3 Inturvjui zasnovani na predmetima ............................................................................ 15 2.3.4 Direktna observacija .................................................................................................. 15 2.3.5 Upoređivanje postojećih statističkih podataka ............................................................ 15 2.3.6 Kvantitativna anketa .................................................................................................. 15

2.4 Uzorkovanje .................................................................................................................... 15 2.4.1 Odabir mjesta za istraživanje ..................................................................................... 15 2.4.2 Odabir učesnika ......................................................................................................... 17

2.5 Ograničenja ..................................................................................................................... 17 2.6 Etička pitanja .................................................................................................................. 18

3 Nalazi ............................................................................................................................19 3.1 Relevantnost i dizajn ...................................................................................................... 19

3.1.1 Neophodna uloga ...................................................................................................... 19 3.1.2 Ispravnost ciljeva I pristupa........................................................................................ 19 3.1.3 Dizajn projekta ........................................................................................................... 20 3.1.4 Uključenost zainteresiranih strana i vlasništvo ........................................................... 21 3.1.5 Potrebe ciljnih grupa; potreba za učešćem ................................................................ 22

3.2 Efikasnost projekta ......................................................................................................... 22 3.2.1 Oslanjanje na postojeće resurse ................................................................................ 22 3.2.2 Djelotvornost NVO podrške za provedbu ................................................................... 23 3.2.3 Aktivnosti provedene prema rasporedu i uz planirana finansijska sredstva ................ 24

iv | S t r a n a

3.3 Efikasnost programa (Rezultati projekta) ..................................................................... 24 3.3.1 Rezultat A: Unaprijeđene sekundarne i tercijarne mjere za djecu pod rizikom i maloljetnike u sukobu sa zakonom .......................................................................................... 24 3.3.2 Rezultat B: Povećan pristup efikasnijim uslugama podrške djeci žrtvama/svjedocima u parničnim postupcima .............................................................................................................. 36

3.4 Učinak programa ............................................................................................................ 41 3.4.1 Implementacija reforme pravosuđa za djecu .............................................................. 41 3.4.2 Uticaj vanjskih faktora ................................................................................................ 50

3.5 Održivost programa ........................................................................................................ 52 3.5.1 Project Institucionalizacija projekta Pravde za svako dijete ........................................ 52 3.5.2 Razvoj modela koji se mogu replicirati ....................................................................... 52 3.5.3 Trajanje projekta i buduće djelovanje ......................................................................... 53

3.6 Partnerstva i saradnja .................................................................................................... 54 3.6.1 Izazovna partnerstva ................................................................................................. 54 3.6.2 Uspostavljanje novih partnerstava ............................................................................. 54

4 Zaključci i naučene lekcije .........................................................................................56 4.1 Naučene lekcije ............................................................................................................... 57

5 Preporuke ....................................................................................................................58 5.1 Razvijanje poboljšanog vodstva u J4C ......................................................................... 58 5.2 Ishod 1: Sekundarna i tercijerna prevencija ................................................................. 58

5.2.1 Sekundarna prevencija .............................................................................................. 58 5.2.2 Tercijarna prevencija ................................................................................................. 59

5.3 Ishod 2: Podrška žrtvama, svjedocima i djeci u građanskim postupcima .................. 59 5.4 Jačanje kapaciteta sektora socijalne zaštite ................................................................ 60 5.5 Ohrabriti vlasništvo vlade nad reformom pravosuđa za djecu .................................... 60

6 Prilozi ...........................................................................................................................61 Prilog A: Lista izvora podataka (intervjui, terenske posjete, dokumentovani dokazi) ......... 61 Prilog B: Etički protokol............................................................................................................ 63 Prilog C: Formular pristanka .................................................................................................... 66 Prilog D: Instrumenti za prikupljanje podataka ....................................................................... 70 Prilog E: Smjernice rada ........................................................................................................... 79

v | S t r a n a

Lista tabela i slika

Tabele

Tabela 1: Podaci za odabrani broj krivičnih djela u kojima je barem jedna žrtva dijete; str.3

Tabela 2: Slučajevi maloljetničkog prestupništva: 2011 – 2015; p.5

Tabela 3: Maloljetnici povratnici: 2012 – 2016; str.6

Tabela 4: Lokacije istraživanja na lokalnom nivou; str.16

Tabela 5: Primjena preusmjeravanja; str.45

Tabela 6: Postotak maloljetnika koji su primili alternativnu mjeru od broja optuženih; str.48

Slike

Slika 1: Prijavljena maloljetnička krivična djela po kategorijama; str.3

Slika 2: Udio prijavljenih krivičnih dijela po kategorijama: Presjek po spolu, str. 4

Slika 3: Slučajevi maloljetničkog prestupništva: 2011-2015; p.5

Slika 4: Ocjene ispitanika o treningu 1-5; str.28

Slika 5: Broj djece koja primaju podršku svjedocima: 2013 – 2016; str.41

Slika 6: Specijalizirani stručnjaci na opštinskom nivou; str.44

Slika 7: Promjene u korištenju preusmjeravanja; str.46

Slika 8: Ishodi slučajeva po 'vrsti prestupa'; str.46

Slika 9: Izvještavano korištenje mjera preusmjeravanja; str.47

Slika 10: Promjene u korištenju alternativnih (odgojnih) mjera; str.48

Slika 11: Izvještavana upotreba vrsta odgojnih mjera; str.48

Slika 12: Izvještavana dostupnost podrške žrtvama i svjedocima; str.49

vi | S t r a n a

Skraćenice

BD Brčko distrikt

BiH Bosna i Hercegovina

CPRC Centar za istraživanje politika suprotstavljanja kriminalitetu

CRC Konvencija o pravima djeteta

CSR Centar za socijalni rad

EU Evropska unija

MZSZ RS Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske

MRSP FBiH Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH

FBiH Federacija Bosne i Hercegovine

VSTV Visoko sudsko i tužilačko vijeće

CEST Centar za edukaciju sudija i tužilaca

MRSP Ministarstvo rada i socijalne politike

MO Ministarstvo obrazovanja

MUP Ministarstvo unutrašnjih poslova

MP Ministarstvo pravde

PO Tužilaštvo

RS Republika Srpska

Sida Švedska agencija za međunarodni razvoj

UNICEF Fond Ujedinjenih nacija za djecu

vii | S t r a n a

Sažetak

UNICEF BiH od 2010. godine radi na promoviranju prava djece u pravosudnom sistemu, uz podršku Švicarske vlade i Švedske međunarodne agencije za razvoj. Projekat Pravda za svako dijete je došao u dobrom trenutku jer je sistem pravde za djecu u Bosni i Hercegovini prolazio kroz važne reforme, kako u pogledu prava tako i u pogledu prakse. Posebno, usvajanje Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (2010. u Republici Srpskoj (RS), 2011. u Brčko distriktu (BD) i 2014. u Federaciji (FBiH)) stvorilo je mogućnosti za UNICEF da ojača zaštitu prava djece u pravosudnom sistemu, kako za djecu koja su optužena za krivična djela tako i za djecu koja su žrtve i svjedoci krivičnih djela. Prva faza projekta Pravda za svako dijete (2010 – 2013.) fokusirala se na pružanje podrške provedbi Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u RS (u daljem tekstu: Zakon o zaštiti) i na podršku usvajanju takvih zakona u FBiH i BD. Projekat je napravio značajan napredak prema uspostavljanju pravosudnog sistema koji je prilagođen djeci. Ipak, i dalje su postojali brojni propusti i stoga su se UNICEF i donatori složili da produže projekat u drugu fazu. Druga faza projekta, koja se provodila u periodu između 2013. i 2017. godine, posvetila je veću pažnju djeci koja su žrtve/svjedoci u krivičnim postupcima i djeci u građanskim postupcima, a također se fokusirala na sekundarnu i tercijarnu prevenciju..

Ova neovisna evaluacija koju je naručio UNICEF u Bosni i Hercegovini, a proveo Coram International, je izvršena da bi se ocijenila druga faza UNICEF-ovog projekta Pravda za svako dijete jer se projekat završava u novembru 2017. Ova evaluacija je osmišljena s ciljem pregleda i procjene relevantnosti, efikasnosti, djelotvornosti, utjecaja i održivosti druge faze projekta Pravda za svako djete, identifikacije izvučenih pouka i davanja strateških preporuka za buduće donošenje odluka u oblasti pravde za djecu, kako za UNICEF tako i za domaće nositelje interesa. Evaluacija je namijenjena za upotrebu UNICEF-a, projektnog osoblja, Koordinacionog odbora projekta i donatora. Rezultati evaluacije će se također dostaviti ključnim nositeljima interesa u oblasti pravde za djecu, uključujući i relevantne entitetske, kantonalne, općinske vlasti i vladu na državnom nivou, kao i druge partnere UNICEF-a.

Metodologija evaluacije

Evaluacija primjenjuje pristup mješovitih metoda da bi se osiguralo da su podaci obimni, sa značajnim potencijalom da objasne stanje, a istovremeno su sveobuhvatni, mjerljivi i tačni. Evaluatori su koristili niz izvora podataka da bi razmotrili različite rezultate projekta i stekli dobro razumijevanje funkcije sistema pravde za djecu u cjelini. Evaluacija je razmatrala različite projektne dokumente, uključujući evaluacije i preglede, kao i logički okvir projekta. Pored toga, prikupljeni su primarni podaci na nacionalnom, entitetskom i općinskom nivou: evaluatori su proveli 23 pojedinačna neformalna razgovora sa ključnim informantima; 10 grupnih razgovora sa ključnim informantima; 5 diskusija u fokus grupama sa članovima radnih grupa (uključujući i kontrolnu lokaciju, koja nije bila projektna lokacija); i 2 razgovora sa djecom koja su imala iskustva u sistemu pravosuđa. Internet anketa je dostavljena 221 članu radnih grupa i 18 profesionalaca na kontrolnim lokacijama. Na kraju, evaluacija je koristila podatke na državnom nivou o sistemu maloljetničkog pravosuđa. Primjenjivane su stroge etičke smjernice u svim fazama prikupljanja i analize podataka.

Glavni zaključci i nalazi

Nalazi evaluacije ukazuju na to da projekat Pravda za svako dijete nije bio relevantan samo u procesu reforme pravosuđa za djecu; UNICEF je odigrao ključnu ulogu u pokretanju promjena. Razgovori sa nositeljima interesa su otkrili postojanje konsenzusa o potrebi reformi u sistemu pravde za djecu; ključni nositelji interesa koji su učestvovali u evaluaciji su konzistentno projektu pripisivali ostvarenje napretka u provođenju Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima, naglašavajući da bi bez UNICEF-ovog vodstva i intervencija provedba novog pravnog okvira bila daleko sporija, ako bi je uopće i bilo.

viii | S t r a n a

UNICEF-ova odluka da se fokusira na jačanje usluga prevencije i pružanje podrške žrtvama u drugoj fazi projekta je bila opravdana i bavila se rješavanjem važnih propusta u sistemu pravde za djecu i stvaranju uvjeta (uključujući ljudske, finansijske i institucionalne kapacitete i infrastrukturu) koji su neophodni za provedbu Zakona o zaštiti. Nositelji interesa su posebno pozdravili ciljeve druge faze jer oni prioritet daju davanju podrške sistemu da bi se ispunile neposredne potrebe djece.

UNICEF-ova podrška izgradnji kapaciteta je značajno doprinijela procesu reforme pravosuđa za djecu, uključujući i putem omogućavanja rada certificiranih profesionalaca u sektoru pravosuđa. Nalazi evaluacije ukazuju na to da je došlo do certifikacije profesionalaca i uspostavljanja specijaliziranih odjela u tužilaštvima, policiji, sudovima i, u nekim slučajevima, centrima za socijalni rad, u cijeloj BiH, a posebno na lokacijama projekta. Pored davanja podrške uspostavljanju specijaliziranih odjela, ispitanici su prijavili da im je izgradnja kapaciteta omogućila da se angažiraju na praktičnim pitanjima obrade predmeta koji uključuju djecu i da razjasne bilo kakve nejasnoće u tekstu zakona čime je olakšana praktična provedba zakona.

Nalazi evaluacije u vezi Ishoda A: Poboljšane mjere sekundarne i tercijarne prevencije za djecu u riziku i maloljetnike u sukobu sa zakonom

UNICEF je dao podršku uspostavljanju općinskih radnih grupa s ciljem stimuliranja multisektorske saradnje na lokalnom nivou, stimuliranja upotrebe alternativnih mjera i uspostavljanja i provođenja programa sekundarne i tercijarne prevencije. Ustanovljeno je da su radne grupe djelotvoran i efikasan mehanizam: one su imale kontinuiranu podršku nevladinih organizacija, ali su razradile vlastite akcione planove za promoviranje ovih ciljeva, koristeći uglavnom lokalne resurse i u skladu sa konkretnim potrebama i prilikama u svojim općinama.

Projekat je također podržao pilotiranje programa sekundarne prevencije za identifikaciju djece u riziku i rješavanje njihovih potreba. Model koji se primjenjuje primarno u školama, praktičari su smatrali veoma dobrim: nositelji interesa su konzistentno naglašavali da je model dao važan doprinos preveniranju krivičnih djela i da ispunjava posebnu, do sada neispunjenu potrebu. Izgleda da je pilot uspješno izvršen, pažljivo ublažavajući potencijalne rizike; identificiran je jedan broj djece u riziku i razrađeni su planovi za njihov tretman u pilot školama. Praktičari su objasnili da im je ovaj instrument omogućio da bolje ispune svoje postojeće odgovornosti jer im je ponudio konkretan i standardiziran mehanizam za to, i unaprijedio je saradnju između relevantnih organa vlasti u odgovaranju na potrebe djece.

Kako postojeći podaci vlade tako i podaci istraživanja koji su prikupljeni za ovu studiju ukazuju na povećanje upotrebe preusmjeravanja tokom trajanja projekta, gdje se ukupni broj maloljetnika koji su preusmjereni sa formalnih postupaka povećao sa 40 (2012.) na 116 (2016). Podaci istraživanja koji su prikupljeni za potrebe evaluacije sugeriraju da je policijsko upozorenje najčešći oblik preusmjeravanja koji se koristio (87% ispitanika je prijavilo da se koristi u njihovoj općini), dok su ostale vrste preusmjeravanja bile daleko manje prisutne. Niske stope upotrebe odgojnih preporuka, kao što su savjetovanje (34,8%), redovno pohađanje škole ili redovan dolazak na posao (26,10%) i volonterski angažman (8,7%) su posebno problematične, uzimajući u obzir da su ove mjere često posebno djelotvorne u rješavanju temeljnih uzroka koji su doveli do krivičnog djela.

Slično tome, više izvora je sugeriralo da je upotreba alternativnih mjera povećana tokom trajanja projekta, gdje službena statistika ukazuje na povećanje sa 12% (2012.) na 16,6% (2015). Kada su upitani o vrstama odgojnih mjera koje se koriste, ispitanici su prijavili da se često primjenjuje pojačani nadzor, ali da se druge odgojne mjere rijetko koriste u praksi. Posebno, prijavljeno je rijetko korištenje posebnih obaveza - koje se u značajnoj mjeri preklapaju sa „odgojnim preporukama“ i uključuju redovno prisustvo u školi ili na poslu, strukovnu obuku, volonterski rad, savjetovanje, medicinski tretman (npr., odvikavanje od droge), itd. – što je posebno zabrinjavajuće zbog toga što bi ove odgojne mjere najvjerovatnije dale djelotvorne rezultate u rješavanju temeljnih uzroka počinjenja krivičnog djela.

Nalazi sugeriraju da je alternativne mjere bilo lakše uspostaviti na lokacijama gdje centri za socijalni rad imaju kapaciteta da daju podršku njihovoj provedbi. Slično tome, manje je vjerovatno da će odgojne preporuke i odgojne mjere biti izrečene odnosno korištene tamo gdje je potrebno koristiti ljudske potencijale (npr., socijalni radnik ili profesionalac za mentalno zdravlje), ili gdje zahtijevaju saradnju sa vanjskim institucijama. Ovaj nalaz sugerira potrebu da UNICEF pruži podršku uspostavljanju specijaliziranih servisa za vršenje alternativnih mjera (uključujući

ix | S t r a n a

odgojne preporuke) kratkoročno, dok vrši izgradnju kapaciteta relevantnih vladinih organa da dugoročno preuzmu ovu odgovornost.

Nalazi evaluacije u vezi Ishoda B: Povećan pristup efikasnoj podršci i uslugama zaštite za djecu žrtve/svjedoke i djecu u građanskim postupcima

Rad UNICEF-a na identifikaciji sistemskih nedostataka u raspoloživim uslugama i podršci za djecu žrtve/svjedoke je bio neophodan i relevantan. Uzimajući u obzir nedostatak podataka o ovom pitanju, sveobuhvatna studija UNICEF-a, „Pristup pravdi za djecu“, je dala važan doprinos razumijevanju pristupa djece pravdi i mogućnosti sistema i postojećih servisa da zadovolje njihove potrebe. Studiju su nositelji interesa opisali kao koristan resurs; ona je u suštini identificirala nedostatke u uslugama, te sadrži sveobuhvatne preporuke i služila je kao informacija za usmjeravanje projektnih intervencija u vezi Ishoda B.

Projekat je doživio značajno unaprjeđenje u smislu raspoloživosti podrške za djecu žrtve i svjedoke u fazi razgovora putem uspostavljanja soba za razgovore koje su prilagođene djeci. Pored razvoja podrške u izgradnji kapaciteta u pružanju podrške djeci žrtvama, UNICEF je sarađivao sa UNDP-om da bi dao podršku zapošljavanju psihologa u tužilaštvima koji bi pružili podršku djeci žrtvama, posebno tokom ispitivanja. Ova mjera je predstavljala efikasno korištenje postojećih resursa (UNDP je ranije omogućavao zapošljavanje psihologa pri sudovima i tužilaštvima za potrebe pružanja podrške žrtvama ratnih zločina) i rezultirala je značajnim povećanjem broja djece kojima su specijalizirane osobe pružile podršku kao svjedocima, a to povećanje je bilo dramatično tokom trajanja projekta: sa 13 djevojčica i 15 dječaka u 2013. godini na 333 djevojčice i 206 dječaka u 2016. godini. Nalazi evaluacije sugeriraju, međutim, da usluge podrške za žrtve i svjedoke još uvijek ne uključuju fazu nakon razgovora: ključni nositelji interesa koji su intervjuirani za potrebe studije su to naglasili, a to su prijavili i ispitanici u anketi.

Povećani angažman sektora za socijalni rad u pravdi za djecu se pojavio kao još jedan značajan utjecaj projekta i važan doprinos reformi pravde za djecu. Ispitanici su kontinuirano identificirali širenje uloge centara za socijalni rad u pravdi za djecu kao jednu od najvažnijih promjena koja je bila rezultat novog zakona. Predstavnici Ministarstva za rad i socijalnu politiku i centara za socijalni rad (CSR) prijavili su da su od uvođenja novog zakona imali značajniju ulogu u predmetima u kojima su bila uključena djeca i to su pripisali direktno UNICEF-ovoj podršci. Povećani angažman socijalnih radnika nije, međutim, uvijek išao bez izazova: nalazi evaluacije također ukazuju na to da sektoru za socijalni rad nedostaju značajni kapaciteti i resursi koji su potrebni za obavljanje ovako proširenih odgovornosti. Mnogi relevantni nositelji interesa su neuspjeh u provedbi zakona pripisivali ograničenim kapacitetima centara za socijalni rad, posebno tamo gdje CSR nemaju neophodne ljudske resurse i vještine za socijalni rad.

Efekti projektnih intervencija su također bili pod velikim utjecajem kompleksnosti političkog konteksta u Bosni i Hercegovini, zbog kojeg je UNICEF morao raditi sa više različitih nivoa uprave. Doista, nositelji interesa su objasnili da rad sa više organa predstavlja poseban izazovi da je efikasno pružanje usluga onemogućeno jer se moraju pružati putem brojnih odvojenih organa.

UNICEF-ova uloga u osiguravanju mehanizma koordinacije za reformu pravosuđa je očigledno bila ključna za ostvarenje napretka, ali ona pokreće pitanje u vezi održivosti institucionalne saradnje ukoliko bi UNICEF u budućnosti smanjio obim projekta. Važno je istaći da su radne grupe na općinskom nivou imale važan utjecaj u tom pogledu, uspješno uspostavljajući kanale za koordinaciju i komunikaciju između različitih sektora, što ukazuje na potencijalnu održivosti bez UNICEF-ove podrške.

Rezultati evaluacije sugeriraju da iako je dizajn projekta Pravda za svako dijete takav da može proizvesti održive efekte dugoročno, u kratkom roku će za ovo biti potrebna kontinuirana podrška UNICEF-a. Mnoge komponente projekta Pravda za svako dijete su inkorporirane i integrirane u institucionalne strukture na više nivoa, uključujući: konkretne usluge za djecu i porodice, kao što su podrška žrtvama i svjedocima i pravna pomoć; programi prevencije za djecu u riziku; općinske radne grupe; podrška izgradnji kapaciteta, itd. Sve ove intervencije imaju potencijal da budu održive ako se relevantni vladini organi obavežu na vodstvo u ovim oblastima i na njihovo finansiranje. Nadalje, projekat je uključivao nekoliko modela koji se mogu replicirati, kao što su općinske radne grupe i model „Optidur“, koji bi se mogli proširiti i razvijati u cijeloj zemlji.

x | S t r a n a

Ne iznenađuje to što je proces reforme pravde za djecu u Bosni i Hercegovini i dalje „u toku“ uzimajući u obzir ambicioznu prirodu zadatka i određene poteškoće u samoj sredini. Evaluacija vrlo jasno ukazuje na to da je projekat Pravda za svako dijete uspostavio važan temelj za ostvarenje reforme u svojoj drugoj fazi.

Niz izvučenih pouka koje su proizašle iz nalaza evaluacije pružaju informacije važne za definiranje budućih programa. Prvo, reforma pravosuđa zahtijeva preuzimanje kontinuirane političke i finansijske obaveze različitih relevantnih vladinih organa u srednjem roku. Drugo, pristupi reformi sistema se ne trebaju fokusirati samo na uspostavljanje relevantnih usluga, već na stvaranje veza među njima (npr., putem planiranja predmeta. Ovakav pristup za rješavanje pojedinačnih predmeta omogućava tačnu procjenu djeteta da bi se osiguralo da su identificirana sva relevantna pitanja, i osmišljavanje individualiziranog odgovora uz korištenje niza postojećih resursa. Treće, od suštinskog je značaja imati jake i specijalizirane službe socijalnog rada na lokalnom nivou da bi se provele reforme pravosudnog sistema za djecu. Četvrto, da bi bili djelotvorni, od suštinskog je značaja da programi sekundarne i tercijarne prevencije djeluju na rješavanju temeljnih uzroka počinjenja krivičnog djela i uključe rad sa porodicom da bi se radilo na rješavanju nefunkcionalnosti. Peto, obuka i izgradnja kapaciteta je najdjelotvornija tamo gdje je participatorna, zasnovana na praksi i uključuje saradnju više organa.

Glavne preporuke

Osiguranje boljeg vodstva u pravdi za djecu: Zagovarati razvoj strategije ili akcionog plana za provedbu

reforme pravosuđa na entitetskom nivou, koja definira odgovornosti i budžetske obaveze [tokom naredne

dvije do tri godine].

Jačanje sekundarne i tercijarne prevencije: Pružati kontinuiranu podršku općinskim radnim grupama,

uključujući i u novim općinama, oslanjajući se na primjere dobre prakse sa sadašnjih projektnih lokacija;

razvijati usluge u zajednici da bi se promovirala socijalna inkluzija, npr., putem uspostavljanja volonterskog

rada, zapošljavanja i socijalnih aktivnosti za mlade; razviti i podržati pilot program preusmjeravanja kojim će

rukovoditi NVO, a koji je baziran u općini, ako je moguće u društvenom centru sa aktivnostima koje se

trebaju provoditi u područjima sa visokom stopom krivičnih djela; podržati određivanje specijaliziranih

profesionalaca u CSR, koji će raditi sa djecom u sukobu sa zakonom i djecom koja su u riziku da počine

krivično djelo i povećati broj zaposlenih; uspostaviti fond za reintegraciju djece (i mlađih punoljetnika) koji

napuštaju ustanove da bi se pružila podrška njihovoj reintegraciji; izvršiti ocjenu alternativnih mjera.

Podrška žrtvama, svjedocima i djeci u građanskim postupcima: Podrška razvoju usluga za podršku žrtvama,

uključujući specijaliziranu psiho-socijalnu podršku, i šemu podrške žrtvama i svjedocima koja omogućava

kontinuiranu podršku u svim fazama predmeta; zagovarati jačanje prava djece na pravnu pomoć (koju će

pružiti vlada) kada su uključeni u procese kao žrtve ili svjedoci.

Ojačati kapacitete sektora za socijalni rad: Zagovarati unaprjeđenje resursa centara za socijalni rad; razvijati

njihove kapacitete da rade sa porodicama putem upravljanja predmetima i specijaliziranih usluga.

Razvijati strategiju kojom se promovira održivost reforme pravde za djecu: Izvršiti procjenu održivosti

(rizika) projekta i razviti strategiju za održivost svih komponenti.

Detaljnije preporuke se nalaze na kraju ovog izvještaja.

1 | S t r a n a

1 Svrha i opseg evaluacije

1.1 Uvod

Ova neovisna evaluacija koju je naručio UNICEF u Bosni i Hercegovini, a proveo Coram International, je izvršena da bi se ocijenila druga faza UNICEF-ovog projekta Pravda za svako dijete jer se projekat završava u novembru 2017.

UNICEF BiH od 2010. godine radi na promoviranju prava djece u pravosudnom sistemu, uz podršku Švicarske vlade i Švedske međunarodne agencije za razvoj. Projekat Pravda za svako dijete je došao u dobrom trenutku jer je sistem pravde za djecu u Bosni i Hercegovini prolazio kroz važne reforme, kako u pogledu prava tako i u pogledu prakse. Posebno, usvajanje Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku (2010. u Republici Srpskoj (RS), 2011. u Brčko distriktu (BD) i 2014. u Federaciji (FBiH)) stvorilo je mogućnosti za UNICEF da ojača zaštitu prava djece u pravosudnom sistemu, kako za djecu koja su optužena za krivična djela tako i za djecu koja su žrtve i svjedoci krivičnih djela.

Prva faza projekta Pravda za svako dijete (2010 – 2013.) fokusirala se na pružanje podrške provedbi Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u RS (u daljem tekstu: Zakon o zaštiti) i na podršku usvajanju takvih zakona u FBiH i BD. Projekat je napravio značajan napredak prema uspostavljanju pravosudnog sistema koji je prilagođen djeci. Ipak, i dalje su postojali brojni propusti i stoga su se UNICEF i donatori složili da produže projekat u drugu fazu. Druga faza projekta, koja se provodila u periodu između 2013. i 2017. godine, posvetila je veću pažnju djeci koja su žrtve/svjedoci u krivičnim postupcima i djeci u građanskim postupcima, a također se fokusirala na sekundarnu i tercijarnu prevenciju1.

Ova evaluacija je osmišljena s ciljem pregleda i procjene relevantnosti, efikasnosti, djelotvornosti, utjecaja i održivosti druge faze projekta Pravda za svako djete, identifikacije izvučenih pouka i davanja strateških preporuka za buduće donošenje odluka u oblasti pravde za djecu, kako za UNICEF tako i za domaće nositelje interesa. Evaluacija je namijenjena za upotrebu UNICEF-a, projektnog osoblja, Koordinacionog odbora projekta i donatora. Rezultati evaluacije će se također dostaviti ključnim nositeljima interesa u oblasti pravde za djecu, uključujući i relevantne entitetske, kantonalne, općinske vlasti i vladu na državnom nivou, kao i druge partnere UNICEF-a.

1.2 Kontekst evaluacije

Tokom protekle decenije, i sa doprinosom UNICEF-a, Bosna i Hercegovina je poduzela krupne korake ka uspostavljanju specijaliziranog pravosudnog sistema za djecu, u čemu je najznačajnije usvajanje Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u oba entiteta BiH i Brčko distriktu.

Bosna i Hercegovina ima kompleksnu administrativnu strukturu, koja se sastoji od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, i Brčko distrikta, jedinice koja ima administrativnu samoupravu na sjeverozapadu zemlje. Federacija Bosne i Hercegovine ima vlastitu federaliziranu strukturu i sastoji se od 10 autonomnih kantona. Oba entiteta i Brčko distrikt imaju značajnu autonomiju te posjeduju vlastite zakonodavne organe i zakone. Ovakva politička i administrativna struktura predstavlja ishod Daytonskog mirovnog sporazuma koji je zaključen na kraju rata u BiH, koji je uništio zemlju i njene institucije u periodu od 1992. do 1995. Kao rezultat rata, Bosna i Hercegovina je dobila značajnu humanitarnu pomoć koja je sada prerasla u kontinuiranu razvojnu pomoć.

1 Prema definicijama UNICEF-a, sekundarna prevencija se odnosi na mjere namijenjene djeci koja su u riziku da uđu u pravosudni sistem za maloljetnike. Tercijarna prevencija se odnosi na mjere za sprječavanje ponovnog počinjavanja krivičnih djela i promoviranje reintegracije maloljetnika u kontaktu sa zakonom.

2 | S t r a n a

Novi pravni okvir pravde za djecu je uglavnom u skladu sa Konvencijom o pravima djeteta UN-a (UNCRC), koju je vlada Bosne i Hercegovine ratificirala 1993. godine,2 i sa UN-ovim Minimalnim standardima i normama maloljetničke pravde. Nove zakone je pozdravio Komitet Konvencije o pravima djeteta u posljednjem nizu Zaključnih opservacija (2012.) u vezi drugog do četvrtog periodičnog izvještaja vlade BiH. Međutim, Komitet je izrazio zabrinutost zbog toga što nije bilo moguće osigurati da se zakoni primjenjuju na različitim teritorijalnim jedinicama unutar Bosne i Hercegovine. Iako je sadržaj tri zakona o zaštiti uglavnom usklađen, u njima i dalje postoji nekoliko ključnih razlika. Komitet Konvencije je primijetio da to „rezultira nekonzistentnostima u osiguravanju prava djeteta na cijeloj teritoriji zbog čega su djeca u sličnim situacijama podvrgnuta različitom ispunjavanju svojih prava ovisno o tome gdje im se nalazi prebivalište“.3 Nadalje, primjena tri odvojena okvira je negativno utjecala na efikasnost reformskog procesa što je rezultiralo neujednačenom reformom u zemlji. O implikacijama ovih izazova će se diskutirati i dalje u ovom izvještaju.

UNICEF je sada u značajnoj mjeri angažiran na pružanju podrške praktičnoj provedbi novih zakona. Same reforme su ambiciozne i sveobuhvatne, i uključuju uspostavljanje uvjeta, usluga i institucija koje su neophodne za provođenje zakona, kao i značajnu kampanju podizanja svijesti i izgradnju kapaciteta profesionalaca u sektoru pravosuđa i socijalnog rada. Iako je načinjen značajan napredak, još mnogo toga ostaje da se uradi. Posebno, pravosudne reforme su bile neujednačene, sa neujednačenim napretkom u cijeloj zemlji, što je djelimično rezultat kasnijeg usvajanja Zakona o zaštiti u FBiH.

Bosna i Hercegovina je na putu pristupanja EU i ostvarenje članstva u EU je politički prioritet vlade. Ova politička odluka je važna za projekat Pravda za svako djete jer je reforma pravosudnog sistema, uključujući i pravdu za djecu, neophodan preduvjet za članstvo BiH u EU. Pored toga, Bosna i Hercegovina prima značajnu finansijsku i tehničku podršku od Evropske unije.

1.2.1 Djeca u kontaktu sa zakonom u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina je 2013. godine imala dječiju populaciju koja se procjenjivala na 692.701 dijete, što je činilo 19,6% ukupnog stanovništva.4 Podaci o djeci žrtvama krivičnih djela se ne održavaju na sveobuhvatan način niti su lako dostupni. Međutim, podaci koje pruža Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) o predmetima koji uključuju najmanje jedno dijete žrtvu navode na zaključak da su stotine djece žrtava svake godine uključene u krivične procese i da je broj prijavljenih krivičnih djela u kojima su žrtve djeca u Bosni i Hercegovini u porastu.5

Tabela 2: Podaci za odabrani broj krivičnih djela u kojima je barem jedna žrtva dijete

2011. 2012. 2013. 2014.

Izvještaji zaprimljeni u tužilaštvima

384 417 400 435

Potvrđene optužnice 181 199 166 184

Donesena prvostepena presuda 292 174 228 216

2Bosna i Hercegovina je ratificirala Konvenciju o pravima djeteta 1993. godine, nakon što je postala neovisna država 6. aprila 1992, CRC/C/11/Add.28 para. 2. Ovu ratifikaciju je potvrdio Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (Daytonski sporazum), odnosno Aneks 4, član II, tačka 7. („Međunarodni sporazumi - Bosna i Hercegovina će ostati ili postati strana ugovornica međunarodnih sporazuma pobrojanih u Aneksu I ovog Ustava ”). 3Zaključne opservacije o BiH Komiteta Konvencije o pravima djeteta, CRC/C/BIH/CO/2-4, 29. novembar 2012. 4 Popis stanovništva u BiH, 2013. 5Podaci dolaze iz studije koju je finansirao UNICEF, „Pravičan pristup djece pravdi u Bosni i Hercegovni“, čiji su autori Meagan Smith Hrle i Sanja Tošić, a objavljena je u novembru 2015. Zlostavljanje i zanemarivanje djeteta, otmica djeteta ili maloljetnika, vanbračna zajednica sa mlađom maloljetnicom, silovanje i druga krivična djela počinjena nad djetetom.

3 | S t r a n a

Teško je izvući zaključke o krivičnom djelu protiv djece bez detaljnijih podataka razvrstanih prema vrsti prekršaja, spolu i dobi žrtve. Sistemi za prikupljanje podataka trebaju biti koordinirani između sistema za zaštitu djece i sistema krivičnog pravosuđa.

Najniža dobna granica za krivičnu odgovornost u BiH je 14 godina. Velika većina prijavljenih krivičnih djela koja počine djeca u BiH su djela protiv imovine, najčešće krađa. Nakon krađe, druga najbrojnija kategorija krivičnih djela su krivična djela protiv života i tijela (koja uključuju fizički napad, nanošenje teških tjelesnih povreda, ubistvo iz nehata, ubistvo, itd). Ovi podaci su u skladu sa trendovima maloljetničkog prestupništva u drugim kontekstima; krivična djela protiv imovine su daleko najčešći oblik krivičnih djela koja počine djeca u gotovo svim zemljama.

Kako se vidi na donjem grafikonu, koji opisuje broj krivičnih djela različitih oblika koja su prijavljena od 2012. godine, broj krađa koje su prijavljene u BiH je značajno opao u prethodnim godinama. Kao što će se dalje objasniti u dijelu ovog izvještaja koji se bavi efektima, to može biti rezultat sve veće tendencije praktičara da protuzakonito ponašanje djece rješavaju izvan sistema krivičnog pravosuđa, kao i ukupno smanjenje broja krivičnih djela.

Slika 1: Prijavljena maloljetnička krivična djela po kategorijama: '2012 – 2015'6

Sljedeći grafikon prikazuje kategorije prijavljenih krivičnh djela u 2015. godini razvrstanih prema spolu. Veći dio prijavljenih krivičnih djela koje su počinile djevojčice "krivična djela protiv pravosuđa" u usporedbi s dječacima, dok je udio "krivičnih djela protiv imovine" od strane djevojčica nešto niži. Krivčna djela protiv imovine čine većinu krivičnih djela počinjenih od strane dječaka i djevojčica.

6 Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, maloljetnici počinitelji krivičnih djela u Bosni i Hercegovini, 2011 – 2015, pristupljeno u maju 2017.

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1000

2012 2013 2014 2015

Protiv života i tijela

Protiv spolnog integriteta

Protiv imovine

Protiv zdravlja ljudi

4 | S t r a n a

Slika 2: Udio prijavljenih krivičnih dijela po kategorijama: Presjek po spolu 7

Kao što je slučaj u većini zemalja, a kako je prikazano u presjeku stanja ispod, velika većina maloljetnika optuženih za krivično djelo u BiH su dječaci, sa 3 do 7% prijavljenih krivičnih djela koje su počinile djevojčice. Sljedeća tablica prikazuje broj slučajeva koji uključuju maloljetne počinitelje koji prolaze kroz svaku fazu pravosudnog sistema, uključujući: slučajeve koji su prijavljeni tužitelju od strane policije; broj slučajeva u kojima tužitelj pokreće pripremni postupak; broj slučajeva u kojima tužitelj predlože određivanje sankcije; broj slučajeva u kojima je maloljetnik osuđen; broj institucionalnih mjera nametnutih i broj djece koja služe zatvorsku kaznu.Zanimljivo je napomenuti da je udio slučajeva u kojima su pokrenuti pripremni postupci u kojima je osuđeno dijete puno veći za djevojčice nego za dječake.

7 Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine Maloljetni počinitelji krivičnih djela u Bosni I Hercegovini, 2015, pristupljeno u maju 2017.

Prijavljena krivična djela -žene


Protiv seksualnog integriteta

Protiv braka i porodice


Protiv imovine

Protiv sistema pravosuđa

Prijavljena krivična djela -muškarci


Protiv seksualnog integriteta

Protiv braka i porodice


Protiv imovine

Protiv sistema pravosuđa

5 | S t r a n a

Tabela 2: Predmeti maloljetničke delinkvencije: 2011 – 2015.8

2011 Ž 2012 Ž 2013 Ž 2014 Ž 2015 Ž

Prijavljeno 783 55 1101 46 806 23 791 40 713 35

Pokrenut pripremni postupak 642 26 678 36 617 21 509 30 325 24

Podnesen prijedlog za izricanje sankcija 355 n/a 425 n/a 365 n/a 332 n/a 247 n/a

Osuđujuća presuda 291 25 349 34 335 21 310 28 181 28

Zavodske mjere 17 n/a 8 n/a 11 n/a 13 n/a 11 n/a

Maloljetnički zatvor 2 n/a 4 n/a 3 n/a 2 n/a 2 n/a

Kao što je prikazano na donjem grafikonu, ne samo da je broj predmeta u kojima je pokrenut pripremni postupak opao posljednih godina, već se izgleda smanjio i udio prijavljenih slučajeva u kojima je tužilac podigao optužnicu.9 To je možda djelimično rezultat većeg korištenja „policijskog upozorenja“ i „odgojnih preporuka“ od strane policije i tužilaštava. Pored toga, broj predmeta koji su završili na sudu i u kojima je dijete osuđeno je značajno opao u 2015. godini (sa 93,37% na 73,28%), što je možda djelimično rezultat toga da sudije više izriču odgojne preporuke. I u ovom slučaju, dublja diskusija o djeci u pravosudnom sistemu se nalazi u dijelu izvještaja koji se bavi „utjecajem“.

Slika 3: Slučajevi maloljetničke delinkvencije: 2011 – 2015.

Podaci o prestupnicima povratnicima u BiH su ograničeni: raspoloživi podaci sugeriraju da je stopa povrata između 10 i 20% (vidi dolje). Ove brojke su vjerovatno podcijenjene, međutim, jer ne uključuju krivična djela koja počine osuđeni maloljetnici nakon što postanu odrasle osobe. Nadalje, nije jasno da li je smanjenje u broju povratničkih krivičnih djela u RS rezultat djelotvornog programa za recidivizam ili kašnjenja u sudskom sistemu tako da maloljetnici do suđenja postanu odrasle osobe ili su se približili toj dobnoj granici.

8 Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, maloljetnici počinitelji krivičnih djela u Bosni i Hercegovini, 2011 – 2015, pristupljeno u maju 2017. 9 Važno je naglasiti da stope smanjenja mogu biti donekle netačne jer su ove brojke izračunate na godišnjoj osnovi i, u nekoliko faza procesa, brojke mogu uključivati i predmete koji su prijavljeni u prethodnoj godini.

0.00%

10.00%

20.00%

30.00%

40.00%

50.00%

60.00%

70.00%

80.00%

90.00%

100.00%

2011 2012 2013 2014 2015

Udio optuženih od ukupnoprijavljenih

Broj ukupno optuženih kojisu završili na sudu

Broj osuđenih od ukupnogbroja koji je bio na sudu

6 | S t r a n a

Raspoloživost preciznih podataka o povratničkom kriminalitetu je od ključnog značaja za procjenu djelotvornosti sistema maloljetničke pravde, a posebno programa tercijarne prevencije. Pored toga, nedostatak tih podataka otežava planiranje odgovarajućih programa i mjera.

