5/24/2018 Hume Osjecaj Covjecnosti

1/3

1

Osjeaj ovjenosti: temelj morala

David Hume (1711-1776)

Kada ovjek drugoga ovjeka naziva svojim neprijateljem, svojim rivalom,svojim suparnikom, svojimprotivnikom, tada se smatra da on govori jezikomsamoljublja i da izraava osjeaje koji su svojstveni njemu samome te kojiproizlaze iz njegovih posebnih okolnosti i situacije. Ali kada bilo kojemovjeku dijeli epitete pokvarenog ili mrskog ili izopaenog, tada on govoridrugim jezikomi izraava osjeajeza kojeoekuje da e ih odobravati svanjegova publika. On se ovdje, prema tome, mora udaljiti od svoje osobne iposebne situacije i mora izabrati gledite koje je zajedniko njemu iostalima; treba pokrenuti neko univerzalno naelo ljudskog ustrojstva idotaknutistrunu s kojom je cijelo ovjeanstvo u suglasju i simfoniji. Akoon, dakle, namjeravaizraziti da taj ovjek posjeduje svojstva koja su tetnaza drutvo, tada je izabrao to zajedniko gledite i dotaknuo je naeloovjenosti s kojim se, u nekoj mjeri, slae svaki ovjek. Dokle god jeljudsko srce sastavljeno od istih elemenata kao to je sada, ono nikada neebiti posve ravnoduno prema javnome dobru, niti e biti potpunonedirnuto sklonostima karaktera i dobrog vladanja. I premda ovaj osjeajovjenosti moda i nije openito cijenjen tako jako poput tatine iliastohleplja, ipak on sam, kao zajedniki svim ljudima, moe biti temeljmorala ili bilo kojeg opeg sustava pokude ilihvaljenja. astohleplje jednogovjeka nije astohleplje drugoga, niti e isti dogaaj ili predmet zadovoljitiobojicu; ali ovjenost jednog ovjeka jest ovjenost svakoga i isti predmetdotie ovu strast kod svih ljudskih bia.

Ali osjeaji, kojiproizlaze iz ovjenosti, nisu tek isti kod svih ljudskihbia i ne izazivaju tek isto odobravanje ili prijekor,ve takoer obuhvaajusva ljudska bia; takoer ne postoji nitko ije ponaanje ili karakter nije,

pomou ovih osjeaja, kod svakoga predmet prijekora ili odobravanja.Tome naprotiv, one druge strasti, obino nazvane sebinima, ujednoizazivaju razliite osjeaje kod svakog pojedinca, sukladno njegovojposebnoj situaciji, te gledaju na vei dio ovjeanstva s krajnjomravnodunou i nebrigom. Tko god me visoko cijeni i potuje, ugaamojoj

Izvornik: David Hume,An Enquiry Concerning the Principles of Morals(1751). Tekst je preveden

prema David Hume, Affection of Humanity: The Foundation of Morals [izvadak iz An Enquiry

Concerning the Principles of Morals], u: Peter Singer (ur.), Ethics(Oxford University Press, Oxford 1994),

str. 37-38. Prevela Lovorka Maarevi.

5/24/2018 Hume Osjecaj Covjecnosti

2/3

2

tatini; tko god izraava prezir, vrijea me i ini nezadovoljnim; no kako jemoje ime znano tek malom dijelu ovjeanstva, malo je onih koji ulaze u

podruje ove strasti ili kao takvi pobuuju moju ili naklonost ili gnuanje.No ukoliko se ponaate okrutno, drsko ili barbarski, u bilo kojoj zemlji ili ubilo koje svjetsko doba, ubrzo usmjeravam pogled na tetnu sklonosttakvog ponaanja i prema njemu imam osjeaj gnuanja i nezadovoljstva.Nijedan ovjekne moe biti toliko udaljen da bih, u ovome svjetlu, premanjemu bio potpuno ravnoduan. I dalje treba davati prednost onome to jekorisno za drutvo ili za samu osobu. I svako svojstvo ili postupak svakogljudskog bia treba, na ovaj nain, biti svrstano u neku klasu ili pod nekinaziv koji izraavaopi prijekor ili odobravanje.

