hrvatski institut za liturgijski pastoral - 6živovre...milosrđe i duhovnost srca od 3. lipnja do...

Milosrđe i duhovnost srcaod 3. lipnja do 2. srpnja 2016.

živo vreloživoživoliturgijsko-pastoralni list

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • GOD. XXXIII. • CIJENA: 13 KN62016

ISSN 1331-2170 – UDK 282ISSN 1331-2170 – UDK 282

God. XXXIII. (2016.)Liturgijsko-pastoralni list

za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:mons. Ivan Šaško,

Ante Crnčević, Petar Bašić,Ivan Ćurić, Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:mons. Ivan Šaško

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Vječna Tadić Stepinac

Grafi čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Ksaverska cesta 12a10000 ZAGREB

Telefon: 01 5635 050Faks: 01 5635 051e-mail: [email protected]

www.hilp.hr

Tisak:Grafi ka Markulin, Lukavec

ISSN 1331-2170 – UDK 282

živo vrelo

urednikova riječ 1 Ranjena Ljubav

naša tema: Milosrđe i duhovnost srca 2 Milosrđe i duhovnost srca, A. Crnčević

Ikona Gospe od (Božje) nježnosti, I. Šaško

otajstvo i zbilja 18 Biblijska razmišljanja:

S. Slišković, A. Vučković, D. Runje,I. Raguž, I. Šaško

Presveto Srce Isusovo

Deseta nedjelja kroz godinu

Jedanaesta nedjelja kroz godinu

Dvanaesta nedjelja kroz godinu

Trinaesta nedjelja kroz godinu

u duhu i istini 38 Molitva Presvetomu Trojstvu za snagu milosrđa

trenutak 40 Nedovršenost liturgije

6 • 2016

MOTIV NA NASLOVNICI:Krist u slavi. Motiv mozaika u bazilici San

Vitale, Ravenna, 6. st.

Foto: Shutterstock.com

UREDNIKOVA RIJEČŽIVO VRELO 6–2016.

živo vrelo 1

MRanjena Ljubav

M ilosrđe je više od sućutnosti. Sućutnost je katkada nedo-statna da bi ozdravila ranjenost u kojoj se čovjek nalazi jer čovjek ne žeđa samo za zdravljem i sigurnošću, nego

i za ’zdravim‘ odnosima, za ljubavlju u kojoj se nitko ne osjeća ma-njim od drugih ili ovisnim o drugima. Ljubav uvijek oslobađa punu slobodu osobe. Našim ljudskim djelima suosjećanja i milosrđa po-trebno je, stoga, »pročišćenje« onom ljubavlju u kojoj je Bog ljubio čovjeka predajući sebe, u potpunosti, za čovjekovo spasenje. Kršća-ninova ljubav nije nikada izvorna ili »samo osobna« jer bi time po-kazala svoju nesavršenost. Kršćaninova je ljubav nasljedovateljska. Ona izvire iz Božje ljubavi kojom je ljubljen. I djela milosrđa koja Kristov učenik čini proizlaze iz Božjega milosrđa. »Božje milosrđe nije posljedica našega spremna srca, nego njegov uzrok. Ono pret-hodi svakomu našem djelovanju.« (Ch. Schönborn)

Isusovo na križu probodeno srce objavljuje nam da je Bog »ra-njen ljubavlju« prema čovjeku. To je ljubav koja se nije bojala rana i trpljenja, ljubav koja nije uzmakla pred čovjekovom nevjernošću i neposluhom, ljubav koja nije posustala ni u najtežem iskušenju – u predanju na križ i smrt. Čovjekovo odbijanje ljubavi i njegovo otvrdnulo srce dalo je razlog punini Božjega smilovanja.

Svetkovina Presvetoga Srca Isusova, slavljena u Godini milo-srđa, pobuđuje misao vjere na promišljanje o zbilji spasenja koja stoji u temelju te dugostoljetne duhovnosti i vjerničke pobožnosti. Srce je središte čuvstva i ljubavi koja jedina daje opravdanje trplje-nju Pravednika i umiranju Onoga u kojemu je izvor života. Njegov »otvoreni bok« otvorena su vrata svakomu tko je ranjen nesavrše-nošću i slabošću ljubavi, svakomu tko žeđa za ozdravljenjem lju-bavi. Isusovo probodeno srce pokazuje da Božja ljubav nije svedi-va na puku blagonaklonost ili dobrohotnost spram čovjeka. Rane zadane Ljubavi nisu umanjile njezinu snagu. Štoviše, postale su nepresušno vrelo na kojem se pročišćuje i snaži svaka naša ljubav.

Urednik

2

NAŠA TEMA Milosrđe i duhovnost srca

2

PNAŠA TEMA

PNAŠA TEMA

GDuhovnost koja stoji u temelju pobožnosti

prema Presvetome Srcu Isusovu unosi nas u

zajedništvo božanskoga života. Kristovo otvoreno

srce otvorena su vrata i poziv čovjeku na ulazak

u odnos ljubavi koja struji između Oca, Sina i Duha

Svetoga. Udioništvo u tome odnosu preobražava

sav čovjekov život i sve odnose, unoseći u zbilju svijeta logiku paradoksa

ljubavi. Tako misao vjere pronalazi svoj

izrijek i osvjedočenje u čovjekovoj najdubljoj intimi, u njegovu srcu,

prenoseći »osjećanje Ljubavi« na sav doživljaj

stvarnosti u kojoj živi.

Govor o milosrđu u Godini milosrđa može lako postati zamor-nim i izlišnim. Čini se da se mnogim redovitim aktivnostima želi olako dati predznak uzet iz pastoralnoga nadnaslova ove

Godine, slično kako smo to činili prije tri godine, u Godini vjere, ili ranije u godinama koje su bile posvećene nekima drugim vidicima kršćanskoga življenja. Unatoč takvomu možebitnom dojmu, stano-vitim ponavljanjima i katkada usiljenim nametanjima temâ, čini se da je Godina milosrđa, mimo očekivanjâ, potaknula niz promišlja-nja i pokrenula brojna propitivanja koja su u našemu kršćanskome iskustvu bila dijelom zaboravljena ili potisnuta. U tome smislu po-kušat ćemo ovdje promišljati o kretanjima u duhovnosti i pobožno-sti Crk ve, tražeći odgovor na pitanje jesu li suvremena kretanja, pa i govor o milosrđu, novost kršćanske duhovnosti ili ih možemo pratiti kao neprekinuti hod Crkve u njezinome hodočašću kroz svijet.

Duhovnost Crkve, oslonjena na Kristovo djelo spasenja i na slav-lje sakramenata, koji su uzbiljenje Božjega spasenjskoga djela, u sva-kome je vremenu pronalazila neki izrijek u koji se zaodijevala vjer-nička osjetljivost i pobožnost puka. Uvid u oblike pobožnosti koji se rađaju u krilu Crkve kroz povijesna i kulturalna razdoblja može nam biti pokazateljem koje je naglaske i vidike preferiralo pojedino vri-jeme u življenju vjere. Iz tih nagnuća mogu se iščitavati stremljenja Crkve, njezine brige, zajedno s krizama koje je podnosila na svome biću. U pučkoj pobožnosti zrcali se lice Crkve i odražava misao vjere. Primjerice, svojedobni nastanak pobožnosti križnoga puta, zajedno s pobožnošću jaslica, jasan su odjek vjerničke osjetljivosti visokoga srednjega vijeka za zemaljskoga Isusa, za Krista u tijelu, što je usmje-ravalo snažnom osjećajnošću prožetu pobožnost prema Kristovu utjelovljenju i njegovu trpljenju. Iza svakoga oblika pobožnosti stoji, naime, neka slika Krista i neka slika Crkve.

Korisno je, stoga, pitati se koji bi bili specifični oblici pobožnosti našega vremena i što oni mogu reći o našoj vjeri, o našemu poimanju Krista i Crkve. Zacijelo, nije lako prosuđivati vlastito vrijeme jer ga nije moguće u cijelosti obuhvatiti nekom jasnom ili jednoznačnom prosudbom, još manje zahvatiti nekim zajedničkim nazivkom. Naše će vrijeme biti jasnije prosuđivano kada nas više ne bude u vremenu. Kao što se planinu može pogledom obuhvatiti jedino iz daljine, tako

Milosrđe i duhovnost srcaŠtovanje Presvetoga Srca Isusova i nova gibanja u duhovnosti

Ante Crnčević

2živo vrelo 3 2

je potreban vremenski odmak da bi se sagledalo neko vrijeme, njegova misao, kultura, stremljenja i sve ono što ga u bitnome obilježava i oblikuje.

Unatoč toj zahtjevnosti, postoje vrijedni pokuša-ji zamjećivanja kretanjâ u religioznosti i duhovnosti našega vremena, obilježenoga utjecajem postmoder-noga društva i kulture. Francuski filozof i sociolog re-ligije Frédéric Lenoir suvremenu religioznost opisuje kao »fluktuirajuću«, nestalnu, bez čvrstoga i stalnoga oslonca, što pak tvori »vjerovanje bez sigurnosti«. To je religioznost u kojoj se iskazuje nepovjerenje pre-ma svakome smislenom obredu, formi i unaprijed zadanim obrascima ispovijedanja vjere, a preferirani vjernički skepticizam otvara prostor vlastitome na-dahnuću, spontanosti i svijesti o ’neponovljivosti‘ svakoga novoga trenutka. Duhovnost oblikovana u tome ozračju nema povjerenja u velike sustave i ve-like religije. To je duhovnost koja se živi u osobnome pronalasku sebe, duhovnost bez pripadnosti. Suvre-mena religioznost ne počiva na objavi i na životnome uvjerenju, nego sve više na osobnome izboru, podlož-nu trajnim promjenama i novim ’nadahnućima‘.

Stoga će neki mislioci čovjeka našega vremena nazvati duhovnim no-madom. Napuštajući radikalni ateizam i udaljujući se od redovite i usustav-ljene religijske prakse, čovjek ovoga vremena pojavljuje se kao tragatelj za duhovnim. Više ga, čini se, ispunja traganje, negoli radost pronalaženja. Si-gurnost i pronalazak sebe poimaju se kao učmalost ili kao ograničavajuća pripadnost, koju se doživljava kao nijekanje sebe i vlastite slobode. Traganje i stalnost promjene pojavljuju se kao novi ’dom‘ duhovnosti. Ako je misao o Božjoj smrti, vođena Nietzscheovom krilaticom »Bog je mrtav«, dala pečat misli na početku prošloga stoljeća, kraj stoljeća i početak tisućljeća doveli su čovjeka pred priznanje: Bog nije mrtav; nismo ga ubili. Štoviše, govori se na nov način o njegovoj sveprisutnosti. Ponovno se govori o religioznosti, ali bez pripadnosti religijskim sustavima. Sociolozi zamjećuju metamorfoze božanskoga (F. Lenoire: Les métamorphoses de Dieu, 2003.). Nije umro Bog, nego zamiru religije. Ostala je religioznost, ostala je duhovnost. Preo-blikovana je slika Boga.

Paradoksalno je da se u tim postmodernim gibanjima sve jasnije zamje-ćuje ponovna »očaranost« arhaičkim i kozmičkim oblicima religioznosti koji pronalaze mjesta u sinkretizmu, podložnu brzim preobrazbama. Du-hovni nomadizam ne susreće se samo u ’međureligijskoj razmjeni‘ sadržajâ i oblika duhovnosti, pobožnih vježba ili kultnih izričaja; on je zamjetljiv i unutar katoličkoga identiteta vjere, bez da se poseže za drugim religijskim sustavima. Redoviti (kultni) život župne zajednice i osobna molitva kao da više nisu dostatni ili dovoljno zanimljivi, ili ih se doživljava prezahtjevnima, pa se vjernik upušta u traganja kroz iskustva u skupinama raznih predzna-ka, u molitvenim pokretima i zajednicama, ili pak u gajenju nekih ne uvijek

Srce je ishodište i susretište ljubavi. Vitraj u crkvi sv. Marije, samostan sestara cistercitki, Helfta, Njemačka.


4

jasnih oblika pobožnosti i duhovnosti. Cijeni se duhovnost à la carte. Što-više, takvu je duhovnost lako pronaći; ponuđena je od pojedinaca, samopro-glašenih ili priznatih duhovnjaka i karizmatika. Ponuda se oblikuje po logici potražnje – svugdje, pa i na planu duhovnosti. Tako tražitelji duhovnoga oblikuju duhovnike, umjesto da duhovnici oblikuju tražitelje.

Ipak, ne kanim ovdje govoriti o takvim kretanjima. Govorit ću radije o gibanjima unutar duhovnosti naših redovitih zajednica, među vjernicima koji se ne smatraju ’nomadima‘, niti to žele biti. Korisno je, naime, zamijetiti gibanja koja su stanovita preobrazba ili produbljenje nekih tradicionalnih oblika duhovnosti i pobožnosti. Katkada se stječe dojam da je riječ samo o ’povratku na staro‘, a možda je ipak riječ o ’mladici‘ koja je izbila iz staroga debla, noseći nove plodove koji očituju životnost Crkve, vrijednost njezine baštine i trajnost njezinoga poslanja. Na tome tragu nastojim promišljati i o inicijativama koje je Jubilej milosrđa pokrenuo u našim zajednicama, kako na razini karitativnoga djelovanja spram potrebitih tako i unutar krš-ćanske duhovnosti. Crkva nije ’zatečena‘ Godinom milosrđa i inicijativama koje je papa Franjo predložio zajednicama i pojedincima u nastojanju oko zauzetijega i svjesnijega življenja evanđeoske novosti. Gdje pronaći izvor i nadahnuće tim gibanjima?

Godina milosrđa – zreli plod života CrkveGovor o milosrđu, o kršćanskoj solidarnosti, o evanđeoskoj osjetljivosti za druge, o karitativnoj dimenziji vjere, nisu tek nametnute teme razdijeljenoga i otuđenoga svijeta ili ’usiljeni‘ plodovi Godine milosrđa. Poziv na milosrđe prati misao Crkve kroz svu njezinu povijest, a njegov odjek osobito je snažan u nekoliko zadnjih desetljeća. Dostatno je spomenuti zauzetost pape Ivana Pavla II. i njegovu blizinu suvremenom čovjeku te njegova nastojanja u pri-bližavanju Crkve pitanjima koja životno pogađaju čovjeka i svijet. Sve bi to ostalo bez jasnoga temelja i jedinstvenoga usmjerenja, ako bi se previdjelo da je taj »Papa milosrđa«, kako ga je nazvao kard. Christoph Schönborn, u sre-dište svoga poslanja stavio istinu o Božjemu milosrđu, kao čvrstome osloncu nade u svijetu punu nemira, nesigurnosti, grijeha, patnje i svakojakih ugroza. Među njegovim prvim enciklikama stoji i ona iz 1980. godine, s naslovom Di-ves in misericordia (Bog bogat milosrđem), u kojoj otajstvo Boga promatra kroz njegovu objavu koja je uvijek čin milosrđa. Za nagovor predviđen za Ne-djelju Božjega milosrđa 3. travnja 2005., »Papa milosrđa« bio je pripremio riječi: »Ljubav mijenja srca i daruje mir. O kako je u svijetu velika potreba

Bog u ljubavi ranjen.Dvanaesta postaja križnoga

puta u crkvi Presv. Trojstva, Gemünden am Main, Njemačka.

Foto: Shutterstock.com (Z. Atletić).

4živo vrelo 5

milosrđa!« Prelazak u vječnost nije mu dopustio izgovoriti te snažne riječi, bremenite porukom za naše vrijeme. Spomenuta enciklika i riječi zapisane pred smrt, uokviruju njegov pontifikat u poruku milosrđa, jasno prepoznat-ljivu u mnogim njegovim mislima, nastojanjima i inicijativama.

Potrebno je vidjeti i encikliku pape Benedikta XVI. o ljubavi, Deus cari-tas est, u kojoj razlaže sliku Crkve kao »zajednice ljubavi«. Papa Benedikt dao je nove naglaske i nova usmjerenja probuđenoj osjetljivosti Crkve za otajstvo Božjega milosrđa. U želji da se očuva i bolje upozna duhovna ba-ština pape Ivana Pavla II., godine 2008. u Rimu je održan »Prvi svjetski apostolski kongres o milosrđu« (WACOM); slijedili su kongresi u Krakowu (2011.), Bogoti (2014.), Rimu (2016.), a za 2017. priprema se kongres na Filipinima. Sve te inicijative pokazuju da »milosrđe nije tek jedan pokret u Crkvi, nego Crkva u pokretu« (Patrice Chocholski).

Današnji govor o milosrđu nastavak je toga polaganoga i ustrajnoga ho-da Crkve. Godina milosrđa, čini se, izrasla je kao zreo plod toga rasta vjere. Raznim inicijativama Godina milosrđa produbljuje tu snažnu rijeku i pro-kopava nove rukavce Božjega milosrđa i ljubavi. Bilo bi presmiono i vrlo po-vršno, ali i nepravedno prema svemu do sada započetom i iskušenom, govor o milosrđu promatrati kao nešto sasvim novo ili kao oprečno nastojanjima u kojima je Crkva do sada zdušno prepoznavala svoje poslanje.