Tabela 3: Maloljetnici povratnici: 2012 – 2015.10

2012 2013 2014 2015 2016

FBiH 9.16% 28.3% 10.4% 15.1% 11%

RS 19% 16.7% 16.5% 5.5% 8.4%

Državni prosjek 14% 22.5% 13.45% 9.6% 9.6%

1.3 Predmet evaluacije

Pravda za djecu je ključni prioritet za UNICEF i temeljni stub njihovog rada na zaštiti djece u Bosni i Hercegovini.

1.3.1 Lanac očekivanih rezultata

Projekat Pravda za djecu je razrađen s ciljem ostvarenja sljedećeg generalnog cilja: da maloljetnici u sukobu sa zakonom, djeca u riziku, djeca žrtve/svjedoci i djeca u građanskim postupcima dobiju bolje usluge i bolju zaštitu u pravosudnom sistemu BiH, uključujući i sektore sigurnosti i socijalnog rada.

Kao što je ranije spomenuto, faza II projekta se fokusirala na dva odvojena ishoda koji su izabrani da bi se izvršila nadogradnja ostvarenja iz prve faze, gdje se jedan ishod fokusira na maloljetne prestupnike i djecu u riziku, a drugi ishod se fokusira na djecu žrtve i svjedoke. Naročito, utvrđeno je da upotreba mjera sekundarne i tercijarne prevencije nije dovoljno zaživjela i da postoji potreba za uspostavljanjem i unaprjeđenjem usluga koje su na raspolaganju djeci žrtvama/svjedocima i djeci u građanskim postupcima.

Ishod A: Ojačati pravnu, političku i socijalnu sredinu za mjere sekundarne i tercijarne prevencije za djecu u riziku i maloljetnike u sukobu sa zakonom, i; Ishod B: Povećati pristup efikasnim uslugama podrške i zaštite djeci žrtvama/svjedocima i djeci u građanskim postupcima.

Svrha projekta, da bi se ostvarili ovi ciljevi, je bila da se pruži podrška organima vlasti u BiH da ojačaju pristup pravnoj zaštiti i socijalnim uslugama za djecu u riziku, maloljetnike, djecu žrtve/svjedoke i djecu u građanskim postupcima, koji štite njihova prava, promoviraju prevenciju i smanjuju prestupništvo. Dizajn projekta je bio kompleksan, ali holistički, i uključivao je niz odvojenih, ali uzajamno ojačavajućih intervencija koje bi se provodile istovremeno da bi se ostvarila postepena promjena.

UNICEF je razradio 12 projektnih rezultata da bi promovirao ostvarenje ishoda A i B: sedam se odnosi na sekundarnu i tercijarnu prevenciju (ishod A), jedan je dodat da bi se uključile aktivnosti u sklopu reagiranja na poplave11, i posljednja četiri podržavaju povećanje pristupa efikasnim uslugama podrške i zaštite za djecu žrtve/svjedoke i djecu u građanskim postupcima. Iako su za svaki ishod razrađeni odvojeni rezultati, oba ishoda uključuju istu grupu profesionalaca i oslanjaju se na razvoj sličnih kapaciteta i vještina. Logika i pretpostavke u temelju svakog rezultata i njihov odnos sa dva projektna ishoda UNICEF-a opisuju se u donjem tekstu.

Ishod A: Ojačati pravnu, političku i socijalnu sredinu za mjere sekundarne i tercijarne prevencije za djecu u riziku i maloljetnike u sukobu sa zakonom.

10 UNICEF, Tabela indikatora praćenja Pravde za svako dijete, ažurirano u aprilu 2017. 11Rezultat A8: Djeca i porodice u područjima koja su ugrožena poplavom dobivaju usluge podrške.

7 | S t r a n a

Rezultat A1: Nedostaci u zakonima, podzakonskim aktima i politikama su identificirani i data je podrška reformama za neophodna prilagođavanja. Usvajanje zakona i podzakonskih akata koji omogućavaju implementaciju mjera sekundarne i tercijarne prevencije je osnovni element njihovog djelotvornog uspostavljanja. Projekat je za cilj imao identificiratikaciji nedostatake i prezentovati ihnositeljima interesa u vladajućoj strukturipolitici i zakonodavstvu na entitetskom i kantonalnom nivou da bi se dala podrška pozivu na promjene politika. Ovaj rezultat se oslanja na pretpostavku da ključni donositelji politika, posebno Vijeće za praćenje i unapređenje rada organa krivičnog postupka i izvršenje krivičnih sankcija prema djeci i maloljetnicima i Zajednička komisija za ljudska prava, prava djeteta, mlade, imigraciju, izbjeglice, azil i etiku su funkcionalni, pozdravljaju podršku i iskazuju dugoročnu predanost radu na maloljetničkoj pravdi.

Rezultat A3: Ojačani su praćenje, prikupljanje podataka, istraživanje i analize mjera sekundarne i tercijarne prevencije. Prikupljanje podataka, kontinuirani monitoring i istraživanje su neophodni da bi se osigurala baza dokaza na kojima će počivati razvoj djelotvornih programa prevencije i koji će pružati dokaze o provedbi zakona o prevenciji u širem smislu. Ovaj rezultat se može ostvariti samo uz punu saradnju i transparentnost između organa za provođenje zakona i sudstva, djelotvornom koordinacijom između institucija i neophodnim budžetskim sredstvima.

Rezultat A4: Poboljšan stav o pravdi za djecu među ključnim nositeljima interesa. Da bi se ostvario Ishod A, profesionalci moraju ne samo poznavati zakon već također razumjeti i iskazati ličnu predanost djelotvornosti i prikladnosti preusmjeravanja i alternativnih mjera.

Rezultat A5: Programi prevencije za djecu u riziku su razrađeni na odabranim lokacijama. Uspostavljanje pilot projekata sekundarne i tercijarne prevencije, koji se pažljivo prate, može pomoći u uspostavljanju djelotvorne baze dokaza o djelotvornim pristupima, dok istovremeno služi kao instrument za zagovaranje da bi se pokazalo da je ovaj model racionalan u smislu troškova i da promovira bolje budžetiranje za maloljetničku pravdu.

Rezultat A6: Reintegracija djece je podržana putem unaprjeđenih planova postupanja. Planovi postupanja moraju primarno podržavati cilj davanja podrške oporavku djece koja su odslužila kaznu maloljetničkog zatvora i njihovoj reintegraciji u sredinu. Posebno uzimajući u obzir nepostojanje službe za uvjetno osuđene u Bosni i Hercegovini, ovaj rezultat pretpostavlja raspoloživost dovoljnog broja obučenih profesionalaca koji će pružati podršku toj djeci.

Rezultat A7: Institucije za djecu u riziku ili u sukobu sa zakonom su opremljene i u boljem stanju da pruže usluge. Da bi programi i usluge sekundarne i tercijarne prevencije bili djelotvorni, neophodno je da budu propisno opremljeni i osposobljeni relevantno obučenim profesionalcima.

Ishod B: Povećati pristup efikasnoj podršci i uslugama zaštite djeci žrtvama/svjedocima i djeci u građanskim postupcima.

Rezultat B1: Sistematski nedostaci u uslugama za djecu žrtve/svjedoke i djecu u građanskim postupcima su identificirani. Malo se zna o pristupu djece pravdi i konkretnim nedostacima u zakonskom okviru i uslugama koje su na raspolaganju ovoj djeci. Od ključnog je značaja da se identificiraju nedostaci i potrebe da bi se usmjerile intervencije s ciljem unaprjeđenja podrške i usluga zaštite.

Rezultat B2: Upotreba postupaka prilagođenih djeci je dobila podršku i prati se. Da bi djeca žrtve i svjedoci i djeca uključena u građanske postupke dobila adekvatnu podršku u skladu sa zakonom, neophodno je da organi za provođenje zakona i profesionalci u pravosuđu imaju neophodnu stručnost i vještine da bi pružili ovu podršku. U skladu sa rezultatom A2, projekat je za cilj imao unaprjeđenje vještina i tehnika nositelja interesa za rad sa djecom putem razvoja nastavnog plana i programa i integriranja tog nastavnog plana i programa u institucionalizirane programe obuke.

8 | S t r a n a

Rezultat B3: Centri za pravnu pomoć i profesionalci koji pružaju pomoć su u stanju identificirati pravne potrebe djece i pružiti pomoć, savjet ili uputiti ih u nadležnu službu. Da bi djeca žrtve, svjedoci i djeca u građanskim postupcima imala podršku, pravnici moraju u biti u stanju identificirati pravne potrebe djece i pružiti im pomoć te izvršiti upućivanje tamo gdje je to neophodno. Projekat je dao podršku rezultatu B3 putem uspostavljanja mreže u kojoj profesionalci mogu razmjenjivati iskustva i davati podršku programima izgradnje kapaciteta. Ovaj rezultat se oslanja na pretpostavku da su na raspolaganju dostatni centri za pravu pomoć i usluge.

Rezultat B4: Izrađeni su i podijeljeni materijali o pristupu pravdi koji su prikladni za djecu. Cilj materijala o pristupu pravdi koji su prikladni za djecu, a koje je projekat razvio u konsultacijama sa djecom i njihovim porodicama, bio je da se upoznaju sa svojim pravima i raspoloživim uslugama za unaprjeđenje tih prava. Iako projektna dokumentacija ne objašnjava jasno logiku ove intervencije u odnosu na Ishod B, raspodjela materijala koji su prikladni za djecu je očito relevantna za promoviranje pristupa putem poboljšanog shvatanja prava kod potencijalnih korisnika.

Nalazi u vezi sa rezultatima se razmatraju u dijelu izvještaja koji se bavi „djelotvornošću“.

1.3.2 Komponente projekta

Projekat Pravda za svako dijete je implementiran putem „višeslojne“ strategije interveniranja, koja je uključivala niz intervencija na državnom, entitetskom i lokalnom nivou.

1.3.2.1 Tehnička pomoć i aktivnosti zastupanja

Kontinuirana tehnička pomoć i aktivnosti zastupanja s ciljem ostvarenja zakonodavnih i promjena u politici su implementirani putem rada sa Projekntim koordinacionim odborom. Projektni koordinacioni odbor je imao kontinuiranu ulogu u planiranju implementacije projekta.

1.3.2.2 Izgradnja kapaciteta za profesionalce u sektoru pravosuđa

Izgradnja kapaciteta o temama koje se odnose na pravdu za djecu (a posebno u pogledu provođenja Zakona o zaštiti) je imala podršku UNICEF-a u saradnji sa vladinim partnerima na državnom, entitetskom i lokalnom nivou u cijeloj zemlji. Tokom trajanja projekta, izgradnja kapaciteta je osigurana za tužioce, sudije, policiju, advokate, socijalne radnike, psihologe i pedagoge na svim nivoima. Prema UNICEF-ovom posljednjem logičkom okviru, 594 profesionalca su prošla obuku u 2014, 1.400 njih u 2015. i 1.058 u 2016. godini.

1.3.2.3 Radne grupe za maloljetničku pravdu

Kao jedan od glavnih mehanizama implementacije, projekat je dao podršku uspostavljanju 16 radnih grupa za maloljetničku pravdu koje obuhvataju 26 općina u Federaciji i Republici Srpskoj.12 Radne grupe su uključivale predstavnike svih relevantnih agencija, a svaka radna grupa je imala podršku NVO-a koji je imao koordinacionu ulogu. Primarni ciljevi radnih grupa su uključivali: uspostavljanje multisektorske saradnje na lokalnom nivou; stvaranje uvjeta za korištenje alternativnih mjera; i uspostavljanje i implementaciju programa koji sprječavaju maloljetničko prestupništvo.

1.3.2.4 Pilotiranje sekundarne prevencije

UNICEF je sarađivao sa nizom partnera u razradi dva pilot programa sekundarne prevencije: model „Optidur“ i model koji je implementiran u Tuzli . Ovi programi su osmišljeni s ciljem identifikacije djece u riziku u školama prema indikatorima koji se odnose na faktore rizika, da bi se procijenile njihove potrebe i razradio odgovarajući

12 Prema izjavama ispitanika, kada su birane općine, prioritet su imale one općine sa većom stopom krivičnih djela i većim brojem stanovnika.

9 | S t r a n a

individualizirani plan za rješavanje tih potreba uz korištenje resursa, kako u školama tako i u zajednicama. Model Optidur je razrađen u konsultativnom procesu sa psiholozima, pedagozima i drugim ekspertima tokom 2015. godine, a do aprila 2017. je pilotiran u 29 škola (16 u RS, 13 u FBiH).

1.3.2.5 Reakcija na poplave

Osam institucija koje služe djeci, uključujući centre za socijalni rad, je obnovljeno, renovirano i dobile su opremu u područjima koja su ugrožena poplavama. UNICEF je profesionalcima osigurao izgradnju kapaciteta za pružanje psiho-socijalne podrške djeci i njihovim porodicama, i uspostavio je 6 prostora prilagođenih djeci u zajednicama koje su ugrožene poplavama.

1.3.3 Ključni nositelji interesa

Projekat je proveden putem kontinuirane saradnje sa nizom partnera i nositelja interesa: najznačajniji od njih i njihov ključni angažman u projektu su opisani u donjem tekstu.

Ministarstva pravde FBiH, RS i BiH su bili članovi Koordinacionog odbora projekta. Njihov konkretan doprinos projektu je uključivao pružanje tehničke pomoći u razvoju pravnog i okvira politika i nadzor nad obukom o zakonima o zaštiti za nesudske profesionalce. Ministarstva pravde FBiH i RS su nadležna za nadzor nad svom djecom koja su pritvorena u entitetima. U trenutku nastanka ovog izvještaja, Ministarstvo pravde RS je bilo u procesu finaliziranja ocjene provedbe Zakona o zaštiti.

Ministarstva unutrašnjih poslova i policijski zvaničnici RS i FBiH su bili članovi Koordinacionog odbora projekta. Oni su imali aktivnu ulogu u obuci kao treneri i eksperti i također su bili odgovorni za osmišljavanje i implementaciju projekata koji su pružali podršku internoj izgradnji kapaciteta u polju pravde za djecu i informiranju djece o njihovim pravima.

Ministarstva rada i socijale politike FBiH zdravlja i socijalne zaštite RS, kao i centri za socijalni rad FBiH i RS su također bili članovi Koordinacionog odbora projekta. Sarađivali su sa UNICEF-om na razvoju standarda i materijala za izgradnju kapaciteta za obuku socijalnih radnika o pravdi za djecu i medijaciji. Zaposleni u centrima za socijalni rad djeluju kao treneri i ekspeti i igraju aktivnu ulogu u radnim grupama za maloljetničku pravdu, uključujući i implementaciju inicijativa radne grupe.

Centri za obuku sudija i tužilaca FBiH i RS su bili odgovorni za organiziranje i implementiranje obuka o pravdi za djecu za sudije i tužioce i za certifikaciju učesnika.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je razradilo smjernice o prikupljanju podataka o maloljetničkoj pravdi i izvještavanju za relevantne organe vlasti. Ministarstvo je također član Koordinacionog odbora projekta.

Radne grupe na nivou općina/gradova/kantona su uspostavljene da bi promovirale provedbu Zakona o zaštiti putem razvoja akcionih planova sa fokusom na unaprjeđenje postupanja sa djecom u sukobu sa zakonom i smanjenja povratničkog kriminaliteta. Uspostavljeno je 16 radnih grupa koje su obuhvatale 26 općina.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), sudije i tužioci su bili aktivni članovi Koordinacionog odbora projekta i lokalnih radnih grupa. Oni su također dali podršku usklađivanju elektronskog sistema za upravljanje predmetima sa Zakonima o zaštiti.

Ministarstva obrazovanja, obrazovne institucije (osnovnoškolske, srednjoškolske i visokoškolske) su sarađivali na razvoju alternativnih mjera i programima prevencije, posebno na identifikaciji djece u riziku i učestvovali su u lokalnim radnim grupama. Mreža univerziteta je razvila multidisciplinarni postdiplomski kurs o pravdi za djecu, a nekoliko univerziteta je uspostaviloklinike za pravnu pomoć za studente prava.

Državni i međunarodni NVO-i su pružali kontinuiranu podršku u uspostavljanju i aktivnostima lokalnih radnih grupa, pored drugih aktivnosti.

10 | S t r a n a

Stručnjaci za pravosuđe na državnom nivou/konsultanti UNICEF-a su bili zaduženi za razradu programa obuke, kao i za provođenje studija, ocjena i zakonodavnih analiza.

Ombudsman BiH je proveo ocjenu institucija u kojima se drže maloljetnici.

UNICEF je također sarađivao sa drugim organizacijama koje su uključene u reformu pravosudnog sektora i prava djece, uključujući Evropsku uniju, Vijeće Evrope, Razvojni program Ujedinjenih naroda i Emmaus.

1.4 Svrha, ciljevi i opseg evaluacije

Svrha ove evaluacije, kao što je dogovoreno između UNICEF-a, Sida-e i Švicarske vlade, bila je da se ispita učinak i utjecaj projekta Pravda za svako dijete i da se identificiraju faktori koji olakšavaju ili sprječavaju njegov uspjeh, s ciljem prikupljanja informacija za potrebe budućeg programiranja. Naročito, i u skladu sa kriterijima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj/Komiteta za razvojnu pomoć (OECD/DAC), evaluacija je ocjenjivala relevantnost, efikasnost, djelotvornost, utjecaj i održivost projekta. Imajući na umu ovu svrhu i u konsultacijama sa korisnicima evaluacije, evaluacija je osmišljena s ciljem ispunjavanja sljedećih konkretnih ciljeva:

1. Ocijeniti rezultate projekta u odnosu na planirane aktivnosti i željene ishode; 2. Razmotriti relevantnost, djelotvornost, efikasnost, održivost i utjecaj projekta i identificirati

eventualne neželjene rezultate projekta; 3. Identificirati izvučene pouke; 4. Dati strateške preporuke okrenute ka budućnosti za izlazne strategije ili oblasti u kojima su intervencije

još uvijek opravdane. Proces evaluacije se također oslanjao na norme i standarde za evaluaciju Ujedinjenih naroda.13

1.4.1 Opseg evaluacije

Evaluacija je obuhvatila period od januara 2014. do maja 2017. godine, kada je sačinjen nacrt izvještaja o evaluaciji. Evaluacija razmatra sve aspekte projekta Pravda za svako dijete, uključujući dodatne aktivnosti koje su poduzete u odgovoru na poplave 2014. godine. Evaluacija je razmotrila intervencije projekta i njihove ishode na državnom i subdržavnom nivou, uključujući intervencije na lokalnom nivou u 26 općina. Geografski opseg evaluacije je bio sveobuhvatan, uključujući Federaciju (FBiH), Republiku Srpsku (RS) i Brčko distrikt (BD).

1.4.2 Pitanja za evaluaciju

UNICEF i partneri su razradili sljedeća istraživačka pitanja da bi usmjerili provođenje evaluacije i dali neophodne informacije za njenu metodologiju i pristup. Istraživačka pitanja je razmotrio evaluacijski tim da bi osigurao metodološku jedinstvenost i jasnu prezentaciju nalaza evaluacije.

1. Relevantnost i dizajn: Obim u kojem ciljevi rješavaju realne probleme i potrebe ciljnih grupa, prioritete zemlje, državne politike koje su s tim u vezi i prioritete donatora. Pitanja koja treba istražiti uključuju:

1.1 U kojoj mjeri su ciljevi projekta još uvijek validni? 1.2 U kojoj mjeri su nositelji interesa na nivou BiH/entiteta/kantona/općina uzeti u

obzir/učestvovali ili bili uključeni u razvoju i implementaciji? 1.3 Da li projekat odgovara na potrebe identificiranih ciljnih grupa i korisnika? 1.4 Da li su uzete u obzir jedinstvene potrebe dječaka i djevojčica / u kojoj mjeri je ispoštovana

jednakost spolova i integrirana u implementaciju projekta?

13 Grupa za evaluaciju Ujedinjenih naroda (2016), Norms and Standards for Evaluation (Norme i standardi za evaluacije), New York: UNEG.

11 | S t r a n a

1.5 Da li su ciljevi i ishodi projekta usklađeni sa i da li podržavaju vladine politike, sektorske politike i ciljeve pristupanja EU?

1.6 Da li je dizajn projekta prikladan za ostvarenje njegovih rezultata i ishoda? 1.7 Da li su izvršene ikakve izmjene u dizajnu projekta tokom implementacije? Ako jesu, da li su

dovele do značajnih poboljšanja dizajna? 1.8 Da li su jasno definirani aranžmani za koordinaciju, upravljanje i finansiranje i da li su

podržavali institucionalno jačanje i lokalnu odgovornost?

2. Efikasnost programa (procesi): Da li su doprinosi korišteni ili transformirani u rezultate na najoptimalniji i najracionalniji način? Da li su isti rezultati mogli biti proizvedeni uz korištenje manje resursa? Pitanja za razmatranje uključuju:

2.1 U kojoj mjeri je podrška vladama i NVO-ima, kao partnerima u implementaciji, bila efikasan modalitet implementacije?

2.2 U kojoj mjeri su ciljna populacija i učesnici imali aktivnu ulogu u implementaciji projekta? Koji su bili načini participacije?

2.3 Koliko su efikasni NVO-i u pružanju podrške implementaciji? 2.4 U kojoj mjeri su aktivnosti implementirane u skladu sa rasporedom i planiranim finansijskim

resursima? 2.5 Je li bilo dupliranja napora?

3. Djelotvornost programa (rezultati): Obim u kojem su ostvareni ciljevi razvojne intervencije ili u kojoj

se očekuje njihovo ostvarenje, uzimajući u obzir njihovu relativnu važnost. Koliko su rezultati programa doprinijeli ostvarenju ciljeva programa?

3.1 U kojoj mjeri su ostvareni rezultati i ishodi programa? Da li su na dobrom putu da se ostvare kako je i planirano tokom projekta?

3.2 Koji faktori su doprinijeli napretku ili kašnjenju u ostvarenju proizvoda i rezultata? 3.3 Kakve su dobre prakse ili uspješna iskustva ili prenosivi primjeri identificirani? 3.4 Na koji način su pitanja koja se dotiču više oblasti, kao što su rod, invaliditet i obuhvatanje

najugroženije djece efikasno uključena? 3.5 Kakav je kvalitet intervencija i rezultata ostvaren na lokalnom / općinskom / kantonalnom /

entitetskom / BiH nivou? 3.6 Da li su ikakve promjene u sveukupnom kontekstu u BiH (politička situacija, vanredna situacija

sa poplavama) utjecale na implementaciju projekta i ukupne rezultate?

4. Uticaj programa: Utjecaj programa na svoju sredinu – pozitivne i negativne promjene koje je proizveo program (direktno ili indirektno, s namjerom ili nenamjerno).

4.1 U kojim oblastima je projekat ostvario značajan utjecaj (ukoliko se to može identificirati u ovoj fazi)?

4.2 Na koji način projekat doprinosi ukupnom reformskom procesu u sistemu pravde za djecu u BiH?

4.3 Koje ciljne grupe i institucije imaju koristi od projekta? 4.4 Kako su standardi pravde za djecu unaprijeđeni kroz projektne aktivnosti? 4.5 Koji su faktori na povoljan ili negativan način utjecali na provođenje projekta i projektni

pristup? Da li je projekat bio uspješan u prevazilaženju vanjskih negativnih faktora? 4.6 Da li je bilo pozitivnih efekata prenošenja dobrih praksi ?

5. Održivost programa: Vjerovatnoća da će se koristi programa nastaviti dugoročno.

5.1 Da li je projekat stvorio uvjete koji će osigurati da se koristi projekta nastave i nakon projekta? 5.2 Koliko dobro je projekat inkorporiran u institucionalne strukture (državne, entitetske i lokalne)

koje će nastaviti postojati i nakon projekta?

12 | S t r a n a

5.3 Kakvo je stanje napora projekta u smislu institucionalizirane obuke i ukupnog razvoja kapaciteta do sada?

5.4 Da li je razrađen pristup/model koji se može dalje širiti u cijeloj BiH? 5.5 Da li je trajanje sadašnjeg projekta dovoljno da bi se osigurala održivost intervencija? 5.6 Na koji način je projekat ojačao kapacitete nositelja interesa na općinskom, kantonalnom,

entitetskom i nivou vlade BiH da bi bili u stanju prepoznati i odgovoriti na potrebe djece u sektoru pravde?

6. Partnerstvo i saradnja: Mjera nivoa i kvaliteta UNICEF-ove saradnje sa partnerima i partnerima u

implementaciji (npr., donatori, NVO-i, vlade i druge UN-ove agencije, itd.) 6.1 U kojoj mjeri se tragalo za partnerstvima i ona su uspostavljena te su stvorene sinergije u

pružanju pomoći? 6.2 Da li su uspostavljeni efikasni i uzajamno zadovoljavajući aranžmani saradnje između UNICEF-

a i partnera u NVO sektoru? Drugih UN-ovih agencija? Vladinih institucija? Drugih partnera? 6.3 Da li su doprinosi partnera bili kvalitetni i pruženi pravovremeno? Da li su partneri u

potpunosti i djelotvorno izvršili svoje obaveze? 6.4 Da li projekat doprinosi ukupnoj UN-ovoj strategiji za zemlju? 6.5 Da li su se pojavili neki novi partneri koji u početku nisu identificirani?

13 | S t r a n a

2 Metodologija evaluacije

2.1 Sveukupni pristup

U dizajnu evaluacije primjenjen je pristup miješanih metoda kako bi se osiguralo da su podaci bogati i imaju veliki eksplanatorni potencijal, a u isto vrijeme sveobuhvatni, mjerljivi i tačni. Pristup miješanih metoda omogućio je evaluatorima da poboljšaju validnost rezultata kroz triangulaciju. Evaluacija je zasnovana na percepcijama, stavovima, povratnim informacijama i podacima koje su dali korisnici, partneri i nositelji interesa. Raznovrsni izvori podataka su uključeni kako bi se osiguralo da rezultati budu objektivni, pouzdani i zasnovani na najsveobuhvatnijim i najrelevantnijim dostupnim informacijama.

Ukoliko su bili dostupni, korišteni su kvantitativni podaci kako bi se predstavio sveukupan opis i numeričke mjere evaluacijskih rezultata; što je posebno bilo korisno za utvrđivanje utjecaja, ishoda i rezultata Projekta. Evaluacija je zasnovana na postojećim kvantitativnim podacima koje imaju odgovarajuće agencije u sektoru pravosuđa, a koji se odnose na Projekat. Pored toga, evaluacijom su prikupljeni kvantitativni podaci kroz provođenje online ankete.

Kvalitativni podaci osigurali su dublje razumijevanje rezultata evaluacije. To je posebno bilo korisno za istraživanje subjektivnih i kontekstualnih pitanja, utvrđivanje i razumijevanje odnosa i, što je izuzetno važno, za obrazloženje da li je Projekat bio uspješan ili nije u postizanju utvrđenih ciljeva. Kvalitativni podaci ponudili su najvažnije dokaze za odgovore na pitanja u okviru istraživanja o relevantnosti, učinkovitosti, djelotvornosti i održivosti projekta Pravda za svako dijete. Kvalitativni pristupi su također bili od izuzetne koristi za utvrđivanje naučenih lekcija jer mogu ukazati da li su određene strategije ili pristupi funkcionirali ili ne u datom kontekstu i (što je najvažnije) zašto je to bio slučaj.

2.2 Proces evaluacuje

Metodologija evaluacije provedena je kroz četiri odvojene faze: početna faza; prikupljanje podataka; analiza podataka, izrada i revizija; te finalizacija i predstavljanje.

2.2.1 Faza I: Početna faza

Početna faza evaluacije obuhvatila je: pregled projektne dokumentacije koju je dostavio UNICEF; početni sastanak na daljinu održan je između evaluacijskog tima i tima UNICEF-ovog Projekta kako bi se olakšalo upoznavanje i razgovaralo o izvorima i metodama za prikupljanje podataka; te izradu plana rada i metodologije za evaluaciju.

2.2.2 Faza II: Faza prikupljanja podataka

Evaluacija se u velikoj mjeri zasnovala na primarnim podacima prikupljenim u Bosni i Hercegovini kroz intervjue sa ključnim ispitanicima, diskusije u fokus grupama, ključne i tipične analize slučajeva/predmeta i tehnike opservacije (primijenjene metode prikupljanja podataka u toku faze prikupljanja podataka su niže detaljno predstavljene). Prikupljanje primarnih podatka proveo je voditelj evaluacije (7 dana) i domaći ekspert za pravdu za djecu (5 dana). Podaci koje je prikupio domaći ekspert za maloljetničko pravosuđe su prevedeni na engleski jezik i dostavljeni voditelju evalucije na pregled.

2.2.3 Faza III: Analiza podataka, izrada I revizija

14 | S t r a n a

Po završetku faze prikupljanja podataka, evaluacijski tim započeo je proces analize podataka i izrade dokumenta. Proces analize podataka bio je usmjeren na pitanja uključena u istraživanje i specifične indikatore ishoda, rezultata i utjecaja Projekta. Analiza podataka je bila osjetljiva na spol, invaliditet, status manjina i druga pitanja vezana za jednakost. Evaluatori su izvršili prvi pregled i preliminarnu analizu svih prikupljenih podataka, uključujući relevantne programske dokumente koje je dostavio UNICEF i postojeće kvantitativne podatke o djeci u okviru pravosudnog sistema. Nalazi istraživanja predstavljeni su u skladu sa grupama evaluacijskih pitanja: relevantnost i dizajn; djelotvornost; učinkovitost; utjecaj; održivost; i partnerstva i saradnja. Evaluacija je također osigurala i preliminarni skup zaključaka i preporuka u vezi sa pitanjima u okviru istraživanja potkrijepljenim nalazima/podacima. Struktura evaluacijskog izvještaja u skladu je sa UNEG Standardima evaluacijskih izvještaja i Globalnim sistemom nadzora nad evaluacijskim izvještajima. Evaluacijski izvještaj predat je UNICEF-u, švicarskoj vladi, Sida-i i drugim relevantnim akterima na provjeru kako bi se osigurala tačnost nalaza i popunili nedostaci u prikupljenim podacima.

2.2.4 Faza IV: Faza finalizacije i predstavljanja

Nakon odgovora na nacrt izvještaja, evaluacijski tim izradio je evaluacijski sažetak izvještaja i power point prezentaciju, koji su služili u svrhu davanja informacija o ishodima evaluacije. Sažeti izvještaj i prezentacija navode ključne nalaze evaluacije, te sveobuhvatne zaključke i preporuke. Ovi materijali su prevedeni na lokalni jezik kako bi se dostavili ključnim akterima i relevantnim partnerima.

Tim za evaluaciju je održao prezentaciju na kojoj su predstavljeni nalazi i preporuke, nakon čega je uslijedila diskusija o prihvatanju preporuka. Prezentaciji su prisustvovali uposlenici UNICEF-a i ključni partneri.

2.3 Metode evaluacije i izvori podataka

Evaluacija je zasnovana na nizu izvora podatka i metoda prikupljanja podataka kako bi se osigurala pouzdanost rezultata, poticala nepristrasnost, smanjila mogućnost greške te osiguralo da je evaluacija zasnovana na što sveobuhvatnijim i relevantnijim informacijama. Svi alati za prikupljanje podataka navedeni su kao prilog ovog izvještaja.

2.3.1 Pregled dokumentacije

Tokom početne faze evaluacije, evaluacijski tim pregledao je veliki broj dokumenata vezanih za UNICEF-ov projekat Pravda za svako dijete kako bi se osiguralo da evaluacijski tim stekne ispravno razumijevanje intervencija planiranih i poduzetih u okviru samog projekta; njegovih sveobuhvatnih ciljeva i utvrđenih ishoda i utjecaja; informacija o troškovima projekta; i drugih postojećih podataka o ishodima i utjecajima. Pored korištenja ove dokumentacije za izradu metodologije i plana rada evaluacije, ova literatura je bila relevantna za odgovaranje na evaluacijska pitanja u okviru istraživanja.

2.3.2 Intervjui sa ključnim ispitanicima

Većina prikupljanja podataka za evaluaciju provedena je kroz polustandardizirane intervjue sa ključnim ispitanicima. Cilj ovih intervjua bio je dobivanje specifičnih i detaljnih informacija od ključnih ispitanika koji posjeduju dobro znanje o projektu i koji su uključeni u njegovu provedbu, a u vezi sa pitanjima istraživanja. Pojedinačni intervjui omogućili su ispitanicima da ostvare interakciju sa evaluatorima u atmosferi privatnosti i povjerenja u kojoj su se, vjerovatno, osjećali ugodnije da predstave svoja iskustva i stavove nego što bi to bio slučaj u okviru grupe. Korišten je polustandardizirani pristup: zasnovan na strukturiranom alatu, ali koji je omogućavao interakciju usmjerenu na učesnika i dati odgovor.

Intervjui sa 23 ključna ispitanika i 10 grupnih intervjua su provedeni sa uposlenicima UNICEF-a, donatorima i drugim ključnim partnerima, predstavnicima vlade na državnom, entitetskom i lokalnom nivou, i korisnicima projekta u skladu sa strategijom uzorkovanja koja je niže navedena.

15 | S t r a n a

2.3.3 Inturvjui zasnovani na predmetima

Intervjui zasnovani na predmetima provedeni su sa djecom koja su bila u kontaktu sa pravosudnim sistemom i (gdje je god bilo moguće) njihovim porodicama kako bi se obuhvatilo njihovo iskustvo u okviru sistema i steklo razumijevanje o ishodu svakog predmeta te kakvi su bili procesi i donesene odluke.14 Svrha ovih intervjua bila je steći jasno, konkretno razumijevanje iz više perspektiva kako u praksi funkcionira sistem pravde za djecu kao i njegova efikasnost i utjecaj u svrhu utvrđivanja kako je projekat Pravda za svako dijete utjecao na iskustva djece u pravosudnom sistemu te kako bi se utvrdili preostali nedostaci i potrebe. Iako bi bilo poželjno provesti veći broj intervjua baziranih na predmetima, iz nekoliko razloga koji se odnose na etiku i pristup, su predstavljali izazov UNICEF-u da ih organizuje.

Uporedna studija

Kao što je navedeno u strategiji uzorka, podaci su također prikupljani na lokacijama gdje nisu uspostavljene općinske/gradske/kantonalne radne grupe kao i na onim gdje radne grupe već funkcioniraju i na lokacijama gdje su nedavno uspostavljene radne grupe. Svrha uporedne studije bila je pokazati kako je projekat utjecao na funkcioniranje pravde za djecu u praksi i, u konačnici, oblikovao pristup djece podršci i zaštiti u okviru pravosudnog sistema.

2.3.4 Direktna observacija

Domaći stručnjak u oblasti pravde za djecu prisustvovao je i pratio sudska ročišta u predmetima koji su uključivali dijete u svojstvu optuženog za počinjenje djela. Direktna opservacija u sudnicama osigurala je evaluatorima konkretno i primijenjeno razumijevanje procedura i praksi u predmetima koji uključuju djecu.

2.3.5 Upoređivanje postojećih statističkih podataka

Ukoliko su bili dostupni, postojeći statistički podaci i kvantitativni podaci bitni za evaluacijska pitanja prikupljeni su iz sekundarnih izvora i izvršeno je poređenje, kako bi se uključili u analizu i faze izvještavanja u okviru evaluacije. Posebno, statistički podaci prikupljeni su u vezi sa indikatorima ishoda, rezultata i utjecaja projekta. Pored toga, istraživači su prikupili nizove podataka od nadležnih organa u oblasti pravosuđa i sigurnosti koji se odnose na djecu u okviru pravosudnog sistema (i u svojstvu žrtava i optuženih), kao i onih koji koriste usluge prevencije. Analiza brojeva djece u kontaktu sa pravosudnim sistemom u svakoj pojedinačnoj fazi, kao i informacije o demografskim karakteristikama, vrstama počinjenih djela, ishodima, predmetima i trendovima tokom vremena osigurale su važan kontekst za evaluaciju.

2.3.6 Kvantitativna anketa

Na kraju, kvalitativno prikupljanje podataka potkrijepljeno je online anketom za korisnike projekta i profesionalce u oblasti pravosuđa na kontrolnim lokacijama. Anketa je omogućila evaluatorima da od populacije korisnika dobiju standardizirane podatke koje je moguće kvantificirati te omogućila evaluatorima da uključe mnogo veći uzorak korisnika u studiju i provedu komparativnu analizu.

2.4 Uzrokovanje

Strategija uzorkovanja za evaluaciju dizajnirana je kako bi osigurala da nalazi u što većoj mjeri predstavljaju cjelokupni projekat Pravda za svako dijete te da se zadrži komparativna vrijednost.

2.4.1 Odabir mjesta za istraživanje

Cilj ove evaluacije je procijeniti napredak u smislu rezultata projekta u cijeloj Bosni i Hercegovini i svim lokacijama projekta. Stoga, prikupljanje podataka za evaluaciju obavljeno je na državnom, entitetskom i

14 Naravno, intervjui su provedeni samo ukoliko su pojedinci dali informirani pristanak, i u skladu sa našim etičkim protokolom (vidjeti dio prilog X).

16 | S t r a n a

lokalnom nivou. Podaci na državnom i entitetskom nivou prikupljeni su od ključnih ministarstava i pravosudnih organa u Sarajevu i Banja Luci. Prikupljanje podataka na lokalnom nivou provedeno je na šest lokacija, gdje su uspostavljene radne grupe projekta. Lokacije su odabrane namjerno kako bi odražavale određene kriterije: prisustvo, „starost“ i učinkovitost radnih grupa pravde za dijete; geografsku lokaciju; veličinu populacije, entitetsku zastupljenost; i, gdje je bilo moguće, društveno-ekonomsku različitost.

Tabela 4: Lokacije istraživanja na lokalnom nivou

Lokacija Geografska lokacija Datum uspostave radne grupe

Definirajuće karakteristike

Sekundarna, tercijarna prevencija

Banja Luka Republika Srpska decembar 2014. Urbano, glavni grad RS

I sekundarna i tercijarna

Sarajevo Federacija BiH/Kanton Sarajevo

Ponovno uspostavljena, mart 2017.

Urbano, glavni grad Kantona Sarajevo


Zenica Federacija BiH juli 2010. Urbano, glavni grad Zeničko-dobojskog kantona

Tercijarna

Bijeljina Republika Srpska juli 2010. Urbano, nanesene štete tokom poplava 2014.


Jajce Federacija BiH Kontrolna lokacija Urbano Kontrolna lokacija

Kao što je navedeno u gornjoj tabeli, 3 lokacije na kojima postoje sekundarni i tercijarni pilot programi uključene su u studiju.

17 | S t r a n a

2.4.2 Odabir učesnika

Uzorkovanje analize tipičnog predmeta: evaluacija je također uključila, kao učesnike u intervjuima ključnih ispitanika, djecu koja su bila u kontaktu sa pravosudnim sistemom kao optuženi, kao žrtve/svjedoci i kao djeca uključena u parnične postupke. Svrha ovih kontakata bila je da se prikupe informacije o iskustvima djece u okviru pravosudnog sistema, tipičnog načina rješavanja predmeta i ishoda za djecu. Iako bi bilo korisno da su obavljeni intervjui sa roditeljima i skrbnicima, kako bi se dobila dodatna perspektiva o njihovim predmetima i samim ishodima, to nije bilo moguće zbog pitanja pristupa. Predmeti su identificirani putem UNICEF-ovih partnera u pravosudnom sektoru. Naravno, imajući u vidu osjetljivu prirodu intervjua i osjetljivost ispitanika, intervjui su bili potpuno na dobrovoljnoj osnovi i obavljeni samo sa onim ispitanicima koji su željeli učestvovati u evaluaciji. Vidjeti etička pitanja u niže navedenom dijelu.

Posebno, sljedeći ključni akteri odabrani su za pojedinačne intervjue:

UNICEF/akteri projekta: Zamjenik predstavnika, stručnjak za zaštitu djece, programski službenik za zaštitu djece, UNV saradnik za zaštitu djecu (Pravda za svako dijete); UNICEF-ov konsultant u okviru projekta Pravda za svako dijete, stručnjak za praćenje i evaluaciju; službenik za komunikacije, službenik komunikacija za razvoj; predstavnici Sida-e i švicarske vlade.

Akteri iz NVO-a: Udruženje tužilaca Federacije BiH (FBiH); Udruženje psihologa Republike Srpske (RS); Biro za ljudska prava (Tuzla); Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu (Sarajevo); Centar za ljudska prava (Mostar); Save the Children; Mreža za pravnu pomoć.

Akteri sa državnog nivoa vlade: Ministarstvo pravde BiH; Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH; Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH; Ombudsmen BiH.

