hrvatistika - ffos.unios.hr hrvatistika_2012.pdf · ti marketing. ama1 marketing de nira kao...

hrvatistikastudentski jezikoslovni �asopis

god. 6., br. 6., Osijek, 2012.

hrvatistikastudentski jezikoslovni �asopisgod. 6, br. 6, Osijek, 2013.

Izdava�Filozofski fakultet OsijekSveu�ilište Josipa Jurja Strossmayera

Za izdava�aAna Pintari�

Glavni i odgovorni urednikZvonimir Glavaš

Zamjenice glavnog urednikaBarbara Kruži�, Marija Lovri�

Gra� �ka pripremaGradska tiskara Osijek d.d.

KorekturaZvonimir Glavaš, Barbara Kruži�, Marija Lovri�

TisakGradska tiskara Osijek d.d.

Adresa uredništvaFilozofski fakultet, Lorenza Jägera 9, 31 000 Osijek; tel. 211-400,[email protected]

�asopis izlazi jednom godišnje

Ovaj je broj tiskan uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH

Naklada200 primjeraka

5

UVODNA RIJE�

Pred Vama je šesti broj Hrvatistike, jezikoslovnog �asopisa studenata osje�kog Filozofskog fakulteta. Višegodišnje izlaženje ovog �asopisa u�inilo ga je poznatim i izvan mati�nog fakulteta te je postavilo standarde kvalitete koje iz godine u godinu nije lak zadatak pratiti. Ove je godine taj zadatak uredništvu tim više bio zahtjevan, budu�i da smo nastojali stvoriti broj dostojan zaklju�ivanja našeg višegodišnjeg rada na ovom �asopisu. Naime, nakon što je aktualno uredništvo uredilo dva uzastopna broja Hrvatistike te sura�ivalo u brojevima koji su im prethodili, došlo je kona�-no vrijeme i za novu smjenu generacija, vrijeme da zajedno s našim studentskim danima zaklju�imo i rad na �asopisu u koji smo mnoge od tih dana ugradili. Toga zadatka prihvatili smo se osjetno malobrojniji nego prošle godine. Naime, dvije ko-legice iz prošlogodišnjeg sastava uredništva, Ana Werkmann i Tea Maksimovi�, u me�uvremenu su diplomirale, baš kao i dio prethodno redovitih suradnika, autora na koje smo uvijek mogli ra�unati. Nasre�u, kao i svake godine do sada, na stranicama ovogodišnje Hrvatistike na�i �ete i imena nekih novih odli�nih autora, od kojih �e neka vjerojatno ujedno biti i imena novih urednika. Nadamo se da �ete što više tih imena i ubudu�e imati priliku prona�i i �itati na stranicama Hrvatistike, te da �e se i budu�a uredništva u najmanju ruku jednako uspješno, ako ne i mnogo uspješnije, nositi s izazovima koje stvaranje ovakvog �asopisa nosi.

Osim novih imena, šesti broj Hrvatistike donosi dakako i nove zanimljive je-zikoslovne teme raspodijeljene u ve� tradicionalne okvire tematskih cjelina, kojih je ove godine �etiri. �asopis tako otvara tematska cjelina koja na zanimljiv na�in spaja najraniju tradiciju (hrvatskog jezika) sa suvremenoš�u; cjelina posve�ena zanimlji-vim suvremenim istraživa�kim pristupima glagoljici kojoj je, osim izrazite inova-tivnosti, nedvojbeno obilježje i efektivna popularizacija tog starog hrvatskog pisma. Nakon glagoljice, slijedi tematska cjelina posve�ena zna�enju u najširem smislu, u kojoj su okupljeni radovi kojima je zajedni�ko to što s razli�itih strana pristupaju tom intrigantnom fenomenu. Kona�no, drugu polovicu tematskih cjelina �ine ve� stalni dijelovi posve�eni prijevodima jezikoslovnih tekstova do sada neprevedenih na hrvatski jezik te razne aktualne teme poput izvještaja, prikaza knjiga, obljetnica važnih za hrvatsko jezikoslovlje itd.

Važan nastavak pozitivne tradicije dosadašnjih brojeva jest i uspostavljanje suradnje sa što širim krugom zainteresiranih studenata. Ove godine me�u suradnici-ma ne samo da imamo studente drugih � loloških grana, nego i studente koji dolaze

6

s razli�itih fakulteta, pa �ak i izvan Osijeka. Stoga se bez pretjerivanja može re�i kako Hrvatistika postaje prepoznatljiv �asopis koji svoje stranice otvara svim zain-teresiranim kvalitetnim mladim jezikoslovcima, a oni u njemu sve više prepoznaju poželjan okvir za objavljivanje svojih radova. Osim studenata, ove godine se u ulozi suradnika u Hrvatistici pojavljuje i doc. dr. sc. Marin Vodanovi� sa zagreba�kog Sto-matološkog fakulteta, budu�i da je Hrvatistika odlu�ila objavom njegovog zanimlji-vog i informativnog priop�enja podržati projekt izgradnje hrvatskog anatomskog i � ziološkog nazivlja kra�e nazvan i HRANAFINA, o kojemu se više može saznati u tematskoj cjelini posve�enoj aktualnostima.

Dakako, i u ovom broju uspješno je nastavljena suradnja s profesorima mati�-nog nam fakulteta kao recenzentima studentskih radova, iznimno važna za Hrvati-stiku jer joj zna�ajno unaprje�uje kvalitetu, posebno ju odlikuje u odnosu na sli�ne studentske �asopise te daje autorima tekstova dragocjenu povratnu informaciju o kvaliteti napisanog kao i mogu�em prostoru za poboljšanje. Uredništvo se stoga najiskrenije zahvaljuje ovogodišnjim recenzentima: prof. dr. sc. Sandi Ham, prof. dr. sc. Ljiljani Koleni�, prof. dr. sc. Vlasti Rišner, izv. prof. dr. sc. Milici Luki�, doc. dr. sc. Jadranki Mlikoti, doc. dr. sc. Gabrijeli Buljan, doc. dr. sc. Tanji Grade�ak Erde-lji� i dr. sc. Goranu Mili�u, višem asistentu. Svjesni smo kako dobra volja, vrijeme i trud koji su odvojili pomažu�i i podržavaju�i naš �asopis nisu mala stvar i upravo su klju�ni za njegovu kvalitetu.

Zahvaliti valja i svim autorima �iji tekstovi �ine ovogodišnju Hrvatistiku. Po-trebno je dosta entuzijazma da se u velikom broju svakodnevnih studentskih obveza prona�e dovoljno vremena i dobre volje za odlu�iti se na takvu dodatnu aktivnost, te da se uloži svoje znanje i trud u ostvarivanje jednog ovakvog studentskog uratka. Posebnu vrstu i koli�inu tog entuzijazma pokazale su nedvojbeno moje su-urednice, Barbara Kruži� i Marija Lovri�. Njima dugujem jedno veliko hvala na doista zadiv-ljuju�oj koli�ini znanja, strpljenja, truda i kreativnosti koju su uložile rade�i zajedno sa mnom na Hrvatistici proteklih godina, dijele�i velik dio obaveza oko osmišljava-nja, stvaranja i oblikovanja �asopisa.

Kona�no, i ova Hrvatistika izdana je u okviru izdava�ke djelatnosti Filozofskog fakulteta, a uz nov�anu potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Stoga zahvaljujemo dekanici Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Ani Pintari� i Fakultetu kao izdava�u, te mati�nom ministarstvu koje je prepoznalo potencijal ovog �asopisa i dodijelilo mu sredstva prijeko potrebna za objavljivanje, ali i važno priznanje koje su� nanciranje od strane Ministarstva jednom studentskom �asopisu predstavlja.

Zvonimir Glavaš

1.glagoljica

9

UDK 003.349.1:656.8811.163.42(091 )

Izvorni znanstveni rad

Primljen 6. studenog 2012., prihva�en za tisak 3. prosinca 2012.

Ivana Buljubaši�� Nikolina Rebrina

INTERDISCIPLINARNI NA�INI U�ENJA I PROMIDŽBE GLAGOLJSKOG PISMA DANAS: NEPROFITNI

MARKETING GLAGOLJICE KAO MARKE

Životopis Konstantina �irila Filozofa name�e pretpostavku da se njegova mi-sija odlikuje poštivanjem svih pravila marketinške komunikacije � izgradnjom gla-golji�kog pisma Konstantin �iril Filozof promicao je ideju krš�anstva ugra�enu u vizualni identitet svakog pojedina�nog znaka (i svih znakova poredanih u azbu�ni niz) gotovo „slijede�i“ ili, bolje re�eno, anticipiraju�i naputke danas priznate teori-je o pravilima u�inkovite marketinške komunikacije.

Horvat, Tomaševi� i Lendi��2009. Semioti�ki marketing Konstantina �irila Filozofa: glagolji�ko prezentiranje krš�anstva kao prete�a suvremenog semioti�kog marketinga

Sažetak

Glagoljica, staro hrvatsko pismo, jedan je od najstarijih i najprepoznatljivijih simbola nacionalnog i kulturnog identiteta Hrvatske. U radu se nudi i razmatra po-tencijal glagoljice kao marke te mogu�nosti njezinog marketinškog promicanja kao zaštitnog znaka kulturnog identiteta. Promotrit �e se i mogu�i razvojni tijek glago-ljice od osnovnog proizvoda do „brendirane“ marke. S obzirom na mogu�nosti koje nudi glagoljica i njezini prošireni proizvodi, u radu se predlaže aktivno promicanje i pokušaj „brendiranja“ nepro� tnim marketinškim strategijama ponajprije korište-njem aplikacija društvene mreže Facebook te uklju�ivanjem studentskih udruga koje bi izradile i nudile gra�anima promidžbene materijale (džepne kalendare, strani�nja-ke) o glagoljici. Višestruku korist nudi društvena mreža Facebook koja omogu�uje uklju�ivanje studenata u interaktivni nastavni proces i e-u�enje.

Klju�ne rije�i: glagoljica, marka, „brendiranje“, nepro� tni marketing, Face-book, e-u�enje

hrvatistika studentski jezikoslovni �asopis

10

Uvod

Malo je danas onih koji su u svijetu velike ponude i potražnje ostali postrance kad je rije� o bilo kojoj vrsti marketinške promocije. Razli�iti se oblici proizvo-da i artikala nude i predstavljaju kupcima na razli�ite na�ine, razli�itim metodama i razli�itim pristupima. Kulturna i povijesna baština nije od toga izuzeta. Mnogi su primjeri korištenja kulturnih bogatstava u razli�ite svrhe, koja postaju i simboli svojih država i odraz kulturnog identiteta. Osim popularizacijom kroz turisti�ke po-nude, postoje i druge taktike promicanja (ne)materijalnog kulturnog dobra preuzete iz marketinških strategija robnih marki. Jedno od najve�ih hrvatskih nematerijalnih kulturnih dobara jest staroslavensko i hrvatsko pismo – glagoljica. Autorice rada prepoznale su potencijal glagoljice kao marke i mogu�eg zaštitnog znaka kulturnog identiteta te nude razradu stvaranja iste.

S obzirom na to da se rad bavi konceptom marke i strategijama nepro� tnog marketinga marke na primjeru glagoljice, potrebno je ponajprije okvirno de� nira-ti marketing. AMA1 marketing de� nira kao aktivnost, skup institucija i procesa za stvaranje, komuniciranje, isporuku i razmjenu ponuda koje imaju vrijednost za kup-ce, klijente, partnere i društva u cjelini. Belch i Belch isti�u kako je marketing pro-ces planiranja i izvršavanja koncepcija (Belch i Belch, 2003: GL9), tj. on je pomno prou�avanje, istraživanje te stvaranje i ponuda proizvoda.

Autorice se u radu oslanjaju na pristup glagoljici što su ga utemeljili Horvat, Tomaševi� i Lendi� 2009. u radu Semioti�ki marketing Konstantina �irila Filozofa: glagolji�ko prezentiranje krš�anstva kao prete�a suvremenog semioti�kog marketin-ga razra�uju�i ga u posve novom smjeru: stvaranja i razvitka glagoljice kao marke, tj. njezina „brendiranja“. Navedeno pokazuje potencijal mogu�eg marketinškog pro-jekta promicanja glagoljice nepro� tnim marketinškim strategijama preko student-skih udruga i volontiranjem.

Koncept tržišnog proizvoda i marke na primjeru glagoljice

Koncept tržišnog proizvoda podrazumijeva sposobnost de� niranja proizvoda, bio to proizvod materijalne ili nematerijalne uporabne vrijednosti kakav je glago-ljica, sa svojim proizvodnim izvedenicama. Kotler, Wong, Saunders i Armstrong proizvodom smatraju sve što se može ponuditi tržištu, a ima svrhu izazivati pažnju, poticati kupnju, uporabu ili potrošnju i pri tome može zadovoljiti želje i potrebe po-troša�a (Kotler i dr., 2006: 539). No, proizvod koji kupac, korisnik vidi u kona�nici i kojim se služi dobiva se postupno i može se raš�laniti na nekoliko faza stvaranja. S obzirom na de� niciju i njegove složene karakteristike, Renko razmatra tri razli�ite marketinške razine ili faze i percepcije proizvoda (Renko, 2009: 10):

�� osnovni proizvod – onaj koji pruža glavne koristi potroša�u i zadovoljava osnovne potrebe

1 American Marketing Association – Ameri�ka marketinška udruga, http://www.marketing-power.com/

11

�� o�ekivani proizvod – onaj koji se stvara od osnovnog proizvoda, a može imati pet obilježja: stil, dizajn, razinu kvalitete, marku i pakiranje

�� prošireni proizvod – razina o�ekivanog proizvoda s ponu�enim dodatnim uslugama.

S obzirom na marketinške razine, glagoljica se može promatrati kao proizvod. Naime, predstavljena na prvoj razini osnovnog proizvoda, glagoljica bi podrazumijeva-la sustav vlastitih znakova2 koji korisnicima (potroša�ima) omogu�uje ponajprije upo-znavanje s hrvatskim kulturnim i nacionalnim identitetom, simbolom kojega se drži.3

Glagolji�no je pismo dovoljno privla�no i snažno da može ne samo prenositi poruku – komunicirati – ve� biti i identi� kacijska oznaka podrijetla korisnika. Tu se ve� proizvod približava drugoj razini – o�ekivanom proizvodu. Bez obzira koji se znakovi iz sustava, ili pak niz znakova koji stvaraju poruku, iskoriste na nekom od zamišljenih proizvoda (na primjer, strani�njaku ili džepnom kalendaru), proizvod može funkcionirati kao znakovni simbol s kojim se korisnik može identi� cirati ili ga može prepoznati kao identi� kaciju oznaku.

Kako bi se zamišljeni proizvod razvio u o�ekivani, potrebno je strateški ispla-nirati njegova obilježja, odnosno zapo�eti s kreiranjem marke. Nije dovoljno imati samo proizvod jer on je bez imena, pakiranja, postavljanja na vidljivo mjesto, dife-renciranja od drugih, komunikacije s korisnicima posredstvom marke – samo jedan u nizu proizvoda (Pavlek, 2008: 85). Potrebno je stvoriti ideju marke i emocionalno se povezati s potroša�ima, odnosno korisnicima (isto: 85).

Razvijanje zamišljenog proizvoda glagoljice u o�ekivani zahtijeva promišlja-nje i dizajn marke glagoljice. U ovom segmentu o�ekivanog proizvoda razvidno je da dizajn marke glagoljice svojom likovnom dimenzijom, bolje re�eno dimenzija-ma4, ve� posjeduje estetski osmišljen dizajn, no unato� tomu na njezinu se estetskom dora�ivanju još uvijek radi5. S obzirom na to da vrijeme u kojem živimo traži eko-

2 Pod glagolji�kim znakom u radu �e se razumijevati trostruka kodiranost glagolji�kih pisme-na: slovna, broj�ana i leksi�ka, u široj interpretaciji simboli�ka.3 Bratuli� isti�e kako je glagoljica dijelila posebnu sudbinu s jednim dijelom hrvatskoga naroda te je ona na poseban na�in dio hrvatskoga povijesnog identiteta. „Glagoljica se kao oznaka hrvatskoga identiteta danas više nego nekada javlja kao medijski znak, ponekad kao jedno slovo, drugi put kao niz slova. Uostalom, kad je Meštrovi� oblikovao znamenitu spo-men-skulpturu Povijest Hrvata, naziv te veli�anstvene skulpture dao je uklesati glagoljskim slovima: Povêst Hrvat“ (Bratuli�, 2011: 18). Glagoljica kao medijski znak ponajprije se potvr�uje u dizajnu, odnosno kroz stvaranje logo(tipova) za pojedince institucije u Hrvatskoj, primjerice logo(tip) Staroslavenskog instituta, Instituta za antropologiju, HAZU-a te Nacio-nalne i sveu�ilišne knjižnice u Zagrebu.4 Uzimaju�i u obzir razvitak glagoljice i faze njezina razvoja mogu�e je koristiti razli�ite ina�ice toga pisma: trokutastu, oblu, uglatu ili modi� cirane oblike izvedene iz tih triju tipova.5 Posebice se isti�e projekt Fabula Croatica kojemu je cilj modernizacije dijelova hrvatske kul-turne baštine te njihovo prilago�avanje današnjem vremenu s naglaskom da se baština pre-zentira javnosti koriste�i vizualne komunikacije odnosno dizajn. Unutar projekta nastao je i glagolji�ki font Epistula Croatica koji je kreirao Filip Cviti�. Usp. službenu internetsku stranicu projekta: http://www.fabula-croatica.com/.

Ivana Buljubašić, Nikolina Rebrina: Interdisciplinarni načini učenja i promidžbe...


12

nomi�nost u svakom smislu, pa i jezi�nom, marke su na pogodnom tlu pri kreira-nju imena odnosno kratice. Doba sloganâ u kojemu živimo (Olins, 2008) može biti najpogodnije za iskorištavanje vizualnih karakteristika proizvoda u kreiranju marke, odnosno na primjeru glagoljice nije potrebno kreirati neke posebne slogane ili vizu-alni logo budu�i da trojstvena struktura svakom glagolji�kom znaku daje identitet, posebice vizualni (usp. Horvat, Tomaševi� i Lendi�, 2009: 166). Tako�er, Horvat, Tomaševi� i Lendi� zaklju�uju: „Izdvoji li se glagolji�ko pismo iz konteksta lingvi-sti�ke teorije, mogu�e ga je ozna�iti proizvodom osmišljenim za komuniciranje s dotad nepismenim pukom od kojega se o�ekivalo primanje katoli�ke vjere.“ (isto: 170).

Dok su svojstva proizvoda njegova kvaliteta, obilježje, stil i dizajn, marka u najužem smislu predstavlja naziv, ime, slogan, znak, simbol, lik i dizajn proizvoda (Renko, 2009: 12). Klju�na je razlika izme�u proizvoda i marke identi� kacija i di-ferencijacija obilježja kvalitete te stvaranje dodatne vrijednosti proizvoda njegovim isticanjem i razlikovanjem u odnosu na sve ostale ponu�ene proizvode (isto: 12). Potrebno je istaknuti da marka podrazumijeva ideju, stoga je vrlo važno slijediti ideju marke, a ne proizvoda (Pavlek, 2008: 72). Budu�i da je marka izvor snage rasta i pro� tabilnosti poslovanja poduze�a, potrebno je stalno ulagati u marku kako bi održala ili poboljšala vrijednost koju percipira potroša� odnosno korisnik usluge. Stoga kreativno i promišljeno upravljanje markom danas postaje sve zna�ajnije za strategiju poslovanja.

Iznimno je bitno u marketinške strategije promocije marke utkati lokalnu kul-turu (isto: 96). Kad je rije� o glagoljici, dovoljno je zaklju�iti kako ju je povijesna lokalna kultura iznjedrila, kako je ona u njoj upisana i u njezinu kontekstu funkci-onira, no poželjno je i dalje pratiti ideju i razvijati marketinške promocije jer kori-štenjem potencijala marke stje�u se komparativne prednosti, dolazi do odvajanja od konkurencije, a time glagoljica kao marka postaje jedinstvena u o�ima potroša�a ili korisnika usluge. Upravo iz tih razloga osnovnom prednoš�u marke može se sma-trati njezina ukorijenjenost u podsvijesti korisnika ili potroša�a, odnosno mogu�nost njezina prepoznavanja ili prisje�anja.

Kada se govori o glagoljici i njezinu potencijalnom razvitku i prepoznavanju glagoljskoga pisma kao marke, potrebno je naglasiti kako ono ne zahtijeva posto-janje poduze�a. Tako�er je potrebno osvijestiti ukorijenjenost glagoljice u povijesti našega naroda te temelje za stvaranja hrvatske marke položiti na ono što gradi naš kulturni identitet jer marke u suvremenom svijetu ne predstavljaju samo svoj imidž nego i naš (Olins, 2008: 15). Kona�no, glagoljica kao marka je ideja, sociološki i kulturološki fenomen, distinktivno obilježje identiteta budu�i da se poistovje�iva-njem s njom može procjenjivati kakvi smo i kakve su naše vrijednosti (usp. Pavlek, 2008: 147).

13

Glagoljica kao izvorna hrvatska marka

Smatrati glagoljicu hrvatskom markom može se s pravom i u potpunosti jer malo je toga što je u hrvatsku povijest utkano ve� više od devet stolje�a, a da i danas živi. Posebno se to odnosi na brojne pisane tragove glagoljice koji u teoriji kreira-nja proizvoda, a i marke, mogu pridonijeti tre�oj fazi, odnosno razvoju proširenog proizvoda i usluga. Naime, brojni epigrafski spomenici hrvatske kulture svjedo�e o iznimnoj utkanosti glagoljice u život 12. stolje�a. Ti se spomenici mogu smatra-ti prvim obilježjem marke, njezinim imidžem. Uz Baš�ansku plo�u kao najvažniji spomenik hrvatske glagoljice, tu su još i paleografski spomenici koji datiraju iz još starijeg razdoblja. Tako Plominski natpis, Valunska plo�a, Kr�ki natpis i Konavoski glagoljski natpis potje�u iz 11. stolje�a i prethode Baš�anskoj plo�i naglašavaju�i ranu povezanost hrvatskog prostora s tim slavenskim pismom. No tu povezanost nadalje isti�u i spomenici nastali u 11. i 12. stolje�u kao što su Jurandvorski ulomci, Senjska plo�a, Grdoselski ulomak, Kninski ulomak, Plastovski ulomak, Supetarski ulomak te brojni drugi spomenici glagoljske pismenosti.

Osim spomenika upisanih na tvrdome materijalu, kamenu, hrvatska baština svjedo�i i o spomenicima upisanim na mekom materijalu, pergameni i papiru, kao što su Be�ki listi�i s kraja 11. ili po�etka 12. stolje�a, Vatikanski Illirico 4 – najsta-riji hrvatskoglagoljski misal poznat i kao Omišaljski s po�etka 14. stolje�a, Misal kneza Novaka iz 1368. godine, zatim Hrvojev misal iz 1404. godine te Illirico 8 iz 1435. godine. Ve�ina navedenih spomenika koristila se u liturgijske svrhe, ali gla-goljskim pismom ispisani su reci pravnih tekstova kao što je to Regula sv. Benedikta iz 14. stolje�a. No i beletristi�ki tekstovi poput Zapis popa Martinca, koji se nalazi u Drugom novljanskom brevijaru (dovršen 1495. godine), pisani su glagoljicom. Potrebno je naglasiti kako navedeni spomenici �ine reprezentativan izbor naše povi-jesne baštine, a ne cjelokupnu ostavštinu.6 Budu�i da je namjera upoznati široki krug ljudi s hrvatskim kulturnim identitetom, valja istaknuti najpoznatije i najzna�ajnije spomenike, ali i dati poticaj za daljnje samostalno prou�avanje glagoljskoga pisma.

Poznato je i kako glagoljica ve� od 12. stolje�a bilježi živi hrvatski govor, što je okrunjeno glagolji�nim inkunabulama tiskanim prvo na prostoru Italije, a zatim i u tiskarama hrvatskih majstora. Prva takva knjiga koja je ujedno i južnoslavenski i hrvatski prvotisak jest Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine, zatim Brevijar po zakonu rimskoga dvora (1491), Traktat o ispovijedi (1492), Baromi�ev brevijar (1493), Senjski misal (1494) i Spovid op�ena (1496) (usp. Žagar, 2009: 182). No glagoljica kakva se zamje�uje u inkunabulama nije identi�na onoj glago-ljici koja se nalazi na našim najstarijim spomenicima. Naime, glagoljica je u svome razvoju prošla dug paleografski razvojni put od prvobitne, protoglagoljice preko oble do uglate glagoljice, nazivane još i hrvatska glagoljica. Naziv svakog tipa gla-goljice nastao je na temelju vizualnog dojma, odnosno oblika glagolji�kih grafema. Trokutasta se glagoljica smatra najstarijim glagoljskim tipom �iji slovni elementi imaju oblik kružnih isje�aka, odnosno trokuta. Mla�i tip glagoljice predstavlja obla glagoljica s elementima slova u obliku kruga, dok najmla�i ili hrvatski tip glagoljice

6 Više o glagolji�nim spomenicima u srednjem vijeku u: Žagar, 2009: 154-187.



14

predstavlja uglata glagoljica. Kako postoje razli�iti tipovi glagoljice, tako postoje i razli�ite teorije o samom nastanku glagoljskoga pisma. Danas je mogu�e govo-riti o trima teorijama koje objašnjavaju genezu glagoljice: egzogenoj, endogenoj i egzogeno-endogenoj (usp. Damjanovi�, 2004: 54-58). Egzogena teorija za svaki glagolji�ni grafem traži uzor izvan same glagoljice, u nekom drugom gra� jskom su-stavu. Egzogeno-endogena polazi od pretpostavke kako se autor glagoljice ugledao u druga pisma, ali i kako postoje elementi glagolji�ne strukture koji se ponavljaju pa se iz jednog glagoljskog grafema razvija nekoliko drugih grafema. Osim navedenih teorija isti�e se i endogena koja ne uzima u obzir poticaje izvana, nego traži elemente od kojih su svi grafemi na�injeni kao i na�ine slaganja tih elemenata. Uz navedene teorije o genezi glagoljskoga pisma isti�e se i jeronimska teorija koja je uživala ve-liku popularnost u Hrvatskoj, a prema kojoj je autor glagoljice sv. Jeronim. Budu�i da je sv. Jeronim živio u 4. stolje�u, glagoljsko bi pismo bilo starije od Konstantina �irila te se ova teorija o podrijetlu glagoljice ne smatra uvjerljivom.

Endogena teorija kao teorija o postanku glagoljice danas je op�eprihva�ena u paleoslavisti�kim znanstvenim krugovima. Konstantin �iril sastavio je prvo slaven-sko pismo – glagoljicu, 863. godine kao zatvoren i �vrst sustav znakova u kojemu je uklju�io krš�anstvo kao vjeru i civilizaciju (Bratuli�, 2009: 37). Taj je sustav imao 38 slova/znakova, koliko je bilo i glasova u slavenskom jeziku, a o složenosti su-stava govore svi elementi pojedinog pismena, od slovnog do likovnog, u kojima je utkana teološka šifra7. Potonje je razvidno ponajprije kroz sustav znakovlja u koji se glagolji�ka pismena mogu upisati: „Osnovni znakovi �irilova pisma jesu: trokut, što ozna�uje Sveto Trojstvo, kružnica, što ozna�uje puninu Božanstva i križ što ozna�a-va Krista i njegovu muku.“ (isto: 41) Sustav se glagoljice ne zasniva samo na vizual-nom dojmu kojega �ini znakovlje, ve� uz vizualno-teološku simboliku postoje jasni � lološki i lingvisti�ki razlozi. Glagolji�ki znak ili slovo ima svoju slovnu vrijednost, broj�anu, ali i leksi�ku. Pismo je podre�eno govoru, u njemu su usustavljene i fo-nološke i gra� jske opozicije. Tako�er, sustav glagolji�ne azbuke, odnosno leksi�ka imena svakoga znaka/slova, stvaraju sintakti�ki niz „akrostih, koji u prijevodu na hrvatski glasi: ‘Ja koji poznajem slova govorim da je vrlo dobro živjeti na zemlji’.’“ (Žagar, 2009: 149)

Slika 1. Razvojni put glagolji�kih pismena d, v, t i l (�un�i�, 2012)

7 O teološkoj šifri i tuma�enju Logosa utkanom u sustav glagolji�ke azbuke usp. Bratuli�, 2009: 38-46.

15

Bez obzira polazi li se od glagoljice kao � lološke �injenice, turisti�ke atrakcije ili dizajnerskog logotipa, bez obzira na prihva�anje i priklanjanje nekoj od navede-nih teorija, bez obzira na tip glagoljskoga pisma koji se u�inio najzanimljivijim ili najprihvatljivijim, prijeka je potreba osvijestiti postojanje glagoljice ve� stolje�ima kao dio hrvatske kulture. Potrebno ju je iznova prezentirati ne samo hrvatskim dr-žavljanima nego i ostatku svijeta. Tako�er je nužno i ponovno promisliti o postav-kama marke i proizvoda te u skladu sa sljede�om izjavom upotpuniti koncept proi-zvoda i marke: „Marka je zabavni park, a proizvod je suvenir“8. Uzme li se u obzir bogata pisana baština, kulturni spomenici i sveprisutnost glagoljskoga pisma u po-vijesti hrvatskoga, ali i slavenskih naroda, glagoljica se može de� nirati kao hrvatska marka, hrvatski brend, a „suvenire“ koji proizlaze iz njezina korištenja, usluge koje se nude kroz turisti�ka razgledanja, umanjene replike spomenika koji su dostupni te druge mogu�e na�ine upoznavanja s glagoljicom koje nudi nepro� tni marketing, mogu se njezinim proširenim proizvodima, proizašlim i temeljenim na glagolji�kim pismenima. Svi ti pisani tragovi – proizvodi, s idejom – glagoljicom, tvore identitet marke. Identitet je i sustav njezinih znakova i svi kasniji proizvodi na kojima je sustav korišten, a povijest ga je ve� sama u�inila prepoznatljivim i jedinstvenim.9 Glagoljica ima i potencijal da kao simbol nacionalnog identiteta postane jedan od osnovnih elemenata za kreiranje marke nacije.10

Budu�i da, za razliku od npr. egipatskih hijeroglifa, glagoljica još uvijek nije dovoljno poznata, name�e se potreba za osvješ�ivanjem potencijalnih potroša�a gla-goljice-proizvoda glede onoga što beziznimno gradi hrvatski kulturni i nacionalni identitet. Stoga autorice ovoga rada smatraju potrebnim upoznati najširu populaciju s glagoljicom jer time promi�u i hrvatski kulturni identitet, ali i pridonose stvaranju glagoljice hrvatskom markom. Iako je glagoljica oduvijek bila hrvatskom, suvreme-nost i potroša�ko društvo zahtijevaju njezinu popularizaciju i „brendiranje“, odno-sno zahtijevaju da ono što je izvorno uspijeva postati i diljem svijeta prepoznatlji-vom hrvatskom markom.

Nažalost, svijest o glagoljici kao kulturnom naslije�u i hrvatskoj izvornoj mar-ki nije dovoljno razvijena, iz �ega proizlazi potreba za njezinim promoviranjem, jer oglašavanje proizvoda bez marke nije u�inkovito (Pavlek, 2008: 83). Provode�i istra-živanje o poznavanju glagoljice te o razli�itim vrstama marketinga i modernoga u�enja autorice ovoga rada zaklju�ile su kako se u�inkovita marketinška promidžba glago-ljice može provoditi strategijama nepro� tnog marketinga te putem društvenih mreža koje uklju�uju e-u�enje. Iako glagoljica predstavlja hrvatsku povijesnu, nematerijalnu i kulturnu baštinu, potrebnu ju je predstaviti u skladu s vremenom u kojemu živimo te uz pomo� suvremene tehnologije i suvremenih metoda izdi�i glagoljicu na razinu

8 Nick Graham, CEO, Joe Boxer prema Pavlek, 2008: 79.9 O identitetu glagoljice govore Horvat, Tomaševi� i Lendi� (2009) koji zaklju�uju da je ona ipak od zna�aja ne samo za nacionalni prostor Hrvatske. Zna�aj je vidljiv zbog okrilja kr-š�anske � lozo� je koja je upisana u glagoljicu. Filozo� ja koja se krije u njezinim pismenima dijelom je identiteta sveukupne krš�anske, a time i zapadne civilizacije.10 O kreiranju marke nacije i korištenju nacionalnoga identiteta i nacionalnih simbola u tu svrhu usp. Olins, 2008: 167-188.



16

hrvatske marke, što je i jedan od ciljeva ovoga rada. Budu�i da bilo koja marka traži neprestano ulaganje kako bi održala ili poboljšala vrijednost koju korisnici percipiraju, promoviranje glagoljskoga pisma novim i starim medijima, ali na nov na�in, autorice rada smatraju najprikladnijim putem za stvaranje i razvitak glagoljice kao hrvatske marke.

Nepro� tni marketing

Onako kako društvena zajednica u svome središtu treba imati �ovjeka i njegovo zadovoljstvo socijalnom (ili bilo kojom drugom) pozicioniranoš�u, tako marketing u središtu trebati imati potroša�a i njegovo zadovoljstvo, a pritom se usmjeriti na što više pozicionirane proizvode (Meler, 2003: 2). S obzirom na to, jednostavno se kaže da je cilj marketinga u�inkovito i pro� tabilno zadovoljavanje potroša�kih potreba. No, sve je više rije�i o marketinškim konceptima koji se udaljavaju od pro� tabilnog cilja, sve manje se bave funkcijom prodaje, a sve više marketing dobiva funkciju ostvarivanja društvenih ciljeva, razvoja pojedinih zajednica, ljudskih me�uodnosa, kvalitete života pojedinca i sl. Takav marketing koji svoju pro� tabilnu funkciju zamjenjuje nepro� t-nom, društveno angažiranom, naziva se nepro� tni marketing11.

Meler navodi kako nepro� tni marketing odgovara na pitanja poput zašto i kako se kreira i razrješava razmjena u društvenim odnosima (isto: 49 prema Bogozzi, 1975: 38), odnosno zadatak mu je utvr�ivanje modaliteta razmjene unutar odnosa (isto: 49). Nepro� tni se marketing odnosi na nekonvencionalne subjekte; u njegovu je središtu društvena djelatnost i pridonošenje društvenim promjenama. Naj�eš�e se o nepro� tnom marketingu govori kada se spominje rad dobrotvornih udruga, no zapravo se nepro� tnim marketinškim strategijama koristi i u sektorima obrazovanja, javne uprave, zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, komunalnim djelatnostima, rekre-acijskim, kulturnim i športskim djelatnostima i sl. (isto: 56-57). Sargeant i Wymer (2007) posebno naglašavaju sektore volontiranja i prikupljanje sredstava12 kao po-sebne oblike � lantropskih entiteta nepro� tnog marketinga �iji se nagli razvitci mogu pratiti zadnjih godina. Uzme li se u obzir da se nepro� tni marketing bavi razmjenom odre�enih (opipljivih ili neopipljivih) sadržaja – ideja13, može se postaviti teorija i

11 Treba napomenuti kako se nepro� tni marketing može podijeliti u dvije kategorije: mar-keting nepro� tnih organizacija (usp. Pavli�i�, 2003) i društveni marketing kao dizajn, im-plementacija i kontrola programa �iji je utjecaj prihvatljiv s obzirom na socijalne ideje, a uklju�uje planiranje proizvoda, cijenu, komunikaciju, distribuciju i marketinška istraživanja (usp. Meler, 1994; Andreasen, 1994). Za potrebe rada autorice �e se kasnije više osvrnuti na marketing nepro� tnih organizacija i prema njemu predložiti planiranje projekta marketinga glagoljice, iako se ove dvije marketinške koncepcije zapravo povremeno preklapaju.12 Eng. fundraising – prikupljanje sredstava za � nanciranje nepro� tnih udruga ili fondova.13 „Predmet realizacije marketing-napora su ideje.“ (Meler, 2003: 66) Iako smo o glagoljici govorili kao proizvodu, ona je ponajprije ideja, a mogu�e ju je promatrati i kao, marketinškom terminologijom re�eno – uslugu. S obzirom na takvo odre�enje, cilj je marketinga koji se gla-goljicom bavi u društvene svrhe razvijanje zanimanja za glagoljicu i daljnji poticaj i motiva-cija za u�enje, nipošto dobit. Više o markama ikonama na tržištu ideja i koncepcija, odnosno markama kao sociološkim i kulturnim fenomenima usp. Pavlek, 2008: 205-231.

17

o nepro� tnim marketinškim strategijama korištenja, ostvarivanja, u�enja glagoljice u društvu, no s obzirom na potrebe korisnika te njihove mogu�nosti. Budu�i da su-bjekti nepro� tnog marketinga moraju stvoriti što ve�u dobit sa što manje utroška, najbolje je služiti se danas gotovo nezaobilaznim instrumentom za brzo i uspješno besplatno širenje tržišta, a još uvijek nekonvencionalnom promocijskom metodom (usp. Renko, 2009: 36) – internetom.14

E-u�enje i promocija glagoljice na društvenim mrežama: primjer Facebooka

Društvene mreže postale su svakidašnjica, odnosno aktualnost suvremenog društva. Društvene su mreže me�u poznatijim vrstama online zajednica (usp. Lag-hos, 2010), a sve njih Howard Rheingold nazvao je još 1993. virtualnim zajednicama. Prema de� niciji virtualne su zajednice društveni agregati koji se javljaju na internetu kada se dovoljno ljudi dovoljno dugo pojavljuje na tim javnim raspravama, s dovoljno ljudskog osje�aja, da se mogu formirati mreže osobnih odnosa u cyberspaceu. (Lag-hos, 2010: 74 prema Rheingold, 1993: 5). Virtualne zajednice Wu Song odre�uje kao sve grupe ili mreže koje omogu�uju pojedincima da komuniciraju jedni s drugima na internetu (Wu Song, 2009: 1). To su internetske društvene mreže koje omogu�uju korisnicima povezivanje i interakciju s obzirom na odre�enu temu, no mogu omogu-�iti korisnicima i da samo „vise“ zajedno online (Murray i Waller, 2007: 56). Su�elja društvenih mreža obi�no pružaju i omogu�uju korisnicima pro� la i stranica izravno u�itavanje i dijeljenje fotogra� ja, glazbe i raznih vrste poruka koje korisnici žele po-dijeliti s „prijateljima“. Neosporno je da su takve stranice rezultat tehnologija koje utje�u na na�ine na koje dijelimo i prikupljamo informacije, stoga su one i dovele do promjena u na�inu podu�avanja i u�enja (Tomaš, 2006). Tako se danas govori o u�enju u onom tradicionalnom smislu koji podrazumijeva u�enje uz knjigu, bilješke i preda-vanja profesora na nastavi, ve� o e-u�enju. E-u�enje se de� nira kao u�enje uz pomo� informacijsko-komunikacijskih tehnoloških alata.15 E-u�enje vrsta je komunikacijsko-ga kanala kroz koji se odSvija u�enje.16 Budu�i da je sve više studenata, u�enika, rodi-telja i profesora uklju�eno u društvene mreže kao što su Facebook, MySpace, Twitter ili YouTube, one se name�u kao novi medij koji, izme�u ostalog, mogu poslužiti kao komunikacijski kanali za u�enje.

E-u�enje koristi razli�ite multimedije, internet i druge netradicionalne kanale komunikacije u svrhu poboljšanja u�enja. Internet omogu�uje pristupe udaljenijim 14 Osim predloženih strategija nadalje u radu o glagoljici i marketinškim koncepcijama usp. Horvat, Tomaševi� i Lendi�, 2009. – o marketinškoj komunikaciji, odnosno semioti�kom marketingu kojem je, prema autorima, prete�a sam Konstantin �iril Filozof i njegov ino-vativni komunikacijski sustav – glagoljica, zatim Horvat i Tomaševi�, 2011. – o promociji glagoljice kroz knjigu kao suvenir koja �uva i prenosi nacionalno blago tekstom.15 Preuzeto iz literature s Wikipedijine stranice o e-u�enju: http://hr.wikipedia.org/wiki/E-u%C4%8Denje (PPT – Ljiljana Bodroži�: E-learning).16 Preuzeto iz literature s Wikipedijine stranice o e-u�enju: http://hr.wikipedia.org/wiki/E-u%C4%8Denje (PPT – Ljiljana Bodroži�: E-learning).



18

izvorima i uslugama te podržava suradnju i interakciju na daljinu. E-u�enje suvreme-na je metodologija kojom se nastavni sadržaji isporu�uju elektroni�kim tehnologija-ma te traži aktivnost svakog korisnika. Prednost je stvorenih stranica na društvenim mrežama bilježenje, pra�enje te mjerljivost aktivnosti korisnika, odnosno u�enika ili studenata. Facebook stranica omogu�uje interaktivno u�enje, e-u�enje, odnosno stvaranje virtualne u�ionice u kojoj jednako, simultano mogu do�i do izražaja svi korisnici povezani na stranicu. Takva stranica ima za cilj aktivirati sudionike, u�eni-ke i studente, a u procesu komunikacije, uz medije, informacijske i tehnološke alate, te internetske društvene mreže danas korisnici tih komunikacijskih kanala nisu samo pasivni promatra�i (usp. Matijevi�, 2011). Prednost je, tako�er, ne samo u sudjelova-nju ve� i u dostupnosti jer su stranice javne, omogu�uju se velikom broju korisnika i nemaju zadana ograni�enja i selekciju. Klju�ne su to�ke za efektivno u�enje na društvenim mrežama (Mason i Rennie, 2008 :79):

�� umjesto blokiranja studentima i u�enicima društvenih mreža na nastavi, potrebno je nau�iti ih kako uo�iti kada, gdje i u koju svrhu tehnologija može biti prikladna ili neprikladna

�� ponuditi studentima i u�enicima priliku:

o za razdvajanje sadržaja na društvenim mrežama,

o da ne prihva�aju pro� le prema nominalnim vrijednostima,

o za shva�anje da pristup pro� lima uz kolege imaju sveu�ilišne vlasti

�� osiguranje mogu�nosti za raspravu o pro� lima i stranicama – kako ih kon-struirati i što to zna�i „predstaviti“ sebe online

Tako�er, stranicu na društvenoj mreži Facebook mogu�e je organizirati i u okviru razli�itih kolegija i predmeta te na njoj nuditi razli�ite sadržaje i nastavne aktivnosti. No, svakako je potrebno pozabaviti se i klju�nim to�kama za efektivno u�enje prije pokretanja stranice. Studenti imaju prednost na takvim interaktivnim stranicama izmjenjivati svoje seminarske radove, bilješke ili komentare u okviru sveu�ilišnih kolegija, ali i upoznati druge korisnike stranice koji nisu studenti sa širinom i zanimljivoš�u zadane teme – glagoljice.

Takva organizacija i uporaba društvenih mreža u nastavi nudi se na temelju rezultata istraživanja o interaktivnom u�enju uz internet koje su me�u studentima i profesorima proveli Mateši�, Vu�kovi� i Dovedan, a dalo je vrlo pozitivne rezultate. Naime, istraživanje je pokazalo da, izme�u ostalog, �ak 57% ispitanih profesora sma-tra da su društvene mreže korisne za u�enje i predavanja, a to je potvrdilo i 64% stu-denata (Mateši�, Vu�kovi� i Dovedan, 2009). Ross, Orr, Sisic, Arseneault, Simmering i Orr (2009) zaklju�uju da je po�etna svrha Facebooka omogu�avanje studentima da stvaraju i održavaju društvene veze koje su relevantne za sveu�ilišna iskustva. Treba imati na umu da je Facebook jedna od najpopularnijih mreža u Hrvatskoj, više od milijun i petsto tisu�a Hrvata koristi se njome. Autorice ovoga rada iz tog su razlo-ga izabrale upravo nju kao reprezentativnu mrežu preko koje �e korisnike društvene mreže Facebook upoznavati s glagoljicom. Izradom stranice na Facebooku, koja nosi

19

naziv Glagoljica – ju�er, danas, sutra (https://www.facebook.com/pages/Glagoljica-ju%C4%8Der-danas-sutra/311620522187921?ref=hl)17, autorice ovoga rada izravno omogu�uju iznimno velikom broju korisnika mreže upoznavanje s tim slavenskim pismom i ponosnim spomenikom hrvatske kulture. Ono se ponajprije o�ituje postav-ljanjem brojnih sadržaja vezanih uz postanak i razvitak pisma te zanimljivosti o glago-ljici, poveznice na razli�ite internetske stranice posve�ene tom pismu, dostupne radove i aktualna doga�anja koja uklju�uju promicanje tog pisma.

Slika 2. Statisti�ki podatci o stranici Glagoljica – ju�er, danas, sutra18: ukupan broj �lanova (likes), prijatelja �lanova19, korisnika koju spominju stranicu20, tjedni uku-

pni doseg21

17 Autorice stranice su ujedno i autorice ovoga rada: Ivana Buljubaši� i Nikolina Rebrina, koje su ju kao studentice 3. godine preddiplomskog studija Hrvatskoga jezika i književnosti Filozofskog fakulteta u Osijeku osmislile i otvorile. Ista je rezultat kolokvijalne teme pod nazivom Interdisciplinarni na�in u�enja i promidžbe glagoljskog pisma danas na izbornom kolegiju Filozofsko-simboli�ki ustroj glagoljskog pisma nositeljice izv. prof. dr. sc. Milice Luki� te asistentice Vere Blaževi� Krezi�. Kolokvij je održan kao javno izlaganje 11. sije�nja 2012. i ocijenjen izvrsnom ocjenom. 8. studenoga 2012. broji 238 �lanova/prijatelja.18 Izvor: Glagoljica – ju�er, danas, sutra: https://www.facebook.com/pages/Glagoljica-ju%C4%8Der-danas-sutra/311620522187921?sk=page_insights, dostupna samo administra-toricama stranice.19 Kona�an broj zaklju�no s datumom 5. studenoga 2012., a ozna�ava potencijalne nove �la-nove.20 Pisanjem komentara i statusa na zid stranice, dijeljenjem poveznice, prijavljivanjem na lo-kaciju stranice (check in), preporu�ivanje stranice, ozna�avanjem na fotogra� jama i slikama, spominjanjem u statusima, odgovaranjem na postavljena pitanja. Kona�an broj izme�u 11. velja�e 2012. i 8. studenoga 2012.21 Odnosi se na tjedan od 31. listopada 2012. do 6. studenoga 2012.



20

Slika 3. Demografski podatci i podatci o lokacijama �lanova stranice Glagoljica – ju�er, danas, sutra22

Prednost otvaranja stranice na društvenoj mreži nije samo u svrhu interaktivnog u�enje i stvaranja virtualne u�ionice ve� i u marketinške svrhe. Budu�i da društve-na mreža Facebook pruža niz zna�ajki koje omogu�uju tvrtkama razvoj u zajednici i komunikaciju, humanizaciju brandova, interakciju s klijentima i kupcima, te mnogo drugih pogodnosti (Levy, 2010: XIII), ona je upravo najbolji alat kojim se može razvi-jati marketinška aktivnost (isto: 124). Iako društvene mreže nude nepregledan izbor i prilike marketinga, takav se na�in marketinških strategija koje nemaju za krajnji cilj napla�ivanje usluga naziva nepro� tnim.

22 Izvor: Glagoljica – ju�er, danas, sutra: https://www.facebook.com/pages/Glagoljica-ju%C4%8Der-danas-sutra/311620522187921?sk=page_insights_likes, dostupna samo admi-nistratoricama stranice.

21

Slika 4. Demografski podatci i lokacije korisnika Facebooka koji su posjetili ili su upu�eni u bilo koji sadržaj objavljen na stranici Glagoljica – ju�er, danas, sutra23

Prednost promicanja glagoljice putem Facebooka je u tome što korisnici mogu sve saznati na jednome mjestu, sadržaj koji se prikazuje mogu�e je vidjeti i u tek-stualnom i slikovnom obliku, što ga �ini zanimljivijim, mogu�e je postavljanje sadr-žaja drugih korisnika, a ne samo onoga od strane administratorica stranice. Time u stvaranju glagoljice kao marke i ja�anju njezina imidža kao nacionalnog i kulturnog identiteta pomažu svi korisnici stranice. S obzirom na postavke nepro� tnog marke-tinga i medij društvene mreže koji je još uvijek besplatan, strategije koje je koriste za promociju, razli�ite aplikacije Facebook stranica24, mogu koristiti u svrhu jav-nog dobra i ne ovise o privatnim troškovima korisnika niti administratora stranice.

23 Izvor: Glagoljica – ju�er, danas, sutra: https://www.facebook.com/pages/Glagoljica-ju%C4%8Der-danas-sutra/311620522187921?sk=page_insights_reach, dostupna samo ad-ministratoricama stranice.24 Društvena mreža Facebook nudi brojne mogu�nosti komuniciranja s korisnicima putem aplikacija, primjerice, aplikacije anketa i upitnika, nagradne i natjecateljske igre u kojima korisnici skupljaju bodove, tj. svi�alice, interaktivni zadaci ili pak igre znanja sa zadacima višestrukog izbora. Uglavnom se takve vrste aplikacija koriste u svrhu nagra�ivanja vjernih korisnika.



22

Promidžbeni materijali za promociju glagoljice

Budu�i da je stvorena pretpostavka za „brendiranje“ glagoljice i stvaranje glagoljice kao marke, nadalje je potrebno napraviti plan marketinških promocija, neovisno o internetu i prednostima koje on pruža u marketingu. Iako kroz prizmu marketinških funkcija i metoda možemo govoriti o procesu svakodnevnog promo-viranja glagoljice kroz u�enje u školama i na fakultetima, posje�ivanje internetskih stranica posve�enih glagoljici, �itanje literature o glagoljici, glagoljicu je potrebno predstaviti i onima koji nisu upu�eni u njezino postojanje ili do sada nisu dovoljno stimulirani kako bi ju po�eli prou�avati. Tu stavljamo naglasak na cjelokupnu druš-tvenu zajednicu, na sve njezine pojedince, bez obzira na spol, dob ili obrazovanje. Promocija glagoljice trebala bi biti takav oblik komunikacije �ija �e funkcija biti ponajprije informiranja i(li) podsje�anja gra�ana na višedimenzionalnost svakog pi-smena, povijest, ideju ili društvenu važnost glagoljice.

Budu�i da je glagoljica nematerijalno, javno i op�e dobro te ju je potrebno promovirati u zajednici ne o�ekuju�i pro� t i ne ra�unaju�i na njega, promidžbeni bi materijali bili najbolja metoda promocije. Promidžbeni su materijali na�ini oglaša-vanja, promotivni mediji ili metode kojima se marketinški proces koristi u promo-ciji proizvoda (Belch i Belch, 2003: 443). To su razli�ite vrste premija, poslovnih darova, nagrada, kupona ili popusta. Poseban podskup promotivnih marketinških proizvoda, odnosno materijala, �ine promidžbeni materijali25 koji se de� niraju kao medij oglašavanja, unapre�enja prodaje, ali i motivacijska i komunikacijska poruka na korisnom ili ukrasnom proizvodu (isto: 443). Promidžbeni materijali, za razliku od premija i nagrada, uvijek se distribuiraju besplatno, tj. primatelji ne moraju za-raditi proizvod �ine�i kupnju ili doprinos (isto: 443). Belch i Blech napominju kako postoji oko 15 000 razli�itih vrsta promidžbenih materijala, a neki su od primjera kemijske olovke, šalice, privjesci za klju�eve, kalendari, majice, kape, šibice, bloko-vi za pisanje, bedževi, naljepnice, posteri itd. (isto: 444). Prednosti su promidžbenih materijala selektivnost, � eksibilnost, frekvencija, trošak, ugled, dodatak drugim me-dijima (isto: 443�445).

Promidžbeni materijali naj�eš�e podsje�aju kupce na proizvod koji mogu na�i u prodaji, djeluju stimulativno i motivacijski za daljnju kupnju i povjerenje tom pro-izvodu; može biti dovoljno pristupa�an i za malu cijenu, a dovoljno velik/malen da svakodnevno podsje�a na proizvod. Iako se na takvim tipovima materijala ne mogu iznositi teorijska saznanja o glagoljici, mogu�e je pomo�u prikaza glagolji�ke azbuke na njima upoznati ljude s glagoljicom te im ponuditi da osjetilom vida, osjetilom kojim prikupljamo najviše informacija, gotovo neprimjetno nau�e glagolji�ka slova ili barem nau�e prepoznati glagoljicu. To bi bio jedan od ciljeva promocije glagoljice kao mar-ke, i bio bi zadovoljavaju�i s obzirom na dosadašnje (ne)poznavanje site.

25 Eng. specialty advertising – posebno kreirani besplatni promotivni proizvodi i uzorci proi-zvoda koji se naj�eš�e koriste za unaprije�ivanje prodaje, usp. Renko, 2009: 31. U radu, zbog nemogu�nosti prijevoda termina, koristit �emo samo sintagmu promidžbeni materijali koja �e biti dostatna za pojašnjavanje funkcija u predloženom projektu.

23

Promidžbene materijale potrebno je kreirati tako da služe kupcima razli�itih zanimanja, dobi i razli�itog stupnja obrazovanja, a kao najbolji mediji za promociju glagoljice poslužili bi džepni kalendari ili strani�njaci. �esta upotreba kalendara omo-gu�ava blizak i kontinuirani dodir s proizvodom, odnosno glagoljicom. Sli�no je i sa strani�nicima, ali s razlikom u �estotnosti uporabe. Manji broj ljudi koristi strani�nike, ali oni su idealno sredstvo ljubiteljima knjige za u�enje glagoljice i podsje�anja na nju. Osim zanimljivim oblikom slova glagolji�ni kalendari i strani�njaci mogu privu�i pozornost svojim gra� �kim dizajnom i slikama koje u sebi nose dijelove povijesti glagolji�nog pisma.

Umjesto zaklju�ka prijedlog marketinškog projekta

Slijedom prethodno izloženih poglavlja mogu�e je zaklju�iti kako je prijeko potrebno pomno planiranje razli�itih koncepata i razra�ivanje ideja u svrhu promica-nja i a� rmiranja hrvatske nacionalne kulture i baštine, osobito zaboravljenog staro-slavenskoga i hrvatskoga pisma – glagoljice. Autorice ovoga rada, osim osmišljene Facebook stranice Glagoljica – ju�er, danas, sutra koja je nastala kao dio nastavnih obaveza i koja broji više od dvjesto �lanova, uglavnom studenata te gra�ana grada Osijeka, predlažu širu marketinšku strategiju osmišljenu za podru�je grada Osijeka. Naime, autorice predlažu pokretanje projekta koji bi se vodio strategijama nepro� t-noga marketinga navedenima u radu u sklopu nepro� tne studentske udruge Lingvos. Rije� je o izradi razli�itih marketinških promotivnih materijala, spomenutih džepnih kalendara i strani�njaka koje bi studenti mogli dijeliti gra�anima Osijeka te ih tako upoznati s glagoljicom ili podsjetiti na nju, potaknuti ih na njezino u�enje tako da se na promotivnim materijalima otisnu glagoljska slova, s broj�anim vrijednostima i u latini�noj transkripciji. Studentska bi udruga kao nepro� tna udruga pokušala za-tražiti poticajna sredstava na natje�ajima na državnoj i lokalnoj razini, što bi zna�ilo potencijalno uklju�ivanje Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, zatim Grada Osijeka i Osje�ko-baranjske županije u pro-jekt. S obzirom na nov�ane poticaje, udruga bi se pobrinula za tisak promidžbenih materijala, nakon �ega bi se s projektom upoznali i ostali studenti Fakulteta koji bi se mogli uklju�ili u sam tijek promocije. Autorice predlažu promociju na glavnome osje�kom trgu te u staroj jezgri grada – Tvr�i, u vremenski najposje�enijim termini-ma, petkom poslijepodne te subotom ujutro.

Budu�i da je dosadašnja inicijativa studenata i profesora Filozofskoga fakulte-ta u Osijeku bila naj�eš�e usmjerena na nastavne aktivnosti studenata istog fakulteta, ovim bismo projektom obuhvatili širi spektar lokalne društvene zajednice bez obzira na stupnjeve obrazovanja i time tradiciju i � lozo� ju glagoljice ponudili i ostalim gra�anima. Na taj bi na�in gra�ani sami, ali i turisti i ostali posjetitelji, potaknuti materijalima, stvarali zanimanje za staro pismo, a kasnije sudjelovali u daljnjim ini-cijativama studenata i profesora Filozofskoga fakulteta.



24

Literatura i izvori

Andreasen, Alan R., 1994. Social Marketing: Its De� nition and Domain. Journal of Public Policy & Marketing, Vol. 13, No. 1 (1994), str. 108-114.

Belch, George E.; Belch, Michael A., 2003. Advertising and Promotion: An Integra-ted Marketing Communications Perspective, sixth edition. Boston: The Mc-Graw-Hill companies

Bratuli�, Josip, 2009. Hrvatski jezik, hrvatska pisma i hrvatska književnost – svje-doci identiteta Hrvata. U: Povijest hrvatskoga jezika, I. knjiga: srednji vijek, Bratuli�, Josip i dr. Zagreb: Croatica, str. 9 57.

Bratuli�, Josip, 2011. O hrvatskom identitetu, neposredno. U: Hrvatski identitet: zbornik, Horvat, Romana (gl. ur.), Luki�, Zorislav; Skoko, Božo (ur). Zagreb: Matica hrvatska, str. 9-24.

Damjanovi�, Stjepan, 2004. Slovo iskona: staroslavenska, starohrvatska �itanka, 2., dopunjeno izdanje. Zagreb: Matica hrvatska

Hart, Suzana; Mar� , Džon, (prir.) 2003. Robna marka: novi izvor pro� ta. Beograd: Clio

Holmes, Bryn; Gardner, John, 2006. e-Learning: Concepts and Practice. London/ Thousand Oaks/ New Delhi: SAGE Publications

Horvat, Jasna; Tomaševi�, Nives; Lendi�, Slaven, 2009. Semioti�ki marketing Konstantina �irila Filozofa: glagolji�ko prezentiranje krš�anstva kao prete�a suvremenog semioti�kog marketinga, Libellarium, II, 2 (2009), str. 161–180.

Horvat, Jasna; Tomaševi�, Nives, 2011. Glagoljica kao tema knjige - kulturnog suve-nira. U: Arhivi, knjižnice, muzeji 14: mogu�nosti suradnje u okruženju global-ne informacijske infrastukture: zbornik radova, Faletar Tanackovi�, Sanjica; Hasenay (ur.), Damir. Zagreb: Hrvatsko knjižni�arsko društvo, str. 180-197.

Kotler, Philip; Wong, Veronica; Saunders, John; Armstrong, Gary, 2006. Osnove marketinga., 4. izdanje. Zagreb: Mate

Laghos, Andrew, 2010. E-Learning Communities. U: Social computing and virtual communities, Zaphiris, Panayiotis; Ang, Chee Siang (ur.). Boca Raton: CRC Press Taylor & Francis Group

Levy, Justin R., 2010. Facebook® Marketing: Designing Your Next Marketing Cam-paign, second edition. Indianapolis: Que Publishing

Mason, Robin; Rennie, Frank, 2008. E-learning and social networking handbook: resources for higher education. New York/ London: Routledge

Meler, Marcel, 1994. Društveni marketing. Osijek: Ekonomski fakultetMeler, Marcel, 2003. Nepro� tni marekting. Osijek: Ekonomski fakultetMurray, Kristine E.; Waller, Rhonda, 2007. Social networking goes abroad. Interna-

tional Educator, 16 (3), str. 56–59.Nazor, Anica, 2008. „Ja slova znaju�i govorim ---“: knjiga o hrvatskoj glagoljici.

Zagreb: Erasmus naklada

25

Olins, Wally, 2008. Brendovi: marke u suvremenom svijetu. Zagreb: Golden marke-ting Tehni�ka knjiga

Pavi�i�, Jurica, 2003. Strategija marketinga nepro� tnih organizacija. Zagreb: Ma-smedia

Pavlek, Zvonimir, 2008. Branding: kako izgraditi najbolju marku. Zagreb: M.E.P. Consult

Renko, Nataša, 2009. Strategije marketinga, 2. izdanje. Zagreb: Naklada LjevakRoss, Craig; Orr, Emily S.; Sisic, Mia; Arseneault, Jaime M.; Simmering, Mary G.;

Orr, Robert R., 2009. Personality and motivations associated with Facebook use. Computers in Human Behavior, 25, str. 578-586.