Zanimljivo je da je i papa Franjo, kako je i sam izrekao, nadahnuće za Godinu milosrđa pronašao u duhovnosti koja je u njemu dozrijevala dugo vremena. Geslo Miserando atque eligendo (»Izabran po smilovanju«) oda-brao je za načelo svoga biskupskoga služenja 1992. godine. Knjiga koja ga je, prema osobnome priznanju, najviše inspirirala da milosrđe stavi u sredi-šte svoga papinskoga poslanja jest djelo kard. Kaspera: Milosrđe. Temeljni pojam evanđelja, ključ kršćanskoga života (2012.), nastajalo kroz duži niz godina kao pokušaj sustavno-teološkoga pristupa temeljnim pitanjima Bož-je bîti i kršćanske egzistencije. Godine 2008. kard. Schönborn priredio je knjigu zanimljiva naslova: Našli smo milosrđe (2009.). Život milosrđa i dje-la milosrđa jesu već čvrsto utrt put Crkve. Papa ga je prepoznao i nastoji ga svesrdno poduprijeti i predložiti svima kao novo istinsko mjesto očitovanja evanđeoske autentičnosti.

Svako vrijeme daje hodu Crkve vlastiti ritam i njezinu koraku poseban ton. Ta posebnost i vlastitost, potrebna svakomu vremenu, može postati ’problematičnom‘ ako ju gledamo kao potpunu novost, bilo da ju doživlja-vamo kao radikalan prekid s prethodnim hodom bilo da ju promatramo kao snažan zaokret ili iskorak prema nečemu novom, zaboravljajući da je riječ o istome hodu iste Crkve, vođene istim jednim Duhom Svetim. U tome smi-slu, današnji probuđeni govor koji poziva na kršćansku osjetljivost za potre-bite, na ljubav očitovanu u djelima milosrđa – duhovnim i tjelesnim – poku-šavam vidjeti kao ton novoga koraka na ustrajnome hodočašću Crkve kroz svijet. Pokušavam naime, zajedno s time, i kršćansku duhovnost i pobož-nost promatrati u neprekinutosti misli kojom se Crkva vodi na svome putu. Možemo li, u osvrtu unatrag, prepoznati put na kojemu je Crkva prethodnih stoljeća bila zagledana u Božje milosrđe, hraneći njime svoju duhovnost i pronalazeći u njemu nadahnuće za djela ljubavi i milosrđa?


6

Spomen na pobožnost prema Presvetome Srcu Isusovu, koja je snažno obilježavala duhovnost poslijetridentske Crkve sve do prve polovice dvade-setoga stoljeća, u mnogim vjernicima današnjice izazvat će osjećaj stanovi-te ’duhovne nelagode‘ ili će se barem priznati izvjesna nenaklonost spram takvoga oblika pobožnosti, smještene u predodžbu uronjenosti u osobnu molitvu, odvojenu od temeljnih egzistencijalnih pitanja. No, nije li upravo ta pobožnost u dvadesetomu stoljeću našla novi oblik i izrijek, potiskujući našu zagledanost u Isusovo ranjeno srce i otvarajući prostor doživljavanju Božje naklonosti spram ranjenoga čovjeka? Može se, naime, sa stanovitom sigurnošću reći da je duhovnost koja je usredištena na Božje milosrđe novi proplamsaj pobožnosti spram Presvetoga Srca Isusova. Te nove pomake mo-guće je uočiti ponajprije u pobožnosti prema Božjemu milosrđu, vezanu uz duhovnost sv. Faustine Kowalske, a danas kroz proširenja te pobožnosti na ljubavlju ispunjenu okrenutost prema svim potrebitima. Pobožnost prema Srcu Isusovu i Božjem milosrđu rađa plodovima življenoga milosrđa spram ljudi ranjenih egzistencijalnim ugroženostima i društvenim nepravdama.

U svjetlu toga zamjećivanja korisno je jasnije rasvijetliti spomenute po-make unutar kršćanske duhovnosti kako se sadašnji milosni trenutci života Crkve ne bi izgubili u mnoštvu puteva ili prezreli kao jedno od trenutnih oduševljenja duhovnoga nomadizma. I samu pobožnost prema Presvetome Srcu Isusovu potrebno je smjestiti u misaoni i duhovni kontekst vremena u kojemu je nastala i razvijala se.

Pobožnost Presv. Srcu Isusovu i duhovnost srcaDanas poznati nam oblici pobožnosti prema Presvetome Srcu Isusovu ra-zvili su se u 17. stoljeću, ali im izravne početke možemo vidjeti u srednjo-vjekovnoj duhovnosti koja je, na tragu patrističke misli, interpretirala tekst Pjesme nad pjesmama u značenju Kristove ljubavi prema Crkvi, što je dalo prostora duhovnosti obilježenoj afektivnošću, osjećajnošću. Kao ilustracija takvoga čitanja Pjesme nad pjesmama može poslužiti stih: Srce si mi ranila jednim pogledom svojim (4, 9). Riječi kojima se zaručnik obraća zaručnici bivaju interpretirae u slici Crkve koja u Kristu nalazi središte mira, radosti, ljubavi i milosti. Kristov probodeni bok oslikava njegovu ranjenost ljubavlju iz koje se predaje na križ i smrt – za spasenje čovjeka.

No, misao o Srcu Isusovu pripada i drevnoj predaji Crkve. Crkveni oci, govoreći o značenju Isusova probodenoga boka, ukazivali su na temelj dva-ju sakramenata, euharistije i krštenja, pa je najraniji govor o Srcu Isusovu nosio izrazito sakramentalno, poglavito euharistijsko obilježje (W. Kasper). Patrolog Hugo Rahner pokazao je da pobožnost prema Presv. Srcu Isusovu pripada središnjoj biblijskoj stvarnosti, otajstvu Kristove muke i smrti, te da je ona zapravo uskrsna pobožnost, jer se nadahnjuje razmatranjem Isusova otvorenoga boka (usp. Iv 19, 34), kao simbola njegove otkupiteljske žrtve i njegova čovjekoljublja. Pobožnost tako povezuje kristologiju i pneumato-logiju: voda života, koja izvire iz Gospodinova probodenoga boka, jest Duh Sveti (usp. Iv 7, 37-39), kao životno vrelo novoga Božjeg naroda, Crkve (J. Ratzinger). Život Crkve stoga je trajno okrenut čudesnoj Ljubavi, pokaza-noj u otvorenome Kristovu boku, promatranu kao »otvorena vrata« i poziv

6živo vrelo 7

vjernicima da urone u otajstvo Krista. U tome smislu sv. Augustin piše: »Ulaz je pristupačan: Krist je vrata. I za tebe se otvorio kada je koplje otvorilo njegov bok. Sjeti se što je iz njega izašlo. Izaberi dakle gdje ti možeš ući. Iz boka Gospo-dina koji je visio i umirao na križu provrela je krv i voda kada je bio proboden kopljem. U vodi je tvoje pročišćenje, u krvi tvoje otkupljenje.« (Sermo, 311, 3)

Srednji vijek će donijeti stanoviti otklon od takve ’objektivne mistike‘, koja motri Krista i njegovo djelo spasenja, te dati novu vrijednost subjektivnome proživljavanju i pobožnosti pre-ma Kristu. Već spomenuta naklonost razma-tranju zemaljskoga Krista, osobito usmjerena prema njegovu trpljenju, stvarala je duhovnost zagledanu u Kristovo srce koje bezpridržaj-no ljubi. Riječ je o duhovnosti očitovanoj kao nutarnje raspoloženje duha i srca, kao život iz ljubavi, život shvaćen kao čist odnos povjere-nja i odanosti u ljubavi, bez potrebe za nekim izvanjskim ili formalnim obrednim obrascima. Govorimo o vremenu duhovnosti, nadahnu-te Isusovim srcem koje ljubi. Još nismo došli do onoga što će se nazvati pobožnošću prema Isusovu Srcu. Rođena u krilu benediktinske du-hovnosti, samostalno razvijana unutar franje-vačke misli i potom poticana unutar dominikanske škole, duhovnost srca, nadahnuta Isusovim srcem koje ljubi, naći će mjesta u redovitoj duhovnosti puka. Uskoro će na prijelazu iz srednjega vijeka u novi, osobito pod utje-cajem kartuzijanaca, ta duhovnost pronaći put do prvih obrednih i kultnih izričaja, osobito kroz pobožnost prema pet Isusovih rana, među kojima po-sebno mjesto zauzima rana Isusova otvorenoga boka. To je vrijeme prelaska od duhovnosti prema pobožnosti, od ideja i slika koje ravnaju životom do formâ koje daju čvrste i ustaljene obrasce molitvi i pobožnosti. Širenju te pobožnosti prema presvetome Srcu Isusovu velik zamah dat će u 17. stoljeću sv. Ivan Eudes (1601.-1680.) i sv. Margareta Marija Alacoque (1647.-1690.), a njezina mistična viđenja u samostanu Sestara od Pohođenja u Paray-le-Monial 1675. godine, bit će snažan poticaj razvoju pobožnosti, čiji oblici i danas žive u Crkvi.

Riječ je o pobožnosti prema Isusovu srcu, simbolu njegove milosrdne ljubavi. Pobožnost razmatra Kristove patnje zbog ljudskoga grijeha te je usmjerena na djela pobožnosti i zadovoljštine za Gospodinova trpljenja i patnje. Tako se pobožnošću želi uspostaviti životno zajedništvo vjernika s Kristom. Pobožnost će se širiti vrlo brzo, i to kroz strogo zadane obrasce, a uskoro se počinju podizati i crkve s naslovom Presvetoga Srca Isusova. Samostani sestara od Pohođenja bit će žarišta te pobožnosti, a osobito će

Otvoreni Isusov bok – vrelo zajedništva Crkve i njezine ljubavi.Marko I. Rupnik, mozaik u Bazilici sv. Krunice, Lurd, 2007.


8

ju prihvatiti i širiti isusovci, čiji misionari šitom svijeta podižu crkve s naslovom Presvetoga Srca Isu sova (u Brazilu, primjerice, već već 1785.).

Kroz 18. st. zamjećuju se žive rasprave o ispravnosti tih ’novih‘ oblika pobožno-sti. Dok jedni u njoj vide veliku korist i zagovaraju njezino promicanje, kod dru-gih se javlja čvrst otpor, nastao iz prigovora da se u toj pobožnosti u središte stavlja Isusovo srce, čime bi se zasjenjivala ideja o Kristu i njegovu djelu spasenja. Takvomu ’uskom‘ pogledu na pobožnost Presvetoga Srca zacijelo je doprinijela i umjetnost koja je na doslovan i plastičan način pratila te oblike pobožnosti. Likovnost toga vremena prikazuje Isusa probodena srca, često okružena trnovom krunom, zaustavljajući pogled vjere na Isusovu srcu i njegovoj fizičkoj boli te zasjenjujući misao o srcu kao simbolu Kristova čovještva i čovjekoljublja. Krajevna sinoda u Pistoji 1786. predlaže da se iz crkava uklone slike koje potiču na nejasan ili po-grješan nauk, navodeći pri tom i slike koje prikazuju Isusa s izravno vidljivim srcem. Pojašnjenja će dati godine 1794. papa Pio VI. bu-lom Auctorem fidei, ističući da u ovome obliku pobožnosti nije riječ o Isusovu srcu u fizičkome smislu, nego o srcu kao simbolu Božje ljubavi. Sveti Alfonz de Liguori († 1787.) već se ranije trudio oko pročišćavanja ove pobožnosti od svega što bi vjernike odvodilo od jasnoće Kristova djela otkupljenja te je priredio devetnicu (1758.) koja i danas živi u tome obliku pobožnosti.

Pobožnost prema Presvetomu Srcu Isusovu bila je promicana kao izvrstan put otpora jansenističkome učenju o strogosti božanske pravde te o predestiniranosti spasenja za čovjeka. Nasuprot tim stavo-vima o čovjekovoj naravnoj izopačenosti te rigoristički oblikovanome moralu, onodobni promicatelji pobožnosti prema Srcu Isusovu isti-cali su Božju blagost, nježnost i milosrdnost, predlažući tu pobožnost kao »djelotvoran lijek da se u vjernicima pobudi ljubav prema Gospo-dinu i pouzdanje u njegovo beskonačno milosrđe, kojega je Srce zalog i simbol« (Direktorij o liturgiji i pučkoj pobožnosti, 170).

Devetnaesto stoljeće neki vole, na području duhovnosti, nazva-ti stoljećem Srca Isusova. Papa Pio IX. ustanovio je 1856. godine za cijelu Crkvu svetkovinu Presvetoga Srca Isusova te izdao obrazac molitve Posvete Presv. Srcu Isusovu, a papa Leon XIII. dao objaviti Litanije Presvetomu Srcu, koje su i danas dio vjerničke pobožnosti. U tome je ozračju nastao i Apostolat molitve.

Snažan zamah pobožnosti bit će vidljiv sve do prvih desetljeća 20. stoljeća. Na početku stoljeća, koje će netko nazvati »stoljećem pokretâ«, bude se biblijski, patristički i liturgijski pokret, unutar ko-jih se rađa misao o potrebi pročišćenja kršćanske duhovnosti i po-božnosti, s priželjkivanjem da život vjere bude oslonjen poglavito na Božju riječ, sakramente te na ispravan nauk Crkve. Pobožnost pre-ma Presvetome Srcu Isusovu počela je naglo jenjavati. U kontekstu

8živo vrelo 9

tih propitivanja papa Pio XII. 1956. godine objavljuje encikliku Haurietis aquas, kojom na-

stoji opravdati razloge i rasvijetliti smisao te po-božnosti. Enciklika započinje riječima uzetim

iz Knjige proroka Izaije: »S radošću ćete crp-sti vodu iz izvora spasenja« (Iz 12, 1), za koje je sam Gospodin rekao da će se ispuniti u njegovu vazmenome otajstvu: »’Ako je tko žedan, neka dođe k meni! Neka pije koji vjeruje u mene! Kao što reče Pismo: Rijeke će žive vode poteći iz njegove utrobe!‘ To reče o Duhu kojega su imali primiti oni što vjeruju u njega.« (Iv 7, 37-39). Enciklika, kako je zamijetio kard. J. Ratzinger, nudi stanovitu »apologiju srca, osjetilâ i osjeća-ja« u kršćanskoj duhovnosti, protiveći se

pokušajima suvremenih ograničavanja na spoznaju i čistu misao vjere. Želi se istaknuti

da istina o Božjemu utjelovljenju, istina o Božjoj ljubavi očitovanoj u Isusovu tijelu, daje prostora osjećajnosti unutar ljudskoga iskustva vjere, duhovnosti i pobožnosti. Srce se prepoznaje kao središte čuvstva, pa pobož-nost koja ističe srce i koja izvire iz srca zapra-vo govori o istinitosti Božjega utjelovljenja i zbiljnosti njegova trpljenja za naše spasenje.

U tome je smislu i kard. Ratzinger (1981.) pisao o potrebi da u čovjekov odnos prema Bo-

gu mora biti stavljeno srce, tj. sposobnost osjećanja, emocionalnost ljubavi pokrenute od Boga koji nas je

prvi ljubio. On zamjećuje da se nakon Koncila u Crkvi do-godilo stanovito »preziranje emocionalnoga u pobožnosti, nakon čega je uslijedio novi val emocionalnoga koji je često bio obilježen nedostatkom svakoga reda i svake povezanosti. Moglo bi se reći da preziranje pathosavodi njegovoj patologizaciji, a moralo bi se raditi o njegovoj integraciji u cjelinu ljudske egzistencije i našega odnosa s Bogom.« (Gledati Probode-noga, 62). Autor dalje pojašnjava da istina o Božjemu utjelovljenju otkriva čudesnost Božje ljubavi u kojoj tijelo nije zaprjeka istinskome zajedništvu čovjeka s Bogom: Utjelovljeni daje mogućnost promatranja, osjećanja, dodira, iskustva… Da bi se približio Božjoj tajni, »čovjeku je potrebno da vidi, da se zaustavi kako bi vidio, i da to gledanje postane dodirivanje Bož-jega otajstva. Mora se popeti ’ljestvama‘ tijela da bi po njima našao put na koji ga vjera poziva.« (Gledati probodenoga, 57). Sustavno-teološka promišljanja o razvoju pobožnosti prema Presv. Srcu Isusovu i njegovu značenju u svjetlu Kristova otkupiteljskoga djela dali su, između ostalih, osobito isusovci A. Grillmeier, K. Rahner i F. Pignatelli, čiji smo prikaz ovdje dijelom slijedili.

» Tko Ljubav da ne ljubi,tko spašen da je ne tražii u tom srcu velikomne nastani se zauvijek?«(Himan iz Liturgije časova)


10

Pobožnost prema Presv. Srcu Isusovu i Božanskom milosrđuDuhovnost koja stoji u temelju pobožnosti prema Presv. Srcu Isusovu uno-si nas u zajedništvo božanskoga života. Kristovo otvoreno srce otvorena su vrata i poziv čovjeku na ulazak u odnos ljubavi koja struji između Oca, Sina i Duha Svetoga. Udioništvo u tome odnosu preobražava sav čovjekov život i sve odnose, unoseći u zbilju svijeta logiku paradoksa ljubavi. Tako misao vjere pronalazi svoj izrijek i osvjedočenje u čovjekovoj najdubljoj intimi, u njegovu srcu, prenoseći »osjećanje Ljubavi« na sav doživljaj stvarnosti u kojoj živi.