Akteri sa nivoa entitetskih vlada (uključujući članove Koordinacijski odbor projekta): Centar za edukaciju sudija i tužilaca RS; Centar za edukaciju sudija i tužilaca FBiH; Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS; Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH; Odjel za socijalnu zaštitu Brčko distrikta; Ministarstvo unutrašnjih poslova i policijski zvaničnici RS; Ministarstvo unutrašnjih poslova i policijski zvaničnici FBiH; Ministarstvo pravde RS; Ministarstvo pravde FBiH; Ministarstvo obrazovanja RS; Ministarstvo obrazovanja FBiH.

Akteri na lokalnom nivou: Na lokalnom nivou, evaluacija obuhvata članove općinskih/gradskih/kantonalnih radnih grupa.

Kompletna lista provedenih intervjua i fokus grupa i lista korištenih dokumenata uključena je kao Prilog A ovog izvještaja.

2.5 Ograničenja

Ograničenje 1 – Dostupnost podataka: Evaluacija je zasnovana na kvantitativnim setovima podataka koje vode pravosudni sektor i statističke agencije u Bosni i Hercegovini kako bi se shvatili osnovni elementi pravosudnog sistema, uključujući brojeve i vrste predmeta koji uključuju djecu u Bosni i Hercegovini, njihov napredak kroz sistem (stopa smanjenja, itd.), demografske karakteristike djece, itd. Posebno, evaluatori su bili zainteresirani da sagledaju kako se određeni indikatori mijenjaju tokom programa u kontekstu intervencija. Nažalost, jazovi u dostupnosti i pouzdanosti podatka predstavljali su ograničenje za studiju. Pored toga, podaci često nisu bili dovoljno razvrstani kako bi omogućili eksplanatornu analizu. U smislu strategije ublažavanja, kada kvantitativni podaci nisu bili dostupni, evaluatori su se oslanjali na anekdotalne podatke dobivene od ključnih ispitanika.

18 | S t r a n a

Ograničenje 2 – Prijevod: Većinu intervjua i razgovora u okviru fokus grupa vodio je strani evaluator. Shodno tome, to znači da su određene informacije izgubljene u procesu prijevoda, posebno u smislu složenih, detaljnih i informacija usko vezanih za specifični kontekst. No, poduzete su mjere kako bi se smanjilo ovo ograničenje: prvo, odabrani su prevoditelji sa odličnim znanjem engleskog jezika, kao i stručnim tehničkim znanjem u oblasti pravosuđa za djecu koji su radili sa stranim evaluatorom i pružali usluge prijevoda. Drugo, izrađeni su alati za prikupljanje podataka koji su usmjeravali diskusiju, a evaluatori i prevoditelji su se unaprijed upoznali sa alatima.

Ograničenje 3 – Sistemska pogreška izvještavanja: Imajući u vidu osjetljivu prirodu istraživanja (pravosuđe za djecu) i činjenicu da je isto uključivalo razgovore sa ispitanicima o iskustvima iz prošlosti, moguće je da su na dokaze utjecali otklon/greška uslijed prisjećanja i sistemska greška u okviru izvještavanja. Kao prvo, ispitanici su možda nevoljno davali ili nisu željeli davati osjetljive i osobne informacije, bilo o traumatičnim događajima iz njihovih života (npr., djeca i odrasli) ili o aspektima profesionalnog iskustva za koje su smatrali da bi imalo negativne učinke na njih same ili na UNICEF.

Da bi se smanjila sistemska greška, evaluatori su pažljivo objasnili svrhu evaluacije (u svrhu konstruktivnog učenja) svim ispitanicima. Članovi tima također su objasnili ispitanicima da je njihova anonimnost zaštićena te da nikakve osobne ili profesionalne negativne posljedice neće uslijediti ukoliko otvoreno i iskreno daju informacije. Pitanja su postavljana uz veliku pažnju, a interakcija je bila fleksibilna i participatorna kako bi osigurala autentičnu, spontanu razmjenu kojom je upravljao učesnik. Evaluatori su pažljivo uzeli u obzir utjecaj otklona/greške usljed prisjećanja u analizi i tumačenju podataka u istraživanju. Gdje god je bilo moguće, evaluatori su nastojali triangulirati objektivne informacije kroz pomoć iz drugih izvora informacija i dokumentacije (dosjei, izvještaji, itd.)

Ograničenje 4 – Prikupljanje podataka i uzorkovanje: s obzirom na kratak vremenski period za prikupljanje podataka, nije bilo moguće obuhvatiti sve lokacije projekta ili uključiti sve ključne ispitanike. U suštini evaluatori su mogli pristupiti samo nekolicini djece I njihovim porodicama koji su imali iskustva sa pravosudnim sistemom, a nisu mogli da pristupe niti jednoj djevojčici. Da bi umanjili ovaj izazov, evaluatori su koristili ulazne informacije UNICEF-a i drugih zainteresiranih strana kako bi osigurali da namjerni uzorak omogući pripremu uzorka koji je reprezentativan i koji uključuje raznolikost. Naposljetku, kratka online anketa dostavljena je korisnicima u cijeloj Bosni, kao dodatak detaljnijim informacijama koje su dobivene kroz mali uzorak. Nažalost, međutim, stopa odgovora na anketu je bila jako niska, posebno od strane profesionalaca iz kontrolnih „neprojektnih“ lokacija.

2.6 Etička pitanja

Utvrđene su striktne etičke smjernice koje je u svakom trenutku pratio evaluacijski tim. Prilagođeni etički protokol izrađen je u svrhu usmjeravanja evaluacije i priložen kao Prilog B. Etički protokol primijenjen je u skladu sa UNEG etičkim smjernicama i UNICEF-ovim procedurama za etičko istraživanje koje uključuje djecu, kao i vlastitim etičkim smjernicama Coram International-a. Također, a posebno s obzirom da je evaluacija uključivala intervjue sa djecom, UNICEF-ov institucionalni odbor za pregled proveo je etički pregled plana rada i metodologije za evaluaciju.

Metode za provođenje evaluacije izrađene su uz poseban fokus na princip „ne načiniti štetu“ odnosno osiguravajući da sigurnost i bezbjednost korisnika i partnera se ne ugrozi bilo kakvim aktivnostima evaluatora. Istraživači su dobili informirani pristanak od svih učesnika istraživanja, a svi intervjui su provedeni anonimno. Formulari pristanka sadržani su u Prilogu C ovog izvještaja.

Svi članovi tima posjedovali su stručnost u provođenju istraživanja sa različitim akterima, uključujući djecu i druge osjetljive grupe. Svi međunarodni istraživači su zaposlenici Coram International-a i imaju odlično znanje i iskustvo u provedbi istraživanja sa djecom, mladim ljudima i profesionalcima. Svi su prošli pojačane policijske kontrole kako bi se osiguralo da nisu osuđivani ili krivično gonjeni.

19 | S t r a n a

3 Nalazi

3.1 Relevantnost i dizajn

3.1.1 Neophodna uloga

Nalazi evaluacije ukazuju da je projekat Pravda za svako dijete ne samo relevantan za proces reforme pravde za djecu nego da je UNICEF imao ključnu ulogu u poticanju promjene. Iako su intervjui sa zainteresiranim stranama pokazali da je postignut konsenzus u državi, da su potrebne reforme sistema pravde za djecu, a posebno unaprjeđenje provedbe novog Zakona o zaštiti, ispitanici su konzistentno objašnjavali da je uloga UNICEF-a u procesu bila neophodna zbog nedostatka liderstva u vladama:

Osjećam potrebu da kažem da prema mom mišljenju UNICEF i CPRC su u suštini bile jedine organizacije koje su se borile da ovaj zakon postane potpuno operativan.15

Postojanje projekta je važno jer ne vidim kako bi sa postojećim resursima mogli odvojiti ljude da rade na specifičnim pitanjima.16

Utjecaji i učinci liderske uloge UNICEF-a dataljnije će se analizirati u dijelu izvještaja o utjecaju. Jasno je međutim da je sam projekat bio potreban za postizanje napretka ka reformiranom sistemu pravde za djecu i da akteri i (vladini) korisnici cijene ovaj doprinos projekta.

3.1.2 Ispravnost ciljeva I pristupa

Ukupni cilj projekta da maloljetnici u sukobu sa zakonom, djeca u riziku, djeca žrtve/svjedoci i djeca u parničnim postupcima dobiju bolje usluge i zaštitu u okviru pravosudnog sistema BiH, uključujući sektore sigurnosti i socijalne zaštite, bio je širok i sveobuhvatan, obuhvatio različite aspekte pravde za djecu i rad na državnom, entitetskom i općinskom nivou. Bez obzira što je bio ambiciozan, sveobuhvatan dizajn projekta smatra se neophodnim za postizanje holističkih reformi sistema i ovo su korisnici prepoznali kao bitno i naveli da nedostatak napretka u jednoj oblasti može ugrožavati napredak u drugoj oblasti. Pored toga, UNICEF je efikasno iskoristio mogućnosti date novim zakonom u Bosni i Hercegovini kako bi promovirao svoj cilj. Pristup projekta reformi pravde za djecu usmjeren na stvaranje uslova (npr., usluge, znanje i vještine, kapaciteti i resursi, institucionalne strukture) neophodnih za provedbu novih zakona pokazao se posebno učinkovitim i cijenili su ga korisnici: „Sada provedba Zakona dobro teče jer su stvoreni svi uslovi za njegovu provedbu zahvaljujući projektu. Na samom početku kada je zakon usvojila Skupština Brčko distrikta 2011. godine, nisu bili ispunjeni ovi uslovi.”17

15 Individualni intervju, pedagog, Centar za socijalni rad, Ilidža, 4. maj 2017. 16 Individualni intervju, Visoko sudsko i tužilačko vijeće, UN zgrada, Sarajevo, 4. april 2017. 17 Individualni intervju, Tužilaštvo, Brčko distrikt, 9. april 2017.

Ovo poglavlje analizira u kojoj su mjeri ciljevi projekta usmjereni na stvarne probleme i potrebe ciljanih grupa, prioritete zemlje, povezane državne politike i prioritete donatora. Analizirat će se sljedeća pitanja: U kojoj mjeri su ciljevi Projekta još uvijek validni? U kojoj mjeri BiH/entitetski/kantonalni/općinski akteri su uzeti u razmatranje, učestvovali ili bili uključeni u izradu i provedbu? Da li Projekat odgovara na potrebe identificiranih ciljanih grupa i korisnika (uključujući i jedinstvene potrebe dječaka i djevojčica)? Da li su ciljevi i ishodi u skladu sa i da li podržavaju vladine politike, sektorske politike i plan pristupanja EU? Da li je dizajn projekta odgovarajući za postizanje rezultata i ishoda? Da li su izvršene promjene dizajna projekta tokom prvedbe? Ukoliko je to slučaj, da li su promjene dovele do značajnog poboljšanja dizajna? Da li su koordinacija, upravljanje i finansiranje jasno definirani i da li podržavaju institucionalno jačanje i lokalno vlasništvo?

20 | S t r a n a

UNICEF-ova odluka da se fokusira na jačanje usluga prevencije i pružanje podrške žrtvama u drugoj fazi projekta bila je dobra i usmjerena na važne nedostatke u sistemu pravde za djecu. Kako je partner projekta objasnio: „Uočili smo potrebu za specifičnim pružanjem podrške te smo definirali dvije grupe kojima je potrebna najveća pažnja.”18 Ciljevi faze II su posebno pozdravljeni od strane aktera jer daju prioritet pružanju podrške sistemu kako bi se odgovorilo na direktne potrebe djece: „ Program sekundarne prevencije je jedan od najvećih postignuća za djecu, ukoliko se provede. Ukoliko ga nazovemo revolucionarnim, to ne bi bilo preveliko naglašavanje njegove važnosti... jer je to jedino rješenje koje sistemski obuhvata potrebe djece i odgovara na potrebe djece”.19

Iako su prepoznali vrijednost i ispravnost UNICEF-ovog pristupa i ciljeva, nekoliko učesnika navelo je potrebu dodatnog fokusa na rad sa porodicama kako bi se rješavali suštinski uzroci činjenja krivičnih djela: kako je predstavnik Ministarstva pravde objasnio, „U potpunosti podržavam ovaj projekat, ali mi je žao da nismo više pažnje usmjerili na pružanje podrške porodicama jer ova djeca dolaze iz disfunkcionalnih porodica i kada djeca napuste instituciju radit će isto. ”20 Kako će se analizirati u narednim poglavljima, nalazi evaluacije ukazuju na potrebu za uspostavljanjem veće sinergije između UNICEF-ovog projekta Pravda za svako dijete i šireg programiranja zaštite djece, posebno kroz podršku kapacitetima socijalnih službi za pružanje kontinuirane podrške djeci i porodicama.

3.1.3 Dizajn projekta

Dizajn projekta je bio neophodno složen i sadržavao je veliki broj intervencija koje su se međusobno podržavale i koje su osmišljene da nadopunjuju jedna drugu i podrže holističku sistemsku reformu. To je bio odgovarajući i djelotvoran pristup promoviranju ciljeva ishoda projekta. Naprimjer, 7 rezultata u okviru Ishoda A neophodni su za njegovo postizanje; ukoliko se ne bi ostvario jedan, to bi potencijalno moglo ugroziti ostale. Rezultati su bili usmjereni na: jazove u zakonima, politikama i podzakonskim aktima; izgradnju kapaciteta; prikupljanje podataka i praćenje; podrška promjeni stavova; uspostava pilot programa i usluga; unaprjeđenje planova tretmana i opremanje institucija, što je sve neophodno za postizanje reforme u okviru Ishoda A. Iako je osnova za rezultate definirane u okviru Ishoda B malo manje razrađena u projektnoj dokumentaciji, svi rezultati su ipak i dalje relevantni za ostvarivanje Ishoda.

Pored toga, nalazi evaluacije ukazuju da je dizajn UNICEF-ovog projekta odgovarajući za BiH kontekst te da je posebno učinkovito prepoznao potrebu za dosljednim angažmanom relevantnih organa vlasti na svim nivoima kako bi se zadržala podrška i konsenzus: kako je jedan akter objasnio; „Vjerujem da je UNICEF svjestan važnosti uključivanja svih [relevantnih tijela].21

Promjene dizajna projekta su bile manjeg obima i nisu utjecale na sveukupni pristup projekta. Naprimjer, UNICEF je iskoristio priliku srednjoročnog pregleda kao mogućnost da unaprijedi indikatore projekta kako bi u značajnoj mjeri odražavali utjecaj i promjenu. Proces prilagođavanja indikatora bio je konsultativan i uključio veliki broj zainteresiranih strana i korisnika kroz radionicu. Pored toga, članovi tima projekta objasnili su da se odustalo od određenih manjih aktivnosti gdje je bilo preteško ostvariti napredak.

Kroz cijeli projekat, čini se da je UNICEF primjenjivao fleksibilan pristup, zadržao prilagođenost okruženju i prilagođavao strategije i aktivnosti gdje je to bilo potrebno. Naprimjer, pri objašnjavanju promjene u pristupu u pogledu uključivanja psihologa u rad tužilaštva, član tima UNICEF-a navodi: „Općenito, UNICEF uspostavlja partnerstva sa nevladinim organizacijama za pružanje usluga, a ne za izgradnju kapaciteta. Ali moramo biti inovativni kako bismo u datom kontekstu ostvarili rezultate.”22

18 Grupni intervju, Švicarska ambasada, Sarajevo, 3. april 2017. 19 Individualni intervju, Katonalno ministarstvo obrazovanja, Sarajevo, 5. april 2017. 20 Individualni intervju, BiH Ministarstvo pravde, UN zgrada, Sarajevo, 4. april 2017. 21 Individualni intervju, BiH Ministarstvo pravde, UN zgrada, Sarajevo, 4. april 2017 22 Diskusija u okviru fokus grupe, UNICEF projektni tim, UN zgrada, Sarajevo, 3. april 2017.

21 | S t r a n a

3.1.4 Uključenost zainteresiranih strana i vlasništvo

Čini se da je projekat bio uspješan u postizanju visokog nivoa uključenosti aktera na državnom, entitetskom i, u većini slučajeva, općinskim nivoima. Nalazi evaluacije ukazuju da su akteri aktivno učestvovali na sastancima Koordinacionog odbora projekta kao i radionicama i edukacijama. Uključenost zainteresiranih strana bit će detaljnije predstavljena u dijelu izvještaja o učinkovitosti.

Možda je važnije napomenuti da su ne samo da su bili uključeni u projekat, već su ovi akteri pokazali i osjećaj vlasništva nad aktivnostima u koje su bili uključeni: kao što su i naveli predstavnici nekoliko općinskih radnih grupa:

Akcioni plan, koji je naša radna grupa izradila u saradnji sa UNICEF-om i BHR-om i predstavila gradskom vijeću – to je vlasništvo grada.23

Svi učestvujemo [u radnoj grupi] i imamo multidisciplinarni pristup. Mi smo za to odgovorni. Svi smo učestvovali i CPRC (NVO) je imao samo koordinirajuću ulogu.24

Pored toga, ispitanici su često opisivali UNICEF-ovu ulogu kao ulogu pružanja podrške njihovim vlastitim inicijativama i UNICEF posmatraju kao resurs na koji se mogu osloniti:

Ono što mi se jako dopada je to što nama ostavljaju mogućnost da definiramo naš vlastiti put ka poboljšanju i razvoju …25

Kada se obratimo UNICEF-u sa prijedlozima za unaprjeđenje saradnje (sa službama socijalne zaštite) u većini slučajeva reagiraju sa razumijevanjem!26

3.1.4.1 Relevantan plan

Korisnici, partneri i ključni akteri na svim nivoima opisuju projekat i UNICEF-ov plan kao kompatibilan sa njihovim institucionalnim prioritetima. Ispitanici su kontinuirano navodili da je UNICEF legitimno tijelo u oblasti pravde za djecu i izražavali podršku onome za šta se UNICEF zalaže:

Da li smatrate da je UNICEF-ov plan kompatibilan sa radom vaše organizacije? UNICEF je zaista ugledna organizacija. Sve što UNICEF promovira nama je prihvatljivo. To je globalna organizacija koja radi na globalnom nivou i mi u tom smislu nismo izuzetak. Do sada smo se susreli samo sa dobrim namjerama i podrškom UNICEF-a – nema razlika u našim planovima.27

Ključni akteri naglasili su relevantnost projekta za zagovaranje i planove politika na državnom nivou, posebno u smislu plana Bosne i Hercegovine za pridruživanje Evropskoj uniji: kako je jedan ispitanik objasnio, „[Projekat je također relevantan za nadolazeće i trenutne aktivnosti pristupanja EU i zahtijeva EU – za određene oblasti kao što je pravda, stav EU je jasan, žele jedinstvene reformske procese jer ne možete razdvajati pitanja pravde. Minimalni zahtjev je postojanje usklađenih sistema ”28 Uistinu, u pitanjima koja je EU nedavno dostavila vladi Bosne i Hercegovine, pitanja pravde za djecu čine dio 20-30 pitanja. Plan pristupanja EU također posmatraju kao prioritet i donatori projekta, od kojih je jedan izrazio želju da se integracijska reforma uključi u logički okvir projekta.29

23 Diskusija u okviru fokus grupe, Općinska radna grupa, Banja Luka, 10. april 2017. 24 Diskusija u okviru fokus grupe, Općinska radna grupa, Sarajevo, 3. april 2017. 25 Individualni intervju, RS MZSZ Banja Luka, 6. april 2017. 26 Individualni intervju, RS MInistarstvo pravde, Banja Luka, 7. april 2017. 27 Individualni intervju, BiH Ministarstvo pravde, UN zgrada, Sarajevo, 4. april 2017. 28 Grupni intervju, Švicarska ambasada, Sarajevo, 3. april 2017. 29 Individualni intervju, SIDA, Sarajevo, 3. april 2017.

22 | S t r a n a

3.1.5 Potrebe ciljnih grupa; potreba za učešćem

Relevantnost projekta za korisnike na svim nivoima vlasti je jasno utvrđena, međutim, od ključnog je značaja osvrnuti se na relevantnost projekta za krajnje korisnike, odnosno samu djecu. Jasno je da je projekat u skladu sa UNICEF-ovim pristupom reformi pravosuđa za djecu zasnovanim na pravima djeteta i kroz evaluaciju ispitanici su kontinuirano opisivali projekat kao projekat koji promovira interese djece i odgovara na njihove potrebe. Projekat je također učinkovito utvrdio prioritet jednakosti i jednako razmatrao potrebe djevojčica i dječaka, kao i djece sa poteškoćama, etničkih manjina i drugih ugroženih i marginalizarnih grupa. Obzirom na visoki nivo na kojem se vrše sistemske reforme, čini se da su djeca rijetko direktno konsultirana u pogledu dizajna projekta ili uključena u aktivnosti praćenja postignuća projekta. Nedostatak učešća djece bio je ograničenje i za samu evaluaciju, u okviru koje zbog etičkih ograničenja i pitanja pristupa nije bilo moguće uključiti perspektivu mnoge djece koja su imala iskustva sa pravosudnim sistemom.

3.2 Efikasnost projekta

Napomena: Sveobuhvatna analiza troškova projekta ne spada u okvir ove evaluacije. S obzirom da je projekat uključivao veliki broj kompleksnih intervencija u opseg evaluacije, nije se moglo napraviti poređenje sa sličnom intervencijom. Umjesto toga, ovaj dio će u širem smislu usmjeriti se na djelotvornost UNICEF-ovog pristupa dizajniranju i provedbi intervencija u okviru projekta.

3.2.1 Oslanjanje na postojeće resurse

Utvrđeno je da je UNICEF-ov projekat Pravda za svako dijete primjenjivao djelotvorne i ekonomične pristupe ostvarivanju rezultata kroz grupiranje i nadograđivanje postojećih resursa. Posebno, kao što je navedeno u niže navedenim primjerima, određeni broj projektnih komponenti uključivao je jačanje i razvoj postojećih sistema; dok su drugi uključivali kreativnu saradnju sa prirodnim partnerima; a također, mnoge su obuhvatile pružanje tehničke pomoći relevantnim vladinim partnerima.

3.2.1.1 Jačanje postojećih sistema

UNICEF-ov pilot program za sekundarnu prevenciju – „Optidur“ model – daje profesionalcima niz alata koji im omogućavaju da provode svoje trenutne aktivnosti na djelotvorniji i učinkovitiji način. Kao prvo, model uključuje alat („matricu“) za djelotvorniju identifikaciju djece u riziku i stoga unaprjeđuje usmjeravanje intervencija. Pored toga, u slučajevima kada je potrebna intervencija, pristup sa individualiziranim planom omogućava djelotvornije određivanje učinkovitije pomoći za svako dijete te se na taj način djelotvornije koriste postojeće usluge i službe. Iako je uspostava ovog modela zahtijevala značajne inicijalne investicije, a za provedbu je potrebna edukacija i kontinuirana podrška, program ima veliki potencijal da postigne rezultate bez potrebe da UNICEF obezbijedi značajne ili kontinuirane resurse.

3.2.1.2 Djelotvorna i kreativna partnerstva

UNDP provodi projekat osmišljen kako bi se pružila podrška žrtvama ratnih zločina uključenih u sudske postupke kroz uvođenje psihologa u rad tužilaštva (njihova plaća je na početku finansirana od strane UNDP-a, a nakon određenog perioda, troškove bi preuzeli kantonalni okružni sudovi i tužilaštva). S obzirom da je zadatak psihologa bio da rade sa svim ranjivim žrtvama i da je oko polovine predmeta na kojima su radili

Ovaj dio analizira da li su ulazne informacije i elementi projekta iskorišteni i pretvoreni u rezultate na optimalan i ekonomičan način. Ovaj dio postavlja pitanja da li su se isti rezultati mogli postići kroz investiranje manje resursa i analizira sljedeća pitanja: U kojoj mjeri je podrška vladama i nevladinim organizacijama kao partnerima za implementaciju bila djelotvoran modalitet provedbe? U kojoj mjeri ciljana populacija i učesnici imaju aktivnu ulogu u provedbi projekta? Koji oblici učešća su korišteni? Koliko su NVO-i djelotvorni u pružanju podrške provedbi? U kojoj mjeri su aktivnosti provedene prema utvrđenom rasporedu i u okviru planiranih finansijskih sredstava? Da li je bilo dupliciranja napora?

23 | S t r a n a

uključivalo djecu žrtve, UNICEF je vidio mogućnost za djelotvorno partnerstvo. Projekat je sarađivao sa UNDP-om kako bi se pružila podrška projektu i educirali psiholozi da pružaju podršku djeci uključenoj u sudske postupke. Osamnaest psihologa uposleno je u sudovima i tužilaštvima u Bosni u vrijeme pisanja izvještaja; tri u RS i 15 u FBiH. Ova inicijativa detaljnije je opisana u dijelu „efikasnost“ ovog izvještaja.

3.2.1.3 Djelotvorna partnerstva sa vladom

Kao što je već navedeno, Projekat je obuhvatio veliki broj partnerstava sa vladinim akterima na državnom, entitetskom i općinskom nivou. Nekoliko zainteresiranih strana naglasilo je djelotvornost ovakvog pristupa navodeći da zaobilaženjem nevladinih organizacija, UNICEF je izbjegao posrednika i postigao rezultate na ekonomičniji način. Naprimjer, predstavnik Centra za edukaciju sudija i tužilaca u RS je naveo:

Bilo je drugih projekata koje su podržavale druge međunarodne organizacije, a koje su provodile nevladine organizacije sa mnogo više novca i tokom mnogo dužeg vremenskog perioda, ali nismo postigli bolje rezultate nego što smo postigli kroz UNICEF-ov projekat jer su sredstva utrošena na administraciju projekta. Ukoliko međunarodna organizacija radi putem nevladinog sektora, nevladina organizacija mora platiti svoje ljude – mi ne vidimo taj novac i učinci su manjeg obima nego što je postignuto kroz UNICEF-ov projekat iako se ukupno radilo o manjem iznosu sredstava. Deset hiljada eura je mali iznos, ali smo izradili modul i održali specijalistički edukacijski seminar. Zaista smo postigli mnogo sa malim iznosom novca - sve je evidentirano i transparentno. 30

Saradnja sa vladom, međutim, nije u svim slučajevima omogućila brzo i lako djelovanje. UNICEF i partneri proveli su značajno vrijeme i iskoristili resurse usmjeravajući institucionalne strukture i zahtjeve. Ovo je predstavljalo izazov tokom uspostave općinskih radnih grupa, s obzirom na broj uključenih agencija, posebno u FBiH, zbog složenije administrativne strukture: kako je jedan akter objasnio: „dobro je raditi sa [radnim grupama] ali je izazov raditi sa vladom. Treba nam mnogo pismenih odobrenja i zbog toga gubimo mnogo vremena... ”31

Sami članovi radnih grupa žalili su se na poteškoće u dobivanju budžeta za provedbu akcionog plana jer je bilo potrebno pregovarati o pojedinačnim doprinosima i tražiti odobrenja nadležnog odjela za provedbu. Naprimjer, član radne grupe iz Kantona Sarajevo je objasnio: „Vjerujem da bi bolja ideja bila da je vlada samo dala određeni iznos sredstava. A zapravo, aranžman je takav da svako ministarstvo traži određeni iznos novca od vlade na kantonalnom nivou.”32

3.2.2 Djelotvornost NVO podrške za provedbu

Predstavnici UNICEF-a naglasili su pozitivne radne odnose sa NVO partnerima. NVO-i su učinkovito podržali određeni broj projektnih komponenti, a posebno je učinkovita njihova podrška u smislu uloge koordinatora općinskih radnih grupa. Članovi radnih grupa kontinuirano su navodili da cijene koordinaciju koju su pružali NVO-i te se čini da je to omogućilo uspješan rad članova radne grupe kao i njihovo shvatanje i posvećenost pristupu zasnovanom na dječijim pravima (za više detalja pogledati dio „efikasnost“). Iako je pružanje kontinuirane podrške radnim grupama zahtijevalo dodatna sredstva, ovo je vjerovatno jedna oblast gdje se investicija isplatila: smanjenje ovih troškova bi potencijalno dovelo do ugrožavanja rezultata. Uistinu, u jednoj općini gdje je prekinuta podrška NVO-a navedeno je da je radna grupa prestala sa radom.33

Naravno, važno je uspostaviti odgovarajuću ravnotežu u pogledu učešća NVO-a u radu radnih grupa. Jedan predstavnik UNICEF-a naveo je da entuzijastični i proaktivni doprinos NVO-a može dovesti do smanjenja osjećaja vlasništva kod vladinih radnih grupa: „Mi smo ih poticali da se povuku i dadju manje zadatke vladi: da

30 Individualni intervju, Centar za edukaciju sudija i tužilaca RS, Banja Luka, 7. april 2017. 31 Grupni intervju, Centar za istraživanje politike suprostavljanja kriminalitetu, Sarajevo, 5. april 2017. 32 Individualni intervju, Kantonalno ministarstvo obrazovanja, Sarajevo, 5. april 2017. 33 Individualni intervju, Centar za ljudska prava Mostar, Sarajevo, 11. april 2017.

24 | S t r a n a

oni pošalju pisma i ulože svoje vrijeme i energiju. To će osigurati održivost. NVO-i su imali zahtjevan zadatak da pokrenu grupe i osiguraju njihov održiv rad. Kontinuirano smo razgovarali kako da NVO-i budu što manje praktično uključeni.”34

3.2.3 Aktivnosti provedene prema rasporedu i uz planirana finansijska sredstva

Kao što je navedeno u prethodnom dijelu (relevantnost), projektne aktivnosti su u najvećoj mjeri provedene u skladu sa rasporedom uz jedan bitan izuzetak. Poplave u proljeće 2014. godine u značajnoj mjeri su ugrozile provedbu projekta i UNICEF je zaustavio provedbu projekta Pravda za svako dijete kako bi se usmjerio na pružanje hitne humanitarne podrške. Kao što je predstavnik projekta objasnio; „Tokom narednih 12 mjeseci bili smo fokusirani na pružanje psihosocijalne podrške i uspostavu usluga orijentiranih na djecu. Obnovili smo osam ili devet objekata – to nije dio UNICEF-ovog osnovnog mandata, ali jeste u okviru konteksta hitnih humanitarnih aktivnosti, pomoći školama, itd. ”35

Ne samo da su poplave spriječile provedbu planiranih aktivnosti; one su i usporile aktivnosti u onim mjestima gdje su nadležne institucije bile značajno pogođene (npr., sudovi i tužilaštva). Imajući u vidu nemogućnost ostvarivanja napretka projekta u područjima pogođenim poplavama, čini se da je UNICEF-ova odluka za preraspodjelu ovih sredstava bila neophodna i opravdana. Zanimljivo je da je nenamjerna pozitivna posljedica koja je uslijedila nakon kašnjenja zbog poplava dovela do razvoja usluga sekundarne prevencije: „akterima je trebalo više vremena da postignu dogovor; smatramo da su dobili veću podršku nego što bi to bio slučaj da smo to uradili brzo.”36

3.3 Efikasnost programa (Rezultati projekta)

3.3.1 Rezultat A: Unaprijeđene sekundarne i tercijarne mjere za djecu pod rizikom i maloljetnike u sukobu sa zakonom

Prvi ishod Projekta Pravda za djecu se odnosi na unapređenje sekunadrnih i tercijarnih mjera za djecu pod rizikom i maloljetnike u sukobu sa zakonom. UNICEF je podržao osnivanje Opštinske Radne Grupe kao primarnog mehanizma za provođenje sekundarne i tercijarne prevencije na lokalnom nivou. Radne grupe su formirane sa ciljevima podsticanja saradnje između različitih sektora na lokalnom nivou, poticanje primjene alternativnih mjera i kreiranje i provođenje programa za sprečavanje maloljetničkog prijestupništva. Radne grupe su podržane od strane NVO-a na stalnoj bazi, ali su one razvile vlastite akcione planove da promovišu ove ciljeve, u skladu sa specifičnim potrebama i prilikama unutar svoje vlastite općine.

Izgleda da radne grupe imaju efikasno konsolidovanu podršku za preventivne mjere na lokalnom nivou; članovi po opštinama su pokazali jako razumijevanje o važnosti preventivnih mjera: kao što su članovi radne grupe Zenica objasnili, “[Cilj grupe] je prevencija maloljetničkog prijestupništva. Svrha grupe je ohrabriti prevenciju i alternativne mjere – a to znači vratiti se normalnom životu i ne upasti u kriminalni sistem, u pravosudni sistem. Svaka institucija ima svoju ulogu sa istim ciljem.”37

34 Individualni intervju, Predstavnik projekta, Sarajevo, 10. april 2017. 35 Individualni intervju, UN uposlenik projekta, Sarajevo, 5. april 2017. 36 Individualni intervju, Predstavnik projekta, Sarajevo, 10. april 2017. 37 Diskusija u okviru fokus grupe, Opštinska radna grupa, Zenica, 6. april 2017.god.

Ovaj dio se bavi evaluacijom do kojeg nivoa su postignuti projektni ishodi i odgovarajući rezultati (ili se očekuje da budu postignuti) u toku trajanja Projekta. Pored razmatranja pokazatelja navedenih u Projektnom logičkom okviru, ona se oslanja na razgovore sa zainteresiranim stranama da se ispita kvalitet rezultata projekta, identificiraju faktori koji su doprinijeli napretku ili odlaganja, i da se prepoznaju dobre prakse i primjeri koji se mogu prenositi, a koji proizlaze iz ovog projekta.

25 | S t r a n a

Konkretno, akteri u sektoru pravosuđa cijene koordinaciju raznih-agencija koja se postiže kroz radne grupe: "Radne grupe uspostavljaju mnogo bolju saradnju između lokalnih aktera, kao i policije, roditelja i djece." 38 Zaista, dokazi iz evaluacije ukazuju na to da, gdje god su radne grupe uspostavljene i aktivne, to je olakšalo proces reforme pravosuđa za djecu usljed poboljšanja koordinacije, kao zainteresovanost i posvećenost članova radne grupe:

U Zenici, kako se policija i tužilaštvo slažu? Da li implementacija ide glatko? U odnosu na druga područja, čini se da Zenica najbolje poštuje zakone.

Zašto mislite da je to tako? Prije nego je usvojen zakon bila je uspostavljena radna grupa sa različitim institucijama - bili su spremni na rad i išli u RS i koordinirali rad prije nego što je zakon usvojen. Osobe iz ove radne grupe smatrale su zakon veoma značajnim za društvo. Članovi grupe uključivali su tužioca i suca. Tako da se nekako to koordiniralo.39

Zanimljivo, u Jajcu, 'kontrolnoj općini "uključenoj u studiju, a koja nije projektna lokacija, stručnjaci iz različitih odjela , čini se, su uspostavili saradnički radni odnos. Ispitanici iz Jajca prijavili su da su predstavnici Opštinskog suda, Centra za socijalni rad, Centra za mentalno zdravlje i Policije redovno sastaju kako bi razgovarali o prevenciji i pojedinačnim slučajevima i koordiniraju aktivnosti.40 Predstavnici su izvijestili da se bore da dobiju resurse i političku podršku neophodnu za financiranje njihovih aktivnosti, što je jedno područje u kojem projektne Radne grupa efikasnije.

Efikasnost i učinak Opštinskih Radnih Grupa će biti razmatran u cjelosti u narednoj sekciji, koja se odnosi na efikasnost Projekta na unapređenje sekundarnih i tercijarnih preventivnih mjera koje su vezi sa svakim pojedinačnim rezultatom pod ‘ishodom A’. Poseban fokus bit će stavljen na rezultate A2 i A5 koji se odnose na izgradnju kapaciteta i program prevencije.

3.3.1.1 Rezultat A1: Identificirani nedostaci u podzakonskim aktima i politikama i podržane reforme neophodne da se naprave potrebne prilagodbe

Kao prioritet u drugoj fazi projekta , UNICEF je predvidio da podrži aktere, odnosno kreatore politika da identificiraju nedostatke, tačnije gdje su neophodne određene politike i podzakonski akti kako bi se pomogla implementacija zakona: Čini se da je UNICEF napravio dovoljan napredak u ovoj oblasti u odnosu na svoj cilj: Projektni logički okvir navodi detalje o broju evaluacija koje su provedene o relevantnim temama, uključujući i Analizu krivičnih djela maloljetnika, "Sažetak Jednak priistup djece pravdi”, "Analizu alternativnih mjera” i politike o sekundarnoj prevenciji koji su razvijene i podijeljeni s akterima. Još uvijek postoji potreba da se akteri uključe u raspravu o planiranju zasnovanom na podacima kako bi UNICEF ispunio svoj cilj za 2017.

Nalazi evaluacije pokazuju da su Općinske radne grupe i same služe kao efikasan mehanizam za identifikaciju nedostataka i, kroz Akcione planove na općinskom nivou, razvoj politika i procedura za implementaciju.

Generalno, ispitanici su izrazili zadovoljstvo nivoom službenih smjernica koje su razvijene, pozivajući se na podzakonske akte o policijskim upozorenjima (podržane od strane UNICEF-a u oba entiteta), kao i smjernice o posredovanju (također podržane od strane UNICEF-a).41 Kao što će se raspravljati dalje, u svakom slučaju, gdje god su praktičari dobili praktične smjernice o implementaciji tu se čini da se ubrzala implementacija novog zakonskog okvira. Kao sljedeći korak, to će biti od ključne važnosti za UNICEF i partnere da identificiraju nedostatke koji proizilaze iz procjene i podrže razvoj podzakonskih akta i smjernice politika za podršku poboljšanja implementacije novih zakona.

38 Grupni intervju, Ministarstvo unutarnjih poslova FBiH, Sarajevo, 5. april 2017.god. 39 Individualni intervju, Psiholog, Ured tužioca, Zenica, 6. april 2017.god. 40 Grupni intervju, Opštinska socijalna pomoć i službenici za primjenu zakona , Jajce, 7. april 2017.god. 41 Individualni intervju, Ministarstvo pravde RS, Banja Luka, 7. april 2017. god.

26 | S t r a n a

3.3.1.2 Rezultat A2: Programi razvoja kapaciteta dizajnirani i implementirani

Izrada i implementacija trening programa, prije-pružanja usluge i u toku trajanja, za stručnjake iz sektora pravosuđa, policiju i socijalne radnike čini bitnu komponentu projekta. UNICEF i partneri u implementaciji su blisko sarađivali sa državnim institucijama, uključujući Centre za edukaciju sudija i tužioca, Policijske akademije i Ministarstva rada i socijalne politike. Projekt je ostvario isporuku svojih ciljeva pod rezultatom A2, nadmašujući većinu svojih ciljeva u odnosu na sva četiri indikatora.

Indikator 1: Razvoj specijaliziranih inicijalnih i “na-službi” nastavnih planova i programa obuke za policiju, tužioce, sudije, branioce, socijalne radnike, posrednike i druge pružaoce usluga, kao i uključivanje nastavnih planova i programa u postojeće obrazovne strukture

UNICEF je isporučio priručnike za obuku o provedbi Zakona o zaštiti i postupanju u oba entiteta (2014.); priručnik za rad s djecom žrtvama i svjedocima; i priručnik o postupku prema maloljetnicima u Zakonu o prekršajima u RS. Ovi treninzi su uključeni u postojeće obrazovne strukture. Naposljetku, u 2016. godini UNICEF je podržao Ministarstva unutarnjih poslova RS i FBiH da razviju smjernice o primjeni policijskih upozorenja i nastavnog plana i programa za socijalne radnike o posredovanju. Plan i program obuke o posredovanju i materijala za obuku koji se odnosi na to se trenutno razvija u punoj suradnji s Ministarstvima za socijalnu zaštitu. Obuka za trenere je sprovedena u FBiH. Na kraju, u 2016.godini, UNICEF je podržao razvoj Priručnika o Zakonu o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u građanskom postupku za profesionalce izvan sudova; trening trenera o novom Zakonu.

Indikator 2: Broj osoba obučenih za trenere o maloljetničkom pravosuđu: Kada je UNICEF je počeo obuku trenera o maloljetničkom pravosuđu samo su Centri za edukaciju sudija I tužilaca imali specijalizirane edukatore

Između 2014. i 2015., UNICEF je nadmašio svoj cilj obuke 5 trenera u svakom stručnom području, sa 23 sudija, tužioca, pružalaca podrške svjedocima I psiholozima koji su učestvovali u specijaliziranoj obuci trenera (ToT); 17 policijskih obučenih trenera u 2015. godini, uključujući 10 žena trenera; i 16 socijalnih radnika koji učestvuju u TOT o posredovanju u 2016. Samo je očita razlika u isporuci obuke bila za socijalne radnike u RS-u (prema najnovijem logičkom okviru u vrijeme pisanja).

