SAMOSTALNI ISTRAŽIVAČKI RAD Srednja Strukovna škola VaraždinMagdalena Jurišak 2.B

Hrvatska u doba carice Marije Terezije

Marija Terezija Češka i ugarsko-hrvatska kraljica,

austrijska nadvojvotkinja, prva i jedina žena koja je vladala Habsburškom Monarhijom.

Razdoblje njezine vladavine znano je kao Terezijanizam.

U razdoblju od 1740. do 1763. godine vodila je četiri rata koja su dovela do znatnih teritorijalnih gubitaka - prije svega Šleske, ali i talijanskih zemalja.

Unutarnja politika Vladavina Marije Terezije, odnosno

Terezijanizam, obilježen je primarno centralističkom vladavinom i apsolutizmom koji su za cilj imali provedbu prosvjetiteljskih ideja u Monarhiji.

Marija Terezija bila je uz Fridrika II. tada jedini europski monarh koji je primijenjivao prosvijećeni apsolutizam kao državnu politiku (kasnije će to primijenjivati Josip II. i Katarina II. Velika).

U to vrijeme počinju prvi sukobi Hrvata s Mađarima, a u njima se Marija Terezija na kraju priklanja potonjima.

Unutrašnje uređenje Hrvatske U vrijeme Marije Terezije, Hrvatska je podijeljena

na županije, kao veće, i okružja, kao manje sastavne teritorijalne jedinice.

Na čelu županija nalazio se župan, a niže i srednje plemstvo okupljalo se na županijskim skupštinama.

Jedna od prvih reformi koje je Marija Terezija napravila bila je obnova triju slavonskih županija 1745. godine.

Tako se od te godine u sklopu Hrvatske govorilo, osim o postojećim Zagrebačkoj, Varaždinskoj i Križevačkoj, i o Virovitičkoj, Srijemskoj i Požeškoj županiji, a vrlo brzo uspostavljena je i Severinska županija.

Grbovnica Severinske županije dodijeljena od carice Marije Terezije

Ključno političko tijelo u Hrvatskoj bio je Sabor, tada još uvijek staleški.

Na čelu sabora bio je ban, osoba koja je imala status potkralja i predstavljala glavnu državnu instituciju Hrvatske.

Marija Terezija je 1767. godine formirala Hrvatsko kraljevsko vijeće, čime je uvelike povećala ulogu Hrvatske i smanjila njezinu ovisnost o Ugarskoj.

Sjedište vijeća je do 1776. bilo u Varaždinu, kada je u gradu izbio veliki požar, nakon čega je preseljeno u Zagreb.

Kraljica je vijeće ukinula 1779. godine kada je sve njegove ovlasti prenijela na Ugarsko namjesničko vijeće.

Vojne reforme Marija Terezija uvela je nekoliko značajnih

vojnih reformi tijekom 40 godina svoje vladavine, od kojih su najznačajnije bile one vezane uz Vojnu krajinu.

U Vojnoj je krajini, koja je tada podijeljena na 11 pukovnija, provedena sustavna militarizacija koja ju je pretvorila u izvor vojske, a ne obrambenu barijeru.

Godine 1752. u Bečkom Novom Mjestu Marija Terezija osniva vojnu akademiju Theresianum, koja je postala najpoznatija i najznačajnija vojna akademija u Monarhiji.

Theresianum

Gospodarske reforme Gospodarske reforme Marije Terezije bile su

primarno usmjerene na reformiranje feudalnih te uređivanje kmetskih odnosa.

Njezin otac, Karlo VI., još je 1737. donio prvi urbar, a ona je time nastavila 1756., donošenjem Slavonskog, i 1780. donošenjem Hrvatskog urbara.

Urbari su dokumenti koji su smanjili davanja kmetova feudalcima i uredili međusobne odnose.

Kraljica je provodila i plansku kolonizaciju.

Provodila je i popise stanovništva i zemljišta (katastri), uvela kućne brojeve u Monarhiji te poticala sadnju novih kultura.

Kada je njezin suprug Franjo I. preminuo 1765., suvladar joj je postao sin Josip II., tako da je dio ovih reformi nastao i pod njegovim utjecajem.

Josip II.

Ostale reforme Marija Terezija oduzela je isusovcima školske

poslove i cenzuru. S druge strane, torturu i parnice protiv

vještica stavila je pod svoju kontrolu, što je ubrzo dovelo do konačne likvidacije tog srednjovjekovnog krvavog nasljeđa.

Uvela je opću školsku obvezu, tako da su sva muška djeca od 6 do 13 godina morala pohađati školu.

Otvarala je nove medicinske ustanove i rađaone.

Poticala je razvoj manufaktura u Austriji, ali je tako priječila njihov razvoj u Hrvatskoj.

Privatni život i potomstvo Marija Terezija bila je iz roda

Habsburgovaca, no kad se s 19 godina udala za lotarinškog vojvodu Franju Stjepana, dinastija je postala poznata kao Habsburg-Lothringen.

Iz toga se braka rodilo 5 sinova i 11 kćeri. Budući da ju je pratio glas o sklonosti

aferama, govorilo se da se velik dio njezine djece rodio zahvaljujući kraljičinim ljubavnim pustolovinama.

Brak Marije Terezije i Franje je, unatoč tim brojnim tračevima, bio skladan.

Od njihove djece sinovi Josip i Leopold bili su neposredni nasljednici prijestolja, a kći Marija Antonija, u povijesti poznata kao Marija Antoaneta postala je francuska kraljica i supruga Luja XVI..

Marija Terezija je također bila velika ljubiteljica i pokroviteljica umjetnosti.

Carska palača Schönbrunn (ljetna rezidencija dinastije Habsburg) bila je uređena u raskošnom i kićenom rokoko stilu.

Carica Marija Terezija s obitelji

Tema: Hrvastka u doba carice Marije Terezije

Izradila: Magdalena Jurišak Razred: 2.B

SAMOSTALNI ISTRAŽIVAČKI RAD