Duhovnost koja se oslanja na tajnu Isusova srca i njegova probodeno-ga boka, unosi nas u otkrivanje Božje blagosti i milosrđa, koje objavljuje čudesnost njegove ljubavi. Sv. Ivan Pavao II. u enciklici Dives in misericordia(br. 13) pojašnjava: »Čini se da Crkva osobito ispovijeda i štuje Božje milosrđe kada se obraća Kristovu Srcu. Naime, približiti se Kristu u otajstvu njegova Srca omogućuje nam da se zaustavimo na onoj točki – u neku ruku središnjoj,

a istodobno i najpristupačnijoj na ljudskoj razini – objave milosrdne ljubavi Oca, koja je bila središnji sadržaj mesijanskog poslanja Sina Čovječjega.«

Premda se može činiti i zaključivati da pobožnost prema Božjem mi-losrđu u vjerničkoj osjetljivosti i duhovnosti danas zauzima mjesto koje je nekoć pripadalo pobožnosti prema Presvetome Srcu Isusovu, korisno je, barem nakratko, ukazati na njihove poveznice i razlike. Poveznice nas usmjeruju na govor o srcu kao simbolu i metafori,

ali i kao središtu osobe i ishodištu ljubavi. No, mogu se zamijetiti i razlike u tim dvama oblicima pobožnosti; one ih, međutim, ne suprot-

stavljaju nego povezuju. Dok je pobožnost prema Presvetome Srcu Isusovu misaono oslonjena na prizor Isusova probodenoga boka,

stavljajući u središte Kristovo djelo otkupljenja, pobož-nost Božjemu milosrđu više se nadahnjuje istinom o

Božjoj naklonosti prema čovjeku, koja nije umanje-na čovjekovim grijehom i nevjernošću. U udivlje-

nosti pred Božjim milosrđem oblikuje se, kako zamjećuje F. G. Mazzotta, duhovnost koja se više oslanja na poruku evanđeoskih perikopa o milosrđu, poglavito one o milosrdnome ocu. Ta se zamjedba p. Mazzotta ipak ne bi mogla prihvatiti kao okvir za razumijevanje ili razli-

kovanje dvaju oblika pobožnosti. Dok pobož-nost prema Presvetome Srcu Isusovu u ’slici‘ Kristova otvorenoga boka poziva čovjeka na ulazak u život Ljubavi, u božanski život, darovan u otajstvu utjelovljenja i Isusova bezpridržajnoga predanja za spasenje čo-vjeka, pobožnost prema Božjemu milosrđu jednakom snagom poziva na poniranje u otajstvo Božje ljubavi te na izravniji način nadahnjuje vjernički život na svjedočenje Božjega milosrđa.

Površna shvaćanja duhovnosti i pobožnosti Presvetomu Srcu

Isusovu izrasla su, dijelom, i iz doslovnoga likovnoga prikazivanja Isusova srca.

Proširenju toga motrenja mogu pripomoći i drugi novozavjetni

motivi: Blizina Gospodina s »ljubljenim učenikom«

u dvorani Posljednje večere te Susret Uskrsloga

s apostolom Tomom.Apostol Ivan na Učiteljevim

grudima; samostanska crkva u Heiligenkreuztalu, Njemačka,

oko 1310.

10živo vrelo 11

Dva oblika pobožnosti nisu suprotstavljena, niti se može reći da bi pobožnost Božjem milosrđu potiskivala onu prema Presvetome Srcu Isusovu. Kristova kenotič-ka proegzistencija trajno otkriva dubine Očeve ljubavi i u čovjekovu srcu stvara prostore milosrđa i ljubavi za svakoga.

Otvrdnuće srca i MilosrđeAko je danas Crkva, ne samo Papa, prepoznala potrebu govora o milosrđu, o milosrdnome srcu, nije li to upravo stoga što se čovjekov stav spram Boga i čitave stvarno-sti može smjestiti u sliku koju svetopisamska duhovnost naziva otvrdnućem srca, sklerokardia. »Otvrdnuće srca suprotnost je milosrđu. (…) Postoji naime zastrašujuća opasnost da srce otvrdne, okameni, postane tupo i bezo-sjećajno. Upravo je to čovjekov izvorni grijeh spram Boga i bližnjega. Otvrdnuće srca je otpad od Boga i neosjetlji-vost spram bližnjega, a time istodobno i tragičan gubitak vlastite čovječnosti. Onaj tko je postao tvrd u srcu, oka-menio se kao čovjek i izgubio svoju životnost. Isus je do-šao upravo da bi učinio ono što su proroci obećavali: da nam iz grudi izvadi staro srce od kamena i dade nam srce od mesa« (C. Schönborn, Našli smo milosrđe, 62). No, upravo će to biti razlog otpora prema Isusu. Tvrdokor-nost srca, kao znak nespremnosti za obraćenje, i sporost srca (usp. Lk 24, 25), koje je slika nemoći vjere, priječe susret s Kristom i njegovim darom spasenja.

Tvrdokorno srce nije samo kod onih koji javno odbijaju Isusa, ne priznaju-ći ga Bogom i Spasiteljem. Postoji tvrdokornost srca i među onima koji ostaju među njegovima, u Crkvi, u zajednici vjernika: uvjerenje u vlastitu praved-nost, misao o nepotrebnosti Božjega milosrđa spram nas i pokušaj gledanja svega dobra kao ploda pravednosti ili vlastite zasluge, znak su »duhovne skle-rokardije«, koja ne prepoznaje vrijednost Kristova otvorenoga boka. »Božje milosrđe nije posljedica našega spremna i otvorena srca, nego njegov uzrok. Ono prethodi svakomu našemu djelovanju.« (Schönborn, nav. dj., 74) Zato i naša djela milosrđa postaju isprazna ako nisu izrasla iz Božjega milosrđa, iz zagledanosti u Kristov otvoreni bok, iz otvorenosti njegove ljubavi prema na-ma. Ako izostane taj preduvjet naših djela milosrđa, ona će ostati pod sumnja-ma i propitivanjem njihove opravdanosti i smislenosti. Samo Božja mudrost, koja opravda ludost Kristova križa i bezuvjetnost njegove ljubavi, može dati smisao i ljepotu našim djelima ljubavi i milosrđa.

Dva oblika kršćanske pobožnosti njeguju tako potrebnu duhovnost sr-ca, jer srce i emocije imaju svoje mjesto u kršćanskome iskustvu vjere (W. Kasper), iskustvu koje počiva na zbilji Kristova utjelovljenja i istini da je bio »ranjen ljubavlju«. Zagledani u Kristov otvoreni bok i prihvaćajući ’nera-zumljivost‘ njegove ljubavi, bivamo pozvani i osposobljeni trpjeti s Božjim trpljenjem te biti, po djelima milosrđa, u supatnji blizi sa svima koji nose boli života i svijeta.

»Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« (Iv 20, 27)Vladimir Blažanović: Susret apostola Tome s uskrnulim Gospodinom, 2006.

12


12

PTijekom povijesti obli-kovani su razni tipovi

marijanskih ikona, a u toj tipologiji posebnu pozor-nost, osim Putokazateljice (Hodegetria), u ovoj sve-

toj godini milosrđa zavrje-đuje ikona Bogorodice

Nježne, odnosno Majke Milosrđa (Eleousa). Taj

tip lika Bogomajke s Dje-tetom Isusom, koji se pri-ljubljuje uz njezin obraz, odražava posebno nagla-šenu nježnost i brižnost, osobito s pomoću geste

zagrljaja. Na ikonama toga tipa često se može

vidjeti uzajamnost zagrlja-ja Djeteta i Majke.

Ikona Gospe od (Božje) nježnosti Ivan Šaško

Puno je kršćanskih crkava na Istoku posvećeno Bogorodici Ma-riji. Na ikonostasu u crkvama likovi Blažene Djevice imaju svoja ustaljena mjesta. Ponajprije je to u donjemu redu ikona,

lijevo od takozvanih Kraljevskih vrata (gledajući prema ikonostasu), kako bi se uprisutnilo Kristovo utjelovljenje. S desne strane Kraljev-skih vrata nalazi se lik Krista (često Svevladara, Pantokratora) koji najavljuje njegov drugi dolazak. Tako je lijepo oblikovana istina živo-ta između Utjelovljenja i Paruzije.

Drugo mjesto za ikonu Bogorodice nalazi se unutar niza pod ime-nom Deisis, drugoga reda ikona na ikonostasu. U središtu se nalazi ikona Krista na prijestolju. Njemu zdesna je ikona Blažene Djevice Marije, a slijeva ikona sv. Ivan Krstitelja. Zatim obično sa svake strane slijede ikone arkanđela Mihaela i Gabrijela, apostolskih prvaka sv. Pe-tra i Pavla te ostalih svetaca. Osim u crkvama, ikone Bogorodice nala-ze se u raznim drugim prostorima, pa tako i u obiteljskim domovima.

Ikonografski tip EleousaTijekom povijesti oblikovani su razni tipovi marijanskih ikona, a u toj tipologiji posebnu pozornost, osim Putokazateljice (Hodegetria), u ovoj svetoj godini milosrđa zavrjeđuje ikona Bogorodice Nježne (Mi-losrdne, Milosne) odnosno Majke Milosrđa ('Eleousa').

Taj se ikonografski tip oblikovao u bizantskoj umjetnosti u 9. i 10. stoljeću, da bi tijekom 11. stoljeća bio proširen diljem europskih zemalja. Taj tip lika Bogomajke s Djetetom Isusom, koji se priljublju-je uz njezin obraz, odražava posebno naglašenu nježnost i brižnost, osobito s pomoću geste zagrljaja. Na ikonama toga tipa često se može vidjeti uzajamnost zagrljaja Djeteta i Majke. Na licu Bogorodice na-stoji se odraziti ljepota ‘nebeske uzvišenosti’, ali jednako tako i njezi-na ljudskost.

Prema izrijeku jednoga od prvih crkvenih sabora »Marija je rodila onoga koji ju je stvorio«, što očituju natpisi na marijanskim ikonama. Tako je ona uvijek označena kao Majka Božja (Meter Theou), jer nije tek majka nekoga djeteta, nego Isusa Krista, što također naglašava natpis koji za Isusa ne kaže da je »iz Nazareta«, nego da je Krist, to jest: Božji Pomazanik. Redovito Isusova aureola ima u sebi upisan križ, uz koji je ponekad istaknut natpis (također na grčkom): ho on,

12živo vrelo 13 12

što je sažetak riječi iz Izl 3, 14, gdje se Bog predstavlja kao Onaj koji jest (grč. Ego eimi ho on.). Dakle, u tome Djetetu se utjelovio sâm Bog. U prikazu dvoje likova kao da je sažet evanđeoski odlomak iz Evanđelja po Luki (Lk 2, 41-51), naglašavajući da je Isus rastao u mudrosti i milosti, a da je Marija u svome srcu čuvala i prebirala sve te događaje.

Na zlatastoj pozadini koja simbolizira nebesku zbilju, Bogorodičino ru-ho očituje kraljevsko dostojanstvo po grimiznoj boji, a na nekim ikonama ističući posebno plavu boju vela (pokrivala za glavu), pri čemu se prepo-znaje jasna i posvemašnja otvorenost Bogu. Na tome se pokrivalu nalaze tri (zlatne) zvijezde, na čelu i na ramenima, a označavaju Marijino djevičanstvo prije poroda, u porodu i nakon što je rodila Sina Božjega (latinska sintagma kaže: Virgo ante partum, in partu, post partum). Te su zvijezde također simbol Božjega svjetla koje – obasjavajući Mariju (to je Duh Sveti, Sila Svevišnjega koja svojim svjetlom ‘osjenjuje’, zahvaća i prožima Blaženu Djevicu) – omogućuje rađanje Spasitelja za nas.

Božja i Marijina nježnostNa ikonama koje su rađene po tipologiji Bogorodice od Božje nježnosti posebno privlači blagi dodir obraza. Taj je ikonografski tip zanimljiv od-mak od početnoga tipa Putokazateljice, na kojemu je Marija uprisutnjena u odnosu prema Isusu i vjerniku koji razmatra ikonu i moli. Marijin lik predočuje ljudsko savršenstvo na koje je pozvan i prema kojemu može težiti svaki čovjek, dok ono istodobno upućuje (grč. hodegetria) na ‘više’ od toga, na Isusa.

Puno je raspravljano o tome prelasku od tipa Putokazateljice do Bogo-majke Nježnosti. Čini se da je to veće isticanje ljudskosti koja postoji između Marije i Isusa, čime bi se ušlo u sličnost sa zapadnim ’naturalističkim‘ pri-stupom i modificiralo izvorni istočni stil. No, ipak nije sve moguće objašnja-vati tim kronološkim susljednostima, jer je na nekim ikonama vidljivo da su korištene kao procesijske u slavlju Muke Gospodinove. Puno je, dakle, vjerojatnije da model nježnosti ne naglašava toliko majčinski osjećaj Blaže-ne Djevice Marije, nego očituje otajstvo trpljenja unutar djela Otkupljenja. U tome svjetlu trebamo promatrati i osjetljivost na Zapadu koju odražavaju likovi Gospe Žalosne (od Sedam žalosti), odnosno Gospe od boli, što je bolji prijevod s latinskoga (Dolorosa). Zapravo svi Marijini likovi koji su veza-ni uz milost (Gnadenbild) ili uz zaštitu (Schutzmantelmadonna) i brižnost Majke prema čovjeku i čovječanstvu, oslonjeni su na Majku Božje nježnosti, ali ne smijemo previdjeti upravo ono što je skraćeno u tim naslovima: to da se radi poglavito o Božjemu milosrđu i smilovanju.

Koristeći taj ključ čitanja jednostavnije je otkrivati snagu i ljepotu ikone, naročito jedinstvenih pogleda. Naime, Bogorodičin je pogled sjetan ili tu-žan, a Kristov je pogled radostan. Jednako tako zanimljivi su položaji: Kri-stov je postojan, stabilan, a Marijin je pokrenut, nagnut. Specifičnost je i u odnosima, jer nije poglavito Majka koja grli i tješi Dijete, nego Dijete jača i tješi Majku.

Na istome tragu treba prihvatiti i jezičnu tankoćutnost. Na grčkome je Bogorodici pridano obilježje eleousa, što doslovno znači: »ona koja se


14

raznježuje«. Ruska tradicija tu Gospu ozna-čuje kao umilenie, kao »onu radi koje se raz-nježuje«. Na hrvatskome je ’umilna‘ također osoba koja je blaga, koja postupa nježno pre-ma nekomu, ali je u ruskome taj obrat zna-kovitiji jer se Marija ne ’umiljava, ne očituje smilovanje‘ Kristu, nego je Krist taj koji se raznježuje i koji se smiluje Mariji. Zato se na nekim ikonama vidi da Marija ne gleda Isu-sa, nego je pogled usmjeren izvan okvira, a Isus je zagledan u Mariju. Marija gleda pre-ma promatraču i po njemu cijelo čovječan-stvo; žalosna je i smilna zbog grijeha koje vidi. Tako žalosna i duboko ranjena naginje se prema Isusu, kako bi potražila utjehu i susrela Dijete koje ju prosvjetljuje i osnažu-je evanđeoskom radošću o Ocu koji nam je u svome Sinu sve darovao (usp. Rim 8, 31-39). Isus kao da govori: Otac je oprostio i ja opra-štam. Na toj se ikoni vidi evanđeosko načelo prema kojemu maleno i slabo drži veliko i snažno: naizgled krhko Dijete podupire Ma-riju, a Marija, slabašna i neznatna pred gri-jehom i zloćom ljudi drži cijelo čovječanstvo svojom predanošću Gospodinu i molitvom.

U svakome slučaju ikona je za vjernika prigoda za osobni susret. Ona nije spomen na jednostavno prisjećanje na neki događaj, osobu, nego djelotvorni znak prisutnosti. Budući da upućuje na živu Kristovu prisut-nost (po Bogorodici i svetima), ikona pripa-da ’sakramentalnoj‘ snazi koju Crkva živi na zemlji. Ikone su poziv na dijalog i na susret, one su ’prozori‘ koji otvaraju otajstvo, kako bismo živjeli zajedništvo s Nevidljivim, oso-bito s pomoću molitve. U nekoj vrsti ’proto-tipa‘ to se zajedništvo dogodilo na izniman način u Blaženoj Djevici Mariji, jer je ona prihvatila biti neizrecivo djelo i suradnica Božjega Duha.

Lik Djevice Marije – ikona Utjelovljenja, slika Crkve i novoga Stvaranja – u svojoj nježnosti, u svome pogledu punom ljubavi i upućenome Djetetu, poziv je na ispovijeda-nje Krista kao Gospodina, poticaj na dopu-štanje da bude Gospodinom našega života i da nas preobrazi.

Sasvim gore:Nepoznati autor (ikona iz Vladimira):

Marija Majka milosrđa (’Eleousa‘), 12. st., Galerija Tretjakov, Moskva.

Gore: Suvremena interpretacija ikone Majke milosrđa.