Indikator 3: Broj aktera obučenih za pravdu za djecu, a gdje je to relevantno, dobivena certifikacija specijalizacije

Izgradnja kapaciteta je bila pružena za 3,052 stručna lica iz raznih sektora (policija, tužilaštvo, sudstvo, socijalni radnici, branioci, osoblje institucija za maloljetnike, pružaoci pravnnih usluga, posrednici), nadmašujući UNICEF-ov cilj za isporuku treninga za 1000 stručnih lica do 2017.

Indikator 4: % učesnika (samoprocjena) koji su povečali svoja znanje o pravdi za djecu nakon učeća na obukama u projektu

U 2014. godini, 96% učesnika izjavilo je da je povećalo svoje znanje o pravdi za djecu, u 2015. godini, 88% učesnika prijavili je povećanje znanja, i, u 2016. godini, 96% učesnika (2016.) prijavilo je porast znanja kao rezultat obuke. Dok svi ovo čini se kao dobri rezultati, rezultat u 2015.godini je ispod UNICEF-ovog cilja od 95%.

Jasno je da je projekat bio uspješan u povećanju kapaciteta stručnjaka u sektoru pravde za provedbu "Zakona o zaštiti '. UNICEF je podržao programe obuke koji su efikasno omogućili uspostavljanje 'specijalista' stručnjaka iz različitih odjela (rezultati se dalje diskutuju u sekciji utjecaj evaluacije). Doista, specijalizovani stručnjaci certificirani za rad na slučajevima koji uključuju djecu, su određeni i obučeni u cijeloj zemlji, a posebno unutar policije i pravosuđa: specijalizacije među socijalnim radnicima i dalje ostaju nestalne.42 Jedan tužilac

42 Individualni intervju, FBiH, MUP, Sarajevo, 5. april 2017. god.

27 | S t r a n a

oduševljeno se prisjetio: "Nedavno jedan pravnik je istakao da je sudija bio na panelu, a nije imao certifikat i to je bilo najavljeno kao kršenje procedure!”43

Osim toga, ispitanici su naglasili su da im programi obuke dali praktična znanja i vještina potrebne da ispune svoje odgovornosti u skladu sa Zakonima o zaštiti. Ovo je bio jedan od najcijenjenih aspekata projekta od strane ključnih aktera iz općina, kantona, entiteta i državnog nivoa: kao što je jedan od učesnika obuke naglasio;

Ne mogu dovoljno da naglasim šta su (UNICEF i CPRC uposlenici) uradili. Obuka je obuhvatila uglavnom teme vezane za provedbu zakona. Obzirom da su odredbe zakona jedna stvar - one su pisane, one su tu, ali kada je u pitanju implementacija postoje mnoga nejasna područja. Dobili smo priručnik o sprovođenju zakona sa svim grafikonima i šemama i korak po korak procedurama!44

Od ispitanika koji su prošli obuku, kada su upitani da rangiraju koliko im je obuka bila od pomoći na skali od 1 - 5, većina ih je ocijenila njihovu obuku visoko, sa činjenicom da predstavnici MUP-a i socijalne zaštite imaju tendenciju da daju niže ocjene obuke od drugih članova radne grupe.

Slika 4: Ocjene ispitanika o treningu na skali od 1 do 5

Izgleda da je obuka bila posebno efektivna kada je pristup bio participativan, multidisciplinaran i utemeljen na praksi: bilo kroz dijeljenje praktičnih primjera od strane trenera i učesnika, bilo kroz upotrebu demonstracije i igranje uloga. Kako što su predstavnici Centra za edukaciju sudija i tužilaca (CEST-a) u FBiH i RS-a objasnili, ovo bi bilo jedno područje u kojem se može poboljšati obuka:

Ja znam šta bih predložio/la ... da vidimo šta će novi direktor imati da kaže. Ja bih predložio/la više praktičnih radionica s primjerima od prvostepenog suda do suda krajnje instance i to sa praktičnim primjerima. Da se uključe Centari za socijalni rad i Policija.45

43 Grupni intervju, Tužilac FBiH, Sarajevo, 3. april 2017.god. 44 Individualni intervju, Pedagog, Centar za socijalni rad, Ilidza, 10. april 2017. god. 45 Individualni intervju, Centar za edukaciju sudija i tužilaca RS, 7. april 2017. god.

8%

8%

15%

38%

31%

Koliko vam je pomogla obuka?

1 2 3 4 5

28 | S t r a n a

…zakon je nov, tako da nemamo praktičnih primjera - i dalje se oslanjamo na starije sudske prakse. Ono što bi trebalo da se unaprijedi jeste kako motivirati sudije da učestvuju u radnim grupama ... nemamo simulacije ili participativne vježbe. Sudije nisu voljni da učestvuju u ovoj vrsti vježbe. Prošle godine smo imali odličnu radionicu zajedno sa UNICEF-om u Neumu gdje smo imali simulaciju intervjua djeteta. Imali smo glumca koji je bio dijete i psihologa koji je vodio intervju. Imali smo samo nekolicinu takvih, ali mi nismo pokrili sve primjere …46

Osim toga, nekoliko ispitanika ukazali su na potrebu za razvojem specijalizirane obuke za rad sa djecom sa invaliditetom ili posebnim potrebama.

3.3.1.3 Rezultat A3: Poboljšani monitoring, prikupljanje podataka, istraživanje i analize sekundarnih i tercijarnih preventivnih mjera

Cilj projekta bio je poboljšanje sistema za monitoring, prikupljanje podataka, istraživanja i analize o sekundarnim mjerama prevencije, kao i provođenje Zakona o zaštiti u širem smislu. Dok je postignut napredak u odnosu na sve ciljeve u okviru ovog rezultata, nalazi iz evaluacije ukazuju na to da je ovo područje u kojem ostaje još dosta značajnog posla koji treba biti urađen.

Indikator 1: Razvrstani obrasci prikupljanja podataka prilagođene Zakonu o zaštiti i odobrene od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) i Zavoda za statistiku

Kadaje projekat pokrenut početkom 2014. godine, sistem za prikupljanje podataka tek se trebao prilagoditi 'Zakonu o zaštiti'. UNICEF je uspješno uspostavio radnu grupu da napravi izmjene na postojećem sistemu upravljanja podacima kojeg koristi pravosuđe, ili "CMS" i "TCMS '. UNICEF-ov cilj - da CMS i TCMS sistemi podataka, kao i Zavodi za statistiku RS, FBiH i BiH, na odgovarajući način dokumentuju i izvještavaju o sprovođenju Zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku - je ispunjen.

Indikator 2: Kreatori politika su prezentirali statističke podatake, trendove i razmatranja politika na godišnjoj Konferenciji maloljetničkoj pravdi, ili u dokumentima politika

Konferencija ‘Pravda za djecu’ je održana 2015.godine, na kojoj su akteri raspravljali planiranje i aktivnosti promocije implementacije zakona. Niti jedna aktivnost nije poduzeta u 2014. Ili 2016. godini, ali je ipak konferencija planirana za 2017.godinu. Dok je napredak na ovom indikatoru spor, to je u skladu sa UNICEF-ovim ciljem koji "počinje u 2 ili 3 godini Projekta, kreiranja politike intervencije na osnovu dokaza će biti prezentirano na godišnjem nivou (usmeno ili pismeno)

Indikator 3: Institucije u kojima se čuvaju djeca su monitorirane od strane Ombudsmena BiH koji koriste međunarodne standarde maloljetničke pravde i zaštite djece kao osnovu za praćenje i preporuke

Na početku projekta, Nacionalni mehanizam prevencije nije bio uspostavljen, a posjete Ombudsmana institucijama koje čuvaju djecu su bile ad hoc, u najboljem slučaju. Napredak u odnosu na ovaj indikator je u početku bio spor, uz mali napredak do 2016. godine, kada je Ombudsman izvršio posjete relevantnim institucijama, i objavio nalaze u javno prezeniranom izvještaju, "Analiza stanja u ustanovama za smeštaj maloljetnika u sukobu sa zakonom" u saradnji sa UNICEF-om.

Kao što je pokazano u gornjoj tablici, sistemi za prikupljanje podataka unutar sektora pravde su još uvijek u procesu reformi i pilotiranja u sudovima i tužilaštvima u vrijeme ove evaluacije.

Ispitanici su izjavili da je projekat je efektivno tiče na razvoj sistema. Na primjer, većina pokazatelja koje traži UNICEF su navodno integrirani u CMS / TCMS sisteme podataka; kako je jedan predstavnik VSTV objasnio:

46 Individualni intervju, Centar za edukaciju sudija i tužilaca FBiH, Sarajevo, 5. april 2017.god.

29 | S t r a n a

"Proširili smo podatke kako bismo osigurali da neophodni statistički podaci za [UNICEF] istraživanje i monitoring su na mjestu ... Mislim da je oko 80% zahtjeva koji su postavili, ispunjeno... ako oni nisu postojali tada u sistemu, i ako je to bilo moguće, mi bismo ih obezbjedili."47

To je pozitivan razvoj da svi slučajevi koji uključuju djecu se automatski razvrstavaju kao povjerljivi unutar sistema: "U našoj procjeni osjetljivosti podataka u pravosuđu, najviši nivo osjetljivosti pripada slučajevima kada su uključena djeca…svaki slučaj koji ima [ oznaku kazneno djelo maloljetnika] u svom broju predmeta smatra se najvišim nivoom osjetljivosti. Kretanje naprijed ka cilju jačanja sigurnosti podatakasmo postavili na najviši nivo - stvari su sličnopostavljene na nivou pitanja iz porodičnog prava (parnični postupak).”48 Jedan broj ispitanika je naglasio da je napredak u ažuriranju i poboljšanju sistema za prikupljanje podataka bio spor, međutim i to je jedna oblast u kojoj ostaje značajan dio posla da se uradi. U pravosuđu, kašnjenja su navodno uzrokovana tranzicijom VSTV-a na novi sistem upravljanja podacima. Unutar policije, jedan ispitanik je spekulisao da u FBiH, spore reforme se odnose na nedostatak koordiniranog ili centraliziranog sistem prikupljanja podataka:

VSTV ima jednu nadležnost za cijelo sudstvo, što nam je omogućilo da se razvije ovaj sistem koji svi koriste ... kada je u pitanju policija, njihova struktura i upravljanje je u skladu sa uređenjem Federacije. U RS sa svime upravlja Ministarstvo unutrašnjih poslova. Oni to imaju sasvim dobro, zahvaljujući centralizaciji. U Federaciji ... ne želim da kažem haos, ali to je vrlo teško [pronaći informacije].49

UNICEF bi trebao nastaviti pružati podršku jačanju sistema za prikupljanje podataka i napraviti prioritete u analizama podataka koje su u toku kako bi se utvrdili trendovi i pružali dokazi za reforme.

Pored jačanja sistema za prikupljanje podataka, također je neophodno podržati kontinuirano praćenje i istraživanje dječijih iskustava, kako unutar pravosudnog sistema i usluga prevencije, tako i ishoda za ovu djecu. Uspostavljanje baze podataka je potrebno kako bi se osigurala zaštita prava djece i dobrobiti, kao i da se poboljša efikasnost preventivnih programa. Izvještaj ombudsmana, koji sadrži detaljnu analizu institucija u skladu sa međunarodnim standardima maloljetničkog pravosuđa i zaštite djece, doprinijeli uspostavi takve baze podatka. Izvještaj također sadrži detaljan set preporuka, s potrebnim vremenskim okvirom za njihovu realizaciju. To označava značajan napredak u poboljšanju uslova u ustanovama u kojima se djeca čuvaju, međutim redovne posjete bi trebale biti uključene u budućnosti.

3.3.1.4 Rezultat A4: Unaprijediti stavove o pravdi za djecu među svim ključnim akterima

Ispitanici iz brojnih sredina i agencija naglasili su važnost postizanja promjene u stavovima ključnih aktera i praktičara u pristupu pravdi za djecu: Ovaj rezultat je od ključnog značaja za učinak projekta u cijelosti, posebno u odnosu na promociju sekundarne i tercijarne prevencije. Također je ovo prepoznato od strane brojnih aktera kao poseban izazov u bh. kontekstu, s obzirom na 'osnovne' stavove praktičara: kako objašanjava jedan akter; "Najveći problem je u mentalni sklop ljudi. Policajcima je teško razumjeti da oni ne mogu koristiti silu, ili biti nasilni ili grubi, i ako bismo zagrebali po površini našli bismo dosta problema."50

UNICEF tek treba provesti istraživanje o znanju i stavovima koji mogu kvantificirati ovaj indikator u odnosu na njihov cilj (da najmanje 70% ispitanika smatra da se preusmjeravanje i alternativne mjere mogu efikasno implementirati u BiH). Međutim, u toku ove evaluacije, kvalitativni podaci na ovu temu otkrivaju da su akteri pokazali posvećenost promociji odvraćanju i alternativnim mjerama, kao i razumijevanje njihove temeljne važnosti. Ovo se jasno pokazuje u sljedećoj interakciji u toku diskusije fokus grupe sa članovima Općinske radne grupe:

47 Individualni intervju, Visoko sudsko i tužilačko vijeće, UN zgrada, Sarajevo, 4. april 2017.god. 48 Individualni intervju, Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Zgrada UN-a, Sarajevo, 4. april 2017.god. 49 Individualni intervju, Visoko sudsko i tužilačko vijeće, Zgrada UN-a, Sarajevo, 4. april 2017.god 50 Individualni intervju, Ministarstvo pravde RS, Banja Luka, 7. april 2017.god.

30 | S t r a n a

Kakvi su vaši stavovi o novom zakonu i posebno opciji policijskog upozorenja? Hoću da kažem da se dijete može vratiti normalnom životu, a ne kaznenim postupcima. Hoću da kažem da se nakon prvog kršenja dijete nema stigme - da ima šansu da se vrati u normalan život i da ima priliku da to ne ponovi. Ovo je korist UNICEF-ovog doprinosa.51

Nalazi evaluacije pokazuju da su Općinske radne grupe posebno efikasan mehanizam za promociju poboljšanja stavova o pravdi za djecu između aktera na lokalnom nivou. Ovo mišljenje su ponovili akteri iz različitih agencija na državnom i entitetskom nivou, a pokazalo se i u sljedećim navodima predstavnika iz MP i MRSP:

Kakvo je vaše mišljenje o alternativnim mjerama? Pokazalo se da su veoma efektivne – policijska upozorenja, a ne sudski ili kazneni postupci – u suštini daju šansu djetetu bez daljnjih posljedica…imate dijete koje ukrade čokoladicu – prije bi ovo završilo u sudskom postupku!52

Podržavate li posredovanje u slučajevima koji uključuju djecu? Najbolja stvar je da se dijete drži dalje od krivičnog postupka - dijetetu koje ne počini ozbiljan zločin treba dati priliku da se iskupi i izvine tako da ovaj problem ne eskalira53

Implementacija alternativnih mjera će se raspravljati u poglavlju 4, "Učinak", ovog izvještaja. Ništa neće biti vrijedno, ukoliko čak i oni akteri koji su identifikovali praktične prepreke za implementaciju odvraćanja i alternativne mjere ne budu izrazili opredijeljenost za stvaranje uslova za njihovo efikasno sprovođenje.

3.3.1.5 Rezultat A5: Programi prevencije za djecu pod rizikom razvijeni u odabranim područjima

Ova evaluacija se posebno odnosi na na efikasnost programa sekundarne i tercijarne prevencije: dok je značajan napredak ostvaren u ovoj oblasti, ostalo je još puno posla da se uradi. Detaljnija diskusija nalaza u odnosu na utjecaj projekta na sekundarnu i tercijarnu prevenciju može se naći u poglavlju 4 ovog izvještaja; ovo poglavlje će se fokusirati na efikasnost napora projekta da se razviju preventivni programi, kao i efikasnost samih programa.

Indikator 1: # programa sekundarne prevencije koji su implemenirani

Kada je projekat ušao u drugu fazu, programi sekundarne prevencije su bili gotovo nepostojeći u Bosni i Hercegovini, sa izuzetkom nekoliko ad hoc nastojanja koji su implmentirani od strane lokalnih NVO-a. UNICEF je postavio cilj uspostavljanja tri programa prevencije do kraja 2017.godine. Značajan napredak je postignut u vezi sa ovim indikatorom, i UNICEF je na putu da ispuni svoj cilj (iako cilj nije precizirao opseg ili učinke programa, i malo je vjerovatno da će tri programa biti dostupni širom zemlje do kraja 2017.).

Indikator 2: Uslovi za implementaciju preporuka/mjera u zajednici od na snazi u projektnim lokacijama: a) redovno pohađanje škole; b) lično izvinjenje; c) naknada štete; d) volonteranje u humanitarnoj organizaciji

Kada je projekat počeo, uslovi koji omogućuju provedbu alternativnih mjera nisu bili uspostavljeni. Provođenje alternativnih mjera nije bilo na snazi. UNICEF je postavio cilj da se osigura njihova implementacija do kraja II faze projekta. U 2014. godini postignut je mali napredak (a to je bilo dijelom zbog kašnjenja stupanja na snagu Zakona FBiH, isti slučaj je bio u RS-u, gdje je zakon već bio na snazi). Međutim, u 2015. godini, UNICEF je razvio priručnik za obavezno pohađanje škole, koji je bio podijeljen relevantnim obrazovnim institucijama. Konačno, u 2015. i 2016.godini UNICEF je podržao razvoj Vodiča o implementaciji mjera obaveznog pohađanja škole ili redovnog posla, Vodič o implementaciji mjera za

51 Diskusija radne grupe, Opštinska radna grupa, Zenica, 6. april 2017.god. 52 Individualni intervju, Ministarstvo pravde FBiH, Sarajevo, 5. april 2017.god. 53 Individualni intervju, Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, 5. april 2017.god.

31 | S t r a n a

volonterski rad i drugi Vodič o implementaciji grupnog ili individualnog savjetovanja.

Efikasnost sekundarne prevencije

Razvoj programa sekundarne prevencije i intervencija je jedan od ciljeva Općinske radne grupe. Evaluatori su utvrdili da je pokrenut niz projekata na lokalnom nivou. Osim toga, UNICEF je sarađivao sa brojnim partnerima u razvoju 'Optidur' modela, programa prevencije osmišljenog kako bi se identificirala djeca pod rizikom u školama prema pokazateljima koji se odnose na faktore rizika, za procjenu njihovih potreba, te da se razvije odgovarajući individualizirani plan zaštite za rješavanje tih potreba, oslanjajući se na resurse kako u školama tako i u zajednicama. Optidur Model je razvijen kroz konsultativni proces koji je uključivao psihologe, pedagoge i ostale stručnjake u 2015. Godini, a do aprila 2017. Godine je pilotiran u 29 škola (16 u RS-u, 13 u FBiH). Model u Tuzli je implementiran u manjem obimu ; implementiran je u tri škole u Tuzlanskom Kantonu do kraja aprila 2017.

“Matrica”, kao alat Optidur modela je postao prepoznat među paktičarima i prihvaćen je sa oduševljenjem. Akteri stalno naglašavaju da je model dao vrijedan doprinos sprečavanju prijestupništva, i da ispunjava određene neispunjene potrebe: kako jedan akter objašnjava, alat “uspostavlja novi koncept za prepoznavanje djece pod rizikom u osnovnoj školi ... Uspjeli smo stvoriti vrlo dobre uslove - Veoma sam ponosan na to!" Čini se da je pilot pokrenut efikasno, sa velikim brojem identificirane djece pod rizikom identificirani i izrađenih planova zbrinjavanja u pilot školama.

Praktičari objašnjavaju da im alat omogućio da bolje obave svoje postojeće odgovornosti dajući im konkretne i standardizovani mehanizme za to: "Alat je ne samo za zaštitu djece, već i za razumijevanje i implementaciju [postojećih] pravila”54 Također su izvijestili da im je alat unaprijedio saradnju između nadležnih vlasti u odgovoru na potrebe djece: "zajednički rad sa školama, roditeljima, socijalnim radnicima, policijom, daje odlične rezultate.55 Kao što je jedna školska pedagogica objasnila u vezi sa konkretnom slučajem koji je rješavala: "na osnovu projekta, mi smo uspostavili redovne konsultacije sa centrima za socijalnu zaštitu i za mentalno zdravlje - imali smo priliku da radimo na konkretnim slučajevima, kao što je slučaj ovog dječaka, i oni su se stvarno uključili! "56

Slično tome, tuzlanski model se pokazao kao efikasan alat za identifikaciju djece u riziku, procjenjujući njihove potrebe, i navodeći uzroke krivičnog djela, uključujući disfunkcionalnost porodice kroz: grupne radionice na temu rješavanje konflikata, upravljanje ljutnjom, empatija itd.; Individualno savjetovanje; te savjetovanje o mentalnom zdravlju, društvene i bihejvioralne usluge. Ključni ispitanici su primjetili da je program inicijalno bio primljen sa skepticizmom, međutim, oko 90-ero djece je identificirano ‘u riziku, “pristanak [za intervenciju] dalo je 40 roditelja. Neki nastavnici su se suprostavili ovom testiranju usljed nedovoljnog razumijevanja”.57

Oduševljenje oko alata je preraslo u potražnju od strane ne-pilotiranih lokacija za proširenjem 'matrice': "Sada imamo problem, jer su drugi direktori čuli za alat i elektronskom poštom pitali Pedagoški zavod zašto oni nisu uključeni! "58 Međutim, ključni akteri naglašavaju važnost postepenog napredovanja sa implementacijom alata, kako bi se osiguralo da se pravilno implementira i da se izbjegnu neočekivane posljedice: "postoji potreba za odgovarajućom obukom - idemo korak po korak."59

54 Grupni intervju, Centar za istraživanje politika suprotstavljanja kriminalitetu (CPRC), Sarajevo, 5. april 2017.god. 55 Individualni intervju, Ministarstvo rada i socijalne zaštite RS, Banja Luka, 6. april 2017.god. 56 Grupni intervju, Pedagog i glavni nastavnik, pilot škola za prevenciju, Saravejo, 4. april 2017.god. 57 Grupni intervju, Razrednik i članovi osoblja, pilot škola za prevenciju, Tuzla, 11. april 2017. god 58 Grupni intervju, Centar za istraživanje politika suprotstavljanja kriminalitetu (CPRC), Sarajevo, 5. april 2017.god. 59 Individualni intervju, akter, Sarajevo, 10. april 2017.god.

32 | S t r a n a

Konkretno, akteri su izrazili zabrinutost da će alat rezultirati "etiketiranjem" i "stigmatizacijom" djece pod rizikom. Ovo je bio važan projektni rizik koji je identificiran u fazi planiranja, međutim, čini se da su poduzete odgovarajuće mjere za umanjivanje tog rizika. Nalazi evaluacije pokazuju da stručnjaci koji su uključeni u pilotiranje alata, vide ga kao način za rješavanje osnovnih slabosti, umjesto stigmatizacije djece: "Matrica pomaže nastavnicima da prepoznaju i procijene rizik umjesto stigmatizacije djeteta ... svrha je da se ne etiketira ponašanje, nego da se vidi šta stoji iza toga. Ja sam radio u osnovnoj školi, tako da znam da se iza lošeg ponašanja krije nezadovoljena potreba. "60

Osim toga, praktičari su shvatili važnost održavanja povjerljivosti i čini se da poduzimaju korake da zaštite identitete djece: "Ovaj dio grada je mali. Svi znaju jedni druge. Važno je da se problemi ne govore drugim roditeljima. Nastavnici treba da to drže u tajnosti. "61

Akteri su također pokazali zabrinutost da, dok se alat može učinkovito povezivati sa postojećim uslugama i resursima, njegova efikasnost će na kraju biti ograničena kroz dostupnost usluga za identifikovanje potreba: nedostaci u kapacitetima, posebno u socijalnim službama, može narušiti prevenciju, čak i kada su djeca 'pod rizikom' efektivno identifikovana. U stvari, nekoliko praktičara u školama izrazili su frustraciju zbog nedostatka saradnje i odziva svojih lokalnih centara za socijalni rad, dok su centri za socijalni rad prijavili nedostatak resursa da odgovore na zahtjeve i potrebe.

Efikasnost intervencije u promociji tercijarne prevencije Drugi kritičan cilj projekta bio je utvrditi uslove za implementaciju četiri ključne 'alternativne mjere' iz Zakona o zaštiti. U skladu sa Zakonom, te mjere se mogu i trebaju primijeniti i na one koji su odvraćani prije sudskog postupka i kao opcije izricanja kazne za djecu koja su osuđena za prekršaj u okviru formalnog pravosudnog sistema. Nekoliko ispitanika je naglasio da praktičarima još uvijek nedostaju sposobnosti, praktična znanja i kapaciteti za implementaciju alternativnih mjera, odnosno da nedostaju potrebne usluge i strukture za njihovu imlementaciju: kako je objasnio jedan akter, “Mislim da neke oblasti prava ostaju neodređene ili nejasni i ne mislim da je sistem uspostavio sve uslove i preduslovi koji ubrzavaju sprovođenje zakona - mi uvijek prvo usvojimo zakon, a onda razmišljamo kasnije o strukturama podrške. "62 Dok, kao što je navedeno u gornjoj tabeli indikatora, Projekat je počeo da se bavi rješavanjem tih potreba kroz razvoj praktičnih vodiča za implementaciju alternativnih mjera, u vrijeme evaluacije ovi materijali još nisu došli u upotrebu.

Uspostavljanje alternativnih mjera, posebno alternativnih mjera 'baziranih u zajednici', bio je jedan od primarnih zadataka Opštinskih radnih grupa. Do 2016. godine, prijavljeno je da su uslovi za implementaciju alternativnih mjera uspostavljeni na projektnim lokacijama: prema UNICEF-ovom logičkom okviru; "Od 2014. godine do 2016. godine, u 16 projektnih lokacija, dostupnost četiri ključne alternativne mjere povećana je sa 31% na 71%. Drugim riječima, u 12 od ukupno 16 (75%) programskih lokacija, 5 alternativnih mjere su na raspolaganju od 7 koje propisuje zakon." U vrijeme evaluacije, ispitanici bili skloni izvijestiti da su alternativne mjere djelomično na snazi; a da neke izgledaju teže da se efikasno implementiraju od drugih. Rasprava o upotrebi praktične primjene alternativnih mjera u slučajevima koji uključuju djecu djeca se nalaze u sekciji Uticaj u ovom izvještaju.

Nalazi također ukazuju na to da uspostavljanje programa i usluga kako bi se omogućilo uvođenje alternativnih mjera značajno varira po projektnim lokacijama. Konkretno, čini se da se alternativne mjere lakše uspostavljaju na lokacijama na kojima centri za socijalni rad imaju sposobnost da podrže njihovu implementaciju: kao što se sudija za maloljetnike na jednoj projektnoj lokaciji sažeto izrazio, "Problem je sa nefunkcioniranjem socijalne zaštite. Mnogo mjere su u okviru Ministarstva socijalne zaštite i to je razlog zašto ne možemo ih implementirati.

60 Grupni intervju, Pedagog I glavni nastavnik, pilot škola za prevenciju, Sarajevo, 4. april 2017.god. 61 Grupni intervju, Pedagog I glavni nastavnik, pilot škola za prevenciju, Saravejo, 4. april 2017.god. 62 Individualni intervju, Pedagog, Centar za socijalni rad, Ilidža, 10. april 2017.god.

33 | S t r a n a

"63 Nekoliko učesnika je objasnilo da su CSR u procesu razvoja kapaciteta za podršku implementaciji, kao što su kroz određivanje i izgradnju kapaciteta obučenih posrednika.

Nasuprot tome, u područjima gdje su centari za socijalni rad imali uspostavljene tim profesionalaca posvećenih radu sa djecom u kontaktu sa pravosudnim sistemom, uslovi za alternativne mjere imali su mnogo veće šanse da budu ostvareni: kao što je objasnio član Radne grupe iz opštine Banja Luka, “Banja Luka, u usporedbi sa drugim područjima u zemlji je već imala dobro razvijene resurse i modele, kao i veoma dobar tim stručnjaka koji su počeli da koriste mjere odvraćanja. Kažem to jer smo imali jako dobrog sudiju za maloljetnike – on je odličan sudija za maloljetnike i on se zalaže za inovacije kada se radi o maloljetnicima. Naš tim predstavio praktičnu primjenu svih odgojnih i obrazovnih mjera .... Radimo sa Centrom za socijalni rad na implementaciji izvinjenja i naknade štete ... Kao dio našeg dnevnog centra, maloljetnici se mogu uključiti u psihosocijalni rad. "64

Nalazi evaluacije pokazuju da mnogi Centri za socijalni rad nemaju kapacitet za pružanje psihosocijalne podrške ili za savjetovanje maloljetnike. Obzirom da ovo nije jedana od četiri alternativne mjere identifikovane u Rezultatu A5, potencijalno je to ključni resurs u rješavanju temeljnih uzroka prijestupa i efikasno sprovođenje tercijarne prevencije: kako je istaknuo jedan akter; "Obaveza psihosocijalnog tretmana ili uključivanje u grupni rad (kao što je navedeno u zakonu) - CSR u malim sredinama ne mogu implementirati ove mjere i kažu mi, 'mi ne možemo implementirati to ... preporučite drugu mjeru, jer mi nemamo odgovarajuće stručnjake. A teško je za vas da ih upućujete u centar za mentalno zdravlje, ako im je potrebno putovanje. Smatraju da je to teško ... ima puno problema na terenu."65

Jedan broj aktera koji učestvuju u evaluaciji napomenuli su da služenje zajednici, ili 'volontiranje u humanitarnoj organizaciji "je bila posebano izazovna alternativna mjera za uspostaviti. Ispitanici to pripisuju činjenici da omogućavanje ove mjere zahtijeva saradnju sa vanjskim i nepoznatim akterima, kao što su Ministarstvo zdravlja ili lokalnim organizacijama civilnog društva. Općenito govoreći, ispitanici su objasnili u slučajevima kada je za implementaciju mjera potrebno osigurati veći broj institucija, ili "dobrovoljnu" saradnju od agencija koje nemaju jasan mandat da djeluju, one ne bi bile voljne sudjelovati.

Na kraju, nekoliko ispitanika je naglasilo da kašnjenja u uspostavljanju alternativnih mjera se odnosi na nedostatak potražnje za ovim mjerama na prvom mjestu. U sljedećoj interakciji, predstavnik Centra za socijalni rad objašnjava kako je to ukorijenjeno u otporu prema promjenama u Tužilaštvu, kao i u teritorijalnom otporu na dijeljenje odgovornosti sa Centrima za socijalni rad:

Provođenje zakona nije bilo u potpunosti do danas: ne postoje preporuke za obrazovanje ili obrazovne mjere koje izdaje Tužilaštvo.

Zašto mislite da je to tako? Prije svega, ja bih rekao da je to strah od novih stvari. Od novina. Obično objašnjavaju da je Zakon u tranzicijskoj fazi… [i] Centri za socijalnu pomoć još uvijek moraju dobiti osnovne podatke od Tužilaca ili Policije jer su ove strukture relevantne da informišu Centre. 66

3.3.1.6 Ishod A6: Podrška reintegraciji djece kroz unaprijeđene planove brigeReintegration of children supported through improved treatment plans

Reintegracija djece koja su bila u kontaktu sa pravosudnim sistemom, a posebno onih koja su služili zatvorsku kaznu, proizašla je iz evaluacije kao oblast u kojoj je napredak posebno bilo teško postići. Postojeći dokazi ukazuju na to da individualni planovi razvoja za maloljetnike u pritvoru u nedovoljnoj mjeri rješavaju problem

63 Sudac za maloljentike RS 64 Diskusija Fokus grupe, Opštinska radna grupa, Banja Luka 65 Diskusija Fokus grupe, Opštinska radna grupa, Banja Luka, 7. april 2017.god. 66 Individualni intervju, Pedagog, Centar za socijalni rad, Ilidža, 10. april 2017.god.

34 | S t r a n a

nakon zbrinjavanja, kao i da centri za socijalni rad nemaju dovoljno resursa da pruže podršku maloljetnicima koji napuštaju institucije. Ovo je potvrđeno u nalazima evalucacije:

Kao što je jedan socijalni radnik objasnio, Po pravilu, mi bismo trebali ostati u kontaktu sa djetetom I porodicom, ali u praksi to nije slučaj, jednostavno zbog nedostatka resursa.67

Mislim da nije dovoljno urađeno kada su u pitanju reintegracije i rehabilitacije. Ne radi se evaluacija niti monitoring napretka djeteta nakon izdržavanja kazne, bilo da se radi po naporima u pronalasku posla ili u nekim drugim aspektima…postoji opći nedostatak rehabilitacije.68

Intervencije UNICEF-a su se fokusirale na izradu plana za dalju brigu o njima, u skladu sa njihovim Indikatorima rezultata A6:

Indikator: Smjernice nakon zbrinjavanja izdate i obučeno osoblje

UNICEF je postavio cilj da bi trebali izdati dva vodiča I obučiti 50 osoba do kraja 2017. Godine. Aktivnosti u ovoj oblasti su navodno kasnile u 2014. godini zbog odgovora na opasnosti od poplava. U 2015. godini UNICEF je naručio istraživanje o alternativnim mjerama i post-kaznenoj podršci kako bi se identificirali nedostaci i problem, te dopunjava razvoj vodiča. U 2016. godine, Ministarstvo pravde RS izdaje dva Vodiča za stručnjake u ustanovama, koji se odnose na procedure prijema i razvoja individualnih planova tretmana djece. U vrijeme pisanja, i dalje postoji potreba za ovim vodičem da se implementira u FBiH.

Pored podrške razvoju plana zbrinjavanja nakon izlaska, tu je ključna potreba za jačanjem kapaciteta ljudskih resursa centara za socijalni rad za podršku implementaciji ovih planova, uključujući i određivanje specijaliziranih stručnjaka koji mogu posvetiti vrijeme ovom poslu. Tu je i potreba da se osiguraju mogućnosti obrazovnja i zapošljavanja koje su na raspolaganju i da djeca imaju podršku za pristup istim. Kao što je objasnio jedan akter; “ Novi zakon kaže reintegracija djece je u nadležnosti CSR. Oni nemaju sredstava da urade bilo šta, tako da ne mogu ništa učiniti. Nema posla ni za koga ovdje, a kamoli za 22-godišnjaka koji je izišao iz jedne institucije. Nezaposlenost mladih je stvarno visoka 69

Rješavajući problem reintegracije kroz pružanje trajne podrške, uključujući mlade, koji su dostigli punoljetstvo dok su boravili u pritvoru je od suštinskog značaja za sprečavanje povrata u prijestupništvo: kako je jedan akter dao objašnjenje:

Mi je zovemo 'post-kazneni tretman. Centar za socijalni rad treba da preuzmu vodeću ulogu u tom pogledu. Problem je, međutim, da su nakon izlaska iz ustanove svi punoljetni kada je napuste. Centar za socijalni rad pruža jednokratnu finansijsku pomoć ili pomoć drugim resursima ovisno o kantonu, a slučajevi u kojima centar za socijalni rad pomaže u zapošljavanju su vrlo rijetki ... To je ključni period za njih. Jednom kada su završili u ustanovi zbog neriješenih porodičnih problema, njihova osnovna egzistencija je u pitanju - opstanak, smještaj - ako ne dobiju tretman mogli bi ponoviti svoj prijestup, tražeći bolje uslove za život u zatvoru, a ne u svojoj zajednici.70

67 Individualni intervju, Pedagog, Centar za socijalni rad Ilidža, 10. april 2017.god. 68 Individualni intervju, Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, 5. april 2017.god. 69 Individualni intervju, akter, Sarajevo, 10. april 2017.god 70 Individualni intervju, MInistarstvo pravde FBiH, 5. april 2017.god.

35 | S t r a n a

Nalazi evaluacije ukazuju na to da lokalne institucije nisu motivirane da razviju ove usluge, obzirom da tako malo djece napušta institucije na određenoj lokaciji, jer to čine češće kao odrasli.

3.3.1.7 Rezultat A7: Institucije za djecu izloženu riziku ili u sukubu sa zakonom su opremljene i bolje mogu da pruže usluge

Krajnji rezultat projekta pod 'ishodom A' se odnosi na podršku institucija kako bi zadovoljile potrebe djece izložene riziku ili su u sukobu sa zakonom, a posebno na podršku dnevnih centara za djecu izloženu riziku.

Indikator 1: Uspostavljni dnevni centri za djecu izloženu riziku

Kada je pokrenut projekt, postojala su tri dnevna centra (u Banja Luci, Prijedoru i Kozarskoj Dubici). UNICEF je imao za cilj da razvije dva nova dnevna centara do kraja projekta (2017). Dok je napredak u ovoj oblasti navodno odgođen zbog aktivnosti vezanih za poplave, UNICEF je podržao osnivanje i otvaranje dnevnog centra u Bijeljini, ali i dao podršku za postavljanje socijalnog radnika u dva postojeća dnevna centara.

Indicator 2: Odgovarajuće usluge u skladu sa spolom identifikovane i provedene

Na početku projekta postojale su ograničene usluge / programi liječenja za dječake i djevojčice u institucijama, I to bez specijalizovanih usluga za djevojčice. UNICEF je postavio cilj da sve usluge koje se uspostave kroz projektne aktivnosti trebaju da odražavaju potrebe liječenja i dječaka i djevojčica. Napredak UNICEF-a u okviru ovog indikatora uključuje izradu Programa resocijalizacije Centra za socijalnu skrb iz Prijedora, koji uzima u obzir potrebe i dječaka i djevojčica, a realizovan je u Bihaću, Prijedoru i Korzarskoj Dubici. Konačno, 2016. godine, UNICEF je podržao protokole o saradnji u Travniku, Banja Luci i Doboju za podršku djeci u sukobu sa zakonom.

Efektivnost intervencije za promociju tercijarne prevencije

Dnevni centar u Bijeljini je bio uključen u evaluaiciju u vidustudije slučaja. U 2016.godini dnevni centar je obslužio 68 korisnika; on daje dobar primjer uspostavljanja efektivnog preventivnog servisa na lokalnom nivou i prepoznat je kao dobar model od značajnog broja aktera:

Studija slučaja: [Bijeljinjski dnevni centar]

Centar djeluje kao organizaciona jedinica CSR a obezbjeđuje financiranje putem Radne grupe. Slavica je jedini stalno uposlena radnica. Oslanjamo se na rad volontera, studenata edukacijskog fakulteta iz Tuzle i Bijeljine. U budućnosti planiramo još dva radnika na puno radno vrijeme, nakon što budemo uključeni u budžet opštine.71

Dnevni centar ispunjava svrhu, odgovara specifičnim lokalnim zahtjevima. Primjenjivao je dobru praksu pružanja individualiziranih usluga svakom djetetu na osnovu procjene njegovih/njenih potreba:

Na početku smo radili analizu da vidimo da li bi trebalo otvoriti disciplinski centar i utvrdili smo da nam ne treba zbog malog broja krivičnih djela od strane maloljetnika. Međutim, saznali smo da su neki drugi tipovi centara, kao dnevni (alternativi) centri, bi odgovarali našim potrebama mnogo bolje za djecu izloženu riziku. Naši korisnici su djeca koja izostaju sa nastave i izloženi su disciplinskom postupku u školi, djeca koja pokazuju razne vrste asocijalnog ponašanja, djeca koja dolaze iz disfunkcionalnih porodica. Mi smo potpisali protokole sa školama, međutim, prisustvo aktivnostima u centru nije obavezno, ali je na dobrovoljnoj osnovi. Takođe, dijete može biti upućeno iz Centra za socijalni rad. Razvili smo vlastito uputstvo koje se odnosi na upućivanje djecu u Centar i propisali dokumente za dijete da se upiše u Centar uz saglasnost roditelja. Kada se svi ovi koraci

71 Grupni intervju, ključni akter, Bijeljinski dnevni centar, 10. april, 2017

36 | S t r a n a

ispunjeni, razvijamo individualni plan brige za dijete. Dijete dolazi do Centra u skladu sa svojim dnevnim rasporedom. Organiziramo individualno savjetovanje, grupne radionice, pomoć za izradu domaćih zadataka, itd. Svaki dan imamo najmanje 10 djece u centru. 72

Usluga je davana efikasno oslanjajući se na postojeće i volonterske resurse, a uključeni su bili i postojeći resursi i strukture:

Ovaj centar je organizaciona jedinica u okviru našeg Centra za socijalni rad i dobila je sredstva kroz Radnu grupu. Slavica je naša jedina stalno zaposlena osoba. Oslanjamo se na rad volontera, studenata edukacijskog fakulteta u Tuzli i Bijeljini. U budućnosti planiramo imati dodatna dvije stalno zaposlene osobe, kada budemo uključeni u Opštinski budžet.73

Izgleda da je bijeljinjski dnevni centar efikasan servis i trebao bi da se koristi kao model za zagovaranje osnivanja sličnih usluga u drugim općinama. Konkretno, dobre prakse koje proizilaze iz ovog modela uključuju: koordinaciju sa relevantnim institucijama (školama i centrima za socijalni rad); pružanje usluga određenom broju kategorija djece izbjegavajući stigmatiziranje djece izložene riziku; pružanje savjetodavnih usluga gdje je to potrebno; i razvoj individualiziranog plan brige za svako dijete u cilju rješavanja njihove posebne potrebe.