Sargeant, Adrian; Wymer, Walter, 2007. The Routledge Companion To Nonpro� t Marketing. London/ New York: Routledge

Wu Song, Felicia, 2009. Virtual Communities: Bowling Alone, Online Together. New York: Peter Lang

Žagar, Mateo, 2009. Hrvatska pisma u srednjem vijeku. U: Povijest hrvatskoga jezi-ka – 1. knjiga: srednji vijek, Bratuli�, Josip i dr. Zagreb: Croatica, str. 107 219.

Mrežni izvori

American Marketing Association Dictionary, http://www.marketingpower.com/_layouts/Dictionary.aspx?source=footer, str. posljednji put posje�ena 15. listo-pada 2012., 21:20

Bodroži�, Ljiljana, E-learning, http://hr.wikipedia.org/wiki/E-u%C4%8Denje (PPT), str. posljednji put posje�ena 20. listopada 2012., 20:43

�un�i�, Marica, 2012. Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleo-gra� ji, http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_glagoljskoj_paleogra� ji.pdf, str. posljednji put posje�ena 31. sije�nja 2013., 1:04

Društvene mreže u nastavi, http://e.foi.hr/wiki/blog/jelena_h/2011/01/07/drustvene-mreze-u-nastavi/, str. posljednji put posje�ena 20. listopada 2012., 20:42

Fabula Croatica http://www.fabula-croatica.com/, str. posljednji put posje�ena 8. studenoga 2012., 10:30

Glagoljica – ju�er, danas, sutra, https://www.facebook.com/pages/Glagoljica-ju%C4%8Der-danas-sutra/311620522187921?ref=hl, str. posljednji put posje-�ena 8. studenoga 2012., 17:15

Mateši�, Marija; Vu�kovi�, Kristina; Dovedan, Zdravko, 2009. Social Software: Teaching Tool Or Not?. http://www.informatologija.net/blog/2847-iznad-tra-dicionalnih-metoda-poucavanja-i-ucenja/ (PPT), str. posljednji put posje�ena 6. sije�nja 2012., 21:49

Matijevi�, Milan, 2011. Škola i u�enje za budu�nost. U: Škola, odgoj i u�enje za bu-du�nost: zbornik radova s 5. me�unarodne konferencija o naprednim i sustav-



26

nim istraživanjima ECNSI – 2011, Jur�evi� Lozan�i�, Anka; Siniša Opi� (ur.). Zagreb: U�iteljski fakultet, str. 9-22., http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=537944, str. posljednji put posje�ena 20. listopada 2012., 20:11

Referalni centar za metodiku i komunikaciju e-obrazovanja, http://www.carnet.hr/referalni/obrazovni/mkoda7dd.html?CARNetweb=92cedc73bc105e3d521cf9c83038ab47, str. posljednji put posje�ena 20. listopada 2012., 20:46

Tomaš, Suzana, 2005. E-u�enje u primarnom obrazovanju. Metodi�ka radionica, Inteligentni sustavi za e-u�enje, Savjetovanje: Ra�unalo u školi IX, Šibenik, Solaris, 22.-24. rujna 2005., http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=209652, str. posljednji put posje�ena 6. sije�nja 2012., 21:08

27

UDK 003.349.1:791.43


Primljen 22. lipnja 2012., prihva�en za tisak 3. prosinca 2012.

Sanja Herakovi�, Mia Juri�, Sonja Smojver

GLAGOLJICA U EKSPERIMENTALNOM FILMU

Sažetak

Radom Glagoljica u eksperimentalnom � lmu istražuju se mogu�nosti ukla-panja toga drevnog slavenskog i hrvatskog pisma u okvire eksperimentalnog � lma. Autorice donose teorijske postavke eksperimentalnog � lma i odre�enih sastavnica � lma. Nadalje, razmatraju se mogu�e polazišne spoznaje vezane uz glagoljicu. Po-mnije se predstavljaju i razlažu gradbeni elementi glagolji�ne azbuke (oblici križa, trokuta, kruga i �etvorine), uo�ava se njihova simboli�ka potentnost. Poveznica s krš�anstvom vidi se najprije u simboli�kom obliku križa, ali i u svim ostalim obli-cima. Preko krš�anstva glagoljica se dovodi u vezu i s gr�kim � lozofom Platonom, a zahvaljuju�i ideji Dobra koja je utkana u svaki simboli�ki oblik. Potom se dono-se mogu�nosti funkcioniranja glagoljice u eksperimenalnom � lmu, a prethodno se pojašnjavaju osnovne zakonitosti medija � lma i njegova eksperimentalnoga uobli-�enja. Promatra se položaj glagoljice u razli�itim kadrovima, položajima kamere, detalju i totalu. Uz to, opisuje se uloga glazbe u eksperimentalnom � lmu, odnosno u�inak koji ista postiže. Naposljetku se opisuje uloga poezije u � lmu te se pokušava-ju prepoznati, i uspostaviti, osobite veze izme�u znanstvenih �injenica, umjetni�kih doživljaja i igre kao prostora ostvarenja smjelih povezivanja.

Klju�ne rije�i: glagoljica, eksperimentalni � lm, igra.

Problem istraživanja

Eksperimentalni � lm speci� �an je pojam u odnosu na umjetni�ki � lm. Pojam eksperimentalnog � lma gradimo na teorijskoj literaturi dvaju � lmskih teoreti�ara – Ante Peterli�a (1977) i Hrvoja Turkovi�a1.

1 Turkovi�, H. Što je eksperimentalni (avangardni, alternativni) � lm. Preuzeto s internetske stranice: http://www.hfs.hr/hfs/zapis_clanak_detail.asp?sif=192 (Vrijeme posjeta: 18. sije�-nja 2012. u 21, 19 sati)


28

Peterli� kao osnovne karakteristike roda eksperimentalnog � lma navodi do-minantnost sjedinjavanja dijelova u cjelinu eksplicitno prema na�elima logi�kog mišljenja, zanemarivanje logike uzro�noposljedi�nog razlaganja i povezivanja doga�aja. Pritom se zanemaruje kronologija, a vremenska perspektiva krajnje je nede� nirana. Prevladava autorov komentar te visok stupanj o�u�avanja zbilje. Pod o�u�avanjem zbilje, koju eksperimentalni � lm izaziva, Peterli� podrazumi-jeva otkrivanje nepoznatoga u poznatomu. Visok stupanj o�u�enja zbilje može se ostvariti na razli�ite na�ine; jedan od njih jest da se zbilja može preobraziti tako da se njezini potpuno neizmijenjeni dijelovi ne povežu prema principima kauzal-nosti koji su izravno o�itovani u snimljenoj gra�i, nego prema kauzalitetu nekog „tajnovitijeg“ asocijativnog sustava. Tako�er, dominiraju kadrovi komentara �ija je funkcija onemogu�avanje zbilje da iskaže svoju autonomiju. Isto tako, drugu mogu�nost preobrazbe zbilje mogu�e je ostvariti primjenom nekih � lmskih teh-nika kao što su izobli�enje, okrnjivanje, mijenjanje � zi�kih kvaliteta prikazivanih bi�a, pri �emu se koriste razli�iti trikovi. Mogu�a je i laboratorijska obrada � lma, a ponekad i krajnje bizarna scenografska ili kostimografska preobrazba zbilje.

Turkovi� pak smatra da eksperimentalni � lm naglašava strukturalnu i esteti�-ku ulogu samoga � lma. Vode�i se njegovim teorijskim postavkama o eksperimen-talnom � lmu, u žarištu � lma koji je takve naravi jest „istraživanje“ i neizvjestan „pokus“. Ekperimentalna struja2 bavi se razvijanjem zako�enih mogu�nosti.

Podru�je teorijskih podudarnosti istaknutih � lmskih teoreti�ara predstavlja odre�enje eksperimentalnog � lma kao nenarativnog te onog u kojemu prevladava usredoto�enost na osobne opsesivne „mentalne slike“ i njihovo najviše ritmi�ko i „asocijativno“ povezivanje. S obzirom na sve prethodno istaknute osobine koje odre�uju narav eksperimentalnog � lma, možemo zaklju�iti da je u ovom slu�aju rije� o spajanju dvaju podru�ja – podru�ja znanosti i podru�ja umjetnosti.

Glagolji�no pismo kao polazište

Znanost danas poznaje brojne nazive kojima se kroz povijest imenovalo gla-golji�no pismo. Neki od starijih naziva su slavensko pismo, Littera Hieronymiana, littera slava, hrvacke knjige, a naziv glagoljica prvi je put zasvjedo�en u talijanskom pismu Franje Glavini�a rimskoj Propagandi od 11. sije�nja 1626. Navedeni se naziv u�estalije upotrebljava tek od 19. stolje�a. Izveden je prema glagolu glagoljati koji osim izvornog zna�enja govoriti ozna�uje i obavljanje liturgije na staroslavenskom jeziku.3

2 Hrvoje Turkovi� pod pojmom eksperimentalna struja podrazumijeva op�enito pojavu ek-sperimentalnog � lma u � lmskoj produkciji, a mi navedeni pojam u ovom kontekstu rabimo isklju�ivo za eksperimentalni � lm.3 usp. Žagar, M. 2009.

29

Glagoljica od 12. stolje�a bilježi živi hrvatski govor. Tomu svjedo�e mnogi paleografski, napose epigrafski spomenici4. U njih je utisnuta povijest hrvatskoga naroda koju njegujemo i tretiramo kao kulturnu baštinu. Ne samo da trebamo izu-�avati, njegovati i pamtiti rije� koja je zapisana na mnogovrsnim materijalima nego je potrebno obratiti pozornost i na izvedbu pojedinih glagolji�nih slova kojima je poruka/rije� zasvjedo�ena. Konkretno, plan izraza treba istražiti koliko i plan sa-držaja te poruke.5 Glagoljica kao pismo pri�a pri�u ne samo o povijesti hrvatskoga naroda nego i o prirodi u kojoj se nalazi, koje je dio. Dijelom koje smo svi mi. Možemo ju zvati hrvatskim pismom u pravom smislu, iako nije postankom hrvat-ska.6 Glagoljica, koja je prvenstveno promatrana i istraživana kao znanstveni fe-nomen zbog precizno uspostavljene simbolike, prožetosti krš�anskim elementima i numerološkim tvrdnjama, može se preslikati u likovnu umjetnost, književnost, arhi-tekturu pa i � lm. Konkretno: zadatak našeg projekta u�initi je glagoljicu predmetom eksperimentalnog � lma. Smjestimo li glagoljicu u podru�je umjetnosti, tretiramo li ju kao umjetni�ki fenomen daju�i joj glavnu ulogu u eksperimentalnom � lmu, do-puštamo joj da ispri�a svoju pri�u. Proces „prenošenja“ uspostavljen je na temelju �etiriju oblika koje pronalazimo u svakom glagolji�nom grafemu.

Prema Rje�niku simbola (Chevalier i Gheerbrant, 1983: 90) �etvorina je me�u simbolima jedan od naj�eš�e i najop�enitije rabljenih geometrijskih oblika. Osim toga ona je uz trokut, krug i križ jedan od �etiriju temeljnih simbola koji �ine glago-lji�ne grafeme. Simbolizira zemlju u opreci s nebom, ali je na drugoj razini i simbol stvorenog univerzuma zemlje i neba naspram nestvorenog i stvoritelja. Ona je i anti-

4 U epigrafske se spomenike, po�evši s najstarijima iz 11. i 12. stolje�a, ubrajaju Plominski natpis, Valunska plo�a, Kr�ki natpis (stariji su od Baš�anske plo�e, najvažnijeg spomenika hr-vatske glagoljice), Jurandvorski ulomci, Senjska plo�a, Grdoselski ulomak, Kninski ulomak, Plastovski ulomak, Supetarski ulomak i mnogi drugi. Neki od glagoljskih spomenika utisnu-tih (upisanih) u meki materijal su: Be�ki listi�i s kraja 11. ili po�etka 12. stolje�a, nastariji hr-vatskoglagoljski misal – Vatikanski Illirico 4 (Omišaljski) s po�etka 14. stolje�a, Misal kneza Novaka iz 1368. godine, prekrasni Hrvojev misal iz 1404. godine, Illirico 8 iz 1435. godine. Izvan liturgije glagoljica je prenosila poruke pravne ili beletristi�ke naravi. Me�u takvim su spomenicima Regula sv. Benedikta iz 14. stolje�a, Zapis popa Martinca o Krbavskoj bitci iz Drugoga novljanskog brevijara, dovršenoga 1495. godine i mnogi drugi. Ne smijemo izosta-viti ni glagolji�ne inkunabule (knjige otisnute do kraja 15. stolje�a) poput južnoslavenskoga i hrvatskoga prvotiska – Misala po zakonu rimskoga dvora (1483), potom Brevijara po zakonu rimskoga dvora (1491), Traktata o ispovijedi (1492), Baromi�eva brevijara (1493), Senjskoga misala (1494) i Spovidi op�ene (1496).5 Jedno od naših polazišta je isklju�ivo promatranje oblika grafema. Terminološki okvir naj-bliži je dakako shva�anju jezi�noga znaka prema Ferdinandu de Saussureu i znamenitom zbiru njegovih predavanja objedinjenih u knjizi Te�aj op�e lingvistike iz 1916. godine. Jezi�ni se znak, sukladno istaknutom, iscrpljuje u dihotomiji pojma i glasovne slike (ozna�enoga – signi� anta i ozna�itelja – signi� éa), pri �emu ozna�eno odgovara zna�enjskom sadržaju ili zna�enju elementa, a ozna�itelj glasovnom izrazu za doti�no zna�enje. U pojednostavljenom navo�enju rije� je o planu izraza i sadržaja. Vidi: Kova�ec, A. 2007.6 Pritom prvenstvo dajemo uglatoj glagoljici koja je s pravom pismo hrvatskih prostora (Istre, Hrvatskoga primorja, Kvarnerskih otoka, Dalmacije, Like i Krbave, dubrova�kog kraja i dr.).

Sanja Heraković, Mia Jurić, Sonja Smojver: Glagoljica u eksperimentalnom fi lmu


30

teza transcedentnog. Zalaze�i u sferu � lozo� je, Platon tako�er komentira �etvorinu odre�uju�i je uz krug kao apsolutno lijepu. �etvorina je izravno povezana s brojem �etiri, koji je broj božanskog savršenstva te broj potpunog razvoja objave, simbol ustaljenog svijeta. Razvidno je kako pojam i oblik �etvorine nisu povezani samo s krš�anskom religijom nego su ustoli�eni i u drugim religijama.7 Uz to, usmjeruju�i se isklju�ivo na glagolji�no pismo, Frane Paro dodaje da ona simbolizira zemlju, �etiri �ovjekova životna ciklusa, �etiri godišnja doba i �etiri elementa (zemlja, zrak, voda i vatra). Nadalje, Paro upozorava kako zbroj prvih �etiriju brojeva daje deset – koji je opet simbol savršenstva i klju� univerzuma.8 Isto tako, �etvorina u krš�anstvu simbolizira i Isusa Krista budu�i da u �etvorinu možemo upisati simbol križa.

�etvorina i krug simboli�ki se me�usobno nadopunjuju. �etvorina pripada vre-menu, a krug predo�uje vje�nost. Uz trokut, križ i �etvorinu drugi je temeljni simbol. Simboli�ka svojstva kruga ponajprije su savršenost, homogenost, odsutnost razlikova-nja ili podjele. Nadalje, koncentri�ni krugovi predo�avaju stupnjeve bitka, dok kružno gibanje simbolizira vrijeme. No, simbolika kruga ovdje ne završava. Proširuje se kroz pojam vremena i na prostor kozmi�kog neba, posebno njegove veze sa zemljom. Frane Paro pak izdvaja onu apstraktniju stranu simbolike kruga kao simbola sunca, cjelovito-sti i savršenosti božanstva koje daje život. Dodaje, i time zaokružuje (za nas), pri�u o krugu sentencom kako je krug vje�nost u kojoj nema ni po�etka ni kraja.

Tre�i postojani znak glagolji�nog pisma je trokut. Trokut se nalazi u svakom mnogokutu pa tako i u �etvorini.9 Simbolika trokuta povezana je sa simbolikom broja tri. Tri je posvuda temeljni broj. Izraz je duhovnog i intelektualnog reda, bo-žanskog i u kozmosu i u �ovjeku. Sintetizira trojedinstvo živog bi�a u kojem je on rezultat spoja jedan i dva, produkt sjedinjenja neba i zemlje. Daljnja tuma�enja Fra-ne Para preklapaju se s uvriježenom simbolikom10. �ovjek, kao sin neba i zemlje, upotpunjava Veliku Trijadu. Za krš�ane je to dovršenost božanskog jedinstva. Kr-š�anski je Bog jedan u tri osobe – Sveto Trojstvo. Tako�er, broj tri ozna�uje i razine ljudskoga života: racionalnu, materijalnu, duhovnu ili božansku.

Križ postoji u mnogim kulturama od najdavnijih vremena. Upišemo li simbol križa u krug, dijelimo ga na �etiri dijela, a povežu li mu se krajevi s �etirima pravci-ma, od križa nastaju �etvorina i trokut. Na taj na�in upravo križ, kao najsveobuhvat-niji od svih simbola, objedinjuje i završava pri�u (?) o samoj simbolici glagolji�nog pisma. Ne za�u�uje stoga što je upravo križ simbol Isusa Krista. Krist ujedinjuje nebo i zemlju svojim silaskom me�u ljude i povratkom u predjele nebeskoga uskr-snu�em. Frane Paro simboliku križa speci� cira unutar �etvorine. Na taj na�in svu simboliku pripisanu �etvorini pridaje i križu – jer se simbol križa pojavljuje u proto-glagoljici u razli�itim kombinacijama te tako postaje dominantnim simbolom. Preko simbola križa Bog komunicira s nama – ljudima, daje nam Rije� jednako kao što gla-golji�na azbuka daje poruku kroz svojih prvih devet grafema u poretku. Ne možemo

7 O tome vidi više u: Chevalier, J. – Gheerbrant, A. 1983.8 Vidi: Paro, F. 1995. 9 Takav rezultat iziskuje povla�enje dijagonala u mnogokutima.10 Pod uvriježenom simbolikom smatramo simboliku zastupljenu u Rje�niku simbola.

31

to shvatiti kao slu�ajnost, nego kao izvanredan dar – � lološki, � lozofski/teološki i umjetni�ki – tvorca tog pisma koji glagoljicu oblikuje kao „Božju sliku“ (Prilog 1.).

Cilj i hipoteza istraživanja

Cilj: Uputiti širu publiku u potentnu snagu glagoljice kao nacionalnog pisma (pismo – znak – slika) i istražiti mogu�nosti njezine a� rmacije u 21. stolje�u.

Hipoteza: Glagoljica ne mora nužno biti tretirana kao znanstveni fenomen. Ona postaje umjetni�kim fenomenom kroz igru njezinim temeljnim oblicima.

Vrsta istraživanja

Prema Vladimiru Muži�u (2004), kojega teorijski prati i Milko Mejovšek (2003), znanstvena se istraživanja uobi�ajeno dijele na tri vrste: temeljna, primije-njena i razvojna. Ovaj je projekt nastao primjenom postavki temeljnog istraživanja. Temeljnim istraživanjem postižu se nove spoznaje prou�avanih pojava i ne služe izravno primjeni u odgojno-obrazovnoj praksi, nego se temeljna istraživanja s toga podru�ja naj�eš�e povezuju s temeljima iz drugih znanosti, a na isti se na�in ostva-ruje interdisciplinarni pristup.

Da bi se iz prikupljenih podataka ustanovilo što oni zapravo kažu o pojavi koja se istražuje, potrebno ih je analizirati, a ta analiza može biti kvalitativna i kvantita-tivna. Analiza kakvu primjenjujemo u ovom projektu je kvalitativna. Nadalje, takva analiza obuhva�a redukciju podataka, sre�ivanje podataka i izvo�enje zaklju�aka. Svrha je redukcije podataka u pronalaženju onoga što je za tematiku istraživanja bitno te se potom sre�ivanjem bitni podatci svrstavaju u odgovaraju�e preglede, matrice i sli�no uz primjenu kategorizacija koje su pogodne za tematiku istraživanja. Naposljetku se pri izvo�enju zaklju�aka savjesno razmatra i sustavno bilježi sve ono što sre�eni podaci iskazuju. Kvalitativna analiza u metodološkoj literaturi drugih znanosti, osobito suvremenijoj, obiluje raznim postupcima i tehnikama, no njihova je primjena u istraživanju odgoja i obrazovanja tek u za�etku.

Metodologija realizacije projekta istraživanja

Eksperimentalni � lm o kojemu je rije� u ovom projektu nastao je u okviru ko-legija Filozofsko-simboli�ki ustroj glagoljskoga pisma pod voditeljstvom izv. prof. dr. sc. Milice Luki� i asistentice – znanstvene novakinje Vere Blaževi� Krezi�. Semi-narska tema koju smo odabrale nosila je naziv Glagoljica u eksperimentalnom � lmu, a njezin je rezultat � lmski zapis naslovljen Što to piše u našem gradu. Profesorice su, uputivši nas u iscrpnu literaturu o teoriji � lma i glagoljici, otvorile mogu�nost za igru s tim drevnim hrvatskim/slavenskim pismom – glagoljicom. U nastavku rada opisujemo ulogu � lmskih elemenata koje pritom, uz pomo� stru�ne literature, de� -niramo. Rije� je o pojmovima kao što su stati�ni i dinami�ni kadar, detalj, položaj kamere te uloga glazbe. Kada je rije� o stru�noj literaturi koja nam je pomogla u



32

odre�ivanju protagonista i antagonista u � lmu, najkorisnijom se pokazala knjiga Josipa Užarevi�a Kompozicija lirske pjesme (1991), odnosno poglavlja o lirskom Ja i lirskom Nad-Ja. Prije nego što zakora�imo u samu problematiku � lma i razlaganja njegovih strukturnih elemenata, potrebno je upoznati se s njegovim protagonistom/protagonisticom – GLAGOLJICOM – koja u � lmu umjetni�ke, eksperimetalne na-ravi funkcionira kao lirsko Nad-Ja.

Op�enito, izdvajanje lirskog Nad-Ja iz pjesme obi�no je otežano dvjema in-stancijama: nepojavnom naravi lirskog Nad-Ja i neizdvojivosti te instancije koja leži u njezinoj istovjetnosti s cjelinom teksta. Opažanje fenomena lirskoga Nad-Ja, koje u � lmskom zapisu jest glagoljica, mogu�e je zbog djelovanja povremenih antagoni-sta – empirijskih subjekata – autorica samih – koje su na odre�enim gra�evinama (u gradu Osijeku) i u prirodi samoj isprovocirale pojavnost lirskog Nad-Ja. Prisustvo lirskog Nad-Ja u lirici isti�e njezinu katarzi�nost. Ista ta katarza, odnosno katarzi�-nost, koja pretpostavlja neograni�enu interpretativnost djela, dopušta našem � lmu da izazove smisaono-doživljajnu katarzu. Izazvanu katarzu uo�ile smo i kod naših mentorica, profesorica Luki� i Blaževi� Krezi� te kod kolega studenata kojima smo prikazale � lm. Svi uklju�eni spoznali su posvemašnju prisutnost glagoljice, a jedna-ko su bili nadahnuti i našom interpretacijom te prikazom svevremenosti glagoljice i mogu�nosti igre njezinim oblicima. Neki su kolege istaknuli kako nisu sigurni bi li sami mogli prepoznati glagolji�ne oblike tamo gdje smo ih mi vidjele i bi li se mogli upustiti u takvu smjelu igru s glagoljicom. Nadalje, � lm smo prikazale i manjem broju osoba koje ne studiraju na studiju Hrvatskoga jezika i književnosti niti im je hrvatski jezik strukom, ali smo i kod njih uo�ile svojevrsnu katarzu koja se o�itovala kao zanimanje za glagolji�no pismo i uživanje u � lmu.

Uloga kadra

Jedno od stalnih svojstava � lma jest kadar. Rije� je o neprekinutom �inu sni-manja odnosno svemu onome što se snimi od uklju�enja do isklju�enja kamere. To je jedan ome�eni prostorno-vremenski kontinuum prikazivane gra�e. Složeni oblik � lmskog zapisa jest montaža. Njome se „sije�e“ i ome�uje ono što se u �ovjekovu opažanju ne može sje�i i ome�ivati. Kada montažom spojimo dva kadra snimljena na razli�itim mjestima i u razli�itim vremenima, taj se spoj o�ituje kao prostorno-vremenski skok upravo zbog toga što je svaki od tih dvaju kadrova zaseban prostor-no-vremenski kontinuum prikazivane gra�e. To je ujedno i najosnovnija �injenica o snimanju i stvaranju � lmskoga djela. Dakle, � lm se snima kadar po kadar, a zatim se kadrovi montažno spajaju. S obzirom na stanje kamere, kadrovi mogu biti stati�ni ili dinami�ni, pri �emu je slika stati�na jedinica � lma, a kadar najmanja dinami�na jedinica � lma. Svaki se kadar može doživjeti kao pomno izabrana cjelina, kao pro-storno-vremenski isje�ak ne�ega što je ve�e i dulje. Ta izabranost pridaje kadru u gledateljevu doživljaju posebnu zna�enjsku vrijednost, vrijednost važnosti ili izuzet-nosti gra�e što se u njemu prikazala. Jedini mogu�i kriterij de� niranja i razlikovanja kadrova prema njihovoj duljini jest onaj što uporište nalazi u njihovu sadržaju, tj. koji se oslanja na sposobnosti �ovjekova percipiranja u odnosu na sadržajno bogat-

stvo � lmom prikazane gra�e. Po duljini kadrovi se dijele na vrlo kratke, kratke, duge i vrlo duge. Osim podjele kadra s obzirom na duljinu, kadrovi se mogu podijeliti i prema kriteriju stajališta promatra�a. Prema tom kriteriju razlikujemo objektivne, subjektivne i autorove kadrove odnosno kadrove komentara. (Peterli�, 1997)

Naš � lm zapo�inje dugim kadrom �iji je cilj prikazivanje po�etka šetnje te uvodi u prostor koji je mjesto zbivanja odnosno snimanja. Izabran je dugi kadar budu�i da je cilj pridonijeti dojmu realisti�nosti i istinitosti jer je rije� o konkretnom, stvarnom prostoru – osje�koj Tvr�i. Osobina je ovoga kadra i dinami�nost. Ako kadar gledamo sa stajališta promatra�a, isprepli�e se objektivni kadar, jer je rije� o zapažanju snimljene gra�e koje bi se podudaralo s gledateljevim da se i on, kojim slu�ajem, nalazio u ulozi snimatelja odnosno u ulozi šeta�a, s autorovim kadrom, koji se o�ituje u usporavanju snimke, podrhtavanju kamere i jasnoj naznaci kako je ono što je snimano ujedno i oko autora. Time smo prevladale �istu pojavnu zbilju te svoje osje�aje i stavove subjektivno (pristrano i birano) upisale u prikaz snimanja kao šetnje, ne dopustivši mu da ostane goli �in snimanja.

Idu�i kadar tako�er je objektivnoga karaktera. Krupni plan ovoga kadra �ini šetnja pokraj Srednjoškolskoga igrališta u kojem se s objektivnim kadrom isprepli�e autorov tako što se u žarište stavlja hod slu�ajne prolaznice. Nadalje, stati�ni kadar koji slijedi prikazuje odabranu sportsku spravu u kojoj se ukazuje glagolji�ni grafem r isprovociran autorovim zapažajem kao i u šestom kadru u kojemu se na odabranoj spravi ukazuje glagolji�ni grafem ž. I taj je kadar dug zbog želje za demisti� kacijom gra�e budu�i da se svijet usmjeruje isklju�ivo prema jednoj dimenziji, vremenskoj, što je postignuto i usporavanjem i naglašavanjem samoga �ina šetnje. Ovdje valja napomenuti i miješanje dinami�noga kadra – kadra šetnje i stati�noga kadra – oda-brane sportske sprave u koju je upisan grafem. Odabirom stati�noga kadra nagla-šava se svevremenska postojanost glagoljice – kako u tom jednom kadru tako i u svakom nadolaze�em. Idu�i stati�ni kadar ide u prilog postojanosti glagoljice, što se dokazuje uzastopnim provociranjem glagolji�nih oblika te u šahovnici ucrtanoj na Srednjoškolskom igralištu.

Kadar koji slijedi �isti je autorov komentar. Tako�er, rije� je i o stati�nom ka-dru jer nema prisustva pokreta, nego je rije� o slici. Ta slika upravo je isprovocirani zapažaj koji se pojavio u našoj svijesti te tako postaje autorovim komentarom. Poru-ka ispisana glagolji�nim pismenima kako je glagoljica naša suputnica i susjeda kroz prostor i vrijeme (glagoljica naša suputnica i susjeda kroz prostor i vrijeme) istovremeno poprima i ulogu niti vodilje u šetnji koja se nastavlja.

33

11 Rije� je iznova o autori�inoj svijesti budu�i da je ovaj � lm djelo triju autorica.12 Pritom se misli na utisnuta glagolji�na pismena koja se ukazuju.

Kontinuum šetnje prekida se statičnim kadrovima koji su čisti autorovi ko-mentari, kako oni koji se pojavljuju u našoj svijesti11 (kao što je slučaj i u prethodno navedenom kadru), tako i oni12 koji su isprovocirani u prostoru zbilje. Novina koja se pojavljuje u sedmom kadru, koji je također statične naravi, autorov je ulazak u kadar, a koji se postiže prisustvom autorove sjene. Budući da je autor prisutan tek



34

svojom sjenom, ne naglašava se prisutnost autora kao protagonista u kadru, nego epitet autora kao promatra�a – antagonista. U prvi plan stavlja se glagoljica kao pro-tagonistica, što se naglašava svra�anjem pozornosti na njezinu nazo�nost izjavom (upisanom u obla�i�): Ovdje sam (ovdje sam).

Kadar koji slijedi je dinami�an. Isto tako, rije� je i o dugom kadru gdje je glav-nina duljine kadra postignuta usporavanjem. Šetnja koja se njima prati je spektakl jer je prikazana upotrebom razli�itih tehni�kih postupaka. Primjerice, u fokus se stavlja hod(anje) antagonista i prati se njegov pogled prema tornju, �ime kadar i završava. Ovdje do izražaja dolazi i mašta autora koja izmjenjuje zbilju, odnosno izobli�uje svijet prema vi�enju autora i antagonista. Tim postupkom kadar postaje subjektivan. U prilog tomu ide i usmjeravanje na antagonista koji gleda u odre�enom smjeru. Na-kon dinami�nog kadra prekida se prostorno-vremenski kontinuum prikazane gra�e nizanjem stati�nih kadrova koji se na prostorno-vremenskoj ljestvici vra�aju una-trag. Sentencije koje se pojavljuju, kao glas glagoljice, poput Prona�i me (prona-�i me), Nastavimo dalje potragu (nastavimo dalje potragu) smjernice su prikazane šetnje. Potom se pojavljuje stati�ni kadar, isje�ak izveden iz dinami�nog kadra, a kako ga vidi prethodno pokazana osoba (antagonist). U tom isje�ku kao autorov komentar opet progovara glagoljica izravno se obra�aju�i autoru i gledatelju upitom Nisam li lijepa? (nisam li lâpa) (Prilog 2.).

Do samoga kraja � lma izmjenjuju se dinami�ni i stati�ni kadrovi. Dinami�ni kadrovi bit �e detaljnije obrazloženi u dijelu koji govori o položaju kamere, a sada nastavljamo analizu stati�nih kadrova koji se dalje pojavljuju.

U nadolaze�im stati�nim kadrovima glagoljica kroz šetnju zapo�inje i poduku sentencijama Gledaj i vidjet �eš (gledaj i vidât �eš) (Prilog 3.), Imati znanje zna�i imati bogatstvo (imati znanâ zna�i imati bo-gatstvo). Poduka se u nastavku pretvara u igru, što se vidi u sentenciji Je-sam li svoj ili sam se sasvim izokrenuo (jesam li svoj ili sam se sasvim izokrenuo) (Prilog 4.) u kojoj se igra odvija izme�u dvaju glagolji�-nih grafema – s (s) i i (i), koji su oblikom isti, ali ne i rasporedom svojih sastavnica (ono što je kod slova s gore, to je kod slova i dolje). Glagoljica je s nama zaigrala i igru skriva�a, ali postaje onom koja je razotkrivena – na zidinama Tvr�e. Igra se odvija i na razini rije�i u sentenciji Ja se nisam tako dobro skrio (â se nisam tako dobro skrio), jer se glagolji�ni grafem jat u inicijalnom položaju može iš�itati kao ja, pa je to ovdje osobna zamjenica. Igra rije�ima nastavlja se kroz prvi glagolji�ni grafem az (a) u sentenci I ja sam ovdje (i a sam ovdâ). Taj glago-lji�ni grafem temelj je igre rije�ima zato što otvara više mogu�nosti iš�itavanja, ali i zbog simbolike kojom je obilježen. Poduka se dakle nastavlja i kroz igru. Glagoljica se igra s nama i tako što iskorištava naša tijela stavljaju�i ih u položaj koji odašilje poruku Mislim, dakle postojim (mislim, dakle postojim). Glagolji-ca sudjeluje i u igri slaganja, što se vidi u jednom od posljednjih stati�nih kadro-va u � lmu. Slagalicu smo sastavile od razli�itih fragmenata slika i tako oblikovale glagolji�ni grafem l (l). Našom šetnjom dominira igra s glagoljicom koja i sama poru�uje: Bitno je vidjeti igru... jer glagoljica jest igra (bitno je vidâti igru… jer glagoca E igra) (Prilog 5.). Tom sentencijom � lm formal-

35

no završava, dok je njegov neformalni završetak sadržan u pitanju koje se samo po sebi name�e: Usudite li se i vi tako igrati?

Peterli� smatra da se razli�iti položaji kamere pojavljuju kao speci� �ni oblici � lmskog zapisa koje gledatelj naj�eš�e trenuta�no zapaža pa se pomo�u njih izravno djeluje na doživljaj gledatelja. Položaji kamere nužno imaju i iznimnu retori�ku vri-jednost. Možemo re�i da položaj kamere zadobiva ulogu svojevrsnog pripovjeda�a. Tri su osnovna položaja kamere u prostoru: razli�ite udaljenosti kamere od snimanih objekata (planovi), razli�iti odnosi kamere prema snimanim objektima s obzirom na horizontalna i vertikalna presijecanja prostora (kutovi snimanja), a i sama je kamera u prostoru pasivnija ili aktivnija (stanja kamere). Položaj kamere kojim smo se mi služili u eksperimentalnom � lmu jest plan. Plan je udaljenost kamere od snimanog objekta ili skupine objekata i to udaljenost kako je gledatelj doživljava gledaju�i te objekte na platnu. Budu�i da se kao mjera zapremanja kadra uzima �ovjek, ovdje možemo progovoriti o detalju i totalu. Ono što �inimo s glagoljicom u ovome � lmu jest njezina personi� kacija, zbog �ega ona postaje osobom i nužnom mjerom kadra.

Uloga detalja

U � lmu detalj predstavlja vi�enje stvarnosti koje je eminentno � lmsko te se tako ostvaruje � lmski prostor u najužem smislu. Njime se nastoji u potpunosti eli-minirati okoliš i on sam slabi mo� vremenske i prostorne orijentacije. Budu�i da smo glagoljicu izdigle iznad prostora i vremena, kao domena kojima poimamo oko-linu, detalj nam je bio najpogodnije sredstvo. Upotreba detalja omogu�ila je da se pojedini predmeti, a ponegdje i sami antagonisti � lma, ne raspoznaju jer je važno uvidjeti prisutnost glagoljice unutar tih predmeta odnosno antagonista. Navodimo najreprezentativnije primjerke detalja u � lmu kako bismo objasnile u�inak koji smo željele posti�i.

Jedan od reprezentativnih primjeraka jest kadar u koji smo ucrtale glagolji�ni grafem g (g). Glagolji�ni grafem, koji ovdje ima funkciju detalja, ucrtan je u ogra-du koja je izvan fokusa gledatelja. Preuzele smo samo jedan njezin dio jer je sam oblik ograde dopuštao da izmanipuliramo navedeni glagolji�ni grafem. Jednak je postupak uo�ljiv i u primjeru glagolji�noga grafema î (ÿ). Glagolji�ne smo grafeme izvodile i iz neživih i iz živih oblika. To�nije, rije� je o kadru u kojemu dvije anta-gonistice �ine glagolji�ni grafem m (m), pri �em su njihova tijela u danom trenutku neraspoznatljiva kao ljudska tijela zato što su potisnuta, a njihov položaj priziva u prednji plan glagolji�ni grafem. Budu�i da se nalazimo u žanru eksperimentalnoga � lma, takav pomalo neobi�an detalj itekako je mogu�e izdvojiti. Posljednji odabrani primjerak detalja polifunkcionalne je naravi te zbog iste osobine i biva sintezom ci-jeloga eksperimentalnog � lma. U ovome je kadru rije� o detalju koji je „istrgnut“ iz cjelokupne slike poligona za igru koji susre�emo u Drvenparku. Taj je detalj nemo-gu�e razaznati kao dio poligona za igru. Budu�i da je rije� o crveno-bijelom uzorku, u prednji plan priziva se i nacionalni identitet Hrvata kroz šahovnicu kao nacionalnu ozna�nicu. Igrom je isprovociran i glagolji�ni grafem e (E) koji predstavlja potvrdu cjelokupne poruke samoga � lma kako glagoljica jest igrom.



36

Uloga totalaTotalom se imenuju sve udaljenosti kojima se maksimalno obuhva�a snimani

prostor, a njegova elementarna funkcija jest prikazivanje bitnih � zi�kih osobina ne-kog prostora. Vrlo se �esto upotrebljava na po�etku � lma ili nekog prizora kako bi se gledatelja upoznalo s mjestom radnje. Total koji smo mi primjenile u � lmu ima svrhu smještanja šetnje u konkretan i stvaran prostor. Možemo izdvojiti takva tri to-tala. Prvi total koji susre�emo u � lm jest šetnja uz Srednjoškolsko igralište. U njemu se pojavljuju dva �ovjeka koja jesu vidljiva i raspoznatljiva, ali njihova funkcija jest prikazati total igrališta i spontanost odabranog prostora. Spontanost podrazumijeva da navedeni likovi jesu dijelom totala, ali nisu nametnuti ni isprovocirani svojom po-javom u totalu, nego pospješuju realisti�nost odabranog prostora. Ostala dva totala prikazuju drugi odabrani prostor u � lmu. Rije� je o prostoru Tvr�e, odnosno o totalu Tvr�e. Samom manipulacijom prostora, odnosno odabirom prostora, autor daje svoj komentar prikazane gra�e. Autor je taj koji bira (prema potrebi i funkcionalnosti) koji �e se total prostora na�i u � lmu. Tako smo i mi kao autorice izabrale Tvr�u koja se zbog svoje povijesnosti, starine i kulturne ispunjenosti pokazala najzahvalnijom.

Uloga glazbePrema Peterli�u (1977), jedan od na�ina uporabe glazbe u � lmu jest onaj u ko-

jem glazba nema izvor u kadru, nego je po autorovoj odluci dodana � lmskom zapisu. Upravo se takav oblik korištenja glazbe prepoznaje u našem eksperimentalnom � l-mu. Glazba se uvijek u odre�enoj mjeri predstavlja kao nešto izvanjsko, pa zato ima vrijednost komentara prizora. Tako�er, pojavljuje se i kao skladan dodatak. Primarna je funkcija glazbe u našem � lmu stvaranje misti�nog, misaonog stanja u svijesti gledatelja. Uvo�enjem misti�noga, što je paradoksalno, demisti� ciramo glagoljicu. Završetak glazbe �esto ima funkciju izazivanja osje�aja da je neka cjelina završila te da je po�ela nova faza radnje ili pak dijeljenja � lma u posebne cjeline. Pjesma koja je umetnuta u � lm pojavljuje se dvaput. Drugi put po�inje upravo u onome trenutku kada u � lmu dolazimo do glavnog totala – totala Tvr�e. Pjesma staje jer smo iz jed-nog prostora došli u drugi (pod tim mislimo na promjenu dvaju totala, Srednjoškol-skog igrališta i Tvr�e). Pjesma zapo�inje iznova budu�i da prelazimo u novi prostor koji ujedno postaje i glavnim prostorom. Glazba koja prati � lmske prizore može stvoriti ugo�aj koji daje emocionalnu obojenost cijelom � lmu, a ponavljanje iste glazbe gledateljeve osje�aje i misli usredoto�uje na nešto što je bitno za cijeli � lm.

Uz funkciju koju glazba ima u � lmu, u našem je slu�aju potrebno posvetiti pozornost i zna�enju pjesme kao pjesme. Odabrale smo Enigminu pjesmu Beyond The Invisible (Prilog 6.). Obratimo li pozornost na rije�i pjesme, shvatit �emo kako su i one u funkciji misti�nog.

37

I look into the mirrorSee myself, I’m over me

I need space for my desiresHave to dive into my fantasies I know as soon as I’ll arrive

Everything is possibleCause no one has to hide

Beyond the invisible13

Po�etak pjesme uvodi u misti�no i misaono stanje koje se pokušava posti�i kod gledatelja. Rije�ima pjesme pokušale smo izazvati kod gledatelja onakvo misti�no ras-položenje u kakvom smo se i mi nalazile tijekom snimanja � lma. Kao antagonistice prepustile smo se misti�nome u okolini i na taj na�in zaronile u dubinu sebe i izazvale glagoljicu da nam se ukaže. Svojoj mašti otvorile smo vrata u stvarni/pojavni svijet te smo ono što je nevidljivo u�inile vidljivim i na taj na�in to nevidljivo prevladale. Uspjele smo uspeti glagoljicu na razinu svemogu�ega i sveprisutnoga. Prepustivši se glagoljici, poslali smo joj poruku kako nema potrebe za skrivanjem, a ono što je nevid-ljivo u�inile smo relativnim i na taj smo na�in prevladale pojavu realnoga.

Close your eyesJust feel and realize

It is real and not a dreamI’m in you and you’re in me

It is timeTo break the chains of lifeIf you follow you will see

What’s beyond reality

Ono što pjesma dalje izaziva jest stimulacija osjetila do krajnjih granica. Po-trebno je prepustiti se jednom po jednom osjetilu kako bismo došli do vrhunca osje-tilnosti, �ime brišemo granicu izme�u sna i jave. Glagoljica kao fenomen prepun simbolike funkcionira na oba prostora – kao san u nama koji iz osjetila prelazi u javu i time briše granice, razbija lance � zi�ke pojavnosti života i spaja ju s onom osjetilnom stranom. Slijedi li se glagoljica kao što smo je mi slijedile i s njom šetale, dopustit �e nam da se s njom poigramo i da nešto nau�imo. Znanje koje ona prenosi znanje je koje prevladava stvarnost i vodi nas u predjele onostranog. Cilj nam je bio stvoriti ugo�aj u kojemu �e gledatelj i sam mo�i nadvladati stvarnost odnosno realna ukazanja i prepusti se snu, onostranome iz kojega glagoljica i progovara.

13 Razvidno je da je pjesma na engleskom jeziku. Tijekom ove analize stihove �emo izravno prevoditi na hrvatski jezik, a cjelovitu pjesmu donosimo u prilozima.



38

Uloga poezije

Mogu�e je ustvrditi da stvoreni eksperimentalni � lm jest poezijom, u jedinstve-nom poimanju intermedijalnih sveza i doticanja. Ono što � lm vezuje uz pjesni�ku rije� jesu sentencije koje se u njemu pojavljuju. Ovaj prostor posvetit �emo njihovoj interpretaciji prizivaju�i pritom u prednji plan njihovu lirsku narav.14 Budu�i da smo izme�u � lma i poeti�kih sentenci uspostavili odnos ekvivalencije i korespondencije, nekoliko redaka posvetit �emo naslovu pjesme Što to piše u našem gradu.

Funkcija ovog pseudoretori�kog pitanja jest poziv u šetnju, pustolovinu i igru. U naslovu je svjesno izostavljena glagoljica odnosno njezino izravno spominjanje, �ime smo postigle misti�ni ambijent. Ono što pridonosi toj misti�nosti je i odabir pisma kojim je ispisana pjesma – glagolji�na pismena. Ta je misti�nost otvorila vrata cijelom � lmu, šetnji, pa i usputnim poukama koje odašilje sama glagoljica.

Na�in ulaska prve poeti�ke sentence Glagoljica suputnica i susjeda kroz pro-stor i vrijeme ... ne smije se zanemariti. Budu�i da poeti�ka sentenca „uklizuje“ u kadar, simbolizira otvaranje polemike s glagoljicom. Isto tako, smješta glagoljicu u dvije glavne domene, pritome izražava snažnu personi� kaciju imenuju�i ju su-putnicom i susjedom i ukazuju�i na bliskost njezina prisustva. Nadalje, ne može-mo zapostaviti ni interpunkcijski znak troto�ja koji je dijelom ove sentencije i nosi odre�enu poruku. Ta poruka po�etak je onoga što se želi re�i, ali isto tako može biti i svere�enost, ukazuju�i na beskona�nost i vje�nost prisustva glagoljice u nama, oko nas i s nama. Sljede�om sentencijom Ovdje sam dajemo glagoljici mogu�nost samoiskazivanja. Na taj na�in ona postaje lirskim subjektom u pjesmi, odnosno pro-tagonistom u � lmu. Uz suputnicu i susjedu postaje i vodiljom odnosno smjernicom ekranizirane šetnje u � lmu eksplicitno se javljaju�i, tj. otkrivaju�i svoj položaj. Isto tako, najavljuje i po�etak svoje igre koja zapo�inje sentencijom Prona�i me… Ona nam implicitno sugerira svoju želju da se igra s nama i izaziva nas da ju prona�emo, daju�i nam do znanja da je to sam po�etak onoga što nam je pripremila. Da je igri tek po�etak, ukazuje i ponovna prisutnost troto�ja koje, kao što smo ve� nazna�ile, iznova priziva svevremenost i sveprisutnost. Opet do izražaja dolazi igra koja se ogleda u uporabi dvaju pisama, gdje vještom oku ne može pobje�i pojava latini�nog palatala �. Na taj na�in glagoljica korespondira s latini�nim pismom koje je danas u službenoj uporabi, a time i sa suvremenoš�u. Sentencija Nastavimo dalje potragu u ulozi stiha u kojoj se nazire leksem potrage ukazuje na to da nas glagoljica poziva na druženje kroz otkrivanje njezine pojavnosti koju je svjesno zaogrnula u brojne zagonetke i prividno skrivene oblike, koje smo mi kroz igru vješto odgonetnule. Kao pravi poeta doctusi primijenili smo sve usvojeno znanje o glagoljici, njezinim pojav-nim oblicima i upustile smo se u pustolovinu, to�nije, komunicirale smo s glagolji-com pretvaraju�i se u homo ludensa – �ovjeka koji se usu�uje igrati (i time postaje slika Božja – Homo ludens imago Dei (Huizinga, 1955)). Kako bismo glagoljicu što zornije prikazale kao osobu, dale smo joj, odnosno otkrile, i ego. Taj je ego u sentenciji Nisam li lijepa opravdano iskazan. U prilog tomu da je glagoljica potpuna

14 Iste su poeti�ke sentencije ve� spominjane u ovom pismenom radu, ali iz drugog motrišta, to�-nije, s naglaskom na njihovoj funkcionalnoj naravi u odnosu na kadrove u kojima se pojavljuju.

39

osobnost govori i njezina svijest o vlastitoj ljepoti. Ovdje je mogu�e uspostaviti vezu i s de� nicijom lijepoga prema srednjovjekovnim mjerilima. Glagoljica je lijepa i u svojoj pojavnosti (kombinaciji oblika od kojih je sa�injena), ali je lijepa i zato što je bila korisna (komunikacijska vrijednost). Njezinoj ljepoti pridonosi i poruka sadr-žana u prvih devet slova azbu�noga niza: Ja koji poznajem slova govorim da je vrlo dobro živjeti na zemlji. Kohezija ljepote i mudrosti vodi božanskom. Svoj razgovor s nama glagoljica nastavlja zapovjednim tonom kako bi nas potaknula da uo�imo pouku koju neprestance odašilje. U sentenciji Gledaj i vidjet �eš ... prisutna je igra rije�ima na leksi�koj i na semanti�koj razini. Leksi�ka se razina o�ituje u odabiru bliskozna�nih leksema gledati i vidjeti. Ta bliskozna�nost izravno unosi u pri�u i njihovu semanti�ku narav. Gledati ne zna�i nužno i vidjeti. Da bismo vidjeli, nužno je usuditi se igrati. Potrebno je dopustiti spoznaji da izi�e izvan okvira i oslobodi um. Ponovna upotreba troto�ja ukazuje da ono što slijedi ne treba samo gledati da bi se razumjelo, ve� je potrebno vidjeti. Glagoljica nadalje mijenja vrijednosni su-stav odnosno preokre�e hijerarhiju. Sentencijom Imati znanje zna�i imati bogatstvo upu�uje nas kako je izvor svih bogatstava, pa i onog materijalnog, posjedovanje znanja. Znanje je fenomen koji ruši okvire i omogu�uje krajnju spoznaju, a krajnjom spoznajom nadilazimo materijalno, selimo se u duhovne predjele, približavamo se transcedentnom i postižemo duhovni mir – a to je bogatstvo kojemu svaki �ovjek treba težiti. Stih (sentencija) koji slijedi ukazuje na kompozicijsku promjenu pjesme – promjenu lirskog subjekta. Glagoljica kao pojava višestruke usložnjenosti daje pravo glasa dvama glagolji�nim grafemima i (g) i s (s). S obzirom na sli�nost svojih oblika, ta dva grafema poigravaju se našom percepcijom. Gledamo li ono što je ucrtano u kadar, ukazuje nam se grafem i, a okrenemo li kadar za 180º, ukazuje nam se grafem s pa igra opet iziskuje prisutnost božanskog odnosno druge božan-ske osobe – Isusa Krista.15 U sljede�oj sentenciji I ja sam ovdje lirski subjekt se opet izmjenjuje prepuštaju�i ulogu glagolji�nom grafemu a (a). Glagoljica se opet poigrava, što otvara mogu�nost višestruke interpretacije glagolji�nog grafema a, a jedna od interpretacija je simboli�ke naravi: a prepoznajemo kao ja (staroslavenska rije� az zna�i ja). Ja up�uje na � zi�ku i duhovnu prisutnost antagonistice (bitak antagonistice) iz koje glagoljica progovara ukazuju�i na svoju sveprisutnost – sve-postojanje i supostojanje. Cilj takve igre interpretacijom tako�er je otvaranje vrata novim spoznajama. Ne možemo izostaviti ni zaklju�ak koji se sam name�e odnosno koji name�e glagoljica. Ona poru�uje ne samo da je oko nas nego i da živi u svima nama. Igra skriva�a i igra rije�i nastavlja se i u nadolaze�oj sentencije Ja se nisam tako dobro skrio. Glagolji�ni grafem jat (â) koji se u inicijalnom položaju �ita kao ja ovdje se pojavljuje kako bi ukazao na svoju prisutnost. Da bismo otkrili glagoljicu u nama, da bismo je razotkrili u toj vje�noj igri skriva�a, jedini put koji se name�e je put promišljanja. Mislima razvijamo spoznajne sposobnosti uma, postajemo svjesni

15 Objektivno gledaju�i nije slu�ajno da istaknuti grafemi kriju u sebi takvu pojavnu sli�nost. Znanstveno se može opravdati bliskost njihove vanjske pojavnosti. Upravo su ta dva grafema dijelom kontrakcijom pokra�ene imenske formule za Drugu Božansku Osobu – Isusa Krista. usp. Bratuli�, J. 2009.



40

sebe i glagoljice u nama – postojimo16. Posljednja sentencija Bitno je vidjeti igru …/… jer glagoljica jest igra! razlomljena je u dva kadra te je ovdje važno naglasiti da troto�je primarno ima funkciju povezivanja dijelova sentencije te da pove�ava katarzi�nost. Sama sentencija ujedno je i zaklju�ak � lma odnosno projekta, pri �emu se naglašava da je važno vidjeti igru, jer kako i Nietzsche kaže17, dijete koje stva-ra najbolji je umjetnik, a igramo se najviše kao djeca. Igru ne treba shvatiti samo kao puku zabavu nego i kao istraživanje, šetnju, putolovinu, stvaranje, spoznavanje. Kada igru smjestimo u takav kontekst, kada ju na taj na�in tretiramo i uklju�imo u naše živote, tada je lako uvidjeti da je i glagoljica igra – igra života ju�er i danas.

O�ekivani rezultati

O�ekivalo se da �e rezulatati potvrditi hipotezu kako glagoljica može biti igrom odnosno da je igra kao fenomen prisutna i u umjetnosti i u znanosti. Upravo je �in igre sredstvo prevo�enja glagoljice iz znanstvenoga u umjetni�ki fenomen.

Rezultati

Rezultati ovoga projekta kvalitativno-istraživa�ke prirode o�ituju se u dvama aspektima. Prvi se usko vezuje uz reakciju studenata kojima je � lm prikazan, ali ne zanemaruje ni reakcije laika-gledatelja18. Reakcije kolega studenata možemo objedi-niti i uop�iti kroz nekoliko re�enica: izrazili su iznimno oduševljenje, pa i o�u�enje, nakon odgledanog � lma. O�u�enje se o�itovalo u svojevrsnom zaklju�ku da nisu sigurni bi li sami uspjeli prepoznati glagolji�ne oblike, odnosno isprovocirati ih, onako kako smo mi to u�inile. Reakcije laika-gledatelja nešto su druga�ije. Kod njih je � lm potaknuo uživanje popra�eno probu�enim interesom za glagolji�no pismo. Analizirana dva uzorka gledatelja, hotimi�no odabrana, omogu�ila su nam spoznaju o pluralnim mogu�nostima upotrebe samoga � lma: on može biti znanstvenim feno-menom koji eksplicira, kvanti� cira, identi� cira i, na kraju, pou�ava. Jednom kada se njegova struktura i sadržaj obogate eksperimentalnim odlikama, i glagoljica postaje umjetni�kim fenomenom, omogu�eno joj je funkcionirati kao �isti estetski feno-men. Ovim projektom, u kojem nam je glavni medij, prostor sjedinjenja nekoliko odabranih umjetni�kih kodova, bio igra, znanstveno smo prikazale umjetni�kim a da pritom ono nije izgubilo svoje pozitivisti�ke (eksplikativne) osobine.

16 Rije� je o sentenciji Mislim, dakle postojim.17 Nietzsche, F. 2001., str. 23-24.18 Rije� je o nasumce odabranim gledateljima kojima hrvatski jezik nije strukom. Uzorak je ispitanika, prema tome, dijelom hotimi�an.

41

Zaklju�ak

Istraživanje je potvrdilo hipotezu da glagoljicu kao znanstveni fenomen možemo u�i-niti umjetni�kim smještanjem u okvire eksperimentalnoga � lma. Sama narav eksperimental-noga � lma dopušta igru kao sredstvo istraživanja i spoznaje. Pritom smatramo da se pojam igre mora shvatiti u širem smislu.19 Rezultati potvr�uju da smo preko medija eksperimen-talnog � lma uspjele prikazati i one znanstvene odlike glagoljice koje su zapažene od strane gledatelja, ali i one umjetni�ke koje su izazvale �u�enje i oduševljenje. Tako�er, uspjele smo i zainteresirati gledatelje za ono što je ekranizirano. U skladu s HNOS-om20, koji teži uvo�e-nju novih nastavnih oblika i sadržaja, metoda i metodi�kih postupaka, za na�in rada kakav smo prikazali ovim eksperimentalnim � lmom držimo da može uvelike pridonijeti svra�anju pozornosti u�enika na odabrano gradivo, prilikom njegova prvotnog tuma�enja, ili pak može služiti kao postupak kojim se gradivo ponavlja nakon istuma�ene nastavne cjeline, a kojim bi se pozitivno utjecalo na usvajanje i upam�ivanje novih i nepoznatih, ali klju�nih termina, pojmova i de� nicija. Na ovim se temeljima pronalazi i istinska motivacija za razumijevanjem, upam�ivanjem i aktualizacijom nastavnih sadržaja iz najstarijega razdoblja, neotu�ivo naše, književnojezi�ne povijesti srednjovjekovlja (pretežno ostvarene na glagoljici). U studenata, ali i osnovnoškolskih i srednjoškolskih u�enika, dužni smo njegovati i razvijati pozitivan odnos prema rodnom kraju, zavi�aju, domovini i, dakako, jeziku i pismu koji su u iskonima njihove/naše povijesti, baštinjene jedinstvenim srastanjem ne bilo kojeg prostora i ne bilo ko-jih ljudi, ve� hrvatskoga kulturnoga (i nacionalnoga) prostora i ljudi-predaka koji su, nimalo slu�ajno, dijelom naših današnjih genetskih programa.

Literatura

Bratuli�, J. 2009. Hrvatski jezik, hrvatska pisma i hrvatska književnost – svjedoci identiteta Hrvata. Povijest hrvatskoga jezika, I. knjiga : srednji vijek. Croatica. Zagreb

Chevalier, J. – Gheerbrant, A. 1983. Rje�nik simbola. Nakladni zavod Matice hrvat-ske. Zagreb

Damjanovi�, S. 2004. Slovo iskona. Matica hrvatska. ZagrebDamjanovi�, S. 2005. Staroslavenski jezik. Hrvatska sveu�ilišna naklada. ZagrebHuizinga, J. 1955. Homo ludens, a study of the play element in culture. Beacon

Press. BostonKova�ec, A. 2007. Ferdinand de Saussure i strukturalizam. Uvod u lingvistiku (pri-

redila Zrinjka Glovacki-Bernardi). Školska knjiga. Zagreb Mejovšek, M. 2003. Uvod u metode znanstvenog istraživanja. Naklada Slap. Zagreb

Muži�, V. 2004. Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja. Educa. 19 Vidi više u: Huizinga, J. 1955. 20 Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) razvojni je plan odgojno-obrazovnog su-stava na svim njegovim razinama, od osnovnoškolske do visokoškolske, koji je Vlada Repu-blike Hrvatske usvojila 9. lipnja 2005. godine.



42

ZagrebNietzsche, F. 2001. Tako je govorio Zaratustra. Moderna vremena. ZagrebParo, F. 1995. Glagoljska po�etnica. Naklada Benja. RijekaPeterli�, A. 1977. Osnove teorije � lma. Filmoteka 16. ZagrebUžarevi�, J. 1991. Kompozicija lirske pjesme (O. Mandeljštam i B. Pasternak). Za-

vod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. ZagrebWalley, J. 2009. Ovo nije slika smrti � lma: Suvremeni prošireni i eksperimentalni

� lm. 25 FPS, udruga za audio-vizualna istraživanja. ZagrebŽagar, M. 2009. Hrvatska pisma u srednjem vijeku. Povijest hrvatskoga jezika, I.

knjiga : srednji vijek. Croatica. ZagrebŽubrini�, D. 1996. Hrvatska glagoljica. Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima

(sv. �irila i Metoda)/ Element. Zagreb

Internetski izvori

Turkovi�, H. Što je eksperimentalni (avangardni, alternativni) � lmhttp://www.hfs.hr/hfs/zapis_clanak_detail.asp?sif=192 (Vrijeme posjeta: 18. sije�-

nja 2012. u 21,19 sati)

Prilozi

Prilog 1. Slika (trokut �etvorina krug), Frane Paro

Internetski izvori

Turkovi�, H. Što je eksperimentalni (avangardni, alternativni) � lmhttp://www.hfs.hr/hfs/zapis_clanak_detail.asp?sif=192 (Vrijeme posjeta: 18. sije�-

nja 2012. u 21,19 sati)

Prilozi

Prilog 1. Slika (trokut �etvorina krug), Frane Paro

Mužić, V. 2004. Uvod u metodologiju istraživanja odgoja i obrazovanja. Educa. Zagreb

Nietzsche, F. 2001. Tako je govorio Zaratustra. Moderna vremena. ZagrebParo, F. 1995. Glagoljska početnica. Naklada Benja. RijekaPeterlić, A. 1977. Osnove teorije fi lma. Filmoteka 16. ZagrebUžarević, J. 1991. Kompozicija lirske pjesme (O. Mandeljštam i B. Pasternak). Za-

vod za znanost o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. ZagrebWalley, J. 2009. Ovo nije slika smrti fi lma: Suvremeni prošireni i eksperimentalni

fi lm. 25 FPS, udruga za audio-vizualna istraživanja. ZagrebŽagar, M. 2009. Hrvatska pisma u srednjem vijeku. Povijest hrvatskoga jezika, I.

knjiga : srednji vijek. Croatica. ZagrebŽubrinić, D. 1996. Hrvatska glagoljica. Hrvatsko književno društvo sv. Jeronima

(sv. Ćirila i Metoda)/ Element. Zagreb

43

Prilog 2. Kadar iz � lma Što to piše u našem gradu u kojem je prikazana sentencija Nisam li lijepa

Prilog 3. Kadar iz � lma Što to piše u našem gradu u kojem je prikazana sentencija Gledaj i vidjet �eš



44

Prilog 4. Kadar iz � lma Što to piše u našem gradu u kojem je prikazana sentencija Jesam li svoj ili sam se sasvim izokrenuo

Prilog 5. Kadar iz � lma Što to piše u našem gradu u kojem je prikazana sentencija … jer glagoljica jest igra!

sentencija … jer glagoljica jest igra !