14živo vrelo 15

Način na koji se može moliti s ikonom daje nam sveti Franjo Asiški, pri čemu je njegova molitva pred ikonom Raspetoga Isusa u crkvici sv. Damjana paradigmatska. On zaziva ispunjen čežnjom: »Svevišnji i slavni Bože, rasvije-tli tmine mojega srca. I daj mi postojanu vjeru, sigurnu nadu i savršenu ljubav (et dame fede dricta, speranza certa e carita perfecta), duh i spoznaju, Gos-podine, da bih izvršio tvoju svetu i istinsku zapovijed. Amen.« Njegov je Gos-podin toliko prisutan u toj ikoni da mu čuje glas, otkriva njegovu volju, a moli-tva postaje djelovanjem, obnavljanjem Crkve (riparare la Chiesa). Dojmljivo je primijetiti da je početak Franjina djelovanja obilježen jednom ikonom.

Obilježja ikona kao pomoć u susretu s njimaSve ikone imaju određena obilježja koja i nama danas pomažu otkrivati nji-hov govor i značenja, kojima zahvaćaju i naše živote. Taj teološko-duhovni, kao i estetsko-stilski kanon, olakšava nam pristup svim tipovima ikonama. Navodim pet odlika, prema razmišljanjima nadbiskupa Ioannisa Spiterisa:

a) Prva je odlika ona koja lako upada u oči: ikone su dvodimenzionalne. Naš doživljaj stvarnosti je vezan uz trodimenzionalnost: duljinu, širinu i vi-sinu. Ograničenost na dvije dimenzije nije samo pitanje svladavanja tehnike perspektive. Ikone, naime, nisu predstavljanje prirode, nego znak »novoga svijeta« koji je započeo Isusovim utjelovljenjem. Zbog toga se namjerno za-nemaruje ’volumen‘. Riječ volumen dolazi od volvere – okretati. U ikonama postoji drukčija usmjerenost, okrenutost, kojoj nije u središtu doživljavanje i ’okretanje‘ nekoga ’tijela‘, radi promatranja. Promatrač je izvan promatra-noga, a kod ikona to nije slučaj. Ikonopisac ne koristi tehniku dubine, niti traži ’prikazivanje voluminoznosti‘, pa je zato zanimljivo da u prvim stoljeći-ma kršćanstva u crkvama ne postoje skulpture, što je jednim dijelom vezano i uz odbijanje nekršćanske umjetnosti.

Ikonopisac ne kani ’reproducirati‘ prirodu, nego naviješta preobraženi svijet, novost Krista uskrsloga. Na ikonama se odražava svetopisamsko ra-zlikovanje tijela i putenosti, razlika između grčkih pojmova: soma i sarks. Kod ikona se traži produhovljeno, preobraženo tijelo (soma), a ne tjelesna propadljivost (sarks).

b) Na ikonama često susrećemo simetriju koja pretpostavlja idealno središte na koje se odnosi cijeli razvoj teme. Izgleda da iz toga središta pro-viru (ižaravaju) svi detalji ikone. I ta nam tehnika pomaže da potražimo i pronađemo božansko izvorište svega što postoji, a ona svakoga tko razmatra ikonu želi odvesti do toga vrela. Zbog toga su ikone škrte u ornamentici; one žive od potrebnoga, od nužnoga, često svedenoga na simbol, kako se ne bi-smo zadržali na prolaznome, nego duh uzdigli onkraj imanentnoga.

c) Treća je odlika briga oko naglašavanja nematerijalnosti. To se postiže tehnikom obrnute perspektive. Nešto se slično može naći u staroegipatsko-me slikarstvu. Dakle, zamišljene crte vodilice perspektive nisu usmjerene tako da konvergiraju u jednu točku unutar ikone, nego izvan nje. To znači da su crte usmjerene u smjeru suprotnom od motrišta promatrača. Smjer perspektive ne nalazi se ’iza‘ slike, nego ’ispred‘ nje. Umjesto da se prikaz gubi u dubinu, on kao da izlazi ususret promatraču.


16

Tu leži i teološko značenje te tehnike. Bog čini prvi korak; inicijativa je njegova. On izlazi ususret čovjeku da bi ga susreo i ponudio mu prijateljstvo, ali traži i odgovor čovjeka. U tome leži otajstvo Božje objave.

d) Kao što se prostor ikone ravna prema naglaša-vanju transcendencije, tako niti vrijeme nije viđeno na strogo kronološki način.

Ikonopiscu nije nakana ’predstaviti povijest‘, ne-go navijestiti ’povijest spasenja‘. Tako se na ikonama mogu zajedno naći događaji i pojave koji su kronolo-ški razdvojeni. Oni su međusobno ujedinjeni u skladu s duhovnim i teološkim značenjem.

Da bi se naglasila ta prostorno-vremenska neovi-snost, prikazi na ikonama nisu uokvireni. Ikone se re-dovito ne uokviruju, slobodne su od ograničenja ili im je i okvir oslikan, upravo da bi se istaknula ta sloboda usmjerena prema beskonačnomu i bezvremenskomu.

e) Peto je obilježje ikonâ nepostojanje prirodno-ga izvora svjetla, zbog čega tijela ne stvaraju sjene. Svjetlo dolazi od zlatne pozadine koja govori o bo-žanskome životu u kojemu sudjeluju ljudi. Boje se slažu jedna na drugu, polazeći od tamnih prema svijetlim nijansama. U toj nakani boje poprimaju po-sebnu važnost.

Sažetak općih odrednicaIkone Blažene Djevice Marije pokazuju da je Ona redovito prikazana s Dje-tetom Isusom u naručju. Zato se i zove Brefokratousa – Ona koja drži Di-jete. Teološki gledano, ne radi se o ikonama Marije – baš kao što niti jed-na dogma nije marijanska – nego je ikona Kristova utjelovljenja. Na tim je ikonama prisutnost prisnoga zajedništva božanskoga i ljudskoga. Tako se na ikonama vide jasni izričaji kršćanske vjere: Dijete je Utjelovljena Bož-ja Riječ, što očituje Kristov monogram. Ono je jedna od Osoba Presvetoga Trojstva, što također pokazuje grčki prijevod hebrejskoga Božjeg imena (Ja-hve) – »Onaj koji jest.« Dijete je Učitelj (držeći u ruci svitak), novi Mojsije. On je Spasitelj (što označuje križ u aureoli), Svet i Svećenik (po znaku bla-goslivljanja).

Blažena Djevica Marija je Bogorodica, Theotokos, što se vidi iz ispisanih slova MR THU (Meter Theou – Majka Božja). Ona je vazda djevica, što sim-boliziraju tri zvijezde i maphorion, veo, prevjes (ruho posvećenih djevica) koji ju prekriva od glave do nogu. Marija je Panagia – Sva sveta, jer u na-ručju nosi Onoga koji je Sav svet. Ona je ikona s kozmičkim značenjem, jer jedinstvo Majke i Sina upućuje na jedinstvo Stvoritelja i stvorenja. Konačno, Marija je slika Crkve koja ljubavlju prihvaća Krista. Položaj Marije i Djeteta je takav da gledaju promatrača u molitvi. O tome sv. Ivan Damaščanski piše: »S pomoću svojih tjelesnih očiju koje gledaju ikonu moj duhovni život ura-nja u otajstvo Utjelovljenja.«

LIT

UR

GIJ

SKI

KA

LE

ND

AR

Berlinghiero Berlinghieri: Bogorodica Putokazateljica (’Hodegetria‘): »On je Pût.«,

oko 1230., Metropolitan Museum of Art, New York.

16živo vrelo 17

LIT

UR

GIJ

SKI

KA

LE

ND

AR L IPANJ

3 P PRESVETO SRCE ISUSOVO, svetkovina 4 S Bezgrješno srce Blažene djevice Marije, spomendan

vl.: Iz 61,9-11; Otpj. pj. 1Sam 2,1.4-8; Lk 2,41-51 5 N DESETA NEDJELJA KROZ GODINU 6 P Svagdan; ili: Sv. Norbert, biskup:

1Kr 17,1-6; Ps 121,1-8; Mt 5,1-12 7 U Svagdan: 1Kr 17,7-16; Ps 4,2-5.7-8; Mt 5,13-16 8 S Svagdan: 1Kr 18,20-39; Ps 16, 1-2.4-5.8.11; Mt 5, 17-19 9 Č Svagdan; ili: Sv. Efrem, đakon i crkveni naučitelj

1Kr 18,41-46; Ps 65,10-13; Mt 5,20-26 10 P Svagdan: 1Kr 19,9a.11-16; Ps 27,7-9.13-14; Mt 5,27-32 11 S Sv. Barnaba, apostol, spomendan

vl.: Dj 11,21b-26; 13,1-3; Ps 98,1-6; Mt 10,7-13 12 N JEDANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 13 P Sv. Antun Padovanski, prezb. i crkv. naučitelj, spomendan

od dana: Sef 3,1-2.9-13; Ps 34,2-3.6-7.17-19.23;Mt 21,28-32

14 U Svagdan: 1Kr 21,17-29; Ps 51,3-6b.11.16; Mt 5,43-48 15 S Svagdan: 2Kr 2,1.6-14; Ps 31,20-21.24; Mt 6,1-6.16-18 16 Č Svagdan: Sir 48,1-14; Ps 97,1-7; Mt 6,7-15 17 P Svagdan: 2Kr 11,1-4.9-18.20; Ps 132,11-14.17-18;

Mt 6,19-23 18 S Svagdan: 2Ljet 24,17-25; Ps 89,4-5.29-34; Mt 6,24-34 19 N DVANAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

20 P Svagdan: 2Kr 17,5-8.13-15a.18; Ps 60,3-5.12-13; Mt 7,1-5 21 U Sv. Alojzije Gonzaga, redovnik, spomendan

od dana: 2Kr 19,9b-11.14-21.31-35a.36; Ps 48,2-4.10-11; Mt 7,6.12-14

22 S Svagdan; ili: Sv. Paulin Nolanski; ili: Sv. Ivan Fisher i Toma More: 2Kr 22,8-13; 23,1-3; Ps 119,33-34.36-37.40; Mt 7,15-20

23 Č Svagdan: 2Kr 24,8-17; Ps 79,1-5.8-9; Mt 7,21-29 24 P ROĐENJE SV. IVANA KRSTITELJA, svetkovina

vl.: Iz 49,1-6; Ps 139,1-3.13-15; Dj 13,22-26; Lk 1,57-66.80 25 S Svagdan: Tuž 2,2.10-14.18-19; Ps 74,1-7.20-21; Mt 8,5-17 26 N TRINAESTA NEDJELJA KROZ GODINU 27 P Svagdan; ili: Sv. Ćiril Aleksandrijski, biskup i crkveni naučitelj

Am 2,6-10.13-16; Ps 50,16b-23; Mt 8,18-22 28 U Sv. Irenej, biskup i mučenik, spomendan

od dana: Am 3,1-8; 4,11-12; Ps 5,4b-8; Mt 8,23-27 29 S SV. PETAR I PAVAO, apostoli, svetkovina

Dj 12,1-11; Ps 34,2-9; 2Tim 4,6-8.17-18; Mt 16,13-19 30 Č Svagdan; ili: Prvomučenici Svete Rimske Crkve

Am 7,10-17; Ps 19,8-11; Mt 9,1-8

SRPANJ 1 P Svagdan: Am 8,4-6.9-12; Ps 119,2.10.20.30.40.131;

Mt 9,9-13 2 S Svagdan: Am 9,11-15; Ps 85,9.11-14; Mt 9,14-17

Ikonopisac nužno mora biti usklađen s duhom i tehnikom ikona, da bi progovorile snagom koju nisu izgubile stoljećima. I ne zaboravimo sažimlju-ći rečeno: najčešće ikone koje susrećemo pripadaju dvama tipovima. Prvi je Hodegetria – Bogorodica koja pokazuje put. To su ikone na kojima Marija lijevom rukom drži Isusa, a desnom ga pokazuje. Drugi je tip Eleousa – Bo-gorodica koja ima smilovanja, nježnosti, Milosrdna Bogomajka, pri čemu je izražena njezina brižnost i ljubav prema Djetetu.

Završavam napominjući da smo u Svetoj godini milosrđa, u mnoštvu pi-tanja koja sežu od osobnih života do života naroda. Sigurno nam je potrebno jasnije poznavanje puta, ali i puno milosrđa. U susretu s ikonama Bogoro-dice s Djetetom ulazimo u prostor koji nas obuhvaća Isusovim i Marijinim zagrljajem. I sama pozornost prema otajstvu majčinstva i brižnosti prema djeci, i za one koji nisu kršćani ili nisu vjernici, ima puno toga reći.

Ponesimo Isusov i Marijin pogled u svoje živote i češće ih se sjetimo, a nosimo i pouzdanje da ćemo imati snage ostati na putu ljubavi i milosrđa koje nam Bog želi darovati, ponavljajući Radosnu vijest da nam Otac opra-šta i daruje zagrljaj Majke koja ne prestaje moliti za naše obraćenje.

OTAJSTVO I ZBILJA

18

Ulazna: 75.3 Misli su srca njegovaOtpj. ps.: 93-94 Gospod je pastir moj Prinosna: 175 O Srce, Sina BožjegaPričesna: 135.2 Ako je tko žedanZavršna: 756 U slavu svetog Srca ili: 755 Srce Božansko

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJE

Prvo čitanje Ez 34, 11-16Sam ću pasti svoje ovce i dati im počinka.

Čitanje Knjige proroka EzekielaOvo govori Gospodin Bog:»Evo me, sam ću potražiti ovce svojei sam ću ih pasti! Kao što se pastir brineza ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Izvest ću ih iz narodâ, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima. Pâst ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i pâst će na sočnim pašama, po gorama izraelskim. Sam ću pâsti ovce svoje i sam ću im dati počinka – govori Gospodin Bog. Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – pâst ću ih pravedno.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 23,1-6Pripjev: Gospodin je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam.Gospodin je pastir moj:ni u čem ja ne oskudijevam;na poljanama zelenimon mi daje odmora.Na vrutke me tihane vodii krijepi dušu moju.

Stazama pravim on me upravljaradi imena svojega.Pa da mi je i dolinom smrti proći,zla se ne bojim jer si ti sa mnom.Tvoj štap i palica tvojautjeha su meni.

Trpezu preda mnom prostirešna oči dušmanima mojim.Uljem mi glavu mažeš,čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će menesve dane života moga.U Gospodnjem ću domu prebivatikroz dane mnoge.

Drugo čitanje Rim 5, 5-11Bog pokaza ljubav svoju prema nama.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Nada ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tkoi odvažio umrijeti. A Bog pokaza ljubav

Ulazna pjesma Misli su srca njegova od koljena do koljena da im od smrti život spasi, da ih nahrani u danima gladi.

Ps 33, 11.19

Zborna molitvaSvemogući Bože, štujemo Srce tvoga ljubljenog Sina i slavimo spomen njegove ljubavi prema nama. Daj da iz tog nebeskog vrela crpemo obilne darove milosti. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, pogledaj neizrecivu ljubav u srcu svoga Sina, da ti naš dar bude prijatan te nam izmoli pomirenje. Po Kristu.


3. lipnja 2016.

18živo vrelo 19

MOLITVA VJERNIKA

Braćo i sestre, u svome Sinu Isusu Kristu Bog nam je očitovao čudesnost svoga čovjekoljublja. Otvorena srca uputimo svoje molitve Kristu Gospodinu, izvoru spasenja:

Ispuni nas svojom ljubavlju, Gospodine.

1. Za Crkvu, zajednicu vjernika: čuvaj ju u poslušnosti tvome Duhu da mudrošću križa susreće svijet i svima svjedoči tvoju blizinu, molimo te.

2. Za pastire Crkve: okrijepi ih svetošću života i žarom služenja tvome narodu, kako bismo po zajedništvu vjere i ljubavi svi bili jedna obitelj, molimo te.

3. Za ljude koje je ljudska nepravda lišila doma, domovine i životne sigurnosti: okrijepi im srce nadom u pobjedu tvoga mira, a sve odgovorne potakni na nesebičnu brigu i sućutnost prema svim potrebitima, molimo te.

4. Za one koji trpe u osamljenosti i sve koji su ranjeni našom sebičnošću ili nesavršenom ljubavlju: da u tebi prepoznaju Ljubav koja uvijek oprašta i uvijek vjerna ostaje, molimo te.

5. Za nas ovdje okupljene: novi duh i novo srce koje si u nama stvorio, obnovi danas u svakom od nas, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, u tvome srcu, ranjenu ljubavlju prema nama, ti nam daješ udioništvo u božanskome životu. Primi naše molitve i sve naše brige i nastojanja usmjeri prema daru koji si nam pripravio u vječnosti. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.

Popričesna molitvaNek nas otajstvo tvoje ljubavi, Gospodine, zauvijek privuček tvome Sinu, nek u nama zapali svetu ljubav, da mognemo Krista u braći prepoznati i služiti. Koji živi.

svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije. Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? Doista, ako se s Bogom pomirismo po smrti Sina njegova dok još bijasmo neprijatelji, mnogo ćemo se više, pomireni, spasiti životom njegovim.I ne samo to! Dičimo se u Bogupo Gospodinu našemu Isusu Kristupo kojem zadobismo pomirenje.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 10, 14Ja sam pastir dobri, govori Gospodin,i poznajem svoje ovce i mene poznaju moje.

Evanđelje Lk 15, 3-7Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu!

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Reče Isus farizejimai pismoznancima ovu prispodobu: »Tko to od vas, ako ima sto ovacapa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: ’Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.’ Kažem vam, tako će na nebubiti veća radost zbog jednog obraćena grešnika negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja.«Riječ Gospodnja.