Konačno, Rezultat A6 je jedan od rijetkih pokazatelja projekta, koji se posebno bavi konkretnim potrebama djevojčica. Prethodno navedena studija Pristup djece pravdi zaključuje da, "rodna ravnopravnost bi trebala biti bolje uključena u glavne tokove postupaka i usluga podrške" u sektoru pravde i da "podrška i usluge bi trebale biti rodno osjetljivije i za osnaživanje".74 Dok ispitanici dosljedno naglašavaju potrebu za rodno osjetljivim specijalizovanim uslugama podrške, posebno za žrtve zločina, nalazi evaluacije ukazuju na to da je rodno osjetljiv pristup primijenjen kroz projektne aktivnosti. Ključnih akteri detaljno su opisali usluge podrške razvijene za djevojke u okviru institucija i programa prevencije (kao što je 'matrica' projekt) su osmišljeni da budu osjetljivi na potrebe djevojčica.

3.3.2 Rezultat B: Povećan pristup efikasnijim uslugama podrške djeci žrtvama/svjedocima u parničnim postupcima

Drugi ishod projekta, Ishod B, odnosi se na pružanje efikasnih usluga podrške i zaštite djeci žrtvama / svjedocima i djeci u parničnom postupku. Kao što je pokazano u raspravi o rezultatima ispod, i dalje ostaje značajan posao da se uradi u odnosu na ishod B, međutim rezultati projekta su dobro ciljani i efikasni, i postaviti će temelje za daljnje intervencije.

3.3.1.8 Rezultat B1: Identificirani sistemski nedostaci u uslugama za djecu žrtve/svjedoke u parničnom postupku

Studija "Pristup pravdi za djecu" opisana je od strane aktera kao koristan resurs; Učinkovito je identificirala praznine u uslugama, sadrži sveobuhvatan skup preporuka te je informirala smjer intervencija projekta u odnosu na Ishod B.

UNICEF-ov rad na identifikaciji sistemskih nedostataka u dostupnim uslugama i podršci za djecu žrtve / svjedoke je bio potreban i relevantan: kada je Projekat počeo baza dokaza o podršci žrtvama i svjedocima je bila ograničena na sprovedenu studiju UNDP o pred-istražnom stanju, koja je bila fokusirana na iskustva odraslih žrtava. S obzirom na to, bilo je potrebno uspostaviti osnovno razumijevanje pristupa pravdi za djecu, kao i mogućnosti sistema i postojećih usluga da zadovolje njihove potrebe. UNICEF je sproveo sveobuhvatnu studiju, Pristup pravdi za djecu, koja je finalizirana u 2015. godini, a predstavljen je na Nacionalnoj konferenciji

72 Grupni intervju, ključni akter, Dnevni Centar Bijeljina, 10. april 2017.god. 73 Grupni intervju, Ključni akter, Dnevni Centar Bijeljina, 10. april, 2017.god 74 Hrle, Meagan Smith i Sanja Tosic, ‘Jednak pristup pravdi djece u Bosni i Hercegovini’, Novembar 2015.god

37 | S t r a n a

i nekoliko drugih mjesta širokom spektru stručnjaka koji se bave pravdom za djecu, uključujući i pružaoce pravne pomoći.

Dok UNICEF-ov logički okvir postavlja za cilj završetak druge procjene do kraja 2015. godine, i održavanje 5 sastanaka s kreatorima politika i akterima, s obzirom na obim 'A2J' studije, čini se da je projekt na pravom putu. Osim toga, u 2016. godini, RS je posvećena provođenju procjene primjene Zakona o zaštiti RS, što će vjerovatno pružiti važne dokaze o propustima u uslugama za djecu žrtve i svjedoke. Potreba za sličnu procjenu je obznanjena i od strane aktera u Federaciji.

Nalazi evaluacije pokazuju da su potrebna dodatna ciljana istraživanja koja će usmjeriti pravac rada UNICEF-a u odnosu na žrtve i podršku svjedocima. Kao što je navedeno od strane članova osoblja UNICEF-a uključenih u projekat “osjećamo da bi nam trebalo više fokusirano istraživanje na tom području kako bi se identifikuovale ključne intervencije koje su potrebne”.75 Ključni akter iz Ministarstva pravde slično se izrazio:

Postoji li nešto što treba promijeniti u pravnom okviru o zaštiti svjedoka? Ako bi projekt proširio djelokrug svojih aktivnosti postoji potreba da se uradi analiza sa svim akterima i na osnovu toga bi moglo da se vidi šta su nedostaci, rekao bih da bi to bio prvi korak.76

Sama evaluacija dala je dokaze o propustima, i potvrdila, u suštini, potrebu za praćenjem usluga za promociju oporavka i rehabilitacije žrtava:

Mi čak nemamo ni specijaliziranih skloništa za žrtve - na primjer žrtve trgovine ljudima ili prisilnih brakova - nemamo specijaliziranih skloništa ili institucije. Mi ih čuvamo u skloništima sa odraslima77

Ne postoji specijalizovana usluga - djeca u ruralnim područjima se suočavaju posebno sa teškoćama ... naša sveukupna preporuka [Izvještaj Pristup pravdi] bilo je da nam treba više sistematskih kohezivni sistema tako da porodice primaju te usluge pri čemu ne postoji ‘nađite sebi sami’ 'ili ad hoc. Nevladine organizacije bave se slučajevima tu i tamo ... Neki službe za mentalno zdravlje imaju otpor na rad sa djecom. Centri za socijalni rad pružaju samo jednu vrstu podrške.78

3.3.1.9 Rezultat B2: Podržana i monitorirana upotreba djeci-prilagođenih, rodno-osjetljivih procedura

Kao što je predloženo u izvještaju o napretku vezano za indikatore postavljene ispod Projekat Pravda za svako dijete efektivno je doprinijela uspostavljanju djeci prilagođenih objekata za intervjue sa žrtvama i svjedocima.

Indikator 1: Broj prostorija prilagođenih u Osnovnim/Opštinskim sudovima

Kada je počela faza II projekta, samo 2 Osnovna / Općinska suda su uspostavili objekate za ispitivanje djece žrtava / svjedoka. UNICEF je postavio cilj da bi 6 Osnovnih / Opštinskih sudova moralo imati objekte (ili lak pristup objekatima) za ispitivanje djece žrtava i svjedoka. U 2015. godini, UNICEF je sproveo internu procjenu potreba sudova, kako bi se osiguralo efikasno usmjeravanje intervencija. Pripreme za postavljanje prostorija prilagođenih djeci sa audio i video opremom su poduzete u sedam sudova i Tužilaštavu u 2016. godini. Najnovije informacije o trenutnom statusu prostorija nisu bile uključena u logičkom okviru UNICEF-a u vrijeme pisanja ovog teksta, međutim, evaluacija ne uključuje posjetu prostorijama prilagođenim djeci u uredu

75 Diskusija Fokus Grupe, UNICEF Tim, Zgrada UN-a, Sarajevo, 3. april 2017.god. 76 Individualni intervju, Ministarsto pravde BiH, Zgrada UN-a, Sarajevo, 4. april 2017.god. 77 Grupni intervju, Ured javnog tužitelja FBiH, Sarajevo, 3. april 2017.god. 78 Individualni intervju, ključni akter, Sarajevo, 10. april 2017.god.

38 | S t r a n a

tužilaštva Zenica, koje su nedavno dovršene I korištene svega nekoliko puta.

Indikator 2: Ministarstva unutarnjih poslova RS, FBiH i BD pripremaju i dostavljaju godišnje izvještaje o upotrebi prostorija prilagođenih za djecu

UNICEF je zatražio da se podaci prikupljaju i izvještavaju prema ministarstvima unutrašnjih poslova kako bi se pokazala redovna upotreba prostorija prilagođenih djeci u oba slučaja uključujući žrtve i maloljetne prijestupnike. U 2014. godini, MUP je prijavio 43 ovakve upotrebe (28 u RS i 15 u FBiH); U 2015. godini su prijavili ukupno 266 upotreba (52 u RS-u i 214 u FBiH), i dok brojke za 2016. još nisu dostupne, UNICEF-ov logički okvir ukazuje na to da oni odražavaju njihovu redovnu upotrebu.

Uspostavljanje prostorija prilagođenih za intervjue sa djecom je prepoznato od aktera na više različitih nivoa i širom zemlje kao vrijedan resurs: pokazalo se da je to kao jedan od najcjenjenijih projektnih rezultata:

Takođe, prostorija prilagođenih za intervjue sa djecom... najbolje ocjene za suradnju s UNICEF-om.79

Samo ukratko, želim da kažem nešto u vezi sa Zakonom o maloljetnicima i UNICEF aktivnostima. To je važno i želim naglasiti UNCIEF-ovu podršku za opremanje prostorija za intervjue sa djecom ... Zahvaljujem UNICEF-u za opremanje ove prostorije. Oni su to omogućili - to je olakšalo rad sa [djecom]80

Kao što je u kasnijem citatu, nekoliko praktičara naglasilo kako je upotreba djeci prilagođenih prostija za intrvjue pozitivno uticala na njihovu sposobnost da efikasno rade s djecom žrtvama i svjedocima, te osigurala da ovo iskustvo bude pozitivno za dijete. Psiholog iz osoblja u jednom Tužilaštvu je objasnio:

Kada se prijavi krivično djelo, ja sam uključen od samog početka. Moja uloga je pružiti psihološku podršku i evaluaciju i procjenu za taj slučaj. Onda dolazi saslušanje. Prema novom zakonu, dijete i ja smo ovdje u ovom uredu. Postoje kamere i mikrofoni. inspektor ili tužilac i daktilograf su u susjednom uredu i oni mogu da vide šta se dešava u ovom uredu. Inspektor ili tužilac postavlja pitanja kroz opremu u mojim ušima i ja postavim pitanje djetetu. Dijete ne može čuti tužioca ili pitanja inspektora ... To je dovelo do velikog napredka u iskustvu djeteta [otkako su napravljene sobe za intervjue]. Okolina je jako bitna.81

Evaluacija je uključivala posjetu Uredu tužilaštva koje je nedavno opremljeno djeci prilagođenom tehnologijom. Sadrži najsavremeniju sobu za intervju sa mikrofonima i video konferencijskom tehnologijom. Prostorija je predstavljala čist i ugodan prostor, sa bombonama, šarenim slikama i drugim funkcijama dizajniranim da opuste dijete.

Nekoliko ispitanika naglasilo je izazov prevoza djece iz udaljenih područja u 'djeci prilagođene' prostorije za intervjue: "Moramo imati ove prostorije u svim lokalnim zajednicama, jer nikad se ne zna kada se nešto može dogoditi. Bez obzira na činjenicu da zakon ne dozvoljava razgovor izvan tih prostorija, prije nego su postojale takve prostorije, ako se dogodilo zlostavljanje osam sati od Banja Luke, to je stres za dijete da putuje u Banja Luku, gdje je jedna prosstorija: čak napuštanja grada može biti stres za dijete."82 Ovo se ne može dokazati kao najefikasnije ulaganje sredstava, međutim, s obzirom na mali broj slučajeva u udaljenim područjima i potrebu za daljnja ulaganja u podršku ljudskim resursima, podršku djeci žrtvama i svjedocima. Bilo bi efikasnije osigurati prijevoz do postojećih centara.

79 Individualni intervju, Ministarstvo rada i socijalne zaštite RS, Banja Luka, 6. april 2017.god. 80 Diskusija fokus grupe, Opštinska radna grupa, Banja Luka, 7. April 2017.god. 81 Individualni intervju, Psiholog, Ured Tužioca, Lokacija uskraćena, 6. april 2017.god. 82 Grupni intervju, Ministarstvo unutarnjih poslova RS, Banja Luka, 7. april 2017.god.

39 | S t r a n a

3.3.1.10 Rezultat B3: Centri za pravnu pomoć i stručnjaci za pomoć osposobljeni da identificiraju pravne potrebe djece i pruže pomoć, savjet ili upute na odgovarajuću uslugu

UNICEF pruža podršku djeci koja su uključena u sudski postupak kao žrtve ili kao svjedoci, usmjeren je na izgradnju kapaciteta predstavnika pravne pomoći i osoblja za podršku svjedocima kako bi efikasno podržali dijete, procijenili njihove potrebe, i uputli ih na odgovarajuću uslugu koja može zadovoljiti te potrebe.

Indikator: Broj trenera koji su prošli obuku o djeci žrtvama/pravima djece

Kada je počeo projekat u zemlji nije bilo trenera o djeci žrtvama. UNICEF je obezbijedio obuku za: 23 sudija, tužioce, policijske službenike i osoblje za podršku svjedocima u 2014. godini; 17 sudija, tužilaca, policijskih službenika i osoblje za podršku svjedocima u 2015. godini; i 26 pružaoca podrške svjedocima u 2016. Ovo nadmašuje ciljeva utvrđene u logičkoj matrici projekta.

Pored podrške obuke za stručnjake, nalazi evaluacije pokazuju da UNICEF podržava obuke za sudije koji odlučuju u građansko-pravnim predmetima:

Imate li materijale za obuku za državne sudije na predmetima koji uključuju djecu kao što je spor oko pritvora ili spor oko starateljstva? Da, za posljednje tri godine, 2015., 2016. i planiramo to imati i u 2017. - '. Djeca kao žrtve ili oštećena strana u parničnom postupku "Tim UNICEF-a je predložio ovo. Uključili smo Ombudsmena i državnog sudiju, psihologa i sudiju okružnog suda 83

Djelotvornost podrške djeci žrtvama, svjedocima i djeca uključenoj u parnični postupak Nalazi evaluacije ukazuju da je jačanje kapaciteta bilo efektivno urađeno i visoko cijenjeno od strane učesnika; kao što jedan akter objašnjava, podrška UNICEF-a zajedničkom radu je posebno vrednovana:

Recite mi malo o izgradnji kapaciteta koji ste dobili od UNICEF-a? Ono što je bilo korisno, a šta nije bilo tako od pomoći? UNICEF je pomogao ulogu psihologa da bude prepoznata u ovom procesu i oni su bili podrška ovom od samog početka. Oni omogućavaju obrazovanje koje je toliko važno za osobe koje rade u ovoj oblasti. Oni također promoviraju edukatore za rad s inspektorima policije da imali ulogu u predmetima koji se odnose maloljetnike. Zajedno sa Zavodom za ljudska prava Tuzla, školujemo inspektore.84

Pored pružanja podrške izgradnji kapaciteta za pružanje podrške djeci žrtvama, UNICEF je sarađivao sa UNDP-om da bi se podržalo popunjavanje sa psihologom unutar Tužilaštava, kako bi pružio podršku djeci žrtvama, posebno tokom ispitivanja. Ova mjera predstavlja efikasno korištenje postojećih resursa (UNDP je prethodno uspostavio psihologa unutar sudova i tužilaštava za podršku žrtvama ratnih zločina).

To je dovelo do značajnog povećanja broja djece koja primaju podršku svjedocima od strane specijalizovanih lica za podršku, kao što je prikazano na sljedećem grafikonu:

Slika 5: Broj djece koja primaju podršku svjedocima: 2013 - 2016

83 Individualni intervju, Centar za edukaciju sudac i tužilaca RS, Banja Luka, 7. april 2017.god. 84 Individualni intervju, Psiholog, Ured Tužilaštva, Zenica, 6. april 2017.god.

40 | S t r a n a

Nekoliko ispitanika je naglasio važnost specijaliziranog psihologa za vođenje intervjua s djecom žrtvama i svjedocima:

Na jednom od seminara smo raspravljali da psiholog koji počne raditi s djetetom treba da bude uključen kroz cijeli slučaj, ali to je stvar unutrašnje organizacije sudova i pravilnika o njihovom radu, tako da bi psiholog iz tužilaštva mogao ići na sud ... oni su velika prednost za tužioce. Potrebana vam je ova vrsta pomoći kada razgovarate sa djetetom. A neke koriste vanjske saradnike kao svoje psihologe u policiji, jer ih policijskim upravama nemaju – trebali bi imati, ali nemaju!85

Dok su akteri, uključujući tužioce, bili oduševljeni mjerom, nekoliko ispitanika je ukazalo da je malo vjerovatno da će biti održivi bez podrške UNICEF-a: kako je jedan ključni stručnjak objasnio "[važnost] psihologa nije zvanično priznata [od strane vladinih službenika] ,, tako da kada UNICEF ode, država neće pružati podršku u ovim slučajevima. " 86

Efikasnost podrške pružanju pravne pomoći

U ovom trenutku, zakoni pravne pomoći su na snazi u RS, BD i u 9 od 10 kantona FBiH, koji uspostavljaju pružanje pravne pomoći za djecu u domenu parničnih predmeta. Budući da još dva kantona tek treba da uspostave centre za pravnu pomoć, u praksi pravna pomoć i dalje se ne pruža u 7 od 10 kantona.

UNICEF je podržao nekoliko inicijativa za promociju pružanje pravne pomoći za djecu uključenu u parnični postupak. Podrška Projekta za pravnu pomoć je fokusirana na pružanje izgradnje kapaciteta pružalaca pravne pomoći, u suradnji s UNDP-om, i podržavanje poboljšanja i standardizacije baze podataka slučajeva pravne pomoći kako bi se pomogla promocija boljeg prikupljanja podataka i upravljanje predmetima 2013.

Kao dio projekta, UNICEF je podržao i Centar za ljudska prava u Mostaru, koji pruža usluge pravne pomoći u slučajevima koji uključuju djecu: prema pružaocu pravne pomoći; "Najčešći slučajevi su slučajevi iz oblasti porodičnog zakona - razvod, starateljstvo (alimentacija), kontakt sa drugim roditeljem u slučaju razvoda, nasilja u porodici. Ili su o socijalnim pravima za djecu, posebno djecu iz ugroženih porodica, djecu sa smetnjama u razvoju, ili oko prava na obrazovanje i subvencije za prijevoz na primjer za djecu iz ruralnih područja da idu u školu.”87

85 Grupni intervju, Ured Tužilaštva FBiH, Sarajevo, 3. april 2017.god. 86 Grupni intervju, Ured Tužilaštva FBiH, Sarajevo, 3 april 2017.god. 87 Individualni intervju, Centar za ljudska prava Mostar, Sarajevo, 11. april 2017.god.

0

50

100

150

200

250

300

350

2013 2014 2015 2016

Djevojčice

Dječaci

41 | S t r a n a

Centar za ljudska prava je doprinjeo razvoju pravne klinike na pet pravnih fakulteta u cilju podrške studentima prava da "steknu praktična iskustva u radu s djecom kroz pripravnički staž u institucijama pružanje besplatne pravne pomoći ili NVO-ima koje pružaju besplatnu pravnu pomoć."88

Ove inicijative čini se da su imale značajan uspjeh: akteri su prijavili da je izgradnja kapaciteta bila efikasna u izgradnji kapaciteta pružatelja pravne pomoći za pružanje usluga. Osim toga, ispitanici su izjavili da se broj predmeta udvostručio za besplatnu pravnu pomoć u slučajevima koji uključuju djecu, unaprijeđujući pristup djece pravdi. To potvrđuju brojke iz UNICEF-ovog najnovijeg logičkog okvira: u 2013. godini, 591 dijete je dobilo pravni savjet i pomoć.89; u 2014. godini, to je dramatično poraslo na 7476 djece; u 2015. godini, 6425 djece primilo je pravnu pomoć; i 2016. godine, 8816 djece. Iako povećanje u brojkama vjerovatno odražava poboljšanja u prikupljanju podataka, kao i povećanje opterećenja slučajevima, to je zasigurno nadmašilo UNICEF-ov cilj povećanje od 10% u pružanju pravne pomoći prilagođene djeci ili ponuđenih savjeta.

Uprkos načinjenom napretku, značajne praznine i dalje ostaju: kao što je navedeno u Studiji Pristup pravdi, nepostojanje zakonskih odredbi o uspostavljanju pravne pomoći za žrtve u krivičnom postupku ostaje važan jaz u uslugama i podršci za djecu koja su žrtve i svjedoci zločina. Ovo bi trebalo da bude područje fokusa za UNICEF u budućem radu o pristupu djece pravdi.

3.3.1.11 Rezultat B4: Materijali o pristupu pravdi prilagođeni djeci razvijeni i raspodijeljeni

Krajnji rezultat pod ishodom B odnosi se na razvoj i širenje materijala prilagođenih djeci o pristupu pravdi. Kada je nastao ovaj rezultat postojali su samo ograničeni materijali. UNICEF-ove aktivnosti u odnosu na ovaj rezultat su kasnile usljed odgode zbog odgovora na poplave u 2014.godini, međutim, u 2015. godini nacrt materijala je pripremljen i u 2016. godini, objašnjavajuću proces izvještavanja o krivičnim djelima i dajući iskaze svjedoka, uzimajući u obzir dječje stavove, završene su tri brošure.

3.4 Učinak programa

3.4.1 Implementacija reforme pravosuđa za djecu

Evaluacijski rezultati su pokazali da je najvažniji efekat projekta pravda za svako dijete omogućio je reformu dječije pravde u Bosni i Hercegovini, pružajući vodstvo koje je služilo za poticanje reformskog procesa. Ključni akteri koji su sudjelovali u procjeni dosljedno naglašavaju napredak u provođenju zakona o zaštiti i liječenju 88 Individualni intervju, Centar za ljudska prava Mostar, Sarajevo, 11. april 2017.god. 89 Ova cifra uključuje broj provedenih kampanja o ljudskim pravima.

Ovo poglavlje će se odnositi na direktne i indirektne efekte projekta na okolinu, pozitivne i negativne promjene koje je program proizveo (uključujući i željene i neželjene uticaje). Dok sekcija efikasnost nastoji da identifikuje u kojoj mjeri su ostvareni određeni ishodi projekta i rezultati, u ovom dijelu će se sagledati šira slika, tražeći da se identifikuju najistaknutiji uticaji Projekta, a posebno njegov doprinosima reformi pravde za djecu u Bosni i Hercegovini. Konkretno, ovaj dio će tražiti da se odgovori na sljedeća pitanja: U kojim oblastima će projekat imati značajan utjecaj (ako je primljenjljivo u ovoj fazi)? Kako projekat doprinosi cjelokupnom procesu reforme pravosudnog sistema za djecu u BiH? Kako su standardi pravde za djecu unaprijeđeni kroz aktivnosti projekta? Koje ciljne grupe i institucije imaju koristi od projekta? Koji faktori povoljno ili negativno se odnose na ishode projekta i pristupe? Da li je projekat bio uspješan u savladavanju bilo kakvih vanjski negativnih faktora?

“UNICEF je djelovao kao svojevrstan okidač za sve nas – socijalne radnike, obrazovanje, policiju i tužiteljstvo, da se okupimo i počnemo raditi na ovom pitanju. Ovo vodi do naših inicijativa i

aktivnosti koje smo sami pokrenuli, ali bez početnih sredstava i informacija koje pruža UNICEF bilo bi mnogo teže.” – Ministarstvo unutarnjih poslova, FBiH

42 | S t r a n a

djece i maloljetnika u projektu, naglašavajući da bi bez vodstva UNICEF-a i intervencija, provođenje novog zakonskog okvira napredovalo sporije, ako ikako:

Bez podrške UNICEF-a nismo mogli implementirati mnoge aktivnosti predviđene propisima. Danima možemo govoriti o tome i nemamo dovoljno vremena da o tome detaljno raspravljamo.90

Ispitanici su naglasili da je UNICEF podržao stvaranje uslova (uključujući ljudske, finansijske i institucionalne kapacitete i infrastrukturu) nužne za provedbu Zakona o zaštiti, ispunjavajući praznine koje je ostavila vlada: "bez materijalnih preduslova ne bismo mogli provesti zakon u praksi. Mislim da je ovo nešto što je presudno za nas.”91

3.4.1.1 Ostvarivanje podrške za pravdu za svako dijete

Kao što je objašnjeno u sekciji efikasnosti (gore), projekat je postupno uspio uticati na profesionalce da usvoje stavove i pristupe pravosuđu za djecu utemeljenom na dječijim pravima a u skladu s novim zakonima. Posebno na 16 lokacija projekta, korisnici su dosljedno naglašavali važnost rehabilitacije rizične djece i maloljetnih prestupnika i podržali vrijednost multidisciplinarnog i ne-kaznenog pristupa rješavanju prekršaja. Kao što je jedan sudija za maloljetnike rekao: "Zakon je uveo inovativnost u smislu suočavanja s maloljetnicima u kojima su stručnjaci više uključeni, stručnjaci iz drugih ustanova - psiholozi, pedagozi - po mom mišljenju to je vrlo dobra stvar.”92 Dodatno, iako možda u manjoj mjeri, korisnici su izvijestili da su usvojili širi pristup pravosuđu djece koji obuhvaća djecu koja su žrtve i svjedoci, kao i djeca optuženu za prestupe, te priznaje njihovu potrebu za podrškom. Projekat se borio da prevede unapređene stavovae u povećanu podršku reformi pravosuđa unutar vlade, međutim, s obzirom na nisku razinu finansijske i političke predanosti koju su opisali akteri: kao što je objasnio predstavnik centra za socijalnu zaštitu; "Sa žaljenjem, nemamo mnogo nade u naš vlastiti sistem, i sumnjamo da će provođenje zakona poteći iz sistema, osim ako to netko ne potakne sa izvana.”93 Unutar ovog okruženja, pristup UNICEF-a istodobno funkcioniše na lokalnom, entitetskom i državnom nivou kako bi se izgradila podrška u cijelom sistemu i međusobno potaknulo na promjenu, čini se ključnim za izgradnju političke volje za dugoročno provođenje zakona. Kao što je jedan akter sugerirao, u kontekstu BiH, "pravda za djecu zahtijeva sveobuhvatan pristup. Također je riječ o sistemskoj promjeni - ne samo stvaranju akcionih planova; akcioni planovi trebaju biti usidreni u sistemu, kako bi se osiguralo da su lokalne mjere održive.”94

3.4.1.2 Uticaj izgradnje kapaciteta: osnivanje specijaliziranih odjela

Podrška UNICEF-a za izgradnju kapaciteta znatno je pridonijela procesu reforme pravosuđa za djecu, uključujući i omogućavanje uspostavljanja ovalaštenih stručnjaka u sektoru pravosuđa. Ispitanici na lokalitetima projekta izvijestili su da su stručnjaci certificirani i da su u tužilaštvu, policiji, pravosuđi, a u nekim slučajevima i centrima za socijalni rad, stvoreni specijalistički odjeli u skladu sa novim zakonom:

Prema zakonu, sve sudije i tužitelji koji rade sa djecom trebaju stručna znanja i moraju biti certificirani – specijalistički trening im pomaže da to prime.95

Doista, ispitanici iz studije izvijestili su da su specijalizirani stručnjaci postavljeni u projektnim i neprojektnim opštinama, pri čemu su svi ispitanici koji su odgovorili na pitanje izvjestili o prisutnosti specijalizirane policije,

90 Individualni intervju, Sudija ya maloljetnike, Banja Luka, 7. april 2017.god. 91 Grupni intervju, Ministarstvo unutarnjih poslova, Banja Luka, 7. april 2017.god. 92 Diskusija focus grupe, Opštinska radna grupa, Banja Luka, 7. april 2017.god. 93 Individualni intervju, Pedagog, Centar za socijalni rad, Lokacija nedostupna, 10. april 2017.god. 94 Grupni intervju, Švicarska Ambasada, Sarajevo, 3. april 2017.god. 95 Individualni intervju, Centar za edukaciju sudac i tužioca FBiH, , Sarajevo, 5. April 2017.god.

43 | S t r a n a

a više od tri četvrtine izvijestili o prisutnosti specijaliziranog sudije i više od dvije trećine izvjestili o nazočnosti specijaliziranog tužioca.

Slika 6: Specijalizirani stručnjaci na opštinskom nivou

Kao što je nekolicina ispitanika objasnila, podrška UNICEF-a u pružanju izgradnje kapaciteta bila je posebno bitna u zbog neuspjeha vlada RS i FBiH da izdvoje budžete za podršku provedbe zakona. Nadalje, pored podrške osnivanju specijaliziranih odjela, ispitanici su izvijestili da je izgradnja kapaciteta omogućila da se uključe u praktičnost rješavanja slučajeva koji uključuju djecu i uklanja bilo kakve nejasnoće na papiru, čime se olakšava praktična primjena. Prema tužiocu na federalnom nivou u FBiH:

Trening je zaista sjajna tačka u svakom obrazovanju ili dodatnoj obuci koju su dobile sudije i tužilaci – pruža nam priliku da radimo na konkretnim slučajevima. Postoje mnogi noviteti u zakonu, stvari koje nisu jasne. Svaki okrugli stol koristimo da razgovaramo o time pitanjima. Vjerujemo da bismo trebali nastaviti s treninzima – brojni tužilaci su obučeni, ali psotoji potreba za daljim osposobljavanjem, posebno na slučajevima kada su počinjena kaznena djela protiv djece.96

Osim toga, nekoliko korisnika je objasnilo da izgradnja kapaciteta služi kao važna funkcija umrežavanja, omogućujući međusobno riješavanje problema među stručnjacima u različitim odjelima: "Najbolje je kada svi zajedno radimo obuku kako bismo odredili probleme.”97

Sve u svemu, rezultati evaluacije jasno pokazuju da su napori za izgradnju kapaciteta projekta imali značajan uticaj na reformu dječijeg pravosuđa u cijeloj BiH, posebno kroz olakšavanje uspostavljanja specijaliziranih stručnjaka, pružajući stručnjacima praktične vještine za riješavanje slučajeva koji uključuju djecu, a možda i neočekivano, stvaranje mogućnosti za umrežavanje i koordinaciju.

3.4.1.3 Poticanje korištenja preusmjeravanja

Rezultati evaluacije ukazuju na to da je projekat imao efekat poticanja upotrebe preusmjeravanja, i kroz podršku uspostavljanja različitih mjera za preusmjeravanje i osposobljavanje relevantnih stručnjaka u njihovoj

96 Grupni intervju, Tužilaštvo FBiH, Sarajevo, 3. april 2017. 97 Grupni intervju, Tužilaštvo FBiH, Sarajevo, 3. april 2017.

0.0% 20.0% 40.0% 60.0% 80.0% 100.0%

Specijalizirana policija

Specijalizirani tužitelj

Specijalizirani sudija

Profesionalni saradnici

Ne Da

44 | S t r a n a

primjeni. Doista, kao što je prikazano u donjoj tabeli, ukupan broj maloljetnika preusmjerenih iz formalnog pravosudnog sistema se stalno povećavao tokom projekta. Tabela 5: Primjena preusmjeravanja 98

Osnovica (2012) 2014 2015 2016

RS

23 policijska upozorenja; 0 korektivnih preporuka

59 policijskih upozorenja; 1 korektivna preporuka

34 policijska upozorenja; 2 korektivne preporuke


FBiH

0 policijskih upozorenja; 17 korektivnih preporuka

0 policijskih upozorenja; 3 korektivne preporuke



BD





Ukupan broj maloljetnika preusmjerenih od formalnih krivičnih postupaka

40 68 84 116

Slično tome, kada su pitani je li preusmjeravanje poraslo u njihovim lokalitetima od početka projekta, većina ispitanika (48%) je izvijestila da je nešto porasla. 28% je izvijestilo da je upotreba preusmjeravanja znatno porasla, 17% da je ostala ista, a samo 7% je izvijestilo da se uopšte ne koristi.

Slika 7: Promjene u korištenju odvraćanja

Podaci na državnom nivou također daju uvid u primjenu preusmjeravanja za različite kategorije prekršaja. Iako postojeći podaci ne pružaju razlog korištenja raznih mjera usmjeravanja prema vrsti prekršaja, uzimajući u obzir udio slučajeva u svakoj vrsti prekršaja u kojem su prekinuti pripremni postupci, mogu dati naznake o

98 Podaci dobiveni iz UNICEF-ovog logičkog okvira Pravda za djecu, April 2017.god.

Ne korištene

Ostalo je isto

Malo sepovećalo

Značajno sepovećalo

45 | S t r a n a

upotrebi preusmjeravanja u svakom slučaju.99 Na primjer, udio slučajeva u kojima su podneseni prijedlozi za podnošenje sankcija najmanji je za zločine protiv imovine, a najveći u zločinima protiv seksualnog integriteta, što se može očekivati s obzirom na težinu kaznenih djela i pravni okvir za preusmjeravanje. Ovo je prikazano u donjem grafikonu koji se temelji na podacima iz 2015. godine za četiri najčešća vrsta prekršaja:

Slika 8: Ishodi slučajeva po 'vrsti prestupa'100

Također je važno razmotriti specifične "vrste" preusmjeravanja koje se koriste / dostupne na razini opština, prema ispitanicima ankete. Kao što je prikazano na donjem grafikonu, čini se da je upozorenje policajca daleko najčešći oblik preusmjeravanja (87%), s alternativnim mjerama izdanim u sklopu preporuke za korekciju koja se u praksi upotrebljava znatno rijeđe. Kao što pokazuje grafikon ispod, alternativne mjere izdate kao dio odgojnih preporuka (npr. Volontiranje, prisustvovanje savjetovanju, redovno pohađanje škole), se u izvještaju navodno koristi mnogo rjeđe u praksi.

99 Naravno, važno je napomenuti da nisu isključeni svi slučajevi u kojima su žalbe odbijene ili su prekinuti postupci pripreme, to jest, da su preusmjereni iz sistema. 100 Agencija za statistiku Bosne I Hercegovine, Krivična djela maloljetnih prestupnika u Bosni i Hercegovini, 2011 – 2015, pristupljeno u maju 2017 godine.

0.45

0.15

54.83% 48.57%

16.67%

7.69%

14.29%4.44%

38.46%

76.92%

27.68%

46.81%

0.00

0.10

0.20

0.30

0.40

0.50

0.60

0.70

0.80

0.90

1.00

Protiv života i tijela Protiv seksualnoginegriteta

Protiv imovine Protiv ljudskogzdravlja

Prijedlog za nametanje sankcija podnesen

Pripremni postupak je ukinut

Pritužbe su odbačene

46 | S t r a n a

Slika 9: Izvještavano korištenje mjera preusmjeravanja

Posebno su izražene niske stope korištenja savjetovanja (34,8%), redovno pohađanje škole(26,10%) i volonterstvo (8,7%), s obzirom da su te mjere često posebno efikasne u rješavanju temeljnih uzroka prekršaja. Kvalitativni podaci daju uvid u razloge za ograničenu uporabu tih mjera; Pravni okvir u RS ne dopušta korištenje volonterskog rada kao mjere, a izvinjenje i naknadu ne koriste zbog nedostatka osposobljenih medijatora. Kao što je objašnjeno u dijelu izvještaja o efikasnosti, akteri su pojasnili da je manje vjerojatno da će se odgojne preporuke ustanoviti ili koristiti kada zahtijevaju predanost ljudskih resursa (npr. socijalni radnik ili stručnjak za mentalno zdravlje) ili zahtijevaju saradnju sa vanjskim institucijama. Ovaj nalaz upućuje na potrebu da UNICEF podrži osnivanje specijaliziranih službi za pružanje alternativnih mjera (uključujući i odgojne preporuke) u kratkom roku, a istovremeno izgradnjom kapaciteta relevantnih državnih odjela da preuzmu odgovornost dugoročno.

3.4.1.4 Poticanje upotrebe alternativnih mjera

Kao i kod preusmjeravanja, čini se da je postotak maloljetnika koji primaju alternativnu mjeru kazne od broja djece optuženih za prekršaj znatno porastao tokom trajanja projekta i da će do 2017. godine dosegnuti cilj UNICEF-a od 20% (vidi Tabelu xx ispod). Također je zanimljivo napomenuti da je broj djece protiv kojih je pokrenut pripremni postupak smanjen tokom projekta, što vjerovatno odražava povećanje upotrebe preusmjeravanja. Tabela 6: Postotak maloljetnika koji su primili alternativne mjere od broja optuženih

Osnovica (2012) 2014 2015 2016

Broj alternativnih mjera/ broj pripremnih postupaka

84 alternativne mjere od 678 optuženih maloljetnika



Dostupno u junu 2017 godine

Postotak 12% 18.46% 16.6%

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

Policijsko upozorenje

Izvinjenje

Kompenzacija

Redovna škola / prisustvo na radu

Volontiranje

Medicinski tretman

Sudjelovanje u savjetovanju

Načelo mogućnosti

Korištene mjere Nekorištene mjere

47 | S t r a n a

Na pitanje je li upotreba odgojnih mjera povećana na lokalitetima od početka projekta, ispitanici su izvijestili da jeste, premda nešto manje nego preusmjeravanja. Većina ispitanika (38%) je izvijestila da je korištenje odgojnih mjera nešto poraslo, dok je 24,1% izvijestilo da je ostalo isto, a 17,2% je izvijestilo da se te mjere rijetko koriste.

Slika 10: Promjene u korištenju alternativnih (odgojnih) mjera

Na pitanje o vrsti odgojnih mjera koje se koriste, ispitanici su izvijestili da, iako se povećana supervizija često primjenjuje, druge vrste odgojnih mjera se rijetko koriste u praksi:

Slika 11: Izvještavana upotreba vrsta korektivnih mjera

Posebno niska izvještavana upotreba posebnih obaveza - koje imaju značajno preklapanje s "odgojnim preporukama" i uključuju redovno pohađanje škole i odlazak na posao, stručnu naobrazbu, volontiranje, savjetovanje, liječenje (npr. rehabilitaciju od droga itd.). To su odgojne mjere koje će najvjerojatnije efikasno riješiti temeljne uzroke prekršaja.

Povećana upotreba i promjene i alternativnih mjera su posebna postignuća s obzirom na prethodnu i trajnu otpornost na njihovu implementaciju u prošlosti: kao što je član tima UNICEF-a izrazio: "Provođenje je još

RijetkokorišteneOstalo je isto

Malo sepovećaloZnatno sepovećalo

0% 20% 40% 60% 80% 100%

Povećana supervizija

Obrazovni trening centri

Posebne obaveze

Sudski ukor

Korištene mjere Nekorištene mjere

48 | S t r a n a

uvijek... generalno možemo da kažemo, slabo. Najnovije novosti, mjere preusmjeravanja, iako propisane zakonom, smatrane su kompliciranim i praktičari su ih izbjegavali.”101

Naravno, teško je izolirati uticaj projekta na korištenje mjera za preusmjeravanje i alternativne mjere, posebno s obzirom da je zakon o zaštiti stupio na snagu u FBiH tokom razdoblja projekta (u januaru 2015 godine). S obzirom na opseg UNICEF-ovih intervencija za podršku provedbi preusmjeravanja i alternativnih mjera, vrlo je malo vjerovatno da bi ti rezultati bili postignuti bez projekta; doista, broj ispitanika je identifikovao povećanje zloupotrebe i smanjenje zatvorskih kazni kao ishode projekta:

Štoviše, od trajanja projekta broj maloljetnih slučajeva u kojima se naređuju mjere pritvora znatno je smanjen – broj u kojem su određene mjere pritvora..102

Implementiramo novi zakon i postoje neke alternativne mjere, i policijska upozorenja103

Kao što je objašnjeno u poglavlju efikasnosti ovog izvještaja, ostaju izazovi u provedbi preusmjeravanja i alternativnih mjera, ističući značaj uticaja projekta i važnost nastavka rada na ovom području.

3.4.1.5 Jačanje službi podrške za žrtve i svjedoke

Kao što je navedeno u dijelu efikasnosti ovog izvještaja, UNICEF je značajno pridonio podršci službi žrtvama i svjedocima u fazi itervjua. i podršci pružanja pravne pomoći. Međutim, rezultati ocjenjivanja ukazuju na to da službe podrške žrtvama i svjedocima još uvijek nedostaju nakon intervjua: to su naglašavali ključni akteri intervjuirani u studiji, a također su izvijestili i ispitanici, što je prikazano na donjem grafikonu.Stalna podrška žrtvama i svjedocima kroz legalni proces samo kao učešće može biti veoma traumatična.

Slika 12: Izvještavana dostupnost podrške žrtvama i svjedocima

3.4.1.6 Uključivanje socijalnih službi

Povećano uključivanje sektora socijalnih službi u pravdu za djecu pojavilo se kao još jedan uticaj projekta i važan doprinos reformi pravde za djecu. Ispitanici su dosljedno identifikovali širenje uloge centara za socijalni

101 Diskusija fokus grupe, UNCIEF Tim, Zgrada UN-a, Sarajevo, 3. april 2017.god. 102 Diskusija fokus grupe, Opštinska radna grupa, Banja Luka, 7. april 2017.god. 103 Diskusija fokus grupe, Opštinska radna grupa, Zenica, 6. april 2017.god.