45

Prilog 6. Cjelovit tekst Enigmine pjesme Beyond the invisible koja se pojavljuje u � lmu Što to piše u našem gradu

I look into the mirrorSee myself, I’m over me

I need space for my desiresHave to dive into my fantasies I know as soon as I’ll arrive

Everything is possibleCause no one has to hide

Beyond the invisible Sajaja bramani totari ta, raitata raitata, radu ridu raitata, rota

The brave and wise men came together on horse Close your eyes

Just feel and realizeIt is real and not a dream

I’m in you and you’re in me It is time

To break the chains of lifeIf you follow you will see

What’s beyond reality Ne irascaris Domine,

Ne ultra memineris iniquitatis:Ecce civitas Sancti facta est deserta:

Sion deserta facta est:Ierusalem desolata est:

Domus sancti� cationis tuae et gloriae tuae Do not be angry Lord,Or remember iniquity forever:

Behold the Holy City is a desert:Sion is mad a desert:Jerusalem is desolate:

The house of your holiness and glory


47

UDK 003.349.1:811.163.42(091)

Pregledni rad

Primljen 4. listopada 2012., prihva�en za tisak 3. prosinca 2012.

Maja Crnkovi�

PROMIŠLJANJA O POSTANKU GLAGOLJICE

Sažetak

U središtu je prou�avanja ovoga rada glagoljica, pismo koje je obilježilo hrvat-sko srednjovjekovlje i koje se danas smatra hrvatskom kulturnom baštinom. Pokušat �e se istražiti razli�iti pristupi prou�avanju glagoljice, a cilj je rada na jednom mjestu objediniti što ve�i broj teorija o postanku glagoljice, sintetski ih prikazati i razvrstati. Budu�i da znanstvene teorije važe sve dok ih netko ne opovrgne, glagoljica se još uvijek ne može jednozna�no odrediti niti se može odrediti najto�nija teorija o po-stanku.

Klju�ne rije�i: glagoljica, hrvatsko srednjovjekovlje, baština, teorije o postanku.

Uvodna rije�

Glagoljica je hrvatsko nacionalno pismo i jedno od obilježja hrvatskog na-cionalnog identiteta te zauzima posebno mjesto u hrvatskoj kulturi i književnosti. O postanku se glagoljice još uvijek razmatraju mogu�a objašnjenja stoga je vrlo korisno preispitivanje op�eprihva�enih teorija i uvjerenja. Kroz povijest su se obli-kovala razli�ita mišljenja o postanku, a �esto su bila i politi�ki/ideološki uvjetovana. Prou�avanje glagoljice podru�je je u � lologiji koje se nalazi izme�u lingvistike i povijesti književnosti. O njoj se može promišljati lingvisti�ki, kulturološki, poli-tološki, teološki, a zadire i u polje umjetnosti i arhitekture. Zbog toga su teorije o postanku vrlo raznovrsne. Važno je imati na umu da u znanosti vrijedi princip da teorija važi dok ju netko ne opovrgne, a ovaj �e rad, nakon uvodnog promišljanja o glagoljici, pokušati sintetski prikazati što ve�i broj teorija o postanku glagoljice, me�u kojima �e biti i novije teorije stru�nih krugova koji su se ponovo po�eli baviti


48

genezom glagoljice nakon politi�kog osamostaljenja Hrvatske. Predaja o sv. Kon-stantinu �irilu kao autoru prvog slavenskog pisma bila je vrlo raširena te se njegovo ime redovito povezivalo uz glagoljicu. Iako se u novije vrijeme znanstvenici slažu da je glagoljicu stvorio pojedinac, ne može se sa sigurnoš�u re�i da je njezin tvorac bio sv. Konstantin �iril.

Op�enita razmatranja o glagoljici

Svaki je narod odre�en jezikom, pismom, svojom poviješ�u i prostorom na kojemu obitava. To su temeljne odrednice nekoga naroda, navodi Josip Bratuli� u Leksikonu hrvatske glagoljice.1 U velikoj su seobi naroda u srednjem vijeku Hrvati u VII. st. stigli na prostor starih rimskih provincija Dalmacije i Panonije, a sa sobom su donijeli samo usmenu književnost, a svoje pismo nisu imali. Ondje su se susreli s krš�anstvom te s latinskim i gr�kim natpisima uklesanima u kamen. Tek se tijekom VII. i po�etkom VIII. stolje�a, kada je naveliko zapo�ela kristija-nizacija, pojavila potreba za pismom na kojem bi se širili krš�anski tekstovi na slavenskom jeziku. Vjerojatno se tada dogodio prijelaz iz agra� jskoga razdoblja u gra� jsko, no iz toga razdoblja nisu sa�uvani tekstovi. O po�ecima pismenosti u Hrvata ne znamo ništa pouzdano, a o po�ecima se kristijanizacije može samo naga�ati. Nema pouzdanih podataka o tome odakle su došli prvi misionari, no može se pretpostaviti da su došli iz Frana�ke. Prvo je pismo s kojim su se Hrvati susreli na današnjim prostorima zasigurno latinica, a njome su se koristili svjetov-ni i crkveni dostojanstvenici, tj. manji broj školovanih ljudi. Budu�i da je latinska kultura bila toliko nadmo�na i da je latinski jezik bio jezik pape i careva, posve je prirodno da su pokrštavani narodi odmah bili i latinizirani. Premda je latinica najstarije pismo na hrvatskom prostoru, prve su hrvatske rije�i bile uklesane u kamen glagoljicom te nam svjedo�e o �vrstoj ukorijenjenosti glagoljice na našim prostorima. Darko Žubrini� u knjizi Hrvatska glagoljica: biti pismen – biti svoj isti�e: „Danas pod glagoljicom podrazumijevamo tri sljede�e stvari istovremeno: glagoljsko pismo, hrvatsku staroslavensku službu Božju ili liturgiju te sve ono što je pisano glagoljicom.“ (Žubrini�, 1996: 14) Za mnoge se hrvatske tekstove pisane �irilicom i latinicom pokazalo da su bili prepisani s glagolji�nih matica, a glagoljica je zaslužna za veliki dio sa�uvane hrvatskim jezikom pisane kulture. Glagoljica je bila pismo liturgijskih knjiga (homilijara, lekcionara, misala i bre-vijara), književno-umjetni�kih tekstova (pjesama, legendi, romana i mirakula) te pravnih spisa (zakona i isprava). Koristila se i za osobnu korespondenciju (npr. u obiteljima Zrinskih i Frankopana), a bila je i pismo pouke, nauke i zabave. Gla-goljicom su tiskane prve hrvatske knjige, ali i knjige potrebne glagoljašima za crkvene obrede i izobrazbu. Liturgijski tekstovi nipošto nisu korisni samo za je-zikoslovna prou�avanja i istraživanja liturgijske tradicije, nego nude i izvanredne spoznaje kulturološke vrijednosti, napominje Stjepan Damjanovi� u radu Hrvatski

1 Bratuli�, Josip. Leksikon hrvatske glagoljice, URL: http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=405 (14:53, 22. rujna 2012.)

49

srednjovjekovni tekstovi: tri pisma i tri jezika.2 Hrvatski jezik, kao samostalno organiziran, pisat �e se glagoljicom tek od XIV. st. s pojavom pravnih tekstova. Glagoljica je u prvim stolje�ima slavenske pismenosti po rasprostranjenosti rav-nopravna �irilici, a kasnije kontinuirano živi na hrvatskom narodnom prostoru. Glagoljica se u hrvatskim prostorima proširila najvjerojatnije ve� u X. stolje�u, posebice dolaskom u�enika sv. Metoda, koji je proglašen metropolitom crkvene pokrajine Panonije sa sjedištem u Sirmiju (Srijemskoj Mitrovici). Do kraja se XI. stolje�a proširila ve�inom slavenskih zemalja: Moravskom, �eškom, Panonijom, Bugarskom, Makedonijom i Bosnom. Posljednjih su se nekoliko desetlje�a pro-našli glagolji�ki epigra� i gra� ti iz prvih stolje�a slavenske pismenosti (do kraja XI. st.) i na prostoru današnje Srbije i Kosova te krajnjeg juga Hrvatske, pa postaje o�igledno da je dio od Istre do Crnoga mora bio prožet glagolji�nom pismenosti, napominje Mateo Žagar u radu Hrvatska pisma u srednjem vijeku (Žagar, 2009: 152). �uvarima glagoljaškog identiteta smatraju se benediktinci glagoljaši te fra-njevci tre�oreci glagoljaši koji su u svojim samostanima duž jadranske obale te u Slavoniji pisali na glagoljici, održavali bogoslužja na crkvenoslavenskom jeziku i bili u�itelji hrvatskog naroda. Popovi su se glagoljaši bavili i knjigama koje su bile namijenjene široj publici te su rano po�eli pisati narodnim hrvatskim jezikom i time udarili temelj ne samo lijepoj i pou�noj hrvatskoj knjizi ve� i hrvatskoj prosvjeti. Rudolf Strohal u Hrvatskoj glagolskoj knjizi isti�e: „Ja ne poznam iz historije ve�ih rodoljuba, koji bi bili više za hrvatski narod u�inili nego baš popovi glagolaši.“ (Strohal, 1915: 27) Novogorodski je sve�enik Upyr Lihi 1047. godine zapisao u svojim Proro�kim knjigama s tuma�enjem da su knjige prepisane iz kurilovice. Budu�i da su same knjige napisane na �irilici, logi�no je da se naziv kurilovica odnosi na glagoljicu. Me�utim, naziv se glagoljica po prvi put javlja tek u XVII. stolje�u, u talijanskom pismu franjevca Franje Glavini�a rimskoj Propa-gandi 1626. godine, a izveden je prema glagolu glagoljati koji zna�i govoriti, ali i obavljati liturgiju na staroslavenskom jeziku. Upravo smo u današnjici svjedoci snažnoga zanimanja za glagoljicu ne samo me�u stru�njacima za našu kulturnu povijest nego i me�u svim ljubiteljima kulturne prošlosti hrvatskoga naroda, isti�e J. Bratuli�. Možda je pobožna zabuna, napominje, spasila glagoljici život u op-�em ujedna�ivanju zapadne civilizacije, koja je svoju jedinstvenost vidjela u jed-noj vjeri � katolicizmu shva�enom kao latinstvo.3 U novije se vrijeme � lologinja Marica �un�i� bavila pitanjem prvenstva oble glagoljice i došla do zaklju�ka da obla glagoljica nije najstariji oblik hrvatskog pisma, nego da je to tzv. trokutasta glagoljica. S tvrdnjom da obla glagoljica nije najstarija slagao se i Vatroslav Jagi�.

2 Damjanovi�, Stjepan. Hrvatski srednjovjekovni tekstovi: tri pisma i tri jezika, URL: http://www.hrvatskiplus.org/prilozi/dokumenti/anagram/Damjanovic_Hrvatski.pdf (14:24, 22. rujna 2012.)3 Bratuli�, Josip. Leksikon hrvatske glagoljice, URL: http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=405 (14:53, 22. rujna 2012.)

Maja Crnković: Promišljanja o postanku glagoljice


50

Teorije o postanku glagoljice

Što je toliko privla�no u �inu stvaranja novoga oblika, novoga stiha, nove sli-ke i nove kompozicije, pita se Frane Paro u radu �etiri glasnika radosne vijesti Konstantina Filozofa. (Paro, 2008: 421) O postanku je glagoljice povjesni�arima poznato �etrdesetak razli�itih teorija, a neke su još uvijek u postanku, napominje D. Žubrini�. (Žubrini�, 1996: 14) Thorvi Eckhardt u radu Napomene o gra� �koj struk-turi glagoljice progovara o problematici odre�enja postanka glagoljice: „Geneza ove nauke, neobi�nost pojave, a možda i li�ne sklonosti pojedinih istraživa�a bili su razlozi, da ih je u prvom redu zanimao problem podrijetla, tj. u stvari se više ispitiva-la prethistorija negoli historija glagoljskog pisma… Tako je ostalo dosta mjesta pro-tuslovnim interpretacijama.“ (Eckhardt, 1955: 59) I glagoljica i �irilica naslije�a su bizantske kulture. Za razliku od �irilice, glagoljica ne podsje�a ni na jedno poznato pismo s kojim se susre�emo. Poznato je da u staroslavenskom, kao ni u starom gr�-kom sustavu, nije bilo posebnih znakova za brojeve, nego su pojedina slova uz svoju glasovnu vrijednost imala i odre�enu brojnu vrijednost i tada su se obi�no odvajala od ostalih rije�i ili slova u re�enici. U glagoljici je brojni sustav proveden dosljedno, za razliku od �irilice, pa svako slovo ima brojevnu vrijednost koja odgovara njegovu mjestu u azbuci. U literaturi postoje tri polazišta u objašnjavanju geneze glagoljice:

1) Egzogena polazišta za svaki glagolji�ni grafem traže uzor izvana u nekom drugom gra� jskom sustavu. Glagoljica izlazi iz dane tradicije te su zbog toga utjecaji bili neizbježni, tvrde zastupnici te teorije.

2) Egzogeno-endogena polazišta tvrde da se autor glagoljice ugledao u druga pisma, ali da postoje elementi glagolji�ne strukture koji se ponavljaju, tj. da se iz jednog glagoljskog grafema razvija njih nekoliko.

3) Endogena polazišta traže gra� �ki klju� glagoljice, tj. traže elemente od ko-jih su na�injeni svi glagolji�ni grafemi te prou�avaju na�ine slaganja tih ele-menata. Takva polazišta ne uzimaju u obzir poticaje izvana.

Egzogene teorije

Povijest pisma pokazuje da se alfabeti koji postaju evolucijskim putem (feni�-ki, židovski, gr�ki, latinski, rani arapski) prvobitno odlikuju relativnom jednostavno-š�u, štoviše, geometrijskim oblicima slova. Me�upisamski su utjecaji bili uobi�ajena stvar u društvenom, povijesnom i kulturološkom kontekstu u kojem su djelovala Sveta Bra�a. Egzogene teorije traže klju� glagoljice u nekom stranom grafemskom sustavu, naj�eš�e u gr�kom alfabetu. Konstantin, Metod i njihovi u�enici preveli su s gr�koga najstarije slavenske tekstove pa je jasno da je i na leksi�koj razini gr�ki utjecaj ve�i od utjecaja drugih, neslavenskih jezika, napominje Stjepan Damjanovi� u knjizi Staroslavenski jezik. (Damjanovi�, 2005: 43) Važno je napomenuti kako se pripadnici tih polazišta slažu oko jedne stvari: glagoljica je autorsko djelo, a stvorio ju je pripadnik gr�ke kulture. Autor je glagoljice, dakle, sv. Konstantin �iril, krš�a-nin, � lolog i poznavatelj brojnih jezika. Pavol Jozef Šafárik, jedan od prvih slavisti�-

51

kih znanstvenika, posvetio je svoj život istraživanju �irilometodske baštine te je u posljednjim godinama svojeg života tako�er došao do zaklju�ka da je sv. �iril tvorac glagoljice, a poznati je hrvatski pisac i jezikoslovac Bartol Kaši� tako�er smatrao sv. �irila stvoriteljem glagoljice. T. Eckhardt isti�e kako o�ita sklonost simetriji pri oblikovanju glagolji�nih grafema nije sama po sebi znak „individualnog stiliziranja“ ili �ak dokaz za Konstantinovo autorstvo. I klasi�na su monumentalna pisma svaka-ko posljedica stilizacije, napominje, ali su nastala radom generacija, a ne pojedinog kaligrafa. (Eckhardt, 1955: 67) Unutar �irilometodskih teorija ima razli�itih mišlje-nja oko toga koje je pismo poslužilo kao baza za kreiranje glagoljice, ali djelo sv. Konstantina �irila zadržava svoj stvarala�ki karakter.

Mnogi su se istraživa�i zalagali za to da je temelj glagoljici bilo gr�ko kur-zivno pismo iz IX. stolje�a. Za tu su se teoriju posebno zalagali hrvatski slavist Vatroslav Jagi� i engleski paleograf Isaac Taylor, koji su pretpostavljali da se obla glagoljica razvila iz gr�kog kurzivnog (Taylor) i gr�kog minuskulnog (Jagi�) pisma. Danas vjerojatno najpoznatija teorija o podrijetlu glagoljice, Taylor-Jagi�eva teorija, zasnovana je na povijesnim premisama te pripada �irilometodskim teorijama. No, ta teorija ipak nije uspjela objasniti sve glagolji�ne grafeme. Komentiraju�i Taylor-Jagi�evu teoriju, T. Eckhardt dolazi do sljede�eg zaklju�ka: pronalaza� glagoljice ne bi bio Konstantin, nego niz anonimnih nosilaca kulture nekog slavenskog naroda ili plemena; glagoljicu ne treba izvoditi iz gr�kog, ve� iz nekog drugog alfabeta. (Eckhardt, 1955: 60)

Vjekoslav se Štefani� u radu Tisu�u i sto godina od moravske misije slaže s tim da je glagoljica �irilovo pismo, da je to pismo novo, da je ono za svoje vrijeme savršeno fonetsko pismo te da je �iril pred sobom imao obrazac gr�kog alfabeta vitacisti�kog izgovora. (Štefani�, 1963: 7) M. Žagar napominje: „Iako je gra� �ka shema originalna, nema nikakve sumnje da se u najstarijim sa�uvanim tekstovima, s kraja X. i iz XI. st., azbu�nim (fonografskim) ustrojem, gra� �kom organizacijom tekstova i ortogra� jom glagoljica izravno oslanja na uzore gr�ke pismenosti… Za razliku od gr�kog alfabeta, gdje slova uglavnom nose nazive preuzete iz feni�koga i ne zna�e ništa osim tih slova, u staroslavenskoj azbuci slovni nazivi imaju i osnovna pojmovna zna�enja.“ (Žagar, 2009: 149)

Drugi su pak istraživa�i poput Nikolaja Trubeckoja tvrdili da se glagoljica dijelom ugledala u gr�ki alfabet, a dijelom u neki drugi sustav, poput koptskog, hazarskog, sirijskog, gruzijskog, armenskog ili starožidovskog pisma. On zauzima gledište tradicije te tako�er smatra da je pronalaženje glagoljice zaista bilo djelo sv. �irila i da je ostvareno šezdesetih godina IX. st. Me�utim, smatra da je nemogu�e odrediti izvor njegova djela s potpunom sigurnoš�u.

Pierre Duthilleul smatra da je Konstantin stvaraju�i glagoljicu vjerojatno po-šao od gr�ke uncijale zaobljuju�i oblik slova i inspiriraju�i se u oblikovanju speci-� �nih slavenskih glasova hebrejskim alfabetom. Afanasij Matveevi� Seliš�ev smatra da je glagoljica nastala na podlozi gr�kih minuskula zajedno s elementima gr�kog brzopisa te da se sv. �iril �ak poslužio i starohebrejskim i koptskim pismom. Josip Vajs smatra da je glagoljica nastala iz gr�kog i ve�eg broja orijentalnih pisama, a postoje i teorije da je nastala iz specijalnih znakova gr�ke trgova�ke i astrološke



52

prakse, isti�e D. Žubrini�. (Žubrini�, 1996: 34) Evgenija �duardovna Granstrem isklju�uje ovisnost izme�u nepovezane glagoljice dvolinijskog tipa i povezanog, u �etverolinijskom sustavu pisanog gr�kog kurziva ili minuskule. Kao argument navo-di razlike u uporabi dijakriti�kih znakova, ligatura i kra�enja, po �emu se glagoljica prije može usporediti s gr�kom uncijalom kao liturgijskim pismom, nego s gr�kom minuskulom.

Gotsku su teoriju zastupali Kerubin Šegvi�, koji je smatrao da je glagoljica za osnovu imala gotske rune,4 zatim Klement Grubiši�, koji je smatrao da je sv. �iril preina�io rune prema gr�kom ustavnom pismu i dodao slova koja manjkaju u runama te glagoljicu doveo u vezu s vizigotskim pismom biskupa Wul� le, kojim je pisana tzv. Gotska Biblija ili Codex Argenteus oko 350. g. Za njega su migracije Gota i Slavena bile odlu�uju�e za nastanak glagoljice. No, premda su po�etkom VI. st. arijanski Goti osvojili široke prostore Dalmacije i Panonije, njihov alfabet, kojim je pisan Codex Argenteus, nije ostao sa�uvan. Bitno je napomenuti da je i Toma Ar-hi�akon glagoljicu zvao gotskim pismom te ju proglasio gotskom herezom.

I hrvatski je paleoslavist Josip Hamm u svojim mla�im godinama zastupao gotsku teoriju o postanku glagoljice, a razvio ju je na osnovi znanstvenih paleograf-skih argumenata. Gra� �ki je prikazao sli�nosti izme�u glagoljice i gotskih runa, a � lološki je pokušao dokazati sli�nosti u morfologiji, sintaksi i rje�niku. Tu teoriju potvr�uju arheološki nalazi spomenika pisanih na gotskim runama. Marko Japun-dži� dijeli mišljenje da su na formiranje glagoljice utjecale i gotske rune, a Ferdo Šiši� tako�er izvodi glagoljicu iz gotskog pisma.

Pokušaja objašnjenja postanka glagoljice izvan konteksta gr�ke gra� je znatno je manje. Leopold Geitler glagoljicu dovodi u vezu s protoalbanskim pismom. Po-tom se glagoljicu pokušalo povezati i s nedešifriranim znakovima koji su prona�eni u Pri�rnomorju te s ciparskim slogovnim pismom. Ivan Ohienko tvrdi da je gla-goljica nastala iz jednog nuklearnog starijeg slavenskog pisma, Filipp Fedorovich Fortunatov smatra da je glagoljica izvedena iz koptskog pisma, a Josef Dobrovský smatra da je nastala iz �irilice. Antun Bauer, povjesni�ar umjetnosti, vjeruje da je glagoljica povezana s armenskom azbukom.5 Osim sli�nosti u pismu, i troprutasti je pleter (trokraki pleter ili troplet), istovjetan hrvatskom, veoma raširen u Armenaca.

Iako egzogena polazišta objašnjavaju postanak jednog dijela glagolji�nih gra-fema, ona ipak gube iz vida glagoljicu kao cjeloviti gra� jski sustav, napominje S. Damjanovi�. Ni nakon podrobnih analiza ne mogu se lako, jednozna�no i prihvatlji-vo uspostaviti veze izme�u glagoljice i drugih gra� ja. (Damjanovi�, 2005: 30�32)

4 rune, od starogotskog *runo, u zna�enju tajna, tajnovito, staro je germansko pismo nastalo vjerojatno po�etkom naše ere, a podr�etlo mu do danas n�e u potpunosti objašnjeno.5 Armensku azbuku stvorio je Mesrop (361. � 440.) i to na temelju srednjeperzijskog (iran-skog) pisma i gr�kog pisma.

53

Pred�irilometodske teorije

Pred�irilometodske teorije pretpostavljaju da glagoljica nije rezultat djelovanja Svete Bra�e, nego da su Slaveni ve� prije njih imali u uporabi neko pismo iz kojeg se razvila glagoljica. Neki tvrde da se glagoljica širila na osnovi djelovanja Metodovih u�enika jer nije jasno zašto su Hrvati �ekali punih dvjesto godina, nakon što su prešli na krš�anstvo u VII. i VIII. stolje�u, da im �iril i Metod stvore novo pismo. Josip Vra-na objavio je 1975. godine raspravu o najstarijem hrvatskoglagoljskom evan�elistaru, a njegove rezultate zastupnici teze o pred�irilometodskom podrijetlu glagoljice u Hr-vatskoj uzimaju u prilog svojim tvrdnjama. Marko Japundži� u knjizi Tragom hrvat-skoga glagolizma napominje: „Logi�ki zaklju�ak može biti samo jedan: glagoljsko je pismo starije od Sv. �irila, pa, prema tome, on ga nije mogao „izumiti“ (kao uostalom, što nijedno pismo nije izumljeno, nego je nastalo prirodnim razvojem)…“ (Japundži�, 1995: 81�82) Prema mišljenju D. Žubrini�a, izvore glagoljskog pisma treba tražiti me�u starim orijentalnim pismima: „Moje je uvjerenje da su golemom seobom naroda na tlo Balkana, na kojem pucaju granice Rimskoga carstva, bili preneseni i znakovi ne-kih od mnogobrojnih prastarih orijentalnih pisama, s kojima su se u neusustavljenom (nesre�enom) obliku koristila neka slavenska plemena: u prvom redu (pra)Hrvati.“ (Žubrini�, 1996: 21)

Danas više nema pristaša jeronimske teorije, poznate i kao littera Hieronymiana, koja je prije bila vrlo popularna me�u laicima. Ta teorija tvrdi da je autor glagoljice sv. Jeronim, prevoditelj Svetog Pisma na latinski jezik u IV. st., da ju je oblikovao od runa i sastavio kao niz tajnih magijskih znakova. To zna�i da je glagoljica puno starija od sv. Konstantina �irila, a teorija se oslanja na hrvatske predaje i Jeronimove tekstove. Papa Inocent IV. 1248. godine piše pismo senjskom biskupu Filipu u kojem navodi da se za glagoljicu tvrdi da ju je sastavio sv. Jeronim. U Petrisovu zborniku, koji su pisali nepoznati pisci 1468. godine, ime se sv. Jeronima navodi kao sv. Jeronim Hrvatin. Gla-goljaši su se autoritetom zapadnog crkvenog oca htjeli zaštititi od neprestanih prigo-vora da nisu „pravi“ sinovi Rimske crkve, isti�e S. Damjanovi� u knjizi Staroslavenski jezik. (Damjanovi�, 2005: 35) Naime, hrvatske su glagoljaše �esto optuživali da nisu vjerni Rimu i da su na granici hereze zbog toga što se nisu služili latinskim jezikom. Dolazimo do zaklju�ka da su naši glagoljaši voljeli isticati Jeronima kao autora glago-ljice kako bi iskazali svoju odanost papi. Jeronimsku je teoriju zastupao povjesni�ar Mavro Orbini. Sli�nu su jeronimsku tradiciju branili mnogi hrvatski intelektualci kao što su bili Rafael Levakovi�, Ivan Tomko Mrnavi�, Josip Bedekovi� i dr. Franjo Ra�ki, utemeljitelj hrvatske �irilometodske znanosti koji se bavio podru�jem paleoslavistike, hrvatskoga glagoljaštva te slavenske povijesti. Ra�ki je u svojim ranijim radovima zastupao jeronimsku teoriju, ali ju je kasnije otklonio u djelu Pismo slovjensko 1861. godine te pristao uz �irilometodsku teoriju o podrijetlu glagoljice. Jeronimsku je teori-ju smatrao nelogi�nom jer iz nekoliko stolje�a poslije života sv. Jeronima (oko 347.– 420.) nije sa�uvan niti jedan jedini glagoljski relikt. On navodi da je autor gotskog pisma, biskup Wul� la, živio u otprilike isto vrijeme (311.–383.) kao sv. Jeronim, a da nam arheološka otkri�a svjedo�e da se njegovo pismo pojavilo ve� nekoliko desetlje�a poslije njegove smrti. U novije se vrijeme jeronimska teorija smatra legendom iz XII. stolje�a koja se uspjela zadržati me�u Hrvatima.



54

Migracijska je hipoteza Josipa Hamma bila u opreci s Taylor-Jagi�evom teo-rijom. Krenuo je od toga da se u starim tekstovima uvijek govori o jednom pismu te upozorio da je liturgija na slavenskom jeziku bila dosta raširena ve� u prvim desetlje�ima X. st. i da bi za to bilo premalo vremena od djelovanja Svete Bra�e pa je pretpostavio da je ta liturgija u Hrvatskoj morala postojati i prije njih. J. Hamm smatra da su za vrijeme velikih seoba Slaveni bili u dodiru s arijanskim Gotima i njihovom kulturom na podru�ju Balkana. Tvrdi da je istovremeno s krštenjem došlo do stvaranja najstarije slavenske crkvene književnosti pisane pismom koje je sastav-ljeno na osnovi gotskog i runskog alfabeta negdje potkraj VI. stolje�a, a sastavio ga je neki arijanski sve�enik koji je pored gotskog i slavenskog jezika dobro poznavao i gr�ki jezik. Tu teoriju potvr�uje i �eški slavist František V. Sasinek, no u novije je vrijeme napuštena.

Zapadna hipoteza Mihaela Hocija objavljena je 1940. godine i tako�er pripada pred�irilometodskim teorijama. Hocij na osnovi strukture pojedinih znakova smatra da je glagoljica sastavljena po predkarolinškim kurzivnim slovima, uglavnom iz VII. i VIII. st., na istarsko-venecijanskom podru�ju. Osobito su germanski elementi u najsta-rijim glagoljskim tekstovima za njega dokazi koji potvr�uju tu teoriju. Uz to se poziva na traktat Crnorisca Hrabra. Sli�nog je stava i Wilhelm Lettenbauer.

Rijetki su stru�njaci, poput Ji�íja Marije Veselýja iz �eške, koji smatraju da su glagoljicu donijeli irski misionari iz Salzburga na podru�je Akvileje i Istre. Neki paleogra� smatraju da je glagoljicu stvorio znameniti Irac Virgil, biskup salcburški, koji je krajem VIII. st. bio u doticaju s istarskim i panonskim Hrvatima, dok ruski arhimandrit Leonid smatra da je glagoljicu stvorio ninski biskup Teodozije.

�irilometodske teorije

Danas se ve�ina prou�avatelja slaže s tim da je glagoljica djelo sv. Konstan-tina �irila, koju je on stvorio za potrebe evangelizacije Slavena koji su bili nasta-njeni na podru�ju Makedonije te za potrebe misije u Moravskoj u drugoj polovici IX. stolje�a. No, danas postoje krugovi koji smatraju da �irilometodsko podrijetlo glagoljice ima najmanje temelja. Sveta su se Bra�a rodila u Solunu, koji je u ono doba bio drugi bizantski grad, odmah iza Carigrada. Dvije su osnovne zasluge Svete Bra�e: potpuna kristijanizacija Velike Moravske i stvaranje slavenske liturgije. Po zamisli Rastislava, �irila i Metoda, Velika je Moravska trebala postati središte nove slavenske kulture koja bi se kasnije proširila. Sveta Bra�a u Hrvatskoj nisu pokušala utvrditi bizantski utjecaj, nego oja�ati slavensku samosvijest. Stvorili su Slavenima književni jezik, napisali prve knjige te uveli slavenski jezik u javnu uporabu, prije svega crkvenu, napominje Petar Baši�.6 Pitanje se jezika u crkvenoj uporabi prvi put postavilo u vezi s djelovanjem Svete Bra�e, a Josip Bratuli� u Žitjima Konstantina �irila i Metodija i drugim vrelima napominje: „Konstantin �iril i Metodije bili su carski poslanici, ali kad su došli me�u Slavene oni su od carskih ljudi postali zaštit-

6 Baši�, Petar. Hrvatski crkvenoslavenski jezik i književnost za studente Katoli�koga bogoslov-nog fakulteta Sveu�ilišta u Zagrebu, šk. g. 2009./2010., URL: http://www.kbf.unizg.hr/user� les/� le/Katedre/HCSJK%201_%20dio.pdf (20:49, 22. rujna 2012.)

55

nicima temeljnih prava slavenskoga naroda (i jezika): prava na vlastito pismo, prava na vlastiti jezik, prava na bogoslužje na narodnom jeziku i prava na vlastiti društveni i politi�ki razvoj.“ (Bratuli�, 1985: 15) Leonard Tandari� u radu Sveti �iril i Meto-dije � novi pristup evangelizaciji napominje da su Sveta Bra�a pomogla da se u ve� uspostavljenom zapadnom svijetu uspostavi i novi narod – Slaveni. (Tandari�, 1986: 373) Bizantska je misija Svete Bra�e zatekla ve� kristijanizirane moravske i panon-ske Slavene, tako da su oni ve� imali najvažnije krš�anske molitve na slavenskom jeziku i primili prve elemente zapadnoeuropske kulture zahvaljuju�i misionarima, tvrdi V. Štefani� te napominje kako ipak nemamo dokaza da je postojala neka ozbilj-nija slavenska pismenost prije Konstantina �irila. (Štefani�, 1963: 10)

Traktat Crnorisca Hrabra O pismenima, koji govori o nastanku slavenskog pi-sma, nastao je krajem IX. ili po�etkom X. st. u isto�noj Bugarskoj, a neki misle da ga je napisao sam �iril. Autor je dobro poznavao slavenske prilike te brani slavensku pismenost pred gr�kom crkvenom hijerarhijom i govori o trima fazama u razvoju sla-venske pismenosti: poganskoj fazi u kojoj su Slaveni bili bez pisma te „crtama i ure-zima brojahu i gatahu”, o fazi nakon pokrštavanja kada se bilježilo latinskim i gr�kim slovima, no bez sustava, te o fazi Konstantina Filozofa koji je stvorio novo pismo. Govori o tome kako se Bog smilovao slavenskom narodu te im poslao sv. Konstantina �irila koji je sastavio trideset i osam slova, jedna prema obliku gr�kih slova, a druga prema slavenskoj rije�i. Dakle, postanak slavenskoga pisma Crnorizac pripisuje �irilu po božanskom nadahnu�u, ali ne kaže o kojem se to�no pismu radi. Razli�ite indicije upu�uju na to da je pismo o kojem se tu govori morala biti �irilica, a ne glagoljica. Prema znanstvenom shva�anju koje prevladava u zapadnoj Europi, sporna se mjesta u panonskim legendama i spisu Crnorisca Hrabra ipak odnose na glagoljicu. Spis je Conversio Bagoariorum et Carantanorum (obra�enje Bavaraca i Koruš�ana) nastao oko 870. godine. U njemu se spominje pojava nekog Grka Metoda koji je tek nedav-no izumljenim pismom po�eo potkopavati latinski rimski nauk „lukavo“ prevode�i latinske knjige. Papa Ivan VIII. 880. godine ponovno poziva Metoda u Rim, a on ga uvjerava u svoju pravovjernost što papa i potvr�uje u pismu Industriae tuae te hvali slavensko pismo za koje izri�ito kaže da ga je izumio Konstantin. Žitje Konstantinovo (ŽK) napisano je vjerojatno odmah nakon �irilove smrti, a sastavlja� je nepoznat. Djelo je nastalo kao obrana �irilova u�enja te visoko uzdiže njegov sveta�ki lik: �iril ima vi�enja, snovi su mu proro�ki i znakoviti, svojim životom služi Božjoj mudro-sti, uspješan je misionar, a najve�e mu je djelo izum slavenskoga pisma. Temeljna je misao djela da je �iril predodre�en od Boga za slavenskog apostola te da sve vezano uz njega ima simboli�no zna�enje. ŽK može biti sporno zbog toga što na legendaran na�in govori o tome kako je Konstantin izumio novo pismo, dok druga vrela spominju samo slavensku liturgiju. ŽK kaže da je pismo inspirirano i da ga je �irilu �udesno, u molitvi, otkrio Bog, no to je uobi�ajeni srednjovjekovni na�in pisanja u kojem se sve velike stvari pripisuju izravnoj Božjoj objavi. �irilovi suvremenici ne spominju da je �iril izumio pismo, nego to tvrdi samo ŽK 14-15, koje je kasniji dodatak. Poslanstvo moravskog kneza Rastislava obratilo se 862. godine caru Mihajlu III. ovim rije�ima: „Naši su se ljudi odrekli poganstva i pridržavaju se krš�anskog zakona, ali mi nema-mo takvoga u�itelja koji bi nam našim jezikom pravu krš�ansku vjeru objasnio, te da bi se u nas ugledale i druge zemlje. Zato nam pošalji, gospodaru, takvoga biskupa i



56

u�itelja jer od vas se širi na sve strane uvijek dobar zakon.“ (Bratuli�, 1985: 69) Sa-vez s Bizantom trebao je osloboditi Moravsku njema�ke crkvene i politi�ke vlasti. V. Štefani� isti�e: „Konstantinova i Metodijeva legenda, naravno, pripisuje veliki uspjeh glagoljice božanskoj inspiraciji, ali mora se pretpostaviti da se Konstantin ve� otprije pripremao na sli�nu misiju me�u Slavenima i da je zbog toga baš na nj pao carski izbor da po�e u Moravsku… Dakle postojala je ve� jedna družba istomišljenika ili �aka koji su bili spremni pomo�i Konstantinu u njegovoj prevodila�koj ili pisarskoj aktivnosti na slavenskom jeziku.“ (Štefani�, 1963: 8)

Budu�i da je u Konstantinovo vrijeme svaka nova civilizacija morala imati i svoje vlastito pismo, u starim se izvorima spominje da je on stvorio posve novo pismo – glagoljicu. Na nastanak tog pisma utjecalo je njegovo obrazovanje, znanje te svjetonazori i ideje koje je imao.7 Zbog nemogu�nosti da se neke slavenske ri-je�i napišu latinskim ili gr�kim slovima, Konstantin je bio primoran izumiti novo pismo.8 V. Štefani� isti�e: „Kao vo�a jedne slavenske misije koja je sebi stavila u zadatak da za Slavene stvori novo pismo, utvrdi književni jezik i priredi cijeli re-pertorij priru�nika za organiziranu crkvu i njeno bogoslužje Konstantin-�iril (a uza nj i Metodije) bio je osposobljen dobrim poznavanjem svega onoga što je zasijecalo u taj zadatak: � lozofskih i teoloških disciplina, osobito biblijskih tekstova i njihove egzegeze; gr�ke patristike, osobito ideologije Grgura Nazijanskoga; kanonskog i ci-vilnog prava; gr�kog i slavenskog jezika isto�ne Makedonije (koji mu je možda bio i materinji jezik) kao i – makar i nepotpuno sirskog i židovskog te na kraju latinskog; prakse u administraciji i organizaciji imao je osobito Metodije.“ (Štefani�, 1963: 19) Svi su pokušaji rasvjetljavanja ideje kojom je sv. Konstantin �iril pristupio zada-�i stvaranja glagoljskih slova osu�eni na djelomi�nost, ne toliko zbog nedostatnih svjedo�anstava ili slabe obaviještenosti istraživa�a, koliko zbog nemogu�nosti re-konstruiranja Konstantinova uma, obnove svih njegovih talenata: vjere, mašte, tem-peramenta. Stoga, svaka analiza i tuma�enje Konstantinovih ideja, bili oni površni ili vrlo temeljito razra�eni, u jednakoj su mjeri hipotetski i s jednakim pravom na istu mjeru vjerodostojnosti, napominje F. Paro u radu �etiri glasnika radosne vije-sti Konstantina Filozofa. (Paro, 2008: 442) J. Bratuli� u Žitjima navodi: „Zato je Konstantin Filozof sastavio za Slavene pismo – glagoljicu – kojim je po�eo pisati prve sastavke na slavenskom jeziku…“ (Bratuli�, 1985: 7) Kasnije napominje: „On je mogao za Slavene urediti latinsko ili gr�ko pismo za potrebe slavenske rije�i, ali nije tako u�inio, nego je sastavio nov sustav znakovlja koji u tan�ine reproducira sla-venski glasovni sustav.“ (Bratuli�, 1985: 13) Sveta su Bra�a, pošavši u misiju me�u

7 Konstantin (826./827. � 869.) se školovao se u Carigradu gdje je studirao gr�ki i asirski te gramatiku, retoriku, � lozo� ju i geogra� ju. Kasnije su mu ponudili službu arhivara i knjižni-�ara patrijaršijske biblioteke sv. So� je te službu patrijarhova tajnika, no on ih je sve odbio. Zbog svoje je u�enosti dobio nadimak Filozof, a sudjelovao je u diplomatskim poslovima te u vjerskim raspravama, od kojih je najpoznatija ona s ikonoklasti�kim patrijarhom Ivanom VII. Gramatikom.8 U doba je kristijanizac�e slavenskih naroda i plemena od Soluna do Moravske dolazilo do snažnih presizanja od strane tadašnjih politi�kih sila Istoka i Zapada. Upravo se zbog toga sla-vensko pismo trebalo razlikovati od rimske latinice i bizantskih gr�kih grafema.

57

Slavene, željeli donijeti im svjetlo Rije�i Božje, Logosa, isti�e J. Bratuli�.9 Iz svega navedenog proizlazi zaklju�ak da je glagoljica pismo koje je sv. Konstantin �iril po naredbi bizantskoga cara sastavio u Carigradu prije odlaska u Moravsku 863. godine kako bi ondje, pomo�u knjiga na slavenskom jeziku, stvorio temelje za osnivanje slavenske crkvene organizacije koja �e biti neovisna o frana�koj. L. Tandari� osvr�e se na zahtjevnost �irilova zadatka izuma novog pisma: „Gledano s � lološke strane, revolucionarno je bilo ukrotiti „barbarski“ slavenski jezik i pretvoriti ga u kultivi-rani književni jezik.“ (Tandari�, 1986: 370) Franc Grivec, vrstan poznavatelj života i djela Svete Bra�e, isti�e njihovu gorljivost, brigu i odanost slavenskom narodu te iznosi mišljenje da su Bra�a izme�u saracenske misije 851. godine i hazarske misije 860. godine u samo�i Olimpa okupljala u�enike i smišljala planove za apostolsko djelovanje me�u Slavenima, pripremaju�i pismo i prve prijevode. Budu�i da je �i-rilometodskoj ideji posvetio �itav život, F. Grivec smatra da je osnovna namjera Svete Bra�e bila ujedinjenje svih Slavena u Katoli�ku crkvu. Sli�no mišljenje dijeli i bugarski histori�ar Petar Hr. Petrov koji smatra da su slavensku azbuku �iril i Metod stvorili u Bizantu, ali ne u vezi s moravskom misijom, nego možda još 855. godine (prema jednom tuma�enju datiranja Crnorisca Hrabra) tijekom boravka na Olimpu. Takvog je stava i Bonju St. Angelov.

Poznato je da nije sa�uvan niti jedan tekst iz vremena Svete Bra�e, a najsta-riji su tekstovi koji su do nas došli iz X. i XI. stolje�a i za njih se smatra da vjerno odražavaju jezik prvotnih slavenskih, �irilometodskih prijevoda. Na prostoru Velike Moravske i Panonije nemamo sa�uvanih kamenih spomenika, no preko sa�uvanih jezi�nih osobina u drugim tekstovima možemo zaklju�iti da se i na tom slavenskom prostoru pisalo glagoljicom, isti�e M. Žagar. (Žagar, 2009: 152) T. Eckhardt napo-minje: „No �ak ako se i uzme za �injenicu da je Konstantin autor pisma, ni onda se ne može re�i kakvo je zapravo bilo njegovo pismo jer su sa�uvani rukopisi stvarno nastali najmanje sto godina nakon njegove smrti…“ (Eckhardt, 1955: 63) Radoslav Kati�i� u radu Uz pitanje o postanku i starosti glagoljice zaklju�uje: „Pokazuje se tako da do sada nisu izneseni valjani razlozi da se ospori tuma�enje vrela najstarije �irilometodske književnosti po kojemu se iz njih saznaje da je glagoljicu nadahnuto izumio Konstantin Filozof 863. u Carigradu.“ (Kati�i�, 1996: 198)

Glagoljica kao hrvatsko pismo

Kolijevkom hrvatske glagoljske knjige Rudolf Strohal drži otok Krk i kr�ku biskupiju, a ne Dalmaciju. (Strohal, 1915: 7) Temeljem istraživanja Marije s. Agne-zije Panteli� danas prevladava obratno mišljenje, da su upravo Zadar i zadarsko podru�je, uklju�uju�i i li�ko-krbavsko podru�je, glavna jezgra hrvatskoga glago-ljaštva. Do danas su napisane mnoge rasprave o tome kako je glagoljica došla u Hrvatsku. Pri prou�avanju se te problematike mogu�e osloniti na najstarije sa�uvane glagoljske epigrafe koji potje�u tek iz XI. st.

9 Bratuli�, Josip. Leksikon hrvatske glagoljice, URL: http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=405 (14:53, 22. rujna 2012.)



58

I danas nailazimo na mišljenja koja glagoljicu drže iskonskim hrvatskim pi-smom koje su �iril i Metod samo proširili po slavenskom svijetu. Oživljavanje teze da je glagoljica izvorno hrvatsko pismo najviše zastupa franjevac tre�oredac Marko Japundži�, a uz njega i senjsko-gospi�ki biskup Mile Bogovi�. M. Japundži� doka-zao je da je hrvatsko-glagoljski misal prvi put preveden u vrijeme prije nego su se �iril i Metod rodili te ne isklju�uje mogu�nost da su Sveta Bra�a glagoljicu mogla upoznati u Solunu, gdje je bilo mnogo Slavena i gdje su nau�ili i slavenski jezik, te smatra da je glagoljica vrlo lako mogla prodrijeti u Makedoniju. U knjizi Tragom hrvatskoga glagolizma napominje: „Glede glagoljskoga pisma, možemo danas re�i sasvim sigurno da je glagoljica hrvatsko narodno pismo i da je nastala prirodnim ra-zvojem na hrvatskom tlu iz latinskog pisma. Paleogra� ja (nauka o postanku pisma) govori, da je glagoljica zapadnoga podrijetla, tj. upravo jedno latinsko pismo, a ne gr�ko, a još manje isto�no.“ (Japundži�, 1995: 81)

Crkvenog povjesni�ara M. Bogovi�a ne zadovoljava �irilometodska teorija o nastanku glagoljice upravo zbog postojanja hrvatske glagoljske kulture. Smatra da je najlogi�niji zaklju�ak taj da je glagoljica nastala ondje gdje su joj najstariji kameni spomenici, tj. na hrvatskom sjeverozapadu. Ako se neki spomenici izvan hrvatskoga prostora i datiraju kao stariji, svejedno postoje dokazi da je glagoljica kod nas u uporabi bila prije pojave prona�enih kamenih spomenika.10 Nasuprot njima, Josip Vrana smatra da su glagoljicu u Hrvatsku donijeli makedonski misionari u XII. st.

Egzogeno-endogene teorije

Najpoznatiji su predstavnici ovih teorija Thorvi Eckhardt, a poslije i Josip Hamm, koji smatraju da je jedan �ovjek autor glagoljice te prihva�aju �injenicu da je sv. Konstantin �iril našao svoje uzore u nekom stranom gramatološkom sistemu i da su se iz nekoliko tipskih uzora unutar tog sustava razvili ostali grafemi. Dakle, prvotna se glagoljica sastojala od grafema koji su se razvili u sustavu (endogenih) i onih koji su u sustav uneseni izvana (egzogeni). Postanak se glagoljice objašnjava razvitkom formalnih i stilskih elemenata unutar njezinog gra� jskog sustava. Jedan je element primaran pri oblikovanju glagolji�kih grafema, dok su ostali sekundarni jer su izvedeni iz njega.

Endogene teorije

U novije se vrijeme sve manje spominju egzogene teorije o postanku glago-ljice, a sve više endogene. Endogene teorije polaze od pretpostavke da je glagoljica nastala kao poseban gra� �ki sustav koji se može iš�itati iz nje same. Najviše se promišlja o teoriji koja na glagoljsku gra� ju gleda geometrijski i traži gra� �ki klju� iz kojega nastaju slova glagoljice. Rezultati istraživanja idu od nedokazanih pret-

10 Hitrec, Hrvoje. Oto�ac na Baš�anskoj plo�i i o porijeklu glagoljice, URL: http://www.hkv.hr/hkvpedija/glagoljai/7597-otoac-na-baanskoj-ploi-i-o-porijeklu-glagoljice.html (20:53, 23. rujna 2012.)

59

postavki pa sve do unutarnje rekonstrukcije linijskoga sustava, isti�e Marica �un-�i� u radu Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleogra� ji.11 Kao svako umjetni�ko djelo tako i glagoljicu možemo promatrati kao plod imaginacije i talenta te znanja i prakti�nih vještina. Dok komponenti znanja možemo pri�i analiti�kim metodama, invencija i talent, koji su u bliskom srodstvu s neprotuma�ivim, izmi�u instrumentima racionalne prosudbe. Invencija i stvarala�ka igra iz Božje su radioni-ce, isti�e F. Paro (Paro, 2008: 436). Stjepan Lapenda u radu Hrvatsko glagoljaštvo i popi glagoljaši s osvrtom na Imotsku krajinu napominje sljede�e: „No, danas se ve�ina � lologa i slavista slažu da je glagoljica posve samostalno inovativno pismo nastalo iz �isto eklez�alno-politi�kih razloga.“12 U svojoj glagoljskoj po�etnici F. Paro kaže: „Hrvati, me�utim, znaju ime �ovjeka koji je u devetom stolje�u (prema zvuku makedonskog jezika) stvorio pismena ne oponašaju�i neki do tada poznati sustav pisanja (gr�ki, latinski, hebrejski…).“ (Paro, 1995: 3) J. Bratuli� u Žitjima navodi: „Konstantin �iril bio je �ovjek izrazite gra� �ke likovne kulture, ali ujedno i sjajan � lolog te njegovo pismo, glagoljica, odaje �ovjeka misaonog, �uvstvenog i sistemati�nog kojemu je estetika pisanoga – crtanoga vrlo bliska.“ (Bratuli�, 1985: 13) Glagoljsko je pismo djelo likovne primijenjene umjetnosti barem koliko je i teozofsko-� lološki ili � lološko-fonološki problem, napominje F. Paro (Paro, 2008: 442). Glagoljica je originalno pismo koje ne sli�i ni jednom drugom poznatom pi-smu. Fonološke se sli�nosti odražavaju i gra� �ki, a to ide u prilog tezi o autorskoj izvornosti glagoljice, napominje M. Žagar (Žagar, 2009: 148)

T. Eckhardt napominje da se jako izražene stilove glagoljice, oble i uglate, po-kušalo svesti na utjecaj stranih pisama, gr�ke minuskule i latinske frakture. U radu Napomene o gra� �koj strukturi glagoljice donosi argumente za tvrdnju da su se razli-�iti oblici glagoljice razvijali logi�no jedni iz drugih, i da je promjena oblika dolazila sama iz sebe, postepeno i unutar ve�ih vremenskih razmaka. Napominje da pojava i prijelaz glagoljice iz dvolinijskog u �etverolinijski sistem nije posu�ena iz stranih predložaka, ve� je osobina same glagoljice. (Eckhardt, 1955: 88) Naglašava da je stili-zacija glagoljice prije obilježje sakralnog pisma; njom se i opti�ki izražava sve�anost, stabilnost, vje�nost i tajanstvenost teksta. (Eckhardt, 1955: 67) T. Eckhardt analizira gra� �ku strukturu, no niti jedna se od njezinih navedenih simetrijskih karakteristika ne može na�i u svakom slovu te je izostavljeno simboli�ko zna�enje simetrije.

Emil Georgiev ne smatra panonske legende ozbiljnim historijskim izvorom, no ipak smatra �irila izumiteljem glagoljice. Smatra da je karakter glagoljice nov te da ona nije izvedena ni iz jednog ranije postoje�eg pisma. Sukladno tomu, Andrej S. L’vov tvrdi da je glagoljica originalna tvorevina na bazi stilizacije geometrijskih likova. Naš poznati slikar Oton Gliha vjeruje da je hrvatsko glagoljsko pismo složeno prema oblicima nastalim u gradnji groma�a (kamenih suhozida), a sli�no mišljenje izražava i Želimir Janeš.

11 �un�i�, Marica. Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleogra� ji, URL: http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_glagoljskoj_paleo-gra� ji.pdf (14:56, 22. rujna 2012.)12 Lapenda, Stjepan. Hrvatsko glagoljaštvo i popi glagoljaši s osvrtom na Imotsku krajinu, URL: http://hrcak.srce.hr/� le/110622 (20:13, 24. rujna 2012.)



60

Endogenu je teor�u zastupao njema�ki slavist Dietrich Gerhardt tvrde�i ve� 1939. godine da glagoljica po�inje križem. To je razradio i � nski slavist Georg Cher-nokhvostov koji smatra da uzore glagoljici ne treba tražiti ni u gr�kom ni u latin-skom ni u židovskom pismu jer je Konstantin bio protivnik trojezi�ne hereze pa se stoga nije htio ugledati u te gra� je. On smatra da je glagoljica originalno pismo koje po�inje križem i koje po�iva na krš�anskoj simbolici (križ je simbol otkupljenja, krug je simbol vje�nosti, a trokut je simbol Svetog Trojstva) prema kojoj je gla-golji�na slova podijelio u �etiri skupine. Slabost njegove pretpostavke proizlazi iz toga što nije obuhvatio sva slova. Bugarin Petar Il�ev smatra da je temeljni element crtica koja rotira oko vertikalne osi pod kutom od 90°, ponekad i pod kutom od 45°, a naj�eš�e završava kruži�em.

Vasil Jon�ev posredno je otkrio gra� �ki klju� glagolji�nih grafema dok je pro-u�avao znakovlje na podru�ju Pliske kod Crnoga mora. Uvidio je da rozeta proizvo-di glagolji�ne grafeme i tako je za cijelu glagoljsku azbuku našao jedan zajedni�ki višekratnik. Prihvativši pretpostavku da je sv. Konstantin �iril upoznao u crnomor-skom primorju rozetu, koja je klju� slogovnog pisma, zaklju�io je da mu je ona mogla poslužiti kao gra� �ki klju� pri stvaranju glagoljice. Rozeta u sebi sadrži križ, krug i trokut, tj. osam kružnih isje�aka. Postoji os simetrije te rotacija oko središnje osi. Njegov je geometrijski model gra� �ki klju� cijele glagoljske azbuke, a to po-tvr�uju i spomenici. Prema njegovoj teoriji rozeta ima zna�enje: Ja sam Isus Krist Spasitelj, Alfa i Omega, Po�etak i Svršetak, Bog savršen i vje�an. Dakle, njegova simbolika uklju�uje i gr�ki jezik, a to se slaže s �injenicom da je izumitelj glagoljice Grk. U njegovoj se teoriji pri oblikovanju slova glagoljske azbuke može prepozna-ti pravilna geometrijski shema, ali i razigranost imaginacije i forme. Vasil i Olga Jon�ev stvorili su za glagoljicu detaljno razra�eni idejni i likovni sustav. Zajedno s linijskim sustavom, ta teorija ima uspješnu primjenu u analiti�koj glagoljskoj pale-ogra� ji. Za V. Jon�eva F. Paro kaže: „Izgradio je potpuno zatvoreni i do najmanjega detalja dora�eni idejni i likovni sustav – najljepši, najpotpuniji i najve�i spomenik Konstantinovu djelu. Izgradio je Jon�ev pravu katedralu u kojoj svaki kamen zrca-li savršenstvo cijeloga hrama.“ (Paro, 2008: 442) Za teoriju o postanku glagoljice vrijedi pravilo kao i za sve druge teorije. Bolja je ona teorija �iji su opisi kra�i, od-govaraju na više pitanja, imaju primjenu u stvarnosti, isti�e M. �un�i� te smatra da teorija V. Jon�eva zadovoljava te kriterije. Njegova pretpostavka ujedno opravdava endogene teorije jer se radi o gra� �kom klju�u – rozeti, ali i egzogene teorije jer je rozeta bila klju� ne samo glagoljice nego i slogovna pisma, napominje M. �un�i�.13

Poticajno je Jon�evo razmišljanje postalo polazištem za daljnja istraživanja kojima je u najnovije vrijeme pridonio i hrvatski � lolog Slavomir Sambunjak knji-gom Gramatozo� ja Konstantina Filozofa. U njoj tvrdi da je �irilov model za tvorbu glagolji�nih grafema bio rezultat zbrajanja i okupljanja oko središta raznih geome-trijskih likova te simbola. Takve zbrojeve nalazimo u prastarim ezoterijskim, astro-loškim, magijskim i alkemijskim rukopisima. Geometrijski lik iz kojega je po nje-

13 �un�i�, Marica. Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleogra� ji, URL: http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_glagoljskoj_paleo-gra� ji.pdf (14:56, 22. rujna 2012.)

61

govom mišljenju �iril izveo glagoljicu jest mandala. Prema rje�nicima ezoterizma i simbola mandala je ezoteri�ni crtež svojstven hinduizmu i budizmu, što je upitno pripisivati sv. Konstantinu �irilu, koji je bio krš�anin, napominje M. �un�i�.14

Suvremenim promišljanjima o glagoljici može se pribrojiti i roman Jasne Hor-vat Az, no važno je napomenuti da tu nije rije� o znanstvenom pristupu, nego o po-pulariziranju �irilometodske teorije kroz romaneskni žanr. Roman donosi životopis sv. Konstantina �irila s idejom da je po božanskom nadahnu�u stvorio glagolji�no pismo. Na kraju se djela nalazi Slovarij koji pojašnjava numeri�ko i simboli�ko zna�enje glagolji�kih znakova uz iscrtavanje pomo�u rozete. Roman se bavi i pita-gorejskim postavkama, promišlja o So� ji i Božjoj mudrosti te donosi gra� �ku ana-logiju izme�u igre mlin i glagoljice. Autorica se opredijelila za endogene teorije jer smatra da je �iril autor glagoljice te njegove grafeme pokušava interpretirati unutar vlastita zatvorena sustava. Teorije kojima se najviše priklanja jesu teorije slavista G. Chernokhvostova i V. Jon�eva.

Sli�nog je razmišljanja i F. Paro, koji smatra da je sv. Konstantin �iril sustav glagoljskih pismena zasnovao na ideji tetrade – na kvadratnom projektnom polju – simbolu �etiriju Evan�elja. Metodu je stvaranja likovnih kon� guracija (slovnih li-kova) pronašao u trinitatnoj igri mlin, koja potje�e iz Starog Egipta. Tako je ostvario topografske permutacije s ponavljanjem, a trinitatna je igra postala tetragonskom. (Paro, 2008: 436) Oslonac (ideju) za metodu permutiranja, osim u igri mlina, �iril je mogao na�i i u oblicima recentnoga gr�koga pisma, tvrdi F. Paro. (Paro, 2008: 425)

Zaklju�na rije�

Budu�i da glagoljski grafemi u sebi sadrže i brojevnu i simboli�ku vrijednost, prou�avanju se glagoljice može pristupati na više razina: kaligrafskoj, � lološkoj, te-ološkoj, historiografskoj, � lozofskoj itd. To se potvrdilo i u ovom pregledu teorija o podrijetlu glagoljice. Glagoljica i danas ostavlja prostor za budu�a mogu�a tuma�e-nja svoje simbolike koja se zasigurno mogu prona�i i u hrvatskoj kulturnoj tradiciji. Njezino je prou�avanje uvijek bilo privla�no i izazovno, a nadamo se da �e i ovaj rad pridonijeti zanimanju za tu problematiku.

14 �un�i�, Marica. Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleogra� ji, URL: http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_glagoljskoj_paleo-gra� ji.pdf (14:56, 22. rujna 2012.)