Bog, bogat milosrđem i dobrotom.Vitraj u crkvi Presv. Srca Isusova, Stoßdorf, Njemačka.

OTAJSTVO I ZBILJA

20


Srce se prvo razvija u ljudskom zametku i ostaje kucati do posljednjega čovjekova daha. Omogućuje život i znak je života. U

svome sebedarju uvijek radi za druge dijelove tijela i nikada ne prestaje. Stoga je postalo zna-kom ljubavi te je u svim jezicima između srca i ljubavi znak jednakosti. Slično o srcu govori i Sveto Pismo. Ono je za Stari zavjet središnji organ ljudskoga tijela koji oblikuje sve ono što čovjek jest i kakav jest. Označava njegovu nu-trinu: um, volju i osjećaje. Simbol je čovjekove ljubavi, hrabrosti, mudrosti, sjećanja, inteli-gencije, straha, izazova… Privilegirani je znak onoga što je u osobi najbitnije i najintimnije te određuje osobu kakva ona jest: dobra ili loša, hrabra ili bojažljiva. Pojednostavljeno kazano: prema tome kakvo mu je srce, netko biva čo-

vjek ili nečovjek, odnosno osoba ’sa srcem‘ ili ’bez srca‘. Novi zavjet tomu dodaje da je srce mjesto u kojemu djeluje Duh Sveti i gdje čo-vjek prima Krista te se zagrijava njegovom riječju. Apostoli, prepoznavši Uskrsloga svje-doče: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« (Lk 24, 32), a Crkva moli Duha Svetoga da za-pali svjetlo u srcu i zadahne dušu ljubavlju.

Bog je ljubavApostol Ivan svemogućega i ničim ograniče-noga Boga nazvao je Ljubavlju. Identificirajući ga sa samo jednom ljudskom riječju ustvrdio je: »Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.« (1Iv, 4,8) Do toga zaključka došao je slušajući o njegovim djelima u Starome zavje-tu te promatrajući Isusov život i smrt. U njima je prepoznao sve ono što čini ljubav. Ona se nerijetko pokazuje lijepim riječima, svečanim izjavama i porukama blizine, kakvih nije ne-dostajalo u Božjem obraćanju svome narodu i Isusovu govoru. No, njezino pravo očitovanje događa se u djelima, bilo u svakodnevici bilo u teškim i iznimnim okolnostima. Takvih Bož-jih očitovanja prepuna je povijest. Bog je vodio svoje izabranike u rutini života, ali je osobitu blizinu pokazivao kad ih je trebalo izbaviti iz raznih kušnjâ u koje su zbog svojih slabosti upadali. Unatoč nevjeri naroda, On je osta-jao vjeran Savezu. To može samo ljubav koja je »velikodušna, dobrostiva«, ljubav koja »ne zavidi, ne hvasta se, ne nadima se; nije ne-pristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi (1Kor 13, 4-7). No, Bog nije želio čovjeka ljubiti samo božanski, nego i ljudski. Zato je uzeo našu ljudskost i postao čovjekom. Puninu svoje ljubavi iskazao je u Isusu Kristu. U njemu je Bog progovorio čovjeku riječ lju-bavi i djelima je posvjedočio, a čovjek mu je jednako tako u Isusu uzvratio. Srce rođeno od Marije postalo je sredstvom preko kojega Bog

Stvoritelj i stvorenje u jednome srcu

MU

DR

OST

CR

KV

E

Bog se u Isusu darovao kao nepresušno vrelo ljubavi.

20živo vrelo 21

Zrnje…

pokazuje svoju ljubav ljudima, a ljudi svoju ljubav Bogu. Stvoritelj i stvorenje ujedinili su se u jednome srcu. Zato danas slavimo Božju ljubav u znaku ljudskoga srca i ljudsku ljubav u znaku srca Sina Božjega.

Srce IsusovoSrce Isusovo nije slavlje osjećaja ili duhovne romantike, nego dubinskog Kristova identite-ta. U njegovu su se srcu susrele i sjedinile Bož-ja i čovjekova ljubav. Ostvaren je ideal ljubavi u njezinoj težnji za jedinstvom. Od dvoga je nastalo jedno. Srce Boga i srce čovjeka kucaju zajedno. Bog je i uzeo obličje čovjeka da uklo-ni grijehom nastalu razjedinjenost te da Bog i čovjek opet budu zajedno i u konačnici jedno! Tako Božja ljubav nije ostala teorijom, nego je utjelovljena u Srcu Isusovu koje za nas kuca-lo, titralo i bilo kopljem probodeno. Krv i vo-du koje su tom prigodom potekle suvremena medicina objasnila bi onim što su stari nazivali »slomljenim srcem«. Božje je srce ’slomljeno‘ od ljubavi za ljude, a srce jednog čovjeka slo-mljeno je od ljubavi za Boga. Iz takvoga srca ne može poteći drugo doli život, a krv i voda u biblijskom su smislu znak života. Tako je po

Srcu Isusovu svim ljudima darovano udioniš-tvo u božanskome životu, a Bog je osjetio svu težinu ljudske egzistencije. Kad je nevin bio raspet na drvo križa, Isus je svoju ljubav pro-širio izvan granica vremena i prostora, izvan okvira zemaljskoga života Isusa iz Nazareta te pokazao da čovjek može ostvariti puninu lju-bavi i sjediniti se s Bogom koji je ljubav.

Mi ljudi plašimo se zavoljeti nekoga tko nas nadilazi svojim položajem, ljepotom i do-brotom. Strah nas je neuzvraćene ljubavi. Zato je Bog prvi objavio svoju ljubav prema ljudi-ma. Sveti Pavao poučava da »dok još bijasmo grješnici Krist za nas umrije«. On je u današ-njim čitanjima predstavljen u slici pastira koji želi »potražiti izgubljenu, dovesti natrag zalu-talu, poviti ranjenu i okrijepiti nemoćnu«, no jednako tako i »bdjeti nad pretilom i jakom«. Naša se vjera temelji na spoznaji da nas je On prvi ljubio, bez naše zasluge. K tome, on ne ljubi ljude općenito, nego svaku konkretnu osobu, a osobito zalutalu jer je »na nebu veća radost zbog jednog obraćena grješnika, negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenje«.

Slavko Slišković

U slici pastira koji traga za »izgubljenom ovcom« naglasak nije na njezinoj izgubljenosti, na grješnosti, nego na pasti-rovoj brizi za izgubljenim. Bog u svome milosrđu pronalazi put do izgubljenih. Biti spašen znači »biti pronađen« – i to u pustinji, koja oslikava nepreglednost i beživotnost svijeta. Potrebno je priznati vlastitu izgubljenost i lutanje, da bismo mogli prihvatiti Božji trud oko našega »pronalaska« i spasenja.

Tko iznutra prihvaća Božju ljubav, toga ta ljubav oblikuje. Za čovjeka koji je iskusio Božju ljubav ona je kao ’poziv‘ kojemu

valja odgovoriti. Pogled upravljen na Gospodina koji je »uzeo naše slabosti i ponio naše bolesti« (Mt 8, 17) pomaže nam da postanemo osjetljiviji na trpljenje i na potrebe drugih. Kontemplacija koja se klanja Isusovu kopljem probodenom boku stvara u nama osjetlji-vost za spasenjsku volju Božju. Osposobljava nas da se povjerimo spasenjskoj i milosrdnoj ljubavi te nas istodobno jača u želji da sudjelujemo na njegovu spasenjskom djelu postajući njegova sred-stva. Darovi primljeni iz otvorena boka, iz kojega su potekli krv i voda (Iv 19, 34), pretvaraju i nas u to da i mi za druge postanemo vrelo iz kojega teku »rijeke žive vode« (Iv 7, 38). Iskustvo ljubavi koje se stječe štovanjem probodenoga Otkupiteljeva boka čuva nas od rizika da se oslanjamo na same sebe i otvara nas za raspoloži-vost života za druge.

Papa Benedikt XVI., Pismo Vrhovnom poglavaru Družbe Isusove prigodom Pedesete obljetnice enciklike 'Haurietis aquas‘, 15. V. 2006.

MU

DR

OST

CR

KV

E

OTAJSTVO I ZBILJA

22

Ulazna: Gospodin mi je svjetlost i spasenje(ŽV 5-2012)

Otpj. ps.: Veličam te, Gospodine (ŽV 4-2007) Prinosna: 232 Gospode, primiPričesna: 186 Sva ljubavi mi, Isuse ili: 188 Na Isusov se spomen samZavršna: 753 Do nebesa


5. lipnja 2016.

Deseta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaGospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim? Protivnici moji i dušmani posrću i padaju.

Ps 27, 1-2

Zborna molitvaBože, sve što je dobrood tebe dolazi. Udijeli nam dar svoga Duha, da mislimo što je pravo i to u djelo provedemo. Po Gospodinu.

Prvo čitanje 1Kr 17, 17-24Evo sin tvoj živi!

Čitanje Prve knjige o KraljevimaU one dane: Razbolio se sin domaćice koja je ugostila Iliju i bolest se njegova jako pogoršala, tako te mu je ponestalo daha. Tada ona reče Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi umoriš sina!« On joj reče: »Daj mi svoga sina!« Tada ga uze iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju. Tada zavapi Gospodinu i reče: »Gospodine, Bože moj, zar da i udovicu koja me ugostila uvališ u tugu umorivši joj sina?« Zatim se tri puta pružio nad djetetom zazivajući Gospodina: »Gospodine Bože moj, učini da se u ovo dijete vrati duša njegova!« Gospodin usliša molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje. Ilija ga uze, siđe iz gornje sobe u kuću i dade ga njegovoj majci i reče joj: »Evo, sin tvoj živi!« Žena mu reče: »Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita!«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 30, 2.4-6.11-12a.13bPripjev: Veličam te, Gospodine,

jer si me izbavio!Veličam te, Gospodine, jer si me izbavioi nisi dao da se raduju nada mnom dušmani.Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja,na rubu groba ti si me oživio.

Pjevajte Gospodinu, pobožnici njegovi,zahvaljujte svetom imenu njegovu!Jer samo za tren traje srdžba njegova,a cio život dobrota njegova.Večer donese suze, a jutro klicanje.

Slušaj, Gospodine, i smiluj se meni; Gospodine, budi mi na pomoć!Okrenuo si plač moj u igranje,Gospodine, Bože moj, dovijeka ću te hvaliti!

Drugo čitanje Gal 1, 11-19Bog mi je otkrio Sina svogada ga navješćujem među narodima.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola GalaćanimaObznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi, niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu. Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah –

Darovna molitvaGospodine,usavrši naše služenje,da ovaj prinos budetebe dostojan a namauveća ljubav. Po Kristu.

22živo vrelo 23

Bogu Ocu, koji nam je u svome Sinu darovao vječni život, uputimo svoje prošnje moleći za snagu novoga života.

1. Ravnaj, Gospodine, svojom Crkvom na njezinu putu kroz svijet; daj da življenjem evanđelja izgrađuje svijet pravednosti i mira, a svojim služenjem bude blizu svima koji trpe, molimo te.

2. Nadom u vječni život ispunisrca svojih vjernika da nadvladaju svaki strah te s pouzdanjem u tebe podnose sve životne brige i iskušenja, molimo te.

3. Pogledaj milostivo nas ovdje sabrane: daj da uzmognemo ustati iz svojih grijeha i vjerno ići za tvojim Sinom, molimo te.

4. Rasvijetli nam pogled vjere da umijemo prepoznati potrebe ljudi oko nas: po našim djelima ljubavi i nesebičnoga služenja ti budi utjeha svim osamljenima i svima koji trpe, molimo te.

5. Iskaži svoje milosrđe našoj pokojnoj braći i sestrama i primi ih u svoj očinski zagrljaj, molimo te.

Svemogući Bože, izvore zemaljskoga i nebeskoga života, usliši nam molitve i naš zemaljski hod upravi na put vječnosti. Po Kristu Gospodinu našemu.

MOLITVA VJERNIKA

Darovna molitvaGospodine,usavrši naše služenje,da ovaj prinos budetebe dostojan a namauveća ljubav. Po Kristu.

ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask. Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Lk 7, 16Prorok velik usta među nama!Pohodi Bog narod svoj!

Evanđelje Lk 7, 11-17Mladiću, kažem ti, ustani!

Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain.Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: »Mladiću, kažem ti, ustani!« I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: »Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!« I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici.Riječ Gospodnja.

Popričesna molitvaGospodine, po ljekovitim otajstvima koja smo primili daj da ozdravimo od svoje zloće i hodimo putem pravednosti. Po Kristu.

Kad je Gospodin ugleda, sažali se nad njom i reče joj: »Ne plači!« Jan Kutra: Uskrisenje mladića iz Naina.

OTAJSTVO I ZBILJA

24

Ne plači

Deseta nedjelja kroz godinu

Isus, praćen mnoštvom, ide u Nain. Nain je mjesto blizu Nazareta. Na gradskim se vratima susreće s povorkom koja ide iz

grada. Riječ je o pogrebnoj povorci. Isus je na čelu povorke u kojoj su njegovi učenici i silan svijet. Susreće povorku koja prati majku umr- log mladića na groblje. Život i smrt se susreću na gradskim vratima. Isus i mrtvi mladić na pragu grada. Luka kaže da je mnogo naroda pratilo mladićevu majku. Bila je udovica, a sin joj je bio jedinac. Sada je ostala sama. Bez mu-ža i bez sina, u trenutku kada ide predati zemlji mrtvo sinovljevo tijelo. Sinu je darovala život, a sada njegovo mrtvo tijelo prati u grob. Nema veće tuge za roditelje od pokapanja vlastitoga djeteta. Sućut s njezinom boli velika je kao što je velika i bol ove udovice. Gdje god je velika bol, ljudi ju pokušavaju umanjiti svojom pri-sutnošću. Velika bol privlači veliki broj ljudi.

Kad Isus ugleda uplakanu ženu, sažali se nad njom. Sućut je reakcija na ono što vidi.

MU

DR

OST

CR

KV

E

Pokrenut je iznutra njezinom boli. Sućut ga pokreće te joj kaže: »Ne plači!« (Lk 7, 13). Po-vršnomu se čitanju čini da je riječ o površnoj utjesi. No, plač ove žene primjerena je reakcija na situaciju u kojoj se nalazi. Što bi drugo mo-gla žena u tome trenutku osim plakati! Kada nam smrt oduzme svaku moć, preostaje nam plač. Plač je preživljavanje duše koja je duboko i teško pogođena. Da je Isus htio utješiti ovu ženu, najprije bi mladića vratio u život. Majčin bi se plač tada sâm od sebe pretvorio u radost. No, Isus joj kaže da ne plače prije nego li što će se dotaći nosila na kojima leži njezin sin. Kao da je potrebno da se najprije zaustavi njezin plač da bi se sin mogao vratiti u život.

Ne znamo od čega je sin umro. No, može-mo razumjeti kako je plač majke razlog zbog kojega dijete ne može živjeti. Ako žena, kada izgubi muža i ostane sama s jedinim djetetom, svoj život pretvori u plač nad svojom sudbi-nom i ako svoju životnu tugu prenese na svo-je dijete, moguće je naslutiti kako takav plač oduzima djetetu sposobnost za život. Samo tamo gdje život nije posve utopljen u tugu, moguće je živjeti. Tko nakon velikoga gubitka ne uspije pronaći put u život, dopušta da mu tuga optereti naravni polet za životom. Takva se tuga prelije i na najbliže. Kako sin može ži-vjeti nošen životnom radošću ako osjeća da bi to ugrozilo tugu njegove majke? Svaku svoju radost osjeća kao izdaju. I majka također svaki životni polet svoga djeteta osjeća kao nepo-štivanje njezine tuge. U takvome se ozračju ne može živjeti. Tko hoće vratiti život u takav odnos, mora najprije ukloniti tugu. Zato Isus najprije kaže majci da ne plače.

UstaniIsus tek potom prilazi nosilima. Dotiče ih. Ži-vot i smrt jako su blizu. U tome trenutku izvor života dotiče mrtvačka nosila. Povorka staje. Nosioci zaustavljaju svoj hod prema grobu. Isus tada veli mladiću: »Mladiću, kažem ti, ustani!« (Lk 7, 14). Isus govori mrtvacu. Govo-

Ne plačiPokrenut je iznutra njezinom boli. Sućut ga pokreće te joj kaže: »Ne plači!« (vršnomu se čitanju čini da je riječ o površnoj utjesi. No, plač ove žene primjerena je reakcija na situaciju u kojoj se nalazi. Što bi drugo mo-gla žena u tome trenutku osim plakati! Kada nam smrt oduzme svaku moć, preostaje nam plač. Plač je preživljavanje duše koja je duboko i teško pogođena. Da je Isus htio utješiti ovu ženu, najprije bi mladića vratio u život. Majčin bi se plač tada sâm od sebe pretvorio u radost. No, Isus joj kaže da ne plače prije nego li što će se dotaći nosila na kojima leži njezin sin. Kao da je potrebno da se najprije zaustavi njezin plač da bi se sin mogao vratiti u život.

mo razumjeti kako je plač majke razlog zbog kojega dijete ne može živjeti. Ako žena, kada izgubi muža i ostane sama s jedinim djetetom, svoj život pretvori u plač nad svojom sudbi-nom i ako svoju životnu tugu prenese na svo-je dijete, moguće je naslutiti kako takav plač

24 25

ri mu kao da nije mrtav, kao da spava. Poziva mrtvaca da ustane kao da ga budi. Isus može ono što nije pozivati da bude i prema onom što jest odnositi se kao da nije. (Rim 4, 17). Smrt Isusu nije nerješiva zagonetka. Štoviše, on se uopće ne obraća smrti. On govori mladiću. Isus se ne bori protiv smrti. On zapovijeda mladiću da ustane. Smrt se ne javlja kada Isus iz njezine vlasti u život vraća ovoga mladića. Smrti kao da i nema.