0% 20% 40% 60% 80% 100%

Inicijalni intervju

Između intervjua i optužbe

Između optužbe i suđenja

Tokom suđenja

Nakon suđenja

Dostupna podrška Nedostupna podrška

49 | S t r a n a

rad u pravdi za djecu kao jednu od najznačajnijih promjena koje proizilaze iz novog zakona: kao što je rekao jedan korisnik, „novi zakon dodjeljuje 80% rada CSR-u”.104

Povećani angažman socijalnih usluga uglavnom se javlja kroz njihovu uključenost u multidisciplinarne Općinske radne grupe na lokacijama projekta, kao i na rad koordinacionog odbora projekta i na opsežne napore za izgradnju kapaciteta projekta. Predstavnici Federalnog ministarstva rada i socijalne zaštite i Ministarstva zdravlja i socijalne poltike RS, kao i predstavnika CSR-a izvijestili su da su od primjene novog zakona odigrali značajniju ulogu u slučajevima koji uključuju djecu i to su direktno pripisali kao podršku UNICEF-a:

Tokom sudskog postupka, kada policija primi izvještaj, policijska stanica je dužna da odmah obavijesti CSR. U prošlosti to nije bio slučaj – policijski proces je bio slab. Oni bi poslali izvještaj tužiocu koji bi obavijestio CSR da traži mišljenje i prijedlog mjera: maloljetnik bi ostao bez podrške socijalnog radnika barem 20 dana dok bi netko drugi bio odgovoran za slučaj. Ranije socijalni radnik nije mogao djelovati, samo je mogao biti prisutan. Sada je situacija drugačija... CSR se odmah obaviještava i radi zajedno sa policijom. Efekat je mnogo bolji kada je u pitanju socijalni rad u zaštiti maloljetnika. Možemo dobiti puno bolje rezultate kada radimo od početka.105

Analiza socijalne anamneze se rijetko provodila u prošlosti, jer se CSR zgražao da je provodi zato što je uključivala direktnu odgovornost i dosta posla – potreba za planiranjem, definisanje aktera, vremenski okvir, posjete terenu, kontaktiranje škole, kontaktiranje policije, organizaciju slobodnog vremena, praćenje školske izvedbe - to je dosta posla. To se rijetko dobro izvodilo; najčešće je maloljetnik dolazio u CSR i imao kratke sastanke sa socijalnim radnicima. UNICEF je prihvatio prijedlog i pozvao ljude bez kritikovanja, i angažirao se u raspravama i debatama i ponudio model o tome kako sprovesti i koristiti mjeru... ljudi su bili veoma motivisani na takvim radionicama – prisustvovali su svim sastancima, jako su radili, i bilo su zainteresirani. Očekivali smo da znaju kako – kako primremiti socijalni istoriju. Ali je iskustvo pokazalo da im je trebalo više informacija da bi se osjećali uvjerenijima!106

Povećani angažman socijalnih radnikanije bilo lako ostvariti , no rezultati evaluacije pokazuju da sektor socijalne zaštite ima veliki manjak kapaciteta i nedostaje mu sredstava potrebna za ispunjenje svojih proširenih odgovornosti. Akteri su više puta pripisali neuspjehe u provedbi zakona neuspjesima centara za socijalni rad, osobito kada CSR-ovi nemaju sposobnosti i vještine socijalnog rada:

Pa, CSR su zapravo slaba tačka sistema. Nisu bili spremni da provode ovo zakonodavstvo.107

Mjere predviđene zakonom ne primjenjuju se na nižim sudovima u kojima djeluje CSR kao dio administrativnih vlasti ili opštinske uprave: ljudi koji obavljaju CSR poslove nisu stručnjaci – psiholozi, pedagozi. Nekada dolaze iz drugih srodnih profesija..108

Socijalne službe vam uvijek kažu da mnogo rade, da imaju manjak osoblja, i da nemaju sredstava.109

U međuvremenu, centri za socijalni rad izrazili su frustracije zbog intenzivnog preopterećenja: "[Naša uloga] ne funkcioniše glatko, ali vrlo je teško da se skrbni autoriteti uključe kako bi željeli biti, zbog njihovog obima posla i drugih odgovornosti. Imamo ogromne probleme sa kapacitetom - jedan socijalni radnik pokriva porodična pitanja, razvode, djecu u sukobu sa zakonom, pravdom ... to je puno odgovornosti. Ali, zaposlenici

104 Individualni intervju, Pedagog, Centar za socijalni rad, Ilidža, 10. april 2017.god. 105 Individualni intervju, MZSZ RS, Bana Luka, 6 april 2017.god. 106 Individualni intervju, MZSZ RS, Bana Luka, 6 april 2017.god. 107 Individualni intervju, Tužilaštvo, Brčko Distrikt, 9. april 2017.god. 108 Diskusija fokus grupe, Opštinska radna grupa, Banja Luka, 7. april 2017 109 Individualni intervju, Kantonalni odjel za obrazovanje, Sarajevo, 5. april 2017.god.

50 | S t r a n a

centara za socijalni rad će vam to reći. Nema određenih zaposlenika koji bi se usredotočili na djecu u sukobu sa zakonom..”110

Evaluacija je identifikovala iznimke od ovog pravila, gdje su Centri za socijalni rad bili bolji resursi i, kako je razmatrano u poglavlju o Efikasnosti (gore), a to je pokazalo da poboljšava ishode za djecu u odnosu na podršku žrtvama i svjedocima i isporuku sekundarne i tercijarne prevencije. U većini slučajeva, međutim, događa se obrnuto, s ograničenim kapacitetom socijalnog rada, potkopava se prevencija i povećava rizik da će dijete prestupiti. Ovo je demonstirano sljedećom studijom:

Spomenuli ste da postoje slučajevi u kojima niste bili u mogućnosti intervenisati dovoljno rano zbog svog ograničenog kapaciteta – možete li mi dati primjer? Na primjer, imamo dijete koje nikada nije sudjelovalo u postupku. Škola nas obavijesti da dijete ne pohađa nastavu, a roditelji ne sarađuju i pitaju nas za pomoć. Moja dužnost je odmah izdati poziv djetetu ili roditeljima da dođu na razgovor. Ako se ne pojave, moja obaveza je otići u kućnu posjetu. Zbog drugih hitnih pitanja ne mogu odmah izdati poziv djetetu ili roditeljima, i šaljem pozivnicu u toku pet ili šest dana [sve je odgođeno]. Ne događa se često ali se događa da roditelji dođu sa djetetom i kažu mi da su povukli dijete iz škole [što eskalira slučaj i povećava rizik da dijete bude uključeno u prestupništvo].111

3.4.2 Uticaj vanjskih faktora

Nekoliko vanjskih faktora koji su utjecali na implementaciju projekta su bili adresirani tokom rasprava o uticajima i doprinosu projekta na reformu dječijeg pravosuđa: nedostatak političke ili finansijske predanosti za provođenje reforme pravosuđa među vladinim tijelima, te neadekvatnih resursa, razvoja i nad svim kapacitetima sektora socijalne zaštite u zemlji. Osim toga, evaluacija je identifikovala niz vanjskih faktora koji su i nastaviti će oblikovati projekat Pravda za svako dijete, kao i širi proces reforme pravde za djecu u Bosni i Hercegovini.

3.4.2.1 Stigma u vezi pristupa servisima

Nekoliko ispitanika je upućivalo na kulturnu stigmu koja postoji u BiH u vezi službi za mentalno zdravlje, što negativno utiče na projekat. Kao što je jedan akter sažeo, "kulturalno, odlazak kod psihologa će se smatrati kaznom. Postoji kulturni pristup koji vidi korištenje usluga psihologa kao sramotan”.112 Evaluacijski nalazi ukazuju na to da društvene norme koje povezuju sramotu s pristupom psihosocijalnoj podršci mogu stvoriti prepreke djeci u pristupu službi za pružanje podrške žrtvama ili dovesti do negativnih i štetnih ishoda onih koji to rade.

Politički i administrativni kontekst

Uticaj projektnih intervencija također je bio mnogo pod utjecajem složenosti političkog konteksta u Bosni i Hercegovini, što je zahtijevalo da UNICEF radi na višestrukim slabo koordinisanim nivoima uprave, što često predstavlja kordinacijski izazov.Doista, akteri su pojasnili da je rad sa više agencija posebno izazovan u zemlji, i da je efikasno pružanje usluga otežano jer mora biti urađeno kroz brojna odvojena tijela. Na primjer, određeni broj ispitanika je objasnio da bi aktivnosti poput provođenja izgradnje kapaciteta, ili osnivanja i administracije institucija za maloljetnike i djecu bile puno resurno efikasnije kad bi se sa njima upravljalo centralno.

Čini se da UNICEF efikasno upravlja ovim preprekama. Međutim, to je zahtijevalo određene kompromise, poput odustajanja od državne strategije o djeci u pravosudnom sistemu ili državnog koordinacijskog/nadzornog tijela. Nadalje, kako je istaknuto od strane nekoliko aktera, politička i administrativna složenost u BiH znatno je otežala napredak, intenzivirala resurse i napravilo sporijom nego što

110 Individualni intervju, Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, 5. april 2017.god. 111 Individualni intervju, Pedagog, Centar za sociajalni rad, Ilidža, 10. april 2017.god. 112 Individualni intervju, ključni akter, Sarajevo, 10. april 2017.god.

51 | S t r a n a

bi inače bilo. Kao što je jedan ispitanik izrazio u frustraciji: "Postoji problem raspianja sredstava i resursa - mogli bismo uložiti isti iznos i biti efikasniji. Mislim da je to ono na šta se trebamo usredotočiti - mislim da je šteta što se politika miješa u interese djece.”113

3.4.2.2 Osnovni uticaj projekta: UNICEF-ova koordinatorska uloga

U svijetlu izazova složenog upravljanja i slabe koordinacije, jedan od najvažnijih, možda nehotičnih efekata UNICEF-ovog projekta u omogućavanju reforme pravde za djecu bio je olakšati koordinaciju i saradnju između relevantnih aktera; bez ove platforme, državna reforma bila bi vrlo fragmentirana, ako ne i nemoguća. Izazove međusektorske saradnje su stalno pominjani od različitih aktera, koji su priznali da je s obzirom na odsutnost efektivnih kanala, UNICEF vodio koordinaciju.

Uloga UNICEF-a u omogućavanju koordinacije priznata je i cijenjena od strane ključnih aktera i korisnika projekata, od kojih su mnogi izrazili kako nisu bili u mogućnosti uspostaviti takve efikasne radne odnose s kolegama u prošlosti:

“Zbog toga su ovaj projekat i podrška UNICEF-a u području pravde za djecu bili od izuzetne važnosti – ne dobivamo nikakav budžet za našu koordinacijsku ulogu [među kantonalnim vlastima].”114

“UNICEF je tip posrednika između RS-a i FBiH. Imamo projektni tim koje se zajedno sastaje... cilj ove aktivnosti je razmjena iskustava između osoblja različitih institucija. ”115

“Njihova uloga kao koordinatora je neophodna. Oni zamjenjuju državnu političku strukturu i igraju aktivnu ulogu u koordinaciji institucija na različitim nivoima.”116

UNICEF-ova uloga u postavljanju okvira pravosudne reforme je jasna i ključna u odnosu na postignute rezultate, međutim, kao što će biti naglašeno u sljedećem poglavlju, postavlja se pitanje održivosti institucionalne saradnje ukoliko bi UNICEF smanjio projektne aktivnosti u budućnosti. Važno je naglasiti da su opštinske radne grupe imale veoma važan uticaj u odnosu na ovo, tačnije, uspješno su postavile kanal za koordinaciju i komunikaciju među različitim odsjecima, a što ima potencijal i da se nastavi nakon UNICEF-ove podrške.

Konačno, brojni učesnici naglašavali su potrebu za poboljšanim usklađivanjem zakonodavstva na entitetskoj razini u RS i FBiH kako bi se poboljšala koordinacija, dosljednost i učinkovitost (smanjenjem potrebe za odvojenim uslugama) unutar pravosuđa:

Potrebno je uskladiti zakone i to je jedan od najvećih problema s kojima se suočavamo u praksi.117

S obzirom na složenost sistema i raspodjelu ovlasti, možda bi UNICEF mogao ponovno pokrenuti usklađivanje svih zakonskih i programskih okvira u vezi s tretmanom djece u sukobu sa zakonom.118

113 Individualni intervju, MP BiH, Zgrada UN-a, Sarajevo, 4. april 2017.god. 114 Individualni intevju, MUP FBiH, Sarajevo, 5. april 2017.god. 115 Individualni intervju, MP FBiH, Sarajevo, 5.april 2017.god. 116 Grupni intervju, Švicarska Ambasada, Sarajevo, 3. april 2017.god 117 Grupni intervju, Ured tužilaštva FBiH, Sarajevo, 3. april 2017.god. 118 Individualni intervju, FBiH MoJ, Sarajevo, 5. april 2017 god.

“UNICEF zaslužuje pohvalu jer su uspjeli okupiti sve.” – Ministarstvo Pravde, FBiH

52 | S t r a n a

3.5 Održivost programa

3.5.1 Institucionalizacija projekta Pravde za svako dijete

Rezultati evaluacije ukazuju na to da će, iako projekat pravde za svako dijete pogoduje dugoročnom stvaranju održivih rezultata, u kratkoročnom roku zahtijevati stalnu podršku UNICEF-a. Osim toga, ako se ne riješe određena vanjska ograničenja, posebno nedostatak vladinog vodstva i (finansijska) predanost provođenju reforme pravosuđa, ukupni uticaji projekta na pravdu za djecu će vjerovatno biti ugroženi u budućnosti.

Mnoge komponente projekta pravda za svako dijete su ugrađene u institucionalne strukture i integrisane na različitim nivoima, uključujući: posebne usluge za djecu i porodice, kao što su podrška žrtvama i svjedocima i pravna pomoć; preventivni programe za rizičnu djecu; opštinske radne grupe; podrška za izgradnju kapaciteta, itd. Sve ove intervencije imaju potencijal da budu održive ako nadležna vlast odabere vodstvo na tim područjima i obaveže se finansirati ih. Nažalost, trenutačno to izgleda malo vjerojatno, pogotovo obzirom na nedostatak dovoljne finansijske predanosti provođenju zakona u FBiH ili RS; u FBiH zakon o zaštiti izričito navodi da zakon ne zahtijeva raspodjelu finansijskih sredstava sa nivoa FBiH. Promovisanje višeg vodstva vlasti i finansijske obaveze trebale bi biti prioritet zagovaranja projekta u narednoj fazi.

3.5.1.1 Institucionalizacija treninga i jačanja kapaciteta

Jedno od najvažnijih postignuća projekta bila je uspješna institucionalizacija edukacije i programa jačanje kapaciteta. Predstavnici Centara za obuku sudija i tužilaca i Ministarstva pravosuđa su potvrdili da su specijalizirani paketi obuke razvijeni u sklopu projekta pravda za svako dijete institucionalizirani unutar njihovih kurikuluma, a specijalizirani programi osposobljavanja su institucionalizirani od strane policijskih akademija. Kada su upitani da li bi takvi programi bili održivi bez podrške UNICEF-a, ispitanici CEST-a su postali nezainteresovani:

Možete li nastaviti provoditi program edukacija bez podrške UNICEF-a? Vjerovatno će biti održiv ali u manjoj mjeri jer bi nam nedostajala finansijska podrška – imamo vrlo skromne i krute budžete.119

Da li bi programi edukacije bili održivi bez podrške UNICEF-a? Bili bi održivi ali opseg bi bio mnogo uži Pomoć UNICEF-a je bila neizmjerna - to ne bismo sami mogli uraditi. Ako bismo sada trebali težiti samoodrživosti, mogli bi, ali vjerovatno samo za jednu godinu.120

Zanimljivo je da je jedan predstavnik UNICEF-a objasnio vrijednost UNICEF-ove kontinuirane podrške CEST-u u kratkom roku: „Ne odlazi puno novca u CEST - simbolično je. Ako bismo prestali sa podrškom, oni bi obezbjedili izgradnju kapaciteta ali pružanjjem podrške i dalje možemo uticati na sadržaj i kvalitet.”121

3.5.2 Razvoj modela koji se mogu replicirati

Projekt je uključivao nekoliko replicirajućih modela koji bi se mogli proširiti i razvijati u zemlji. Opštinske radne grupe se se dokazale kao bitan model za olakšavanje provedbe zakona zaštite kroz omogućavanje

119 Individualni intervju, CEST RS, Banja Luka, 7. april 2017.god. 120 Individualni intervju, CEST FBiH, Sarajevo, 5. april 2017.god. 121 Individualni intervju, Predstavnik projekta, Sarajevo, 10. april 2017.god.

Ovo poglavlje ispituje vjerovatnost da će se koristi projekta dugoročno nastaviti. Osvrnuti će se na sljedeća pitanja: Da li je projekat stvorio uslove kako bi se osiguralo da se koristi nastave i nakon projekta? Koliko dobro je projekat ugrađen u institucionalne strukture (državne, entitetske i lokalne) a koji će nadživiti projekat? Kako je projekat do sada institucionalizovao obuku i napor razvoja kapaciteta? Da li je razvijen pristup/model koji se može dalje širiti kroz BiH? Da li je trajanje trenutnog projekta dovoljno da se osigura održivost intervencije? Kako je projekat ojačao sposobnost opštinskih, kantonalnih, entitetskih i državnih aktera u BiH da prepoznaju i odgovaraju potrebama djece u sektoru pravosuđa?

53 | S t r a n a

interdisciplinarne saradnje i stvaranje institucionalnog prostora za promovisanje bitnih uslova, poput sekundarne i tercijarne prevencije. Kako se raspravljalo tokom cijelog izvještaja, u većini slučajeva radne grupe su postigle lokalno vlasništvo, u skladu sa dizajnom UNICEF-a: "UNICEF pruža tehničku podršku, ali akcijski planovi se razvijaju participativno i oni su domaći proizvod. Svi akcijski planovi su specifični za kontekst, koji se odnose na probleme koji postoje u različitim opštinama odražavajući lokalni kontekst…”122

Postupno proširivanje broja radnih grupa i odstupanje podrške pokazalo se efikasnim modelom koji omogućava NVO implementacijskim partnerima da razviju najbolje prakse i potiču održivost: "[Nekoliko naših lokacija na projektu] imaju svoju izlaznu strategiju usmjerenu na održivost i nastavak projektnih aktivnosti i učešće na terenu. Od avgusta 2016. godine radimo na repliciranju najboljih praksi iz tekućih ili prethodnih projektnih lokacija.”123 Program sekundarni prevencije u školama također ima veliki potencijal za replikaciju; ispitanici su opisali kako je veliki interes i potražnja za modelom "Optidur" u mjestima koja nisu obuhvaćena pilotom, a jedan pedagog uključen u njegovo provođenje je sugerisao da bi on trebao postati obavezan. Iako program pokazuje veliki potencijal, postupno će proširenje biti efikasnije, pružajući UNICEF-u i partnerima mogućnost procjene efikasnosti projekta, utvrđivanja najboljih praksi i rješavanja bilo kakvih problema ili neželjenih posljedica koje se javljaju.

3.5.3 Trajanje projekta i buduće djelovanje

Jasno je da postoji potreba za projektom pravda za svako dijete, te da će projekat zahtijevati dodatno vrijeme i resurse kako bi postigao svoje ciljeve i osigurao održivost njegovih uticaja. Nekoliko ključnih aktera naglasilo je potrebu za trajnom podrškom, što upućuje na to da će duže trajanje projekta biti potrebno kako bi se vidjeli trajni efekti:

Ne želim ni misliti da će UNICEF povući podršku: mnoge bi aktivnosti usporile – ovo je ključna rečenica ovog sastanka.124

„Da li bi naša radna grupa bila održiva bez podrške UNICEF-a ili ureda za ljudska prava? Ne još...možda za četiri godine. Bilo je mnogo pokušaja i projektnih inicijativa koje su trajale godinu ili dvije ali ih je večina završila. Kada sam govorio o reformi socijalnog sektora DFID-a, ovaj se program zadržao i rezultati su još uvijek održivi jer je implementiran duže od četiri godine.”125

Doista, ako smanjenje podrške za određene elemente projekta ima potencijal potkopavanja reformi koje je UNICEF uspio postići u sistemu, bilo bi strateški razumno proširiti podršku.

Nužno je da UNICEF usvoji više strateški pristup u riješavanju održivosti rezultata projekta. Ovo je područje za koje su mnogi akteri mislili da je zanemareno: "Nisam mislio da je srednjoročna revizija pridonijela strateškom razmišljanju o održivosti...trebamo imati raspravu koja identifikuje rizike oko održivosti.”126

Nalazi evaluacije su identifikovali brojne primjere dobre prakse za promociju održivosti. Na primjer, projektni partner koji pruža podršku radnim grupama opisao je mjere koje je poduzela njezina organizacija kako bi promovisala kontinuiranu aktivnost grupe nakon odlaska NVO-a, kao što je kontinuirano uključivanje starih radniih grupa u razmjenu iskustava s novoosnovanim radnim grupama:

„Znali smo da će nam trebati izlazna strategija i intenzivno smo radili na stvaranju samoodrživosti... Usvojili smo nekoliko mjera za održivost: članovi su imenovani odlukom gradonačelnika na razdoblje koje

122 Grupni intervju, Švicarska Ambasada, Sarajevo, 3. april 2017.god. 123 Individualni intervju, Centar za ljudska prava Mostar, Sarajevo, 11. april 2017.god. 124 Individualni intervju, MP RS, Banja Luka, 7. april 2017.god. 125 Diskusija fokus grupe, Opštinska radna grupa, Banja Luka, 10. april 2017.god. 126 Individualni intervju, SIDA, Sarajevo, 3. april 2017.god.

54 | S t r a n a

premašuje trajanje projekata, akcioni plan pokriva duži period od projektne implementacije, odluke radnih grupa ne odnose se na provođenje projekta već na specifično područje koje pokrivaju, npr. radna grupa za spriječavanje prekršaja maloljetnika i primjenu alternativnih mjera u X opštini.127

3.6 Partnerstva i saradnja

Kao što je objašnjeno u prethodnim odjeljcima, rezultati evaluacije pokazuju važnu ulogu projekta u olakšavanju saradnje i koordinacije između vladinih partnera. Ovo je pitanje posebno obrađeno u dijelu izvještaja pod nazivom 'utisak' jer je nastao kao jedan od ključnih doprinosa projekta reformi sektora pravosuđa. Ovaj odjeljak će istražiti nivo i kvalitet partnerstava UNICEF-a, uključujući donatore, NVO-e, vladu i druge međunarodne organizacije.

Partnerstva su bila ključna u provođenju svih komponenti projekta i ovo je područje u kojem se UNICEF istakao. Evaluacija pokazuje da je kroz projekat UNICEF prioritetno uspostavio efikasne odnose da ključnim partnerima. Čini se da je to bio plodan pristup; pozitivno mišljenje za UNICEF kao partner izrazili su brojni akteri koji učestvuju u evaluaciji:

I MP i većine institucija u samoj vladi rade projekte isključivo sa UNICEF-om zbog njegove vjerodostojnosti i reputacije.128

Generalno govoreći, imali smo vrlo pozitivna iskustva u saradnji sa UNICEF-om - ne samo na projektu ali i prije njega, i govorimo pozitivno o njima.129

3.6.1 Izazovna partnerstva

Evaluacija je donijela nekoliko primjera u kojima su partnerstva nedjelotvorna ili su ozbiljno ugrozila projekat, međutim, projektni tim je je naglasio da je neophodan konstantan nadzor projektnih partnera tokom implementacije. Značajno vrijeme i sredstva su izdvojena da bi se pratili partneri kako bi se osiguralo da su aktivnosti i rezultati u skladu sa projektnim ciljevima i standardima. Kao što je ranije opisano u dijelu efikasnosti izvještaja, nekoliko implementacijskih partnera je identifikovalo da je teško raditi sa vladom jer je najveći izazov sa kojim su se suočili bila isporuka projektnih rezultata.

Posebno izazovno područje navedeno od strane aktera je otpor vladinih tijela RS da isporuči komponente projekta kroz NVO partnerstva. Osim toga, nekoliko partnera je naglasilo važnost informisanja o aktivnostima UNICEF-a i izrazila želju za ažurnim informisanjem o aktivnostima u budućnosti, posebno onim aktivnostima koja se odvijaju na lokalnom/opštinskom nivou.

3.6.2 Uspostavljanje novih partnerstava

Otkrivena otvorenost UNICEF-a za razvoj i uspostavljanje novih partnerstava je pomogla uspješnoj realizaciji nekoliko projektnih komponenata. Kao što je ranije rečeno, partnerstov UNICEF-a sa UNDP-om u pružanju podrške svjedocima pokazalo se djelotvornim i efektivnim i povećanju specijalizirane podrške djeci uključenoj

127 Individualni intervju, Centar za ljudska prava Mostar, Sarajevo, 11. april 2017.god. 128 Individualni intervju, MP RS, Banja Luka, 7. april 2017.god. 129 Individualni intervju, CEST FBiH, Sarajevo, 5. april 2017.god.

Ovo poglavlje pokušava izmjeriti razinu i kvalitet saradnje UNICEFA-a sa partnerima i implementacijskim partnerima, uključujući donatore, NVO-e, Vladu i druge UN agencije. Stavljajući akcenat na sljedeća pitanja: U kojoj mjeri su tražena i uspostavljena partnerstva i sinergije za pružanje pomoći? Jesu li efikasni i uzajamno zadovoljavajći aranžmani saradnje uspostavljeni između UNICEFA-a i partnera? Jesu li partnerovi inputi kvalitetni i pravovremeno dostavljeni? Jesu li partneri u potpunosti i efikasno izvršavali svoje odgovornosti? Da li projekat doprinosi cjelokupnoj državnoj strategiji UN-a? Jesu li nastala nova partnerstva koja nisu početno identifikovana?

55 | S t r a n a

u kaznene postupke. UNICEF-ov rad sa obrazovnim sektorom, uključujući Ministarstvo obrazovanja i Institut za pedagogiju je također bio neplaniran, ali se čini da je bio dio ključnog značaja za razvoj i provođenje pilot programa sekundarne prevencije UNICEF-a, kao što je objasnio projektni predstavnik: individualni intervju, centar za ljudska prava Mostar, Sarajevo, 11 april 2017 godine.

“Nismo planirali partnerstvo sa Ministarstvom obrazovanja i pedagozima. Kada smo prvi put imali saznanje o sekundarnoj prevenciji, nismo mislili da će biti vezana za škole već za centre za socijalni rad... Kada smo počeli raditi procjene o tome šta treba činiti svi su govorili: trebamo ih samo raditi u školama – to su mjesta gdje se nalaze djeca i gdje provode većinu vremena. Opsežnije je raditi u školi. Kada su djeca identifikovana od strane CSR možda je tada već prekasno”130

130 Individualni intervju, Predstavnik projekta, Sarajevo, 10. april 2017.god.

56 | S t r a n a

4 Zaključci i naučene lekcije

Ova evaluacija pokazuje da je projekat Pravda za svako dijete odigrao ključnu ulogu u procesu reforme dječijeg pravosuđa u BiH. Projekat je efiksnno iskoristio prilike stvorene novim zakonima u BiH kako bi promovisao svoj opšti cilj:: da su maloljetnici u sukobu sa zakonom, djeca pod rizikom, djeca žrtve/svjedoci i djeca u građanskim postupcima bolje uslužena i zaštićena od strane pravosudnog sistema BiH, uključujući sektore sigurnosti i socijalne zaštite.

Dizajn projekta, iako ambiciozan, se smatra neophodnim za postizanje sveobuhvatne reforme sistema dječije pravde i prepoznat je kao koristan od strane korisnika. UNICEF-ov pristup projektu, koji je bio fokusiran na stvaranje uslova potrebnih za provođenje novog zakonodavstva, se pokazao posebno relevantnim za potrebe koje su identifikovali korisnici i akteri. Nadalje, angažman projekta sa vladinim dužnosnicima i praktičarima u sektoru pravosuđa i socijalne zaštite smatra se kao efikasnim pristupom postizanju promjena efikasnim iskorištavanjem postojećih resursa kad god je to moguće. Ovaj pristup reformi, koji je ugradio rezultate projekta unutar postojećih struktura i sistema, ima veliki potencijal za održivost ako se mogu prevladati određeni izazovi identifikovani evaluacijom.

Evaluacija je identifikovala područja značajnog uticaja i postignuća, koja uključuju:

- Pružanje vodstva, koje je potaknulo proces reforme dječijeg pravosuđa; - Uspostavljanje efikasne koordinacije između provedbenih tijela, posebno socijalnih službi i sektora

pravosuđa; - Dostavljanje opsežnog osposobljavanja i izgradnje kapaciteta za relevantne profesionalce u provedbi

zakona zaštite i radnim metodama prilagođenih djeci, kao i pružanju certifikacije; - Povećani angažman sektora socijalne zaštite u području pravde za djecu; - Povećana primjena preusmjeravanja i primjena 'alternativnih mjera'; - Uspješno pružanje podrške djeci žrtvama i svjedocima u kaznenim postupcima, i pravna pomoć djeci

uključenoj u pravne postupke; - Promjena stavova među relevantnim akterima, podrška preventivnim pristupima prestupništvu i

prihvaćanje ne-kaznenih pristupa adresiranja djece u sukobu sa zakonom; - Razvoj obećavajućih preventivnih usluga koje trebaju biti isporučene u školama i drugim sredinama.

Iako je postignut značajan napredak, jasno je da ostaje još dosta posla koji treba uraditi na projektu da bi se ostvario njegov sveobuhvatni cilj, i dugoročno osigurala održivost rezultata. Kao što je projektni partner jasno izjavio: „Neophodno je nastaviti ove aktivnosti – nismo na vrhuncu našeg rada. Ako bi sada prestali čini se da bi to bilo u trenutku kada smo stekli pravi zamah.“131 Konkretno, efikasnost projekta i njegovog uticaja je otežana brojnim vanjskim faktorima, prvenstveno nedostatkom kapaciteta u socijalnim službama na opštinskom nivou, kompleksno političko i administrativno okruženje u BiH i nedostatak finansijske obaveze od strane vlade za podršku implementaciji reforme pravosuđa.

Preostali nedostaci i područja potreba koja trebaju biti prioritena u sljedećem programskom ciklusu uključuju: razvoj specijaliziranih usluga podrške djeci koja su žrtve i svjedoci; jačanje dostupne pomoći za djecu i porodice da se adresira uzork prekršaja; razvijanje alternativa za djecu baziranih u zajednicama (koristiti ih kao preusmjeravanje i alternativne mjere postupcima); poboljšanje kapaciteta centara socijalne zaštite da pridonese pravdi za djecu; utvrđivanje smjernica za podršku primjene odgojnih preporuka i mjera; poboljšanje planiranja i praćenja slučajeva za djecu koja su izdržavala zatvorsku kaznu (i neopozivih kazni kad je potrebno).

Nije iznenađujuće da je proces reforme pravde djeteta u BiH i dalje 'u procesu', s obzirom na ambicioznu prirodu zadaće i određene teške karakteristike okruženja. Evaluacija jasno pokazuje da je projekat Pravda za svako dijete uspostavio važan temelj za postizanje reformi u svojoj drugoj fazi. Neke lekcije koje proizilaze iz nalaza evaluacije mogu pružiti uvide u informisanje budućeg programiranja.

131 Individualni intervju, Centar za ljudska prava Mostar, Sarajevo, 11. april 2017.god.

57 | S t r a n a

4.1 Naučene lekcije

1. Reforma pravosuđa zahtijeva održivu političku i finansijsku predanost u relevantnim vladinim odjelima. Reforme ove prirode koje uključuju radikalnu sistemsku promjenu vjerovatno će potrajati oko deset godina da bi se ugradile i da bi se stvorila institucionalna kultura. Važno je imati na umu vremenski okvir kada se dizajniraju intervencije, i omogućiti stalno osnaživanje treninzima sudionika ako se želi da rezultat projekta budu održivi.

2. Da bi bili efikasni, nužno je da se sekundarni i tercijarni programi prevencije bave uzrocima prekršaja i uključe rad fokusiran na porodici a da bi adresirala disfunkcija. Efektivni programi prevencije će također podstaknuti korištenje praktičara. Efektivna prevencija zahtijeva značajan multidisciplinarni rad na pojedinačnim slučajevima. Postojeće alternative zasnovane na zajednici za one koji se preusmjeravaju nisu trenutno adekvatne i trebaju više pomoći da postanu realnost u praksi.

3. Pristupi reformi sistema se ne bi samo trebali fokusirati na uspostavljanju relevatnih usluga već na stvaranje veza između njih (npr. kroz planiranje slučajeva). Ovaj pristup rješavanju pojedinačnih slučajeva, koji je primijenjen u sklopu 'Optidur' modela, ima potencijal da bude i djelotovoran i efikasan: dozvoljava tačnu procjenu djeteta da bi se osiguralo da sva relevanta pitanja budu utvrđenja, i individualni odgovor napravljen iz niza postojećih resursa. Naravno, kako bi bilo efikasno, planiranje slučajeva zavisi od raspodjele potrebnih ljudskih resursa i postojanja relevantnih usluga.

4. Važno je poticati i osigurati učešće djece u dizajniranju i evalauaciji svih projektnih intervencija. Mišljenja djece mogu pružiti važne uvide u efikasnost i prikladnost programa za smanjenje i rješavanje prijestupništva.

5. Nužno je postaviti snažne i specijalizovane službe socijalne zaštite na lokalnoj razini kako bi se provele reforme sistema dječijeg pravosuđa, i da bi se osiguralo da se osnovne zabrinutosti za zaštitu djece razmotre.

6. Osposobljavanje i izgradnja kapaciteta je najefikasnija gdje je participativna, utemeljena na praksi i uključuje saradnju sa više agencija. Ograničena upotreba alternativnih mjera i preusmjeravanja sugerišu da su dodatni treninzi još uvijek potrebni.

7. Tamo gdje je prikupljanje podataka slabo i nepouzdano to može usporiti proces reforme pravosuđa. U cilju praćenja i utvrđivanja uticaja reforme pravosuđa, i efektivnost mjera, jaka baza podatka je ključna. Ovo mora uključivati i kontinuiranu analizu baza podataka koju vodi policija, socijalna zaštita i VSTV, kao i ciljano istraživanje usmjereno na izgradnju baze podataka. U ovom trenutku važni nedostaci uključuju razdvojene podatke i podatke o djeci koja su žrtve.

58 | S t r a n a

5 Preporuke

Preporuke za buduće programiranje se nalazi u nastavku, bazirane na ključnim nalazima, zaključcima i lekcijama koje priozilaze iz evaluacije. Preporuke se fokusiraju na rješavanje preostalih praznina i potreba, širenje i razvijanje podrške žrtvama i svjedocima, i postizanju održivosti efekata projekta.

Preporuke su razvijene na bazi analize pronalazaka evaluacije uzimajući u obzor prilike koje postoje u BiH okruženju. Preporuke su uglavnom namijenjene za UNICEF, ali za one koji zahtijevaju podršku i vodstvo vlade, ovo je naznačeno. Preporučeni vremenski okvir za implementaciju preporuka se također nalazi ispod. Preporuke će biti dalje razmatrane i razvijene kroz radionicu koja će biti održana sa glavnim akterima u Sarajevu, 7. juna 2017 godine a da bi se osiguralo da su praktične i provedive.

5.1 Razvijanje poboljšanog vodstva u J4C

2018-2020:

1. (UNICEF) Zagovarati razvoj strategije ili akcionog plana za implementaciju reforme dječije pravde na entitetskom nivou, kojom se određuje odgovornost i utvrđuju budžetske obaveze [tokom iduće dvije do tri godine].

2. (UNICEF) Zagovarati usklađenost zakonodavstva između RS-a, FBiH i BD-a da bi se adresirale bilo kakve neusklađenosti [tokom iduće godine do dvije].

Dugoročno:

3. (UNICEF i VSTV) Poručiti statističku analizu baze podataka pravosudnog sektora, procijeniti trendove u prekršajima i trendove u provođenju zakona u kaznenim predmetima koji uključuju djecu. Također razmotriti poručivanje analize građanskih predmeta kako bi se utvrdili slučajevi koji su podignuti (uključujući djecu), i od strane koga.

5.2 Ishod 1: Sekundarna i tercijerna prevencija

Pružati kontinuiranu podršku Opštinskim Radnim Grupama, uključujući nove opštine, oslanjajući se na dobre prakse iz trenutnih projetnih lokacija:

2018-2020:

3. (Opštinska administracija, ili predsjedavajući radne grupe) Razmotriti uključivanje predstavnika pravne pomoći u radnim grupama [odmah, tokom iduće jedne do dvije godine].

4. (UNICEF, NVO partneri) Nastaviti podržavati opštinske radne grupe u vježbi analize jaza kako bi se identifikovale alternativne mjere koje se ne primjenjuju, i adresirati prepreke za implementaciju [odmah, tokom iduće jedne do dvije godine].

5. (UNICEF, NVO partneri) Poticati angažman između radnih grupa i praktičara/pružaoca usluga koji su zaduženi za slučajeve djece da bi se osiguralo da se identifikuju izazovi sa terena i adresiraju unutar okruženja radne grupe [odmah, tokom iduće jedne do dvije godine].

6. (Opštinska administracija, ili predsjedavajući radne grupe) U FBiH, osigurati da je politička podrška za Radne Grupe ostvarena na Kantonalnom nivou [odmah, tokom iduće jedne do dvije godine].

7. (Opštinska administracija, ili predsjedavajući radne grupe) Zagovarati alokaciju opšteg budžeta (sa doprinosima iz raznih odjela) da bi se podržala implementacija Akcionih Planova Radnih Grupa [tokom iduće jedne do dvije godine].

5.2.1 Sekundarna prevencija

2018-2020:

59 | S t r a n a

8. (UNICEF i implementacijski partneri) Nastaviti provoditi implementaciju pilota sekundardne prevencije, monitoring efikasnosti i rezultata. Prioritizovati razvoj/jačanje usluga za djecu izloženu riziku [tokom iduće dvije do tri godine].

9. (UNICEF i implementacijski partneri) Dizajnirati programe podizanja svijesti kako bi se odgovorilo na stigmu oko savjetovanja i psihosocijalne podrške, a istovremeno jačati dostupnost ovih usluga [tokom iduće dvije do tri godine].

10. (UNICEF, radne grupe i implementacijski partneri) U saradnji sa većim programima zaštite djece, razvijati usluge zasnovane na zajednici kako bi se promovisao socijalni angažman i uključivanje djece u svoje zajednice, uključujući stvaranje značajnih i rodno senzitivnih društvenih, volonterskih i aktivnosti zapošljavanja za mlade (18 – 24) [odmah, tokom iduće godine do dvije].

5.2.2 Tercijarna prevencija

2018-2020:

1. (UNICEF) Razviti i podržati pilot program za preusmjerenje koji se nalazi u opštini, poželjno u centru u zajednici sa aktivnostim (lociran i vođen od strane NVO-a/ ili u školama sa doprinosom socijalne službe). Program preusmjerenja treba da olakša sprovođenje odgojnih preporuka, ali i da se fokusira na rješavanje prekršaja. Trebao bi da ponudi rodno senzibilne usluge. Pilot program treba biti implementiran u područjima sa viskim stopama prekršaja [tokom iduće jedne do dvije godine].

2. (UNICEF i Radne Grupe) Razviti program pružanja usluga u zajednici/volonterske programe, koji mogu služiti kao odgojne mjere/preporuke volontiranja – usluge zajednice trebaju biti vezane za zapošljavanje gdje je to moguće [odmah, tokom iduće godine do dvije].

3. (UNICEF u saradnji sa Ministarstvima rada i socijalne zaštite) Podrška uspostavljanju/određivanju specijalizovanih stručnjaka u CSR-ovima da rade na zaštiti djece (i u CSRovima sa dosta osoblja, da rade sa djecom u sukobu sa zakonom i pod rizikom od prekršaja [tokom iduće dvije do tri godine].

4. (Ministarstva rada i socijalne zaštite) Uspostaviti reintegracijski fond za djecu (i mlade) koji napuštaju institucije; fondu može pristupiti imenovani socijalni radnik kako bi podržao reintegraciju i rehabilitaciju [tokom iduće dvije do tri godine].

5. (Ministarstva pravde) Organizovati studijske posjete sudijama i tužiocima, obrazovnim centrima i odgojnim institucijama [tokom iduće jedne do tri godine].