to jo, dakle, moemo traiti kako bismo osjeaje koji ovise oovjenosti razluili od onih koji su povezanis bilo kojom drugom strau,ili kako bismo odgovorili zato su ovi prvi, a ne ovi drugi, izvor morala?Koje god ponaanje stjee moje odobravanje, time to dotie mojuovjenost, takoer postie odobravanje cijelog ovjeanstva,time to utjeena isto naelo u njemu; ali ono to slui mojoj pohlepi iliastohleplju ugaatim strastima samo u meni, a ne utjee na pohlepu i astohleplje ostatkaovjeanstva. Ma koliko da je osoba udaljena, ne postoji okolnost ponaanjabilokojeg ovjeka, pod uvjetom da ono ima dobrotvornu sklonost, koja nijesuglasna s mojom ovjenou; ali prema svakom ovjeku, koji je tolikoudaljen da moju pohlepu ili astohleplje niti osujeuje niti joj slui, ove sustrasti potpuno ravnodune.Prema tome, budui da je razlika izmeu ovihvrsta osjeaja toliko velika i oigledna, prema njoj mora ubrzo bitioblikovan i jezik koji mora izumiti osebujan skup izraza kako bi izrazio oneuniverzalne osjeaje prijekora i odobravanja kojiproizlaze iz ovjenosti iliiz shvaanj o opoj koristi i njezinoj suprotnosti. Vrlina i Porok postajutada znani; moral je priznat; uoblienesu odreene ope ideje o ljudskompostupanju i ponaanju; takve se mjere oekuju od ljudi u takvimsituacijama. Ovaj je postupak predodreen da bude u skladu s naimapstraktnim pravilom; onaj drugi nije. I takvim se univerzalnim naelima

estokontrolira i ograniava posebne osjeaje sebeljublja.1

1 Na temelju i uma i iskustva ini se izvjesnim da neki primitivan, neuki divljak svoju ljubav i

mrnju upravlja prvenstveno prema idejama osobne koristi i tete te da ima tek blijede predodbe o

nekomopem pravilu ili sustavu ponaanja. On zduno mrzi ovjeka koji mu u bitci stoji nasuprot, ne

samo u sadanjem trenutku, to je gotovo neizbjeno, ve zauvijek; niti je zadovoljan bez vrlo estoke

kazne i odmazde. Ali mi, navikli na drutvo i na ira razmiljanja, smatramo da taj ovjek slui svojoj

vlastitoj zemlji i zajednici; da bi svaki ovjek u istoj situaciji uinio isto; da se mi sami, u slinim

okolnostima, ponaamo slino; da je, openito, ljudsko drutvo najvre ukoliko se ravna takvim

maksimama: i ovakvim pretpostavkama i gleditima donekle ispravljamo nae primitivnije i

5/24/2018 Hume Osjecaj Covjecnosti

3/3

3

uskogrudnije strasti. I premda e mnogo od naeg prijateljstva i neprijateljstva i dalje biti upravljano

osobnim razmiljanjima o koristi i teti, mi opim pravilima koja smo navikli potovatiodajemo barem

to priznanje da esto izopaujemo ponaanje svog protivnika,imputirajui mu zlobu ili nepravednost,

kako bismo dali oduka onim strastima koje proizlaze iz sebeljublja i osobnog interesa. Kada je srce

puno bijesa, ono nikada ne eli izlike ove naravi; mada su te izlike katkad toliko isprazne, poput one

Horacijeve, koji se, nakon to ga je umalo zdrobilo oboreno stablo, dosjetio da za umorstvo oca optui

onoga tko ga je prvi zasadio.