62

Literatura

Bratuli�, Josip (preveo i protuma�io), 1985. Žitja Konstantina �irila i Metodija i dru-ga vrela, Zagreb: Krš�anska sadašnjost

Damjanovi�, Stjepan, 2002. Slovo iskona: staroslavenska / starohrvatska �itanka, Za-greb: Matica hrvatska

Damjanovi�, Stjepan, 2005. Staroslavenski jezik, Zagreb: Hrvatska sveu�ilišna na-klada

Eckhardt, Thorvi, 1955. Napomene o gra� �koj strukturi glagoljice, Radovi Starosla-venskog instituta, Vol. 2 No. 2

Hercigonja, Eduard, 1994. Tropismena i trojezi�na kultura hrvatskoga srednjovjekov-lja, Zagreb: Matica hrvatska

Japundži�, Marko, 1995. Tragom hrvatskoga glagolizma, Zagreb: Krš�anska sadaš-njost

Kati�i�, Radoslav, 1996. Uz pitanje o postanku i starosti glagoljice, Hercigonjin zbor-nik, Croatica 42-44, str. 185-198

Paro, Frane, 1995. Glagoljska po�etnica, Rijeka: Naklada BenjaParo, Frane, 2008. �etiri glasnika radosne vijesti Konstantina Filozofa, Slovo: �asopis

Staroslavenskog instituta, No. 56-57 (2006-’07), Zagreb, str. 421-438Sambunjak, Slavomir, 1998. Gramatozo� ja Konstatnina Filozofa Solunskoga: Hipo-

teza o postanku i zna�enju glagoljice, Zagreb: Demetra, � lološka biblioteka Di-mitrija Savi�a

Strohal, Rudolf, 1915. Hrvatska glagolska knjiga, Zagreb: MerkurŠtefani�, Vjekoslav, 1963. Tisu�u i sto godina od moravske misije, Slovo: �asopis Sta-

roslavenskog instituta, No.13, str. 5-42Tandari�, Leonard, 1986. Sveti �iril i Metodije � novi pristup evangelizaciji, Bogo-

slovska smotra, Vol. 55 No. 3-4, str. 369-375Žagar, Mateo, 2009. „Hrvatska pisma u srednjem vijeku“ u: Povijest hrvatskog jezika

1: Srednji vijek (ur. Ante Bi�ani�), Zagreb: Croatica, str. 107-219Žubrini�, Darko, 1996. Hrvatska glagoljica: biti pismen � biti svoj, HKD sv. Jeroni-

ma, Zagreb: Element

Internetski izvori

Baši�, Petar. Hrvatski crkvenoslavenski jezik i književnost za studente Katoli�koga bogo-slovnog fakulteta Sveu�ilišta u Zagrebu, šk. g. 2009./2010., URL: http://www.kbf.unizg.hr/user� les/� le/Katedre/HCSJK%201_%20dio.pdf (20:49, 22. rujna 2012.)

Bratuli�, Josip. Leksikon hrvatske glagoljice, URL: http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=405 (14:53, 22. rujna 2012.)

63

�un�i�, Marica. Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleogra� ji, URL: http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_glagolj-skoj_paleogra� ji.pdf (14:56, 22. rujna 2012.)

Damjanovi�, Stjepan. Hrvatski srednjovjekovni tekstovi: tri pisma i tri jezika, URL: http://www.hrvatskiplus.org/prilozi/dokumenti/anagram/Damjanovic_Hrvatski.pdf (14:24, 22. rujna 2012.)

Hitrec, Hrvoje. Oto�ac na Baš�anskoj plo�i i o porijeklu glagoljice, URL: http://www.hkv.hr/hkvpedija/glagoljai/7597-otoac-na-baanskoj-ploi-i-o-porijeklu-glagoljice.html (20:53, 23. rujna 2012.)

Horvat, Jasna, Tomaševi�, Nives. Lik i djelo Svetog Konstantina �irila Filozofa u romanu Az, URL: http://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CCcQFjAB&url=http%3A%2F%2Fbib.irb.hr%2Fdatoteka%2F516017.Hrvatska_za_Ohrid_Jasna_Horvat_i_Nives_Tomasevic_lektorirano.doc&ei=EgBfUMHLJqmF4gTx8YGwBQ&usg=AFQjCNF0k-tprCK-VzeNcz2r-0-yGHAtBw&sig2=QTUgK9L5jn8bvGsAcT7xgA (14:28, 23. rujna 2012.)

Lapenda, Stjepan. Hrvatsko glagoljaštvo i popi glagoljaši s osvrtom na Imotsku krajinu, URL: http://hrcak.srce.hr/� le/110622 (20:13, 24. rujna 2012.)

Žagar, Mateo. Glagoljica i �irilica – povijesna hrvatska pisma, URL: http://www.hr-vatskiplus.org/prilozi/dokumenti/anagram/Zagar_Glagoljica.pdf (18:15, 22. rujna 2012.)


65

UDK 811.163.42(091)

81’37

Stru�ni rad


Jasmina Vrebi�, Tomislava Kesegi�, Ana Brekalo GLAGOLJI�NI GRAFEMI KAO SASTAVNICE PORUKE: „KAKO LJUDI MISLITE DA JE ON NAŠ MIR. BUDITE TVRDI U VJERI.“

Sažetak

Rad se bazira na tuma�enju simboli�kih zna�enja pojedinih glagolji�nih gra-fema u azbu�nom nizu koji tvore i prenose odre�enu poruku, jer svako glagolji�no slovo ujedno je i znak sa skrivenim konotacijama. Simbolika se prije svega odnosi na prvotni, trokutasti oblik glagoljice. Oblici pojedinih slova izvodili su se iz poseb-noga lika, mandale ili rozete, u kojemu su sadržani neki temeljni simboli krš�ansko-ga svjetonazora, a pod utjecajem krš�anstva upravo se i razvijaju tuma�enja svakog pojedinog slova, �emu svakako treba pridodati i njihovu brojevnu vrijednost koja dopunjuje i zaokružuje svaki simbol. Ovakva poimanja, koja se temelje na teolo-giji, � lozo� ji, pa i geometriji, osnova su danas najraširenije, �irilometodske teze o postanku glagolji�nih pismena. Poruka koju glagolji�ni grafemi prenose trajna je i u njoj su utkane neke temeljne postavke krš�anstva te stoga uvijek predstavlja zani-mljiv materijal za daljnja promišljanja.

Klju�ne rije�i: glagoljica, poruka, simbolika, mandala, krš�anstvo, �irilome-todska teza

Uvod

Glagoljica, pismo nastalo u drugoj polovici 9. stolje�a, imalo je zna�ajan utje-caj na razvoj hrvatske kulture i pismenosti. Njome su pisani brojni staroslavenski tekstovi hrvatske redakcije, prvenstveno crkvene bogoslužne knjige, ali i hrvatski tekstovi razli�itih svjetovnih namjena. Glagoljica je pismo sastavljeno za starosla-


66

venski jezik koji su kao književni utemeljila Sveta Bra�a (Konstantin-�iril i Metod) za Slavene. Cilj je ovoga rada opisati simboli�ko zna�enje pismena koja poredana u nizu odašilju poruku: Kako ljudi mislite da je on naš mir. Budite tvrdi u vjeri. Kao glavni izvor i pomo� pri tuma�enju poslužile su Gramatozo� ja Konstantina Filozofa Solunskoga Slavomira Sambunjaka, Simbolika brojeva Tine Germ te roman Az Jasne Horvat.

O glagoljskoj pismenosti

Pismenost, prije svega, obuhva�a poznavanje pisma te umije�e �itanja i pi-sanja. Osim toga odnosi se i na sposobnost pronalaženja, razumijevanja i uporabe informacija s ciljem osobnog napredovanja i odvijanja komunikacije. Svako slovo predstavlja znak, a svi znakovi u nizu oblikuju pismo kao poruku. Pisani tekstovi i sam sustav znakova koji ih �ini prvorazredni su pokazatelji opsega svake nacionalne kulture – po svojem sadržaju, jeziku kojim su napisani, ali i po likovnoj estetizaciji pojedinih grafema. Hrvatska kultura, tj. njezina dijakronija, odre�ena je prepleta-njem triju pisama – latinice, glagoljice, hrvatske �irilice (bosan�ice) i triju jezika – hrvatskoga, latinskoga i staroslavenskoga hrvatskog tipa. (Hercigonja, 1994: 6)

Za Slavene i njihove komunikacijske potrebe, ali i pismovnu produkciju, oso-bito zna�ajna bila je glagoljica, pismo dano od �ovjeka kojega je, prema uvjerenju Crnorisca Hrabra, nadahnuo sam Bog, te je to pismo prema tome i znakovito i sve-to. Dioba glagoljice trostruka je – poznati su njezini obli, uglati i trokutasti oblici. Promišljaju�i o glagoljskom pismu lako je uvidjeti da je ono vrlo jedinstveno i za-nimljivo zbog �injenice da ga je sastavio jedan �ovjek, duboko human i religiozan, odgojen na teologiji svetoga Pavla na koju se tada, u vrijeme kada je glagoljica stvorena, ne poziva ni latinska ni gr�ka crkva. Iako postoje razli�ite teorije o po-stanku i podrijetlu glagoljice, u ovom radu polazimo od danas najprihva�enije – da je njezinim autorom Konstantin-�iril Solunjanin, �ijom je zaslugom udaren temelj pismenosti i civilizacije svih slavenskih naroda. Hrvati dolaze u doticaj s djelom Svete Bra�e izme�u 60-ih i 80-ih godina 9. stolje�a, u razdoblju vladavine knezova Domagoja i Branimira. (Hercigonja, 1994: 27)

Glagoljica je prema poretku svojih sastavnica (az�, buky, vêdê...) azbu�ni pi-smovni sustav u kojem svako slovo ima svoje leksi�ko ime koje je mogu�e opisati. Budu�i da je svako pojedino slovo ujedno i (jezi�ni) znak, mogu�e ga je tuma�iti i na simboli�koj razini – i kao izraz i kao sadržaj. Iskoristivši navedenu � lološku zada-nost, Konstantin-�iril svoj je cijeli pismovni sustav uredio prema vlastitu shva�anju (i shva�anju svoga vremena) vjere, kulture i likovnosti. On je zasigurno znao da je pismo likovni fenomen i da je u temelju svakog lika geometrijski element koji je služio kao polazište prilikom stvaranja slova. Dokaz tome tri su temeljna elementa koja �ine osnovu simbolike glagoljice – Konstantin koristi trokut koji ozna�ava Sveto Trojstvo, krug kao znak savršenosti, vje�nosti i cjelovitosti Boga te križ kao Kristov znak otku-pljenja (Slika 1.). Izvodio ih je iz lika koji se naziva mandala ili rozeta, iz kojeg se lako izvode sva glagoljska slova, a i ve�ina ostalih slova alfabeta poteklih iz gr�koga pisma (Slika 2.). (Sambunjak, 1998: 190)

67

Križ – simbol Kristove muke Kružnica – simbol beskona�nosti Trokut – simbol Sv. Trojstva i cjelovitosti Boga

Slika 1. Tri temeljna elementa koja �ine osnovu simbolike glagoljice

Slika 2. Konstantinova mandala ili rozeta iz koje izvodi glagolji�na slova

Glagolji�ni grafemi – nositelji važne poruke

Od iznimne je važnosti za glagoljicu Konstantinovo znanje o tome da je u temelju pisma, kao i u temelju likovnosti, ono što je zajedni�ko biti spoznaje: jezik i simbol. Jezik, slikarstvo i pismo oblici su simboli�koga mišljenja. Jednostavnije re�eno, �vrste granice izme�u pisma i umjetni�koga likovnog izraza nema, a Kon-stantin je toga svakako bio svjestan, jer svaki od njegovih grafema sadrži i dodatnu simboliku i zna�enje. (Sambunjak, 1998: 165) Stoje�i u odre�enom nizu, prenose poruku o kojoj postoje mnoga tuma�enja, a zanimljivo ju je prou�avati i danas.

U okviru poruke Kako ljudi mislite da je on naš mir. Budite tvrdi u vjeri. (koja je zapravo nastavak poruke sadržane u prvih devet slova azbu�noga niza: Ja koji po-znajem slova kažem da je vrlo dobro živjeti na zemlji.) nastojat �e se objasniti uloga i simbolika svakoga slova. Poruka posredovana glagolji�nim grafemima k (k), l (l), m (m), n (n), o (o), p (p), r (r), s (s), t (t) glasi: Kako ljud6je myslite naš6 on pokoi. R6ci slovo tvrdo. Poruka je prožeta krš�anskim svjetonazorom, kao i cijelo glagolji�no pismo, a to je vidljivo ve� i iz prepoznatljivog imena svakoga slova koja se zajedno povezuju i �ine jedinstveni niz sa zna�enjem. Isto tako, ime svakoga slova nosi odre�enu brojevnu vrijednost, a ve� su i stari Egip�ani i Sumerani brojevima pripisivali božansku prirodu, magijsku snagu i simboli�ke sadržaje. (Germ, 2004: 5) Konstantin se oslanja na u�enje Pitagorejaca i njihovo poimanje brojeva u kojima o�i-tuju kozmi�ki red. Uvažavao je pitagorejsko pravilo o božanskom tetrakisu prema kojemu je zbroj prvih �etiriju brojeva jednak broju deset (koji je simbol prave vjere, spasenja, stvaranja i svijeta uop�e) te prema tome stvara i raspore�uje svoju simboliku u glagoljici. (Luki�, Blaževi�-Krezi�, Babi�-Sesar, 2012: 24)

Slovo K (kako – k) dvopotezno je slovo �iji oblik u glagolji�nom pismu pod-sje�a na korijen, klicu, travku ili sjeme te ve� samim time može simbolizirati po�e-

Jasmina Vrebić, Tomislava Kesegić, Ana Brekalo: Glagoljični grafemi kao sastavnice poruke...


68

tak, milost i ra�anje novog života. Što se ti�e njegove brojevne simbolike, predstav-lja broj 40 koji je još u antici bio simbol svijeta u njegovoj �etvero-deseti�koj osnovi. U krš�anskoj ikonogra� ji taj broj nosi pozitivno zna�enje, jer ozna�ava zemaljski život i strpljivo o�ekivanje spasa, ali i vrijeme posta, kazne ili pokore, �ime se otkri-va i njegovo negativno zna�enje. Pozitivne i negativne konotacije broja 40 mogu se dovesti u vezu s porukom: postavši krš�ani, ustrajanjem i tvrdo�om u vjeri, možemo o�ekivati spas i milost, a milost je uo�ljiva u �etirima evan�eljima koja nadopunjuju Božji zakon, odnosno, njegove zapovijedi. U suprotnom, slijedi pokora i kazna, što ukazuje na negativno zna�enje �etrdesetice koje su krš�anski pisci objašnjavali na razli�ite na�ine, ali skoro svi se oslanjaju na umnožak 4 x 10 (kao što je slu�aj u na-vedenim primjerima). Po uzoru na ove primjere Grgur Veliki piše da je tijelo, kojim griješimo protiv deset Božjih zapovijedi, sastavljeno od �etiri elementa te se mora-mo �etrdeset puta pokoriti. Broj 40 u Svetom pismu ima posebno zna�enje: Izraelci su nakon izlaska iz egipatskog ropstva na putu prema Obe�anoj zemlji proveli u pustinji 40 godina; Isus je, kao i Mojsije, 40 dana i no�i molio i postio u pustinji; prorok Ilija je 40 dana putovao na Božju goru Horeb; a 40 je dana neprestano kišilo u vrijeme potopa kojim je Bog o�istio grješni svijet koji ima 4 dijela. Tako�er, najve�i kraljevi u povijesti Izraela, David i Salomon, vladali su po 40 godina, iz �ega može-mo iš�itati plodno ispunjenje zemaljskog života, što se opet može povezati sa samim oblikom slova K – podsje�aju�i na korijen ili klicu, ozna�ava nešto plodno. (�un�i�, 2003: 99) Navedeno se opet može dovesti u vezu s porukom, jer biti tvrd u vjeri zna�i dopustiti toj klici, koja je oduvijek u nama, da raste i ukorijeni se u �itavom �ovjekovu bi�u. Ako pojedinac ustraje u vjeri, nau�it �e se oduprijeti iskušenjima koja nosi zemaljski svijet te �e u njemu sve više rasti želja za nebeskim, budu�i da je naš dom u Bogu.

Slovo L (ljud6je – l) može se protuma�iti kao simbol Lune (mjeseca) i svje-tlosti, odnosno, svaki isje�ak slova pokazuje odre�enu mjese�evu mijenu. (�un�i�, 2003: 101) S tim simbolizmom u vezu možemo dovesti i brojevno zna�enje ovoga slova, a to je broj 50 koji je znak milosti i otpuštanja grijeha, pojave svjetlosti u ljud-skome životu. A svjetlost �e se pojaviti ukoliko budemo tvrdi u vjeri i vjerovali da je Isus taj koji pruža mir. Uzimaju�i u obzir sam naziv slova L (ljud6je), pretpostavlja-mo da je Konstantin mislio prije svega na Slavene, kojima je pismo i namijenio. Oni su bili ti koji govore i koji se jezikom me�usobno sporazumijevaju te predstavljaju one pismene, one kojima je poruka o tome da trebaju biti uzorni krš�ani upravo i namijenjena. Ukoliko svoju vjeru uistinu i njeguju, odnosno upotrijebe svojih pet osjetila u službi deset Božjih zapovijedi, ponovno se dolazi do broja 50 koji ozna�a-va svjetlost i obe�anu nagradu nakon pobožnog života – dolazak u raj.

M (myslite – m) pokriva tri �etvrtine Konstantinove mandale i svojim oblikom predstavlja tri �etvrtine zemaljske površine prekrivene morem. (�un�i�, 2003: 99) Brojevna vrijednost glagolji�noga myslite je 60. Rije� je o broju koji simbolizira kozmi�ku potpunost, odnosno idealnu mjeru kozmosa. Savršenost vjere pravog vjer-nika u broju 60 iskazuje se kroz izvršavanje deset Božjih zapovijedi sa šest djela milosti, �emu treba težiti svaki �ovjek. Po Frani Paru Konstantinov niz znakova otvara znak križa – signum absolutus, a zatvara ga signum totus – �etvero�lano slovo

69

M – mir. U tom slu�aju ne misli se na mir u zna�enju slova P (pokoi), ve� na svijet, odnosno svemir (stsl. mir = svijet). Upravo zato Konstantin ovo slovo postavlja u središte svoga azbu�nog niza, a u središtu kozmosa, tj. svijeta nalazi se Isus �ijeg se u�enja trebamo tvrdo držati kada mislimo o krš�anstvu, tj. da shvatimo svoju vjeru.

N (naš6 – n) u glagolji�noj je gra� ji predstavljalo morske nemani i sisavce kao što su kitovi i dupini. (�un�i�, 2003: 104) Simbolika broja koji slovo N ozna�ava, 70, sli�na je onoj broja 50, tj. pronalazimo je u odrješenju i nebeskoj nagradi za uzoran život. Takva simbolika zna�ajna je po raš�lanjivanju broja 70 na jednadžbu 5 x 14 = 70, kao znaka odrješenja od grijeha koje se nastoji posti�i s pet osjetila, ispunjavanjem deset Božjih zapovijedi i naukom �etiriju evan�elja, a to odrješenje najlakše je posti�i poštivanjem poruke koju skup navedenih grafema prenosi. Toga �e se pridržavati oni koji su mudri, a broj 70, pa samim time i slovo N, simbolizira upravo mudrost.

Slovo O (on – o) znak je ognja ili svjetlosti i zauzima desnu polovicu roze-te iz koje izlazi. Lijeva, neispunjena strana rozete, predstavlja tamu, koja je znak odsutnosti bi�a, praznine i pustoši. Prema tome, slovo O kao dio rozete govori o punini stvaranja te savršenstvu prvoga dana stvaranja. Tako�er, u jezi�nom smislu, ozna�ava i tre�e lice jednine – osobnu zamjenicu on, a u ovom kontekstu misli se upravo na onoga koji treba utvrditi vjeru u nama, na Isusa Krista koji sam po sebi simbolizira svjetlost. Isus predstavlja Rije�, tj. Logos u � lozo� ji Ivana Evan�elista. Kada se Logos utjelovi i postane Isus Krist tada zapo�inje potpuno nova povijest, razdoblje tame ostaje u pozadini, a u prvom planu je novi po�etak i svjetlost, baš kao u rozeti. Konstantinovo pismo stvoreno je radi Rije�i Božje, u kojoj se nalazi spas, što se potvr�uje u svakom pojedinom glagolji�nom grafemu. U prilog tomu govori i broj 80 koji je sadržan u slovu O – vje�na nagrada (odnosi se na poštivanje deset Božjih zapovijedi) dobiva se vjerom u Kristovo uskrsnu�e (prisutno u zna�enju bro-ja osam), a o tome govori i dio glagolji�ne paradigme – Budite tvrdi u vjeri.

P (pokoi – p) po obliku slovnog tijela predstavlja ptice koje lete. Pokoj zna�i mir, ali u ovom slu�aju ne u zna�enju svijeta kao što je to bilo kod slova M, ve� upu�uje na to da ljudi, Slaveni, svoj mir mogu prona�i jedino u Kristu. Iz njegove brojevne vrijednosti – 90 iš�itava se odrješiteljska simbolika (vjerom si omogu�u-jemo otkupljenje i oprost). Osim Isusa kao Druge božanske osobe obuhva�ena je i slava Svetoga Trojstva, mudrost devetke i odli�nost desetke i to na taj na�in da se u devedesetici nalazi tri puta trostruka desetka (prema pitagorejskom u�enju 10 je savršen broj) – 3 x 3 x 10 = 90.

Sljede�i se grafemi svojim zna�enjem vrlo jasno pozivaju na krš�anstvo i kr-š�ansku spoznaju, te upu�uju na to da budemo �vrsti u svojoj vjeri. Prvi me�u njima je R (r6ci – r) koji simboli�ki predstavlja ribe, a one su prvi simbol krš�anstva. Pet slova od kojih je sastavljena gr�ka rije� ikhthýs (riba) tvore monogram od po�etnih slova gr�kih rije�i koje zajedno daju zna�enje Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj. Riba se �esto javlja i kao simbol krštenja, jer kao što riba ne može živjeti izvan vode, tako i krš�anin može biti spašen samo preko krsne vode. (Leksikon ikonogra� je, liturgike i simbolike zapadnog krš�anstva, 2000: 540) Navedeni je simbol važan i zbog toga što uz Ž (žive duše – ž), P (ptice – p), N (morske nemani – n) predstavlja sadržaj



70

stvaranja petoga dana. Naziv samog slova (r6ci) ima važnu ulogu u poruci R6ci slovo tvrdo. Poti�e nas na bu�enje, vjeru, spoznaju, shva�amo ga u zna�enju Reci, drži se Logosa! Postani krš�anin! Budi tvrd u vjeri! Kada spoznamo svoju vjeru, trebamo je se �vrsto držati. Što se ti�e brojevne simbolike, R predstavlja 100 koji je jedan od savršenih brojeva. Simbolizira cjelovitost, zaokruženost vremena i prostora te �vrsto�u i postojanost, a to se ponovno može dovesti u vezu s ustrajanjem u vjeri. Sjetva starozavjetnog Izaka stostruko je rodila i to je bila njegova nebeska nagrada za dobra djela koja je �inio za života. Isto tako, ukoliko smo tvrdi, �vrsti i postojani u vjerovanju, obe�ana nam je stostruka nagrada, tj. vje�ni život i nebeska sre�a. To je dokaz Božje milosti, a Noina arka, kao jedan od najuvrježenijih biblijskih simbola spasa i milosr�a, gra�ena je stotinu godina.

S (slovo/Slovo – s) je posebno zna�ajno. Naziv slovo dolazi od sloviti, govoriti, re�i, a slovo je Rije�, Logos, tj. Druga božanska osoba (Iskoni bê slovo – U po�etku bijaše Rije�, stoji u Ivanovu evan�elju). Osim toga, simbolika se toga slova veže i uz sunce u kojemu sve stvoreno nalazi svoj izvor i razlog postojanja � svoj po�etak. Povi-jest spasenja zapo�inje kada se Slovo, Logos utjelovljuje, tj. postaje �ovjekom, Isusom Kristom. U okviru poruke koja se ovdje tuma�i navedeni je grafem važan upravo zbog Isusove spasiteljske uloge koja nas poti�e na vjerovanje. Slaveni se izjedna�uju s dio-nicima Logosa, odnosno, oni su ti koji se trebaju držati Rije�i Božje, a kada ju shvate i prihvate, trebaju se tvrdo držati toga. Slovo S hrvatski glagoljaši u svojim kodeksima kasnije oblikuju kao sovu, koja simbolizira mudrost. Na taj na�in ponovno je simbol Logosa (mudrost) uveden u pismo. Koliko je to zna�ajno, govori i jedan od najdubljih tekstova u krš�anstvu, po�etak Ivanova Evan�elja: Iskoni bê Slovo, i Slovo bê u Boga, i Bog bê Slovo. Konstantin ga je utkao u svoje pismo upravo zbog velikog simboli�kog zna�enja. Slova �ine jezik, a jezik je u Konstantinovo vrijeme (osim svog uobi�ajenog zna�enja) ozna�avao i narod. Upravo su narodu slova i namijenjena. Broj�ana oznaka slova S je 200, a predstavlja savršenstvo svetih koji ne nastoje samo izvršavati zapo-vijedi dekaloga1, nego se trude dvostruko više kako bi ispunili i evan�eoske savjete.

Slovo T (tvrdo – t), nalaze�i se na sredini rozete, simbolizira tvrdo�u me�e – nebeskog svoda, a njime su nebeske vode odvojene od zemaljskih. (�un�i�, 2003: 98) Grci su ga preuzeli od Feni�ana, tj. njihovog slova TAU koje je vrlo sli�no obli-ku križa, a ozna�avalo je znak. (Horvat, 2009: 216) Ono bi u analizi prije svega predstavljalo ustrajanje u Isusovu u�enju, tj. u vjeri. Jednom kada spoznamo, toga se trebamo tvrdo držati i ne posustajati. Brojevna vrijednost ovoga slova može se povezati s tvrdo�om u vjeri. T ozna�ava broj 300 koji se veže uz Gideona opisanog u „Knjizi o sucima“ i njegovo suprotstavljanje s 300 ljudi višestruko ja�oj vojsci. Uz Božju pomo� i ustrajanje uspio ih je nadvladati. Jednako tako ljudi mogu uspjeti u svojim ciljevima vjeruju�i �vrsto u Isusa Krista.

U poruci Kako ljud6je myslite naš6 on pokoi. R6ci slovo tvrdo sažeta je humanisti�ka teologija o ravnopravnosti i jednakoj vrijednosti svih ljudi, ali i temelj

1 Dekalog ili Deset Božjih zapovijedi skup je zakona što su ga Izraelci, prema biblijskom izvještaju, primili od Boga na planini Sinaju preko proroka Mojsija nakon prelaska preko Crvenog mora i izlaska iz egipatskog sužanjstva oko 1200. g. pr. Kr. Dio je zbirke zakona poznate pod nazivom Zakon (heb. Tora) ili Mojsijev zakon.

71

krš�anstva i vjere uop�e. Ako, kako to propovijeda krš�anski svjetonazor, vjerujemo u Isusa Krista, prihvatimo Logos, Slovo, te držimo da je on naš mir i budemo tvrdi u vjeri, osigurali smo si otkupljenje grijeha i nebesku nagradu, tj. dolazak u raj i pravo na vje�ni život.

Slika 3. Glagolji�ni grafemi koji su sastavnice poruke: „Kako ljudi mislite da je on naš mir. Budite tvrdi u vjeri.“

Glagoljica i suvremenost

U suvremenom dobu rijetka je mogu�nost pojavljivanja ne�ega poput glago-ljice, ne�ega što �e u sebi imati utkanu simboliku koju je mogu�e tuma�iti na više razina i što �e uvijek iznova iznenaditi brojnoš�u razli�itih shva�anja o njezinu postanku. U današnje vrijeme na neki na�in stvara se „nova religija“ pod utjecajem reklama, medija i masovne potrošnje. Ono što oni propagiraju dolazi u središte po-zornosti, ostvaruju se velike zarade, a korist od toga kratkoga je vijeka. Za razliku od toga, poruka utkana u glagoljicu je trajna, njezino zna�enje ne može se „istrošiti“ i uvijek �e ponuditi jasnu spoznaju krš�anskih istina i tajni. Glagolji�na su slova istovremeno pismo, slika i znak što pridonosi njihovom magijskom i mitološkom karakteru koji zadržavaju kroz stolje�a. Upravo zbog svega toga uvi�a se još ve�a vrijednost glagoljice, jer uvijek �e prenositi mudrost i važnost vjerovanja, omogu-�avati uvid u drevnu simboliku i zna�enja, dok se danas i dalje postavlja pitanje što bi to moglo biti što bi naša civilizacija mogla ostaviti budu�im generacijama, a da u sebi sadržava trajnu poruku kakvu sadrže glagolji�ni grafemi te u isto vrijeme kores-pondira i s brojnim drugim znanostima kao što su � lozo� ja, matematika, geometrija ili teologija i na tim podru�jima pruža zanimljiv materijal za daljnja istraživanja.



72

Zaklju�ak

Glagoljica je, kao jedno od triju hrvatskih tradicionalnih pisama, ostavila naj-dublji trag na podru�ju pismenosti i kulture hrvatskoga naroda. Podrijetlo i njezino širenje Hrvati naj�eš�e vežu uz misionarski rad Konstantina Filozofa i njegova brata Metoda me�u Slavenima, iako postoje i druge teze o postanku i podrijetlu glagoljice. Prema toj, �irilometodskoj, ujedno i najraširenijoj tezi, u oblikovanju glagolji�nih pismena korištena je teološka simbolika i geometrijska logika, koja je i klju� nji-hova tuma�enja. Budu�i da svako slovo ima i odre�enu brojevnu vrijednost, ona je nezaobilazna u tuma�enju njihova zna�enja. Zapo�evši svoj slovni sustav slovom A (az – a) Konstantin ga nastavlja nižu�i grafeme tako da tvore odre�enu poruku, �ija je trajnost i vrijednost prepoznatljiva i danas. Simbolika svakog pojedinog grafema izravno je utkana u smisao cijele poruke.

U aktivnoj uporabi na hrvatskom nacionalnom prostoru glagoljica je bila do 19. stolje�a, što ne zna�i da je sada u potpunosti pismo prošlosti za koje se zanimaju isklju�ivo stru�njaci i poznavatelji kulturne baštine Hrvata. Mladi u školama nastav-ljaju tradiciju njezina ispisivanja, pa makar i u kratkom vremenu trajanja školskoga sata, a inozemni znanstvenici tako�er shva�aju zna�aj i ljepotu ovoga pisma. U novi-je doba glagoljica je digitalizirana, tj. dobila je svoj ra�unalni oblik (razli�ite ina�ice fontova), �ime joj je omogu�en život i u suvremenom, „digitalnom tisu�lje�u“. Sve dok se prou�ava, ispisuje i pojavljuje u bilo kojem obliku glagoljica živi svojim obnovljenim životom.

Literatura

Bratuli�, J. 1995. Leksikon hrvatske glagoljice, Zagreb: Minerva�un�i�, M. 2003. O�i od slnca, misal od oblaka: izvori hrvatske pisane rije�i, Zagreb:

Školska knjigaGerm, T.2004. Simbolika brojeva, Zagreb: Mozaik knjigaHercigonja, E. 1994. Tropismena i trojezi�na kultura hrvatskoga srednjovjekovlja,

Zagreb: Matica hrvatskaHorvat, J.2009. Az, Zagreb: Naklada LjevakLeksikon ikonogra� je, liturgike i simbolike zapadnog krš�anstva, 2000., ur. An�elko

Badurina, Zagreb: Krš�anska sadašnjostMali staroslavensko-hrvatski rje�nik, 2004., ur. Stjepan Damjanovi� [et al.], Zagreb:

Matica hrvatskaMiliša, Z. 2006. Manipuliranje potrebama mladih, Zagreb: MarkoM usluge d.o.o.Sambunjak, S. 1998. Gramatozo� ja Konstantina Filozofa Solunskoga: hipoteza o po-

stanku i zna�enju glagoljice, Zagreb: DemetraŽubrini�, D. 1996. Hrvatska glagoljica: biti pismen - biti svoj, Zagreb: Hrvatsko knji-

ževno društvo sv. Jeronima (sv. �irila i Metoda), Element

73

Internetski izvori

Luki�, M.; Blaževi�-Krezi�, V.; Babi�-Sesar, T., 2012. „Filozofsko-simboli�ki ustroj glagoljskoga pisma prema formuli božanskoga tetrakisa“, u: Lingua Montenegrina: �asopis za jezikoslovna, književna i kulturna pitanja, god. V, sv. 2, br. 10, Podgorica: Institut za crnogorski jezik i književnost, http://www.icjk.me/lm/� les/LM10.pdf (stranica posje�ena 25. sije�nja 2013.)

Deset Božjih zapovijedi ili Dekalog, http://hr.wikipedia.org/wiki/Deset_Bo%C5%BEjih_zapovijedi (stranica posje�ena 25. sije�nja 2013.)

Izvori ilustracija

�un�i�, Marica, Granice geometrije i simbolike u glagoljskoj paleogra� ji, http://bib.irb.hr/datoteka/335643.Cuncic_Granice_geometrije_i_simbolike_u_gla-goljskoj_paleogra� ji.pdf (stranica posje�ena 25. sije�nja 2013.)


75

UDK 003.349.1(091)

003.349.1:133

Stru�ni rad


Nataša Horvat GLAGOLJICA – TAJNA VEZA S ASTROLOGIJOM

I NUMEROLOGIJOM

SažetakGlagoljica je polifunkcionalno pismo koje po�iva na razli�itim znanostima, ali

i na pseudoznanosti poput astrologije. Konstantin �iril, tvorac glagoljice, vjerojatno je poznavao astrološke i numerološke zakonitosti te ih primjenio u stvaranju glagolji-ce. Crtež rozete-mandale, unutar nje kvadrat u kojoj je ispisan Kristov nimb tako�er pronalazimo i u astrologiji pod razli�itim nazivljem – astrološki krug ili natalna karta, kardinalni križ, � ksni križ, kvadrat Trojstva ljubavi i zemljani trokut. Kako svako glagolji�no slovo sadrži broj�anu vrijednost, numerološka analiza predo�uje sli�nosti izme�u simbolike brojeva u glagoljici i astrologije. Prou�avanjem glagolji-ce s numerološkog i astrološkog aspekta, ona dobiva novu dimenziju tuma�enja te se analizom naglašava da i astrologija, bez obzira na to što je pseudoznanost, može poslužiti kao anacila službenoj znanosti.

Klju�ne rije�i: glagoljica, Konstantin �iril, krug, astrologija, križ, kvadrat, numerologija, trokut, analiza.

UvodGlagoljica je polifunkcionalno pismo koje po�iva na razli�itim znanostima

poput humanisti�kih znanosti, matematike, alkemije, numerologije, ali i na pseudo-znanosti kao što je astrologija. Njezin sustav glagolji�kih pismena Konstantin �iril gradi iz de� nicije � lozo� je na koju je utjecala stoi�ka � lozo� ja kao i shva�anja pla-tonske i krš�anske misli o Stvoritelju: „Poznavanje Božje i ljudske mudrosti, koliko se �ovjek može približiti Bogu, a u�i �ovjeka da djelima bude slika i prilika onome koji ga je stvorio.“ (Bratuli�, 1992: 35) U ovom �u radu ukratko predstaviti vezu izme�u glagoljice i astrologije, i to na temelju crteža mandale-rozete, kvadrata u koji je upisan Kristov nimb (Horvat, 2009: 15). Budu�i da je astrologija usko povezana s numerologijom, tako�er �u ukratko navesti i numerološko objašnjenje pojedinih brojeva koji su polazišne to�ke za stvaranje kardinalnog i � ksnog križa, kvadrata u koji je ucrtano Trojstvo ljubavi te zemljanog trokuta u astrološkom krugu, tj. natal-


76

noj karti. Cilj je ovog rada pokazati da je tvorac glagoljice Konstantin �iril Solunski poznavao astrološke i numerološke zakonitosti te da ih je primijenio u stvaranju gla-goljice. Naime, kada je Konstantin �iril prispio u Carigrad, predali su ga u�iteljima da u�i. Budu�i da je Konstantin bio vrlo nadaren, za tri mjeseca prošao je gramatiku i ostale znanstvene discipline. Izu�io je Homera i geometriju kod Lava Matemati�ara, solunskog metropolita, i kod Fotija, najve�e osobe bizantske znanosti 9. stolje�a, dijalektiku i sva � lozofska u�enja, uz to još i retoriku, aritmetiku, glazbu i astrono-miju te sve ostale helenske umjetnosti. Izu�avanjem astronomije, Konstantin je �iril vjerojatno došao u doticaj s astrologijom, budu�i da je ona bila dijelom astronomije (Bratuli�, 1992: 34). Kratkom analizom dvaju crteža utvrdit �e se ovdje podudarno-sti izme�u astrologije/numerologije i glagoljice te time otvoriti novi put prou�avanja tog pisma kao i mogu�nost astrološkog i numerološkog tuma�enja glagoljice. Cilj je rada tako�er kratko predo�iti analizu i navesti bitne astrološke zna�ajke pojedinog znaka kao i numerološke zna�ajke pojedinog broja i glagolji�noga slova.

Kardinalni križ

Brojevi jedan, �etiri, sedam, deset U tuma�enju navedenoga krenut �emo od slike iz romana Jasne Horvat Az:

Metodije pronalazi brata Konstatina kako na hladnim plo�ama carigradske Crkve svetih apostola leži i promatra strop. Uz njega se nalaze papiri, iscrtani nimbovi, rozete, slova i brojevi (Horvat, 2009: 15). Ako se rozete ili kupole promatraju iz ža-blje perspektive, uo�ava se da su raš�lanjene na dvanaest segemenata. U biblijskom kontekstu postoji dvanaest apostola, dvanaest proroka, dvanaest izraelovih vladara, a u astrološkom zna�enju broj se dvanaest povezuje s dvanaest mjeseci i dvanaest zodija�kih znakova (Ovan, Bik, Blizanac, Rak, Lav, Djevica, Vaga, Škorpion, Stri-jelac, Jarac, Vodenjak i Ribe). Konstantin ushi�eno crta Metodiju rozetu-mandalu, unutar nje kvadrat u kojoj je ispisan Kristov nimb (Slika 1.) te mu pokazuje da se iz tog crteža može izvesti svako glagolji�no slovo (Horvat, 2009: 15).

77

Slika 1. Rozeta-mandala, unutar nje kvadrat u kojoj je ispisan Kristov nimb.1

Simbol je kruga broj jedan i ozna�ava �ovjeka kao cjelovito bi�e sastavljeno

od duše i tijela. U glagoljici je ta poruka upisana u slovo az – ja sam alfa i omega, prvi i posljednji, po�etak i svršetak (Horvat, 2009: 13), ujedno ozna�avaju�i i samog Konstantina �irila, njega jedinstvena. Godine 1492. nastaje poznati crtež Leonarda Da Vincija, Vitruvijev �ovjek. Na njemu je zorno prikazan lik gologa muškarca s ispruženim rukama u dvije pozicije, upisan istodobno u krug i kvadrat. Osim što se crtež i tekst ponekad zovu zakon proporcija ili, rje�e, proporcije �ovjeka (Kuzle, 2007: 7), tim se crtežom implicira �ovjek kao središte kozmosa.

Prvim glagolji�nim slovom az, od kojeg sve po�inje i �ija je pripadaju�a bro-jevna vrijednost jedan, što ukazuje na Boga Oca, vrhovnoga boga i svetoga2, dobi-vamo križ u krugu, središnji simbol krš�anstva, simbol žrtve Isusa Krista3 (Slika 2.). U astrološkom se krugu takav križ naziva kardinalni križ, koji �ine kardinalni znaci Ovan, Vaga, Rak i Jarac (Slika 3.). Osnovne su osobine kardinalnih znakova � zi�ke akcije, kretnja, �vrstina, incijativa, misao koja se treba ostvariti. Svaki kardinalni znak ozna�uje ku�u: Ovan 1. ku�u koja se naziva Ascendent (kratica ASC), Vaga 7. ku�u, tj. Descendent (kratica DSC), Rak 4. ku�u, Imum Coeli (kratica IC) i Jarac 10. ku�u, Medium Coeli (kratica MC). (Andriji�, 1992: 21; 66; 101; 149). Linija Ascen-dent – Descendent dijeli krug na donji i gornji horizont, odnosno sjever – jug. Donji horizont (od 1. ku�e do 6. ku�e) ozna�ava unutarnji ili osobni život �ovjeka, a gornji horizont (od 7. do 12. ku�e) ozna�ava vanjski i javni život pojedinca.

1 izvor: Horvat, Jasna, 2009. Az, Zagreb: Naklada Ljevak. str. 152 Luki�, M.; Blaževi� Krezi�, V.; Babi� Sesar, T.: Filozofsko-simboli�ki ustroj glagoljskoga pisma prema formuli božanskoga tetrakisa. // Lingua Montenegrina 10(2012). str. 35 3 Isti �lanak, str. 35

Nataša Horvat: Glagoljica - tajna veza s astrologijom i numerologijom


78

Slika 2. Slika 3.Glagolji�no slovo az/križ u krugu4 Kardinalni križ u natalnoj karti5

Prva ku�a u astrologiji ozna�uje naš prvi samostalan udisaj, po�etak životnog

ciklusa, prvu stubu kojom se uspinjemo, prvi korak kojim zapo�inje naše putovanje odnosno proces postojanja. Pokazuje i na�in ulaženja u razne životne faze; kako se snalazimo u životu – kako de� niramo sami sebe. Broj se jedan u abecedi odnosi se na slovo A, u glagoljici na slovo az – temeljni simbol spasenja i otkupljenja, a u širem smislu ozna�ava zamjenicu za prvu osobu jednine: ja, krš�anin. Poznato je da je broj jedan u antici i srednjem vijeku ozna�iteljem i izvorom svih ostalih brojeva.6 Kao što je slovo A lokomotiva abecede, tako je i s brojem jedan me�u brojevima. Još su Pitagorejci i Platon navodili da je broj jedan izvor svih brojeva; jedini izvor postojanja za sva bi�a, a krš�ani ga povezuju s Bogom – jedinim i pravim izvorom svega što postoji (Germ, 2004: 16). Jedinica je odavno tradicionalni simbol ljudske duše koja je, prema Plotinu, jedna, jednostavna i nedjeljiva (Germ, 2004: 19), a u astrologiji predstavlja prvu ku�u – bi�e s energijom i jedinstvenoš�u (Germ, 2004: 19). U ve�ini religija sakralna se arhitektura najo�itije isti�e kupolnim gra�evinama središnjega tlocrta koje zapravo zna�e: krug – jedno – Bog, a to je ujedno i temeljno zna�enje prvoga glagolji�nog slova (Germ, 2004: 19�21).

�etvrta ku�a (još se naziva i ku�a pada, dno neba) pokazuje �ovjeka na Zem-lji. Zemlja je �ovjekovo središte u kojem se odmara, mjesto gdje se susre�e s vlastitim životom, stoga se ova ku�a odre�uje kao dom, duša i korijen postojanja. Znak i planeti u ovoj ku�i pokazuju atmosferu u kojoj smo odrasli, obiteljsko naslije�e, ali i povijest naroda kojemu pripadamo te naše rasno podrijetlo (Andriji�, 1992: 63). Simbol je �etvrte ku�e obitelj, a tako je i s �etvrtim slovom glagoljice - glagolj�. Slovo G, kao i broj �etiri povezuju se u krš�anskoj ikonogra� ji s obitelji (Horvat, 2009: 189). Broj �etiri ozna�uje i ure�enje svijeta koji je izgra�en od �etiriju elemenata – vatre, vode, zemlje i zraka. �etvorka simbolizira uravnoteženost i skladnost svijeta, njegovu prostornu i vremensku ure�enost, ali i �vrsto�u, red, zakonitosti koje vladaju svijetom.7 Svetopisamski je simbol �etiriju evan�elista, ali i simbol krš�anske vjere, križa. Križ svoje krakove proteže na �etiri strane svijeta koje spajaju Kristovo kraljevstvo u jedno (Germ, 2004: 34).

4 izvor: Horvat, Jasna, 2009. Az, Zagreb: Naklada Ljevak. str. 125 izvor: http://www.englishastrology.com/wp/wp-content/uploads/2009/12/BlankChart-Framework2.png dana 13. sije�nja 2013.6 Vidi Luki�, M.; Blaževi� Krezi�, V.; Babi� Sesar, T. str. 357 Vidi isto, str. 47.–48.

79

Sedma je ku�a u astrologiji ku�a bra�nog i poslovnog partnerstva; ku�a zajedništvo dvaju ja te ozna�ava odnose pojedinca s okolinom, kako je on prihva�en u javnosti (Andriji�, 1992: 195). Sedmo je slovo u glagoljici živêti – slovo Ž, i pred-stavlja bi�a koja su nadahnuta životom. Broj sedam broj je omiljen u bajkama. U mnogim kulturama smatra se simbolom savršenosti, dovršenosti, cjelovitosti koz-mosa te sklada vremena i prostora. Sam broj, kao i njegovi umnošci, sveti je broj u srednjovjekovnim književnostima Istoka i Zapad. Tim brojem obilježen je i Kon-stantinov život jer su roditelji Svete bra�e imali sedmero djece od kojih je upravo Konstantin �iril sedmo dijete; kad je Konstantinu �irilu bilo 14 godina umro mu je otac; on sam je umro u 42. godini života (6 x 7), 14. velja�e (Bratuli�, 1992: 29). Tako�er, broj sedam simbolizira mjeru zemaljskog kao i prolaznost vremena i naj�eš�e se spominje u Svetom pismu – poznato je da se svijet stvarao sedam dana, a sedmi je dan bio vrijeme odmora. Osim toga, u Svetom pismu spominje se i sedam darova Duha Svetoga (mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji) (Germ, 2004: 52�57).

Deseta ku�a (ku�a uspjeha, vrh neba) u astrologiji ozna�uje zvanje, reputaciju i društveni položaj svakog pojedinca; to je ku�a statusa, ugleda, promaknu�a, ambici-je, poslovne i društvene aktivnosti; ku�a nadre�enog nam autoriteta. Ukazuje i na to kako nas drugi doživljavaju i vrednuju kao i na stupanj utjecaja pojedinca u društvu u kojemu djeluje (Andriji�, 1992: 66). U glagoljici slovo Ï - iže sadrži brojevnu vri-jednost deset, a navodno je predstavljalo jaram za nekoliko volova te se ujedno sma-tra simbolom doma�ih životinja (Horvat, 2008: 198). Zbrojem navedenih brojeva dobiva se broj deset – simbol zaokruženosti i vje�nosti; simbol punine u kojemu se jednako ogleda monada (svetog), dijada (Logos, stvaranje), trijada (božanska punina i oblikovanje svemira) i tetrada (stvarno uobli�enje materijalnoga, zemaljskoga)8. Krš�anstvo prihva�a pitagorejska uvjerenja o savršenosti broja deset. Izidor Seviljs-ki zapisao je: Deset je broj koji nadilazi sve druge jer u sebi spaja razli�ite vrline i odlu�nosti svih brojeva (Liber numerorum). Najvažnija biblijska simbolika broja 10 odnosi se na Deset Božjih zapovijedi koje ure�uju život krš�anskih vjernika (Germ, 2004: 70–75). Taj savršeni broj obuhvatni je simbol prave vjere, spasenja, stvaranja i svijeta uop�e.9

Treba istaknuti da se kardinalni križ ocrtava i u Da Vincijevu crtežu Vitruvijev �ovjek: glava, noge, lijeva ruka i desna ruka, odnosno – Kako mislim? Kako stojim? Kako sijem? I kako žanjem? (slika 4.).

8 Vidi isto, str. 539 Vidi Luki�, M.; Blaževi� Krezi�, V.; Babi� Sesar, T., str. 24



80

Slika 4. Vitruvijev �ovjek10

Fiksni križ – Trojstvo ljubavi

Brojevi dva, tri, pet i osam

Nakon kardinalnog križa slijedi analiza � ksnoga križa. Fiksni križ �ine zo-dija�i znakovi Bik, Lav, Škorpion i Vodenjak (Slika 5.). Glavna je osobina � ksnih znakova osje�aj, rad, snaga, razra�ena energija koja se usredoto�uje u kardinalnim znacima. Kardinalni je križ inicijator, u njemu se stvara glavna misao, a � ksni križ tu glavnu misao razra�uje i daje joj formu.

Slika 5. Fiksni križ u natalnoj karti11

10 izvor: http://leonardodavinci.stanford.edu/submissions/clabaugh/images/vm/leonardo.jpg, dana 13. sije�nja 2013. 11 http://www.englishastrology.com/wp/wp-content/uploads/2009/12/BlankChartFrame-work2.png dana 13. sije�nja 2013

81

Ako se � ksnom križu pridoda kvadrat, on u astrologiji �ini kvadrat Trojstva ljubavi Erosa, Filije i Agape (Slika 6.) (Blaschke, 2005: 3). No prije de� niranja Troj-stva ljubavi, važno je nešto re�i o broju tri.

Slika 6. Kvadrat Trojstva ljubavi12

Tre�a se ku�a opisuje kao na�in na koji mislimo; u njoj je smješteno konkretno mišljenje, odre�uje naš odnos prema znanju. Tre�a ku�a pokazuje i rano iskustvo školovanja koje pruža mogu�nost da sagledamo sebe u odnosu na druge ljude, a ne samo na roditelje i bra�u. Što se ti�e astrološkog promatranja tre�e ku�e, važno je napomenuti da na�in na koji pojedinac zapaža, shva�a i percipira, odre�uje na�in na koji �e se on odnositi prema sebi, zbilji i okolini te obratno (Andriji�, 1992: 214).

Tre�e je slovo glagoljice vêdêti - slovo V i simbolizira znanje, kao i tre�a ku�a u astrologiji. Oblik broja tri prati kružnicu u koju su upisane i alfa i omega. Donja polovina rozete predstavlja vodu koju je Bog stvorio tre�ega dana stvaranja svijeta. Pitagorejci su smatrali ovaj broj savršenim brojem, jer se pomo�u tri to�ke tvori trokut koji je ishodište svih drugih geometrijskih likova. U krš�anskoj ikonogra� ji broj se tri povezuje sa Svetim Trojstvom, a i Isus je tre�ega dana uskrsnuo od mrtvih (Germ, 2004: 28–33).

Trima aspektima ljubavi temelj su postavili stari Grci kod kojih Eros ozna�ava seksualnu, romanti�nu i erotsku ljubav. Ta vrsta ljubavi uklju�uje � zi�ku privla�nost, želju i vezivanje, a ponekad i posjedovanje te postoji samo zbog produženja vrste. Nalazi se u petoj ku�i, ku�i � zi�kog vo�enja ljubavi, a povezna je sa znakom Lava – znakom ljubavi i djece. Peta ku�a tako�er odražava našu snagu širenja, a ako se u toj ku�e nalaze planeti, pokazuju na�in pojedin�eve kreativnosti (Andriji�, 1992: 173�175). Peto slovo u glagoljici je dobrê - slovo D, �ija je broj�ana vrijednost pet. Sastoji se od luka i dvaju kružnih isje�aka, a njegovi trokutasti i obli dijelovi zauz-imaju gornju polovicu rozete, gornju polovicu kruga. Simbol slova dobrê je Duh Božji. Broj se pet smatra i androgenim brojem jer je spoj prvoga parnoga i prvoga neparnoga broja, tj. broja dva i tri. Zbrajanje brojeva dva i tri smatra se spojem

12 izvor: http://www.englishastrology.com/wp/wp-content/uploads/2009/12/BlankChart-Framework2.png dana 13. sije�nja 2013.



82

muškoga i ženskoga principa pa se zbog toga broj pet �esto smatra savršenim jer muškarac i žena su stvoreni jedno za drugo. U krš�anskoj se simbolici isti�e da je Bog petoga dana stvorio ptice i ribe (Germe, 2004: 40�45).

Filia odgovara bratskoj ljubavi. Ta se bratska ljubav poistovje�uje s privrženoš�u prema prijateljima jer obi�no vrijedi da je prijateljstvo kolijevka do groba. Kako je Eros goru�a ljubav seksualne strasti, i u Filiji postoji djeli� Erosa, ali najvažnije je istaknuti da je u toj vrsti ljubavi najbitniji osje�aj da želite drugoj duši samo najbolje. Filia se nalazi na suprotnoj strani od Erosa u 11. ku�i, povezana je s Vodenjakom, znakom bratske ljubavi (Blaschke, 2005: 7).

Tre�i aspekt ljubavi je duhovna ljubav za Boga i Njegovo Carstvo. To je naj�istija od svih ljubavi; u njoj ne postoji strah i lišena je ega. Pokoravanje, žrtva i odanost su znaci raspoznavanja za Agapin oblik ljubavi. Ironija u toj vrsti ljubavi jest da kona�nom postignu�u Agape prethodi gubitak, tuga, � zi�ka bol i smrt. U ezoterijskoj je tradiciji ova ljubav opisana izrazom opran krvlju iz srca (Blaschke, 2005: 8), a nalazi se u osmoj ku�i (ku�a gubitaka) u znaku Škorpiona. Osma ku�a ozna�uje završetak i u njoj se doznaje podrška okoline, koliko pojedinac uživa tu�e povjerenje. To je ku�a tu�ih vrijednosti koje su nam dane na korištenje te ku�a nasljedstva, života i smrti (Andriji�, 1992: 167). Osmo slovo u glagoljici je dzêlo - 3. Glas koji ozna�ava slovo 3 zapravo je rezultat druge palatalizacije i �esto je zamijen-jen slovom Z. Numeri�ki, broj je osam broj u kojem je udvostru�ena �etvorka, pa je on znak postojanosti, ravnoteže, reda i pravde. Za krš�ansku je simboliku zna�ajno da je Krist uskrsnuo osmoga dana u tjednu, stoga broj osam predstavlja nadu za uskrsnu�em i vje�noš�u. Osam je simbol novog po�etka, preporoda i raja (Germ, 2004: 58�63).

Tom je Trojstvu potreban i �etvrti stup koji je nephodan za potpunost kvadrata, a to je ljudsko tijelo, u ezoteriji poznato kao hram živoga Boga, povezan srebrnom vrpcom koja se ne može raskinuti (Blaschke, 2005: 4). �ovjek nosi dušu koja se nalazi u osnovi križa. Osnova križa sadrži Trojstvo ljubavi, a �ovjekova se duša pro-nalazi u drugoj ku�i u znaku Bika. U drugoj se ku�i doznaje o �ovjekovoj svojnosti, što on cijeni i što želi imati u životu. �ovjek osim tijela posjeduje i razum, jezik, osje�aje – ono što nam daje sigurnost i uto�ište u životu. Drugo je slovo u glagoljici buky - slovo B, koje je simbol slova kao znaka, no pridodaje mu se i zna�enje Bog (Andriji�, 1992: 74). Simboli�ka je vrijednost broja dva suprotna simbolici broja jedan. Broj dva ne zna�i jedno, ve� zna�i dvojnost i bipolarnost. Broju dva prip-isuju se i negativna svojstva, ali u krš�anskoj ikonogra� ji nema toliko negativnih shva�anja. Pozitivno zna�enje broja dva u glagoljici jest u tom što simbolizira ljubav koju krš�anin iskazuje Bogu i bližnjemu te dva vida Krista – Krist je i �ovjek i Bog (Germ, 2004: 22�27).

83

Zemljani trokut i broj šest

Za kraj je analize još ostao trokut koji u astrologiji spaja tri sazvijež�a što ih Sunce obilazi tijekom cijele godine, a sa�injen je od �etiriju elemenata – vatre, vode, zraka i zemlje. Spajanjem vatrenog, vodenog, zra�nog i zemljanog trokuta u astrološkom krugu nastaje Davidova zvijezda (Slika 7.).

Slika 7. Davidova zvijezda u natalnoj karti13

Na crtežu spomenutom na po�etku ovog teksta, koji Konstantin �iril pokazuje Metodiju, istaknut je zemljani trokut koji spaja drugu ku�u (Bik), šestu ku�u (Dje-vica) i desetu ku�u (Jarac). Budu�i da je o brojevima dva i deset ve� na prethodnim stranicama re�eno, u ovom dijelu ukratko �u opisati broj šest. Astrološki šesta ku�a traži od nas poštivanje vlastite izvorne prirode. Ona zahtijeva: Budi ono što jesi! Živi svakodnevno! Ova ku�a upozorava i na vlastita ograni�enja, upravlja zdravljem, po-slom, uslugama; ozna�uje i ljubimce, životinje za koje se pojedinac veže (Andriji�, 1992: 208). Šesto je slovo u glagoljici est - slovo E, a njegova je broj�ana vrijed-nost broj šest. Prema Pitagorejcima broj je šest broj harmonije, sklada i dovršenosti jer zbroj i umnožak prva tri broja daje broj šest, tj. � 1 + 2 + 3 = 6 i 1 x 2 x 3 = 6. Glagolji�no slovo est simbolizira šesti dan stvaranja svijeta, stvaranje �ovjeka. Prema predaji, Adam je stvoren šestoga dana u šest sati ujutro; Isus je razapet še-stoga dana u tjednu u šest sati. Skup simbola glagoljskih slova svojim poretkom i glagolji�nim zna�enjem pripovijeda o postanku svijeta u šest dana. Kada se zbroji prvih šest slova, njihovim se tijelima prekriva cjelovita rozeta iz koje su i nastala (Germ, 2004: 46–51).

13 izvor: http://www.englishastrology.com/wp/wp-content/uploads/2009/12/BlankChart-Framework2.png dana 13. sije�nja 2013.



84

Zaklju�ak

Usporedbom dvaju crteža (slika 8 i 9) koji pokazuju odnos izme�u simbolike pojedinog broja i glagolji�nog slova, bjelodano je kako je Konstantin poznavao za-konitosti astrologije te da mu je to znanje poslužilo u stvaranju glagoljice, što je još jedan zanimljiv pokazatelj toga da glagoljicu nije mogu�e jednostavno i u potpunosti istražiti, jer kako jedno istraživanje završi, pojavi se novi sloj problema koji valja promatrati..

Slika 8. Rozeta-mandala, unutar nje Slika 9. Astrološki krug, unutar njega kvadrat u kojoj je ispisan Kristov nimb.14 kvadrat Trojstva ljubavi i zemljani

trokut15

Kada bi se svako slovo izvelo u astrološkom krugu (kao što je to u�inio Va-sil Jon�ev kada je svako glagoljsko slovo izveo iz kružnice podijeljene na osam jednakih isje�aka (�un�i�, 2008: 19) i kada bi se prou�avali stupnjevi koje po-jedino slovo linijski dodiruje te usporedili s an�elima koji su zaduženi za pojedini stupanj (naime, svaki astrološki znak sastoji se od trideset stupnjeva koji se dijele na pentade nad kojom upravlja an�eo s odre�enom funkcijom), glagoljica bi zado-bila novo zna�enje. Dubinsko ustrojstvo pisma doti�e novu dimenziju tuma�enja, �emu se ne treba �uditi, jer je Konstantinu �irilu Solunskom polazna misao bila Kako na nebu, tako i na zemlji. Ovom se analizom naglašava da bez obzira na to što je astrologija danas pseudoznanost, ona i te kako može poslužiti kao ancila službenoj znanosti.

Konstantin je to znao i iskoristio na najbolji mogu�i na�in. Znao je da je zaista dobro živjeti na Zemlji. Poznavao je sebe i bio je svjestan što može u�initi za druge, stoga je na taj na�in prenio poruku: ukoliko �ovjek sam sebe upozna najbolje, utoliko može dati najviše od sebe. I osim ve� postoje�e poruke Ja krš�anin, koji slova znam, govorim da je dobro i �asno živjeti na zemlji, analiza provedena u ovom radu donosi

14 izvor: Horvat, Jasna, 2009. Az, Zagreb: Naklada Ljevak. str. 1515 izvor: http://www.englishastrology.com/wp/wp-content/uploads/2009/12/BlankChart-Framework2.png dana 13. sije�nja 2013.