Ako i kada bude moguće:

6. (UNICEF) Poručiti od istraživačkog instituta da provede (najminimalnije) trogodišnju procjenu uticaja i djelotvornosti različitih alternativnih mjera.

5.3 Ishod 2: Podrška žrtvama, svjedocima i djeci u građanskim postupcima

2018-2020:

1. (UNICEF) Nastaviti razvijati/poboljšavati treninge i izgradnju kapaciteta za profesionalce koji rade sa djecom koja su žrtve ili svjedoci kaznenih djela ili su uključeni u građanske postupke; pobrinuti se da izgradnja kapaciteta ima primjenjivi pristup, to jest, da se koriste praktični primjeri, ilustriranje i igranje uloga [odmah, tokom iduće jedne do tri godine, i stalno].

2. (UNICEF) Razvijati smjernice/procedure za najbolji interes djeteta [tokom iduće dvije do tri godine]. Iako određivanje najboljih interesa zavisi od specifičnih okolnosti svakog djeteta, od potreba, pogleda i želja, postoji niz faktora koje treba uzeti u obzir iz opšteg komentara broj 14 komiteta ujedinjenih nacija. Uputstva treba da elaborišu o istima, stavljajući ih u BiH kontekst, objašnjavajući kako se ona mogu primijeniti i do koje instance se gledišta i želje djece trebaju balansirati sa najboljim interesima. Uputstvo treba da pruži niz dobrih primjera slučaja i načina provjere.

3. (UNICEF i Ministarstva rada i socijalne zaštite) Podržati ili zagovarati razvoj usluga podrške žrtvama, uključujući specijalistiške psihosocijalne usluge podrške (to jest, kontinuiranu zaposlenost ekspertnih

60 | S t r a n a

saradnika na sudovima i kancelariji tužitelja), i šemu za pomoć žrtvama i svjedocima koja pruža kontinuiranu podršku kroz sve faze slučaja [tokom iduće dvije do tri godine].

4. (UNICEF i Ministarstva pravde) Zagovarati jačanje prava djece na (državnu) pravnu pomoć ako su uključena u postupke kao žrtva ili svjedok, [tokom idućih godinu do tri].

Dugoročno:

5. (UNICEF) Poručiti studiju o dječijim pogledima o učestovanju u sudksim postupcima (za djecu koja su već učestvovala).

6. (UNICEF i Ministarstva rada i socijalne zaštite) Razmotriti podršku uspostave šeme ad litem staratelja. Postoji nekoliko prednosti za uspotavljanje odvojene, nezavisne službe ad litem staratelja. CSR djeluje u ime države i njegova primarna uloga je u podršci porodici i zaštiti djece u skladu sa važećim zakonima. Uloga staratelja ad litem je ograničenija i fokusirana je isključivo na dijete i zastupa stajalište i želje djeteta prema sudu i CSR-u. Kada CSR djeluje kao dječiji staratelj, postoji potencijalni sukob u situacijama u kojim se smatra da je centar u najboljem interesu djeteta a sukobljava se sa stavovima i željama djeteta. Pored toga staratelj ad litem može osloboditi zauzetog socijalnog radnika da se fokusira na zaštitu djeteta i može provesti veći dio vremena da upozna i razumije dijete kao i probleme i poteškoće. Na kraju, staratelj djeluje kao 'kontroler' za CSR, kako bi se osiguralo da CSR-ovi pružaju sve usluge na koje dijete ima pravo i djeluje u skaldu sa najboljim interesima djeteta.

5.4 Jačanje kapaciteta sektora socijalne zaštite

2018-2020 (i dugoročno):

1. (UNICEF) Identifikovati sinergije između J4C projekta i UNICEF-ovih drugih pothvata zaštite djeteta [odmah, tokom iduće godinu do dvije].

2. (UNICEF i Ministarstva rada i socijalne zaštite) Zagovarati bolje resurse centara za socijalni rad, uključujući povećanje broja zaposlenih [tokom idućih tri do pet godina].

3. (UNICEF i Ministarstva rada i socijalne zaštite) Podržati razvoj socijalnh službi za rad sa porodicama, kroz kontinuirano upravljanje predmetima i pružanje specijalizovanih usluga, poput porodičnog savjetovanja [tokom idućih tri do pet godina].

5.5 Ohrabriti vlasništvo vlade nad reformom pravosuđa za djecu

2018-2020 (i dugoročno):

1. (UNICEF) U razvoju novog projektnog dokumenta osigurati procjenu održivosti (i rizika); razviti pristupe za rješavanje rizika i anstaviti evaluaciju pretpostavki o održivosti kroz implementaciju projekta [odmah, tokom iduće godinu do dvije].

2. (UNICEF) Osigurati da sve projektne komponente uključe strategiju održivosti: angažiranje sa vladinim partnerima da se razviju realni planovi za smanjenje podrške UNICEF-a i uspostavi vladine obaveza preuzimanje odgovornosti za relevantne komponente/rezultate [u periodu idućih 3 do 5 godina].

61 | S t r a n a

6 Prilozi

Prilozi ovog izvještaja uključuju:

Prilog A: Lista izvora podataka (intervjui, terenske posjete, dokumentovani dokazi)

Individualni intervjui 1. Službenik na programu, Švedska ambasada 2. Psiholog, Tužitelji 3. Predstavnik, Visoko sudsko i tužilačko vijeće 4. Pedagog, Centar za socijalni rad, Ilidža 5. Predstavnik, Pedagoški institut, RS 6. Predstavnik, Ministarstvo pravde, RS 7. Predstavnik, Ministarstvo pravde, Državni nivo 8. Predstavnik, Ministarstvo pravde, BiH 9. Predstavnik, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite, RS 10. Predstavnik, Ministarstvo rada i socijalne zaštite, FBiH 11. Stručnjak za pitanja zaštite djece, UNICEF 12. Sudija za maloljetnike RS 13. Predstavnik, Centar za edukacije suditelja i tužitelja, RS 14. Predstavnik , Centar za edukacije suditelja i tužitelja, FBiH 15. Predstavnik, Centar za ljduska prava Mostar 16. Konsultant na projektu, UNICEF 17. Predstavnik, Kantonalni obrazovni odjel, Sarajevo 18. Predstavnik, Asocijacija Psihologa, RS 19. Predstavnik , Ministarstvo unutrašnjih poslova, Tuzla 20. Predstavnik , Centar za socijalni rad, BD 21. Predstavnik, Tužitelj, Tuzla 22. Predstavnik , Tužitelj, BD 23. Predstavnik , Disciplinski centar, Tuzla 24. Mladić koje je primio korektivne mjere kao dječak, Ključ 25. Majka djeteta koje je primilo korektivne mjere, Ključ 26. Dječak koji je primio korektivne preporuke, Bihać

Grupni intervjui

1. Pedagog i mentor na projektu, srednja škola, Istočno Sarajevo 2. Učitelj i pedagog, osnovna škola, Sarajevo 3. Službenici na projektu, Švicarska ambasada 4. Federalni tužitelji, Udruženje tužitelja, FBiH 5. Predstavnik, Ministarstvo unutrašnjih poslova, RS 6. Predstavnik, Ministarstvo unutrašnjih poslova, FBiH 7. Predstavnik, Krim policija i centar za istraživanje 8. Predstavnik srednje škole, Tuzla 9. Pedagog i socijalni radnik u dnevnom centru, Bijeljina 10. Predstavnici, Biro za ljudska prava, Tuzla

Diskusije fokus grupe

1. Članovi opštinske radne grupe, Zenica 2. Članovi opštinske radne grupe, Sarajevo 3. Članovi opštinske radne grupe, Banja Luka 4. UNICEF-ov projektni tim

62 | S t r a n a

5. Članovi opštinske radne grupe, Bijeljina 6. Stručnjaci pravosudnog sektora, Jajce

Lista dokumentovanih dokaza Programski dokumenti

1. J4C projektni izvještaj, januar – decembar 2014 godine 2. J4C projektni prijedlog april 2014 godine (ažurirane statistike) 3. J4C izvještaj o razvoju 2015 godina 4. J4C srednjoročna revizija – maj 2016 godine 5. J4C projektni prijedlog juli 2016 godine, nakon sredjoročne revizije 6. Državni programski dokument BiH, 2014 godina 7. Jedan program Ujedinjenih nacija i jedan zajednički budžetski okvir: Bosna i Hercegovina: 2015-2019

godina 8. Logični okvir UNICEF pravda za djecu, april 2017 godine

Postojeći dokazi i resursi

1. Srednjoročna revizija, rezultati ankete 2. Meagan Smith Hrle i Sanja Tošić, ‘Jednak pristup djece pravdi u Bosni i Hercegovini’, UNICEF,

novembar 2015 godine 3. Običajni kontekst, Znanje, stavovi i prakse (KAP) Anketa o pravdi za djecu, sažetak (neobjavljeni

izvještaj UNICEF-a), decembar 2014 godine 4. Institucija Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, ‘Analiza stanja u ustanovamakojima

se smještaju maloljetnici u sukobu sa zakonom u Bosni i Hercegovini ’, 2016. godina 5. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, maloljetnički prestupnici u kaznenim djelima u Bosni i

Hercegovini: 2015, 2014, 2103, 2012, 2011 godina

63 | S t r a n a

Prilog B: Etički protokol

Evaluacija će se voditi Coral International etičkim smjernicama za evaluaciju. Prije prikupljanja podataka, direktor međunarodnog programa i istraživanja, prof. Carolyn Hamilton, mora odbriti metodologiju vrednovanja, alate i etički protokol. Etičko odobrenje mora također biti dobijeno od strane tima za upravljanje evaluacijama UNICEF-a Bosne i Hercegovine. Kako će istraživači biti angažirani i trenirani? Glavni evaluatori projekta (Carolyn Hamilton and Kara Apland) su prošli kroz trening i imali veliko isksutvo provodeći evaluacije sa raznolikim grupama djece, mladih i odraslih, te imaju odgovarajuće kvalifikacije. Ovi evaluatori će biti odgovorni za osiguranje provođenja etičkog protokola i za rješavanje bilo kakvih etičkih problema ili pitanja koja mogu anstati tokom studije. Nacionalni evaluator, Mirnesa Bajramović, koja ima značajno isksutvo u radu sa djecom, također je odabrana kako bi pomogla u prikupljanju podataka. Mirnesa Bajramović je provela trening u istraživačkoj etici, i proći će kroz podrobiju trening sesiju koju će predavati Kara Apland prije faze prikupljanja podataka. Ovaj trening će uključivati: uvod u metode evaluacije koje će se koristiti u studiji, alate za prikupljanje podataka, i posebnu etiku i razmatranje zaštite djece i procedure koje će istraživači trebati da uzmu u obzir i poštuju tokom provođenja evaluacije. Da li je informisani pristanak potreban od strane svih učesnika evaluacije? Da, budući da studija uključuje prikupljanje podataka od osoba, bitno je da svi ispitanici daju svoj dobrovoljni i informisani pristanak na učestvovanje u studiji. Istraživači će objasniti učesnicima na jasnom, jeziku prilagođenom dobi učesnika, da učesnici nisu dužni učestvovati u studiji, ida u bilo kojem trenutku mogu prestati učestvovati u evalauciji. Istraživači će pažljivo objasniti da odbijanje učestvovanja ne poteže bilo kakve negativne posljedice. Istraživači će dobiti pismeni pristanak od učesnika prije početka intervjua. U slučaju da je dijete mlađe od 16 godina, usmena saglasnost će biti potrebna od roditelja ili staratelja. Na početku svakog intervjua / fokus grupe, istraživači će objasniti svrhu evalaucije u pristupačnom i jeziku koje odgovara djetetu. Istraživači će također pitati djecu da im ponove informacije o studiji, kako bi se osiguralo da djeca razumiju ono na šta pristaju. Da li evaluacija uključuje ranjive populacije? Ako jeste, kako će se rješavati etička pitanja koja proizilaze iz ovoga? Da, procjena će uključivati razgovore sa djecom u dobi od 10 do 18 godina; kao i osobe koje su možda bile žrtve fizičkog ili seksualnog nasilja, i/ili druga kršenja prava. Evaluacija će primjenjivati načelo 'najboljeg interesa djeteta', u kojem će doborbit i najbolji interesi učesnika biti primarna briga u metodologiji dizajna i prikupljanja podataka. Sve evaluacije će se voditi konvenciojom UN-a o pravima djeteta, posebice člankom 3.1 koje glasi; „U svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne zaštite, sudovi ili zakonodavna tijela, najbolji interes za dijete će se primarno uzimati u obzir.“ Posebna će se pažnja posvetiti kako bi se osiguralo da se pitanja postavljaju senzibilno i način koji je primjeren djeci, prikladan dobu, spolu, etničkoj pripadnosti i socijalnoj pozadini učesnika. Istraživači će razgovarati sa učesnicima na njihovom lokalnom jeziku. Koristiti će se rječnik koji izbjegava viktimizaciju, krivnju i osuđivanje. Ako je vidljivo da intervju negativno utiče na učesnika, intervju će se stopirati.

64 | S t r a n a

Djeca će dobiti priliku da učestvuju u prikupljanju podataka sa odaslom osobom ili prijateljem, ako ih to čini da se osjećaju ugodnije. Istraživači će identifikovati osoblje u institucijama (npr. škole, grupe iz zajednica, osoblje ustanova za pritvor) koje je na raspolaganju da prati učesnike, ako je potrebno. Intervjui mogu obuhvatiti posebno osjetljive i traumatične materijale, i važno je osgurati da se učesnici ocjećaju osposobljeni a ne samo kao žrtve. Intervjui će završavati na 'pozitivnoj ili osnažujućoj noti' (npr. postavljanjem pitanja o tome šta bi poboljšalu situacije djece u relevantnom primjeru studije). Ovo će pomoći da učesnici ne otiđu sa intervjua usredotočeni na prošla iskustva zlostavljanja. Kada učesnici otkriju prošla isksutva nasilja ili zlostavljanja, istraživači će prenijeti empatiju, ali neće pokazivati šok ili ljutnju, jer to može biti štetno za djecu koja su doživjela nasilje. Tokom procesa prikupljanja podataka, učesnici mogu otrkiti informacije koje podižu zabrinutost za zaštitu djeteta (to jest, informacije koje upućuju na to da su trenutno u opasnosti od nasilja, iskorištavanja ili zlostavljanja). Prije prikupljanja podataka, istraživačima će se osigurati kopije politika i postupaka zaštite djece od svake institucije iz koje dolaze učesnici, ako je relevantno (npr. škola, grupama iz zajednica, pritvora) i trebaju se upoznati sa mehanizmima upućivanja na zaštitu djece i žarišnih tačaka zaštite djece. Istraživači će također biti obučeni o UNICEF-ovim etičkim postupcima i zaštiti djece, kao i UNEG standardima i evaluacijskim formama. U slučaju da ispitanik djeteta otkrije da su izloženi stalnoj ili neposrednoj opasnosti, ili otkrije da su druga djeca izložena stalnoj ili neposrednoj opasnosti, evalautor će prioritetno pribaviti djetetov pristanak da se prijave ove informacije odgovarajućem stručnjaku kako je određeno politikom zaštite djece, ili, u odsutnosti takve politike onda osobi koja ima ovlasti i stručnu sposobnost da reaguje. Ako dijete odbije, evaluator će se savjetovati sa odgovarajućom određenom osobom prema uputstvima UNICEF-a, kao i glavnim evaluatorom i drugim ključnim osobama u evauacijskom timu (po potrebi), o odgovarajućem toku djelovanja sukladno najboljim interesima djeteta. Ako je odluka donjeta da se ovakva informacija prijavi određenom stručnjaku, dijete koje se ispituje je pažljivo informisano o ovoj odluci i o svim drugim ključnim fazama i izvještavanju i reaktivnom procesu. Kako će se odrediti i osigurati odgovarajuća kultura / osjetljivost? Metodologija i alati za prikupljanje podataka će biti biti pregledani od strane UNICEF-a i ključnih partnera, kao i lokalnih članova (Bosna i Hercegovina) evaluacijskog tima. Osim toga, svi alati za rpikupljanje podata će biti dio inicijalnog pilota, kako bi se utvrdili eventualni potencijalni problemi i zabrinutosti koje treba riješiti prije početka faze prikupljanja podataka. Je li vjerovatno da će učesnici biti pogrešno informisani o svrsi evaluacije? Istraživači će u potpunosti objasniti prirodu i svrhu evaluacije. Međutim, budući da je evaluaciju naručio UNICEF, učesnici mogu očekivati pružanje direktne ili posebne pomoći kao rezultat evaluacije. Istraživači će biti posavjetovani i obučeni o načinu objašnjavanja svrhe evaluacije da bi se izbjegla oekivanja koja ne mogu biti ispunjena. Da li će učesnici imati anonimnost i kako će ista biti osigurana? Da, svo učestvovanje u evaluaciji će biti anonimno. Identitet svih učesnika će ostati povjerljiv kroz proces prikupljanja podataka kao i kroz analizu i pisanje nalaza studije.132 Sljedeće mjere će biti korištene da se osigura anonimnost:

132 Gdje je poželjno i prikladno, i na strogo volonterskoj osnovi, javni službenici mogu pristati bilježenje svoje 'titule' i 'položaja' ako se to smatra kao dodatak vrijednosti rezultatima istraživanja.

65 | S t r a n a

Intervjui će se odvijati na sigurnoj, privatnoj lokaciji koja je ugodna za dijete, što osigurava da odgovori učesnika ostanu anonimni i da ih nitko ne čuje;

Istraživači neće zapisivati imena učesnika i pobrinuti će se da imena ne budu zapisana na bilo kakvim dokumentima koji sadržavaju podatke, uključujući transkripte intervjua i diskusije fokusnih grupa;

Istraživači će izbrisati elektronsku evidenciju podataka sa ličnih, nezaštićenih kompjutera;

Coram International će sačuvati sve elektronske podatke na sigurnom, zaključanom serveru, kojemu osobe koje nisu zaposlene u Coramu ne mogu pristupiti. Sve kopije podataka će biti pohranjene u kabinetu kancelarije Coram Internationala, a dostupno samo od strane zaposlenih Coram Internationala. Fotokopije će biti uništene nakon završetka ugovora sa UNICEF-om BiH. Elektronske kopije će biti zadržane za buduće reference na istom sigurnom zaključanom servisu. Svi zaposlenici Coram Internationala, uključujući volontere i interne, podliježu krminalnoj promjeni prije početka zaposlenja.

Nalazi evaluacije će biti predstavljeni na takav način da osiguraju da pspbe ne mogu biti identifikovane; osim u slučaju kada je javni službenik voljan da da pristanak na evidentiranje svoje titule i pozicije, i da se smatra da je ovo od značaja za evaluaciju.

Svi učesnici će biti obaviješteni o svojim pravima na anonimnost i povjerljivost tokom evaluacijskog procesa. Učesnike treba informisati, gdje je to moguće, da će njihova povjerljivost biti ugrožena. Ovo se može posebno dogoditi u slučajevima kada se u određenim imenovanim okolinama pozadinska informacija vezana za učesnika otvara mogućnost identifikovanja iako nisu imenovani. Kako će fizička sigurnost i dobrostanje istraživača i učesnika biti osigurani? Istraživači će primiti sigurnosni brifing iz odgovarajućeg odjela UNICEF-a prije putovanja na terenske lokacije; i biti će obavezno da se putuje u parovima ili većim grupama. Od svih istraživača će biti zahtijevano da podnesu 'certifikat o doličnom ponašanju' / policijsko odobrenje / pregled krivične evidencije ili ekvivalentu prije početka terenske evaluacije.

66 | S t r a n a

Prilog C: Formular pristanka

INFORMISANI FORMULAR PRISTANKA ZA STRUČNJAKE Coram International, dječija humanitarna organizacija bazirana u Ujedinjenom Kraljevstvu, sprovodi studiju u ime UNICEF-a, i evaluira projekat „pravda za svako dijete“, projekat koji je počeo u decembru 2013 godine. Fokus projekta je bio podrška zaštiti prava djece u pravosudnom sistemu. Cilj evaluacije je da razumije koliko je projekat ispunio svoje ciljeve, da se identifikuju naučene lekcije i da se daju preporuke za budući razvoj u oblasti pravde djeteta u Bosni i Hercegovini. Kao dio studije zainteresovani smo za dobijanje mišljenja od široke lepeze aktera, uključujući stručnjake i pružaoce usluga. Stoga ćemo vas posebno pitati o vašem iskustvu sa programom, i u vezi pravde djeteta u Bosni i Herceogvini, učestvujući u intervjuu/diskusiji fokus grupe. Očekujemo da intervju/diskusija fokus grupe traje između 45 minuta i jednom sata. Učestvovanje u studiji vjerovatno neće imati direktne prednosti za vas, ali vam pruža mogućnost da se vaš glas čuje i uzme u obzir dok UNICEF i partneri budu razvijali buduće programe u vezi pravde djeteta. Vaše učestvovanje je u potpunosti dobrovoljno i slobodno možete zaustaviti intervju u bilo kom trenutku. Pored toga, ako se odlučite, možete odbiti da odgovorite na bilo koje od pitanja koja su vam postavljenja. Mi ćemo koristiti informacije koje nam date u našem evaluacijskom izvještaju za UNICEF i partnere. Međutim, nećemo vas spominjati imenom i nećemo spominjati druge lične informacije u bilo kakvim publikacijama ili dokumentima koji se izrade, tako da nitko neće moći sa vama povezati informacije koje nam date. Vaše učestvovanje je anonimno i povjerljivo. Sve informacije iz intervjua/ diskusija fokus grupe će biti sigurno pohranjene, a nakon tri godine informacije će biti uništene. Da li imate bilo kakva pitanja vezana za studiju ili o vašem učešću? Ako imate bilo kakva pitanja o studiji bilo kada nakon istraživanja, možete koristiti sljedeći kontakt: Mirnesa Bajramović, [email protected] Ako želite da učestvujete u studiji, molimo da ispunute sljedeći formular.

Shvatio/la sam podatke o studiji i mom učešću u studiji a koji su navedeni u formularu ili su mi pročitani od strane istraživača Coram Internationala. Imao/la sam priliku da postavljam pitanja i na bilo koje postavljeno pitanje dobio/la sam zadovoljavajući odgovor. Ovim dobrovoljno pristajem da učestvujem u ovoj studiji. Štampano ime učesnika ___________________________ Potpis __________________________ Datum ______________________________ Dan/mjesec/godina

INFORMISANI FORMULAR PRISTANKA ZA DJECU

mailto:[email protected]

67 | S t r a n a

Zovem se Kara/Mirnesa i radim za organizaciju koja radi na promociji i zaštiti dječijih prava. Moja organizacija radi studij za UNICEF o jednom njihovom projektu. Projekat se fokusirao na unapređenje pravosudnog sistema za djecu. Pomažemo UNICEF-u da nauči o tome šta je bilo dobro, šta nije bilo dobro i šta još treba da se uradi. Za našu studiju želimo da učimo od djece o njihovim iskustvima unutar pravosudnog sistema i o njihovim mišljenjima i gledanjima. Tako da želim da te pitam ako mogu da ti postavim nekoliko pitanja o tvojim iskustvima, šta je bilo pozitivno, šta je bilo negativno, i tako dalje. Na primjer može biti o susretu sa policijom ili o vremenu sa socijalnim radnikom. Želim da razgovaramo između 30 i 45 minuta. Učestvovanje u studiji možda nema nikakve posebne koristi za tebe, ali ti pruža šansu da kažeš šta misliš, i UNICEF također može iskoristiti sve informacije koje skupimo kada budu planirali svoje projekte za djecu. Sam/a odlučuješ ako želiš biti dio studije. Također, možeš mi u bilo kojem trenutku reći da zaustavimo intervju. Ako ne želiš da učestvuješ ili želiš da staneš to je skroz u redu, ne postoje nikakve negativne posljedice. Moguće je da ću te pitati o nekim stvarima koje ti se možda ne sviđa da razgovaraš ili te uznemiruju, ali ti ćeš odlučiti da li da na njih odgovoriš ili ne, samo mi reci. Možemo stati u bilo kojem trenutku. Ako ne znaš odgovor na neko pitanje ili ne znaš šta da kažeš, to je također u redu, samo mi reci. Nakon svih intervjua moje kolege i ja ćemo napisati izvještaj, tako da je moguće da uključimo neke informacije o kojima smo razgovarali. Međutim, nikada nećemo koristiti tvoje ime ili bilo koju informaciju vezano za tebe, tako da nitko neće znati da smo razgovarali s tobom. Detalji našeg razogovora će ostati među nama, i nikome drugom ih neću otkriti. Jedini izuzetak bi bio ako mi kažete nešto što me zabrine o tvojoj trenutnoj sigurnosti, u tom slučaju stvarno bi željela da ti nađem pomoć. A da bih ti pomogla moram reći nekome ko može da ti pomogne. Ali ova bi osoba također zaštitila tvoju privatnost. Ako želiš biti dio studije i da razgovaraš sa mnom, uzeti ću neke bilješke tako da mogu da zapamtim kasnije o čemu smo razgovarali. Ali ove bilješke će biti na sigurnom i samo ih možda pokažem još jednoj osobi koja također radi na studiju ovog projekta. Da li imaš bilo kakva pitanja vezana za studiju ili o tvom učešću?

Ako imaš bilo kakva pitanja nakon mog odlaska, ili ti treba bilo kakva pomoć zbog nečega o čemu smo razgovarali a učinilo te je veoma tužnim ili uznemirenim, možeš kontaktirati Mirnesu, moju saradnicu: Njezina email adresa je: [email protected] Ako želiš da učestvuješ u studiji, molimo da ispuniš sljedeći formular.

Shvatio/la sam podatke o studiji i mom učešću u studiji a koji su navedeni u formularu ili su mi pročitani od strane istraživača Coram Internationala. Imao/la sam priliku da postavljam pitanja i na bilo koje postavljeno pitanje dobio/la sam zadovoljavajući odgovor. Ovim dobrovoljno pristajem da učestvujem u ovoj studiji. Štampano ime učesnika ___________________________ Potpis __________________________ Datum ______________________________


68 | S t r a n a

Dan/mjesec/godina

INFORMISANI FORMULAR PRISTANKA ZA RODITELJE DJECE ISPOD 16 GODINA

Coram International, dječija humanitarna organizacija bazirana u Ujedinjenom Kraljevstvu, sprovodi studiju u ime UNICEF-a, i evaluira projekat „pravda za svako dijete“, projekat koji je počeo u decembru 2013 godine. Fokus projekta je bio podrška zaštiti prava djece u pravosudnom sistemu. Cilj evaluacije je da razumije koliko je projekat ispunio svoje ciljeve, da se identifikuju naučene lekcije i da se daju preporuke za budući razvoj u oblasti pravde djeteta u Bosni i Hercegovini. Kao dio studije zainteresovani smo da također čujemo mišljenja djece. Tako da bi vas zamolili da pitate svoje dijete o njegovim/njenim iskustvima. Očekujemo da intervju traje između 45 minuta i jednom sata. Učestvovanjem u studiji vjerovatno neće biti direktne koristi za vaše dijete, pruža mu se prilika da im se čuje glas i cilj studije je da se informiše buduće programiranje UNICEF-a o pravdi djeteta. Učešće vašeg djeteta je potpuno dobrovoljno i ona ili on su slobodni da zaustave intervju u bilo kojem trenutku. Ako pristanete na učešće vašeg djeteta, posebno ćemo pitati vaše dijete ako on ili ona žele da učestvuju i slobodni su da sami odluče da li žele ili ne žele učestvovati. Moguće je da će studij pokriti neke teme u vezi kojih vaše dijete nije spremno da razgovara, ali on/ona je slobodno da ne odgovori na određena pitanja. Prikupljene informacije možda budu korištene u izvještaju ili drugim dokumentima koje objavimo ili učinimo dostupnima. Međutim, nećemo spominjati ime vašeg djeteta i nećemo spominjati druge lične informacije u bilo kakvim publikacijama ili dokumentima koji se izrade, tako da nitko neće moći povezati informacije primimo sa vašim djetetom. Učestvovanje je anonimno i povjerljivo. Sve informacije iz intervjua će biti sigurno pohranjene, i nakon tri godine informacije će biti uništene. Da li imate bilo kakva pitanja vezana za studiju ili o vašem učešću? Ako imate bilo kakva pitanja o studiji bilo kada nakon istraživanja, ili vam treba bilo kakva pomoć, možete koristiti sljedeći kontakt: Mirnesa Bajramović, [email protected] Ako želite da učestvujete u studiji, molimo da ispunute sljedeći formular.



69 | S t r a n a

INFORMISANI FORMULAR PRISTANKA ZA RODITELJE Coram International, dječija humanitarna organizacija bazirana u Ujedinjenom Kraljevstvu, sprovodi studiju u ime UNICEF-a, i evaluira projekat „pravda za svako dijete“, projekat koji je počeo u decembru 2013 godine. Fokus projekta je bio podrška zaštiti prava djece u pravosudnom sistemu. Cilj evaluacije je da razumije koliko je projekat ispunio svoje ciljeve, da se identifikuju naučene lekcije i da se daju preporuke za budući razvoj u oblasti pravde djeteta u Bosni i Hercegovini. Kao dio studije zainteresovani smo za dobijanje mišljenja od široke lepeze aktera, uključujući roditelje djece koja su imala iskustva sa pravosudnim sistemom. Stoga bi vas željeli pitati o vašem iskustvu tako što eć te učestvovati u intervjuu. Očekujemo da intervju traje između 45 minuta i jednom sata. Učestvovanje u studiji vjerovatno neće imati direktne prednosti za vas, ali vam pruža mogućnost da se vaš glas čuje i cilj je da studija informira buduće programiranje UNICEF-a u vezi pravde djeteta. Vaše učestvovanje je u potpunosti dobrovoljno i slobodno možete prestati učestvovati u bilo kojem trenutku. Moguće je da studij pokrije temekoje vam nisu ugodne za razgovor, ali vi odlučujete šta želite da podijelite. Informacije koje nam date mogu biti korištene u našem izvještaju ili drugim dokumentima koje objavimo ili učinimo dostupnima.. Međutim, nećemo vas spominjati imenom i nećemo spominjati druge lične informacije u bilo kakvim publikacijama ili dokumentima koji se izrade, tako da nitko neće moći sa vama povezati informacije koje nam date. Vaše učestvovanje je anonimno i povjerljivo. Sve informacije iz intervjua će biti sigurno pohranjene, a nakon tri godine informacije će biti uništene. Da li imate bilo kakva pitanja vezana za studiju ili o vašem učešću? Ako imate bilo kakva pitanja o studiji bilo kada nakon istraživanja, ili vam treba bilo kakva pomoć zato što se osjećate da je studija imala negativan uticaj na vaše blagostanje, možete koristiti sljedeći kontakt: Mirnesa Bajramović, [email protected] Ako želite da učestvujete u studiji, molimo da ispunute sljedeći formular.



70 | S t r a n a

Prilog D: Instrumenti za prikupljanje podataka

Ovaj prilog sadrži: I. Vodič za intervju sa ključnim informacijama – vlada, implementirajući partneri i osoblje UNICEF-a II. Vodič za intervju – djeca koja su imala kontakt sa pravosudnim sistemom III. Vodič za intervju – roditelji i skrbnici djece koja su imala kontakt sa pravpdusnim sistemom IV. Anketa- stručnjaci pravosudnog sistema na opštinskom nivou

I. Vodič za intervju sa ključnim informacijama – Vlada, implementirajući partneri i osoblje UNICEF-a Molimo da zapišete datum i lokaciju intervjua i opišite sagovornika. Predstavite evaluaciju prema sljedećem scenariju: Trenutno provodimo formativnu evaluaciju UNICEF-ovog pravda za svako diejte programiranja u Bosni i Hercegovini. Imamo neka pitanja za vas, posebno o vašem iskustvu sa programom, i šire u vezi pravde za djecu u Bosni. Objasnite da je učestvovanje u studiji dobrovoljno, i savjetujte učesnike o povjerljivosti i anonimnosti. Da li vam je drago da učestvuejte u intervjuu? (Ako ispitanik prisaje učestvovati) Cijenimo vaš pristanak na učestvovanje u intervjuu. Evaluacija je prije svega vježba za učenje UNICEF-u, tako da budite otvoreni i iskreni u svojim odgovorima što je više moguće. Iako bismo se željeli osloniti na vaše doprinose u našem izvještaju, vaši komentari će uvije ostati anonimni. Možda nemate odgovore na sva pitanja tako da se ne trebate osjećati kao da morate da na njih odgovorite – zainteresovani smo da naučimo iz vaših znanja, stavova i isksustava. Odjeljak 1: Uvodna pitanja 1. Molim vas da mi date kratak pregled vaše uloge i odgovornosti. Posebno, kakav je odnos vašeg posla sa pravdom za djecu u Bosni? 2. Koliko ste upoznati sa UNICEF-ovim programom pravde za dijete? Na osnovu vašeg znanja i iskustava, da li je projekat pravda za djecu bio uključen? Da li ste na bilo koji način sarađivali sa UNICEF-om? Odjeljak 2: Relevantnost programa 1. Možete li dati malo pozadinskih informacija/sadržaja u vezi sa sistemom dječijeg pravosuđa u Bosni? Kako je sistem evolvirao posljednjih godina? Koje su njegove najveće prednosti i slabosti? (Osjećajte se slobodno da se fokusirate na vaše područje znanja i iskustva). 2. Osjećate li da je projekat J4C adresirao potrebe djece unutar pravosudnog sistema? (Ako jeste) kako? (Ako nije) zašto? 3. Koje su posebne potrebe djevojčica i dječaka unutar pravosudnog sistema? Kako je projekat adresirao ove potrebe? (Ako jeste) kako? 4. Iz vaše perspektive, da li su ciljevi i rezultati projekta konsistentni i podržavaju program (vaše agencije)? Šta sa vladinim širim političkim programom? Da li je projekat relevantan za program pridruživanja EU?

71 | S t r a n a

5. Da li mislite da su projektne intervencije (odnose se na specifične intervencije s kojima je ispitanik upoznat, gdje je to relevantno) bile efektivne u postizanju rezultata i ishoda? Zašto / zašto nisu? 6. Jesu li u bilo kojoj fazi napravljene promjene u dizajnu projekta? Jesu li te promjene učinile projekat efektivnijim? 7. Prema vašem mišljenju, da li su ciljevi projekta i dalje relevantni? Zašto ili zašto ne? 8. Šta mislite o preostalim potrebama / prioritetima koje projekat treba adresirati? Odjeljak 3: Uticaj programa 1. U kojim područjima ste otkrili da je J4C imao unačajan uticaj? Kako je projekat pridonio širem procesu reforme pravosuđa? Da li su standardi za pravdu djeteta poboljšani kroz projektne aktivnosti? Kako? 2. Koje su ciljne grupe i institucije imale koristi of projekta? Kako? 3. Je li projekat odgovorio na potrebe svih grupa djece, kroz adresiranje ranjivosti spolova, invaliditeta i drugih vrsta? Kako? 4. Koji su vanjski faktori uticali na projekat? Da li je projekat uspio da prevaziđe (nepredviđene) prepreke implementacijom? Kako? 5. Postoje li pozitivne neželjene posljedice koje su proizašle iz projekta? Odjeljak 4: Efektivnost programa (posebno relevantno u intervjuima sa implementacijskim partnerima) 1. Recite mi malo više o vašem radu u vezi sa J4C procesom: (istražite da bi razumjeli prirodu intervencije)- Koji su bili najveći uspjesi, i šta je bilo teško? [U intervjuima sa stručnjacima pravosudne, bezbjedonosne i socijalne zaštite, istražite da bi razumjeli više o njivoj ulozi u pravosudnom sistemu, njihovom razumijevanju relevantnog zakona i politike i njihovih praksi]. 2. Jeste li svjesni bilo kakvih dupliciranja ili preklapanja napora reforme pravde djeteta u Bosni? 3. Kako je proces primanja podrške od strane UNICEF-a djelovao? Da li je bilo ikakvih neučinkovitosti ili problema? 4. Jeste li mogli provoditi aktivnosti prema rasporedu? Kada niste, zašto niste? Možete li mi dati primjer? 5. Jeste li mogli provesti aktivnosti sa planiranim finansijskim sredstvima? Ako niste, kada i zašto ne? Odjeljak 5: Efekitvnost programa (rezultati) 1. U vašem iskustvu / odnosu prema vašem poslu, koji su rezultati i ciljevi ostvareni? Jesu li na putu da budu ostvareni kako je planirano? 2. Zašto ili zašto ne? Koji faktori su poremetili postizanje rezultata i ciljeva? 3. Postoje li lekcije koje ste naučili iz svog učestvovanja u projektu? Šta je bilo posebno dobro?

72 | S t r a n a

4. Da li je bilo nekih važnih promjena u sadržaju (npr. političkih, ekoloških) koje su uticale na implementaciju projekta ili ukupne rezultate? Odjeljak 6: Programska održivost 1. Da li mislite da će postignuća ostvarena projektom (spomenite specigične rezultate koje spominje ispitanik) trajati? Zašto ili zašto ne? 2. Da li je projekat ojačao vaš kapacitet, ili kapacitet ključnih partnera sa kojima sarađujete? Na koje načine? 3. Koliko dobro je projekat ugrađen u institucionalne strukture a trajati će nakon životnog ciklusa projekta? Jesu li treninzi i izgradnja kapaciteta bili uključeni u institucionalne strukture? 4. Da li mislite da su projektne intervencije bile dovoljno duge da bi trajale? 5. Da li mislite da se aspekti projekta implementirani na lokalnom nivou mogu dalje širiti širom zemlje? Zašto ili zašto ne? Odjeljak 7: Partnerstva i saradnje (primarno UNICEF) 1. Tko su bili partneri sa kojima ste radili na isporuci projekta? Koja su partnerstva bila efektivna? Zašto ili zašto ne? 2. Jesu li uspostavljeni 'efikasni i uzajamno zadovoljavajući' sporazumi o saradnji sa NVO partnerima? Sa drugim UN agencijama? Vladinim partnerima? Drugima? 3. Da li su partneri ispunili svoje odgovornosti? Da li su doprinosi projektu bili kvalitetni i pravodobni? Tokom trajanja projekta, da li su se pojavila nova partnerstva koja inicijalno nisu bila uspostavljena? Odjeljak 8: Zaključci i preporuke 1. Ako bi mogli uputiti preporuke UNICEF-u u vezi programiranja za budućnost, koje bi bile? Postoji li prostor gdje bi trebali programirati a nisu? Posebice, imate li ikakvih preporuka za UNICEF-ovo pogramiranje pravde za djecu? U vezi šireg programiranja dječije zaštite? Šta se može uraditi da se poboljša dječija zaštitna sredina u BiH?

II. Vodič za intervju – Dijete koje je imalo kontakt sa pravosudnim sistemom Molimo zabilježite datum i mjesto intervjua, dob, spol i članstvo manjinske grupe ispitanika i prirodu iskustva ispitanika sa pravosudnim sistemom, programom prevencije, itd.. U idealnom slučaju intervjui bi trebali biti održani jedan na jedan (ili dva na jedan, uključujući prevodioca). Ako je djetetu koje se intervjuira ugodnije, u redu da ima pratioca tokom intervjua. Intervjui se trebaju voditi na tihom, mirnom mjestu. Predstavite se i svrhu studije: studija je o pravosudnom sistemu za djecu u Bosni, and posebno o radu UNICEF-a i njegovih partnera na unapređenju sistema, i zadovoljavanju potreba djece. Želimo da naučimo iz tvojih iskustava tako da možemo saznati više o tome šta se događa u praksi i šta se još može učiniti kako bi se djeca zaštitila u budućnosti.