Mrtvac se podiže. On čije su tijelo nosili jer njega više nije bilo, sada je tu. I opet je gospo-dar svoga tijela. Podiže se i progovara. Uprav-lja svojim tijelom i svojim duhom. Ne znamo što je rekao, ali znamo da je govorio. Mrtvi ne govore. Samo živi govore. Dočim netko govori, znamo da je živ. Smrti nema tamo gdje postoje žive riječi. Isus ga daje njegovoj majci. Sad ka-da je majka prestala tugovati, a sin živ i govori, majka i sin mogu biti zajedno. Dok su ranije bili zajedno, majka je bila pod velom tuge, a sin bez riječi. Tuga i nijemost su bliže smrti nego životu.

Sve prisutne iz obje povorke obuzeo je strah i slavili su Boga. Strah je reakcija na ono što su doživjeli. Mrtvac se vratio u život. Po-novni i promijenjeni život udovice i sina samo je dio doživljenoga. Drugi dio jest čuđenje i

Ne plači

Zrnje…U susretu s ojađenom ženom, udovicom, Isus zapodijeva govor. On je Riječ, Govor, mi od-govor. Prije negoli se usudimo moliti ga, on se okreće k nama i upućuje nam riječ. Molitva može biti iza-zvana nevoljom, bolešću, strahom ili zahvalnošću, ali ona uvijek ima začetak i izvor u Bogu. On se nam se približava povjeravajući se na-šemu molitvenom otkrivanju, na-šemu poniranju u njegov život. Zato molitva već u sebi nosi plod. Uslišanje nije njezin jedini cilj. Prvi plod molitve jest molitveni odnos.

Milosrđe je božansko, više se odnosi na sud nad našim grije-hom. Suosjećanje pak ima više ljudsko lice. Ono znači patiti s,

patiti zajedno, ne ostati ravnodušan na tuđu bol i trpljenje. (…) Prizo-vimo u sjećanje divnu stranicu koja opisuje uskrisenje sina udovice iz Naina kada se Isus dolazeći u to galilejsko selo sažalio nad suzama žene, udovce, slomljene zbog gubitka sina jedinca. Govori joj: »Ženo, nemoj plakati.« Luka piše: »Kad ju Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom« (7, 13). Bog koji je postao čovjekom dopušta da ga gane ljudska bijeda, naša potreba, naša patnja. Grčki glagol koji označava ovo suosjećanje glasi splanhnizomai, a izveden je iz riječi koja ozna-čava utrobu ili maternicu. Slično je ljubavi oca i majke koji se duboko ganu zbog svojega djeteta. To je duboka ljubav. Bog nas ljubi na taj način sa suosjećanjem i s milosrđem. (…) Danas je potrebno to suo-sjećanje kako bi se po bijedila globalizacija ravnodušnosti. Potreban je taj pogled kada se nalazimo pred siromahom, marginaliziranim, grješnikom.

Papa Franjo, Božje je ime milosrđe, 103.-104.

divljenje. Tko je Isus da nešto takvo može či-niti? Tko je čovjek da može umrijeti i vratiti se u život? Kakvi su ljudski odnosi i kolika im je važnost da ljudi u njima mogu izgubiti snagu za život? Što je to u Isusovim gestama i riječi-ma da se odnosi opterećeni tugom i šutnjom u trenu preobražavaju u žive ljudske odnose? Ova su pitanja dolazila iz straha, udivljenosti i oduševljenja prisutnih. Njihov zaključak je da se među njima pojavio prorok preko kojega je Bog pohodio svoj narod.

Kada se vjernici nedjeljom nađu oko Riječi i oltara, oni kao da se iz svojih pogrebnih po-vorki susreću s Isusom koji im dolazi ususret na čelu povorke života. Svakodnevni život brzo i lako tugom, nijemošću i gubitcima prekrije životnu radost. Potreban je susret s Isusom ka-ko bi naši odnosi ponovo postali mjesta života i radosti. Na pragu grada, tamo gdje se susreću oni koji ulaze s onima koji izlaze, ljudi iz obje povorke – iz one koja ide za Isusom i one koja tuguje i prati mrtvaca – mogu susresti Isusa, Život. Taj je susret ispunjen udivljenošću i slavljenjem. Kad god vjernici opaze da se ra-dost pojavljuje na mjestu gdje je vladala tuga i da se vraća život ondje gdje je zavladala smrt, oni znaju da je Bog s njima, da ih je pohodila Božja sila i Božja snaga.

Ante Vučković

MU

DR

OST

CR

KV

E

OTAJSTVO I ZBILJA

26

Ulazna: 214 Molimo tebeOtpj. ps.: 98 Prosti, GospodePrinosna: 230 Darove prinesitePričesna: 135.3 Bog je tako ljubio svijet Završna: 183 Ti, Kriste, Kralj si vjekova


12. lipnja 2016.

Jedanaesta nedjelja kroz godinuUlazna pjesma Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! Ne skrivaj lica svoga od mene, ne odbij u gnjevu slugu svoga!

Ps 27, 7. 9

Zborna molitvaBože, jakosti onih što se u te ufaju, snago slabih i smrtnih, koji su bez tebe nemoćni: pomozi nam svojom milošću da vršimo tvoje zapovijedi i voljom ti i djelom omilimo. Po Gospodinu.

Prvo čitanje 2Sam 12, 7-10.13Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.

Čitanje Druge knjige o SamueluU one dane: Natan reče Davidu:»Ovo govori Gospodin, Bog Izraelov:’Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom, ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. Predao sam ti kuću tvoga gospodara i tebi u krilo žene tvoga gospodara, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; i je li to premalo, još ću ti dodati. Zašto si prezreo Gospodina i učinio što je zlo u njegovim očima? Ubio si mačem Uriju Hetita, a njegovu si ženu uzeo sebi za ženu. I ubio si ga mačem Amonaca. Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma; ta prezreo si me i uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena.’« Tada David reče Natanu: »Sagriješio sam protiv Gospodina!« A Natan odvrati Davidu:»Gospodin ti oprašta tvoj grijeh: nećeš umrijeti.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 32, 1-2.5.7.11Pripjev: Oprosti mi, Gospodine,

krivnju grijeha moga.Blažen onaj kome je grijeh otpušten,kome je zločin pokriven!Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnjui u čijem duhu nema prijevare!

Grijeh svoj tebi priznahi krivnju svoju više ne skrivah.Rekoh: »Priznat ću Gospodinu prijestup svoj«,i ti si mi krivnju grijeha oprostio.

Utočište ti si moje,od tjeskobe ti ćeš me sačuvati,okružit me radošću spasenja.

Radujte se Gospodinu i kličite, pravedni,kličite svi koji ste srca čestita!

Drugo čitanje Gal 2, 16.19-21Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola GalaćanimaBraćo: Znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja 1Iv 4, 10bBog nas je ljubio i poslao Sina svogakao pomirnicu za grijehe naše.

Darovna molitvaBože, ovim darovima ti čovjeku krijepiš zemaljski i duhovni život. Molimo te da nas uvijek prati njihova pomoć za tijelo i dušu.Po Kristu.

26živo vrelo 27

MOLITVA VJERNIKAEvanđelje Lk 7, 36-50 (kraća verzija)Čitanje svetog Evanđelja po LukiU ono vrijeme: Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu. Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću.Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli:»Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica.« A Isus, da mu odgovori, reče: »Šimune, imam ti nešto reći.« A on će: »Učitelju, reci!« A on: »Neki vjerovnik imao dva dužnika. Jedan mu dugovaše pet stotina denara, drugi pedeset. Budući da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici. Koji će ga dakle od njih više ljubiti?« Šimun odgovori: »Predmnijevam, onaj kojemu je više otpustio.« Reče mu Isus: »Pravo si prosudio.« I okrenut ženi reče Šimunu: »Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.« Sustolnici počeli nato među sobom govoriti: »Tko je ovaj da i grijehe oprašta?« A on reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«Riječ Gospodnja.

Popričesna molitvaGospodine, sveta pričestšto je primamo označuje zajedništvo svih vjernikas tobom. Daj da urodi jedinstvom u tvojoj Crkvi.Po Kristu.

Braćo i sestre, okupljeni oko Kristova stola dionici smo Božje ljubavi koja obnavlja svijet. U iskrenoj molitvi izručimo Božjoj dobroti svoje živote, moleći za Crkvu, za svoje bližnje i za sav svijet:

1. Za Crkvu, sazdanu iz tvoje ljubavi: da naviještanjem evanđelja i vjerodostojnošću života ustrajno izgrađuje među ljudima svijet tvoje pravednosti i mira, molimo te.

2. Za svećenike, služitelje sakramenta pomirenja: obdari ih snagom Kristove ljubavi prema grješnicima da umiju svakomu čovjeku donijeti tvoju blagost i ljubav, molimo te.

3. Za sve one koji se nalaze na putu grijeha: probudi u njima plamen ljubavi koja će ih privesti tvome spasenju, molimo te.

4. Za nas ovdje sabrane: probudi u nama duh istinskoga obraćenja i daj nam spoznati da ljubav ozdravlja sve što je grijehom ranjeno, molimo te.

5. Za pokojnu našu braću i sestre: po svojoj ljubavi oprosti im svaki grijeh i obdari ih životom u tvojoj vječnosti, molimo te.

Bože, Oče milosrđa i izvore svakoga oprošte-nja, molimo te, podigni nas iz grijeha i ojačaj nam vjeru kako bismo mogli neprestano kročiti putem spasenja koje si nam darovao u svome Sinu Isusu Kristu. Koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Isus reče ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!«(Jan Toorop, 1922.)

OTAJSTVO I ZBILJA

28

Jedanaesta nedjelja kroz godinu

kući. Time se pokazuje dosljednim u svojoj otvorenosti. On jede i pije s carinicima i grješ-nicima, ali ne samo s njima. On se odaziva na poziv svakomu tko ga zove u svoju kuću. Zato se odaziva i na poziv bezimenoga farizeja, ne postavljajući pitanje o njegovoj pravoj nakani. U nastavku pripovijedanja otkrit će da je fari-zej htio provjeriti Isusove proročke sposobno-sti. No, Isusu ne smeta da i takva motivacija otvori mogućnosti za spasonosne susrete koji se na drugi način vjerojatno ne bi dogodili.

U farizejevoj kući ne događa se, naime, sa-mo susret između Isusa i njegova domaćina. Tu su i ostali sustolnici te jedna žena koja u cijelome događaju igra središnju ulogu, a da ne progovara ni jedne jedine riječi.

Grješnica koja traži SusretDoznavši da je ondje Isus, u farizejevu kuću ulazi žena, javna grješnica. Ništa detaljno nije rečeno o njezinu životu, ali, po svemu sudeći, riječ je o prostitutki. Ona, jer nije udana, ne može biti preljubnica i prema tome niti kažnje-na smrću, ali je njezin način života ipak defi-niran grješničkim. Odana bludništvu, ona je u trajnome stanju obredne i moralne nečistoće, što joj priječi zdrav odnos i s Bogom i s ljudima.

No, Isusova prisutnost pomaže u svlada-vanju takvih preprjeka. Ne obazirući se na eventualne reakcije prisutnih i ne smatrajući svoju grješnost zaprjekom nego potrebom za susretom s Isusom, žena ulazi u kuću i poka-zuje prema Isusu tipičnu gestu gostoljubivo-sti. Pere mu noge i još ih uz to oblijeva suza-ma, pomazuje pomašću, ljubi i otire kosom.

Dok žena grješnica tako javno pokazuje svoje pokajanje, nešto se događa i u skrovitosti srca i uma Isusova domaćina i samoga Isusa. Farizej u sebi razmišlja kako Isus sigurno ni-je prorok, jer bi inače znao da je žena koja mu pere noge grješnica i ne bi joj smio dopustiti da ga dotiče. No Isus čita farizejeve misli te mu se obraća prispodobom o dva dužnika kojima gospodar otpušta njihove dugove s jasnom po-rukom da će onaj dužnik koji je imao veći dug

Oprošteni su ti grijesi

O pis Isusova boravka u kući nekoga farizeja koji ga je pozvao da s njime blaguje nalazi se u Lukinu evanđelju

iza nekoliko odlomaka u kojima su farize-ji prikazani kao Isusovi protivnici. Kad Isus uzetomu čovjeku, kojega su mu kroz krov spu-stili na nosiljci, kaže »Čovječe, otpušteni su ti grijesi« (Lk 5, 20) oni negoduju: »Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?« (Lk 5, 21). Isusu i njegovim učenici-ma oni prigovaraju što jedu i piju s carinicima i grješnicima (usp. Lk 5, 30). Predbacuju im i to da čine ono što subotom nije dopušteno, jer su prolazeći kroz usjeve trgali i jeli klasje (usp. Lk 6, 2). Kasnije se otkriva da nisu toliko zabrinuti za obdržavanje subote, koliko im je stalo do toga da Isusa u čemu optuže (usp. Lk 6, 7). Uz to, u opisu djelovanja Ivana Krstite-lja evanđelist Luka zaključuje kako se farizeji i zakonoznanci nisu htjeli krstiti i tako »ometo-še što je Bog s njima naumio« (Lk 7, 30).

U takvome kontekstu Isus odgovara na poziv nekoga farizeja i sjeda za stol u njegovoj

MU

DR

OST

CR

KV

E

Psal

tir iz

Opa

tije s

v. Al

bana

, 112

0.-11

45.

28živo vrelo 29

više ljubiti jer mu je više i oprošteno. Potom tu prispodobu primjenjuje na ženu grješnicu i pred svima objavljuje da su joj grijesi oprošte-ni. Uz to, Isus prekorava farizeja što mu nije pokazao iste znakove gostoljubivosti koje mu je pokazala ova žena. On koji je prozreo fari-zejeve misli, jednako zna da suze grješne žene pokazuju iskrenost njezina unutarnjeg obraće-nja i da njezini čini gostoljubivosti prema Isu-su predstavljaju žarku želju za zajedništvom s Bogom. Stoga joj Isus i govori: »Oprošteni su ti grijesi.« To čini ne obraćajući se farizeju, nego njoj samoj. Na taj način pokazuje da ona i ono što je učinila nije samo predmet rasprave za stolom. Ona više nije samo objekt promatranja i komentiranja, nego osoba koja, uza svu svoju grješnost, pokazuje veliku ljubav.

Vjera koja spašava Isusovo proglašenje oproštenja grijeha, koje se dogodilo u toj ljubavi, izaziva kod sustolnika pitanje »Tko je ovaj?«, jer vlast opraštanja gri-jeha pripada samo Bogu. Isus, budući da mu pitanje nije bilo izravno postavljeno, ne daje ni izravna odgovora. Umjesto sustolnicima koji

se međusobno zapitkuju, on opet riječ upućuje ženi: »Vjera te tvoja spasila! Idi u miru.« Time je njezin čin ljubavi predstavljen kao čin vjere koja spašava. To je najveći stupanj vjere koji se razlikuje od vjere koja (samo) liječi ili postiže uslišanje molitve. Dobro je ispravno vjerovati da Isus liječi i da uslišava naše molitve, ali spa-šava samo ona vjera po kojoj ostajemo u zajed-ništvu s Isusom, koje ne prestaje kad nam je bolest izliječena i želja ispunjena.

Opis Isusova susreta s grješnicom završa-va bez podataka o tome kakav je bio nastavak njezina života. Međutim, nakon ovoga susreta evanđelist Luka govori o ženama koje su bile u Isusovoj službi i nasljedovale ga sve do kraja. Možemo zamisliti da je u toj skupini bila i ova raskajana grješnica.

Ne znamo ni što je bilo sa farizejom, ali znamo da mu je Isus uputio jasan poziv na lju-bav i praštanje. Odazove li se na Isusov poziv, kao što se Isus odazvao na njegov, bezimeni farizej (u kojem se može prepoznati svi čitatelj evanđeoskoga teksta), ne će omesti Božje na-ume, a to su naumi mira, a ne nesreće. Naumi koji daju budućnost i nadu (usp. Jr 29, 11).

Domagoj Runje

Zrnje…

Kristov poziv na obraćenje odzvanja trajno u životu kršćana. To drugo obraćenje je trajan zadatak cijele Crkve, koja

»u svome krilu obuhvaća grješnike« i koja, »u isti mah sveta i uvijek potrebna čišćenja, neprestano vrši pokoru i obnovu«. To nastojanje oko obraćenja nije samo ljudsko djelo: ono je po-kret »raskajanoga srca« (Ps 51,19), što ga milost privlači i potiče da odgovori milosrdnoj ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio. (…) Unutarnja pokora korjenito je preusmjerenje cijeloga života, povratak i obraćanje k Bogu svim srcem, raskid s grijehom, od-vraćanje od zla, zajedno s osudom zlih djela koja smo počinili. Ona istodobno obuhvaća želju i odluku za promjenom života s nadom u Božje milosrđe i pouzdanjem u pomoć njegove milosti. To obraćenje srca popraćeno je spasonosno boli i žalošću koju su Oci nazivali animi cruciatus (muka duha), compunctio cordis (skrušenje srca).