85

novu poruku: Ja, Konstantin, dajem vama sebe, ljubim Boga i narod nesebi�no, svom dušom i tijelom te ostavljam trag na Zemlji – poklanjam vam glagoljicu.

Izvori:

http://www.englishastrology.com/wp/wp-content/uploads/2009/12/BlankChartFramework2.png dana 13. sije�nja 2013.

http://leonardodavinci.stanford.edu/submissions/clabaugh/images/vm/leonar-do.jpg, dana 13. sije�nja 2013.

Literatura:

Andriji�, Zdenka, 1992. Astrološki rje�nik, Kor�ula: Andriji�i.Blaschke, Robert, 2005. Astrologija odnosa, Beograd.Bratuli�, Josip, 1992. Žitja Konstantina �irila i Metodija, Zagreb: Krš�anska

sadašnjost.�un�i�, Marica, 2008. Gra� �ki sustav kijevskih listi�a. Vidjeti Ohrid. Referati hrvat-

skih sudionica i sudionika za XIV. Me�unarodni slavisti�ki kongres. Zagreb. Dokument preuzet s internetske stranice dana 2. sije�nja 2013.

Germ, Tine, 2004. Simbolika brojeva, Zagreb: Mozaik knjiga. Horvat, Jasna, 2009. Az, Zagreb: Naklada Ljevak.Kuzle, Ana, 2007. Leonardo i matematika. Hrvatski matemati�ki elektronski �asopis

math.e, br. 10, str. 1-13. Podaci preuzeti s internetske stranice: http://e.math.hr/ dana 2. sije�nja 2013.

Luki�, M.; Blaževi� Krezi�, V.; Babi� Sesar, T.: Filozofsko-simboli�ki ustroj glagoljskoga pisma prema formuli božanskoga tetrakisa. // Lingua Monteneg-rina 10(2012). Str. 23-66.


2.zna�enje

89

UDK 81’367.4

81’36781’37

Izvorni znanstveni radPrimljen 15. prosinca 2012., prihva�en za tisak 20. prosinca 2012.

Danijel Vil�ekFRAZEMI U DJELIMA ANTUNA IVANOŠI�A

ILI IGRA RI�IMA NAKI�ENA PO ANTUNU IVANOŠI�U

Sažetak

Književna djela bogata su frazemima i oni su, neupitno, stilski i zna�enjski nji-hov sastavni dio. Upravo je preko njih vidljivo koliko je korištenje frazemskih sveza rije�i u jeziku �esto i kako su one jedan od njegovih sastavnih dijelova. Tako�er je mnogobrojnost frazema u književnim tekstovima jedna od polazišnih to�aka njihova izu�avanja, a dalje, i njihovih podjela i svrstavanja u skupine. Ogleda se to, dakako, i u staroj hrvatskoj književnosti i djelima slavonskog književnika Antuna Ivanoši�a koji je njima upotpunio svoje stihove i dao im svojevrstan ton.

Klju�ne rije�i: Antun Ivanoši�, frazemi, podjela frazema, ustrojstvo frazema

Uvod

U staroj se hrvatskoj književnosti mogu prona�i brojne rije�i, sintagme, re�enice koje u svojoj cjelini ili nekim dijelovima privla�e pozornost zbog svojih razli�itosti od suvremenoga hrvatskog jezika. Kako su djela naših starih autora, osobito onih manje poznatih, manje istraživana, ovaj rad pokušat �e u okviru frazeologije prikazati na koji se na�in rije�ima poigravao naš autor iz 18. stolje�a Antun Ivanoši�. Antun Ivanoši� rodio se u Osijeku 1740. godine. Nakon školovanja koje se odvijalo na prostoru Hr-vatske (Požega, Zagreb) i izvan nje (Be�, Bologna), Ivanoši� postaje sve�enik. Kao sve�enik, kapelan i župnik službovao je diljem Slavonije. Neko je vrijeme bio i vojni sve�enik. Ivanoši� je umro relativno mlad, na lije�enju bolesti u Križevcima 1800. godine.

U skladu s idejnim i književnim strujanjima 18. stolje�a u Hrvatskoj, razvio je svoj rad i Antun Ivanoši�. Njegova književna djela uglavnom su vezana uz sve�eni�ku djelatnost, a tako�er i uz Slavoniju, rodnu grudu. Tako �e od �isto religioznog djela


90

Svemogu�i neba i zemlje Stvoritelj, u kojem opisuje grijeh prvih ljudi, do�i Ivanoši� do satiri�nog opisa sve�eni�kog života u svojem najpoznatijem djelu Sli�nori�ni nad-pis groba Zvekanovog. U potonjoj rugalici prikazao je Ivanoši� život fratra koji nije mogao odoljeti sklonostima obi�nih smrtnika te se odaje porocima. Život sve�eni�kog službovanja prikazao je i u djelu Opivanje sli�nori�no groba Antuna �olni�a od �olke. (Jel�i�, 2004: 133; Frani�evi�, Marin; Švelec, Franjo; Bogiši�, Rafo, 1974: 331-332).

No, još �e jedna tematika na�i svoje mjesto u opusu toga Slavonca. Kao i Relj-kovi� i Mioši�, pozabavit �e se Ivanoši� i povijesnim zbivanjima, prije svega bitkama s Turcima. Osobito mu je u opjevavanju ratnih doga�aja pomoglo to što je bio i vojni sve�enik. Takve su njegove pjesme: Pjesma od juna�tva viteza Peharnika i Pisma od uzetja Turske Gradiške.

Analiziranjem njegovih djela (Opivae sli�nori�no groba Jozipa Antuna �olni-�a od �olke, Sli�nori�ni natpis groba Zvekanovoga, Svemogu�i neba i zem�e Stvorite�, Pjesma od juna�tva viteza Peharnika, Pisma od uzetja Turske Gradiške, Pedesetogo-dištnomu misniku Ivanu Pavlovi�u), rad pokušava predo�iti koji su frazemi zaokupljali ondašnje književnike i na koji su na�in oni povezani s tematikom kojoj su svoj rad posvetili. Nakon kratkog osvrta na frazeme, prvi dio rada donosi podjelu frazema prema vrsti rije�i središnje punozna�nice, prikazuje koje su vrste frazema naju�estali-je. Nakon toga bit �e prikazana povezanost frazema s tematikom samih djela, njihova u�estalost u Ivanoši�evu književnom opusu, a naposlijetku ustroj frazemskih sintagmi.

Zna�enja frazema preuzeta su iz Frazeološkog rje�nika hrvatskoga ili srpsko-ga jezika Josipa Mateši�a te Hrvatskog frazeološkog rje�nika (Menac, Fink-Arsovski, Venturin) iz 2003. godine.

O frazemima op�enitoPovezivanjem pojedine rije�i s drugim rije�ima stvara se sveza rije�i koja prema

zna�enju može biti slobodna (ona u kojoj svaka sastavnica zadržava svoje zna�enje) i frazeološka (ona u kojoj dolazi do promjene odnosno do gubitka zna�enja svih ili nekih sastavnica). (Menac, 2007: 9)

Kao najmanja frazeološka jedinica, ustaljena veza rije�i u jeziku, frazem se ne stvara u govornome procesu ve� se reproducira u gotovu obliku. Frazemi su razli�ito de� nirani. Josip Mateši� u Predgovoru Frazeološkog rje�nika hrvatskoga ili srpskoga jezika frazem de� nira kao jedinicu jezika zna�enjskog karaktera koja se kao cjelina reproducira u govornom aktu, raspolažu�i pri tome najmanje dvjema punozna�nim rije�ima. U nekim se drugim pak de� nicijama frazema ne spominje broj akcentiranih komponenata ili punozna�nih rije�i koje ulaze u sastav frazema. U skladu s tim, osnov-nim se osobinama frazema smatraju reproduktivnost, cjelovitost, ustaljenost sastava i desemantizacija sastavnica. (Fink, 2000: 93-94)

Zna�enje frazema obi�no se ne izvodi samo iz jednog od njegovih dijelova, pr-venstveno jer neki od tih dijelova mogu doživjeti zna�enjsku preobrazbu. Budu�i da mogu imati razli�ita ustrojstva, s obzirom na ustrojstvo, frazeme možemo podijeliti prema vrsti rije�i središnje punozna�nice (ona rije� koja je zna�enjski pretežitija i koja dominira u frazemu). Prema toj podjeli, frazemi se dijele na imeni�ke, glagolske, pri-

91

djevske i priložne. �esto je središnju punozna�nicu teško odrediti pa se polazi od toga da ako frazem sadržava glagol, onda je glagolski. Ukoliko frazem nema glagola, a ima imenicu, onda je imeni�ki; ako frazem nema ni imenice ni glagola, a sadrži pridjev, onda je pridjevni; ako nema niti jedne od prije navedenih vrsta rije�i, a sadrži prilog, onda je to priložni frazem. (Menac, 1970: 1-4), (Koleni�, 1998: 75-81).

Od svih navedenih vrsta frazema glagolski su frazemi najrazvijeniji, a u re�enici se pojavljuju u predikatnoj ulozi. Glagolski frazemi mogu imati razli�itu strukturu jer se glagolska komponenta može kombinirati s imeni�nim, pridjevnim i priložnim sku-pinama razli�itog sastava, ali i s drugim glagolom.

Imeni�ni se frazemi sastoje od središnje imenice i atributa koji može biti sro�an ili nesro�an, od dviju imenica u apozicijskom odnosu ili od dviju imenica u uspored-nom odnosu.

Pridjevni se frazemi u re�enici mogu pojaviti u atributnoj ulozi. Njihova se sin-tagmatska struktura sastoji od veze dvaju pridjeva u atributnom i ili koordinativnom skupu. Njihova se sintagmatska struktura može sastojati i od pridjeva i prijedložnog padežnog izraza.

Priložni frazemi u re�enici imaju ulogu priložne oznake, a njihova sintakti�ka struktura naj�eš�e kao „jezgrenu“ rije� sadrži imenicu. Takva se imenica nikada ne sklanja, pojavljuje se u zadanom padežnom obliku. (Melvinger, 1984: 90-96)

Frazemi se tako�er mogu podijeliti i prema sintakti�kom ustrojstvu na frazem-ske sintagme i frazemske re�enice. Kada se govori o ovakvoj podjeli frazema u vidu imamo njihov opseg. Dakle, s obzirom na opseg, frazem može odgovarati fonetskoj rije�i, skupu rije�i ili re�enici. (Koleni�, 1998: 78-79)

Fonetska rije� sveza je jedne samostalne i naglašene rije�i i jedne nesamostalne i nenaglašene rije�i (proklitike ili enklitike) koje zajedno tvore naglasnu cjelinu (bez daljnjega, iz inata). Skup rije�i predstavlja svezu dviju ili više samostalnih rije�i uz pomo�ne rije�i ili bez njih. Najviše je frazema koji se sastoje od skupa rije�i. Takvi frazemi predstavljaju svezu dviju ili više punozna�nih rije�i, a nazivaju se frazemske sintagme (rujno vino). U suvremenom jeziku u skupovima rije�i ostvaruju se razli�ite sintakti�ke sveze, koje se mogu klasi� cirati prema tipu sveze, po uporabi pomo�nih rije�i, po glavnoj rije�i itd. Ne misli se da je frazem samo skup dviju punozna�nih rije�i. Sintakti�ka sveza može biti neovisnog tipa-sastavnice se povezuju nezavisnim veznicima (živ i zdrav, sad ili nikad). Sveza može biti i ovisnog tipa, pri �emu to može biti sro�nost (za�arani krug, bojno polje), upravljanje (skuhati kašu) i pridruživanje (krivo gledati, mirno spavati). Po obliku frazemi mogu odgovarati i re�enici – frazemi u kojima je re�enica osnovni strukturni oblik. Ta re�enica može biti jednostavna (žena je varljiva, vrag ne spava) ili složena. Složene frazemske re�enice mogu biti nezavi-sno složene (na jedno uho u�e, a na drugo iza�e), ili ovisno složene (to je da �ovjeku pamet stane). (Menac, 2007: 18)

S obzirom na podrijetlo frazema, mogu se podijeliti na nacionalne ili one koji su nastali u jeziku u kojem se upotrebljavaju i posu�ene, koji su nastali u drugom jeziku, ali su u ve�oj ili manjoj mjeri prilago�eni jeziku koji ih je posudio. (Menac, 2007: 16)

Danijel Vilček: Frazemi u djelima Antuna Ivanošića ili igra ričima nakićena po Antunu Ivanošiću


92

Frazemi u djelima Antuna Ivanoši�a

Jezik i stil Antuna Ivanoši�a bogat je frazemima. Uvjetno ih možemo podijeliti u dvije tematske skupine. Jednu �ine frazemi biblijsko-religijskog podrijetla, a drugu �ine frazemi �iji je nastanak motiviran društvenim prilikama, a koji su �esto satiri�ni ili ironi�ni.

Podjela frazema prema vrsti rije�i središnje punozna�nice

S obzirom na podjelu frazema prema vrsti rije�i središnje punozna�nice u Iva-noši�evim djelima prevladavaju glagolski i imeni�ki frazemi. Tekstovi potvr�uju i pridjevne i priložne frazeme, doduše rje�e, koji su uglavnom poznati u suvremenom hrvatskom jeziku. U tablicama su navedeni u�estali frazemi koje je Ivanoši� upotre-bljavao u svojim književnim djelima.

Glagolski frazemi

Tablica 1. Glagolski frazemi

FrazemDio teksta u kojem se

frazem nalaziZna�enje Djelo

biti na glasuOgulinci znaš da su junaci, od zemana na glasu vojaci

biti poznat/�uven

Pjesma od juna�tva viteza Peharnika

boj biti s tilom strašni boj bijemo boriti seOpivae sli�nori�no groba J. A. �olni�a

di�i se na nogekad to beže razumio biše,a noge se on juna�ke diže

bježati/uznemiriti se


dirati u stršljene nego što si u stršene diro izazivati neprijatelje


do�i iz srca u noge

i iz srdca �ak u noge došlapripremiti se

za bijeg,postati svjestan

Pisma od uzetja Turske Gradiške

držati se poslamoli pak se posla tvoga drži virno, vru�e radi

ne uplitati se u tu�e, ispravno

raditi

Opivae sli�nori�no groba J. A. �olni�a

imati oko sokolovo/ ko

sokol

koja ima oko ko sokol široko

imati dobar vidSli�nori�ni natpis

groba Zvekanovoga

93

imati pred o�ima

ova kada prid o�imaimao jesam ja mojima

imati što u blizini; nešto

je jasno

Svemogu�i neba i zem�e Stvorite�

ispustiti dušuNa Stanka se spusti,

dušicu izpusti umrijetiSli�nori�ni natpis

groba Zvekanovoga

izgubiti glavuEvo bi ju pogubio,

makar glavu izgubio poginutiOpivae sli�nori�no groba J. A. �olni�a

kititi se trnjems tr�em se kititi,kog si zaslužila.

trpjeti kaznuSvemogu�i neba i

zem�e Stvorite�

lete daniDani moji proletiše, kao se sina ukloniše

prolazi životSvemogu�i neba i

zem�e Stvorite�

letjeti visokošto �e se bez krili, koj leti

visoko zgoditi

imati pretjerane ambicije


naslanjati se na rije�

Nasla�am se na ri� tvoju,da �eš prostit zlo�u moju

vjerovatiSvemogu�i neba i

zem�e Stvorite�

navaliti kao vuknavališe Turci na junake ko

pomamni vuci jako napadatiPjesma od juna�tva

viteza Peharnika

nemati paraValaj ima u Josipa cara,Baš top�ija, da im nejma

parabiti najbolji


obu�i crno ruhoMlogu bulu jadan razcvilio

I u crno u ruo obukoožalostiti se

zbog �ije smrtiPjesma od juna�tva

viteza Peharnika

odnijeti (koga) vrag

vrag �e vas odneti;ne mogu podneti

postati zaoSli�nori�ni natpis

groba Zvekanovoga

pasti na pametna pamet mi evo pada

med kriposti jedna glavnasjetiti se


plakati grijeheza grije plakati,

kad me bolest stignekajati se

Sli�nori�ni natpis groba Zvekanovoga

prolaziti kao šala

sva svita dobrota prolaze kao šala

brzo, lako prolaziti


proliti krvKrv �e za vas svu proliti,

na križu �e raspet bitiumrijeti


proliti znoj znoj prolio si dragovo�no jako se umoritiPedesetogodištnomu misniku I. Pavlovi�u



94

rastaviti životom/ od

života

jest životom rastavila,s crnom zem�om sastavila

usmrtiti, ubiti koga


rastaviti s glavom

mlogoga je osvojio hata i Tur�ina z glavom rastavio

usmrtiti, ubiti koga


rasrditi lava i leže�e lave rasrdiše izazivati neprijatelja


razbijati glavuš ima si nisam hotio glavu

razbijati.

razmišljati o �emu

složenom/teškom,

napregnuti misli


roniti suzemrtvom �ube ruke, noge,�ube� rone suze mnoge

plakatiOpivae sli�nori�no groba J. A. �olni�a

škripati zubimaonda zubmi škripnem�ut ko gušter viknem

jako se ljutitiSli�nori�ni natpis

groba Zvekanovoga

u�initi ra�unTvojoj, Bože, u �utini

sa mnom ra�un ne u�iniodgovarati za

štoSvemogu�i neba i

zem�e Stvorite�

ugoditi tijelusad ugodi tilu;zašto trpiš silu?

hedonisti�ki uživati


voditi koloprva kolo vodi, i vidi se

ondibiti prvi,

glavni u �emuSvemogu�i neba i

zem�e Stvorite�

zadati mukeznade više putazadat �ute muke

u�initi nekome što loše


živjeti kao slijepac

Živiš kano jedan slipac ne živjeti po pravilima


živjeti naopakokoji živu� naopako

umiraju svakakone živjeti po

pravilimaOpivae sli�nori�no groba J. A. �olni�a

Iz predo�ene tablice vidljivo je da u Ivanoši�evim djelima glagolski frazemi zauzimaju važno mjesto. Analiziraju�i ih i pokušavaju�i ih podijeliti po odre�enim skupinama, o�igledno je da bi jednu skupinu mogli �initi oni koji su povezani s ratnom tematikom koja prevladava u djelima Pjesma od juna�tva viteza Peharnika i Pisma od uzetja Turske Gradiške.

95

U navedenim djelima glagolski frazemi predstavljaju:a) poticaje na borbu i tijek borbe s Turcima (dignuti se na noge, rasrditi lava,

navaliti kao vuk, boj biti) b) hrabrost junaka (proliti znoj, rastaviti s glavom, nemati para)c) kukavi�luk poraženih (dizati se na noge, dolaziti iz srca u noge)d) posljedice bitke (obu�i crno ruho)

Kako u djelima Opivae sli�nori�no groba Jozipa Antuna �olni�a od �olke, Sli�nori�ni natpis groba Zvekanovoga, Svemogu�i neba i zem�e Stvorite� prevladava religiozna tematika ili se pak donosi religiozno-satiri�na slika, u njima se glagolski frazemi uglavnom odnose na grijeh prvih ljudi ili na živote sve�enika koji su opisani. Neupitno je, naj�eš�i su frazemi oni su koji su povezani sa smr�u (proliti krv, rastaviti od života, izgubiti glavu, ispustiti dušu). Neki su od tih frazema toliko u�estali da se pojavljuju više puta u jednom djelu ili su prisutni u više njih. Takvi su primjerice ispu-stiti dušu, proliti krv, izgubiti glavu.

Imeni�ni frazemi

Tablica 2. Imeni�ni frazemi

FrazemDio teksta u kojem se

frazem nalaziZna�enje Djelo

bijeli snijegkao snig bil je,

eto sre�e!snijeg


bijele nogena bijele se noge osovila,bržje bo�e prozor otvorila

nogePisma od uzetja Turske

Gradiške

crna zemljajest životom rastavila,

s crnom zem�om sastavila

zemljaOpivae sli�nori�no groba J. A. �olni�a

desno okoDavor, beže, desno oko

naše

tko ili što velike vrijednosti ili poštovanja; uzor, idol


dobar glasjer se glasu dobromu ne

nadadobra vijest


drvo životaSridinu namisti drveta onoga, kog drvo života

znana dobra i zlaživot




96

hladan znojs ladnim polit znojom,

prid sudca dojdu�istrah,

neugodnostSvemogu�i neba i zem�e

Stvorite�

luda pamettakovu ludu pamet po praznoj mutio glavi

nerazboritostSvemogu�i neba i zem�e

Stvorite�

ljute ranejer sam �utih jadan

dopao ranaopasna, teška

ranaPisma od uzetja Turske

Gradiške

ljuti zmajzmaja z drugom

�utog gazi.zmaj


ljuta zmija

i rimskoga cara sve krajine

da su �ute zmije, Ibrahime

zmijaPjesma od juna�tva viteza

Peharnika

prazna glava

Takovu ludu pamet po praznoj mutio glavi bez pameti


prokleta para

pak prokleta paramene nagovara

porok novcaSli�nori�ni natpis groba

Zvekanovoga

puna vre�atako naglo, bože, sri�a,da je opet puna vri�a bogatstvo


rumena zoraistom što je rumenka

koica,nagizdala rumena zorica

zoraPisma od uzetja Turske

Gradiške

sinje morevodene skupštine nazva

si�a mora moreSvemogu�i neba i zem�e

Stvorite�

složna bra�apo imeni Ze� r mirni,

i egova složna bratja bra�aOpivae sli�nori�no groba J. A. �olni�a

smu�eno oko

od žestoke srdbe tvojesmu�eno je oko moje

zavarana osobaSvemogu�i neba i zem�e

Stvorite�

teško bremei kao jedno teško brimetako grih moj teraši me

teretSvemogu�i neba i zem�e

Stvorite�

zao glasValaj, makar i zli bili

glasovi loša vijestPisma od uzetja Turske

Gradiške

zlatne rije�izlatnim ri�ma izvisuje

pa ovako izpisujelijepe rije�i

Pedesetogodištnomu misniku I. Pavlovi�u

živa glava jedva živu izneo je glavu životPjesma od juna�tva viteza

Peharnika

97

Imeni�nih je frazema u staroj hrvatskoj književnosti mnogo, što potvr�uju tek-stovi mnogih slavonskih pisaca, pa tako i Ivanoši�evi. Neki su od njih zbog �este uporabe postali stalnim epitetima (npr. ljute rane, ljuta zmija, bijeli snijeg, crna no�). Stalni epiteti frazemi su u širem, a ne užem smislu.

Imeni�ne frazeme, kao i glagolske možemo podijeliti u skupine gledaju�i na tematiku djela. Kada govori o prvim ljudima, stvaranju svijeta i grijehu Adama i Eve, Ivanoši� uglavnom koristi imeni�ke frazeme koji su i danas ustaljene sintagme u hr-vatskome jeziku. Takvi su ljuta zmija, drvo života, prva žena, zabranjena jabuka. Nji-ma je besprijekorno mogao opisati biblijske motive u djelu Svemogu�i neba i zem�e Stvorite�, nadasve ispraznost grijeha, a tako�er su neki od njih ( ljuta zmija, zabranjena jabuka), uzrok polaska prvih ljudi u suznu dolinu, kako Ivanoši� naziva ovaj svijet.

U djelima Sli�nori�ni natpis groba Zvekanovoga i Opivanje sli�nori�no groba Jozipa Antuna �olni�a od �olke frazemi uglavnom predo�avaju sve�eni�ki život kao ispravan, pun odricanja i besprijekorne hvalevrijednosti (Opivanje sli�nori�no groba Jozipa Antuna �olni�a od �olke). U te frazeme valja ubrojiti naše gore list = našijenac, dika prava= uzor, dobar �ovjek. Osobitu izražajnost u gore navedenim djelima imaju imeni�ki frazemi povezeni s imenicom smrt. U svojoj koli�ini takvi su frazemi gotovo najbrojniji. I njih bi valjalo podijeliti u dvije skupine. Prvu skupinu imeni�kih frazema povezanih sa smr�u �inili bi oni frazemi koji se odnose na smrt u pravom zna�enju te rije�i. Takvi su frazemi smrtna bolest, crna zemlja. U drugu bismo skupinu mogli ubrojiti frazeme koji se odnose na smrt u prenesenom zna�enju te rije�i (oštra kosa).

U djelima Pisma od uzetja Turske Gradiške, Pjesma od juna�tva viteza Peharni-ka i Pedesetogodištnomu misniku I. Pavlovi�u, imeni�ni frazemi služe za opis juna�kih podviga narodnih junaka u borbi protiv neprijatelja Turaka, za opis bijega poraženih Turaka i opis same bitke. Gotovo su svi od tih frazema prisutni i u govoru današnjih govornika hrvatskog jezika (živa glava = život, dobar glas= dobre vijesti, zao glas = loše vijesti, itd.)

Pridjevni frazemi

Tablica 3. Pridjevni frazemi

FrazemDio teksta u kojem se frazem

nalaziZna�enje Djelo

žedan i gladan i žednu i gladnu,meni fratru jadnu

veliki siromah

Sli�nori�ni nadpis groba Zvekanovoga

stari i mladiRastite �e�adi, i uzmložite se,

i stari i mladi od sad plodite se!svi, sav narod


zdrav(a) živ(a)I horvatska zem�a milazdrava, živa dugo bila

biti zdrav i dugo živjeti




98

Zastupljenost je pridjevnih frazema u Ivanoši�evim djelima iznimno slaba. U djelu Sli�nori�ni nadpis groba Zvekanovoga nalazimo frazem gladan i žedan. Frazem je Ivanoši�u poslužio u opisu života fratra Zvekana, onakvog života kakvoga ga sam fratar, u duhu satire, opisuje. Jedan je pridjevni frazem zastupljen i u djelu Opivae sli�nori�no groba J. A. �olni�a živa zdrava, a odnosi se na veli�anje vlastite domovi-ne i povike neka ona traje (živi) još dugo te da u njoj dugo traje mir. Pridjevni frazem zastupljen je još u djelu Svemogu�i neba i zem�e Stvorite�- stari i mladi (obuhva�a �itavo �ovje�anstvo koje Bog stvara u šestodnevnom ciklusu).

Priložni frazemi

Tablica 4. Priložni frazemi

FrazemDio teksta u kojem se frazem

nalaziZna�enje Djelo

amo-tamoNiti nije takve samo,koji idu amo tamo.

�as u jednom, �as u drugom

smjeru

Opivae sli�nori�no groba

J. A. �olni�a

bez broja psujem duše, vireprez broja i mire.

mnogo, neizmjerno


brže-boljena bijele se noge osovila,bržje bo�e prozor otvorila

BrzoPisma od uzetja Turske Gradiške

kud i kako

Od potoka pako Eufrates zvanog,

kud te�e i kako, ništ ne �ini znanog.

nepoznato, nejasno


od temelja do krova

od teme�a �ak do krova u cijelosti Opivae

sli�nori�no groba J. A. �olni�a

ovdje-ondjeako ono umre onde,ako ovo umre ovde Bilo gdje

Opivae sli�nori�no groba

J. A. �olni�a

tanko po tanko

Istom dok Bog dobri sva tanko po tanko vidi, koja stvori, da

su dobra jako

polako, malo po malo


Priložni su frazemi tako�er rijetki u djelima Antuna Ivanoši�a. Svi su ti frazemi zabilježeni i u suvremenom hrvatskom jeziku. Frazem brže bolje koristi Ivanoši� kada opisuje kako sokol donosi turskoj djevojci loše vijesti, vijesti o porazu vojske njezina naroda. Tada ona, brže bolje dolazi i otvara prozor kako bi što prije mogla �uti kakve

99

joj vijest sokol donosi. Frazemi amo tamo, kud i kako, ovdje ondje odnose se na neo-dre�enost smjera kretanja.

U djelu Opivae sli�nori�no groba J. A. �olni�a prisutan je i jedan složeni fra-zem- od temelja do krova koji ozna�ava spretnost i marljivost, a ponajprije i huma-nitarnu djelatnost sve�enika Josipa Antuna �olni�a koji pomaže svojim župljanima. Tako on zajedno s njima od temelja do krova izgradi mnoge ku�e.

Ustrojstvo frazemskih sintagmi i re�enica

Glagolski frazemi

Glagolski frazemi mogu imati razli�ite ustrojstvo. To potvr�uju i tekstovi Antuna Ivanoši�a. Sastoje se od glagola i imenice; glagola i priloga; glagola, prijedloga i ime-nice; glagola, zamjenice i imenice; glagola, zamjenice, prijedloga i imenice.

a) glagol + imenica

Primjeri:

izgubiti glavu (= umrijeti), razbijati glavu (= izrazito misliti), ispustiti dušu (= umrijeti), škripati zubima (= ljutiti se), plakati grijehe (= kajati se), roniti suze (=jako plakati)

b) glagol + prilogPrimjer:živjeti naopako (= ne živjeti po pravilima)

c) glagol + prijedlog + imenicaPrimjeri:primiti za zlo (= ne prihvatiti što kao dobro), pasti na pamet (= sjetiti se, prisjetiti se), rastaviti s glavom (= umoriti, ubiti koga), dirati u stršene (= izazivati neprijatelje), rastaviti od života (= umoriti, ubiti koga)

d) glagol + zamjenica + imenica Primjer: kititi se trnjem (= trpjeti kaznu)

e) glagol + zamjenica + prijedlog + imenica Primjer: dizati se na noge (= bježati)



100

f) glagol + prijedlog + zamjenica + imenicaPrimjer:obratiti na svoju ruku (= preobratiti, prisvojiti)

Imeni�ni frazemi

Kao i glagolski, tako i imeni�ni frazemi imaju razli�ita ustrojstva. U djelima An-tuna Ivanoši�a nalazimo imeni�ne frazeme koji se sastoje od pridjeva i imenice; dviju imenica; prijedloga i imenice; prijedloga i dviju imenica.

a) prijedlog + imenica1 Primjeri: na svitlo (= razjasniti što), pred o�ima (= nešto što je jasno; imati što u blizini), na glasu (= poznat)

b) pridjev + imenica Primjeri: crna zemlja (= zemlja), sinje more (= more), ljuti zmaj (= zmaj), bijeli snijeg (= snijeg), bijele noge (= noge), živa glava (= život), dobar glas(= dobre vijest), zao glas (= loše vijesti)

c) imenica + imenica Primjer: drvo života (= život)

d) imenica + prijedlog + imenica Primjeri: kip i prilika (= identi�no), svije�a u mraku (= razjašnjenje, jasno�a)

Pridjevni frazemi

Pridjevni frazemi iz djela Sli�nori�ni nadpis groba Zvekanovoga i Svemogu�i neba i zem�e Stvorite� sastoje se od dvaju pridjeva ili od dvaju pridjeva povezanih veznikom.

1 Frazemi se dijele na sveze rije�i, fonetske rije�i te re�enice. Sveze rije�i su najbrojnije, a podrazumijevaju najmanje dvije punozna�ne naglašene sastavnice. U ovom primjeru govorimo o fonetskim rije�ima, a to zna�i da se frazem sastoji od dviju sastavnica od kojih je barem jedna punozna�na i samostalna.

101

a) pridjev + pridjev Primjer: zdrav(a) živ(a) (= biti zdrav i dugo živjeti)

b) pridjev + veznik + pridjev Primjer: žedan i gladan (= s nedostacima), stari i mladi (= svi ljudi)

Priložni frazemi

Priložni se frazemi kod Ivanoši�a sastoje od dvaju priloga, od dvaju priloga po-vezanih veznikom, sveze prijedloga i imenice ili sveze dvaju prijedloga i dviju imenica.

a) prilog + prilog Primjeri: amo- tamo (= besciljno kretanje); ovdje-ondje (= bilo gdje)

b) prijedlog + imenica Primjer: bez broja (= mnogo, neizbrojivo)

c) prilog + veznik + prilog Primjer: kud i kako (= nepoznato, nejasno)

d) pridjev + prijedlog + pridjev Primjer: tanko po tanko (= polako, malo po malo)

e) prijedlog + imenica + prijedlog + imenica Primjer: od temelja do krova (= u cijelosti)

Frazemske re�enice u djelima Antuna Ivanoši�a

Kada je Ivanoši� pisao svoja djela, dakle, po�etnih i zrelih godina 18. stolje�a, barok je u hrvatskoj književnosti polako odmicao, ostalo je od njega još malo, a oni veliki barokni književnici Dubrovnika, svoje su ovozemaljske domove polako napu-štali. Me�utim, u Slavoniji �e kasno, ve� na razme�u baroka i rokokoa Antun Kanižli� napisati Svetu Rožaliju panormitansku divicu. U tom Kanižli�evu razdoblju i Antun Ivanoši� napisao je svoje tekstove. Oni imaju barokne elemente, ali nisu u potpunosti bliski s elementima didakti�ke književnosti karakteristi�ne za hrvatsku književnost 18.



102

stolje�a i njezine najvažnije predstavnike Ka�i�a i Reljkovi�a. Satir iliti divji �ovik, Razgovor ugodni naroda slovinskoga puni su savjeta hrvatskomu narodu, savjeta koji su �esto predo�eni varijantama frazemskih re�enica. Svrsishodno, obi�nom puku razu-mljivije. Ne u tolikoj mjeri, ali ipak i kod Ivanoši�a možemo prona�i i neke elemente te pou�ne književnosti, približene i razumljivije puku. Iz toga izvedeno, i u djelima Antuna Ivanoši�a možemo nai�i na re�enice, poslovice koje bismo mogli odrediti fra-zemskim re�enicama. Me�utim, kako je izrazito teško nešto sigurno odrediti frazem-skom re�enicom, kako je upitno jesu li poslovice uop�e frazemske re�enice, ovaj rad donosi primjere takvih re�enica koje bi se mogle odrediti frazemskima.

U Opivanju sli�nori�nom groba Jozipa Antuna �olni�a od �olke dio glasi: jer tko ho�e fatat ptice, / svoje dobit u mrižice, /on ne va�a da klipi�e/ med e baca pak da vi�e. Navedena je re�enica u prenesenom zna�enju, a Ivanoši� ju koristi prilikom opisa dobro�instava Antuna �olni�a. Govore�i kako je �olni� svih srdca pridobio, opominje Ivanoši� izrekom kako ne bi bio �olni� vrijedan hvale da nije od po�etaka sudjelovao u pospješenju uvjeta života mještana s kojima je dolazio u doticaj, da nije držao sve u redu. Dakle, ptice predstavljaju njegovu veliku vrijednost koju je me�u narodom stekao jer je svoj posao odra�ivao na pametan i dobronamjeran na�in. U istome djelu spominje se i re�enica kod mene se brez � škala/ kroji kapa, pravda dili . U cijelosti je ona u prenesenom zna�enju, a dolazi na mjestu u kojemu �olni� daje vili Smrti rije�. Naime, ona govori kako joj je nepotreban posrednik (� škal), odvjetnik ili tko drugi. Time daje na znanje ljudima da je ona ta koja sama, uz naredbu Boga, odlu�uje o tijeku i duljini njihova života.

Dok u Sli�nori�nom nadpisu groba Zvekanovoga, Ivanoši� nije koristio �itave re�enice koje bi se mogle protuma�iti kao frazemske, u djelu Svemogu�i neba i zem�e Stvorite� koristi takve. Takva je re�enica Dao sam mog što Bogu, da mi spravi u zalo-gu. Koristi ju Ivanoši� odmah nakon predgovora djelu, u samom po�etnom poglavlju kada govori o Božjoj snazi i njegovoj neupitnoj veli�ini. Obra�a se grješnim ljudima daju�i im poduku kako se odnositi prema Bogu. Tako govori da �e kažnjeni biti, da �e dug platiti oni koji se usude re�i da su dali sve Bogu, što su god mogli i da sada od njega o�ekuju zauzvrat sve najbolje.

U istom djelu, kada govori o stvaranju prvih ljudi, Ivanoši� koristi biblijsku re�e-nicu I dva �eju tila jedno tilo biti. Time nazna�uje da je Bog stvorio muškarca i ženu, istina kao dva tijela, no dva tijela koja �e živjeti zajedno, nadopunjavati se i zajedno pridonositi boljemu u raju zemaljskom.

Još bi se jedna re�enica u djelu Svemogu�i neba i zem�e Stvorite� mogla protu-ma�iti kao frazemska: Svekrva je sri�a,/ nije prava mati,/ koje k�i nesri�a/ mogla bi se zvati. Belizar, glasoviti vojskovo�a, postaje siromašan i traži milostinju od drugih ljudi. Milostinju traži govore�i o vlastitoj sre�i koju naziva crnom i nestalnom. Govori da je sre�a svekrva, a ne majka, dakle nije ona uz �iju je prisutnost zajam�ena sigur-nost, ona maj�inska, neupitna.

Osim toga u bilješkama nalazimo dvije poslovice iz Ovidijeva djela koje je Ivanoši� usustavio u svoga Spasite�a. Prva je Škripom najmaom plaši se pera golub (Terretur minimo pannae stridore columba.), koja govori koliki bi strah od Boga tre-bao imati �ovjek jer iza slijedi (…) a ti se ne plašiš gromovite sile nebeske (…). Druga

103

je Danguba smrti tebi nego smrt bude kaštiga ve�ja (Mors minus paenae quam mora mortis habet.), kojom Ivanoši� isti�e veliku sramotu prvih ljudi i veliku kaznu, koja bi od smrti ve�a mogla biti.

U Pjesmi od juna�tva viteza Peharnika, koja govori o junaštvu ogulinskog obr-stara i pobjedi nad Turcima koji su napadali Drženik-grad. Prilikom planiranja napada na taj grad, turski beg govori svojoj vojsci: „ako Drženik ne osvojim grada,/ valaj �e mi opuznuti brada.“. Beg, dakle, spominje, mogli bismo re�i, na neki na�in daje obe-�anje o osvajanju grada, daju�i dio svoga tijela (bradu) kao jamca. Danas se �esto �uje sli�na re�enica, tako�er u prenesenom smislu (neka mi ispadne ruka). Na kraju, izgu-bivši bitku, Turci su bili razo�arani i ljutiti na svoga bega te mu se obra�aju : „Projdi se belaja, da ne bude od nas Turaka šala.“ Zahtijevali su da ozbiljno prihvati vodstvo, a kad su vidjeli da je poraz o�igledan poslovicom ga opominju da je trebao bolje obaviti posao vo�e i da se tada poraz ne bi dogodio.

Zaklju�ak

Cilj je ovoga rada bio prikazati naju�estalije frazeme u Ivanoši�evim djelima, prikazati njihovu ulogu i vrijednost u cjelini teksta. Brojnost frazema u Ivanoši�evim tekstovima, ina�e postojana i u ostalim tekstovima stare hrvatske književnosti, izni-man je pokazatelj važnosti takvih jezi�nih tvorevina, koje su tada prvenstveno koristile približavanju odre�enih pojava i okolnosti širim narodnim masama, obi�nom puku. Važno je primijetiti kako se zna�ajan korpus frazema iz, kako ostalih, tako i Ivanoši�e-vih djela, zadržao i u današnjem jeziku, odnosno ostao je malo izmijenjen do danas. U cjelokupnosti izri�aja naših starijih autora, frazemi su odigrali iznimno važnu ulogu u pojednostavljenju samoga teksta, ali i u stilskom oblikovanju stihova. Bogatstvo naših starih tekstova u�iniše frazemi neupitnim, kao što je rekao J. W. Goethe:

„Zbirka anegdota i maksima za svjetskog �ovjeka najve�e je blago ako one prve umije na prikladnom mjestu ubaciti u razgovor i ako mu ove druge u pravi �as padnu na pamet.“ (Pismo prijatelju Carlu Friedrichu Zelteru, 26. studenog 1825.)

Uspijevalo je to i Ivanoši�u s frazemima.

Literatura

Jel�i�, Dubravko 2004. Povijest hrvatske književnosti, Zagreb: Naklada Pavi�i�Fink, Željka 2000. Tipovi frazema – fonetskih rije�i, u: Zbornik radova 3, Rije�ki � lo-

loški dani, Rijeka, 93-94Frani�evi�, Marin; Švelec, Franjo; Bogiši�, Rafo 1974. Povijest hrvatske književnosti,

knjiga 3, Od renesanse do prosvjetiteljstva, Zagreb: Liber 331- 332Koleni�, Ljiljana 1998. Rije� o rije�ima, Osijek: Pedagoški fakultet 75-187Mateši�, Josip 1982. Frazeološki rje�nik hrvatskoga ili srpskog jezika, Zagreb: Škol-

ska knjigaMelvinger, Jasna 1984. Leksikologija, Osijek: Pedagoški fakultet 90-96



104

Menac, Antica 1970/1971.O strukturi frazeologizama, u Jezik br.1, 1-4 Menac, Antica 2007. Hrvatska frazeologija,Zagreb: KNJIGRA 16-21

Izvori

Ivanoši�, Antun 1940. Opivanje sli�nori�no groba Jozipa Antuna �olni�a od �olke, u: Stari pisci hrvatski, Knjiga XXVI. Pjesme Antuna Kanižli�a, Antuna Ivanoši�a i Matije Petra Katan�i�a, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti

Ivanoši�, Antun 1940. Sli�nori�ni natpis groba Zvekanovoga, u: Stari pisci hrvatski, Knjiga XXVI. Pjesme Antuna Kanižli�a, Antuna Ivanoši�a i Matije Petra Katan-�i�a, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti

Ivanoši�, Antun 1940. Svemogu�i neba i zemlje Stvoritelj u: Stari pisci hrvatski, Knjiga XXVI. Pjesme Antuna Kanižli�a, Antuna Ivanoši�a i Matije Petra Katan�i�a, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti

Ivanoši�, Antun 1940. Pedesetogodištnomu misniku Ivanu Pavlovi�u u: Stari pisci hr-vatski, Knjiga XXVI. Pjesme Antuna Kanižli�a, Antuna Ivanoši�a i Matije Petra Katan�i�a, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti

Ivanoši�, Antun 1940. Pisma od uzetja Turske Gradiške u: Stari pisci hrvatski, Knjiga XXVI. Pjesme Antuna Kanižli�a, Antuna Ivanoši�a i Matije Petra Katan�i�a, Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti

Ivanoši�, Antun 1940. Pjesma od juna�tva viteza Peharnika u: Stari pisci hrvatski, Knjiga XXVI. Pjesme Antuna Kanižli�a, Antuna Ivanoši�a i Matije Petra Katan-�i�a, Zagreb:Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti

http://www.quoteid.com/Johann_Wolfgang_von_Goethe.html Zadnji posjet 14.12.2012.

105

UDK 81’367

81’37



Marina Staži�RUBNI DATIVNI PRIJEDLOZI U

SUVREMENOM HRVATSKOM JEZIKU

Sažetak

U radu se kre�e od popisa prijedloga u hrvatskome jeziku koji se navodi u Prak-ti�noj hrvatskoj gramatici Dragutina Raguža. Izdvajaju se dativni prijedlozi koji se istražuju u Hrvatskom �estotnom rje�niku i normativnim priru�nicima suvremenoga hrvatskoga jezika. Pretpostavka je da �e dativni prijedlozi imati malu pojavnost u Hrvatskom �estotnom rje�niku jer se dativ danas obilježava kao padež koji se teži osloboditi prijedloga, a uz to pokazuje i velike normativne neujedna�enosti jer da-tivni prijedlozi sve više postaju genitivnima. Rubnost je opisanih dativnih prijedloga nadomak, nasuprot, unato� i usprkos uvjetovana njihovim zna�enjem u prijedložnom izrazu, stoga se umjesto njih rabe i druge rije�i i prijedložni izrazi istoga zna�enja, te pojavljivanjem navedenih prijedloga uz genitiv, što norma ne preporu�uje. Navedno potvr�uje da je dativ padež koji se u suvremenom hrvatskom jeziku, osobito u njego-vu razgovornom stilu, teži osloboditi prijedloga i postati besprijedložnim izrazom. Opisom se najmanje u�estalih dativnih prijedloga otvara pitanje poprjedloženja i odre-�ivanja vrste gramatikaliziranih rije�i te neuskla�enost rje�nika i gramati�kih priru�-nika. Analiza je utemeljena na normativnim priru�nicima, gramatikama suvremenoga hrvatskog jezika i primjerima iz Hrvatske jezi�ne riznice Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Klju�ne rije�i: prijedlozi, dativni prijedlozi, Hrvatski �estotni rje�nik, �estota, normativni priru�nici, gramatikalizirane vrste rije�i, poprjedloženje.

Prijedlozi u jezikoslovnoj literaturi

O prijedlozima se, kao vrsti nepromjenjivih rije�i, u hrvatskim gramatikama pronalaze vrlo sli�na odre�enja te razvrstavanje prijedloga s obzirom na tvorbu, koje se me�usobno razlikuje nazivljem i pripadnoš�u prijedloga odre�enoj tvorbenoj vr-sti. Uz prijedloge se kao vrstu rije�i nužno postavlja pitanje njihova leksi�koga i


106

sintakti�koga zna�enja. Pisci hrvatskih gramatika razli�ito ih odre�uju. U Glaso-vima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika prijedlozi (prepozicije) odre�uju se kao pomo�ne gramati�ke rije�i koje ozna�uju podre�enost jedne punozna�ne rije�i drugoj i time izri�u me�usobni odnos predmeta ili radnji koje izri�u punozna�ne rije�i. (Težak, Babi�, 2007: 558) Odre�enje prema kojem su prijedlozi suzna�ne, nepromjenjive rije�i kojima se upu�uje na odnose me�u predmetima ili doga�ajima prona�i �emo i u Gramatici hrvatskoga jezika: za gimnazije i visoka u�ilišta.1 (Sili�, Pranjkovi�, 2007: 242)

Dragutin Raguž u Prakti�noj hrvatskoj gramatici piše: „Prijedlozi su nepromjenljiva vrsta rije�i koje, kao dopuna padežnom susta-

vu (sustavu padežnih oblika), pokazuju razli�ite gramati�ke odnose me�u rije�ima unutar re�enice. Prijedlozi su zapravo dopuna padežnom sustavu za obilježavanje razli�itih odnosa me�u rije�ima unutar re�enice.“ (Raguž, 1997: 116)

U Hrvatskoj gramatici prijedlozi se odre�uju kao rije�i koje izri�u razli�ite odnose izme�u onog što zna�e imenice ili na što upu�uju zamjenice. (Bari� i dr., 2005: 277)

Sanda Ham u Školskoj gramatici hrvatskoga jezika prijedlozima kao nepro-mjenjivoj vrsti rije�i odre�uje re�eni�nu ulogu: „Re�eni�na je uloga prijedloga izri-canje odnosa izme�u rije�i sa sklonidbom i ostalih rije�i u re�enici.“ (Ham, 2007: 98)

Zajedni�ko je tim odre�enjima upu�ivanje na odnose koje prijedlozi kao vr-sta rije�i iskazuju, što upu�uje na isticanje njihova kategorijskoga zna�enja, koje je sintakti�ki odre�eno. Navedeno bi zna�ilo da su prijedlozi rije�i koje se mogu prou�avati tek u suodnosu s drugim rije�ima, skupovima rije�i ili re�enicama na sintagmatskoj razini. (Rišner, 1999: 55)

Pojam nepunozna�nosti koji se pojavljuje uz prijedloge zna�io bi izostanak leksi�koga zna�enja. Me�utim, suvremena su sintakti�ka istraživanja pozornost usmjerila upravo na opisivanje zna�enja prijedložno-padežnih izraza.2 Tako Ivo Pranjkovi� u Drugoj hrvatskoj skladnji navodi i sljede�e: „I prijedlozi kao suzna�ne rije�i imaju leksi�ka zna�enja unato� tome što su ona gramatikalizirana, a to zna�i uop�ena i sinsemanti�na (suzna�na), ovisna o kontekstu u puno ve�oj mjeri nego zna�enja samozna�nih rije�i.“ (Pranjkovi�, 2001: 30).

Suzna�ne rije�i, koje se, osim nepunozna�nima, nazivaju još i službenima, po-mo�nima ili gramatikaliziranima, karakteristi�ne su po tome što im je zna�enje u manjoj mjeri leksi�ko, ili uop�e nije leksi�ko, a u puno ve�oj mjeri gramati�ko ili pragmati�ko, uop�eno, ovisno o zna�enju drugih rije�i s kojima se te rije�i pojavlju-ju u sklopu ve�ih sintakti�kih jedinica. (Pranjkovi�, 2005: 19)

Veza se prijedloga s rije�i koja je u kojem kosom padežu u hrvatskim gramati-kama naziva prijedložnim ili prijedložno-padežnim izrazom. U Hrvatskom se jezi�-1 U daljnjem tekstu bit �e korišten samo prvi dio naslova: Gramatika hrvatskoga jezika 2 Kao primjer može poslužiti zbornik radova znanstvenog skupa Drugi sintakti�ki dani, na-slovljen Sintaksa padeža, objavljen 2010. godine.

107

nom savjetniku u poglavlju o prijedlozima donosi i manje poglavlje o prijedložnim izrazima koji pretpostavlju vezu prijedlog + padežna rije�. Navode se �etiri oblika prijedložnih izraza, prema kojima su prijedložni izrazi:

1. – svaka sveza prijedloga i padežne rije�i (na grani, u glavi, s prijateljem)

2. – prijedložni izrazi s visokim stupnjem gramatikaliziranosti koji su izgubili primarna semanti�ka svojstva i više ne ozna�uju konkretne pojmove nego se ponašaju kao prava gramati�ka sredstva ozna�uju�i odnose me�u pojmovima (za vrijeme, pod utjecajem, na štetu)3

3. – prijedložni izrazi s jednozna�nom priložnom funkcijom, tj. ustaljeni izri-�aji i fraze �ije se ustrojstvo ne može razbijati umetanjem drugih rije�i (za inat), te višesložna prijedložna sveza s funkcijom pravoga prijedloga u (s)vezi s

4. – nekadašnji prijedložni izrazi koji su postali pravi složeni prijedlozi. Neki su sasvim izgubili svoja prvotna leksi�ka zna�enja (uo�i, nadomak, pored), a neki su ih zadržali (dovrh, nasuprot, nasred) (Bari� i dr., 1999: 196).

Uz naglašavanje sintakti�ke nesamostalnosti u opisima se prijedloga �esto imenuju vrste rije�i koje slijede, tj. koje zajedno s prijedlogom �ine prijedložni izraz. U Hrvatskoj gramatici navodi se da su to imenice i zamjenice, u Raguževoj se spo-minju rije�i sa sklonidbom, ali se ne konkretizira vrsta: „Prijedlozi stoje neposredno ispred rije�i u nekom padežnom obliku.“ (Raguž, 1997: 116) U Školskoj se gramati-ci hrvatskoga jezika, autorice S. Ham, tako�er spominju rije�i sa sklonidbom, ali se naglašava da su to naj�eš�e imenice i zamjenice. (Ham, 2007: 98)

Vlasta Rišner u �lanku Prijedlozi nekad i danas opravdano primje�uje kako ve-�ina hrvatskih gramati�ara ne navodi priloge kao vrstu rije�i koja može �initi prijed-ložni izraz. Da su i prilozi rije�i koje mogu stajati iza prijedloga u prijedložnom izrazu, autorica potvrde nalazi u starijoj doma�oj i stranoj literaturi:

„Tomo Mareti� još krajem 19. stolje�a (1899. godine) opisuje uporabu prijedlo-ga s ‘padežima’, ali i s prilozima i �itavim re�enicama. Da se prijedlozi rabe i ispred priloga može se pro�itati u još nekim, stranim gramatikama. U Dudenovoj se gramatici kao rije�i koje stoje iza prijedloga navode imenice, zamjenice, pridjevi i prilozi, a kao valentne se rije�i koje uvode prijedložni izraz opisuju glagoli, imenice i pridjevi. Au-torice Gramatike srpskohrvatskog jezika za strance Pavica Mrazovi� i Zora Vukadino-vi� kao mogu�e dijelove prijedložnih izraza uz prijedloge tako�er navode imenice, pri-djeve, zamjenice i priloge, uz napomenu da se prilozi rabe rijetko.“ (Rišner, 2005: 43)

U Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika autori navode odre�e-nje prijedloga kao pomo�nih gramati�kih rije�i koje ozna�uju podre�enost jedne pu-nozna�ne rije�i drugoj i time izri�u me�usobni odnos predmeta ili radnji koje izri�u punozna�ne rije�i. Sintagma „punozna�ne rije�i“ pretpostavlja i priloge, ali se oni u

3 Autori Hrvatskog jezi�nog savjetnika navedene prijedložne izraze ne smatraju prijedlozima, kao što to �ine J.Sili� i I. Pranjkovi� u Gramatici hrvatskoga jezika, zato što se veza izme�u sastavnica prijedložnoga izraza može „razbiti“ umetanjem drugih rije�i, npr. pod utjecajem / pod njegovim jakim utjecajem.

Marina Stažić: Rubni dativni prijedlozi u suvremenom hrvatskom jeziku


108

daljem tekstu ne spominju, nego se kaže: „Prijedlozi stoje ispred imenica i zamjenica.“ (Težak, Babi�, 2007: 558)

U Gramatici hrvatskoga jezika, priru�niku za osnovno jezi�no obrazovanje, istih autora Stjepka Težaka i Stjepana Babi�a, imenicama i zamjenicama dodaju se i druge osamostaljene rije�i: pridjevi, pridjevne zamjenice i brojevi, ali se prilozi kao dio pri-jedložnoga izraza ne spominju. (Težak, Babi�, 2000: 162).

Jedino autori Gramatike hrvatskoga jezika, Josip Sili� i Ivo Pranjkovi�, navode i priloge kao sastavnicu prijedložnoga izraza:

„Prijedlozi dolaze uz kose padeže imenskih rije�i, tj. imenica (npr. pokraj pe�i), (poimeni�enih) pridjeva (npr. na engleskom), zamjenica (npr. kod njih) i uz priloge (npr. do danas), te �ine s njima prijedložne tagmeme.“ (Sili�, Pranjkovi�, 2007: 244)

Iz re�enoga se može zaklju�iti da se prijedlozi u svim gramatikama opisuju uz padeže koje zahtijevaju te se govori o prijedlozima koji mogu stajati samo uz jedan padež (najviše je takvih prijedloga uz genitiv, koji uza se sve �eš�e, osobito u razgovornom jeziku, veže i prijedloge iz drugih padeža; npr. dativni se prijedlozi usprkos, unato� sve �eš�e rabe uz genitiv) ili više njih. Najviše se prijedloga, uz opis njihova zna�enja, navodi u Prakti�noj hrvatskoj gramatici D. Raguža. Navedeno potvr�uju i ostale gramatike u kojima se u poglavlju o prijedlozima donosi popis prijedloga uz odre�ene padeže i zna�enja koja dobivaju prijedlozi u prijedložno-padežnim izrazima.

Podjela prijedloga

Osim opisa prijedloga važno je spomenuti i njihovu podjelu prema dvama krite-rijima: s obzirom na tvorbu i s obzirom na odnose s padežima, tj. leksi�ko-semanti�ka svojstva. U razli�itim se gramatikama pojavljuju i razli�iti popisi prijedloga koji pri-padaju odre�enoj tvorbenoj vrsti. Mogu�e je izdvojiti dva na�ina razvrstavanja prijed-loga s obzirom na tvorbu. Prvi je i naj�eš�a podjela prijedloga s obzirom na tvorbu, a obuhva�a �etiri vrste:

1. - prijedlozi kao netvorbene rije�i (u, na, iz)

2. - prijedlozi složeni od dvaju prijedloga (usred, naspram, iznad)

3. - prijedlozi složeni od prijedloga i imenice (navrh, podno, umjesto)

4. - prijedlozi nastali poprjedloženjem samih imenica (�elo, kraj, mjesto) i pri-loga (niže, prije, više). (Težak, Babi�, 2007: 559).

Razvrstavanje koje se pronalazi u Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika može se usporediti s onim u Hrvatskoj gramatici, u kojoj se prijedlozi prema sastavu dijele na:

1. – prave (primarne) prijedloge; to su oni prijedlozi koji služe samo kao pri-jedlozi i �ije se zna�enje danas ne može izvesti ni iz koje druge rije�i (u, na, iz). Odgo-varali bi prvoj tvorbenoj vrsti, tj. prijedlozima kao netvorbenim rije�ima u Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika.