73 | S t r a n a

Objasnite da je intervju dobrovoljan, dobijte pristanak i savjetujte učesnike o anonimnosti. Odjeljak 1: Pozadinska informacija / zagrijavanje Gdje živiš? Sa kim živiš? Ko se brine o tebi (kod kuće)? (Ispitajte da naučite o istoriji djetetovog mjesta življenja, posebno ako dijete služi zatvorsku kaznu / živi u ustanovi). Da li tvoji roditelji / skrbnici rade? Koji su glavni izvori prihoda u vašem domaćinstvu? Ideš li u školu? Gdje? Da li si ikada morao/la izostati iz škole iz bilo kojeg razloga? Zašto? (Ako dijete ne pohađa školu) Ako ne, zašto ne? Voliš li provoditi vrijeme kod kuće / sa svojom porodicom? Zašto / zašto ne? Ako ne, da li ideš negdje drugo? Gdje provodiš najviše vremena kada nisi kod kuće? Šta tada radiš? Sa kim si tada? Da li postoje neki problemi sa kojima se suočavaš kod kuće, u školi ili u zajednici? Da li postoji nešto što te čini da se osjećaš nesigurno ili ti može učiniti nažao? Odjeljak 2: Istorija slučaja Kao što sam spomenuo, posebno smo zainteresovani da naučimo o tvom iskustvu djece sa pravosudnim sistemom – možeš li mi od početka reći priču o svom slučaju? (ako je potrebno uvjerite sagovornika) Zapamtite, nećemo dijeliti tvoju priču sa bilo kojim vlastima, i nećemo spominjati tvojim rodtlejima šta nam je rečeno. Samo želimo da naučimo iz tvog iskustva tako da se sistem može unaprijediti za drugu djecu u budućnosti. Pitajte istraživačka pitanja da biste dobili što više detalja o događajima koji su doveli do uhićenja djeteta / hvatanja, ili sudjelovanja u sudskim postupcima kao žrtve/svjedoka. (Ako već nije pokriveno) Kako se slučaj odnosi na vlasti? Kakav je bio njihov odgovor? Pitajte istraživačka pitanja da bi saznali kako se slučaj vodio / ko ga je vodio i šta se dogodilo. Oslovite sve relevantne faze: Trebate pokušati dobiti detalje o svakom od koraka, uključujući kada, gdje i zašto je koji korak napravljen, koliko svaki korak traje, tko je odgovoran za svaki korak, tko još je uključen u svaki korak. Koraci mogu uključivati:

a. Uhićenje i hvatanje; b. Ispitivanje / intervjuisanje osumnjičenog, žrtve i svjedoka; c. Istraga otom pitanju; d. Optužbe prema optuženome; e. Referiranje slučaja sudu / drugom tijelu; f. Pripreme za suđenje / medijaciju; g. Suđenje / medijacija; h. Kažnjavanje / nagodba; i. Nakon kažnjavanja / nakon nagodbe.

Istražite da bi se shvatilo da li su postupci primjereni djeci implementirani tokom postupaka, posebno u vezi sa intervjuima i raspravama.

74 | S t r a n a

Kako je slučaj završen / kako je slučaj riješen? Čija je to bila odluka? Šta ste mislili o ovome? Šta je vaša porodica mislila o ovome? Kako si se osjećao/la u vezi svog isksutva? Da li postoji nešto šta bi željela/o da je bilo drugačije? Da li si vjerovao/la nadležnima koji su uključeni u proces? Zašto im vjeruješ ili zašto im ne vjeruješ? Kako ti sada ide? (Ako je relevantno) da li se dogodilo poboljšanje problema? Postoje li novi problemi sa kojima se sada suočavaš? Ima li nešto u tvom životu što bi željela/o promijeniti? Koji su tvoji trenutni ciljevi/planovi/nadanja za budućnost? Gledajući unazad, slažeš li se sa načinom rješavanja slučaja i odlukama koje su donesene? Poželiš li da su stvaru urađene drugačije? Kako? Odjeljak 3: Preporuke Šta misliš da bi unaprijedilo pravosudni sistem za tebe i drugu djecu u budućnosti? Da li imaš neke preporuke za ono što bi [vlada] trebala uraditi da bi stvari bile bolje za djecu?

III. Vodić za intervju – Roditelji čije je dijete imalo kontakt sa pravosudnim sistemom Molimo zabilježite datum i mjesto intervjua, dob, spol i članstvo manjinske grupe ispitanika i prirodu iskustva ispitanika sa pravosudnim sistemom, programom prevencije, itd.. U idealnom slučaju intervjui bi trebali biti održani jedan na jedan (ili dva na jedan, uključujući prevodioca). Predstavite se i svrhu studije: studija je o pravosudnom sistemu za djecu u Bosni, and posebno o radu UNICEF-a i njegovih partnera na unapređenju sistema, i zadovoljavanju potreba djece. Želimo da naučimo iz vaših iskustava tako da možemo saznati više o tome šta se događa u praksi i šta se još može učiniti kako bi se djeca zaštitila u budućnosti. Objasnite da je intervju dobrovoljan, dobijte pristanak i savjetujte učesnike o anonimnosti. Odjeljak 1: Pozadinska informacija / zagrijavanje Recite mi malo o svojoj porodici: tko živi u vašem domu? Koji su glavni izvori prihoda u vašem domaćinstvu? Koji su glavni izazovi ili izvori stresa s kojima se suočavate u vašem domaćinstvu? Postoje li određene teškoće u vezi vaše djece? Recite mi o vašoj djeci – da li idu u školu? (pitajte posebno o djetetu / djeci koja su uključena u slučaj). Jesu li ikada propustili školu iz bilo kojeg razloga? Zašto? (Ako dijete ne pohađa školu) Ako ne, zašto ne? Gdje vaša djeca provode najviše vremena kada nisu kod kuće? Odjeljak 2: Istorija slučaja

75 | S t r a n a

Kao što sam spomenuo, posebno smo zainteresovani da naučimo o iskustvima djece sa pravosudnim sistemom – možete li mi od početka reći priču o slučaju vašeg djeteta? (ako je potrebno uvjerite sagovornika) Zapamtite, nećemo dijeliti vašu priču sa bilo kojim vlastima, i nećemo spominjati vašem djetetu šta ste nam rekli. Samo želimo da naučimo iz vašeg iskustva tako da se sistem može unaprijediti za drugu djecu u budućnosti. Pitajte istraživačka pitanja da biste dobili što više detalja o događajima koji su doveli do uhićenja djeteta / hvatanja, ili sudjelovanja u sudskim postupcima kao žrtve/svjedoka. (Ako već nije pokriveno) Kako se slučaj odnosi na vlasti? Kakav je bio njihov odgovor? Pitajte istraživačka pitanja da bi saznali kako se slučaj vodio / ko ga je vodio i šta se dogodilo. Oslovite sve relevantne faze: Trebate pokušati dobiti detalje o svakom od koraka, uključujući kada, gdje i zašto je koji korak napravljen, koliko svaki korak traje, tko je odgovoran za svaki korak, tko još je uključen u svaki korak. Koraci mogu uključivati:

j. Uhićenje i hvatanje; k. Ispitivanje / intervjuisanje osumnjičenog, žrtve i svjedoka; l. Istraga otom pitanju; m. Optužbe prema optuženome; n. Referiranje slučaja sudu / drugom tijelu; o. Pripreme za suđenje / medijaciju; p. Suđenje / medijacija; q. Kažnjavanje / nagodba; r. Nakon kažnjavanja / nakon nagodbe.

Istražite da bi se shvatilo da li su postupci primjereni djeci implementirani tokom postupaka, posebno u vezi sa intervjuima i raspravama. Kako je slučaj završen / kako je slučaj riješen? Čija je to bila odluka? Šta ste mislili o ovome? Šta je vaše dijete mislilo o ovome? Kako ste se osjećali u vezi isksutva vašeg djeteta? Da li postoji nešto šta bi željeli da je bilo drugačije? Da li vjerujete nadležnima koji su uključeni u proces? Zašto im vjerujete ili zašto im ne vjerujete? Kako vam sada ide? (Ako je relevantno) da li se dogodilo poboljšanje problema? Postoje li novi problemi sa kojima se sada bavite? Ima li nešto u vašem životu što bi željeli promijeniti? Koji su vaši trenutni ciljevi/planovi/nadanja za budućnost? Gledajući unazad, slažete li se sa načinom rješavanja slučaja i odlukama koje su donesene? Poželite li da su stvaru urađene drugačije? Kako? Odjeljak 3: Preporuke Šta mislite da bi unaprijedilo pravosudni sistem za vaše dijete i drugu djecu u budućnosti? Da li imate neke preporuke za ono što bi [vlada] trebala uraditi da bi stvari bile bolje za djecu?

76 | S t r a n a

IV. Anketa za članove J4C radnih grupa i stručnjake sektora pravosuđa

Odjeljak 1: Pozadinske informacije

- Koji lokalitet / opština je pokrivena vašom radnom grupom?

- Koji sektor predstavljate? o Ministarstvo unutrašnjih poslova/Policiju o Pravosuđe o Tužitelja o Socijalnu zaštitu o Obrazovanje o NVO-e o Lokalne upravne vlasti o Druge

- Koliko dugo se vaša radna grupa sastaje?

- Koliko često se sastajete?

o Jednom mjesečno ili više o Barem jednom svaka tri mjeseca o Barem jednom svakih šest mjeseci o Veoma neredovno

- Da li su svi relevatni akteri redovito uključeni u radnu grupu? Ako ne, koji nedostaju?

o Ministarstvo unutrašnjih poslova/Policija o Pravosuđe o Tužitelji o Socijalni razvoj / Centri za socijalni rad o Obrazovanje o NVO-i

Odjeljak 2: Implementacija zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenim postupcima

- Koji specijalizirani stručnjaci su prisutni na vašem lokalitetu? (Zaokružite sve što vrijedi) o Sudije za maloljetnike o Tužitelj o Policija o Stručni savjetnici sudovima i tužiteljima

- Da li se preusmjeravanje na vašem lokalitetu povećalo od osnivanja radnih grupa?

o Da, dosta o Da, donekle o Ne, ostalo je isto o Uopšte se ne koristi

- Ako da, koje od sljedećeg se koristi (zaokružite sve što vrijedi):

o Policijsko upozorenje o Korektivne preporuke (tužiteljska / sudska preusmjeravanja)

Lično izvinjenje Kompenzacija štete

77 | S t r a n a

Redovno prisustvo u školi i poslu Volontiranje Tretman u medicinskoj ustanovi Učestvovanje u savjetovanju

o Načelo mogućnosti (tužiteljsko ili sudsko preusmjeravanje) - Da li se korištenje alternativa (korektivnih) povećalo na vašem lokalitetu od osnivanja radne grupe?

o Da, dosta o Da, donekle o Ne, ostalo je isto o Alternativne (korektivne) mjere se rijetko koriste

- Ako da, koje od sljedećeg se povećalo (zaokružite sve što vrijedi):

o Intenzivnija supervizija; o Upozerenje i preporuke;

Disciplinski centar Posebne obaveze

Redovno prisustvovanje nastavi

Redovnost na poslu

Stručno osposobljavanje

Volontiranje

Izbjegavanje od odlazaka na određena mjesta ili druženje sa određenim osobama

Medicinski tretman, uključujući tretman odvikavanja

Individualno ili grupno savjetovanje

Pohađanje tečaja za razvoj vještina

Učešće u sportskim ili rekreacijskim aktivnostima

Ne napuštanje mjesta prebivališta bez sudskog dopuštenja Sudski ukor

Odjeljak 3: Dostupnost preventivnih usluga i usluga podrške svjedocima

- Da li je podrška dostupna žrtvama i svjedocima na vašem lokalitetu (zaokružite sve što vrijedi): o Tokom inicijalnog razogovora sa policijom o Između razgovora i optužbe počinitelja o Između optužbe i suđenja o Tokom suđenja o Nakon suđenja

- Jesu li preventivne usluge dostupne za djecu sa 'riskantnim' ponašanjem? Da / Ne

o Ako da, molimo navedite preventivne usluge: - (Ako da) Osjećate li da su te usluge efektivne? Veoma/ donekle / ne baš / nikako

- Da li su djeci kojima je propisana alternativna mjera ili maloljetnički zatvor pružena rehabilitacijska

podrška / podrška za rješavanje osnvnih uzroka prekršaja? (Zaokružite jedno) o Da, uvijek o Ponekad o Rijetko o Nikada

Odjeljak 4: Trening i izgradnja kapaciteta

- Jeste li profesionalno uključeni u slučajeve koji uključuju djecu ili maloljetnike u kaznenim postupcima (kao optužene, žrtve ili svjedoke)?

78 | S t r a n a

- Sa koliko slučajeva ste se bavili u proteklih 12 mjeseci? - Koliko ste dana treninga imali vezano za pravdu za djecu u protekle tri godine? - A u protekloj godini? - Na skali od 1 do 5, koliko je trening bio koristan? 1 2 3 4 5 - Da li očekujete da ćete dobiti još treninga u idućoj godini? Da/Ne

79 | S t r a n a

Prilog E: Smjernice rada

PROJEKTNI ZADATAK ZA:

Konačnu evaluaciju projekta Pravda za svako dijete

Vrsta ugovora: Međunarodno institucionalno savjetovanje Trajanje: od 15 januara 2017 godine do 7 aprila 2017 godine (ukupno 45 dana) Traženo od: Švedske međunarodne razvojne agencije (Sida), Švicarske ambasade i UNICEF-a BiH Vrsta savjetovanja: Međunarodna 2. Pozadina UNICEF Bosna i Hercegovina, uz podršku Švicarske ambasade i Švedske međunarodne razvojne agencije (Sida), je implementirao projekat pravda za svako dijete od decembra 2013 godine. Ovaj projektni zadatak pruža sveukupni okvir za provođenje evaluacije ovog projekta, budući da se projekat zatvara u novembru 2017 godine. Svrha evaluacije je procjena napretka ostvarenog u odnosu na planirane aktivnosti, utvrđivanje naučenih lekcija i donošenje strateških preporuka za buduće dlučivanje u području pravde za djecu, i za UNICEF i za lokalne aktere. Evaluacija treba biti provedena od strane tima načinjen od dva čovjeka u razdoblju od 45 dana. 3. Sadržaj evaluacije U 2010 godini, UNICEF, uz podršku Švicarske vlade i Side, počeo je implementaciju projekta podrške zaštiti prava djece u pravosuđu, posebno u postupcima koji uključuju djecu u sukobu sa zakonom. UNICEF je prepoznat kao vodeća agencija u ovoj oblasti i blisko sarađuje sa vladinim partnerima na jačanju sistema pravde za djecu na svim nivoima. Prva faza projekta je pridonijela provođenju zakona o zaštiti i liječenju djece i maloljetnika u kaznenim postupcima Republike Srpske (dalje u tekstu: zakon o zaštiti) i usvajanju u Federaciji (FBIH) i Brčko Distriktu (BD) zakona o zaštiti; provođenju devet opštinskih akcijskih planova o pravdi za djecu, sa fokusom na preusmjeravanje, alternative za mjere pritvora i prevenciju prekršaja maloljetnika, i poduzetim mjerama za njihovo implementiranje; devet policijskih stanica je opremljeno sa sobama prilagođenim djeci; povećanje kapaciteta i znanja stručnjaka koji rade sa maloljetnicima u pravosuđu za djecu i pristupima sprečavanju ili reagiranju na prekršaje; uključivanje modula maloljetničkog pravosuđa u kurikulume za razvoj kapaciteta sudija i tužitelja u RS-u; svijest među donosiocima odluka i politika o stanju institucija za djeci i maloljetnike u sukobu sa zakonom u Bosni i Hercegovini (BiH); i povećanju pažnje i odgovornosti stvaraoca politika u osiguravanju institucija za djecu lišenu slobode da budu praćena i da su ažurirana prema međunarodno dogovorenim standardima. Iako su opipljivi napretci u stvaranju pravosudnog sistema koji je prihvatljiv za djecu postignuti u mnogim područjima tokom prvog projekta, uključujući podizanje pravde za djecu kao prioritet vladavine prava, mnogo posla je ostalo da se uradi. Pravni okvir i njegovo provođenje, praksa i usluge, još nisu bili u skladu sa standardima pravode za djecu. U skladu sa tom pozadinom, UNICEF i donatori su dogovorili proširenje projekta i za drugu fazu, od decembra 2013 godine do novembra 2017 godine. 4. Pregled projekta U decembru 2013 godine, UNICEF, uz kontinuiranu podršku Švicarske vlade i Side, pokrenuo je sljedeću fazu ovog projekta, uz povećanu pozornost djeci kao žrtvama/svjedocima u kaznenim postupcima i djeci u građanskim postupcima, kao i u trajnom usredotečenju na sekundarnu i tercijalnu prevenciju. Projekat pravda

80 | S t r a n a

za svako dijete teži da unaprijedi primjenu međunarodnih standarda u BiH kao bi djeca133 bila bolje uslužena i zaštićena pravpsudnim sistemom, uključujući sektore sigurnosti i socijalne zaštite. Projekat ima dva glavna cilja:

da ojača zakonsko, političko i društveno okruženje za sekundarne134 i tercijerne135 preventivne mjere za rizičnu djecu i maloljetnike u sukobu sa zaknom; i

da poveća dostupnost efikasnoj podršci i usluzi zaštite za djecu koja su žrtve/svjedoci i djecu u građanskim postupcima.

Da nadogradi na uspjesima prve faze, fokus projekta je na poticanju sekondarnih i tercijernih preventivnih vezanih aktivnosti i poboljšanju rezultata za svu djecu koja su u interakciji sa pravosudnim sistemom. U skladu sa holističkim pristupom ugrađenim u pravosuđe za djecu, pravda za svako dijete nastoji da rješava potrebe djece žrtava i svjedoka i djece u građanskim postupcima i da radi na unapređenju usluga i podrške njima prije, tokom i nakon kaznenih ili građanskih postupaka. Projekat koristi višeslojnu intervencijsku strategiju, potrebnu u mnogim aspektima pravde za djecu u kombinaciji sa složenim institucionalnim odnosima u BiH. Prateći uspjeh lokalnih maloljetnih radnih grupa za pravdu, projekat je pojačao uticaj konsolidiranjem održivosti na devet lokacija iz prve faze i uspostavljanjem radnih grupa na još sedam drugih lokacija u Federaciji (FBIH) i Republici Sprskoj (Republic of Srpska), a s ciljem stvaranju uslova koji omogućavaju provođenje preusmjeravanja, alternativnih mjera, i reintegracije, kao veće koordinacije između aktera. Istovremeno, kroz tehničku pomoć i zagovaračke aktivnosti, projekat podržava trajne promjene zakonodavnog i političkog okvira. Kao odgovor na devastaciju i traume uzrokovane neočekivanim polavama u 2014 godini, zajedno sa donatorima, dogovoreno je uključivanje i implementiranje dodatnih aktivnosti za podršku djeci i njihovim porodicama za brži oporavak. Istovremeno, tokom 2014 godine, neke su projektne aktivnosti bile otežane zbog hitnih reagiranja na koja su uticala na gotovo sve relevantne aktere. Budžet projekta iznosi 4 miliona američkih dolara.

Ključni akteri Ministarstva pravde FBiH, RS i BiH Kao članovi projektnog koordinacijskog odbora, aktivno učestvovati u planiranju programa i djeljenju informacija. Pružiti tehničku pomoć u razvoju politika i pravnog okvira. Ministarstva pravde FBiH i RS-a imaju ulogu nadzora u procesu treninga o zakonima o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenim postupcima za ne-pravosudne stručnjake, kao i nadzor nad svom djecom u pritvoru. Ministarstvo pravde RS-a implementira procjenu zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u kaznenim postupcima.

Ministarstva unutrašnjih poslova i policijski službenici RS i FBiH

Kao član projektnog koordinacijskog odbora, aktivno učestvovati u planiranju programa i djeljenju informacija. Kreirali i implementirali projekte malih razmjera koji podržavaju unutrašnju izgradnju kapaciteta u vezi pravde za djecu, i veću osvještenost među djecom o njihvim pravima. Policijski službenici učestvuju u treninzima, služe kao treneri i stručnjaci.

Ministarstva za socijalnu zaštitu i centri za socijalni rad FBiH i RS

133 U ovom dokumentu, dijete je mlađe od 18 godina. Maloljetnik je dijete koje ima između 14 i 17 godina i koje je uključeno u pravosudni sistem kao navodni prestupnik. 134 Sekundarna prevencija referira na mjere koje tretiraju djecu koja su pod rizikom ulaska u maloljetnički pravosudni sistem. 135 Tercijerna prevencija referira na mjere prevencije ponovnog prestupništva i reintegracije maloljetnika koji su u kontaktu sa zakonom. U Bosni i Hercegovini to su djeca koja imaju zmeđu 14 i 17 godina, u daljem tekstu: maloljetnici.

81 | S t r a n a

Kao članovi projektnog koordinacijskog odbora, aktivno učestvovati u planiranju programa i djeljenju informacija. Razvijanje standarda izgradnje kapaciteta i materijala za socijalne radnije u vezi pravde za djecu i posredovanje. Osoblje iz centara za socijalni rad učestvuje u lokalnim radnim grupama, služe kao treneri i stručnjaci, i implementiraju nove inicijative.

Centar za edukaciju sudija i tužilaca FBiH i RS

Organizirati i implementirati treninge za sudije i tužitelje u vezi pravde za djecu. Izdati certifikate za učesnike treninga.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH

Kao član projektnog koordinacijskog odbora, aktivno učestvovati u planiranju programa i djeljenju informacija. Razvijene smjernice u vezi prikupljanja podataka o maloljetničkoj pravdi za sve relevantna vladina tijela da bi se omogućilo izvještavanje od dječijim pravima u Bosni i Hercegovini.

Opštinske/gradske/kantonalne radne grupe

Ukupno 16 opštinskih/gradskih/kantonalnih radnih grupa uključujući 26 opština. Opštinski, kantonalni i gradski slušbenici su imali važnu ulogu u uspostavljanju i osiguravanju nesmetane implementacije lokalnih akcijskih planova osmišljenih za unapređenje postupanja prema djeci u sukobu sa zakonom, i smanjenje prekršaja.

Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), sudije i tužitelji

Kao član projektnog koordinacijskog odbora, aktivno učestvovati u planiranju programa i djeljenju informacija. Podržano usklađivanje sistema elektroničkog upravljanja slučajevima sa zakonima o zaštiti i postupanju sa djecom u maloljetnim kaznenim postupcima. Sudije i tužitelji učestvuju u lokalnim radnim grupama, i služe kao edukatori i stručnjaci za razne projektne aktivnosti.

Nacionalni stručnjaci za pravdu, UNICEF-ovi konsultatni

Razvoj trening programa, studija, procjena, i zakonodavnih analiza. Podrška provođenju raznih projektnih aktivnost na visokokvalitetan način, i osiguranje usklađenosti sa najvišom profesionalnom pravdom za dječije standarde.

Ministarstva obrazovanja, obrazovne institucije (osnove, srednje škole i univerziteti)

Saradnja sa ministrima obrazovanja uspostavljena s poštovanjem prema nekim alternativnim mjerama, identifikacija rizične djece, s poštovanjem orema učestvovanju u lookalnim radnim grupama. Školski službenici iz osnovnih i srednjih škola učestvuju u identifikaciji rizične djece, lokalnih radniih grupa, i izgradnje kapaciteta. Mreža univerziteta razvila multidisciplinarni visokoobrazovni tečaj o pravosušu za djecu, i neki univerziteti su pružili podršku pravnim klinikama za pomoć studentima prava.

Nacionalni i međunarodni NVO-i

Projekat je podržao tri NVO-a koje su značajno doprinijele implementaciji projektnih aktivnosti, posebno na lokalnom nivou. Ove uključuju: centar za istraživanje kriminalističkih znanosti, podržavajući radne grupe u Sarajevu i Istočnom Sarajevu; ured za ljudska prava, podržavajući radne grupe u Bijeljini, Banja Luci, Prijedoru, Kozarskoj Dubici, Bihać, Travniku, Tuzli, Zenici i Doboju; centar za ljudska prava podržavajući grupe u Mostaru, Čapljini, Trebinju i Livnu. Druge NVO-e koji su bili aktivno uključeni u imeplementaciju projekta uključuju Save the Children, udruženje psihologa RS-a, i udruženje tužitelja FbiH.

BiH Ombudsmen

Provedena procjena institucija koje zadržavaju maloljetnike. Redovno izvještavanje o situaciji vezanoj za ljudska prava u zemlji, uključujući prava djeteta.

82 | S t r a n a

Međunarodne organizacije i NVO-i

Puna saradnja je uspostavljena sa drugim organizacijama koje rade na pitanjima koja uključuju sektor pravde i/ili djecu, uključujući Evropska uniju, Vijeće Evrope, Razvojni prgram Ujedinjenih nacija, i Emmaus.

5. Svrha i ciljevi konačne evaluacije Prema dokumentu projekta, UNICEF, Sida i Švicarska vlada su se složili da provedu konačnu evaluaciju projekta. Evaluacija treba da obuhvati sve aspekte projekta, uključujući i dodatne aktivnosti kao odgovor na hitnost poplava, kao što je navedeno u revidiranom projektnom dokumentu. Glavna svrha konačne evaluacije je da preispita i procjeni relevantnost, efikasnost, efektivnost, održivost i uticaj projekta, te ponudi strateške preporuke za buduće odlučivanje u sferi pravde za djecu, kako za UNICEF tako i za lokalne aktere. Evaluacija će ocijeniti napredak u odnosu na projektne rezultatena cijelom području Bosne i Hercegovine i na svim projektnim lokacijama. Korisnici kojima je namijenjena evaluacija će prije svega biti UNICEF i projektno osoblje, odbor za koordinaciju, i donatori. Isto tako, rezultati evaluacije će biti podijeljeni sa relevantnim entitetskim, kantonalnim, opštinskim i državnim vladama, i drugim akterima u sferi pravde za djecu. Evaluacijski proces će biti obaviješten od strane UN' normi i standarda za evaluaciju.136

Odabrani evaluatori će dobiti širu sliku uticaja projekta prikupljanjem opažanja, težnji, povratnih informacija i podataka od relevantnih partnera, aktera i korisnika, a sve za objektivnu analizu i provođenje evalaucije. Evaluacija će težiti da naglasi ključne faktore koji su ili olakšali ili ometali provođenje projekta. Evaluacija će ispitati cjelokupno djelovanje i uticaj projekta.

Ciljevi konačne evaluacije su da:

1) procijeniti rezultate projekta prema planiranim aktivnostima, kroz objektiv relevantnosti, efektivnosti, efikasnosti, održivosti i uticaju te identifikovati da li postoje neželjeni rezultati projekta;

2) utvrditi naučene lekcije; i

3) izraditi strateške i napredne preporuke za ozlazne strategije ili područja u kojima su intervencije i dalje opravdane.

6. Ključna pitanja evaluacije Biti će potrebno poprilično znanje i razumijevanje konteksta i radnog okruženja projekta. U skladu sa prioritetima UNICEF-a, pristup utemeljen na ljudskim pravima i spolu treba biti uzet u obzi u svim evaluacijskim kriterijima. Evaluacija će procijeniti niz elemenata da utvrdi postignuća i ograničenja projekta, djelovanje, rezultate, uticaj, relevantnost i održivost. Temeljna pitanja evaluacije su: 6.1 Relevantnost i dizajn: Opseg u kojem se ciljevi bave stvarnim problemima i potrebama svojih ciljnih grupa,

prioritetima zemlje, povezanim sa nacionalnim politikama i prioritetima donatora. Pitanja koja treba istražiti uključuju:

- U kojoj mjeri su ciljevi projekta i dalje validni?

- U kojoj mjeri su državni/entitetski/kantonalni/opštinski akteri bili uzeti u razmatranje, učestovavali, ili bili uključeni u razvoj i implementaciju?

136 UN Evaluacijska Grupa, (2016). Norme i standardi za evaluaciju. Njujork: UNEG.

83 | S t r a n a

- Odgovara li projekt potrebama identifikovanih ciljnih grupa i korisnika? Jesu li uzete u obzir jedinstvene potrebe djevojčica i dječaka / u kojoj mjeri je jednakost spolova poštovana i uključena u implementaciju projekta?

- Jesu li ciljevi i rezultati projekta dosljedni i podržavaju li vladine politike, sektorske politike, i pridruživanje EU?

- Je li dizajn projekta prikladan postizanju rezultata i ciljeva?

- Je li bilo ikakvih promjena projektnog dizajna tokom implementacije? Ako jeste, jesu li dovele do značajnih poboljšanja dizajna?

- Jesu li jasno definisani koordinacija, upravljanje i finansiranje i da li su podržavali institucionalno jačanje i lokalno vlasništvo?

6.2 Efikasnost programa (procesi): Da li su inputi korišteni ili pretvoreni u rezultate na najoptimalniji ili najpovoljniji način? Da li su se isti rezultati mogli ostvariti korištenjem manje resursa? Pitanja koja trebaju biti istražena uključuju:

- Do koje mjere je podrška vladama i NVO-ima kao implementirajućim partnerima bila efikasan implementacijski modalitet?

- Do koje mjere su ciljana populacija i učesnici uzeli aktivnu ulogu u implementaciji projekta? Kroz koje načine učestovanja?

- Koliko su efikasni NVO-i u podršci implementaciji?

- U kojoj mjere su aktivnosti implementirane kao što je planirano i sa planiranim finansijskim sredstvima?

- Postoje li duplicirani napori?

6.3 Efikasnost programa (rezultati): Mjera do koje su ciljevi razvojne intervencije ostvareni ili se očekuje da budu ostvareni, iajući u vidu njihovu relativnu važnost. Koliko dobro programski rezultati doprinose ostvarivanju programskih ciljeva?

- U kojoj mjeru su programski ishodi i rezultati ostvareni? Da li su na putu da budu ostvareni kao što je planirano tokom projekta?

- Koji faktori su doprinijeli napretku ili kašnjenju u ostvarivanju proizvoda i rezultata?

- Koje su dobre prakse ili uspješna iskustva ili prenosivi primjeri identifikovane?

- Kakav je kvalitet intervencija i rezultata ostvaren na

lokalnom/opštinskom/kantonalnom/entitetskom/državnom nivou?

- Da li su bilo koje promjene u cjelokupnom kontekstu u BiH (politička situacija, hitni slučajevi/poplave) uticale na implementaciju projekta i cjelukupne rezultate?

6.4 Uticaj programa: Efekat programa na okolinu – pozitivne i negativne promjene napravljene programom (direktno ili indirektno, namjerne ili nenamjerne).

- U kojim područjima je projekt imao značajan uticaj (ako je moguće identifikovati u ovoj fazi)?

- Kako projekat doprinosi cjelokupnom procesu reforme unutar pravosudnog sistema da djecu u BiH?

84 | S t r a n a

- Koje ciljane grupe i institucije imaju koristi od projekta?

- Kako su horizontalna pitanja, kao što su pitanja spolova, invaliditeta, i opsluživanje najranjivije djece, efektivno odgovorena?

- Kako je pravda za dječje standarde uznapredovala kroz projektne aktivnosti?

- Koji faktori su pozitivno ili negativno uticali implementarciju projekta i pristup? Da li je projekat bio uspješan u prevazilaženju bilo kakvih vanjskih negativnih faktora?

- Da li je bilo pozitivnih prelijevanja rezultata?

6.5 Održivost programa: Vjerovatnoća dugoročnog nastavka koristi programa.

- Da li je projekat stvorio uslove za osiguranje da se koristi nastave i nakon projekta?

- Koliko dobro je projekat ugrađen u institucionalne strukture (nacionalne, entitetske i lokalne) da preživio nakon završetka projekta?

- Kakvi su projektni institucionalizirani trening i sveukupni razvojni kapacitet napori do sada?

- Da li je pristup/model razvijen da se može dalje širiti širom BiH?

- Da li je trajanje trenutnog projekta dovoljno da bi se osigurala održivost intervencija?

- Kako je projekat ojačao kapacitete opštinskih, kantonalnih, entitetskih i državnih aktera za

prepoznavanje i odgovaranje na potrebe djece unutar pravosudnog sektora?

- Koje preporuke mogu biti date za informisanje budućih strategija i programiranja?

6.6 Partnerstva i saradnja: Mjerenje nivoa i kvaliteta UNICEF-ove saradnje sa partnerima i implementacijskim partenrima (na primjer: donatora, NVO-a, Vlada, drugih UN agencija itd.)

- U kojoj mjeri su partnerstva tražena i uspostavljena i sinergije kreirane u pružanju pomoći?

- Da li su efikasni i obostrano zadovoljavajući aranžmani saradnje uspostavljen između UNICEF-a i NVO partnera? Drugih UN agencija? Vladinih institucija? Drugih partnera?

- Da li su partnerski inputi kvalitetni i blagovremeno dati? Da li su partneri u potpunosti i efektivno završili svoje obaveze?

- Da li projekat doprinosi cjelokupnoj UN strategiji za zemlju?

- Da li su se pojavili neki novi partneri koji nisu incijalno identifikovani?

7. Obim evaluacije i ograničenja Evaluacija pokriva period of januara 2014 godine di decembra 2016 godine (kratak pregled i ažuriranje će se uraditi na kraju programa, u decembru 2017 godine). Geografski opseg evaluacije treba da obuhvati Federaciju, Republiku Srpsku i Brčko Distrikt, kao i ukupan napredak na 16 projektnih lokacija. Međutim, ne očekuje se da će se provesti detaljna procjena na svakoj lokaciji. Jedno ograničenje ove evaluacije se odnosi na ukupno vrijeme - evaluacija će realno biti u mogućnosti da procjeni otprilike tri godine aktivnosti (januar 2015 godine – decembar 2016 godine), ali značajnije, podaci za 2016 godinu neće biti dostupni u vrijeme provođena evaluacije. Dakle, službeni podaci za samo dvije godine implementacije projekta će podržati analizu.

85 | S t r a n a

Drugo ograničenje se odnosi na ukupnu sveobuhvatnu prirodu projekta i brojne aktere – s obzirom na ograničenja od oko seset dana za istraživanja na terenu, evaluacijski tim neće moći da komunicira sa svim relevantnim akterima, niti da dobije informacije iz prve ruke o svim aspektima realizacije projekta. Kao olakšavajuća strategija, onlajn anketa među svim akerima može dozvoliti evaluacijskom timu da dođe do šireg presjeka korisnika projekta.

8. Metodologija U ovoj evaluaciji, i kvalitativne i kvantitativne metode istraživanja će biti primjenjivane. Analiza će se oslanjati na informacije prikupljene od raznih interesnih grupa, dostupnih podataka, kao i suhog pregleda. Metodologija treba da uključi sljedeće elemente:

- Suho istraživanje, uključujući sve relevantne projektne dokumente; godišnje radne planove, tabela pokazatelja monitoringa, izvještaje monitoringa, razvijene trening materijale, razvijene vodiče, odluke o formiranju radnih grupa, radne planove opštinskih radnih grupa, izvještaje NVO implenetacijskih partnera, minute odbora koordinacijskog projekta, itd.

- Pojedinačne sastanke i polustruktuirane intervjue sa projektnim osobljem UNICEF-a, korisnicima, NVO implementacijskim partnerima, vladinim akterima, i drugima koji ima korist od projektnih aktivnosti.

- Onaljn anketa za korisnike projekta, slična onima koje su korištene za srednjoročni pregled, što će omogućiti upoređivanje rezultata.

Očekuje se da metodologija bude razvijena od strane evaluacijskog time unutar početne faze, i podijeljena sa UNICEF-om, Švicarskom vladom i Sidom za odobrenje.

9. Ključni rezultati i vremenski okvir Od evaluacijskog tima se očekuje da proizvede i podnese sljedeće rezultate:

Radni plan i metodologiju do 13 januara 2017 godine (da bude odobreno od strane UNICEF-a do 31

januara 2017 godine);

Prvi nacrt evaluacijskog izvještaja (nacrt nalaza, zaključke i preporuke iz svih izvora podataka koji su

korišteni u evaluaciji) do 28 februara 2017 godine;

Drugi nacrt evaluacijskog izvještaja do 14 marta 2017 godine;

Konačni evaluacijski izvještaj do 28 marta 2017 godine;

Sažetak evaluacije i Power Point prezentacija koji sumiraju glavne nalaze i preporuke iz glavnog

izvještaja do 31 marta 2017 godine;

Konačna prezentacija – isporuka Power Point prezentacije evaluacije za aktere do 7 aprila 2017 godine.

Molimo imajte na umu da radni plan i metodologija, nacrti izvještaja i konačni izvještaj o evaluaciji treba da budu dostavljeni na engleskom jeziku, dok sažetak evaluacije i Power Point Prezentacija treba da budu podnešeni na oba jezika, i na engleskom i na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku.

10. Evaluacijski tim Evaluaciju će voditi međunarodna institucija koja treba da angažira tim od dva evaluatora, jednog međunarodnog evaluatora kao voditelja evaluacije i jednog nacionalnog evaluatora iz Bosne i Hercegovine, jer je važno da jedan od članova tima govori i piše tečno na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku. UNICEF će odobriti sve članove tima nakon primitka individualnih biografija, referenci, i radnih uzoraka. Voditelj evaluacije će voditi evaluacijski proces u svim fazama i koordinirati će saradnju sa UNICEF-om i drugim akterima koji su uključeni. Voditelj evaluacije će biti odgovoran za sve komponente evaluacije i za pružanje ranije navedenih očekivanih rezultata na vrijeme i po prihvatljivoj kvaliteti.

86 | S t r a n a

Vođa evaluacije će usko sarađivati sa Odjelom za zaštitu djece UNICEF-a Bosne i Hercegovine i Odjela za monitoring programa i evaluacija, i izvještavati će UNICEF-ovom specijalisti za monitoring prograna i evaluacija.

Evaluacijski tim treba djelovati sa integritetom i poštovanjem prema svim akterima u skladu sa UNEG etičkim smjernicama za evaluaciju.137 U izvještaju evaluatori ne bi trebali da referiraju na lične podatke koji su dobijeni tokom evaluacije, niti da dijele bilo kakve nalaze u vezi pojedine djece, porodica ili pojedinih institucija. Evaluacijski tim treba da teži visokokvalitetnom i etičkom radu vođenom prema profesionalnim standardima i etičkim i moralnim principima.

Međunarodni voditelj evaluacije treba posjedovati sljedeće sposobnosti:

Napredni univerzitetski stepen obrazovanja iz prava ili društvenih nauka (certifikati iz evaluacijskih

studija su prednost);

Opsežno iskustvo u izradi i provođenju evaluacija i anketa, kvantitativnih i kvalitativnih analiza i

analiza podataka (najmanje 6 godina);

Izvanredno znanje monitoringa i evaluacijskih metodologija; pouzdano prosuđivanje i sposobnost da

se objektivno evaluiraju programi u smislu procesa, kao i postignuti rezultati (dokazano ranije

provedenim evaluacijama i referencama);

Iskustvo u provođenju evaluacija vezanih za pravo blikso djeci ili zaštitu djece;

Dokazano znanje o pravu djeteta, ljudskim pravima, jednakosti spolova i socijalnoj inkluziji;

Vrlo dobar pisani i govorni engleski jezik je potreban ako je vođa tima međunarodni ekspert, dok je

potreban izvanredan pisani i govorni bosanski/hrvatski/srpski i engleski jezik ako je vođa tima

nacionalni ekspert;

Izvrsne komunikacijske i prezentacijske vještine

Izvanredne vještine u radu sa ljudima i organizacijom timskog rada;

Izvanredne analitičke vještine pismenog izvještavanja;

Izvanredne konceptualne vještine;

Sposobnost držanja sa striktnim rokovima;

Poznavanje konteksta države koji se odnosi na pravosudni sistem je prednost;

Poznavanje misije i mandata UNICEF-a je prednost.

Član nacionalnog evaluacijskog tima je dužan da posjeduje sljedeće sposobnosti:

Napredni univerzitetski stepen obrazovanja iz oblasti prava ili društvenih nauka;

Minimalno 3 godine stručnosti u području evaluacije i stručnosti u programima vezanim za

pravosuđe i zaštitu djece;

Dokazano znanje o pravima djeteta, ljudskim pravima, ravnopravnosti spolova i socijalnoj

uključenosti;

Dokazano znanje pravosudnog sistema i sistema zaštite djeteta u Bosni i Hercegovini ;

Dokazana sposobnost u pripremi intervjua/fokusnim grupama i drugim instrumentima evaluacije;

Izvrsne komunikacijske i prezentacijske vještine na engleskom jeziku za članove međunarodnog tima;

izvrsne komunikacijske i prezentacijske vještine na bosanskom/hrvatskom/srpskom i engleskom

jeziku za članove nacionalnog tima;

137 Dostupno ovdje: file:///D:/UNICEF%20BIH/J4C%20Implementation/Evaluation/Other%20Evaluation%20ToRs/UNEG_FN_ETH_2008_EthicalGuidelines.pdf

87 | S t r a n a

Izvrsne analitičke vještine i vještine pismenog izvještavanja;

• Upoznatost sa misijom UNICEF-a je prednost.

Konsultanti ne smiju imati nikakve veze sa programom, ili UNICEF-om, niti mogu imati ličnu korist od

rezultata evaluacije.

11. Radna stanica i službena putovanja Cjelokupan rad na terenu će se odvijati u Bosni i Hercegovini; sva službena putovanja će biti raspoređena, dogovorena i odobrena od strane UNICEF-a tokom početne faze. 12. Trajanje Očekivano trajanje ugovora je od 9. januara do 7. aprila 2017. godine, sa ukupno 45 radnih dana.

i | s t r a n a kara apland i profesor carolyn ... | s t r a n a lista tabela i slika tabele tabela...

Documents