Katekizam Katoličke Crkve, 1428. 1431.

Žena, pognuta pod težinom svoga grijeha, prilazi Isusu. Otraga. Nezamjetno i nenametljivo. Prigiba se do njegovih nogu. Njezina gesta pranja Učiteljevih nogu gesta je po-niznosti i poklonstva. No, to je gesta kojom na jasan način ispovijeda tko je za nju Isus. Poklonstvom čovjek »dopušta« da u njegovu životu Bog bude Bog. Kad mu na taj način da-demo mjesta u svome životu, tada on ravna i našom molitvom i našim potrebama. Žena grješnica zato ne moli ništa, ne izgovara ni jedne riječi. Zna da on sve znade. I zna da on zna što joj je naviše potrebno.

MU

DR

OST

CR

KV

E

OTAJSTVO I ZBILJA

30

OTAJSTVO I ZBILJA 19. lipnja 2016.

Dvanaesta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaGospodin je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom Pomazaniku. Spasi narod svoj, Gospodine, i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi dovijeka!

Ps 28, 8-9

Zborna molitvaDaj, Gospodine, da ti uvijek služimo sa strahopoštovanjem i ljubavlju. Ti nikada ne kratiš svoga vodstva vjernima koje si utemeljio u svojoj ljubavi. Po Gospodinu.

Prvo čitanje Zah 12, 10-11; 13, 1Gledat će onoga koga su proboli (Iv 19, 37)

Čitanje Knjige proroka ZaharijeOvo govori Gospodin:»Na dom Davidov i na Jeruzalemceizlit ću duh milosni i molitveni.I gledat će onoga koga su proboli;naricat će nad njim kao nad jedincem,gorko ga oplakivati kao prvenca.U onaj dan plač velik nastat ćeu Jeruzalemu, poput plača hadad--rimonskog u ravnici megidonskoj.U onaj dan otvorit će se izvor domu Davidovu i Jeruzalemcima da seoperu od grijeha i nečistoće.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 63, 2-6.8.9Pripjev: Tebe žeđa duša moja,

Gospodine, Bože moj!O Bože, ti si Bog moj:gorljivo tebe tražim;tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,kao zemlja suha, žedna, bezvodna.

U svetištu sam tebe motriogledajuć ti moć i slavu.Ljubav je tvoja bolja od života,moje će te usne slaviti.

Tako ću te slavit za života,u tvoje ću ime ruke dizati.Duša će mi biti kao sala i mrsa sita,hvalit ću te kliktavim ustima.

Ti postade meni pomoć,kličem u sjeni krila tvojih.Duša se moja k tebi privija,desnica me tvoja drži.

Drugo čitanje Gal 3, 26-29Koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola GalaćanimaBraćo: Svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov – Grk! Nema više: rob – slobodnjak! Nema više: muško – žensko! Svi ste vi jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja Iv 10, 27Ovce moje slušaju glas moj, govori Gospodin, ja ih poznajem i one idu za mnom.

Darovna molitvaGospodine, primi žrtvu pomirenja i hvale: po njoj nas očisti od grijeha da ti se svidi ljubav naših duša. Po Kristu.

PRIJEDLOZI ZA PJEVANJEUlazna: 78.1 Gospodin je jakost svome narodu Otpj. ps.: 107 Tebe žeđaPrinosna: 231 Jedan kruhPričesna: III Gospodin je pastir mojZavršna: 859 Spasitelju dobri, Isukrste

30živo vrelo 31

Evanđelje Lk 9, 18-24Ti si Krist – Pomazanik Božji!Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiDok je Isus jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: »Što govori svijet, tko sam ja?« Oni odgov-oriše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta.« A on im reče: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Krist – Pomazanik Božji!« A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazujuReče: »Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi,da ga starješine, glavari svećenički i pismo-znanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne.«A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka dano-mice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.«Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaJa sam pastir dobri, i život svoj polažem za ovce svoje, govori Gospodin.

Iv 10, 11.15

Popričesna molitvaGospodine, pričest svetog tijela i predragocjene krvi obnavlja nam božanski život. Molimo te da svako slavljenje otajstva učvrsti jamstvo našeg spasenja. Po Kristu.

MOLITVA VJERNIKA

Svemogućemu Ocu, koji je poslao svoga Sina da nam svojom riječju i životom bude put spasenja, uputimo svoje molitve proseći snagu vjernoga nasljedovanja:

1. Za Crkvu koja hodočasti ovom zemljom: vodi je svojim Duhom da zbog teškoća i otporâ svijeta nikad ne posustane u svjedočenju evanđelja, molimo te.

2. Za sve koji se priznaju Kristovim učenicima: rasvijetli im pogled vjere da umiju prepoznati poslanje koje im povjeravaš te s pouzdanjem u tebe prihvate križ života, molimo te.

3. Za mlade koji se nalaze pred izazovima radostî što ih nudi svijet: ne dopusti da ih zamamnost svijeta odvrati od radosti koju ti daruješ, molimo te.

4. Za sve koji su zauzeti u skrbi za siromašne, potrebite i nemoćne: okrijepi ih nesebičnom ljubavlju i radošću služenja, molimo te.

5. Za nas ovdje sabrane: okrijepi nam vjeru da Kristov put prihvatimo kao svoj put, molimo te.

Svemogući Bože, usliši nam smjerne molitve i čuvaj nas postojane i vjerne u svim iskušenji ma života. Daj nam vjerno ići za tvojim Sinom te jednom zavrijedimo biti dionici tvoje slave. Po Kristu Gospodinu našemu.

»A vi, što vi kažete, tko sam ja?«Silvio Magnini: motiv križnoga puta, crkva u Roverto sulla Secchia, Italija, 2015.

OTAJSTVO I ZBILJA

32

U osami i molitvi, kad je bio sam s uče-nicima, Isus je odlučio nenametljivo saznati što njegovi učenici misle o

njemu. Ne pita ih odmah izravno što oni mi-sle, nego ih pita što drugi misle o njemu.

Čudesno pitanjeOdgovori na Isusovo pitanje vrlo su različi-ti, ali svim je odgovorima zajedničko da je on neka vrsta proroka, odnosno jako važna, mjerodavna osoba. Isus je važna, mjerodav-na osoba, ali ne i osoba koja bi bila toliko važna da bi trebala postati središte njihova života. Takve odgovore i danas možemo ču-ti o Isusu. Za mnoge je Isus i danas važna, mjerodavna osoba, ali ne više od toga. Što-više, i za nas kršćane može se dogoditi da je Isus važna, mjerodavna osoba, ali ništa više od toga. Stoga Isus želi čuti od svojih učenika misle li i oni tako. Želi čuti od nas mislimo li i mi tako.

Kako li je Isus samo mio, suzdržan, kako samo ne stavlja svoj ego u središte. On o sebi

Isus, tvoj gospodar?

ne govori izravno, kazujući im da je on ovo ili ono, kako bismo mi to činili. Jer, mi ljudi samo govorimo o sebi, i ne pitamo što dru-gi misle o nama, nego odmah prelazimo na predstavljanje nas samih: »Ja, ja, ja... Ja sam ti ovo ili ono učinio; znaš, ja sam taj i taj.« Ma, Isusa bih zavolio samo zbog toga što on tako ne postupa, zavolio bih ga samo zbog ta-ko divne poniznosti i sudržanosti, samo zbog toga tako čudesnog pitanja: »A vi, što vi kaže-te, tko sam ja?« Kako čudesno pitanje!

Petrov odgovor na to čudesno pitanje svje-doči da je Isus za učenike ipak više od važ-ne, mjerodavne osobe. Isus je Mesija, Po-mazanik Božji. U Isusu sam Bog progovara, pa Isus nije samo neka važna, mjerodavna osoba. On je Bog, on zato treba biti takvo središte našega života da u cijelosti određu-je naš život, i duh i tijelo. Svojim čudesnim pitanjem Isus želi upravo to više, želi da Pe-tar, da njegovi učenici, da mi sami, slobodno priznamo njega takvim i dopustimo mu da bude središte našega života.

Dvanaesta nedjelja kroz godinu

MU

DR

OST

CR

KV

E

»Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.«Motiv križnoga puta u crkvi Presv. Trojstva, Gemünden am Main, Njemačka. Foto: Shutterstock.com (Z. Atletić).

32živo vrelo 33

Isus, tvoj gospodar?

U smrti je životStoga je ostali slijed evanđeoskoga ulomka po-sve razumljiv. Budući da su mu učenici ’dopu-stili‘ da bude više od važne, mjerodavne osobe, Isus im sada kazuje što to konkretno znači za njih. A govoraše svima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi ži-vot svoj poradi mene, taj će ga spasiti.« Kako je Isus Mesija, sam Bog, odnos spram njega ne može i ne smije biti odnos distance, gdje bi naše ja i dalje nastavilo živjeti kao prije, gdje bi ono ostalo mirno i nepomućeno, mi i dalje ostali gospodari samih sebe. Isus nam kazuje da se tako ne može biti njegovim učenikom. Njego-vim se učenikom postaje odreknućem od sebe samoga, odreknućem od toga da budemo gos-podari samih sebe. To odreknuće podrazumije-va da Isus postane gospodar nas samih. Uh, to je tako teško, to je jako teško, jer se sve u nama buni protiv toga. Svi mi želimo sebe ’očuvati‘, odnosno odreknuće od sebe, od svojega gospo-darenja sobom doživljavamo kao stvarnu smrt. Čini nam se da ćemo zaista prestati postojati,

da ćemo umrijeti. A zapravo upravo tada, kada sebe čuvamo, kada želimo biti apsolutni gospo-dari samih sebe, mi umiremo, postajemo pra-zni i beživotni. Kako je to čudno! Premda ćemo svaki put iskusiti da je ta težnja za samoočuva-njem, za vlastitim gospodarenjem naša smrt i praznina, uvijek iznova tomu se prepuštamo. Uvijek iznova tražimo život bez smrti, bez umi-ranja, bez odreknuća od sebe.

A Isus nas poziva da jednom prestanemo s time. Hrabri nas da život tražimo u smrti, u umiranju, u gubljenju, u odreknuću od sebe. Hrabri nas da život tražimo u tome da on bude naš gospodar, da on potpuno zagospo-dari cijelim našim bićem. Kako čudno, ali i is-tinito: u smrti je život. Tek kad umremo sebi, k nama može doći, k nama dolazi sâm Život, Isus Krist. I tada se sve mijenja. Tko se tako odrekao sebe, tko je jednom cjelovito umro se-bi za Krista, njemu ostale »smrti«, svagdašnji križevi, progonstva, nerazumijevanja, nevolje i patnje ne mogu ništa. Ti ga svagdašnji križevi samo potiču da još više umire sebi, da još više Isus bude njegov gospodar: »Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.« (Gal 2, 20)

Ivica Raguž

Zrnje…

Mnogima se čini tvrdim ovaj govor: »Odreci se sama sebe, uzmi svoj križ i slijedi Isusa!« U križu je spasenje, u križu je

život. Uzmi, dakle, križ i slijedi Isusa i bit ćeš na putu vječnoga živo-ta. On je išao pred tobom, noseći svoj križ i umro je za tebe na križu, da bi i ti ponio svoj križ i bio voljan umrijeti na križu, jer umreš li s njim, jednako ćeš s njim i živjeti; ako si mu bio dionik muke, bit ćeš i slave. Eto, sve je u križu, i nema drugoga puta u život i do pravoga nutarnjeg mira, osim puta svetoga križa. Pođi kamo god hoćeš, potraži što god želiš, ne ćeš naći uzvišenijega puta u nebo, ni sigurnijega po zemlji no što je put svetoga križa. Porazmjesti i uredi sve po svojoj volji i umijeću i otkrit ćeš da ti je uvijek nešto pretrpjeti, s voljom ili preko volje, i tako uvijek nalaziš križ. Nosiš li križ dragovoljno, on će tebe nositi i dovesti te željenome cilju, gdje je kraj patnjama. Nosiš li ga preko volje, namećeš si novo breme jer još se više opterećuješ. Odbaciš li jedan križ, naći ćeš, bez sumnje, drugi, možda još teži. Utisni si u pamet: potrebno je da živiš umirući.

Nasljeduj Krista, II, 12. (duhovni spis iz 15. st.)

MU

DR

OST

CR

KV

E »A vi, što vi kažete tko sam ja?« Isusovo pitanje učenicima propi-tuje i dodiruje njihovu spoznaju njega. Pitajući ih poučava ih da vjera nije znanje ili prihvaćeno mišljenje drugih. Ne pita ih čak ni »Što vi mislite…?«, nego: »Što vi kažete…?« Vjera nutrine postaje sigurna i čvrst, tek kada je kadra izustiti riječ svjedočanstva. Izreći vjeru pred drugima znači oslobo-diti se straha pred samim sobom, pred svojom nesigurnošću… Zato je Isusovo pitanje potrebno nama radi nas samih. Usuđujem li se pred sobom jasno izreći što vjerujem?

OTAJSTVO I ZBILJA

34

Ulazna: 238 Dan Gospodnji ili: 219 Gospode BožeOtpj. ps.: 89 Ti si, GospodinePrinosna: XVI Nosimo darePričesna: 260 O da bude radostZavršna: 259 Krist nas je sobom hranio ili: 217 Bože, tvoj smo sveti narod


26. lipnja 2016.

Trinaesta nedjelja kroz godinuUlazna pjesmaNarodi svi,plješćite rukama, kličite Bogu glasom radosnim.

Ps 47, 2

Zborna molitvaBože, po krštenju smo postali sinovi svjetla. Molimo te da nas nikad ne obavije tama zablude već da uvijek svijetlimo istinom. Po Gospodinu.

Prvo čitanje 1Kr 19, 16b.19-21Elizej ustade i pođe za Ilijom.

Čitanje Prve knjige o KraljevimaU one dane: Reče Gospodin Iliji: »Pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.«Ilija ode odanle i nađe Elizeja, sina Šafa-tova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmo-va, sâm bijaše kod dvanaestoga. Ilija pri-đe k njemu i baci na nj svoj plašt. On ostavi volove, potrča za Ilijom i reče: »Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku pa ću poći za tobom.« Ilija mu odgovori: »Idi, vrati se; ja sam svoje učinio.« On ode, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i pođe za Ilijom da ga poslužuje.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 16, 1-2a.5.7-11Pripjev: Ti si, Gospodine, baština moja!

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar!«Gospodin mi je baština i čaša:ti u ruci držiš moju sudbinu.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetujete me i noću srce opominje.Gospodin mi je svagda pred očimajer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša,pa i tijelo mi spokojno počiva.Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemljuni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,puninu radosti lica svoga,sebi zdesna blaženstvo vječno.

Drugo čitanje Gal 5, 1.13-18Na slobodu ste pozvani!

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola GalaćanimaBraćo: Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva! Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima. Ta sav je Zakon ispunjen u jednoj jedinoj riječi, u ovoj: Ljubi bli-žnjega svoga kao sebe samoga! Ako li pak jed-ni druge grizete i glođete, pazite da jedni dru-ge ne proždrete. Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi pro-tiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno

Darovna molitva Bože, ti daješ učinak svojim otajstvima. Molimo te da naše služenje bude sveto kao i tvoji darovi. Po Kristu.

34živo vrelo 35

Braćo i sestre, pouzdanom se molitvom utecimo nebeskome Ocu, koji nas svojom milošću krijepi na putu na koji nas poziva.1. Tvoja Crkva, Gospodine, novi je narod

hodočasnika prema vječnoj domovini: budi joj svjetlo na putu kroz svijet da ustrajno naviješta tvoju riječ i posvuda ostavlja trag tvoje ljubavi, molimo te.

2. Hod svoje Crkve povjerio si službi pastira: budi im svjetlo i izvor mudrosti u svim izazovima svijeta i snaga u radosnome služenju tvome narodu, molimo te.

3. Tvoj je Sin, Gospodine, na zemlji bio bez kuće i doma: budi darežljiv prema svima koji u oskudici osjećaju nesigurnost i strah pred budućnošću, molimo te.

4. Po riječi evanđelja ti nas učiš da je svatko nositelj tvoga poziva: obdari nas evanđeoskom mudrošću da vjernost tebi stavimo na početak svega što u životu činimo, molimo te.

5. Za naše pokojne: njihovo hodočašće ovom zemljom okruni zajedništvom s tobom u kraljevstvu nebeskom, molimo te.

Svemogući Bože, ti si nas po svome Sinu pozvao da hodimo putem spasenja. Ne dopusti da nas zaslijepi i zaustavi ono što je prolazno; pomozi nam da vjerno hodimo prema onom što je vječno. Po Kristu Gospodinu našemu.

MOLITVA VJERNIKA

drugomu protivi da ne činite što hoćete. Ali ako vas Duh vodi, niste pod Zakonom.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja 1Sam 3,9; Iv 6, 68cGovori, Gospodine, sluga tvoj sluša;ti imaš riječi života vječnoga.

Evanđelje Lk 9, 51-62Isus krenu sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. Za tobom ću kamo god ti pošao.