109

2. – neprave (sekundarne) prijedloge; to su oni prijedlozi �ije se zna�enje može povezati sa zna�enjem i osnovom koje druge rije�i. Mogu biti izvedeni i složeni.

a) Izvedeni su prijedlozi oni koji nastaju okamenjivanjem kakvog oblika ime-nice u akuzativu i instrumentalu (�elo, kraj, putem) te one rije�i koje se upotrebljava-ju i kao prilozi i kao prijedlozi (niže, prije, više). Navedeni bi prijedlozi odgovarali �etvrtoj tvorbenoj vrsti u Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika, koja obuhva�a prijedloge nastale poprjedloženjem samih imenica i priloga.

b) Složeni prijedlozi nastaju iz veze dvaju prijedloga (usred, naprama, iznad) ili prijedloga i imenica (navrh, podno, namjesto). Odgovarali bi drugoj i tre�oj tvor-benoj vrsti prijedloga, opisanoj u Glasovima i oblicima hrvatskoga književnog jezika. (Bari� i dr., 2005: 278)

Drugo je razvrstavanje, a s obzirom na tvorbu prijedloga, ono koje pronalazimo u Gramatici hrvatskoga jezika u kojoj se prijedlozi dijele na:

1. - proizvedene (podrijetlom motivirane)

2. - neproizvedene (podrijetlom nemotivirane). (Sili�, Pranjkovi�, 2007: 242)

Usporede li se ove podjele s prethodnima može se uo�iti da neproizvedeni pri-jedlozi odgovaraju netvorbenima, odnosno pravim (primarnim) prijedlozima, a svi ostali prethodno nabrojeni prijedlozi u Glasovima i oblicima hrvatskoga književnog jezika (druga, tre�a i �etvrta tvorbena vrsta) te u Hrvatskoj gramatici (tzv. nepravi, se-kundarni prijedlozi) odgovarali bi proizvedenim prijedlozima. Novost je u navedenoj gramatici jedino to što obuhva�a nešto širi opseg prijedloga jer autori u proizvedene prijedloge ubrajaju i glagolske priloge (zahvaljuju�i, isklju�ivši), ali i ustaljene prijed-ložno-padežne izraze (na osnovi, s obzirom na, u skladu s). (Sili�, Pranjkovi�, 2007: 243)

Posebno je razvrstavanje prijedloga s obzirom na odnose prema padežima, odno-sno s obzirom na leksi�ko-semanti�ka svojstva, prema kojem se razlikuju:

1. – dimenzionalni prijedlozi; obilježava ih mjerljivost (dimenzionalnost). S obzirom na prirodu te dimenzionalnosti oni mogu biti podijeljeni u dvije skupine:

a) prostorni (lokalni)

b) vremenski (temporalni) prijedlozi

2. – nedimenzionalni prijedlozi; svojstveno im je neko od apstraktnijih, poj-movnih zna�enja, tj. zna�enja koja se ti�u logi�kih odnosa. Takva su, primjerice, zna-�enja modalnosti, instrumentalnosti, kumulativnosti, partitivnosti, � nalnosti, kauzal-nosti itd. (Pranjkovi�, 2001: 7)

Prijedlozi s dativom u jezikoslovnoj literaturi

Popis je prijedloga koji se slažu s dativom u jezikoslovnim priru�nicima neu-jedna�en. Razlog je tomu �injenica što se u hrvatskom standardnom jeziku s dativom slaže malo prijedloga, a osim toga oni su �esto (osobito kad dolaze u zna�enju koje



110

ponavlja osnovno zna�enje dativa) zališni, posebno prijedlozi k i prema. Ostali dativni prijedlozi (nadomak, nadohvat, nasuprot, usprkos i protiv) dolaze sve �eš�e s geni-tivom , iako se preporu�uje njihova uporaba s dativom. Prema tomu, dativ je padež koji u hrvatskome jeziku, osobito u njegovu razgovornom stilu, teži oslobo�enju od prijedloga, suprotno od lokativa koji je uvijek prijedložni padež. (Sili�, Pranjkovi�, 2007: 220-221)

U Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika samo s dativom idu prijedlozi: k, proti, nasuprot i usuprot. S genitivom i dativom: protiv, spram(a), su-prot, uprkos, usprkos i unato�, a s dativom i lokativom prijedlog prema4 i stariji oblik pram(a). (Težak, Babi�, 2007: 565)

J. Sili� i I. Pranjkovi� u Gramatici hrvatskoga jezika dativnim prijedlozima sma-traju sljede�e prijedloge: k, prema, nadomak, nadohvat, nasuprot (usuprot), usprkos, protiv5 i unato�. Navedeni autori u opisu pojedinih padeža prijedloge nasuprot, uspr-kos, unato�, nadomak i nadohvat opisuju i uz genitiv i uz dativ, iako se bez obzira na padež rabe uvijek u istom zna�enju. (Sili�, Pranjkovi�, 2007: 212.-218)

U Hrvatskoj se gramatici dativnim prijedlozima smatraju prijedlozi k, proti,nadomak, nasuprot, unato�, usprkos, uprkos. (Bari� i dr., 2005: 279)

S. Ham u Školskoj gramatici hrvatskoga jezika dativnim prijedlozima smatra prijedloge k, prema, nasuprot, unato�, usprkos. U navedenoj se gramatici posebno isti�e razlika izme�u dativa i lokativa, što prijedlog prema �ini isklju�ivo dativnim prijedlogom:

„Dativ i lokativ jednine u svih se imenica razlikuju po tom što je lokativ uvijek s jednim od prijedloga: u, na, o, po, pri. Lokativni prijedlozi ne mogu biti s dativom. Prema tomu, dativ i lokativ jednine ne razlikuju se nastavcima, nego prijedlozima s kojima se slažu. Lokativ nikada ne može biti bez svojih prijedloga, što zna�i da je lokativ prijedložni izraz, a dativ može biti sam ili s prijedlozima k, prema, nasuprot, unato�, usprkos.“ (Ham, 2007: 36)

U tablici prijedloga D. Raguža u Prakti�noj hrvatskoj gramatici prijedlozi su s dativom k(a), nasuprot, usprkos, nadomak, prema, unato�. (Raguž, 1997: 117) Autor isti�e da se dativ danas sve više teži osloboditi prijedloga zato što je dativ padež s nekoliko prijedloga koji teže genitivu (nadomak, nasuprot, usprkos, unato�) i s dva (prema i ka) koji zna�e samo usmjerenost prema cilju, što izražava i sam padežni oblik

4 U radu se ne govori o prijedlogu prema kao dativnom ili lokativnom prijedlogu zato što se prijedlog prema u �estotniku ne pojavljuje kao prijedlog male �estote. 5 Prijedlog protiv danas je �eš�i uz genitiv. U trima se promatranim priru�nicima (Glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika, Hrvatska gramatika i Gramatika hrvatskoga jezika) spominje i stilski obilježena uporaba prijedloga proti uz dativ. O tome govori i Jadranka Savi� u �lanku Prijedložno-padežne sveze u hrvatskim gramatikama 19. i 20. st., u kojem zaklju�uje: „Prijedlog proti promijenio je padež uz koji je stajao u 19.st. Prijedlog proti imaju svi slovni�ari 19.st. s dativom. Dakle, do Mareti�a prijedlog proti(v) ide samo s dativom, od Mareti�a samo s dativom (po Dani�i�u) i s genitivom (po Karadži�u).“ (Savi�, 1999: 68) U Hrvatskom jezi�nom savjetniku prijedlog je proti danas zastarjeli prijedlog koji se rabio s dativom, umjesto njega rabi se prijedlog protiv, ali samo s genitivom jer je uporaba s dativom normativno nepravilna. (Bari� i dr., 1999: 191-192)

111

dativa bez prijedloga pa se navedeni prijedlozi mogu izostaviti. D. Raguž navodi kako je uporaba prijedloga nadomak, nasuprot, usprkos, unato� uz genitiv protivna zahtjevu jezi�ne norme, iako se danas sve �eš�e slažu s genitivom. (Raguž, 1997: 137-138) 6

Jezi�na se norma o uporabi navedenih prijedloga provjerava u Hrvatskom jezi�-nom savjetniku:

1. – Prijedlog se nadomak pojavljuje i uz genitiv i uz dativ. Posve je tanka nijansa u razlici izme�u genitivne i dativne rekcije. Uz genitiv prijedlog ozna�uje da se što nalazi/doga�a u neposrednoj blizini pojma u genitivu (Bitka se vodila nadomak grada) i ta je rekcija �eš�a u jeziku, a uz dativ da se što doga�a nedaleko ili na strani suprotnoj pojmu u dativu (Nadomak ku�i �uli su se hitci). (Bari� i dr., 1999: 185)

2. – Nasuprot se pojavljuje samo uz dativ. Dva su savjeta:

a) prijedlog nasuprot ne može dolaziti s genitivom

b) upotrebljava se samo za prostorne odnose (ukoliko se rabi kako bi se nazna�ilo stajalište suprotno pojmu u dativu, bolje je umjesto prijed-loga nasuprot koristiti prijedloge usprkos, unato� ili prilog protivno). (Bari�, i dr., 1999: 186)

3. – Prijedlog usprkos7 može stajati samo s dativom, a uporaba je uz genitiv po-grješna. Bliskozna�an je prijedlogu unato�, a male su razlike u uporabi: usprkos dolazi kada je rije� o svjesnoj radnji (npr. Usprkos savjetima u�inio je po svojemu, ali Unato� nevremenu sve se dobro završilo) i naj�eš�e uz osobe, živa bi�a (npr. usprkos tebi, ali unato� mržnji). (Bari� i dr., 1999: 194)

4. – Prijedlog unato� dolazi samo s dativom, a slaganje s genitivom nije dobro, npr. *Unato� toga svi su bili sretni, ispravno je unato� tomu... (Bari�, i dr., 1999: 194)

Iz re�enoga se može zaklju�iti da se samo prijedlog nadomak u Hrvatskom jezi�-nom savjetniku javlja i uz genitiv i uz dativ, dok su ostali prijedlozi (nasuprot, usprkos i unato�) samo dativni.

U sljede�oj se tablici prikazuje popis dativnih prijedloga i odnos suvremenih jezikoslovnih priru�nika prema njima. U popisu ne�e biti nabrojeni zastarjeli prijedlozi suprot i usuprot.

6 U tablici se prijedloga koju donosi D. Raguž autoru potkrala jedna pogrješka. Prijedlog se nadomak javlja kao prijedlog samo s jednim padežom, ali je vjerojatno pogrješkom stavljen i u stupac s genitivom i u stupac s dativom, stoga se prijedlog nadomak opisuje i uz genitiv i uz dativ. Re�eno je ve� da autor navodi kako prijedlozi nadomak, nasuprot, unato� i usprkos sve više dolaze i uz genitiv, bez obzira na normativnu preporuku. Da je došlo do pogrješke potvr�uje i to što se ostali prijedlozi (nasuprot, unato� i usprkos) u tablici pojavljuju samo s dativom kao prijedlozi koji idu s jednim padežom pa su s dativom, sukladno tomu, i opisani. (Raguž, 1997: 117) 7 U dvama se priru�nicima, Hrvatskoj gramatici i Glasovima i oblicima hrvatskog književnog jezika, u popisu prijedloga koji idu s dativom ravnopravno javlja i prijedlog uprkos. Taj se prijedlog izjedna�uje u Hrvatskom jezi�nom savjetniku s prijedlogom usprkos (uprkos + D � usprkos), što potvr�uje da je rije� o jednom prijedlogu istoga zna�enja.



112

Tablica 1. Dativni prijedlozi u jezikoslovnoj literaturi – odnos gramati�ara prema njima

PrijedloziGlasovi i

obliciHrvatska gramatika

Sili�-Pranjkovi�

D.RagužHrv. jez.

sav.S. Ham

k D D D D D D

prema D/L L D D/L D/L D

nadomak - D G/D G/D G/D -

nasuprot D D G/D D (*G) D D

u(s)prkos G/D D G/D D (*G) D D

unato� G/D D G/D D (*G) D D

nadohvat 1 - - G/D G G/D -

proti(v) G/D G/D G/D G G -

spram G/D - G G G/D -

Dativni prijedlozi u Hrvatskom �estotnom rje�niku8

Popis se dativnih prijedloga (k(a),prema, nasuprot, usprkos, nadomak, unato�) uzima iz Prakti�ne hrvatske gramatike, autora D. Raguža, a �estota je istražena u Hr-vatskom �estotnom rje�niku, autorâ Maje Bratani�, Milana Moguša i Marka Tadi�a9. Pritom valja uzeti u obzir ograni�enost korpusa �estotnika i podatak da su pojavnice uzete iz kratkoga razdoblja tekstova objavljenih od Krležina Povratka Filipa Lati-novi�a 1935. pa do 1978. godine, kada je zapo�et rad na rje�niku. Hrvatski �estotni rje�nik, iako zamišljen i nazvan milijunskim, nakon isklju�ivanja imena i rješavanja ostalih leksikografskih problema, obaseže 952.327 pojavnica. Kako su pojavnice raz-vrstane u pet potkorpusa, ozna�enih s D (drama), N (novine), P (proza), S (stihovi) i U (udžbenici), svaki je potkorpus �inilo 200 000 pojavnica. Pojavnice su u �estotnom rje�niku razvrstane uz pojedine leme (leksikografske natuknice), a o metodologiji rada autori u predgovoru kažu:

„Sama je ra�unalna obrada korpusa obavljena u dva koraka. U prvome su na-pravljeni abecedni, �estotni rje�nik pojavnica te njihova konkordancija. U drugome su koraku sve pojavnice koje pripadaju istoj lemi morale biti njoj pridružene kako bi se dobila �estota svake leme.“ (Moguš, Bratani�, Tadi� 1999: 11)

8 U Predgovoru se rje�nika spominju i popularni, kra�i nazivi �estotnik i tzv. Mogušev kor-pus, prema glavnom uredniku zbornika i glavnom istraživa�u. U daljnjem �e se tekstu rabiti kra�i naziv �estotnik. 9 Na internetu je dostupna prezentacija navedenoga autora u kojoj se može više doznati o samoj izradi rje�nika, njegovu sadržaju i sl., vidi na: www.hnk.ffzg.hr/txts/mt4frq_ljubljana/mt4frq_ljubljana.PPT (pogledano 24. sije�nja 2013.).

113

Sve pojavnice koje pripadaju istoj lemi odre�uju njezinu apsolutnu �estotu, koju �ini ukupan broj razli�itih oblika pojedine rije�i.

�estota je navedenih prijedloga dana u Tablici 2, koja slijedi. Uz prijedlog se stavlja padež i potkorpusi u kojima se navedeni prijedlozi pojavljuju. Iako se prijedlog unato� u �estotniku javlja samo kao prilog, pojavljuje se u tablici kako bi se usporedila njegova �estota.

Tablica 2. Dativni prijedlozi u „Hrvatskom �estotnom rje�niku“

prijedlog padež �estota potkorpusi

prema D/L 1236 DNPSU

k(a) D 428 (D)NPS(U)

usprkos D 34 DNPSU

nasuprot D 25 DNPSU

nadomak G/D 3 - NPS -

prilog padež �estota potkorpusi

unato� D 34 DNP - U

U tablici se uo�avaju najmanje u�estali dativni prijedlozi: usprkos, unato�, na-suprot i nadomak10 i prijedlozi prema i k(a) koji imaju ve�u �estotu uporabe. Zna�enja su ovih prijedloga sljede�a:

1. – nadomak zna�i blizinu cilja (nadomak uspjehu)

2. – nasuprot zna�i suprotan položaj i suprotstavljen položaj (nasuprot njima stoji sam)

3. – unato� i usprkos zna�e isto, tj. imaju dopusno-suprotno zna�enje (unato� njihovim željama, usprkos �injenici da su svi zdravi...) (Raguž, 1997: 138)

10 Svi nabrojeni prijedlozi, osim prijedloga unato�, mogu iz stilskih razloga stajati i poslije imenice i zamjenice. Zbog toga što je naziv prijedlog odre�en svojim mjestom uz punozna�nu rije�, neki ovako uporabljene prijedloge nazivaju posljelozima (pripada im i prijedlog radi). S gledišta podjele na vrstu rije�i posljelozi se ne mogu izdvajati u posebnu vrstu. (Težak, Babi�, 2007: 558-559)



114

Prijedlog nadomak

Prijedlog je nadomak sekundarni, složeni prijedlog sastavljen od prijedloga i imenice (na + domak). U �estotniku ima samo tri pojavnice u potkorpusima novina, proze i stihova pa bi se lako mogao opisati uz ostale najmanje u�estale hrvatske prijed-loge (npr. prijedlozi nakraj i zaradi tako�er imaju tri pojavnice).11

U normativnim se priru�nicima naj�eš�e javlja i kao genitivni i kao dativni prijedlog s odre�enim iznimkama: u Hrvatskoj se gramatici nadomak opisuje samo kao dativni prijedlog dok se u Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika ne pojavljuje kao prijedlog ve� kao prijedložno-padežni izraz, s napomenom: „Tako se rije�i nadohvat, nadomak upotrebljavaju kao veza prijedloga i imenice: na dohvat, na domak, i pišu se odvojeno. (Težak, Babi�, 2007: 560) U ostalim se normativnim priru�nicima nadomak pojavljuje kao prijedlog što zna�i da je proces poprjedloženja završio. U Hrvatskom jezi�nom savjetniku prijedlog se nadomak opisuje kao pravi slo-ženi prijedlog koji je izgubio svoja prvotna leksi�ka svojstva. (Bari� i dr., 1999: 196).

Rubnost se prijedloga nadomak ne može objašnjavati u�estalijom uporabom prijedložno-padežnoga izraza na domak niti pripadnoš�u zastarjelim prijedlozima, što se potvr�uje i u jezikoslovnim priru�nicima, u kojima nadomak ima sasvim nor-malnu uporabu u suvremenom hrvatskom jeziku. Pretpostavke za objašnjavanje rubnosti prijedloga nadomak mogle bi se potražiti u samom zna�enju prijedloga. J. Sili� i I. Pranjkovi� u Gramatici hrvatskoga jezika donose opis zna�enja prijedloga uz odgovaraju�e padeže tako da se pojedine grupe prijedloga istoga ili sli�noga zna-�enja zajedno opisuju. Jedno je poglavlje naslovljeno Genitiv s prijedlozima blizu, kod, kraj (pokraj), pored, nadomak, nadohvat, u i mimo. Zajedni�ko je navedenim prijedlozima da uz genitiv ozna�uju odnos me�u predmetima kojima je svojstvena blizina, s tim da je jednima više svojstveno mirovanje predmeta koji se nalaze u prostornome odnosu, a drugima kretanje. Prijedlog se nadomak obi�no koristi kad je rije� o odnosu izme�u jednoga predmeta i drugoga predmeta (mjesta) tako da se do njega brzo može sti�i (npr. Bio je ve� nadomak cilja12 kad mu se to dogodilo). (Sili�, Pranjkovi�, 2007: 212-213)

Budu�i da prijedlog nadomak zna�i blizinu cilja (Raguž, 1997: 138), pretpo-stavka je da se može zamjeniti u�estalijim prijedlogom blizu u istome zna�enju. U �estotniku se rije� blizu pojavljuje samo kao prilog (ima 118 pojavnica u svim potkorpusima što svjedo�i o njegovoj ve�oj uporabi spram prijedloga nadomak).

11 Vlasta je Rišner na 9. Rije�kim � lološkim danima 2012. održala izlaganje s temom Rub-ni hrvatski prijedlozi. U izlaganju je opisala najmanje u�estale hrvatske prijedloge (posred, okolo, navrh, uime, nadomak, nakraj, zaradi, poradi, namjesto, naspram) prisutne u gra�i Hrvatskoga �estotnog rje�nika, a posebnu je pozornost posvetila okamenjenim instrumen-talima imenica, koje se u u suvremenih gramati�ara opisuju kao imenice, kao prilozi ili kao prijedlozi. Istraživanje je potvrdilo neujedna�enost opisa gramatikaliziranih vrsta rije�i: pri-jedlozi nastali poprjedloženjem imenica ili sraš�ivanjem prijedložnih izraza u hrvatskoj se normativnoj literaturi opisuju ne samo kao prijedlozi nego �esto kao imenice ili prilozi, što nema veze s njihovim morfosintakti�kim obilježjima.12 Navedena je imenica u genitivu jer autori prijedlog nadomak opisuju uz genitiv, napominju-�i da norma preporu�uje uporabu prijedloga nadomak s dativom.

115

Normativni su priru�nici tako�er neujedna�eni. U Glasovima i oblicima hrvat-skoga književnoga jezika blizu je prilog, ali se može pojaviti i u prijedložnoj službi. Autori ga ni tada ne nazivaju prijedlogom nego upravo prilogom u prijedložnoj služ-bi. (Težak. Babi�, 2007: 559-560)

U Hrvatskoj se gramatici prijedlog blizu ubraja me�u sekundarne i to izvedene prijedloge jer je nastao poprjedloženjem priloga, a danas se može upotrebljavati i kao prilog (uz glagole) i kao prijedlog (uz imenice). (Bari� i dr., 2005: 278) I u osta-lim se normativnim priru�nicima blizu smatra i prijedlogom i prilogom. Zamjena bi u ve� navedenom primjeru bila ovakva: Bio je ve� nadomak cilja/cilju kad mu se to dogodilo. / Bio je ve� blizu cilja kad mu se to dogodilo.

U konkretnom se djelu Vježbanje života u Hrvatskoj jezi�noj riznici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, autora Nedjeljka Fabrija, prijedlog nadomak javlja samo u jednom primjeru: Plovili su nadomak kopna. Genitivni je prijedlog jer ozna-�uje da se što nalazi/doga�a u neposrednoj blizini pojma u genitivu, prema tome zamjenjiv je prijedlogom blizu: Plovili su blizu kopna. Prijedlog blizu u istom djelu ima 7 pojavnica.

Prijedlog nasuprot

Prijedlog je nasuprot sekundarni, složeni prijedlog, nastao iz veze dvaju pri-jedloga. Norma ga preporu�uje uz dativ, premda danas sve �eš�e dolazi i uz genitiv. U �estotniku ima 25 pojavnica u svim potkorpusima, a javlja se i kao prilog sa samo 2 pojavnice.13 Budu�i da se pojavljuje u svim potkorpusima, može se zaklju�iti da je danas u sasvim normalnoj uporabi u suvremenom hrvatskom jeziku i to �eš�e kao prijedlog nego kao prilog.

U jezikoslovnim se priru�nicima pojavljuje i srodan prijedlog usuprot. Autori Hrvatskoga jezi�noga savjetnika smatraju ga zastarjelim (Bari� i dr., 1999: 195), što se potvr�uje i u Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika jer se prijedlog usuprot nabraja s ostalim prijedlozima koji su rijetki po uporabi. (Težak, Babi�, 2007: 562) Budu�i da su istoga zna�enja J. Sili� i I. Pranjkovi� smatraju ga sinonimnim s prijedlogom nasuprot te ga stavljaju u zagradu. (Sili�, Pranjkovi�, 2007: 217)

Normativna je preporuka uporaba prijedloga nasuprot samo za ozna�avanje pro-stornih odnosa dok je stajalište suprotno pojmu u dativu bolje ozna�avati prijedlozima usprkos, unato� ili prilogom protivno14 (npr. Nasuprot njihovoj volji, u�inio je sasvim druk�ije/ usprkos, unato�, protivno njihovoj volji...) (Bari� i dr., 1999: 186)

Pretpostavke za objašnjavanje rubnosti prijedloga nasuprot mogle bi se opet po-tražiti u samom zna�enju prijedloga. Ukoliko prijedlog ozna�ava stajalište suprotno

13 U jezikoslovnim priru�nicima ne spominje se mogu�nost uporabe rije�i nasuprot kao prilo-ga, kao što je bilo s rije�i blizu. 14 J. Sili� i I. Pranjkovi� kad navode primjere u kojima se rabi prijedlog nasuprot(usuprot) navode i normativno neprihvatljiv primjer: Postupili su usuprot njegovoj želji. (Sili�, Pranj-kovi�, 2007: 223) Prema normativnom savjetu u Hrvatskom jezi�nom savjetniku re�enica bi glasila ovako: Postupili su unato�/usprkos/protivno njegovoj želji.



116

pojmu u dativu (u razgovornom jeziku i u genitivu) norma preporu�uje uporabu u�e-stalijih prijedloga unato� ili usprkos te priloga protivno. U prethodno navedenim pri-mjerima zamjena ovim rije�ima zvu�i obi�nije i �eš�e u razgovornom jeziku. Ukoliko se prijedlog nasuprot upotrebljava za izricanje prostornih odnosa, što je i njegova normativna uporaba, zamjenjiv je �eš�im padežnim izrazom preko puta. Primjer iz Gramatike hrvatskoga jezika: Nasuprot školi nalazilo se kazalište lutaka može glasiti i ovako: Preko puta škole nalazilo se kazalište lutaka.

Navedeno se potvr�uje u �lanku Ivane Matas Ivankovi� Izražavanje prostornih zna�enja prijedložno-padežnim izrazima,15 u kojem autorica popis prijedložno-padež-nih izraza s prostornim zna�enjem navodi prema sli�nosti i tako uspostavlja odre�ene sinonimne nizove. Budu�i da se prijedlog nasuprot i prijedložno-padežni izraz preko puta nalaze opisani zajedno kao sinonimni niz u situaciji kada se objekt lokalizacije nalazi na suprotnoj strani od lokalizatora16, mogu se smatrati me�usobno zamjenjivi-ma kada izri�u prostorno zna�enje, kao u sljede�em primjeru:

... kad sam kao dijete promatrao Kazališni trg s impozantnom zgradom Hrvatskog narodnog kazališta, smještenog nasuprot Sveu�ilišnoj zagradi. (Vjesnik, 2003.)

Primjer bi mogao glasiti i ovako: ... smještenog preko puta Sveu�ilišne zgrade. U sljede�em se primjeru rubnost prijedloga nasuprot vidi u tome što se prijedlog

rabi uz genitiv: ... nasuprot ameri�ke diplomatske misije u Havani... (Vjesnik, 2003.) Budu�i da norma preporu�uje uporabu prijedloga nasuprot uz dativ, primjer bi

glasio: ... nasuprot ameri�koj diplomatskoj misiji u Havani. U navedenom primjeru nasuprot nema prostorno zna�enje pa nije zamjenjiv

padežnim izrazom preko puta, a osim toga normativno se predlaže zamjena prijed-logom unato�, usprkos ili prilogom protivno ukoliko prijedlog nasuprot nema pro-storno zna�enje. Primjer bi glasio ovako: ... unato�/usprkos ameri�koj diplomatskoj misiji u Havani.

Prijedlozi unato� i usprkos

Prijedlog je unato� netvorben, odnosno pravi (primarni) prijedlog, za razliku od prijedloga usprkos koji pripada sekundarnim, izvedenim prijedlozima jer se rabi i kao istoimeni prilog. (Bari� i dr., 2005: 278)

U Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika prijedlog usprkos pripada prijedlozima koji su složeni od prijedloga i imenice, odnosno tre�oj tvorbenoj vrsti u razvrstavanju prijedloga. (Težak, Babi�, 2007: 559) U navedenoj se gramatici može pro�itati sljede�a tvrdnja:

„Granica vrsta rije�i u preobrazbi veoma je neodre�ena pa se neke rije�i mogu protuma�iti dvojako. Sraš�ivanjem pa poprjedloženjem nastao je i prijedlog usprkos

15 �lanak je dostupan na internetskoj stranici Zagreba�ke slavisti�ke škole www.hrvatskiplus.org (pogledan, 26.sije�nja 2013.) 16 Ono �emu se odre�uje mjesto naziva se objektom lokalizacije, a ono s pomo�u �ega se objektu lokalizacije odre�uje mjesto naziva se lokalizatorom.

117

(uprkos). Još se jasno vide i sastavni dijelovi i izvorno zna�enje.“ (Težak, Babi�, 2007: 560)

Iz napisanoga se vidi da se Hrvatska gramatika ne slaže s Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika (prijedlog je usprkos nastao od prijedloga i imenice te pripada tre�oj tvorbenoj vrsti) jer prijedlog usprkos ne smatra sekundarnim, složenim (prijedlozi nastali od prijedloga i imenice) ve� izvedenim prijedlozima.

U Hrvatskom �estotnom rje�niku o�ekivalo bi se, prema re�enom, da se usprkos pojavljuje i kao prijedlog i kao prilog, a unato� samo kao prijedlog. U �estotniku dola-zi do neslaganja jer se unato� uop�e ne pojavljuje kao prijedlog ve� kao prilog (ima 34 pojavnice u potkorpusima DNP – U), a nesumnjivo se radi o prijedlogu, što potvr�uju svi jezikoslovni priru�nici. S druge strane, prijedlog se usprkos pojavljuje samo kao prijedlog (ima 34 pojavnice u svim potkorpusima), dok se u Hrvatskoj gramatici na-zna�uje kao rije� koja se uz glagole može rabiti i kao prilog. I u Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika usprkos se pojavljuje u poglavlju o prilozima namjere. (Težak, Babi�, 2007: 556)

Premda se oba prijedloga opisuju u gramatikama zajedno kao prijedlozi koji ima-ju dopusno zna�enje (Sili�, Pranjkovi�, 2007: 218) ili kao istozna�nice u Prakti�noj hrvatskoj gramatici: „Unato� i usprkos zna�e isto, tj. imaju dopusno-suprotno zna-�enje (unato� njihovim željama, usprkos �injenici da su svi zdravi...) (Raguž, 1997: 138), ipak se radi o me�usobnom bliskozna�nom odnosu, što preporu�uje Hrvatski jezi�ni savjetnik:

„Usprkos dolazi tada kada je rije� o svjesnoj radnji (npr. Usprkos savjetima u�inio je po svojemu, ali Unato� nevremenu sve se dobro završilo) i naj�eš�e uz osobe, živa bi�a, a unato� uz neživo (npr. usprkos tebi, ali unato� mržnji)“ (Bari� i dr., 1999: 194)

Rubnost se prijedloga unato� i usprkos može objasniti na ovaj na�in jer se uz pojavnost ovih prijedloga u �estotniku otvara pitanje odre�ivanja vrste gramatikalizi-ranih rije�i. Jedna od mogu�ih pretpostavki odre�ivanja rubnosti navedenim prijedlo-zima je i �injenica da se dativ u suvremenom hrvatskom jeziku teži osloboditi prijed-loga. Prema tomu, može se pretpostaviti da se umjesto prijedloga usprkos i unato� za izricanje dopusno-suprotnih zna�enja rabe druge rije�i ili op�enito postupci kojima se u suvremenom hrvatskom jeziku može izricati dopusnost.

I. Pranjkovi� u �lanku Izražavanje dopusnosti u hrvatskom jeziku17 govori o mogu�nostima izražavanja dopusnih odnosa na razini jednostavne re�enice, na razini složene re�enice i na razini teksta. Posebno se govori o naravi dopusnoga zna�enja, koje po�iva na razbijanju uzro�no-posljedi�nog ili uvjetnoga odnosa (ili na spajanju uzro�no-posljedi�noga odnosa i odnosa suprotnosti) te o prijedlozima, subjunktorima i konektorima kojima se dopusnost gramatikalizira. Natipi�niji i daleko naj�eš�i na�in izricanja dopusnosti jest subordinacija, pri �emu se koriste brojni veznici i �estice (ma, makar, god, sve, baš, neka, taman i sl.) (Pranjkovi�, 2002: 401-403) S obirom na to, „rubni“ se prijedlozi unato� i usprkos tako�er rabe u hrvatskome jeziku, ali su manje

17 Navedeni je �lanak autor objavio i u knjizi Druga hrvatska skladnja 2001.godine.



118

u�estali jer se za izricanje dopusnosti rabe druga jezi�na sredstva, što ide u prilog tvrd-nji da je dativ padež koji se danas teži osloboditi prijedloga.

U sljede�im se primjerima pokazuje da se prijedlozi unato� i usprkos smatraju „rubnima“ zato što se rabe s genitivom, unato� normi koja ih preporu�uje uz dativ:

Kata Šolji� se i danas, unato� velike tuge i boli, bori za Hrvatsku. (Vjesnik, 2004.)

Francuz Thomas Voeckler nije uspio izdržati još jedan dan u društvu kojemu objektivno ne pripada, usprkos velike borbenosti u ovoj je etapi bio 54. (Vjesnik, 2004.)

Dopusnost se može izre�i preoblikuju li se navedene re�enice u zavisno složene dopusne re�enice s veznikom iako:

Iako tuguje, Kata Šolji� i danas se bori za Hrvatsku. Francuz Thomas Voeckler nije uspio izdržati još jedan dan u društvu kojemu

objektivno ne pripada. Iako se trudio, u ovoj je etapi bio 54. Analizom najmanje u�estalih dativnih prijedloga potvr�uje se sljede�e:- Naju�estaliji dativni prijedlozi k i prema pripadaju netvorbenim, pravim (pri-

marnim prijedlozima. Ostali manje u�estali dativni prijedlozi prema tvorbi su sekun-darni, izvedeni (usprkos) i složeni (nadomak, nasuprot). Iznimka je prijedlog unato� koji je tako�er netvorben, primarni prijedlog.

- Za razliku od najmanje u�estalih prijedloga u �estotniku, koji se pojavljuju samo u odre�enim potkorpusima, dativni se prijedlozi rabe u svim potkorpusima, osim prijedloga nadomak koji bi svojom �estotom (3 pojavnice u potkorpusima novina, proze i stihova) pripadao me�u deset najmanje u�estalih hrvatskih prijedloga, što je pokazalo izlaganje V. Rišner na Rije�kim � lološkim danima 2012. s temom Rubni hrvatski prijedlozi.

- Upitan je padež uz koji se navedeni prijedlozi javljaju. Prema Tablici 4 jedi-no je prijedlog k(a) samo dativni prijedlog u svim jezikoslovnim priru�nicima. Ostali se promatrani prijedlozi rabe i s drugim padežima: prema i s lokativom, nadomak, nasuprot, unato� i usprkos i s genitivom. Norma priznaje samo uporabu prijedloga nadomak i s dativom i s genitivom jer postoji tanka nijansa u razlici izme�u dativne i genitivne rekcije.

- Otvara se pitanje poprjedloženja i odre�ivanja vrste gramatikaliziranim ri-je�ima i neuskla�enost rje�nika i gramati�kih priru�nika. Rije� se nasuprot javlja u �estotniku i kao prijedlog i kao prilog; unato� se javlja samo kao prilog, premda je ne-sumnjivo rije� o prijedlogu u gramati�kim priru�nicima; rije� je usprkos u �estotniku samo prijedlog, iako je u gramati�kim priru�nicima opisana i kao prilog. Razlog je tomu vjerojatno i onaj na koji ukazuje Vanja Šva�ko u �lanku Prijedložni izraz kao gramati�ka i leksikografska jedinica da se u rje�nicima opisuju jezi�ne jedinice �esto izdvojene iz re�eni�nog konteksta (Šva�ko, 1994: 310).

119

- Najmanje u�estali dativni prijedlozi svoju rubnost ne pokazuju zamjenom s istoimenim prijedložno-padežnim izrazom.18 Zamjena nekim drugim rije�ima vezana je uz zna�enja navedenih prijedloga pa je jedna od pretpostavki da �e se za izražavanje odre�enoga zna�enja, umjesto dativnih prijedloga, rabiti neka druga jezi�na sredstva ili kra�i i u�estaliji prijedlozi te padežni izrazi. Time se potvr�uje i proces nestanka prijedloga uz padežnu rije� u dativu. Mogu�i su usporedni odnosi sljede�i: nadomak- blizu, nasuprot- preko puta, unato�, usprkos- ostala jezi�na sredstva za izricanje dopu-snosti (npr. veznici dopusnih re�enica).

Literatura

Babi�, Stjepan; Brozovi�, Dalibor; Škari�, Ivo; Težak, Stjepko 2007. Glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, Zagreb: Globus Bari�, Eugenija; Hude�ek, Lana; Koharovi�, Nebojša; Lon�ari�, Mijo; Lukenda, Mar-

ko; Mami�, Mile; Mihaljevi�, Milica; Šari�, Ljiljana; Šva�ko, Vanja; Vukojevi�, Luka; Ze�evi�, Vesna; Žagar, Mateo 1999. Hrvatski jezi�ni savjetnik, Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine

Bari�, Eugenija; Lon�ari�, Mijo; Mali�, Dragica; Paveši�, Slavko; Peti, Mirko; Ze-�evi�, Vesna; Znika, Marija 2005. Hrvatska gramatika, Zagreb, Školska knjiga

Ham, Sanda 2007. Školska gramatika hrvatskoga jezika, Zagreb: Školska knjigaIvankovi� Matas, Ivana, Izražavanje prostornih zna�enja prijedložno-padežnim izrazi-

ma, dostupno na www.hrvatskiplus.org, Zagreba�ka slavisti�ka škola.Moguš, Milan; Bratani�, Maja; Tadi�, Marko 1999. Hrvatski �estotni rje�nik, Zagreb:

Zavod za lingvistiku � lozofskog fakulteta, Školska knjiga Pranjkovi�, Ivo 2001. Druga hrvatska skladnja: sintakti�ke rasprave, Zagreb: Hrvatska

sveu�ilišna nakladaPranjkovi�, Ivo 2005. „Suzna�ne rije�i i njihove vrste“, u: Zbornik zagreba�ke slavi-

sti�ke škole 2004., Zagreb Pranjkovi�, Ivo 2002. „Izražavanje dopusnosti u hrvatskom jeziku“, u: Rije�ki � lološki

dani, Stolac, Diana (ur.), Rijeka: Filozofski fakultet Sveu�ilišta u Rijeci Raguž, Dragutin 1997. Prakti�na hrvatska gramatika, Zagreb, Medicinska nakladaRišner, Vlasta 2005. „Prijedlozi nekad i danas“, u: Zbornik zagreba�ke slavisti�ke ško-

le 2004., Zagreb Rišner, Vlasta 1999. „O nepromjenjivim rije�ima u gramatikama“, u: Jezikoslovlje,

god. II., br. 2-3, Iz jezi�ne suvremenostiRišner, Vlasta 2012. Rubni hrvatski prijedlozi, izlaganje na Rije�kim � lološkim danimaSili�, Josip, Pranjkovi�, Ivo 2007. Gramatika hrvatskoga jezika: za gimnazije i visoka

u�ilišta, Zagreb: Školska knjiga

18 Prijedlog se nadomak jedino u Glasovima i oblicima hrvatskoga književnoga jezika opisuje kao prijedložni izraz na + domak, ostali priru�nici imaju nadomak isti�u�i da je poprjedlože-nje završilo.



120

Savi�, Jadranka 1999. „Prijedložno-padežne sveze u hrvatskim gramatikama 19. i 20. stolje�a“, u: Jezikoslovlje, god. II., br. 2-3, Iz jezi�ne suvremenosti

Šva�ko, Vanja 1994. „Prijedložni izraz kao gramati�ka i leksikografska jedinica“, u: Filologija, br. 22-23

Težak, Stjepko, Babi�, Stjepan 2000. Gramatika hrvatskoga jezika: priru�nik za osnovno jezi�no obrazovanje, Školska knjiga: Zagreb

Izvori:

Hrvatska jezi�na riznica, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, dostupna na internet-skoj adresi: http://riznica.ihjj.hr

www.hnk.ffzg.hr/txts/mt4frq_ljubljana/mt4frq_ljubljana.PPThttp://savjetnik.ihjj.hr/savjet.php?id=56/

1 Prijedlog se nadohvat u Glasovima i oblicima hrvatskoga književnog jezika ne spominje kao prijedlog ve� kao prijedložno-padežni izraz koji se mora pisati odvojeno, isto je i s prijedlogom nadomak ( na dohvat, na domak). (Težak, Babi�, 2007: 560) U Hrvatskoj se gramatici prijedlog nadohvat spominje u poglavlju o tvorbi prijedloga kao sekundarni, složeni prijedlog, ali ne i u popisu s pripadaju�im padežima, tako da se ne može zaklju�iti uz koji se padež u navedenoj gramatici rabi.

121

UDK 81’37

81’367

Pregledni rad

Primljen 2. prosinca 2012., prihva�en za tisak 18. prosinca 2012.

Barbara Kruži�

O KR�MARIMA I MENADŽERIMA KRATKE OSNOVE KONCEPTUALNOG INTEGRIRANJA

SažetakU ovom �e se radu ukratko pokušati predstaviti teorija konceptualne integra-

cije Gilesa Fauconniera i Marka Turnera koja se danas smatra nadopunom teori-je konceptualne metafore Georgea Lakoffa i Marka Johnsona. Na samom po�etku objasnit �e se temeljne postavke teorije konceptualne integracije, nakon �ega �emo ju usporediti s teorijom konceptualne metafore da bismo ih mogli staviti u me�usob-ni odnos, a na samom kraju analizirat �emo nekoliko primjera da bi funkcioniranje teorije konceptualne integracije bilo jasnije i razvidnije.

Klju�ne rije�i: konceptualna metafora, konceptualna integracija, protu�inje-ni�ni iskazi

Tko, što i kada?Teorija konceptualne integracije razvila se devedesetih godina dvadesetoga

stolje�a u radovima Gilesa Fauconniera i Marka Turnera (1996, 1999, 2002) kao još jedan u nizu kognitivnih mehanizama, uz konceptualnu metaforu i metonimiju, u okviru kognitivne lingvistike. Preduvjete su za ovu teoriju stvorili George Lakoff i Mark Johnson (1980., 2000.) tuma�e�i nastanak novih metafora u svojoj knjizi Me-taphors We Live By. Te se dvije teorije smatraju suprotstavljenima, no zapravo jedna bez druge ne idu jer „konceptualna metafora shva�a se kao jedan tip konceptualne integracije“ (usp. Kövecses, 2006: 280; Matovac, Tanackovi� Faletar; 2009: 134), a teško je zamisliti da bi se teorija konceptualne integracije razvila bez postavki i preduvjeta koje joj je stvorila konceptualna metafora. U ovom �e se radu prihvatiti postavka Darka Matovca i Gorana Tanackovi�a Faletara da su teorija konceptualne integracije i teorija konceptualne metafore „krajnje to�ke istoga kontinuuma u pro-cesu stabilizacije zna�enja kroz u�estalu uporabu“ (Matovac, Tanackovi� Faletar; 2009: 150) o �emu �e rije�i biti kasnije u radu.


122

Kako zapravo izgleda konceptualna integracija?

Glavna je razlika izme�u ovih dviju teorija u broju domena koje obuhva�a-ju. Konceptualna metafora podrazumijeva dvodomenski pristup - izvornu i ciljnu domenu izme�u kojih postoje izravne poveznice, dok konceptualna integracija po-drazumijeva �etverodomenski pristup koji umjesto domene koristi naziv „mentalni prostor“ (Fauconnier i Turner: 1996). Druga je bitna razlika što konceptualnu meta-foru koristimo za konvencionalne metafori�ke izraze „koji su široko rasprostranjeni me�u pripadnicima odre�ene kulture“ (Matovac, Tanackovi� Faletar; 2009: 134). Konceptualna pak integracija može objasniti ve�i broj pojmova i � gurativnih iska-za koji „nisu motivirani konceptualnim metaforama“ (Matovac, Tanackovi� Faletar, 2009: 135), kao što su protu�injeni�ni iskazi1, analogije, konceptualne promjene, metafora, znanstvena otkri�a, gramatika, dizajn, itd. (Fauconnier, Turner, 1999:76).

S obzirom da je o teoriji konceptualne metafore u više navrata bilo rije�i (usp. Kruži�, Lovri�, Maksimovi�: 2010.) ovdje se ne�emo dodatno zadržavati objašnja-vaju�i ju, ve� �emo samo dati kratak vizualni podsjetnik:

IZVORNA DOMENA CILJNA DOMENASlika 1. Konceptualna metafora

Dakle, kada za djevojku kažemo da je procvjetala zapravo se pozivamo na konceptualnu metaforu LJUDI SU BILJKE, kod koje bi biljke bile izvorna domena, a lju-di ciljna domena. Tako si ljude kao kognitivno teže dostupne entitete približavamo uz pomo� biljaka kao kognitivno lakše dostupnih i konkretnijih entiteta.

S obzirom da ve� Lakoff i Johnson isti�u ograni�enja konceptualne metafore prilikom objašnjavanja pojedinih izraza � gurativne naravi razvila se potreba za no-vim, višedomenskim pristupom koji bi mogao „stati na kraj“ takvim i novim metafo-ri�kim izrazima koji se nisu mogli u potpunosti objasniti postoje�im mehanizmima. Stoga je razvijena teorija konceptualne integracije. Rekli smo ve� da se model kon-ceptualne integracije sastoji od �etiri mentalna prostora2:

1 O protu�injeni�nim iskazima detaljnije se može pro�itati u Belaj, Branimir, Goran Tanacko-vi� Faletar (2006.) „Protu�injeni�ne uvjetne re�enice, mentalni prostori i metonimija u kon-tekstu teorije konceptualne integracije“. Suvremena lingvistika 62.2: 151-181. Ovdje �emo samo dati nekoliko primjera u svrhu objašnjenja konceptualne integracije.2 Fauconnier i Turner (2002:40) mentalne prostore de� niraju kao „male konceptualne pakete koji nastaju za vrijeme govorenja sa svrhom lokalnoga razumijevanja i djelovanja“.

123

1) ulazni prostor 1 i 2 koji su srodni ciljnoj i izvornoj domeni konceptualne metafore,

2) generi�ki prostor u koji se preslikavaju zajedni�ki elementi dvaju ulaznih prostora i

3) projekcijski prostor ili blend (usp. Tanackovi� Faletar, neobjavljeni semi-nar) u kojemu se zapravo odvija sam proces konceptualne integracije, tj. ujedinje-njem ulaznih prostora u projekcijskom nastaje novi scenarij. Autori teorije navode kako je ovaj prostor “dinami�an i otvoren prema razli�itim mogu�nostima interpre-tacije“ (Fauconnier, Turner, 2002: 37). Naravno, ta interpretacija ovisi ponajviše o kulturi, iskustvu i mašti pojedinca.

Slika 2. Teorija konceptualne integracije (Fauconnier i Turner, 2002: 46)

Naj�eš�e se konceptualna integracija objašnjava na primjeru budisti�kog sve�e-nika (Fauconnier, Turner: 1999, 2002) tako da �emo i mi ovdje iskoristiti taj primjer. Poznata zagonetka kaže da budisti�ki redovnik kre�e u zoru jednog dana i penje se na planinu. Ondje provede nekoliko dana meditiraju�i, a potom ponovno u zoru krene dolje. Postavlja se pitanje: postoji li trenutak u kojemu je redovnik na istom mjestu na povratku na kojemu je bio i na odlasku na planinu. Iako se �ini kompliciranom, ovu zagonetku možemo pojednostaviti upravo koriste�i konceptualnu integraciju tako što �emo redovnikov odlazak i povratak zamisliti kao da dvije osobe hodaju istovremeno, jedna od vrha, druga od podnožja planine te potražiti trenutak u kojemu �e se one susresti. Kada to „preto�imo“ u konceptualnu integraciju u ulaznim prostorima imamo osobe koje u zoru kre�u na put, u generi�kom prostoru nalazi se planina kojom putuju, vrijeme u kojemu se kre�u, a u generi�kom prostoru je trenutak njihova susreta, tj. kretanje jedne osobe u dva smjera i to�ka u kojoj je osoba na odre�enom mjestu u odre�enom trenutku.

Barbara Kružić: O krčmarima i menadžerima - Kratke osnove konceptualnog integriranja


124

Da bi pokazali široku primijenjenost teorije konceptualne integracije Fau-connier i Turner (1999: 78) posu�uju primjer Coulsonove o osmišljavanju igre po uzoru na košarku3. Cilj je igre ubaciti zgužvani papir u kantu za sme�e. Dakle, ono što bi išlo u ulazni prostor 1 su karakteristike košarke – koš, lopta, osvajanje 2 ili 3 boda ovisno o udaljenosti od koša, a u ulazni prostor 2 išle bi karakteristike kante za sme�e – nalazi se na podu, u nju bacamo papir i otpatke koji nam više ne trebaju, i sl. U projekcijskom bismo prostoru dobili novu igru �iji je cilj ubaciti papir zgužvan u loptu u koš koji je na podu. Naravno, tu bi tako�er postojali bodovi koje osvajamo pogotkom i kazne koje dobijemo kršenjem pravila novonastale igre.

Mi ovdje možemo iskoristiti vlastiti primjer da bismo si približili konceptu-alnu integraciju. Promotrimo sljede�u re�enicu: Danas je svaki kr�mar, bez uvrede za kr�mare, menadžer4. U ulaznom prostoru 1 je menadžer kao poslovo�a velikih korporacija ili primjerice sportskog kluba, dok je u ulaznom prostoru 2 kr�mar kao poslovo�a svog objekta, kr�me, koji je u našoj predodžbi �esto predstavljen kao pomalo neugledan. U generi�ki prostor projiciramo zajedni�ke karakteristike me-nadžera i kr�mara kao što su lukavost, osje�aj za rukovo�enje, snalažljivost. U pro-jekcijskom pak prostoru nastaje potpuno novo shva�anje gore navedene izjave, a to je da svatko tko si danas zamisli, bez obzira na stupanj obrazovanja ili iskustvo može preko no�i postati menadžer. Pri tom se govornik ogra�uje i isti�e da ne smatra kako je biti kr�mar ne�asno zanimanje, ali da velike korporacije u moderno vrijeme �esto vode nestru�ni i nesposobni ljudi koji nemaju potrebne kvalitete.

Gra� �ki prikazana, re�enica bi izgledala otprilike ovako:

Slika 3. Prikaz re�enice „Danas je svaki kr�mar, bez uvrede za kr�mare, menadžer“ prema teoriji konceptualne integracije

3 Coulson tu igru naziva trashcan basketball. 4 Ova je re�enica izre�ena u emisiji Otvoreno 13. 12. 2011.

125

Konceptualna se integracija u našoj glavi odvija u tri stupnja (Fauconnier, Tur-ner, 2002). Prvi je stupanj slaganje. On se veže za elemente koje unosimo u ulazne prostore, njihovo slaganje i stvaranje novih veza. Nakon toga slijedi upotpunjavanje. U ovom koraku prizivamo svoje prethodno znanje o svijetu i uklju�ujemo pozadin-ske obrasce. U tre�oj se fazi doga�a pokretanje projekcijskog prostora, dakle, simu-lacija samog doga�aja i elaboracija. Uzmimo poznati primjer Ovaj je kirurg mesar ( usp. Grady, Oakley i Coulson, 1999) kako bismo si objasnili te tri faze. U slaganju uvodimo kirurga u ulazni prostor 1, a mesara u ulazni prostor 2 sa svim njihovim osobinama. U drugoj fazi, fazi upotpunjavanja, pronalazimo njihove zajedni�ke ka-rakteristike koje stavljamo u generi�ki prostor (npr. bijela odje�a, instrumenti, rad-ni stol, pacijent). Tu si tako�er prizivamo u svijest da mesar obi�no radi s mrtvim životinjama, da je kirurg ina�e cijenjena specijalizacija i sl. Na samom kraju, kada pokrenemo projekcijski prostor, elaboracijom dolazimo do spoznaje da je kirurg o kojemu zapravo govorimo izrazito loš u onom što radi te da mu najvjerojatnije ve�i-na pacijenata umire tijekom operacije. Gra� �ki bi to izgledalo ovako:

Slika 4. Prikaz konceptualne integracije na primjeru „Ovaj je kirurg mesar“

Koji su tipovi mreža konceptualne integracije?

Konceptualna integracija se ne mora nužno sastojati od 4 mentalna prostora. Takav je prikaz samo prototipan. (Lakoff, Johnson 1980: 55 ). Primjerice, kada go-vori o konceptualnoj integraciji i nastanku projekcijskog prostora, Zoltan Koevecses (2006: 276) razlikuje nekoliko tipova mreža konceptualne integracije: jednostavne, zrcalne, jednookvirne i dvookvirne/višeokvirne mreže5.

5 Kövecses koristi nazive simplex networks, mirror networks, single-scope networks i double/multiple-scope networks, koje je preuzeo od Fauconniera i Turnera. Mi smo ovdje preuzeli prijevode Matovca i Tanackovi�a Faletara (2009: 141 - 143).



126

a) Jednostavne mreže, kako im i sam naziv kaže, najjednostavniji su tip konceptualne integracije, no upravo je kod njih najteže razlu�iti razli�ite mental-ne prostore. Matovac i Tanackovi� Faletar objašnjavaju ih na primjeru obiteljskih odnosa (Matovac, Tanackovi� Faletar, 2009: 139). U jednom se ulaznom prostoru nalaze obiteljski odnosi (otac, majka, k�i), koji su strukturirani, dok se u drugom ulaznom prostoru nalaze osobe u nestrukturiranom odnosu. Tek u projekcijskom prostoru konkretne osobe koje pripadaju nestrukturiranoj skupini pridružujemo nji-hovim ulogama u obitelji (strukturiranoj skupini) te tako osobu koja se zove Marko pridružujemo njegovoj ulozi oca u obitelji, An�elku pridružujemo ulozi majke, a Mateu ulozi k�eri. Konceptualnom integracijom dobivamo iskaze: Marko je Matein tata. Matea je Markova k�i. „Mreža konceptualne integracije ovdje se dakle temelji na uspostavi strukturiranoga ulaznoga prostora obiteljskih odnosa i nestrukturirano-ga ulaznoga prostora koji �ine konkretni pojedinci“ (Matovac, Tanackovi� Faletar, 2009: 139). Primjer jednookvirnih mreža mogu biti i hijerarhije. Tako Velika Bri-tanija ima Kraljicu i Princa, prijestolonasljednika, koje bismo kao uloge svrstali u strukturirani ulazni prostor, dok bismo osobe Elizabetu i Edwarda svrstali u nestruk-turirani ulazni prostor. Tek se u projekcijskom prostoru osobe pridružuju hijerarhij-skim ulogama i dobivamo iskaze: Elizabeta je Kraljica Velike Britanije. Edward je prijestolonasljednik.

Slika 5. Gra� �ki prikaz jednookvirne mreže obiteljskih odnosa

b) Kako bismo si približili zrcalne mreže, ponovno �emo se prisjetiti budi-sti�kog redovnika. Kako smo ve� objasnili da je u jednom ulaznom prostoru redov-nik koji se penje na planinu, a u drugom ulaznom prostoru redovnik koji se spušta niz planinu, kako u projekcijskom prostoru nalazimo trenutak njihova susreta, sada �emo samo to gra� �ki prikazati. Ovdje je rije�, naravno o istom vremenu kretanja i imaginarnom susretu redovnika sa samim sobom.

127

Slika 6. Konceptualni prikaz zagonetke budisti�kog redovnika

c) U jednookvirnim mrežama, a kasnije �emo vidjeti i u dvookvirnim/više-okvirnim, konceptualna je integracija metafori�ki ostvarena. Kod jednookvirnih je mreža struktura projekcijskog prostora „u cijelosti izvedena iz strukturnog okvira jednog ulaznog prostora“ (Matovac, Tanackovi� Faletar, 2009: 141). Vrlo slikovito Matovac i Tanackovi� Faletar objašnjavaju jednookvirne mreže na iskazu Obama je dobio utrku (usp. Matovac, Tanackovi� Faletar, 2009: 141, 142). Mi �emo ovdje iskoristiti reklamu jednog telekomunikacijskog magnata koja se prikazivala u Sla-voniji prije nekoliko godina: i kulena i seke. Poznata uzre�ica i ovce i novce kon-ceptualnom integracijom „postaje“ i kulena i seke na sljede�i na�in: u projekcijskom prostoru u potpunosti se zadržava zna�enje i forma ulaznog prostora koji uklju�uje od prije poznatu metaforu, dok se u drugom ulaznom prostoru nalaze nove jedinice (kulen i kulenova seka) koje se samo preslikavaju na jedinice prvog ulaznog pro-stora. U ovom slu�aju prvi ulazni prostor odgovarao bi domeni izvora konceptualne metafore dok bi drugi ulazni prostor odgovarao domeni cilja iste. Tako se scenarij poznate uzre�ice samo popunjava konkretnim jedinicama iz domene cilja, ali „od-nosi u projekcijskom prostoru se mogu svesti na strukturni okvir jednoga ulaznog prostora“ (Matovac, Tanackovi� Faletar, 2009: 142).



128

Slika 7. Jednookvirna mreža na primjeru „i kulena i seke“

d) Kod dvookvirnih/višeokvirnih mreža, oba su ulazna prostora važna za for-miranje strukturnog prostora. U ovom se slu�aju ulazni prostori preslikavaju u pro-jekcijski i pri tom tvore nove odnose i nova zna�enja. Upravo je posljednji tip mreža klju�an kada govorimo o konceptualnoj integraciji jer objašnjava ve�inu ranije spo-menutih fenomena, napose onaj o novim metaforama. Kövecses navodi da u ovom tipu mreža dolazi do “pravog stapanja odre�enih elemenata izvora i cilja u blendu“ (2006: 283) Da bismo si približili ovaj tip mreža iskoristit �emo stopljenicu ljudo-višta iz crti�a Hotel Transylvania. Ovisno o tome smatramo li da je rije� o ljudima koji imaju obilježja �udovišta ili o �udovištima s obilježjima ljudi, rasporedit �emo izvornu i ciljnu domenu, tj. ulazne prostore 1 i 2. U samom blendu, tj. projekcijskom prostoru, nastat �e ljudovišta, potpuno nova bi�a, i na formalnoj i na konceptualnoj razini. Za njihovo razumijevanje jednako koristimo strukturne okvire obaju ulaznih prostora. Na ovom principu funkcionira i Coulsoni�ina igra košarke s košem za sme-�e, kao i ranije spomenuti nesposobni doktor.

Što još može objasniti konceptualna integracija?

Spomenuli smo da konceptualna integracija objašnjava brojne fenomene naše-ga života. Tako smo spomenuli protu�injeni�ne iskaze, razne viceve te novonastale metafore. Ovdje �emo za svaki od ovih podru�ja dati po jedan primjer.

a) Protu�injeni�ni iskazi

Protu�injeni�ni iskazi sadrže reductio ad absurdum, odnosno argument u ko-jemu pokazuju istinitost iskaza tako što pokušavaju dokazati da bi nijekanjem tog iskaza nastale nemogu�e i apsurdne posljedice. Ovdje se savršeno uklapa pjesma If I

129

were a boy pjeva�ice Beyonce ili pjesma If I were a carpenter Johnnya Casha. Istra-živanjem protu�injeni�nih iskaza Branimir Belaj i Goran Tanackovi� Faletar došli su do zaklju�ka da „svi prou�eni protu�injeni�ni iskazi, iako su me�usobno razli�iti, u trenutku interpretacije ponašaju prema jedinstvenom obrascu, odnosno kako je za svaki od njih mogu�e uspostaviti po dva ulazna prostora, generi�ki i projekcijski prostor te kako se u posljednjem navedenom prostoru odvija interpretacija svakoga iskaza.“ (2006: 179)

Mi �emo se poslužiti Arali�inom Krležinom re�enicom Kad bi ti usta za-šili, ti bi na stražnjicu progovorila (usp. Belaj, Tanackovi� Faletar: 2006). U prvom ulaznom prostoru nalazi se brbljava žena koja ne prestaje pri�ati, a u drugom se nalazi brbljava žena kojoj su zašivena usta i onemogu�en joj je govor. Generi�ki prostor okuplja zajedni�ke karakteristike dvaju ulaznih, a to su brbljave žene. U projekcijskom prostoru nastaje novi scenarij – žena koja voli, možda �ak i „mora“ puno pri�ati jer, jednostavno je takva, a onemogu�en joj je govor, pronalazi novi na�in izražavanja i komuniciranja – kroz drugi tjelesni otvor. Alternativna verzija ovog iskaza je Kad bi ti usta zašili, ti bi na lakat progovorila. Gra� �ki se to može prikazati na sljede�i na�in:

Slika 8. Prikaz konceptualne integracije kod protu�injeni�nog iskaza „Kad bi ti usta zašili, ti bi na stražnjicu progovorila“

b) Novonastale metafore

Nove su metafore posljedica naše kreativnosti i � eksibilnosti jezika ili, da pa-rafraziramo Noama Chomskoga, posljedica mogu�nosti da uz ograni�en broj jezi�-nih sredstava i pravila stvaramo neograni�en broj jezi�nih iskaza, u ovom slu�aju metafora. Na po�etku smo rada prikazali konceptualnu metaforu, no ne možemo ne zapitati se što je bilo prije no što je metafora Procvjetala je postala uobi�ajena u



130

jeziku. Darko Matovac i Goran Tanackovi� Faletar (Matovac, Tanackovi� Faletar, 2009: 144-147) predlažu novi pogled na odnos teorije konceptualne integracije i teorije konceptualne metafore u tom slu�aju. Naime, dvojica autora navode da sa-mom „okamenjivanju“ konvencionalnih metafora prethodi konceptualna integraci-ja. Drugim rije�ima, �estom uporabom konceptualne integracije u slu�aju Danas je svaki kr�mar menadžer, postupno se briše generi�ki prostor, a nakon toga, daljnjom uporabom pojedine metafore nestaje potreba za projekcijskim prostorom i ostaju samo izvorna i ciljna domena. Autori navode da konceptualna integracija „vodi pre-ma spoznavanju dotad nepoznatih elemenata“ (Matovac, Tanackovi� Faletar, 2009: 144), dok konceptualnu metaforu nazivaju „mentalnim alatom i pre�icom koja vodi prema prepoznavanju otprije poznatih odnosa“ (Matovac, Tanackovi� Faletar, 2009: 144). Tako je zapravo konceptualna integracija proces koji dovodi do konceptualne metafore kao rezultata, a dvije se teorije nalaze na „krajnjim to�kama istoga konti-nuuma“ (Matovac, Tanackovi� Faletar, 2009: 150).

Slika 9. Prikaz odnosa konceptualne integracije i konceptualne metafore6

6 Slika je preuzeta iz Matovac, Tanackovi� Faletar (2009): „TCM i CIT – dvije suprotstavljene teorije ili krajnje to�ke istoga procesa?“ Jezikoslovlje Jezikoslovlje 10-2, Osijek, str. 133-151

131

c) Humorni u�inak

Teorija konceptualne integracije može objasniti i humorni u�inak viceva, igre rije�i, satiru, sarkazam ili ironiju. Promotrimo fotogra� ju Siniše Marekovi�a:

Slika 10. Photoshop Siniše Marekovi�a7 kao primjer konceptualne integracije

Kako je rije� o igri rije�i ilustriranoj gra� �kim prikazom, potrebno je uklju�iti i sam gra� �ki prikaz (stari probušeni lonac) kao ulazni prostor te tada govorimo o složenim mrežama (usp. Fauconnier, Turner: 2002). Ovdje se ne�emo detaljno baviti složenim mrežama konceptualne integracije, ali �emo ih koristiti prilikom objaš-njavanja danog primjera. Klju�ni pojmovi Marekovi�eve fotogra� je su pravo su�e i pravosu�e, koji se nalaze u ulaznim prostorima. U generi�kom prostoru nalaze se zajedni�ke karakteristike triju ulaznih pojmova, kao što su upitna kvaliteta, propu-snost, i dr., dok se u projekcijskom prostoru kristaliziraju brojne mane hrvatskog pravosu�a i slogan „Sve što u njega u�e, vrlo brzo iza�e“.

Na sli�an na�in možemo protuma�iti i sljede�i vic:„Zaljubljen mladi par sjedi na klupi nave�er u parku i gledaju u zvijezde. On

je pita: - Da ti pokažem Velikog medvjeda? - Nemoj, nai�i �e neko!“8

Klju�ni pojam je Veliki medvjed koji se može dvojako shvatiti. Poanta vica je upravo u krivom shva�anju zna�enja Velikog medvjeda koje se u projekcijski pro-stor preslikava kao osobina muškog spolnog organa. U ovom bi se slu�aju u jednom

7 Izvor: http://webcafe.net.hr/forwarduse/komnetar/inner.html?select=201209280392503. Zadnja posjeta: 10. 1. 2013.8 Preuzeto s: http://webcafe.net.hr/forwarduse/vicevi/ zadnji posjet stranici 29. 12. 2012.



