Boris Deulovi: Hrvatski steci i druge budalatine

Boris Deulovi: Hrvatski steci i druge budalatine

on June 1 |

in Aktuelno, Steci |

by Gorin |

with No Comments

Zvao me nekidan u dva iza ponoi Koo da ispria vic. Ima on taj obiaj, zovne u gluho doba noi iz kafane da ispria vic.

Elem, Bobi odluio da postane pjesnik, napisao zbirku pjesama i ta?: na Vidokoj pjesnikoj noi u Stocu odmah dobio nagradu Hrvatski steak i zavrio na televiziji. Gospodine Bobi, pitala ga zgodna voditeljica, kolko sam shvatila, vi ste pjesnik? Jata sam, samouvjereno potvrdio Bobi. Amater?, nastavila dalje voditeljica. Mater nije, spremno e on. Ona je domaica, malo po kuinji, malo po bati, i tako.

Znam, smijeno zvui, ba kao vic, ali bogami vic nije. Na pjesnikoj manifestaciji Vidoka no, koja se ve drugu godinu odrava na najslavnijoj bosanskohercegovakoj srednjovjekovnoj nekropoli Radimlji, organizatori iz Matice hrvatske u Stocu zaista dodjeljuju nagradu to se zove Hrvatski steak.

Kome je pala na pamet ta upravo monumentalno vulgarna budalatina, da neto nazove Hrvatski steak, historiografiji je naalost nedovoljno poznato. Zna se samo da je pala na sastanku hrvatskih kulturnih pregalaca u Stocu prole godine, kad su u sklopu dana Matice hrvatske naumili organizirati Stolako kulturno proljee, u sklopu Stolakog kulturnog proljea prirediti Vidoku pjesniku no, a u sklopu Vidoke pjesnike noi dodijeliti nekakvu nagradu, kakav je ve uostalom red na danima, veerima i noima poezije, jebe poetsku manifestaciju na kojoj se ne dijeli nekakva medalja, plaketa, vijenac, neto, bilo to.

- Hrvatski steak! uskliknuo je netko s dna stola, nakon ega se zauo snaan prasak.

Dok su se ostali okrenuli, ve tamo nije bilo nikoga samo oblak praine.

- Tko je to rekao? zbunjeno je pitao predsjedavajui.

- Ja! zauli su tada okupljeni tanani glasi, podigli se sa stolica, i kad se praina razila, u dnu stola ugledali golemi, lijepo isklesani steak. Tu sam, ispod!

- ta radi tu, iv bio?!

- Nita tekom mukom javio se nesretnik odozdo. Nego mi pao na pamet hrvatski steak.

- Kako bogati hrvatski steak?

- Tako to pod njim lei Hrvat stenjao je nesretnik. Budalo.

- To je dobro, odlino! Hrvatski steak. Sjajno! oduevio se, vele, predsjedavajui. Jo samo da odluimo kome emo ga dodijeliti.

- to se mene tie, moe i Radovanu Karadiu procijedio je tada glas pod kamenom gromadom samo ga diite sa mene!

Tako je, kau, u Stocu prole godine ustanovljena pjesnika nagrada Hrvatski steak. Tko god da je bio genij kojemu je ta stvar pala na pamet, bio je lijepo udaren. Razumljivo, jer nije ugodno kad ti na pamet padne kameni monolit od dvije tone. Ne znam tako to pie na steku kojega Matica hrvatska Stolac od tada dodjeljuje pjesnicima, ali valjalo bi uklesati neto, ta ja znam, Boe, davno mi je na um pao, i vele ti mi je pod njim leati.

Odavno, naime, hrvatski steak Hrvatima pada na um, ali tek sad ga je pogodio. Prvi put, to se zna, na pamet im je pao jo tamo devedesetih, kad su vrijedni neimari iz Ciste Provo kraj Imotskog prekrasnu nekropolu steaka uz cestu prema Trilju ukrasili velikim kriem i golemim jarbolom s hrvatskom zastavom. Da ne bi valjda bilo nesporazuma iji su to zapravo steci, za ije babe zdravlje i za ijeg babe groblje. Za razliku od onog nesretnika iz Stoca, kojemu e hrvatski steak na pamet pasti cijelih dvadeset godina kasnije, neimari iz Ciste Provo bili su bolje sree: u posljednji trenutak, netom prije nego to e im na um pasti hrvatski steci, oni su sili s uma. Bilo je, pria se, ba gadno.

- Evo tu su pali jo vidno uzbuen priao je tada novinarima naelnik opine, pokazujui uz cestu rasute divovske kamene gromade. Iem ja cestom, kad ujem neto, fijuuu, pogledam gore, a ono hrvacki steci. Brat bratu sedamdeset komada, ovoliki. Isto ve-be-er. I di e, ravno meni na um. Ja povikao uvaaaj!, pa bre-bolje siao, kad u taj as, bum!, hrvacki steak. Evo tu. Za dlaku!

Tragedija je, kako vidimo, izbjegnuta u zadnji as, pa je prvi incident sa hrvatskim stecima zavrio bez rtava. Tragedija i rtve nisu se, meutim, mogle izbjei kad je prije osam godina hrvatskoj domoljubnoj inteligenciji u Stocu palo na pamet na zatienom lokalitetu nekropole steaka na Radimlji sagraditi spomenik posve logino rtvama bleiburke tragedije. Pokazalo se kasnije kako je sva srea da je domoljubna inteligencija u Stocu ve odavno sila s uma, pa su pod spomenikom ostale jedino rtve Bleiburga. Davno sam ti s uma siao, i vele ti mi je pod njim leati.

Tako je meu drevnim kamenim spavaima na Radimlji da ne bi bilo nesporazuma iji su to zapravo steci, za ije babe zdravlje i za ijeg babe groblje osvanula fontana u obliku kria, a u njoj kameni spomenik s natpisom U ast muenika za vjeru i Domovinu Krini put Stolac 1945-2005. Godinama su tu hrvatski domoljubi polagali vijence i drali mise, dok netko nije primijetio oitu stvar: nigdje se ne spominje Hrvatska! Koji muenici, za koju vjeru, za koju domovinu? Ne zna ovjek je li to spomenik hrvatskim katolikim muenicima s Bleiburga, ili Brigadi muenika Al-Akse. I jesu li oni steci uokolo srednjovjekovno katoliko groblje ili ta je.

Stvar je postala jo ozbiljnija kad je prole godine krenula meudravna inicijativa Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore da se steci kao zajednika kulturna batina upiu na listu spomenika pod zatitom UNESCO-a. Vidjeli tada hrvatski domoljubi da je vrag odnio alu, da e steci ispasti boeprosti regionalna, ili jo gore, svjetska batina, pa im konano pao na pamet pravi, autentini Hrvatski steak. Trebalo je jo samo odluiti kome da ga dodijele.

- Imate li koga na umu? pitao je predsjedavajui.

- Jok dobacio je netko. Svi sili.

Elem, dosadilo pjesniku Bobiju da ga zajebavaju zbog Hrvatskog steka, pa odluio da postane arheolog. Na osnovu nekih nedvojbenih materijalnih dokaza, poput velike hrvatske zastave na nekropoli steaka u Cisti Provo, ili spomenika rtvama Bleiburga na nekropoli Radimlja, dokazao on da su steci hrvatski, pa zavrio na televiziji. Gospodine Bobi, pitala ga zgodna voditeljica, evo u Osloboenju pie da je Hrvatski steak vulgarna budalatina. Mogu da govore to hoe, samouvjereno e Bobi, ja sam arheolog, oca im jebem! Amater?, nastavila dalje voditeljica. I mater, spremno e on, i mater.