Čitanje svetog Evanđelja po LukiKad su se navršili dani da bude uznesen, kre-nu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzale-mu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu pri-prave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo. Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.« Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.« I neki drugi reče: »Za tobom ću, Go-spodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesma Oče, molim za sve ove: da svi u nama budu jedno, te svijet uzvjeruje da si me ti poslao, govori Gospodin!

Iv 17, 20-21

Popričesna molitvaGospodine, žrtva koju smo prinijeli i primili nek nas ojači da uvijek ostanemo u tvojoj ljubavi i donosimo plod u posto-janosti. Po Kristu.

»Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«

Maria Cavazzini Fortini.

OTAJSTVO I ZBILJA

36

Zrnje…

Isus je na putu u Jeruzalem. I dok drugi evanđelisti taj put gotovo i ne spominju, Luka mu posvećuje skoro deset poglavlja

(od 18. do 28. poglavlja). Isus je na putu prema glavnome gradu, a glavni grad nije samo cilj određenoga puta, već je kruna jedne povijesti čekanja i obećanja. Tako povijest opet započi-nje iz Jeruzalema.

To je mjesto s kojega Isus odlazi k Ocu od kojega je izišao, bio poslan i došao na zemlju. Iz Jeruzalema će i učenici morati krenuti u prenošenje Radosne vijesti sve do kraja ze-mlje. Luka koristi okvir putovanja prema Jeruzalemu kao veliku učionicu u kojoj Isus poučava učenike. Putovanje poput neke vrste vjeronauka u hodu.

Isusov loš ’marketing‘Isus na tome putu mora proći kroz Samariju. Židovi i Samarijanci bili su podijeljeni od 325. godine prije Krista, ali je nesloga među njima trajala i duže. Samarijanci su sagradili i svoj hram na Garizimu, kao ’konkurenciju‘ hramu u Jeruzalemu. Isus je o stanovnicima Samarije imao jednako mišljenje kao i o drugima, što-više ponekad je izgledalo da ih voli više nego sunarodnjake Židove. Sjetimo se Samarijanke i Isusa na Jakovljevu zdencu; sjetimo se milo-

Isus poziva na nasljedovanje – obeshrabrujući

Trinaesta nedjelja kroz godinu

Nad one koji se protive Isusu uče-nici bi htjeli zazvati »oganj s neba da ih uništi«. Isus ih prijekornim pogledom poučava da se kao uče-nici mogu neprijateljima »protivi-ti« jedino ljubavlju. Jedini »oganj« koji Isus daje jest »oganj Duha Svetoga«. Gdje on plamti, tu sâmo srce biva zapaljeno i preobraženo. Zapaljeno srce nije kazna, a onaj čije je srce zapaljeno ne osjeća se više neprijateljem i protivnikom. Imamo li snage zapaliti »oganj Duha« u srcima onih koji se proti-ve Kristovu evanđelju?

Bog nije čekao da mi dođemo njemu, već je on pošao k nama, bez kalkuliranja i odvagivanja. Bog je takav: on

uvijek čini prvi korak, on idem prema nama. Isus je živio svakodnevnu stvarnost najobičnijih ljudi: ganuo se zbog mnoštva koje se činilo poput stada bez pastira; zaplakao je pred boli Marte i Marije zbog smrti brata im Lazara; pozvao je carinika za svoga učenika; pretrpio je i izdaju jednog prijatelja… Bog nam je u Isusu dao sigurnost da je s nama, među nama: »Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.« Isus nema kuće jer je njegova kuća narod, njegova smo kuća mi, njegovo je poslanje otvoriti svima Božja vrata, biti Božja prisutnost s ljubavlju.

Papa Franjo, Nagovor na Općoj audijenciji, 27. ožujka 2013.

srdnoga Samarijanca kojega je Isus postavio kao uzor. Pa ipak, ljudi ga ne žele primiti u jed-nome samarijanskom selu. Učenici reagiraju oštro, emotivno, poput mnogih ljudi: »Gospo-dine, uništimo ih.« No, Isus ne poseže za silom, niti reagira fanatičnom ljutnjom. Isusa, dakle, ne razumiju ni najbliži učenici. Njegov put ula-zi u fazu nerazumijevanja i osamljenosti.

U taj se kontekst ucjepljuju i tri epizode s jednom temom – nasljedovanje Isusa. Sve su to sažetci i kratki odgovori koji, ako ih se po-zorno sluša, mogu zbuniti. Nakon pročitano-ga teksta ostaje dojam da se radi o promidžbi za duhovna zvanja, ali je to veoma neobična promidžba. Dovoljno je čitati novine i slušati emisije u medijima, da bismo shvatili kako je Isusova promidžba sasvim različita od onih na koje smo se naviknuli. Danas nitko ne govori o manama i nedostatcima svojih proizvoda. Sve je navodno djelotvorno, ugodno, jeftino i naj-bolje. I čovjeka se prisiljava na zaključak: Da, to je ono što mi treba – baš to. Ako ne kupim to ponuđeno, pripremljeno jelo, baš to posuđe, baš tu kremu za sunčanje; ako ne odem na to reklamirano putovanje, nešto će mi u životu nedostajati… Političari ne govore o tome koli-ko netko ima osobnoga interesa; ne govori se o promašajima, o starim ponašanjima i pripad-

MU

DR

OST

CR

KV

E

36živo vrelo 37

nostima; ne govori se o onome što nije dobro i što je teško prihvatiti. No, takav stav uvodi u neku vrstu obmane, koju – doduše – ljudi čak i nerijetko rado prihvaćaju, svjesno varajući sami sebe. Krist ne čini tako. Kada se uzmu u obzir nastojanja i želje ljudi da ga slijede, za-čudni su Kristovi odgovori koji obeshrabruju.

Ljudi iz evanđelja pokazuju želju da ga zbi-lja slijede, ali Isus nije ublažavao zahtjeve, nije smanjivao zadaće niti prikazivao ljepšim put kojim valja proći. Ne pada mu na pamet po-puštanje i kompromis, niti savezništvo i prija-teljevanje koje bi bilo nevjerodostojno. Njemu nije stalo da ima puno učenika; važno mu je da ima dobre učenike. On predstavlja svoj ideal, gotovo nedostiživ.

Kršćanska odlučnosti i čvrstoćaU prvome slučaju naglašava nedostatak udob-nosti i sigurnosti. »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Isus sebe uspoređuje s čovjekom ko-ji je u težim prilikama od životinja, jer se one imaju kamo skloniti, kada nastupi nevrijeme, a Kristov učenik – želi li biti svjedok istine – mora biti spreman na gubitak sigurnosti koja je ovdje prevedena u gubitak doma. Tomu su u povijesti, na žalost, svjedoci mnogi koji su prognani, samo zato što su branili istinu, kao i mučenici koji su poznavali visoku cijenu svoje-ga naviještanja Krista.

Posebno nas zbunjuje drugi Isusov odgo-vor. Neki čovjek ga moli da mu – prije nego što pođe za njim – dopusti pokopati oca. Isus mu kaže: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje

mrtve…« Moram ovdje na-pomenuti kako su pokopi kod Židova trajali duže od naših danas – oko tjedan dana. Nama zvuče čudno, gotovo nehumano Isusove riječi, ali Isus želi razjasniti gdje počinje, a gdje završa-va moć smrti. Oštrim rije-čima posebnoga književ-noga stila, želi se skrenuti pozornost na dužnost krš-ćanskoga poslanja. U ljud-

skim okolnostima koje su posvema zatvorene budućnosti, u svijetu koji ostaje u raljama smrti, vodi se briga samo o tome kako iskazati poštovanje mrtvome tijelu. I što sve danas lju-di ne čine da bi ublažili strah pred smrću: od ogromnih spomenika do mora skupoga cvijeća, a smrt je jednaka i za siromašne i za bogate. Za-to su oni koji žele slijediti Krista pozvani da i u trenutcima najveće boli zbog smrti dragih lju-di izgovore u srcu kršćansku poruku da mrtvi uskrisuju, da Kristovu poruku o životu ne može zaustaviti ni najveća prijetnja čovjeku.

I zadnji – nazovimo ga ’kandidatom‘ – traži da se oprosti sa svojim ukućanima prije negoli pođe za Isusom. Krist je i tu radikalan: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, ni-je prikladan za kraljevstvo Božje.« Brazdu nije moguće ravno odrezati, ako se pogled ne usre-dotoči na kretanje prema naprijed.

U životu svakoga čovjeka postoje odlučuju-ći trenutci u kojima nema mogućnosti oklije-vanja i dvostruke igre. Svi ovi primjeri žele reći jedno: najprije valja biti kršćanin, a zatim sve ostalo, a mi smo prečesto sve ostalo, a zatim kršćani. Ne traži se potpuno odricanje svega što je lijepo, ali ono na što smo navezani, uz što nam je vezano srce, može puno puta odu-zeti životnu snagu.

Isus traži čvrstoću, a ona pretpostavlja ra-njivost, jer »biti snažan znači znati prihvatiti ranu« (J. Pieper). Iz toga se rađa odlučnost ko-ju se ne smije previdjeti u Isusovu hodu prema Jeruzalemu i u našemu hodu u radost(i).

Ivan Šaško

Nasljedovanje je put bez povratka…

OTAJSTVO I ZBILJAU DUHU I ISTINI Prilozi za liturgijski pastoral

38

Molitva Presvetomu Trojstvu za snagu milosrđa

Sv. Faustina Kowalska

Toliko često kao što dišu moje grudi, toliko često kao što bije moje srce,

toliko često kao što krv pulsira mojim venama, toliko tisuća puta želim slaviti Tvoje milosrđe, o, Presveto Trojstvo.

Želim se sva pretvoriti u Tvoje Milosrđe da bih tako bila tvoja živa slika, o, Gospodine.Ova najveća Božja osobitost, Tvoje neizmjerno Milosrđe, neka dospije do moga bližnjeg kroz moje srce i moju dušu.

Pomozi mi, o, Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno: da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini, nego spoznajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih i pomažem im.

Pomozi mi da moje slušanje bude milosrdno, da budem naklonjena potrebama svojih bližnjih, da moje uši ne ostanu gluhe za bol i plač bližnjega.

Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan, da nikad prijezirno ne govorim o svome bližnjemu, nego da za svakog pronađem riječ utjehe i praštanja.

Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne i pune dobrih djela, da svojim bližnjima činim samo dobro, a teže i mučnije poslove preuzimam na sebe.

Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne, da svome bližnjemu pritječu uvijek u pomoć ne obazirući se na vlastiti umor i iznemoglost.Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima.

38živo vrelo 39

Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrdno, da osjećam sve patnje svoga bližnjeg, da nikom ne uskratim svoje srce i da iskreno susrećem i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu.Ja sama zatvorit ću se u Milosrdno Srce Isusovo.O vlastitim patnjama šutjet ću.O, moj Gospodine, neka Tvoje Milosrđe počiva u meni.

Ti Sam zapovijedaš mi da se vježbam u tri stupnja milosrđa. Prvo: djelo milosrđa – svake vrste; drugo: milosrdna riječ – ono što djelom ne mogu izvršiti neka se ostvari riječima; treće: molitva – što ne mogu ostvariti ni djelom ni milosrdnom riječju, to uvijek mogu molitvom.Svoju molitvu proširujem tamo kamo ne mogu dospjeti tijelom.

O, moj Isuse, promijeni me u sebe, jer Ti sve možeš.

(Preuzeto iz: SV. MARIJA FAUSTINA KOWALSKA, Dnevnik. Milosrđe Božje u mojoj duši, 163., Zagreb 2016.)

Freska iz crkve sv. Jurja, Losone, Švicarska, 15. st.

živo vrelo40

OTAJSTVO I ZBILJATRENUTAK Pisma čitatelja

Drugi vatikanski koncil u Konstituciji o li-turgiji izrekao je istinu: »bogoslužje je prvo, i to nužno vrelo iz kojega vjernici trebaju crpsti pravi kršćanski duh« (SC 14). Govor o pravome kršćanskome duhu nije međutim odvojiv od životne zbilje, gdje biva kušan i gdje je pozvan preobražavati svijet u novost Božjega kraljev-stva. U slavlje sakramentalnoga susreta s Kri-stom i njegovim otkupiteljskim djelom unosi-mo, naime, svega sebe, sav život. Život i njegove brige ne umanjuju uzvišenost i ljepotu liturgije i istinskoga »klanjanja Bogu u duhu i istini« (Iv 4, 24). Potrebno je jasno reći da mi slavljenjem euharistije ne možemo ništa dodati jednoj, je-dincatoj, savršenoj i neponovljivoj Kristovoj žrtvi; ona je jedina dostatna za spasenje čita-voga ljudskoga roda. Spomen-čin Kristove žr-tve slavimo kao čin hvale Gospodinu, ali i kao spasenjski događaj u koji unosimo same sebe i svega sebe. Potpunost Kristova prinosa iziskuje potpunost našega udioništva. Sakramentalna žrtva u kojoj kao zajednica sudjelujemo usmje-rena je prema stvarnoj žrtvi nas samih. »Sakra-mentalna je žrtva za nas beskorisna ako u sebi ne obuhvaća naš konkretan život s trpljenjima i mukama svakodnevice, ali i s radostima, naka-nama i molitvama, koje nosimo u srcu za nas i za čitav svijet, sa željom ili potrebom za hvalom i zahvalom Bogu, za zagovorom ili za klanja-njem. Slavlje je ’uspjelo‘, postiglo svoj cilj, kada od čitavoga života činimo jedan prinos, jednu žrtvu s Kristovim prinosom i žrtvom.« (Na vre-lu liturgije, 169). Iskusiti liturgiju kao događaj spasenja nije moguće ako tomu događaju ni-smo izručili svega sebe, sav život.

U tome smislu, pokušaji građenja liturgij-ske estetike u odvojenosti slavlja od života,

ili pak prihvaćanje liturgije samo u njezinoj anticipacijskoj dimenziji na Božjoj vječnosti, nose u sebi nijekanje istine u Božje utjelovlje-nje, po kojemu je zbilja svijeta – bez ikakvoga izbora, onakva kakva jest – postala mjestom spasenjskoga događaja. Može se naslutiti da takvi pokušaji oblikovanja liturgije nastaju, u stanovitoj mjeri, kao reakcija na drugu kraj-nost, nerijetko očitovanu u svođenju liturgi-je na sasvim ljudski kultni čin, oblikovan po mjeri svjetovnih slavlja i lišen tijesne poveza-nosti s Kristovim djelom otkupljenja, iz koje-ga svako slavlje Crkve crpi snagu i smisao.

Unošenje životne stvarnosti u slavlje sa-kramenta samo je jedan vidik odnosa liturgije i života. U otajstvenoj razmjeni ljudskoga i bo-žanskoga, liturgija nam »vraća« ono što smo u nju unijeli, ali vraća, preobraženo, oduhov-ljeno, rasvijetljeno svjetlom vječnosti. Liturgi-ja može preobraziti samo onaj život koji smo joj izručili. U liturgijskoj otajstvenoj razmjeni ljudskoga i božanskoga, otkrivamo darovanost života i prepoznajemo život kao istinsko mje-sto iskustva spasenja.

U molitvi nad darovima na spomendan sv. Ivana od Križa (14. prosinca) molimo: »…daj da, slaveći otajstva Gospodnje muke, nasljedujemo ono što (u sakramentu) činimo« (praesta, ut, qui dominicae passionis myste-ria celebramus, imitemur quod agimus). Li-turgijsko slavlje ostaje uvijek nedovršeno. Na-stavlja se u životnoj zbilji, gdje rađa plodovima spasenja. Liturgija nas osposobljuje za novost života, novost shvaćenu kao življenje u »euha-ristijskoj dosljednosti«. Euharistijska dosljed-nost postaje tako uzvišeniji put nasljedovanja Krista. Imitemur quod agimus.

Nedovršenost liturgijeNa susretu naše župne liturgijske skupine dodirnuli smo pitanje djelatno-ga sudjelovanja vjernika u liturgiji i pritom raspravljali o odnosu liturgije i života vjere. U raspravi nas je podijelila iznesena misao jednoga člana skupine da »puno i svjesno sudjelovanje u liturgiji« pretpostavlja »pot-puni odmak od života«. Možemo li zagovarati takav stav?

Marta S., Zagreb

Naša � danja

INFORMACIJE I NARUDŽBE:HRVATSKI INSTITUT ZA LITURGIJSKI PASTORALKsaverska cesta 12a, 10000 Zagreb • tel.: +385 (0)1 5635 050 • faks: +385 (0)1 5635 051e-mail: [email protected] • www.hilp.hr

živo vreloList izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3,70 EUR; 4,50 CHF; 6,20 USD; 6,20 CAD; 7,50 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 48 EUR; 58 CHF; 80 USD; 80 CAD; 97 AUD • BiH, SRB, MNE: 36 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – IBAN: HR8823400091110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – 703000-012769

SWIFT: PBZGHR2X – IBAN: HR8823400091110174994

NARUDŽBE

e-mail: [email protected]: +385 (0)1 5635 050 faks: +385 (0)1 5635 051

Mat

ej M

etlik

ovič

: Sus

ret.

Ka

pela

Zav

oda

A. M

. Slo

mšk

a, M

arib

or.

hrvatski institut za liturgijski pastoral - 6živovre...milosrđe i duhovnost srca od 3. lipnja do...

Documents