132

ulaznom prostoru nalazio skup zvijezda koji se naziva Veliki medvjed, a u drugom bi se nalazio muški spolni organ.

Slika 11. Prikaz konceptualne integracije u vicu

Zaklju�ak

Konceptualna je integracija teorija koja uspijeva objasniti veliki broj � gura-tivnih iskaza koje se do njezina nastanka nije u potpunosti moglo objasniti. Njezina je posebnost što objašnjava do odre�enog trenutka nepoznate odnose koriste�i više-domenski pristup. Vidjeli smo da se izvrsno nadopunjuje s teorijom konceptualne metafore, te da se �ak može re�i da je i stupanj ispred konceptualne metafore u samoj spoznaji i konceptualizaciji svijeta oko nas. Njezina je prednost što objašnjava širok spektar pojava, od � gurativnih iskaza i protu�injeni�nih iskaza do sarkazma, viceva, ironije i dr. Naravno, kao i kod konceptualne metafore i ovdje u spoznaji veliku ulo-gu ima iskustvo pojedinca i pojedine kulture.

U radu smo prihvatili tezu da su konceptualna integracija i konceptualna meta-fora dvije krajnje to�ke spoznajnoga procesa, integracija nam pomaže da uspostavi-mo nove odnose, a metafora da te odnose prepoznajemo nakon što su uspostavljeni.

Literatura:

Belaj, Branimir, Goran Tanackovi� Faletar 2006. „Protu�injeni�ne uvjetne re�enice, mentalni prostori i metonimija u kontekstu teorije konceptualne integracije“. Suvremena lingvistika 62.2: 151-181.

Fauconnier, Giles 1997. Mappings in Thought and Language. Cambridge: Univer-sity of Cambridge.

133

Fauconnier, Giles; Turner Mark 1999. Metonymy and Conceptual Integration. Panther, Klaus-Uwe, Günther Radden, ed. Metonymy in Language and Thought. Amsterdam – Philadelphia: John Benjamin Publishing Compa-ny, 77-91.

Fauconnier, Giles; Turner Mark 2002. The Way We Think - Conceptual Blen-ding and the Mind’s Hidden Complexities. New York: Basic Books.

Grady, Joseph E.; Oakley, Todd; Coulson Seana 1999. “Blending and Metaphor” In Metaphor in cognitive linguistics, G. Steen & R. Gibbs (eds.). Philadelphia: John Benjamins.

Kövecses, Zoltán 2006. Language, Mind and Culture: A Practical Introduction. Oxford: Oxford University Press.

Lakoff, George, Mark Johnson 1980. Metaphors We Live By. Chicago – London: The University of Chicago Press.

Lakoff, George, Mark Johnson 1987. Women, Fire, and Dangerous Things: What Categories Reveal About the Mind. Chicago: University of Chicago.

Matovac, Tanackovi� Faletar 2009. „TCM i CIT – dvije suprotstavljene teorije ili krajnje to�ke istoga procesa?“ Jezikoslovlje 10-2, Osijek, str. 133-151

Izvori:

http://webcafe.net.hr/forwarduse/vicevi/ zadnji posjet stranici 29. 12. 2012.http://webcafe.net.hr/forwarduse/komnetar/inner.html?select=201209280392503

zadnji posjet stranici 10. 1. 2013.


135

UDK 81’37

81’367Pregledni rad


Zvonimir Glavaš

SEMANTI�KE ULOGE U SUVREMENIM LINGVISTI�KIM TEORIJAMA

Sažetak

Rad se bavi konceptom semanti�kih uloga, donose�i (kronološki) pregled nji-hovog poimanja, položaja i funkcioniranja u nekoliko razli�itih lingvisti�kih teorija; od padežne gramatike Charlesa Fillmorea, preko lokalisti�ke gramatike Johna An-dersona, gramatike uloge i referencije Roberta Van Valina pa do kognitivne grama-tike Ronalda Langackera. Pregledom se nastoji istaknuti zna�aj semanti�kih uloga u okvirima funkcionalnih pristupa gramati�kom opisu, ukazati na konstante i razlike, pojedine zanimljive primjere, potaknuti razmišljanje o toj problematici te omogu�iti lakše, jezgrovito i koncizno upoznavanje sa semanti�kim ulogama na primjerima nekoliko reprezentativnih teorija.

Klju�ne rije�i: semanti�ke uloge, tematske uloge, funkcionalni pristupi, C. Fillmore, J. Anderson, R. Van Valin, R. Langacker

Uvod

Suvremene lingvisti�ke teorije, osobito od po�etaka generativne gramatike pa nadalje, uglavnom su pokazivale nastojanje prebacivanja težišta svog opisa s tra-dicionalnog opisivanja površinskih struktura �esto složenim i za svaki pojedina�ni jezik u odre�enoj mjeri razli�itim pojmovnim aparatom prema opisu koji bi težio što ve�em stupnju shemati�nosti i univerzalnosti, podrazumijevaju�i nerijetko i potragu za dubinskim kategorijama, te tako (na razli�ite na�ine) postigao napredak u omjeru složenosti pojmovnog aparata i njegove opisne mo�i. Zna�ajan primjer kategorije koja se u lingvisti�kim opisima pojavila na tragu tog nastojanja jest i kategorija se-manti�kih uloga, odnosno tematskih uloga, �-uloga ili kategorija dubinskih padeža, ovisno o teoriji u �ijim se okvirima ona pojavljuje. Ve� sama raširenost pojavnih oblika te kategorije u razli�itim lingvisti�kim teorijama unazad gotovo pola stolje�a svjedo�i o zna�aju i uporabljivosti koncepta semanti�kih uloga, osobito u okvirima funkcionalnih pristupa, u kojima semanti�ke uloge predstavljaju nezaobilazan po-jam pojavljuju�i se kao jedan od temelja prou�avanja odnosa semantike i sintakse.


136

Ovaj rad nastojat �e dati jezgroviti pregled pojave koncepta semanti�kih uloga, njihova funkcioniranja u razli�itim lingvisti�kim teorijama koje pripadaju funkcio-nalnim pristupima te stalnostima i promjenama koje su doživjele uporabom u tim teorijama. Radu pritom ne�e biti namjera u potpunosti iscrpiti navedenu tematiku temeljitim i sveobuhvatnim pregledom, budu�i da tako opsežan zadatak ne odgova-ra zadanim prostornim ograni�enjima i kontekstu, ve� �e se pribje�i ograni�avanju pogleda i obrade te davanju selektivnog pregleda koji �e se usredoto�iti na nekoliko reprezentativnih teorija. Mnogo toga zanimljivog i važnog o semanti�kim ulogama tako �e zasigurno biti ispušteno, no za vjerovati je kako to ne�e umanjiti ilustrativ-nost rada te kako �e analiza položaja semanti�kih uloga u okvirima odabranih teori-ja, a radi se prije svega o teoriji dubinskih padeža Charlesa Fillmorea, lokalisti�koj teoriji Johna Andersona, gramatici uloge i referencije Roberta Van Valina te kogni-tivnoj gramatici Ronalda Langackera, uspjeti istaknuti bitna stalna obilježja seman-ti�kih uloga, promjene funkcije koje su doživjele u razli�itim teoretskim okvirima te, kona�no, da �e poslužiti kao temeljitije pregledno pojašnjenje pojma semanti�kih uloga onima koji se s njima tek po�inju susretati.

Po�eci promatranja semanti�kih uloga

Koncept semanti�kih uloga1 pojavljuje se po prvi put u suvremenoj lingvistici sredinom šezdesetih godina dvadesetog stolje�a. Od tada se, kako piše Barry Blake (2004: 62), u nizu lingvisti�kih teorija uo�ava i tvrdi kako su semanti�ki odnosi koje nose pojedine nominalne skupine i glagoli o kojima ovise u svim prirodnim jezicima svodivi na stalan, univerzalan i brojem ograni�en skup kategorija, koje predstavljaju semanti�ke uloge. Vremenski kontekst pojave koncepta semanti�kih uloga ne treba �uditi, s obzirom na to da prvi radovi koji se njima bave nastaju u okvirima gene-rativne gramatike, i to u razdoblju kada me�u pristalicama generativne gramatike vlada pove�ano zanimanje upravo za semantiku, na prijelazu iz razdoblja tzv. stan-dardne teorije u standardnu proširenu, odnosno uo�i „raskola“ izme�u generativnih i interpretativnih semanti�ara2. Osvr�u�i se na to razdoblje, Branimir Belaj (2011: 490) navodi kako se o semanti�kim (tj. tematskim) ulogama prvi put progovara u disertaciji Jeffreya Grubera naslovljenoj Studies in Lexical Relations (1965), a prvi pokušaj njihova uklapanja u gramati�ku teoriju predstavlja rad Semantic Interpre-tation in Generative Grammar Raya Jackendoffa (1972). Ipak, od svih pionirskih radova na tom podru�ju daleko je najutjecajniji rad The Case for Case Charlesa Fillmorea (kao disertacija napisan 1967., prvi put objavljen 1968.), koji predstavlja

1 Naziv „semanti�ke uloge“ za središnji pojam ovog rada najviše se kao generi�ki naziv usta-lio u funkcionalnim pristupima, stoga �e ga prihvatiti i ovaj rad. Osim toga, ustaljeni su još i nazivi „tematske uloge“, prema temi kao jednoj od središnjih uloga, odnosno „�-uloge“, pre-ma gr�. slovu theta koje odgovara po�etku engleske rije�i theme (tema). Ti nazivi pojavljuju se i u generativnoj gramatici, ozna�avaju�i bitno druk�ije kategorije. Kona�no, sinonimi�an pojam semanti�kim ulogama predstavljali bi i „dubinski padeži“, no taj je naziv ostao uporab-no ograni�en, javljaju�i se samo kod C. Fillmorea2 vidjeti Belaj, 2011: 485 i Belaj, Tanackovi� Faletar, 2012: 51

137

osnovu njegove padežne gramatike, odnosno teorije dubinskih padeža. Upravo je Fillmoreova teorija, pozicionirana izvan korpusa generativne gramatike, postigla ve-like odjeke u lingvistici te postala najzaslužnija za na�elno odre�enje, ukorijenjenje i rasprostranjenost koncepta semanti�kih uloga u funkcionalnim pristupima gramati�-kom opisu, te se stoga upravo nju nerijetko uzima kao ishodišnu to�ku.

I ovaj rad zapo�et �e svoje detaljnije razmatranje semanti�kih uloga Fillmo-revom padežnom gramatikom, no zanimljivo je prije toga napomenuti kako prva pojava sli�nog koncepta uop�e u povijesti nije zasluga ni Grubera, ni Fillmorea, ve� je stolje�ima starija. Naime, indijski gramati�ar Panini izme�u 600. i 300. godine prije Krista napisao je svoju �uvenu gramatiku sanskrta nazvanu Ashtadhyayi (u prijevodu Osmoknjižje), u kojoj u opis uvodi kategoriju nazvanu karaka. Iako je Pa-ninieva gramatika odavna poznata, cijenjena i prou�avana na Zapadu, Blake (2004: 63) navodi kako karaka-uloge nisu bile te sudbine, budu�i da su komparativna pro-u�avanja Paninia uglavnom s druge strane imala latinski ili starogr�ki jezik, u �ijoj gramati�arskoj tradiciji sli�ne kategorije nisu zabilježene. Karaka-uloge semanti�ke su relacije izme�u glagola kao „glave“ re�enice te ovisnih imenskih rije�i, pri �emu se svaka od tih imenskih rije�i može odrediti jednom od šest karaka. Blake (isto) navodi imena tih uloga i njihove naj�eš�e prijevode, a to su: kartr – Agens , karman – Objekt, karana – Sredstvo, sampradana – Cilj, apadana – Izvor te adhikarana – Mjesto. Vrlo je zanimljivo primijetiti kako Panini karaka-uloge povezuje i s „po-vršinskim“ padežima sanskrta, pa su tako pojedinim ulogama pridruženi i klasi�ni padeži kojima se prototipno morfološki ostvaruju, što bi, koriste�i latinske ekviva-lente padeža radi bolje razumljivosti, izgledalo ovako: kartr se prototipno ostvaruje nominativom, karman akuzativom, karana instrumentalom, sampradana dativom, apadana ablativom te adhikarana lokativom. Goran Tanackovi� Faletar (2009: 12) napominje kako veza izme�u pojedinih karaka-uloga i morfoloških padeža ipak nije tako jednostavna i jednozna�na, ve� ju je potrebno prikazati nešto složenijim mo-delima. Isti autor upozorava i kako je zna�ajno primijetiti da Paninieva gramatika donosi i popis pravila kojima su odre�eni skupovi glagola ili pojedina�ni glagoli koji uz sebe uvijek vežu odre�ene karaka-uloge, što je gotovo identi�no Fillmoreo-vom konceptu padežnih okvira. Bez previše rezerve, dakle, mogu�e je tvrditi kako karaka-uloge predstavljaju iznimnu anticipaciju onoga što �e se u suvremenim lin-gvisti�kim teorijama pojaviti kao „idejna revolucija“ više od dva tisu�lje�a kasnije.

Teorija dubinskih padeža

No premda su karaka-uloge intrigantna �injenica u povijesti lingvistike i još jedan dokaz toga kako su posve nove ideje uvijek vrlo rijetke ili nepostoje�e, nesum-njivo za široku prihva�enost koncepta semanti�kih uloga u suvremenoj lingvistici nije bio zna�ajan Panini, ve� radovi ranije spomenutih lingvista, s posebnim nagla-skom na Charlesa Fillmorea.

Ve� spomenuta Fillmoreova teorija dubinskih padeža po�iva na tvrdnji kako se površinske morfološke i sintakti�ke strukture svih, pa i tipološki najrazli�itijih jezika izvode iz dubinskih, „skrivenih“ semanti�kih kategorija, a ne iz sintakti�kih primiti-

Zvonimir Glavaš: Semantičke uloge u suvremenim lingvističkim teorijama


138

va kako tvrde postavke generativne gramatike. Te dubinske semanti�ke kategorije, koje Fillmore naziva dubinskim padežima, trebale su osigurati univerzalnost jezi�-nog opisa, budu�i da predstavljaju skup „univerzalnih koncepata koje ljudi posjedu-ju o temeljnim odnosima koji vladaju u izvanjezi�nom svijetu, tj. ulogama koje po-jedini sudionici u radnjama, doga�ajima, stanjima itd. imaju (npr. tko je što uradio, što je ura�eno, komu je ura�eno i sl.)“ (Belaj, 2011: 490) Fillmoreovim rije�ima:

„The case notions comprise a set of universal, presumably innate, concepts which identify certain types of judgments human beings are capable of making about the events that are going on around them, judgments about such matters as who did it, who it happened to, and what got changed.“ (Fillmore, 2003: 46)

To odre�enje gotovo �e bez ikakvih zna�ajnijih promjena preuzimati i osta-li lingvisti rabe�i koncept semanti�kih uloga3, mijenjaju�i pritom njihov broj, od-nose i raspodjelu. Ipak, nitko ne�e preuzeti njegov naziv „dubinski padeži“, koji je ocijenjen kao neprikladan i potencijalno zbunjuju� (v. Tanackovi� Faletar, 2009: 16). Fillmore u po�etku izdvaja i odre�uje sljede�e semanti�ke uloge:

Agens4 (A) – uobi�ajeno ozna�ava živu osobu percipiranu kao pokreta�a gla-golske radnje (npr. Marko je upalio svjetlo.)

Instrumental (I) – uobi�ajeno ozna�ava neživu silu ili predmet uklju�en u gla-golsku radnju ili stanje (npr. Razbio sam kamenom prozor.)

Dativ (D) – uobi�ajeno ozna�ava živo bi�e zahva�eno glagolskom radnjom ili stanjem (npr. Stjepana je pogodila lopta.)

Faktitiv (F) – uobi�ajeno ozna�ava predmet ili bi�e proizašlo iz glagolske rad-nje ili stanja, ili pak shva�eno kao dio zna�enja glagola (Napisao sam ti pismo.)

Lokativ (L) – uobi�ajeno ozna�ava mjesto ili prostornu orijentaciju glagolske radnje ili stanja (npr. Sjedili smo dugo u gostionici.)

Objektiv (O) – semanti�ki najneutralniji padež; padež bilo �ega predstavljenog imenicom �ija se uloga u glagolskoj radnji ili stanju prepoznaje semanti�kom inter-pretacijom samog glagola.5 (npr. Marija je otvorila vrata.)

Odmah ispod popisa tih padeža, Fillmore (2003: 46) dodaje opasku kako �e „dodatni padeži sasvim sigurno biti potrebni“ te kako �e „prijedloge za mogu�a do-

3 Tanackovi� Faletar (2009: 15) navodi sljede�i izbor autora i djela u kojima se donose razli-�iti popisi semanti�kih uloga: Halliday 1967-8, Chafe 1970, Longacre 1976, Dik 1978, Cook 1979, Van Valin, LaPolla 19974 Fillmoreove semanti�ke uloge, odnosno dubinski padeži, uobi�ajeno se ozna�avaju velikim po�etnim slovima kako bi se, u slu�ajevima gdje je to sporno, razlikovali od istoimenih površinskih, morfoloških padeža. Tako �e se stoga ozna�avati i u ovom radu, a taj �e princip ozna�avanja biti protegnut i na druge semanti�ke uloge, kako bi se zabuna izbjegla gdje god je to mogu�e.5 Ova Fillmoreova de� nicija, kao što je vidljivo, poprili�no je složena i teško razumljiva. Semanti�ka uloga objekta jednostavnije se može razumjeti kao ona koja ozna�ava neživi entitet zahva�en radnjom

139

davanja ovoj listi navesti u nastavku“, uvi�aju�i odmah kako njegov popis nije sve-obuhvatan ni kona�an.

Zna�ajnije izmjene popisa dubinskih padeža napravio je ve� u svom �lanku Some Problems for Case Grammar (1971), gdje umjesto dosadašnjih šest navodi �ak devet dubinskih padeža, a to su: Agens, Doživljava� (Experiencer), Instrument, Objekt, Izvor, Cilj, Mjesto, Vrijeme i Put. Iako promjena izgleda opsežnije, rije� je zapravo o tome da su prijašnjem popisu dodane uloge Izvora, Cilja, Puta i Vremena, Dativu je promijenjen naziv u Doživljava�a, a s popisa je uklonjen Faktitiv. Zani-mljivo je da se Fillmore time odlu�io dodatno nijansirati prvenstveno mjesne aspek-te zna�enja, dok je ostala podru�ja ostavio pokrivena prili�no shemati�nim ulogama.

Kao što je ve� spomenuto, Fillmore (2003: 48) vezano za svoje dubinske pa-deže razvija i koncept padežnog okvira, koji predstavlja pravila što reguliraju koji se padeži mogu kombinirati s kojim glagolima, obvezno ili fakultativno. Osim toga, opisuje i pravila nastanka re�enice po kojima se jezgra re�enice uvijek sastoji od modalnosti i propozicije (S => M + P), pri �emu je propozicija sastavljena od glago-la i dubinskog padeža. No budu�i da je ovaj rad usredoto�en isklju�ivo na pregled semanti�kih uloga u razli�itim teorijama, zadržat �e se tek na spomenu tih aspekata teorije dubinskih padeža. Kona�no, zna�ajna novost u Fillmoreovoj teoriji izravno povezana sa semanti�kim ulogama jest i to što je ona, kako opaža Belaj (2011: 491), jedna od prvih istaknula mogu�nost uspostavljanja hijerarhijskih ljestvica seman-ti�kih uloga s obzirom na pridruživanje sintakti�kim kategorijama, u ovom slu�aju s obzirom na kategoriju subjekta. Takve hijerarhijske ljestvice nasljedovat �e se u ve�ini kasnijih funkcionalnih pristupa, a Fillmoreouva ljestvica opisana je na slje-de�i na�in:

„In general the ‘unmarked’ subject choice seems to follow the following rule: If there is an A, it becomes the subject; otherwise, if there is an I, it becomes the subject; otherwise, the subject is the O.“ (Fillmore, 2003: 55)

Taj se odnos druk�ije može prikazati i ovako: A > D > I > O.Unato� zna�ajnim zapažanjima koja su svoje mjesto našla u brojnim kasnijim

teorijama, Fillmoreova teorija imala je i svoje primjetne nedostatke. Na neke od njih upozorava i Blake (2004: 93) u svom razmatranju, druge je pak mogu�e uo�iti usporedbom s kasnijim teorijama. Za po�etak, neovisno o popisu semanti�kih ulo-ga, mogu�e je re�i kako je teorija dubinskih padeža u usporedbi s drugim, „konku-rentskim“ teorijama ostala suviše apstraktna, bez preciznijih pravila koja detaljnije objašnjavaju procese što ih na�elno opisuje. Ta nedecidiranost može se primijetiti i glede popisa dubinskih padeža – neke upe�atljivije semanti�ke uloge koje se javljaju u svim teorijama (npr. Agens ili Instrument) navedene su nesporno i kao dubinski padeži, no ve� s nekim drugima situacija i nije tako jasna – npr. s Objektom, koji je svojevrstan spoj uloga Pacijensa (kao trpitelja radnje) i Teme (kao neutralne, nulte uloge) u drugim teorijama. Pojedina su zna�enjska polja tako vrlo pažljivo nijansira-na ili se �ak dubinski padeži i preklapaju (ve� je spomenuto polje mjesnih zna�enja), dok na drugim podru�jima nijansiranost izostaje ili se pak ukazuju i „rupe“. Primje-rice, u re�enicama:



140

(1) Karla je lupila šakom o stol.

(2) Karla je shva�ala što je htio re�i.

(3) Autom sam srušio prometni znak.

(4) Jadao sam ti se o tom prometnom znaku.

jasno je uo�ljiva prili�na razlika izme�u podcrtanih rije�i koja se ne odražava u ulogama što im ih dodjeljuje Fillmoreova teorija. Naime, i u (1) i u (2) podcrtana je rije� Agens, premda bi se u danas konvencionalnim podjelama uloga te dvije rije�i ozna�ile kao Agens u (1) i Doživljava� u (2), kako bi se naglasila semanti�ka razlika izme�u voljnog pokretanja radnje i proživljavanja odre�enog kognitivnog procesa. Tako�er, i u (3) i u (4) podcrtana bi rije� po Fillmoreu bila Objekt, premda bi se u danas šire prihva�enim podjelama uloga te rije�i ozna�ile kao Pacijens u (3) te Tema u (4), kako bi se razdvojilo trpljenje radnje �ija je posljedica odre�ena promjena te neutralan položaj koji karakterizira Temu.

Dodatan je problem po tom pitanju i ograni�enje koje je Fillmoreova teorija postavila glede raspodjela uloga, koje nalaže da se ista uloga ne može javiti dvaput u re�enici i da isti �lan re�enice ne može nositi dvije razli�ite semanti�ke uloge. Prva je stavka razumljiva, uz iznimku koordinacije i nizanja koji se mogu shvatiti kao spojevi više re�enica, kao u primjerima:

(5) Ivan i Petar jeli su ru�ak. < Ivan je jeo ru�ak. Petar je jeo ru�ak.

(6) U sobi se nalaze police, stol i ormari. < U sobi se nalaze police. U sobi se nalazi stol. U sobi se nalaze ormari.

No druga stavka ponešto je problemati�nija, budu�i da je, u nedostatku ve�e nijansiranosti semanti�kih uloga, doista mogu�e nai�i na primjere u kojima je po-jedini re�eni�ni �lan istovremeno nositelj dviju semanti�kih uloga. Npr. u re�enici:

(7) Ivan si je iš�ašio gležanj.

u kojoj je „Ivan“ prema Fillmoreovom popisu dubinskih padeža i Agens, i Doživljava�/Dativ. Ili pak u re�enici:

(8) Lupio je knjigom po stolu.

u kojoj „knjiga“ istovremeno predstavlja i Instrument i Objekt, a stol i Objekt i Cilj (ili neko drugo od mjesnih zna�enja). Takvih je primjera doista mnogo, a �vrsti kriteriji za rješavanje dvojbi ne postoje, pa kad se tome dodaju i ranije spomenute „rupe“, nejasna razgrani�enost i neujedna�ena nijansiranost, postaje jasno kako je Fillmoreov popis valjalo ili proširiti novim semanti�kim ulogama, ili ih druk�ije rasporediti. No bez obzira na to, teorija dubinskih padeža ostala je zapam�ena kao izuzetno zna�ajna to�ka razvoja prije svega u odnosu na funkcionalne pristupe, ali je ostavila velik utisak i na srodne kategorije u generativnoj gramatici.

141

Smanjivanje broja uloga i lokalisti�ka teorija

U nizu sli�nih opisa koji su nastajali na tragu Fillmoreove padežne gramatike, preuzimaju�i uglavnom sve njegove klju�ne semanti�ke uloge, a zatim proširuju-�i popis s još nekim ulogama koje su se vremenom ustalile kao standardne, jedna teorija privla�i svojom zanimljivosti jer je krenula drugim putem, nastoje�i ve�ue-� kasnost opisa posti�i smanjivanjem, a ne pove�avanjem opisnog aparata. Rije� je naime o lokalisti�koj teoriji Johna Andersona, koja je tako�er dala važan doprinos razvoju promatranja semanti�kih uloga, premda je ostala razmjerno slabo poznata u usporedbi s drugima, budu�i da je taj doprinos bio prili�no slabo nasljedovan. Osno-ve Andersenove lokalisti�ke teorije glavninom su odre�ene njegovim knjigama The Grammar of Case (1971) i On Case Grammar (1977), u kojima uspostavlja skup padežnih odnosa sa�injen od samo �etiri �lana. U njegovim ranijim radovima i prvoj knjizi (1971) to su Nominativ, Lokativ, Ergativ i Ablativ, dok je kasnije (1977) na-ziv prvog zamijenjen pa popis �ine Apsolutiv, Lokativ, Ergativ i Ablativ. Nominativ, odnosno Apsolutiv, predstavljao bi u takvoj podjeli najneutralniju semanti�ku ulogu (nalik onome što se konvencionalno odre�uje kao Tema), Ergativ bi ozna�avao po-kreta�a glagolske radnje (dakle odgovarao bi onome što se konvencionalno odre�uje Agensom, ali i Instrumentu i sl. ulogama), dok bi Lokativ i Ablativ imali njima kon-vencionalno odgovaraju�a mjesna zna�enja.

Imaju�i na umu Fillmoreovih šest, pa zatim i devet dubinskih padeža, te otpri-like sli�an broj semanti�kih uloga u ostalim njemu bliskim teorijama, nije neobi�no postaviti pitanje, koje postavlja i Tanackovi� Faletar (2009: 17), kako Anderson ve-lik broj mogu�ih uloga može obuhvatiti s takva �etiri univerzalna odnosa. Odgovor nudi Blake (2004: 81), analiziraju�i tri na�ina kojima se to postiže, a to su (1) loka-lizam, (2) interpretacija padežnih odnosa prema sintagmatskim kontrastima te (3) višestruko dodjeljivanje padežnih odnosa.

Lokalizam bi podrazumijevao interpretaciju prema kojoj padeži kao op�enita gramati�ka kategorija nastaju širenjem prostornih zna�enja na apstraktnije domene. Primjerice, u re�enicama:

(9) Ivan ima knjigu.

(10) Predavao je engleski tre�em razredu.

podcrtani �lanovi bili bi ozna�eni padežnom oznakom Lokativa, budu�i da bi posjedovatelj i primatelj/doživljava� metafori�ki bili shva�eni kao lokacije; objekt (knjiga, znanje engleskog) bi se smatrao lociranim u domeni njihove posvojnosti/spoznajne djelatnosti.

Anderson nije jedini koji mjesnim odnosima pridaje svojevrstan arhetipski zna�aj, a jasno je i kako se postavljanjem takvog opisa broj padeža doista može smanjiti, no ostaje problem vrlo velike � eksibilnosti interpretacije koja izmi�e mo-gu�nosti �vrš�eg odre�ivanja.

Na�elo sintagmatskog kontrasta podrazumijeva pak interpretaciju uloga s ob-zirom na sintagmatski kontekst u kojem se nalaze. Tako Blake (2004: 81) navodi



142

kako �e se Apsolutiv i Lokativ tuma�iti kao cilj u ergativnim i ablativnim konteksti-ma. Primjerice, u re�enicama:

(11) Prut se slomio.

(12) U�itelj je slomio prut.

podcrtana rije� u oba je slu�aja Apsolutiv. No samo u (8), gdje je u sintagmat-skom kontekstu prisutan i Ergativ, podcrtana rije� je i Cilj radnje (a Cilj se pak, ponovno prostorno-metafori�ki, tuma�i i kao Pacijens). Sli�no je i s re�enicama:

(13) Živim u Osijeku.

(14) Vozili smo se od Zagreba do Osijeka.

u kojima je podcrtana rije� u oba slu�aja ozna�ena Lokativom, no u slu�aju (10), gdje uz Lokativ imamo i Ablativ, Lokativ stoji kao Cilj radnje, dok u (9) bez Ablativa u sintagmatskom kontekstu predstavlja Mjesto.

Kona�no, višestruko dodjeljivanje padežnih odnosa strategija je �ija je „zabrana“ ve� uo�ena u ovom radu kao nedostatak Fillmoreove teorije, a upravo njezinom uporabom Anderson je nastojao kompenzirati nedostatke ograni�avanja svojih padeža na malen broj. Tanackovi� Faletar (2009: 17) primje�uje da takvo pro-širivanje inventara zapravo od svakog uporabljenog padeža �ini snop semanti�kih uloga �ije mogu�nosti razli�itog kombiniranja otvaraju onda i širok spektar mogu�ih zna�enja. Primjerice, u re�enicama:

(15) Znala je to.

(16) Zagrizla je to.

subjektu „ona“ mogu�e je pridružiti u oba slu�aja ulogu Ergativa. Ipak, samo u (11) on može biti ozna�en i kao Lokativ, s obzirom na na�elo lokalizma, te je tako po prisutnosti ili odsutnosti tog dodatnog padežnog odnosa mogu�e razlikovati subjekt s ulogom Agensa i subjekt s ulogom Doživljava�a. To je, dakako, tek najjednostav-niji primjer primjene ovog na�ina kompenzacije malog broja padeža, no dovoljno je ilustrativan za shva�anje osnovnog na�ela djelovanja.

Kona�no, vrlo je zanimljiva Andersenova teza, koju spominje i Blake (2004: 83), kako gramatika svih jezika u samoj svojoj srži funkcionira prema ergativno-apsolutivnom principu, pogotovo ako tu tezu promatramo u povezanosti s teorijom koja �e se predstaviti u sljede�em poglavlju. No unato� intrigantnosti svojih postav-ki, Andersen, kao što je ve� spomenuto, nije imao mnogo nasljedovatelja, a njegova je teorija doživjela i brojne kritike. Neke od njih uputio je sam Fillmore (1971), upozoravaju�i kako je mnogo toga kod Andersena nejasno odre�eno i proizvolj-no, podložno subjektivnim interpretacijama, te kako on istovremeno pokušava istim oznakama obilježiti i „objektivna“ svojstva argumenata, i ona „subjektivna“, ovisna o perspektivi. No bez obzira na realno utemeljene kritike i slabu prihva�enost, za lo-kalisti�ku se teoriju ne može re�i kako na daljnji razvoj promišljanja o semanti�kim ulogama nije imala nikakav utjecaj.

143

Gramatika uloge i referencije

Sljede�a zna�ajna teorija u kojoj semanti�ke uloge zauzimaju važnu poziciju, ali koja donosi i bitne pomake u njihovu poimanju, jest tzv. gramatika uloge i refe-rencije. Rije� je o pravcu funkcionalnih lingvisti�kih pristupa kojeg je najve�im dije-lom desetlje�ima oblikovao lingvisti�ki rad Roberta Van Valina, a paradigmatsko mu djelo predstavlja knjiga Van Valina i Randya LaPolle Sintax. Structure, Meaning and Function (1997). Belaj (2011: 503) isti�e kako je za gramatiku uloge i referencije zna�ajno re�i da predstavlja, kao i ostali funkcionalni pristupi, negaciju derivacij-skog pristupa gramatici i sintaktocentrizma, te jezi�ne strukture smatra produktom interakcije sintakti�kih, semanti�kih i pragmati�kih �imbenika, pri �emu je uloga onih sintakti�kih „podre�ena“ drugim dvjema skupinama. Veza tih razli�itih sastav-nica, veza forme i zna�enja, u gramatici uloge i referencije ne smatra se imanentnom konstrukciji, kako je to slu�aj u konstrukcijskim gramatikama, nego se uspostavlja preko pravila povezivanja. Upravo pri povezivanju tih razli�itih razina zna�ajne su u okvirima ove gramatike semanti�ke uloge, budu�i da se preko njihovih hijerarhija semanti�ko-pragmati�ke relacije pridružuju gramati�kim.

Novost u gramatici uloge i referencije glede semanti�kih uloga jest to što ih ona, kako navodi Van Valin (2000: 61), promatra i na razini speci� �nih uloga kao što su tradicionalni Agens, Pacijens, Tema, Doživljava� i sl., ali i na op�enitijoj ra-zini na kojoj se prepoznaju semanti�ke makrouloge, koje �ine op�i vršitelj (eng. actor) i op�i trpitelj (eng. undergoer). Semanti�ke makrouloge pojam su uveden još u Van Valinovim radovima sedamdesetih godina i kao takav nemaju svoju paralelu u drugim usporedno nastajalim teorijama (naravno, neke kasnije teorije preuzimale su taj koncept). Op�i vršitelj i op�i trpitelj tako se nazivaju jer u sebi „sažimaju“ niz speci� �nih semanti�kih uloga koje se pak sve mogu odrediti kao Agensu-nalik ili Pacijensu-nalik, ve� ovisno o svojoj logi�koj strukturi. Hijerarhiju semanti�kih uloga na relaciji op�i vršitelj-op�i trpitelj Van Valin (2000: 62) pojednostavljeno prikazuje ovako:

Slika 1: Hijerarhijska ljestvica op�i vršitelj-op�i trpitelj

Ovisno o glagolu i njegovom pozicioniranju na prikazanoj hijerarhiji ostvaruju se razli�ite prototipne ili manje prototipne semanti�ke uloge i njihovo povezivanje sa sintakti�kim funkcijama u re�enici. Tako primjerice Van Valin i LaPolla (1997:



144

141) navode kako je u prototipnoj engleskoj re�enici prototipni op�i vršitelj obi�no subjekt, dok je jednako tako op�i trpitelj izravni objekt. Taj prototipni op�i vršitelj s odre�enim je skupom glagola Agens (npr. Oswald je ubio Kennedya), s drugim pak glagolima Doživljava� (npr. Marko gleda utakmicu), s tre�ima Posljedovatelj (npr. Hrvoje ima premalo vremena) itd. Op�i je trpitelj pak s nekim glagolima Pacijens (npr. Šutnuo me nogom), s drugima Tema (npr. Dogovarali smo se o poslu), s tre�i-ma Recipijent (npr. Uru�ena joj je nagrada.) itd. Popisu kao �eš�e i tradicionalnije uloge dodaje još i Mjesto, Cilj, Izvor, Put, Benefaktiv (npr. Marija je kupila knjigu Eriku) i Sadržaj. Naravno, vrijedi imati na umu da se, kao i kod ostalih teorija, semanti�ke uloge ne odražavaju u površinskoj strukturi uvijek prototipnim sintak-ti�kim sredstvima.

Osim ovih naj�eš�ih uloga, velik je broj drugih, speci� �nijih, koji se pridružu-ju gore opisanom hijerarhijskom kontinuumu, pa Van Valin (2005: 58) to prikazuje i ovako:

Slika 2: Hijerarhijska ljestvica op�i vršitelj-op�i trpitelj sa spe-ci� �nim ulogama

Kao što je iz gornje slike vidljivo, baš kao što je mogu�e poop-�iti tradicionalne semanti�ke uloge na razinu op�eg trpitelja i op�eg vršitelja, mogu�e ih je odrediti i kao vrlo glagolski speci� �ne, tako da s obzirom na to zauzimaju i speci� �no, nijansiranije mjesto na hijerar-hijskom kontinuumu, ali se svejedno mogu povezati sa svojim proto-tipom i reducirati na njega. Odnos glagolski vrlo speci� �nih seman-ti�kih uloga, tradicionalnijih, op�enitijih semanti�kih uloga i posve op�enitih, op�ih makrouloga korisno ilustrira i ovaj Van Valinov (2005

: 54) prikaz:

Slika 3: Kontinuum od glagolsko speci� �nih semanti�kih uloga do gramati�-kih relacija

hrvatistika studentski jezikoslovni časopis

144

141) navode kako je u prototipnoj engleskoj rečenici prototipni opći vršitelj obično subjekt, dok je jednako tako opći trpitelj izravni objekt. Taj prototipni opći vršitelj s određenim je skupom glagola Agens (npr. Oswald je ubio Kennedya), s drugim pak glagolima Doživljavač (npr. Marko gleda utakmicu), s trećima Posljedovatelj (npr. Hrvoje ima premalo vremena) itd. Opći je trpitelj pak s nekim glagolima Pacijens (npr. Šutnuo me nogom), s drugima Tema (npr. Dogovarali smo se o poslu), s treći-ma Recipijent (npr. Uručena joj je nagrada.) itd. Popisu kao češće i tradicionalnije uloge dodaje još i Mjesto, Cilj, Izvor, Put, Benefaktiv (npr. Marija je kupila knjigu Eriku) i Sadržaj. Naravno, vrijedi imati na umu da se, kao i kod ostalih teorija, semantičke uloge ne odražavaju u površinskoj strukturi uvijek prototipnim sintak-tičkim sredstvima.

Osim ovih najčešćih uloga, velik je broj drugih, specifi čnijih, koji se pridružu-ju gore opisanom hijerarhijskom kontinuumu, pa Van Valin (2005: 58) to prikazuje i ovako:

Slika 2: Hijerarhijska ljestvica opći vršitelj-opći trpitelj sa specifi čnim ulogama

Kao što je iz gornje slike vidljivo, baš kao što je moguće poopćiti tradicionalne semantičke uloge na razinu općeg trpitelja i općeg vršitelja, moguće ih je odrediti i kao vrlo glagolski specifi čne, tako da s obzirom na to zauzimaju i specifi čno, ni-jansiranije mjesto na hijerarhijskom kontinuumu, ali se svejedno mogu povezati sa svojim prototipom i reducirati na njega. Odnos glagolski vrlo specifi čnih semantič-kih uloga, tradicionalnijih, općenitijih semantičkih uloga i posve općenitih, općih makrouloga korisno ilustrira i ovaj Van Valinov (2005: 54) prikaz:

145

Takvo postavljanje stvari odražava doista slojevito promišljanje semanti�kih uloga u Van Valinovoj gramatici uloge i referencije koje omogu�uje bogatu nijan-siranost i razgranatost, ali i op�enitost i jezgrovitost; visoku speci� �nost ili visoku shemati�nost, ve� ovisno o potrebi u kojoj se za semanti�kim ulogama poseže. Nije stoga neobi�no da, iako je „tradicionalni“ popis semanti�kih uloga koji se implicit-no provla�i kroz �itav ovaj rad nesumnjivo dominantan u ve�ini teorija, �ak i spe-ci� �nije Van Valinove popise semanti�kih uloga na umu imaju gotovo svi lingvisti funkcionalnih pristupa.

Semanti�ke uloge u kognitivnoj gramatici

Naposljetku, pozornost �e se usmjeriti i na zna�aj i položaj semanti�kih uloga u još jednom suvremenom funkcionalnom pristupu, kognitivnoj gramatici Ronalda Langackera. Taj lingvisti�ki pristup sa svojim je razvojem zapo�eo još polovicom sedamdesetih godina ranijim Langackerovim radovima, premda mu je paradigmat-sko djelo Langackerova dvosveš�ana knjiga Foundations of Cognitive Grammar (1987, 1991). Budu�i da se za kognitivnu gramatiku može re�i kako u širem smislu pripada konstrukcijskim gramatikama (vidjeti Belaj, Tanackovi� Faletar, 2012: 76), što zna�i da polazi od konstrukcije kao polazišne sintakti�ko-semanti�ke jedinice, pri �emu u semanti�koj komponenti podrazumijeva uklju�ene pragmati�na i diskur-sno-funkcionalna obilježja, te stoga ne prou�ava semantiku, pragmatiku i sintaksu kao odvojene cjeline i na�in na koji njihovi primitivi grade konstrukcije, kao što je to slu�aj u tradicijskom funkcionalizmu, semanti�ke uloge ne mogu u kognitivnoj gramatici svoju važnost potvr�ivati sudjeluju�i u opisu pridruživanja semanti�ko-pragmati�kih relacija gramati�kim, kao kod Van Valina. Ipak, i u kognitivnoj se gra-matici one prihva�aju kao važan koncept te se u�estalo koriste kada je potrebno ostvariti „opipljiviji konceptualni unos“ u odnosu na, primjerice, apstraktnije poj-move trajektora i orijentira. Langacker (2008: 355) ih smatra osobito zna�ajnima pri konceptualizaciji jednog od arhetipskih konceptualnosemanti�kih scenarija, lanca doga�anja/lanca prijenosa energije. U konceptualizaciji takvih scenarija, ili scena-rija doga�aja druge vrste, kao arhetipske uloge isti�e Agens, Pacijens, Instrument, Doživljava�a, Pokreta�a te Nultu ulogu. No popis uloga tu se, kao i u drugim teo-rijama, ne iscrpljuje, nego ostaje otvoren te svojim sastavom i raspodjelom uvelike ovisi upravo o konceptualnim modelima koje se opisuje.

Zanimljiva je u tom razmatranju i Langackerova opaska kako svaka površin-ska re�enica odražava asimetri�nost uloga; ona je uvijek odraz primjene ili Agensu-orijentirane ili Pacijensu-orijentirane strategije kodiranja (to�nije bi zapravo tu bilo govoriti o op�em vršitelju i trpitelju), a odabir naglašene strane u toj asimetriji uvijek je ovisan o potrebi isticanja (topikalizacije), što je još jedna teza u prilog neodvoji-vosti semantike i pragmatike.

Ilustrativna je po tom pitanju razlika izme�u re�enica:

(17) Pas je ugrizao Marka.

(18) Marko je ugrizen od psa.

145

Slika 3: Kontinuum od glagolsko specifi čnih semantičkih uloga do gramatič-kih relacija

Takvo postavljanje stvari odražava doista slojevito promišljanje semantičkih uloga u Van Valinovoj gramatici uloge i referencije koje omogućuje bogatu nijan-siranost i razgranatost, ali i općenitost i jezgrovitost; visoku specifi čnost ili visoku shematičnost, već ovisno o potrebi u kojoj se za semantičkim ulogama poseže. Nije stoga neobično da, iako je „tradicionalni“ popis semantičkih uloga koji se implicit-no provlači kroz čitav ovaj rad nesumnjivo dominantan u većini teorija, čak i spe-cifi čnije Van Valinove popise semantičkih uloga na umu imaju gotovo svi lingvisti funkcionalnih pristupa.

Semantičke uloge u kognitivnoj gramatici

Naposljetku, pozornost će se usmjeriti i na značaj i položaj semantičkih uloga u još jednom suvremenom funkcionalnom pristupu, kognitivnoj gramatici Ronalda Langackera. Taj lingvistički pristup sa svojim je razvojem započeo još polovicom sedamdesetih godina ranijim Langackerovim radovima, premda mu je paradigmat-



146

Naime, u primjeru (14) jasno se o�ituje odmak od neutralnog govora upravo zbog kršenja hijerarhijske ljestvice semanti�kih uloga sudionika u glagolskom pro-cesu, budu�i da je uz prisutnog Agensa re�enica kodirana Pacijensu-orijentirano. To doduše ipak nije posve neuobi�ajeno, upravo zbog druge važne hijerarhijske ljestvi-ce – ljestvice empatije, i iz nje proizašle potrebe topikalizacije ljudskog Pacijensa.

Kona�no, važno je napomenuti kako Langacker (1987: 233) ipak smatra da semanti�ke uloge nisu posve univerzalna pojava budu�i da postoje re�enice koje ne zna�e nikakav lanac doga�aja, nikakav protok energije ili pak kakav drugi scenarij pogodan za prikazivanje semanti�kim ulogama. Osim toga, semanti�ke se uloge ne mogu dodijeliti ni svim mogu�im vrstama rije�i koje u pojedinoj re�enici mogu ima-ti središnju ulogu, stoga su uporabno ograni�enije nego što su to isticale teorije koje su se prvenstveno na njih fokusirale. Kao daleko univerzalnije koncepte Langacker isti�e ve� spominjane trajektor i orijentir – konceptualno istaknuti i pozadinski lik; lik prvog i lik drugog plana – a temelj te univerzalnosti izravno je ukorijenjen u na�in funkcioniranja ljudske percepcije te veri� ciran od strane psihologije i neuro-znanosti.

No koncept semanti�kih uloga, dakako, nije isklju�en trajektorom i orijen-tirom, ve� se radi o kompatibilno uporabljivim konceptima koji se u kognitivnoj gramatici usporedno koriste. Primjerice, dodjela semanti�kih uloga u kanonskom, prototipnom modelu doga�aja povezana je s percipiranjem trajektora i orijentira, a to se pak sve izravno odražava i u gramati�kom kodiranju. Povezanost je dobro ilustrirana i sljede�im prikazom kod tzv. modela pozornice:

Slika 4: Model pozornice; poveznica izme�u dodjele semanti�kih uloga, percipira-nja trajektora i orijentira te gramati�kog kodiranja

Sve u svemu, bez obzira na svoj odmak od tradicionalnih funkcionalnih pri-stupa te jedinstvenost i speci� �nost ve�eg dijela svog opisnog aparata, kognitivna gramatika zadržala je semanti�ke uloge kao neizostavan element svojih gramati�kih opisa, potvr�uju�i tako na poseban na�in zna�aj tog koncepta, njegovu široku pri-mjenjivost i neizostavnost u suvremenoj lingvistici.


146

sko djelo Langackerova dvosveščana knjiga Foundations of Cognitive Grammar (1987, 1991). Budući da se za kognitivnu gramatiku može reći kako u širem smislu pripada konstrukcijskim gramatikama (vidjeti Belaj, Tanacković Faletar, 2012: 76), što znači da polazi od konstrukcije kao polazišne sintaktičko-semantičke jedinice, pri čemu u semantičkoj komponenti podrazumijeva uključene pragmatična i diskur-sno-funkcionalna obilježja, te stoga ne proučava semantiku, pragmatiku i sintaksu kao odvojene cjeline i način na koji njihovi primitivi grade konstrukcije, kao što je to slučaj u tradicijskom funkcionalizmu, semantičke uloge ne mogu u kognitivnoj gramatici svoju važnost potvrđivati sudjelujući u opisu pridruživanja semantičko-pragmatičkih relacija gramatičkim, kao kod Van Valina. Ipak, i u kognitivnoj se gra-matici one prihvaćaju kao važan koncept te se učestalo koriste kada je potrebno ostvariti „opipljiviji konceptualni unos“ u odnosu na, primjerice, apstraktnije poj-move trajektora i orijentira. Langacker (2008: 355) ih smatra osobito značajnima pri konceptualizaciji jednog od arhetipskih konceptualnosemantičkih scenarija, lanca događanja/lanca prijenosa energije. U konceptualizaciji takvih scenarija, ili scena-rija događaja druge vrste, kao arhetipske uloge ističe Agens, Pacijens, Instrument, Doživljavača, Pokretača te Nultu ulogu. No popis uloga tu se, kao i u drugim teo-rijama, ne iscrpljuje, nego ostaje otvoren te svojim sastavom i raspodjelom uvelike ovisi upravo o konceptualnim modelima koje se opisuje.

Zanimljiva je u tom razmatranju i Langackerova opaska kako svaka površin-ska rečenica odražava asimetričnost uloga; ona je uvijek odraz primjene ili Agensu-orijentirane ili Pacijensu-orijentirane strategije kodiranja (točnije bi zapravo tu bilo govoriti o općem vršitelju i trpitelju), a odabir naglašene strane u toj asimetriji uvijek je ovisan o potrebi isticanja (topikalizacije), što je još jedna teza u prilog neodvoji-vosti semantike i pragmatike.

Ilustrativna je po tom pitanju razlika između rečenica:

(17) Pas je ugrizao Marka.

(18) Marko je ugrizen od psa.Naime, u primjeru (14) jasno se očituje odmak od neutralnog govora upravo

zbog kršenja hijerarhijske ljestvice semantičkih uloga sudionika u glagolskom pro-cesu, budući da je uz prisutnog Agensa rečenica kodirana Pacijensu-orijentirano. To doduše ipak nije posve neuobičajeno, upravo zbog druge važne hijerarhijske ljestvi-ce – ljestvice empatije, i iz nje proizašle potrebe topikalizacije ljudskog Pacijensa.

Konačno, važno je napomenuti kako Langacker (1987: 233) ipak smatra da semantičke uloge nisu posve univerzalna pojava budući da postoje rečenice koje ne znače nikakav lanac događaja, nikakav protok energije ili pak kakav drugi scenarij pogodan za prikazivanje semantičkim ulogama. Osim toga, semantičke se uloge ne mogu dodijeliti ni svim mogućim vrstama riječi koje u pojedinoj rečenici mogu imati središnju ulogu, stoga su uporabno ograničenije nego što su to isticale teorije koje su se prvenstveno na njih fokusirale. Kao daleko univerzalnije koncepte Langacker ističe već spominjane trajektor i orijentir – konceptualno istaknuti i pozadinski lik; lik prvog i lik drugog plana – a temelj te univerzalnosti izravno je ukorijenjen u način funkcioni-ranja ljudske percepcije te verifi ciran od strane psihologije i neuroznanosti.

147

Zaklju�no razmatranje

Semanti�ke uloge, tada nazvane dubinskim padežima, u Fillmoreovoj su teoriji dubinskih padeža po prvi put kao koncept sustavnije i upe�atljivije zaživjele u suvre-menoj lingvistici, trebaju�i poslužiti kao okosnica novog, univerzalnijeg gramati�-kog opisa koji bi mogao u�inkovito obuhvatiti i tipološki najrazli�itije jezike. Iako je taj Fillmoreov pristup danas uglavnom stvar lingvisti�ke povijesti i iako su seman-ti�ke uloge otada doživljavale poneke promjene na planu broja, poimanja i funkcije, �injenica da je jedan koncept ostao u uporabi u velikom broju razli�itih lingvisti�kih teorija zadržavaju�i konstantno sve svoje bitne odlike, svjedo�i koliko je Fillmore bio na dobrom putu opisuju�i ih kao odraz univerzalnih predodžbi koje ljudi imaju o odnosima koji vladaju u izvanjezi�nom svijetu i kao takve ih uvrštavaju�i u lin-gvisti�ki opis. Od njegove teorije dubinskih padeža, preko Andersonove lokalisti�-ke teorije, Van Valinove gramatike uloge i referencije do Langackerove kognitivne gramatike, i u velikom broju drugih lingvisti�kih opisa koji ovim pregledom nisu obuhva�eni, semanti�ke uloge predstavljaju koncept koji je nemogu�e zaobi�i, bez obzira kako im se pristupa i koja im se uloga u tim gramati�kim opisima daje. Stoga ne bi bilo pogrešno re�i kako su one jedan od prepoznatljivih koncepata funkcional-nih pristupa gramati�kom opisu, njihov neizostavan element, da �ak i metonimijski odražavaju neka temeljna na�ela tih pristupa te tako mogu poslužiti i kao zanimljiv motiv pra�enja pomo�u kojeg se može pratiti i razvoj funkcionalnih pristupa.

U svakom slu�aju, poznavanje koncepta semanti�kih uloga nužno je i nezaobi-lazno pri bavljenju suvremenom lingvistikom, stoga je nadati se kako je ovaj pregled ne samo jezgrovito ilustrirao nego i omogu�io da se to poznavanje unaprijedi kod onih koji se s konceptom semanti�kih uloga tek po�inju susretati.

Literatura

Anderson, John M. 1971. The Grammar of Case. Towards a Localistic Theory, Cambridge: Cambridge University Press.

Anderson, John M. 1977. On Case Grammar, Atlantic Highlands: Humanities PressBelaj, Branimir 2011. „Gramatika i zna�enje“, u: Izme�u dviju domovina. Zbornik

Milorada Nik�evi�a, Osijek: Filozofski fakultet Osijek, str. 479-514.Belaj, Branimir. Tanackovi� Faletar, Goran 2012. „U kolikoj su mjeri konstrukcijske

gramatike jedinstven teorijski model?“, u: Lingua Montenegrina, god. V/1, br. 9, Podgorica: Institut za crnogorski jezik i književnost.

Blake, Barry J. 2004. Case, Cambridge: Cambridge University Press.Fillmore, Charles J. 1971. „Some problems for Case Grammar“, u: 22nd Annual

Round Table. Linguistics: Developments of the sixties – viewpoints of the se-venties, Washington: Georgetown University Press, str. 35-56.

Fillmore, Charles J. 2003. „The Case for Case“, u: Form and Meaning in Language, Centre for the Study of Language Information, United States, str. 21-119.

147

No koncept semantičkih uloga, dakako, nije isključen trajektorom i orijen-tirom, već se radi o kompatibilno uporabljivim konceptima koji se u kognitivnoj gramatici usporedno koriste. Primjerice, dodjela semantičkih uloga u kanonskom, prototipnom modelu događaja povezana je s percipiranjem trajektora i orijentira, a to se pak sve izravno odražava i u gramatičkom kodiranju. Povezanost je dobro ilustrirana i sljedećim prikazom kod tzv. modela pozornice:

Slika 4: Model pozornice; poveznica između dodjele semantičkih uloga, percipira-nja trajektora i orijentira te gramatičkog kodiranja

Sve u svemu, bez obzira na svoj odmak od tradicionalnih funkcionalnih pri-stupa te jedinstvenost i specifi čnost većeg dijela svog opisnog aparata, kognitivna gramatika zadržala je semantičke uloge kao neizostavan element svojih gramatičkih opisa, potvrđujući tako na poseban način značaj tog koncepta, njegovu široku pri-mjenjivost i neizostavnost u suvremenoj lingvistici.

Zaključno razmatranje

Semantičke uloge, tada nazvane dubinskim padežima, u Fillmoreovoj su teoriji dubinskih padeža po prvi put kao koncept sustavnije i upečatljivije zaživjele u suvre-menoj lingvistici, trebajući poslužiti kao okosnica novog, univerzalnijeg gramatič-kog opisa koji bi mogao učinkovito obuhvatiti i tipološki najrazličitije jezike. Iako je taj Fillmoreov pristup danas uglavnom stvar lingvističke povijesti i iako su seman-tičke uloge otada doživljavale poneke promjene na planu broja, poimanja i funkcije, činjenica da je jedan koncept ostao u uporabi u velikom broju različitih lingvističkih teorija zadržavajući konstantno sve svoje bitne odlike, svjedoči koliko je Fillmore bio na dobrom putu opisujući ih kao odraz univerzalnih predodžbi koje ljudi imaju o odnosima koji vladaju u izvanjezičnom svijetu i kao takve ih uvrštavajući u lin-gvistički opis. Od njegove teorije dubinskih padeža, preko Andersonove lokalistič-ke teorije, Van Valinove gramatike uloge i referencije do Langackerove kognitivne



148

Langacker, Ronald W. 1987. Foundations of Cognitive Grammar, vol. 1, Stanford: Stanford University Press

Langacker, Ronald W. 2008. Cognitive Grammar. A Basic Introduction, Oxford: Oxford University Press

Tanackovi� Faletar, Goran 2009. „Semanti�ki opis nesamostalnih (kosih) padeža u hrvatskom jeziku i njegove sintakti�ke implikacije“, neobjavljena doktorska disertacija, Osijek: Filozofski fakultet Osijek.

Van Valin Jr., Robert D. LaPolla, Randy J. 1997. Sintax. Structure,Meaning and Function, Cambridge: Cambridge University Press.

Van Valin Jr., Robert D. 2000. „A Concise Introduction to Role and Reference Grammar“, u: Fluminensia, god 12. (2000.), br. 1-2, str. 47-78.

Van Valin Jr., Robert D. 2005. Exploring the Syntax-Semantics Interface, Cambridge: Cambridge University Press.


148

gramatike, i u velikom broju drugih lingvističkih opisa koji ovim pregledom nisu obuhvaćeni, semantičke uloge predstavljaju koncept koji je nemoguće zaobići, bez obzira kako im se pristupa i koja im se uloga u tim gramatičkim opisima daje. Stoga ne bi bilo pogrešno reći kako su one jedan od prepoznatljivih koncepata funkcional-nih pristupa gramatičkom opisu, njihov neizostavan element, da čak i metonimijski odražavaju neka temeljna načela tih pristupa te tako mogu poslužiti i kao zanimljiv motiv praćenja pomoću kojeg se može pratiti i razvoj funkcionalnih pristupa.

U svakom slučaju, poznavanje koncepta semantičkih uloga nužno je i nezaobi-lazno pri bavljenju suvremenom lingvistikom, stoga je nadati se kako je ovaj pregled ne samo jezgrovito ilustrirao nego i omogućio da se to poznavanje unaprijedi kod onih koji se s konceptom semantičkih uloga tek počinju susretati.

Literatura

Anderson, John M. 1971. The Grammar of Case. Towards a Localistic Theory, Cambridge: Cambridge University Press.

Anderson, John M. 1977. On Case Grammar, Atlantic Highlands: Humanities PressBelaj, Branimir 2011. „Gramatika i značenje“, u: Između dviju domovina. Zbornik

Milorada Nikčevića, Osijek: Filozofski fakultet Osijek, str. 479-514.Belaj, Branimir. Tanacković Faletar, Goran 2012. „U kolikoj su mjeri konstrukcijske

gramatike jedinstven teorijski model?“, u: Lingua Montenegrina, god. V/1, br. 9, Podgorica: Institut za crnogorski jezik i književnost.

Blake, Barry J. 2004. Case, Cambridge: Cambridge University Press.Fillmore, Charles J. 1971. „Some problems for Case Grammar“, u: 22nd Annual

Round Table. Linguistics: Developments of the sixties – viewpoints of the se-venties, Washington: Georgetown University Press, str. 35-56.

Fillmore, Charles J. 2003. „The Case for Case“, u: Form and Meaning in Language, Centre for the Study of Language Information, United States, str. 21-119.

Langacker, Ronald W. 1987. Foundations of Cognitive Grammar, vol. 1, Stanford: Stanford University Press

Langacker, Ronald W. 2008. Cognitive Grammar. A Basic Introduction, Oxford: Oxford University Press

Tanacković Faletar, Goran 2009. „Semantički opis nesamostalnih (kosih) padeža u hrvatskom jeziku i njegove sintaktičke implikacije“, neobjavljena doktorska disertacija, Osijek: Filozofski fakultet Osijek.

Van Valin Jr., Robert D. LaPolla, Randy J. 1997. Sintax. Structure,Meaning and Function, Cambridge: Cambridge University Press.

Van Valin Jr., Robert D. 2000. „A Concise Introduction to Role and Reference Grammar“, u: Fluminensia, god 12. (2000.), br. 1-2, str. 47-78.

Van Valin Jr., Robert D. 2005. Exploring the Syntax-Semantics Interface, Cambridge: Cambridge University Press.

149

UDK 81’37

Pregledni rad


Nensi Rubini�Filozofski fakultet u Rijeci

O SEMANTI�KIM MAPAMA I MREŽAMA

SažetakU ovom �e radu biti rije�i o semanti�kim mapama i semanti�kim mrežama

kao novijim shemati�nim modelima prou�avanja jezi�nih fenomena. Najprije �e se pokušati de� nirati i oprimjeriti pojam semanti�kih mapa i semanti�kih mreža, zatim napraviti poveznicu sa suvremenim jezikoslovnim pristupima te predstaviti pred-nosti i nedostatke takvog na�ina prou�avanja jezika. Unato� manjim nedostacima, zastupat �e se ideja da su semanti�ke mape i mreže koherentniji alat tuma�enja jezi�-nih fenomena u usporedbi s drugim modelima, pogotovo iz višejezi�ne perspektive.

Klju�ne rije�i: semantika, semanti�ki pristup jeziku, semanti�ka mapa, se-manti�ka mreža, kognitivna semantika

Uvodna rije�Funkcioniranje jezi�ne jedinice pri njezinoj uporabi rijetko je kada jednozna�-

no, posebice kada se radi o funkcionalnim rije�ima (npr. prijedlozima) i a� ksalnim kategorijama (npr. padežima, glagolskim vremenima, pre� ksima) što stvara poteš-ko�e u njihovu tuma�enju. Svi jezici imaju polifunkcionalne jedinice poput adpozi-cija ili � eksijskih i derivacijskih morfema (Janda, 2009: 105) koje izražavaju grama-ti�ke kategorije kao što su padeži, vrijeme i vid. Tim se gramati�kim kategorijama služimo kako bismo izrazili percepciju prostora, vremena i odnosa me�u entitetima. Sukladno tome, jezikoslovna se tradicija posljednjih desetlje�a sve više okre�e no-vim pristupima prou�avanja jezika i funkcionalnih jezi�nih jedinica koji predstav-ljaju odmak od tradicionalnih gramati�kih opisa i kao polazište uzimaju zna�enje, pokušavaju�i ga sustavno opisati i shemati�no prikazati povezanost razli�itih zna�e-nja i upotrebu jezi�nih jedinica. Prou�avanje semantike rije�i, prema Sáenzu (1999: 271-272), dugo je vremena bio skoro pa zanemarivan dio jezikoslovnih istraživanja. No, posljednjih godina kognitivni pristup prou�avanju jezika sve više dobiva na


150

važnosti, pokušavaju�i povezati upravo zna�enje, temeljni dio semantike kao jezi-koslovne discipline, s ljudskom konceptualizacijom izvanjezi�ne stvarnosti i slike svijeta. Drugim rije�ima, jezi�ne su strukture izravni odraz odre�enog na�ina kon-ceptualizacije dane situacije u stvarnom svijetu te na taj na�in jezik odražava na�in razmišljanja i konceptualizacije (Lee, 2004). U tom su kontekstu semanti�ke mape i mreže kao metoda semanti�ke analize multifunkcionalnih jedinica, ili grama (ter-min preuzet iz Haspelmatha, 2003), postupno dobile na važnosti. Cilj je ovoga rada ukratko predstaviti pojam semanti�kih mapa i mreža, njihovu primjenu u suvreme-nim jezikoslovnim analizama, te prednosti i nedostatke takvog na�ina prou�avanja jezi�nih pojava.

Što su semanti�ke mape i mreže?

Semanti�ke su mape model kojim se pokušava pristupiti problemu polifunkci-onalnosti grama, preklapanja razli�itih zna�enja jedne jedinice i usporedbe jezi�nih jedinica iz me�ujezi�ne perspektive. Kao što naglašava Janda (2009), opis jednoga takvoga grama u bilo kojem jeziku složen je i težak zadatak. Prve semanti�ke mape pripisuju se Andersonu (1982), a njima su se bavili mnogi (Clancy, 2001, 2006; van der Auwera i Temürcü, 2006, van der Auwera i Malchukov, 2005; i dr. ), no najzna-�ajnija su imena Haspelmath (1997, 2003) i Croft (2001, 2003). Prema Haspelma-thu, “semanti�ka je mapa geometrijski prikaz funkcija u konceptualnom ili seman-ti�kom prostoru koje su povezane linijama i tvore mrežu” (2003: 213, prev. aut.)1.

Kako bi se pojasnio pojam semanti�kih mapa, nužno je ukratko objasniti pojam konceptualnog prostora. Konceptualni je prostor jedan od temeljnih pojmova unutar kognitivne lingvistike: univerzalno multidimenzionalno polje “konceptualnoga po-tencijala unutar kojeg se razvijaju misli i konceptualizacija” (Langacker, 1987: 76), no svaki jezik koristi konceptualni prostor na razli�it na�in (v. Janda, 2004), a unutar njega dolazi do razlikovanja i gramatikalizacije izvanjezi�ne stvarnosti. Croft (2001) dodaje da konceptualni prostor uklju�uje i pragmati�ku, funkcionalno-diskurznu, strukturalnu, stilisti�ku, pa �ak i socijalnu dimenziju uporabe jezi�ne jedinice. Zbog toga se u semanti�ke mape mogu prikazati i prou�avati i jezi�ne pojave koje se jav-ljaju u diskurzu i uvjetovane su diskurzom (kao što su zamjenice, aktivni i pasivni glagolski oblici...). Sukladno tome, Croft smatra da semanti�ke mape imaju kon-ceptualni smisao te pružaju dokaze za kognitivno bliska zna�enja time što precizno odražavaju “geogra� ju ljudskog uma” (Croft, 2001: 364), kao u primjeru semanti�ke mape tipi�nih funkcija dativa:

1 “[a] semantic map is a geometrical representation of functions in a conceptual/seman-tic space that are linked by connecting lines and thus constitute a network”(Haspelmath, 2003:213).

151

Slika 1: Semanti�ka mapa tipi�nih funkcija dativa kao padeža (Haspelmath, 2003: 234)

Semanti�ka mapa, pak, predstavlja distribuciju stvarnih razlika u percepciji jednog ili više jezika unutar parametara2 konceptualnog prostora (Clancy, 2006). Prema Haspelmathu, vode�a je ideja metode semanti�kih mapa da do multifunkcio-nalnosti jezi�ne jedinice dolazi samo kada postoji sli�nost izme�u njezinih razli�itih upotreba (2003: 215), a temeljno se zna�enje utvr�uje uspore�ivanjem odre�ene jedinice u razli�itim jezicima kako bi se uspostavio hijerarhijski odnos izme�u sre-dišnjih, temeljnih i zna�enja koja su bliska osnovnim, no nisu nužno toliko �esta. Na primjeru semanti�ke mapa dativa može se zamijetiti kako ona na koherentan na�in objedinjuje razli�ita dativna zna�enja.

Kako funkcioniraju semanti�ke mape?

Zna�enja i upotrebe neke jezi�ne jedinice uvrštavaju se u mapu ako postoji barem jedan par jezika koji se razlikuju u odnosu na odre�enu funkciju. Primjerice, koncepti biti i imati su višezna�ni i leksi�ki se izražavaju na razli�ite na�in. Us-poredbom razli�itih zna�enja i funkcija prethodno navedenih koncepata kao što su postojanje, lokacija/pozicija, bezli�nost, pomo�na uloga, kopula, Clancy (2001) ra-zvija semanti�ke mape za koncepte glagola biti i imati u ruskom, �eškom, poljskom i bugarskom jeziku.

Kon� guracija ili hijerarhija funkcija u semanti�koj mapi smatra se univerzal-nom i ujedno utvr�uje parametre koji de� niraju konceptualizaciju upotreba odre�e-ne jezi�ne jedinice, ali impliciraju i niz univerzalnih, kao i perifernih funkcija. No, nema mehani�ke procedure po kojoj se uvrštavaju. Funkcije se uvrštavaju u mapu na takav na�in da svi multifunkcionalni grami zauzimaju “grani�no podru�je unutar semanti�ke mape” (Haspelmath, 2003: 217), a odnos funkcija se utvr�uje njihovom usporedbom u razli�itim jezicima.

Nadalje, semanti�ke mape služe i kao vizualizacija puta gramatikalizacije u dijakronijskom razvoju jezika (Haspelmath, 2003: 236). Drugim rije�ima, odre�eno zna�enje jezi�ne jedinice ne može se samo tako pojaviti unutar mape, ve� nastaje

2 Prema Gärdenforsu (2000), konceptualni se prostor sastoji od kvalitativnih dimenzija koje su ukorijenjene u ljudskom osjetilnom iskustvu i na kojima se temelji kategorizacija. Atributi, kvalitete i/ili parametri su dimenzije na temelju kojih se izvanjezi�ni i jezi�ni podražaji klasi-� ciraju kao sli�ni ili razli�iti u konceptualnom prostoru..

Nensi Rubinić: O semantičkim mapama i mrežama


152

zna�enjskim ekstenzijama koje se prikazuju usmjerenim linijama, a ne samo neu-tralnim poveznicama. Npr. semanti�ka mapa dativnih zna�enja na slici 1. otkriva da su se iz smjera (engl. direction) razvila zna�enja svrhe i recipijenta. Zna�enje recipijenta nastalo je ekstenzijama iz smjera i bene� cijenta, a iz recipijenta zna�enja predikatne posvojnosti i iskustvenika (engl. experiencer).

Semanti�ke mape i semanti�ke mreže

Kada se govori o semanti�kim mapama, nužno je spomenuti sli�ne pristupe prou�avanju jezi�nih pojava. U okviru kognitivnog pristupa jeziku, govori se o men-talnim (Anderson, 1986) ili kognitivnim mapama za �iju se kon� guraciju smatra da odražava kognitivno strukturiranje zna�enja. Semanti�kim je mapama srodan i po-jam semanti�kih mreža koje se temelje na dvjema pretpostavkama koje su u osnovi kognitivne lingvistike:

a) semanti�ka struktura proizlazi iz i odražava konceptualnu strukturu (npr. Fauconnier 1994, 1997; Heine 1997), i

b) � zionomija ljudskog tijela i neuralna struktura, tj. što i na koji na�in ljudi doživljavaju izvanjezi�nu stvarnost i priroda stvarnoga svijeta u kojem žive odre�u-ju konceptualnu strukturu ljudi (Heine, 1993, Talmy, 2000, itd.).

Semanti�ka je mreža skup zna�enja i koncepata koji se u nekoj mjeri povezani sa središnjim zna�enjem (Evans, 2007). Kognitivna semantika tako promatra rije� kao skup povezanih zna�enja, tj. koncepata, koji tvore mrežu zna�enja od kojih su neka bliža prototipnom (temeljnom) zna�enju, a druga su periferna (Evans, 2007: 194), no sva su zna�enja me�usobno povezana. Tako, primjerice, Janda (1986) ra-zvija semanti�ku mrežu zna�enja ruskih pre� kasa za-, pere-, do- i ot-. Na tragu Jan-de, Brala-Vukanovi� i Memiševi� (2012) razvijaju semanti�ku mrežu pre� ksalnih zna�enja do- u hrvatskome jeziku koja se uvelike poklapaju s Jandinim postavkama o ruskom pre� ksu do- (1986).

Slika 2: Semanti�ka mreža pre� ksa do- (Brala i Memiševi�, 2012: 87)

153

U semanti�kim se mrežama prototipno zna�enje ozna�ava pravokutnikom, dok se ostala zna�enja (ili podzna�enja) koja predstavljaju zna�enjske ekstenzije od pro-totipa ozna�avaju kružnicama, a sva su zna�enja me�usobno povezana nizom veza koje ozna�avaju manje zna�enjske promjene pomo�u kojih se podzna�enja razlikuju jedna od drugih3. Na sli�an na�in Rubini� (2012) razvija semanti�ke mrežu glagola koji omogu�avaju dvojna �itanja dativa u hrvatskome jeziku:

Slika 3. Semanti�ka mreža glagola koji omogu�avaju dvojna tuma�enja dativa u hrvatskome jeziku (Rubini�, 2012: 72)

3 Teorijom prototipova, perifernim zna�enjima i kategorizacijom bavila se Rosch (1978). Sposobnost kategorizacije smatra se jednom od temeljnih kognitivnih funkcija, a kognitivna ekonomija zahtijeva da unutar jedne kategorije imamo središnjeg �lana, koji najbolje pred-stavlja kategoriju, npr. crvenda� kao prototip kategorije ptica, usporedbi s pingvinom kao perifernim �lanom.



154

No, valja razlikovati semanti�ke mape od semanti�kih mreža. Semanti�ke mreže teže pronalasku prototipnih funkcija i zna�enja oko koje se razvijaju periferne (Lakoff, 1987). No, semanti�ke mape, iako na tragu prototipnih i perifernih funkcija i zna�enja, nisu nužno usmjerene na utvr�ivanje prototipa, ve� na organizaciji poli-semi�nih jedinica i utvr�ivanjem univerzalnih zna�enja4 i parametara.

Prednosti i nedostaci semanti�kih mapa i mreža

Prednosti semanti�kih mapa i mreža

Prou�avanje jezi�nih pojava pomo�u shemati�nih modela poput mapa i mreža omogu�ava pristup pitanjima kao što su polifunkcionalnost i preklapanje iz višeje-zi�ne perspektive. Unato� tomu, semanti�ke mape i mreže imaju svoj prednosti i nedostatke.

Kao što je ve� spomenuto, a� ksalne kategorije kao što su padeži imaju niz zna-�enja koja je ponekad teško opisati. Detaljna analiza zna�enja dativa koja se javljaju u hrvatskim gramatikama (Rubini�, 2012) ukazala je na tri temeljna problema koja se javljaju:

a) temeljno zna�enje dativa razlikuje se od gramatike do gramatike,

b) razli�ita zna�enja dativa samo se popisuju zajedno s primjerima bez detalj-nijih pojašnjenja, i

c) nesustavni popisi dativnih zna�enja i uporaba rezultat su manjka unutarnje strukture popisa koji proizvoljno kombiniraju semanti�ke i sintakti�ke kriterije.

U usporedbi semanti�kih mapa i tradicionalnog pristupa koji se javlja u gra-matikama, semanti�ke mape predstavljaju koherentan i motiviran na�in povezivanja razli�itih padežnih funkcija i zna�enja za razliku od arbitrarnih i nejasno motiviranih gramati�kih popisa.

Nadalje, model kao što su semanti�ke mape omogu�ava uspore�ivanje jezi�-nih pojava iz me�ujezi�ne perspektive za razliku od primjerice, strukturalisti�kog pristupa gdje se gramati�ka zna�enja promatraju samo unutar jednog jezi�nog susta-va pokušavaju�i formulirati apstraktna zna�enja koja obuhva�aju sva pojedina�na zna�enja i funkcije (v. Jakobson, 1936). No, takve apstraktne formulacije zna�enja �esto se teško mogu interpretirati, a teško je i uvidjeti kako se sva zna�enja uklapaju u takvu op�u de� niciju kao što je primjerice de� nicija dativa u latinskome jeziku koju nudi Hoecke (1996: 31): “The dative serves as the limit of the predicate in the sense that it indicates the ultimate term towards which the action or process referred

4 Utvr�ivanjem i istraživanjem semanti�kih univerzala, najmanjih semanti�kih jedinica pris-utnih u svim jezicima s ciljem utvr�ivanja semanti�ke jezgre jezika bavili su se Wierzbicka (1972, 1996) i Goddard (1998) u sklopu istraživanja prirodnog semanti�kog metajezika (eng. Natural Semantic Metalanguage – NSM). No, iako na prvi pogled razli�iti, prirodni semanti�ki metajezik, semanti�ke mape i kognitivni pristup jeziku imaju dodirnih to�aka, a jedna od njih je svakako istraživanje univerzalnog u jeziku (za više v. npr. Brala, 2003).

155

to tends”. Semanti�ke mape nastoje prou�avati funkcije i zna�enja jezi�nih jedinica u više jezika te su stoga posebno korisne u tipološkom jezikoslovnim istraživanjima.

Nadalje, semanti�ke mape i mreže opisuju gramati�ka zna�enja funkcionalnih jezi�nih jedinica na konkretan na�in i njihova se validnost može jednostavno testi-rati jer ako su univerzalno primjenjive, tada bi se i primjeri pojava iz drugih jezika svojim zna�enjem i funkcijama trebali uklopiti u postoje�e mape i mreže. To, daka-ko, ne zna�i da se semanti�ke mape i mreže smatraju jedinom ispravnom analizom grama u jezicima, ve� one predstavljaju sustavni pokušaj tuma�enja i analiziranja zna�enja jezi�nih jedinica te odmak od tradicionalnih gramati�kih pristupa. Jedna od prednosti semanti�kih mapa je i formulacija i vizualizacija razlika i sli�nosti iz-me�u pojedinih jezika, kao npr. za koncepte ‘biti’ i ‘imati’ u �etiri slavenska jezika (v. Clancy, 2001).

Tako�er, semanti�ke mape predstavljaju bitan alat u promatranju dijakronij-skih promjena u gramatikalizaciji, tj. semanti�ke mape nazna�uju slijed i smjer pro-mjena jer neka jezi�na jedinica postupno razvija razli�ita zna�enja i upotrebe, a te se promjene ozna�avaju strelicama (v. slika 1).

Semanti�ke su mape jednostavan na�in shemati�noga prikaza sli�nosti i razli-ka izme�u pojedinih jezika, ali i na�in otkrivanja univerzalnih semanti�kih struktura koje karakteriziraju sposobnost jezi�noga izražavanja kod ljudi, a univerzalnu pri-mjenjivost semanti�ke mape mogu�e je testirati na drugim jezicima i na taj na�in po-tvrditi ili osporiti njezinu univerzalnost. Isto vrijedi i za semanti�ke mreže. Na kon-cu, pod pretpostavkom da se multifunkcionalnost jezi�ne jedinice javlja kada su nai-zgled razli�ite funkcije sli�ne, semanti�ke mape pružaju i uvid u to koja su zna�enja ili uporabe jezi�ne jedinice sli�ne u umu govornika pa se u tom smislu semanti�ke mape mogu smatrati i izravnim odrazom zna�enjskih odnosa u umu govornika. No, one ne prikazuju prirodu zna�enjskih odnosa unutar semanti�kog prostora pa stoga ne mogu zamijeniti kognitivnosemanti�ke analize, ali im svakako mogu doprinijeti.

Jesu li modeli semanti�kih mapa i mreža zaista uvijek univerzalni?

Kao što se kaže da svaka pri�a ima dvije strane, tako i semanti�ke mape i mre-že imaju svoje prednosti, ali nisu nužno uvijek najbolji izbor. Janda (2009: 113-119) iznosi nekoliko mogu�ih problema u modelu semanti�kih mapa vode�i se idejom da taj model pretpostavlja kako se sva zna�enja koja se mogu jezi�no izraziti �ine dio jedinstvenog konceptualnog prostora pri �emu razli�iti jezici odabiru razli�ite mogu�nosti. No, takva pretpostavka ne mora nužno biti to�na.Janda Haspelmathov (2003) model semanti�kih mapa smatra nedostatnim u slu�a-jevima kao što su:

1. kada više jezika koristi posve razli�ite parametre5 kako bi kodirali istu do-menu ljudskog iskustva, postavlja se pitanja kako te parametre uklju�iti u mapu, tj. mogu li oni uop�e biti uvršteni u istu mapu;

5 Za više o parametrima v. npr. Gärdenfors, 2000.



156

2. kada razli�iti jezici razli�ito kodiraju iste informacije, npr. koriste�i se Talmyjevom terminologijom kod engl. sattelite-framed i verb-framed (Talmy, 1985) jezici (v. Janda, 2009:115-116),

3. kada jezici koriste razli�ite metafore iz kojih proizlaze metafori�ke eksten-zije zna�enja i proces konstruiranja zna�enja (engl. construal).

Što se ti�e semanti�kih mreža, za njih se �esto tvrdi da su nepotpune te da mogu dovesti do višezna�nih tuma�enja �vorova i poveznica. S druge strane, va-ljanost semanti�kih mreža može se empiri�ki testirati. Iako bi u idealnim uvjetima trebale biti valjane iz me�ujezi�ne perspektive, tj. trebale bi se mo�i primijeniti na druge jezike, to se potvr�uje istraživanjem drugih jezika pa se na taj na�in može potvrditi ili osporiti valjanost postoje�ih semanti�kih mreža.

Zaklju�ne napomene

Semanti�ke su mape i mreže važan alat u istraživanju jezika iz višejezi�ne perspektive, ali i važne u semantici kao grani jezikoslovlja koja se bavi zna�enjem. Omogu�avaju nam da vizualno prikažemo odnose izme�u dva ili više zna�enja ili gramati�kih funkcija neke jezi�ne jedinice. �im neka jedinica ima više zna�enja (su-kladno tome, i više funkcija), smatra se polisemi�nom, pa je tako polisemija kao po-java u jeziku u srži semanti�kih mapa i mreža. Semanti�ke mape i mreže na sustavan i shemati�an na�in prikazuju razli�ita zna�enja neke jezi�ne jedinice, uspostavljaju�i hijerarhijske odnose izme�u razli�itih zna�enja, a u semanti�kim mrežama teži se i identi� kaciji prototipnog zna�enja koje služi kao temelj za sve ostale zna�enjske ekstenzije. Tako�er, one svjedo�e i dijakronijski motiviranom razvoju polisemi�ne jedinice, ali daju naznake o univerzalnim semanti�kim strukturama.

Literatura

Anderson, L. 1982. The ‘Perfect’ as a universal and as a language particular cate-gory. U: Hopper, P. 1982. Tense and Aspect: Between Semantics and Pragma-tics. (Typological studies in language 1). Amsterdam: John Benjamins Publis-hing. 227-264.

Brala, M. 2003. “NSM within the cognitive linguistic movement: Bridging some gaps.” Jezikoslovlje 4.2. 161-186.

Brala-Vukanovi�, M. i Memiševi�, A. 2012. “Getting ‘do’ in Croatian. Goals, boun-daries and more in pre� xal semantics. Zeitschrift fur Slawistik. 71-92.

Clancy, S. J. 2001. “Semantic maps for BE and HAVE in Slavic.” Glossos 1: http://www.seelrc.org.glossos/.

Clancy, S. J. 2006. “The topology of Slavic case: semantic maps and multidimensi-onal scaling.” Glossos 7: http://www.seelrc.org/glossos/.

Croft, W. 2001. Radical construction grammar. Oxford: Oxford University Press.Croft, W. 2003. Typology and Universals. Cambridge: Cambridge University Press.

157

Evans, V. 2007. A Glossary of Cognitive Linguistics. Edinburgh: Edinburgh Univer-sity Press.

Fauconnier, G. 1994. Mental Spaces. Cambridge: Cambridge University Press.Fauconnier, G. 1997. Mappings in Thought and Language. Cambridge: Cambridge

University Press.Gärdenfors, P. 2000. Conceptual Spaces: On the Geometry of Thought. Cambridge:

MIT Press.Goddard, C. 1998. Semantic analysis: A practical introduction. Oxford: Oxford Uni-

versity Press. Haspelmath, M. 1997. Inde� nite pronouns. Oxford: Oxford University Press.Haspelmath, M. 2003. “The geometry of grammatical meaning: Semantic maps and

cross-linguistic comparison”. U: Tomasello, M. 2003. The New Psychology of Language 2. New Jersey: Mahwah. 211-242.

Heine, B. 1993. Auxiliaries, cognitive forces, and grammaticalization. New York: Oxford University Press.

Heine, B. 1997. Possession: Cognitive Forces, Source and Grammaticalization. Cambridge: Cambridge University Press.

Jakobson, R. 1936. Beitrag zur allgemeinen Kasuslehre: Gesamtbedeutungen der russischen Kasus. U: Jakobson, R. 1971. Selected writings II: words and language. The Hague: Mouton. 23–71.

Janda, L.A. 1986. A semantic analysis of the Russian verbal pre� xes za-, pere-, do- and ot-. Munchen: Verlag Otto Sagner.

Janda, L.A. 2004. “Because it’s there: How linguistic phenomena serve as cognitive opportunities.” Glossos 5: http://www.seelrc.org/glossos/.

Janda, L. A. 2009. “What is the role of semantic maps in cognitive linguistics?”, u: Stalmaszczyk, P., Oleksy, W. (ur.).2009. Cognitive approaches to language and linguistic data. Studies in honor of Barbara Lewandowska-Tomaszczyk. Frankfurt am Main: Lang. 105-124.

Lakoff, G. 1987. Women, � re and dangerous things. Chicago: University of Chicago.Langacker, R. W. 1987. Foundations of Cognitive Grammar: Vol. I, Theoretical Fo-

undations. Stanford, CA: Stanford University Press.Lee, D. 2004. Cognitive Linguistics. An Introduction. Melbourne: Oxford University

Press.Rosch, E. 1978. Principles of categorization. U: Rosch, E. i Lloyd, B.B. (ur.) 1978.

Cognition and categorization. Hillsdale, New Jersey: Erlbaum. 27-48.Rubini�, N. 2012. The Dual Dative. An Account of Ambiguous Readings of the Bare

Dative in Croatian. Neobjavljen diplomski rad. Rijeka: Sveu�ilište u Rijeci.Sanso, A. 2009. “How “conceptual” are semantic maps?”, Linguistic Discovery 8.

288-309.



158

Santibáñez Sáenz, F. 1999. “Semantic Structure, Relational Networks, and Domains of Reference.” Journal of English Studies I. 271-288.

Sili�, J. i Pranjkovi�, I. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka u�ilišta. Zagreb: Školska knjiga.

Talmy, L. 1985. Lexicalization patterns: Semantic structures in lexical forms. U: Shopen, T. (ur). Language Typology and lexical descriptions: Vol. 3. Gram-matical categories and the lexicon. Cambridge: Cambridge University Press. 36-149.

Talmy, L. 2000. Toward a cognitive semantics. Cambridge, MA: MIT Press. van der Auwera, J. i Malchukov, A. 2005. “A semantic map for depictive adjec-

tivals”. u: Schultze-Bernd, E. i Himmelmann, N. P. (ur.).2005. Secondary predication and adverbial modi� cation: the typology of depictives. Oxford: Oxford University Press. 393-421.

van der Auwera, J. i Temürcü, C. 2006. “Semantic maps”. u: Brown, K. 2006. En-cyclopedia of Language and Linguistics2. Oxford: Elsevier, 11: 131-134.

van Hoecke, W. 1996. The Latin dative. u: van Belle, W. i van Langendonck, W. (ur.) 1996. The Dative. Vol.1: Descriptive Studies. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins. 3-39.

Wierzbicka, A. 1972. Semantic Primitives. Frankfurt: Athenäum.Wierzbicka, A. 1996. Semantics: Primes and Universals. Oxford: Oxford University

Press.

159

UDK 81’42

81’27

Stru�ni rad

Primljen 20.studenoga 2012., prihva�en za tisak 18. Prosinca 2012.

Andreja �i�ak

NEVERBALNA SIGNALIZACIJA U TELEVIZIJSKOJ EMISIJI RED CARPET

SažetakU radu se razmatra neverbalna komunikacija te posebno razli�ite njezine

manifestacije kao što su položaj tijela, mimika, dodiri, mirisi ili posebni zvukovi. Promatraju�i goste i voditelje televizijske emisije Red Carpet, analizirani su razli�iti neverbalni signali u realnim uvjetima te je pokazano da je neverbalna komunikacija ponekad važniji od verbalne.

Klju�ne rije�i: neverbalna komunikacija, � zi�ke osobine, psihi�ke osobine, mediji

UvodU ovom �u radu predstaviti ulogu i zna�enje neverbalne komunikacije, a oso-

bito njezinih signala u televizijskoj emisiji Red Carpet.Neverbalna komunikacija, koja se �esto naziva i govor tijela, sredstvo je pri-

jenosa informacija. U toj komunikaciji informacija se prenosi putem raznih položaja i pokreta tijela, mimike, zvukova, dodira, proksemi�kih znakova, rekvizita, sceno-gra� je, obreda, oblikovanja tijela, mirisa, pomo�nih medija i posebnih znakova. Neverbalna komunikacija može otkriti o �emu osoba doista razmišlja, što osje�a i koje su joj namjere. Zbog toga se razli�ita neverbalna ponašanja �esto nazivaju i signalima. Naime, signali u tom slu�aju signaliziraju pravo stanje uma neke osobe. Budu�i da ljudi nisu uvijek svjesni �injenice da komuniciraju neverbalno, govor tije-la je �esto mnogo iskreniji od �ovjekove verbalne izjave jer u njoj govornik svjesno i vješto bira rije�i kako bi došao do željenog cilja.

Cilj je ovog rada predstaviti signale neverbalne komunikacije skupa s njihovim zna�enjem. Smatram kako je poznavanje zna�enja signala neverbalne komunikacije vrlo bitno ukoliko želimo ostvariti pravu, dvosmjernu komunikaciju. Kako bi rad bio vjerodostojniji, oprimjerila sam ga neverbalnim signalima uo�enima u televizijskoj emisiji Red Carpet.


160

Položaj i pokret tijela (kinezika)

Znakovi tijela mogu biti hotimi�ni i nehotimi�ni te nas sukladno s time obavještavaju o onome što je govornik htio i o onome što govornik nije htio iskazati. Iš�itavanje znakova tijela i dekodiranje psihi�kih osobina na temelju tjelesnih ne mora biti ispravno �ak ni ako je dosta ujedna�eno.

Veza izme�u psihi�kih i � zi�kih osobina

Endomorfan tip �ine osobe �iji tjelesni izgled karakteriziraju pridjevi okrugao, debeo i mekan. Takav tip se vrlo �esto zamišlja kao otvorena, simpati�na, brbljava i ugodna osoba. Smatram da televizijska voditeljica Oprah Winfrey po mnogim psihi�kim i � zi�kim karakteristikama pripada upravo endomorfnom tipu.1

Mezomorfan tip naj�eš�e je miši�av, koš�at i atletski gra�en. Za osobe koje �ine ovaj tip smatra se da su sigurne u sebe, zrele i avanturisti�ke. Sude�i prema gostu 60 sekundnog intervjua2, miši�avom Radovanu Stoši�u, mezomorfan tip os-obe uistinu postoji.

Ektomorfan tip �ine tanki, visoki i naizgled nježni ljudi. Smatra se da su osobe koje posjeduju ove tjelesne osobine pesimisti�ne, nervozne i napete. Iako voditeljica Red Carpeta, Ana Stuni�, posjeduje ove � zi�ke osobine, po psihi�kim osobinama se uvelike razlikuje. Vedra je, optimisti�na i opuštena. Za razliku od Ane, urednicu InMagazina, Ivanu Mandi� smatram pravim primjerom ektomorfnog tipa.3

Zna�enja položaja i pokreta tijela

Mnogi položaji i pokreti tijela danas imaju ustaljeno zna�enje. Za primjer možemo uzeti prekrižene ruke ili noge slušatelja, usmjerene ustranu. Navedenim položajem tijela slušatelj se brani od govornika te iskazuje nepovjerenje prema njemu. Ukoliko su ruke ili noge prekrižene nasuprot govornika, slušatelj prema govorniku iskazuje povjerenje, prihva�anje i sigurnost. Upravo je na taj na�in Nina Badri� iskazala povjerenje prema Nenadu Hervatinu. Osim prekriženih nogu, Nina je tijekom odgovaranja na pitanja raširila ruke i pokazala dlanove te time potvrdila da na pitanja odgovara iskreno.4 To nam govori da pri prou�avanju neverbalne sig-nalizacije veliku pažnju trebamo obratiti na dlanove. Namjerno skrivanje dlanova iskazuje nesigurnost, nervozu i neiskrenost. Na isto upu�uje i dodirivanje nosa, uha i lica blizu usta. Ovakvo ponašanje može se uo�iti kod tenisa�a Juan Carlosa Fer-rera, koji je tijekom razgovora o najtežim životnim trenutcima dodirivao desno uho.5

1 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-93.html, 02.01.2011.2 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-79.html, 03.10.2010.3 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-89.html, 05.12.2010.4 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-79.html, 03.10.2010.5 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-93.html, 02.01.2011.

161

Dlanovi okrenuti na dolje, prema Škari�u, ozna�avaju autoritativnost i zapovijed, a dlanovi okrenuti prema gore zna�e molbu. Trljanje dlanovima je na�in na koji ljudi, i bez rije�i, naglašavaju svoja pozitivna iš�ekivanja.6 Osim dlanova, pažnju bismo tre-bali obratiti i na prste. Prsti skupljeni u zvonik ili šiljak ukazuju na samopouzdanje ili barem na želju osobe da izgleda samopouzdano. Taj položaj ruku može se uo�iti kod Ane Stuni�, koja je pri najavi emisije prste skupila u obliku zvonika7. Ispreplete-ni prsti i stisnuti dlanovi �esto ukazuju na potisnutu frustraciju i neugodne osje�aje.8

Stru�njaci su zaklju�ili kako vrlo bitnu ulogu u neverbalnoj signalizaciji ima i izraz lica. Gledanje sugovornika u lice, smješkanje, potvrdno klimanje glavom dok dugi govore te lagano naginjanje naprijed i približavanje sugovorniku karakter-izira prijateljske osobe spremne na suradnju. Ove karakteristike možemo uo�iti kod novinarke Svjetlane Mati� tijekom intervjua s Andrejem J.9. Nasuprot tome, osobe koje ne gledaju sugovornika, pritom pokušavaju�i izbje�i svaki pogled, smatrane su osobama koje nisu spremne na suradnju. Osobe za koje se smatra da pozorno slušaju tijekom razgovora lagano nagnu glavu na jednu stranu, drže prst na obrazu ili se naslone na naslon. Nenad Hervatin to nije u�inio tijekom razgovora s Ninom Badri�, što bi moglo zna�iti da ju nije pozorno slušao. Ni neprestano gledanje sugovornika nije uvijek pozitivno. Naime, takve osobe �esto su smatrane nepristojnima, drskima i agresivnima. Isti dojam postiže se i gledanjem sugovornika preko nao�ala, upiran-jem prsta, lupanjem šakom o stol, trljanjem stražnjeg dijela vrata, hodanjem velikim korakom i stajanjem dok drugi sjede. Takvo ponašanje možemo pripisati pjeva�ici Ivanki Mazurkijevi� tijekom razgovora o starletama.10 Nervoznu ili zabrinutu osobu može se prepoznati po �estom treptanju o�ima, oblizivanju usnica, kašljucanju, ot-varanju i stiskanju šake, prekrivanju usta tijekom govora, navla�enju uha te lupkanju nogama. Za razliku od njih, osobe koje ruke drže opušteno niz tijelo, u džepovima ili iza le�a dok stoje te koje su malo nagnute naprijed ili opušteno naslonjene, djeluju kao sigurne, opuštene i pristojne osobe. Takav stav može se uo�iti kod lije�nika klinike za odvikavanje od seksa, pri razgovoru s novinarkom Red Carpeta, Fani Stipkovi�.11

Mimika

Mimiku �ine brada, usne, nozdrve, obrve i �elo svojim pomicanjem. Naj�eš�a zna�enja mimike su radost, veselje, tuga, žalost i zabrinutost. Ona nam, tako�er,

6 Allan Pease, Govor tijela: Kako misli drugih ljudi pro�itati iz njihovih kretnji, AGM, Zagreb, 2002., str. 43.7 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-93.html, 02.01.2011.8 Majda Rijavec, Dubravka Miljkovi�, Neverbalna komunikacija, IEP-D2 VERN, Zagreb, 2002., str 26.9 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-85.html, 07.11.2010.10 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-89.html, 05.12.2010.11 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-79.html, 03.10.2010.

Andreja Čičak: Neverbalna signalizacija u televizijskoj emisiji Red Carpet


162

odaje i misaona stanja kao što su zamišljenost ili usredoto�enost na problem.12 O�i se izražavaju promjenom veli�ine zjenica. Naime, zjenice se šire u ja�em emotivnom stanju i pri intelektualnoj zaokupljenosti. Osim promjene veli�ine zjenica, veliku ulogu igraju i kapci uz pomo� kojih namigujemo, žmirkamo i trep�emo. �ak se i o�ne jabu�ice mogu izražajno pomicati. Stru�njaci su zaklju�ili kako ljevohemis-feralni tipovi pogled pri razmišljanju �eš�e skre�u u desnu, a desnohemisferalni u lijevu stranu. Blokiranje o�iju neverbalno je ponašanje do kojega može do�i kada se osje�amo ugoženo i/ili nam se ne svi�a što vidimo. Škiljenje te zatvaranje i zaštita o�iju postupci su koji su evoluirali kako bi štitili mozak od gledanja nepoželjnih slika i priop�avanja našeg prezira prema drugim ljudima.13 Gledanjem u o�i gov-ornik i slušatelj izražavaju želju za komuniciranjem. Smatra se kako takvo gledanje u o�i, odnosno to�ku izme�u o�iju, treba trajati otprilike tri �etvrtine ukupnog vre-mena. Gledanje neke daleke to�ke iza sugovornika zna�i nepoštivanje i ignoriranje.

Posebnu pažnju na mimiku trebaju obratiti djelatnici raznih televizijskih ku�a jer ako govornik cijelo vrijeme gleda u tekst iza kamere, a ne u kameru, gledatelju se može u�initi da govornik gleda kroz njega. Smatram kako voditelji Red Carpeta trebaju obratiti ve�u pažnju na mimiku te ponekad pogledati u kameru jer bi na taj na�in ostvarili bolji kontakt s gledateljima. Vrlo bitnu ulogu u izražavanju emocija mimikom imaju i usne. Iskrene pozitivne emocije obi�no se izražavaju kao brz os-mijeh koji obuhva�a cijelo lice. Ako osoba želi pokazati pozitivne emocije koje ne osje�a, onda �e se na njenom licu osmijeh predugo zadržati.14

Zvukovi

Mnogi smatraju kako su zvukovi isklju�ivo dio verbalne komunikacije. To, naravno, nije to�no. �ovjek može proizvoditi zvukove dahom kroz grlo, usta i nos te rukama i nogama. Svi ti zvukovi su neverbalni znakovi razli�itih zna�enja i uloga. Vrlo su �esto izraz osje�aja, odobravanja i protesta. Najpoznatiji zvukovi koji pri-padaju ovoj kategoriji su pla�, smijeh, pljeskanje, zviždanje i lupanje šakom o stol. Ponekad zvukovi speci� �ni za odre�eni osje�aj imaju i drugo zna�enje. Naime, na-kon zaklju�ka da �e kroz koju godinu svaki �ovjek na Zemlji imati Facebook pro� l, Red Carpetova novinarka Ivana Nanut sarkasti�no je poviknula „Juhuuu!“.15 Osim zvu�nih znakova koji izražavaju osje�aje, postoje još i ilustratori (onomatopejske rije�i), regulatori (udarac žlice o �ašu zna�i da slijedi zdravica), amblemi (ts-ts-ts kao izraz �u�enja) i adaptori (nakašljavanje, mljackanje).

12 Ivo Škari�, Temeljci suvremenog govorništva, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 182.13 Joe Navarro, Što nam tijelo govori, Mozaik knjiga,Zagreb, 2010., str. 16.14 Majda Rijavec, Dubravka Miljkovi�, Neverbalna komunikacija, IEP-D2 VERN, Zagreb, 2002., str 34.15 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-79.html, 03.10.2010.

Proksemički znaci

Proksemički znaci su znaci koji dolaze od udaljenosti i rasporeda sugovornika u prostoru.1 Uz pomoć udaljenosti i kuta možemo vidjeti tko među sugovornicima zauzima viši položaj u društvu.

163

Dodiri

Dio neverbalne signalizacije koji se uvelike razlikuje u razli�itim kulturama svakako su dodiri. �esto su znakovi naravnih ili dogovorenih zna�enja. Naravni su oni znakovi koji se odvijaju spontano. Kao primjer možemo uzeti pljusku u bijesu, polju-bac u ljubavi i zagrljaj u radosti. Me�utim, postoje i brojni konvencionalni, odnosno dogovoreni znakovi. Društvena konvencija utvr�uje kada i koga se smije poljubiti, koliko puta se ljubi u obraz pri susretu te kako srda�no pozdraviti osobe koje tek up-oznajemo. Na našem je podru�ju naj�eš�e društveno dodirivanje rukovanje. Ono je ostatak još iz spiljskog doba �ovjeka. Kad god bi se susretali, podizali bi ruke u zrak, ispruženih dlanova, kako bi se vidjelo da su bez oružja. Ta kretnja dlanom u zraku mi-jenjala se kroz stolje�a pa su se razvijale razli�ite varijacije, primjerice dlan podignut u zrak ili dlanom prekriveno srce. Suvremeni oblik toga prastarog rituala je rukovanje.16 Rukovanje snažnim stiskom popra�eno gledanjem u o�i znak je iskrene naklonosti i srda�nosti. Nasuprot tome, kratko i mlako rukovanje hvatanjem samo vršaka prst-iju, bez gledanja u o�i znak je rezerviranosti i vrlo formalnih odnosa. Odbijanje ru-kovanja snažan je znak neprijateljstva. U televizijskoj emisiji Red Carpet rukovanje se naj�eš�e može vidjeti u prilozima u kojima se pojavljuju saborski zastupnici.17 Dodiri govore puno i o osobi kao pojedincu. Mekan stisak pri rukovanju karakterizira nježne i slabe osobe, a snažan jake, samouvjerene i srda�ne. Prijateljske odnose karakterizira tapšanje po ramenu, hvatanje za nadlakticu i držanje za ruke.

Proksemi�ki znaci

Sugovorni�ke udaljenosti prema Edwardu Hallu

Edward Hall je sugovorni�ke udaljenosti podijelio u 4 kategorije. Prvu kat-egoriju �ini intiman prostor. U njemu je udaljenost me�u sugovornicima od 15 do 45 cm. Kada nekoga pustimo u intiman prostor to je obi�no znak povjerenja jer smo mu dopustili da u�e na naš teritorij. S druge strane, kad netko bez našeg dopuštenja u�e u naš prostor osje�amo se ugroženima, neugodno nam je i ljuti smo.19 U intim-nom prostoru, komunikacija se odvija me�u supružnicima, zaljubljenima, intimnim

16 Allan Pease, Govor tijela; Kako misli drugih ljudi pro�itati iz njihovih kretnji, AGM, Zagreb, 2002., str 34.17 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-93.html, 02.01.2011.18 Ivo Škari�, Temeljci suvremenog govorništva, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 184.19 Majda Rijavec, Dubravka Miljkovi�, Neverbalna komunikacija, IEP-D2 VERN, Zagreb, 2002., str. 13.



164

prijateljima i djecom. Ta udaljenost može se uo�iti pri zagrljaju Damira Polan�eca i supruge Jasminke.20

Sljede�a kategorija je osobni prostor. U njemu su sugovornici udaljeni od 45 do 120 cm. Na ovoj udaljenosti naj�eš�e komuniciraju bliski prijatelji, posjetitelji zabava te parovi kada se nalaze u javnosti. Da se parovi u javnosti doista nalaze na toj udaljenosti potvr�uju nam Ivo i Tatjana Josipovi�, koji se tijekom šetnje gradom nalaze na udaljenosti od otprilike 50 centimetara.21

Socijalni je prostor na udaljenosti od 1,2 do 3,5 m. Taj prostor upotrebljavamo svakodnevno pri socijalnim i poslovnim susretima. Bliži dio te udaljenosti (do 2 metra) koriste poznanici, kolege na poslu ili prodava� i kupac. Udaljenost iznad dva metra koristi se za formalne i manje osobne situacije, kao primjerice službeni razgovor izme�u šefa i zaposlenoga.22

Udaljenost sugovornika ve�a od 3,5 m predstavlja javni prostor. U njemu se nalazi ve�a skupina sluša�a, koji �ine tzv. suditorij, odnosno javni skup.

Održavanje udaljenosti me�u sugovornicima

Scenogra� ja prostora trebala bi osigurati razdaljine koje predlaže Hall kako se znakovi ne bi poništavali. Me�utim, zbog sku�enosti prostora to nije uvijek slu�aj. Razne prepreke mogu kompenzirati skra�enu udaljenost tako da psihi�ki odmi�u sugovornika. Pri telefoniranju s bliskim ljudima razgovara se tihim i intimnim gla-som, dok se s osobama u službenom odnosu govori glasom kao da su te osobe u pro-storiji s nama, na udaljenosti socijalnog prostora. Na radiju i televiziji jakost glasa uga�amo prema psihološkoj udaljenosti partnera.

Kut u ravnini koji zatvara smjer sugovornika može biti vrlo znakovit. Us-poredni položaj sugovornika, odnosno kut od nula stupnjeva, ozna�ava suradni�ki odnos. Pravi kut ozna�ava prijateljski odnos, a kut od 180 stupnjeva naj�eš�e �ine sugovornici u suprotstavljenom odnosu. Ukoliko su sugovornici u suprotstavljenom odnosu le�ima okrenuti jedan prema drugome, vrlo je vjerojatno da izme�u njih vlada neprijateljstvo.

Primjer suradni�kog odnosa može se vidjeti u odnosu voditelja Red Carpeta. Naime, Daniel Delale i Ana Stuni� stoje za pultom pod kutom od nula stupnjeva. Suprotstavljeni odnos vidljiv je u intervjuu Nenada Hervatina i Nine Badri�. U istoj emisiji možemo vidjeti i posjet Ivane Paris i Dine Bubi�i�a bra�noj savjetnici. Ona tijekom savjetovanja sjedi pod pravim kutom u odnosu na njih, što ozna�ava pri-jateljski odnos i poziv Dini i Ivani na otvoren razgovor.23

20 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-93.html, 02.01.2011.21 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-93.html, 02.01.2011.22 Majda Rijavec, Dubravka Miljkovi�, Neverbalna komunikacija, IEP-D2 VERN, Zagreb, 2002., str. 14.23 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-79.html, 03.10.2010.

165

Scenogra� ja, rekviziti i obredi

Vrlo su važni neverbalni znakovi i oblik prostorije, dekoracija, namještaj i nje-gov raspored. Osobe koje se nalaze za �elom dugog stola nalaze se na najvišem položaju. Bliže �ela sjede oni koji su po važnosti viši, a što dalje �lanovi sjede, to im je manji zna�aj u društvu. Za razliku od dugog stola, okrugli stolovi iskazuju ravnopravne odnose sudionika.

Isticanje glavnih može se prenaglašavati i postavljanjem na podij ili balkon. Mjesta na podiju ili balkonu govore o važnosti svakog pojedinca. Važniji �elnici su oni koji sjede po sredini i s desna, nego oni koji sjede dalje i lijevo. 24

Za ravnopravan radni razgovor najbolji je potkovast raspored u kojemu voditelj razgovora ima mjesto blizu krajeva potkove te je tako svima psihi�ki podjednako blizu. Za razliku od potkovastog rasporeda, posebna govornica stavlja govornika na višu poziciju te govoru dodaje obilježje visoke retori�nosti. Ovakva scenogra� ja prisutna je u Saboru.25

Oblikovanje tijela

Potvrde o zna�enjskoj važnosti nakita, oslikavanja tijela te ostalih tjelesnih ukrasa nalazimo u najstarijim tragovima postojanja �ovjeka. Ni nakon više tisu�a godina važnost tjelesnog ukrašavanja nije se smanjila, naprotiv, pove�ala se, oso-bito nakon razvoja medija. Ljudima oko sebe poruke o sebi šaljemo i na�inom odi-jevanja. Svojom odje�om drugima otkrivamo � nancijsko stanje, razinu obrazovanja (uz odre�ene profesije ide i odre�eni na�in odijevanja), razinu povjerenja (ako je na nama sve poderano i prljavo, velika je vjerojatnost da ljudi u nas ne�e imati previše povjerenja), socijalni status, pro� njenost, uspjeh u životu te karakter.26

Danas je svima u cilju izgledati što bolje i modernije. Upravo iz tog razloga brojne ugledne institucije izdvajaju znatna sredstva iz svoga prora�una kako bi ob-likovali svoje zaposlenike, a osobito predstavnike. Modni trendovi te prigoda i uloga koju svaki sudionik ima odredit �e stupanj dotjeranosti izgleda. Kada je rije� o tele-vizijskim emisijama, voditelji raznih emisija se obla�e u skladu s pro� lom svojih gledatelja. Upravo zato voditelji Red Carpeta i njihovi stilisti prate modne trendove te se gledateljima predstavljaju kao moderni i urbani mladi ljudi, kakvima smatraju i svoje gledatelje.

24 Ivo Škari�, Temeljci suvremenog govorništva, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 18525 Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-93.html, 02.01.2011.26 Majda Rijavec, Dubravka Miljkovi�, Neverbalna komunikacija, IEP-D2 VERN, Zagreb, 2002., str 51.



166

Mirisi

Od starine mirisi se upotrebljavaju u brojnim vjerskim i zabavnim doga�ajima. Cvjetni aranžman na stolu postao je sastavni dio brojnih okupljanja. Svojim miri-som mami okupljene izazivaju�i pritom odre�ene reakcije. I samo ljudsko tijelo ima speci� �an miris koji utje�e na to kako �e nas drugi doživjeti. Ugodan ljudski miris privla�i sugovornike u komunikaciju, dok ih neugodan odbija. Upravo zato sva-ki �ovjek nastoji �isto�om, pravilnom higijenom i raznim dezodoransima ukloniti neugodne mirise, odnosno komunikacijsku buku. Korištenjem dodatnih parfema i toaletnih vodica osoba nastoji biti što privla�nija, u skladu s prigodom i samom poimanju sebe.

Pomo�ni mediji

Pomno pripremljeno govorno izlaganje uklju�uje i povezivanje govora s ne-kim drugim medijem. Napretkom tehnologije te su mogu�nosti znatno pove�ane, a ponuda komunikacijskih pomagala uistinu je bogata. Razglas s mikrofonom, plo�a i kreda, razne kompjuterizirane slikovne i gra� �ke pratnje govornog izlaganja mogu igrati vrlo bitnu ulogu pri govornim izlaganjima. Koli�ina i stupanj so� sticiranosti pomo�nih govorni�kih medija govori o civilizacijskoj razini organizatora skupova te o spremnosti na rad s naprednijim tehnologijama svakoga govornika. Pomo�ni mediji najvidljiviji su na televiziji pa tako u emisiji Red Carpet možemo vidjeti upotrebljavanje razli�itih video i tonskih zapisa s ciljem poja�avanja dojma.

Vremenski znaci

Kada nešto re�i i koliko dugo govoriti neverbalni su znaci. Odstupanje od ugovorenog vremena ura�unava se na temelju triju kriterija. Ti se kriteriji mijenjaju s obzirom na prigodu te pojedin�eve i civilizacijske navike. Ta su tri kriterija nefor-malno vrijeme, formalno vrijeme i tehni�ko vrijeme.27

Neformalno vrijeme ozna�ava se rije�ima uskoro, ovih dana, tijekom jutra i sli�no. Kašnjenje i ranjenje u odnosu na ovako ugovoreno vrijeme ima mnogo ve�u toleranciju, zbog �ega su i odstupanja manje obavijesna. Tolerancija se u neformal-nom vremenu uvelike razlikuje u raznim civilizacijama i društvenim skupinama, zbog �ega su mogu�i i brojni me�ucivilizacijski vremenski nesporazumi.

Formalno vrijeme ima manju toleranciju prema odstupanjima i ugovara se to�nije. Obi�no mu je jedini�na vrijednost �etvrt sata. U formalnom se vremenu dan dijeli na dva dijela i to dva puta po dvanaest sati. Kašnjenje ve�e od 10 do 15 minuta od ugovorenoga stvara frustraciju �ekanja.

Tehni�ko vrijeme dan dijeli na 24 sata i ide do to�nosti jedne sekunde pa u njemu nešto zapo�inje i traje na sekundu to�no, kao na primjer televizijski dnevnik.

27 Ivo Škari�, Temeljci suvremenog govorništva, Školska knjiga, Zagreb, 2000., str. 187

167

Vremenska odstupanja nisu samo ishod stanja nereda nego su i hotimi�no zna-kovite igre. Govoriti �eš�e i duže od drugih zna�i pridavati sebi više pažnje i ve�u vrijednost. Stoga se urednici emisije Red Carpet trude da suvoditelji Ana Stuni� i Daniel Delale imaju podjednako teksta kroz cijelu emisiju.

Kasniti na dogovor znak je kojim se isti�e sebe, a osoba koja na dogovor stiže posljednja iskazuje da je najvažnija. Namjerno kašnjenje je pokušaj da se iznervira suparnik i dobije nezaslužena dobit.

Zaklju�ak

Neverbalni znakovi vrlo su bitan dio komunikacije. Mogu biti hotimi�ni i nehotimi�ni te mogu odavati informacije koje je govornik htio podijeliti s ostalima, ali i one koje je htio zadržati za sebe. U neverbalnoj signalizaciji signali dolaze iz raznih položaja i pokreta tijela, mimike (osobito o�iju), zvukova, dodira, proksemi�kih znakova, rekvizita, scenogra� je, obreda, oblikovanja tijela, mirisa, pomo�nih medija i vremenskih znakova. Tuma�enje neverbalnih znakova i signala uvelike se razlikuje na podru�ju razli�itih civilizacija te se stoga ne treba potpuno oslanjati na njega. U nekim se kulturama odre�eni neverbalni znak, kao na primjer poljubac u obraz pri susretu, smatra posve uobi�ajenim i normalnim, dok se na podru�ju neke druge kulture on sma-tra neukusnim. Neverbalni znakovi o pojedincu mogu odati uistinu mnogo. Upra-vo je to razlog zbog kojeg se razni medijski djelatnici i glasnogovornici obra�aju za pomo� stru�njacima te tako u�e kontrolirati svoje neverbalne znakove.

Literatura

Navarro, Joe 2010. Što nam tijelo govori, Zagreb: Mozaik knjigaPease, Allan 2002. Govor tijela; Kako misli drugih ljudi pro�itati iz njihovih kretnji,

Zagreb: AGMRijavec, Majda; Miljkovi�, Dubravka 2002. Neverbalna komunikacija, Zagreb: IEP-

D2 VERNŠkari�, Ivo 2000. Temeljci suvremenog govorništva, Zagreb: Školska knjiga

Izvori

Nova TV, Red Carpet, http://videoteka.novatv.hr/multimedia/red-carpet-79.html, 03.10.2010.





3.prijevodi

171

PrijevodPrimljen 8. prosinca 2012., prihva�en za tisak 18. prosinca 2012.

Robin Tolmach Lakoff

DEVET POGLEDA NA ISPRIKUPOTREBA ZA INTERDISCIPLINARNIM PRISTUPOM

TEORIJI I METODAMA ANALIZE DISKURSA (Prijevod iz zbornika The Handbook of Discourse Analysis,

ur: Deborah Schiffrin, Deborah Tannen i Heidi E. Hamilton. Blackwell Publisher, Massachusets, Oxford, 2001., 199-212.)

Uvod: Problematika, paradoks i zadovoljstvo interdisciplinarnog istraživanja

Od svih pogleda na jezik, upravo �e analiza diskursa gotovo bez iznimke biti opisana kao interdisciplinarna, a uz rije� „interdisciplinaran“ vezale su se doista razli�ite konotacije. U današnje vrijeme, te su konotacije pozitivne. No, nije uvijek bilo tako.

Nekada su sve znanosti bile multidisciplinarne, odnosno nisu postojale jasne granice me�u razli�itim disciplinama, odnosno znanostima. Tek su sredinom de-vetnaestog stolje�a strogo podijeljene, a ta je podjela bila o�ita i u vidu podjele sveu�ilišta na razli�ite odsjeke, sa svim teretom raspodjele � nancija i mo�i. Kako je ljudsko znanje krajem dvadesetog stolje�a eksponencijalno raslo i bivalo sve složenijim, osobito u društvenim i tehni�kim znanostima, granice me�u znanostima i disciplinama postale su u isto vrijeme važni konzervatori reda i identiteta, ali i sramotne zapreke novom, suvremenom na�inu mišljenja. Tehni�ke znanosti riješile su taj problem osmišljavanjem formalnih naziva za nova polja prou�avanja kako bi smjestile i imenovale nove na�ine potrage za znanjem (npr. molekularna biologija ili biokemija). No, društvene su znanosti, nesigurne i u svoju legitimnost i u vlastite domene prou�avanja, naišle na probleme pri odlu�ivanju što napraviti kada odre�ene zamisli izlaze iz okvira njihove discipline.

Lingvistika je u tome paradigmatski primjer. Ako je naše podru�je prou�avanja, kao što to volimo re�i na uvodnim satima, „znanstveno prou�avanje jezika“, što sve „jezik“ podrazumijeva? Neki lingvisti poimaju „jezik“ kao „jezik sam“ i povla�e granicu to�no tamo gdje bi u analizu trebalo uklju�iti interakciju ili uvjeravanje ili bilo što drugo što zapravo rije�ima �inimo.


172

Drugi opet integriraju navedene teorije u lingvistiku, rado ili nerado, ali ih nastoje prou�avati odvojeno. U odnosu na tu osnovnu podjelu, pozabavit �emo se jezikom u izolaciji, jezikom koji se nalazi iza neprobojne ograde što �uva pokra-jinu � lozo� je, govornih �inova i implikatura, tamo daleko od o�iju, odmah pokraj kraljevstva sociologije i razgovora, daleko iza brda i dolina blizu grofovije retorike i masovne komunikacije – javnim diskursom. Svaka je od navedenih pokrajina raz-vila vlastiti jezik nerazumljiv pripadnicima drugih pokrajina unutar lingvistike, pa �ak i svojim susjedima, a granice izme�u pokrajina ljubomorno se �uvaju i revno pravdaju.

Prednosti podjele na zasebne discipline, odnosno podru�ja, zacijelo postoje, a nisu samo politi�ke naravi nego i intelektualne. Unutar podru�ja koje je strogo ograni�eno, lakše je ste�i stru�nost, ali i uspostaviti kontrolu. Danas više nitko ne može re�i kako zna sve o lingvistici (što su dvije generacije prije nas mogle tvrditi), ali može bez ustru�avanja re�i kako je majstor za odre�eno podru�je, poput pragma-tike ili analize razgovora. S druge strane, nedostaci premašuju prednosti do paradok-salne razine. U ovom poglavlju, raspravljat �emo o potrebi za interdisciplinarnim i multidisciplinarnim pristupom analizi diskursa – podru�ju koje mnogo uzima, ali i mnogo daje, ne samo lingvistici nego i brojnim nelingvisti�kim podru�jima. Kako bi teze bile što ilustrativnije, pojasnit �u ih na primjeru isprike kao govornog �ina, uzimaju�i u obzir sve što se o isprici treba znati kako bi se u potpunosti i na zadovoljavaju�i na�in objasnile njene mogu�nosti i uporaba.

Interdisciplinarna analiza diskursa

�ak i ako prihvatimo �injenicu da je neke aspekte jezika mogu�e promatrati kao autonomne (npr. sintaksu ili fonologiju), to nikako ne možemo re�i za analizu diskursa jer naprosto je nemogu�e promatrati ju u vakuumu, kako kontekstualnom, tako i metodološkom. Iako za ve� spomenutu sintaksu možemo tvrditi da je njezino mjesto unutar granica lingvistike sigurno, ponekad pozivanje na neke poddiscipline (suprasegmentalna fonologija ili dijalektologija) ili znanosti (neurologija) poboljšava razumijevanje sintakti�kih procesa. No, �ak i u tim slu�ajevima, sintakti�ar samo posu�uje izvana i pri tome ne briše granice izme�u sintakse i drugih disciplina. S druge strane, pretpostavka o analizi diskursa kao autonomnoj disciplini jednostavno ne drži vodu. Kako bi uop�e bilo mogu�e razgovarati o diskursu op�enito, analiti�ar mora pribje�i tekovinama i metodama drugih (pod)disciplina, ina�e analize diskursa ne bi ni bilo. Istovremeno, postupci kojima dolazimo do zaklju�aka kao i metode analize, pitanja koja postavljamo kao i odgovori do kojih dolazimo vrlo su sub-jektivni, �ak i onda kada predstavljaju amalgam razli�itih koncepata. Promatrani korpus može se sastojati od manjih jedinica (re�enica ili razgovora) ili od puno širih, ali i apstraktnih cjelina (transkripti parnica, romani, politi�ke manifestacije). Pri analizi �esto polazimo od manjih i konkretnijih jedinica, i to koriste�i metode za analizu razgovora ili re�enica, kako bismo razumjeli funkciju, zna�enje i struk-turu ve�e i apstraktnije cjeline koju nazivamo „diskursom“. Može nas zanimati bilo koji od mnogih pogleda na opširniji iskaz: njegova uloga u poduljem spisu (sama

173

pri�a); njegova interaktivna funkcija (u stvaranju manjih skupina kao što su parovi ili obitelji); njegova uloga u povezivanju pripadnika razli�itih institucija (akademski žargon) te njegova uloga u utjecaju na društvo (novinarstvo). Stoga, naše �e tvrdnje odražavati sustav vjerovanja drugih znanstvenih podru�ja: psihologije, antropologi-je, sociologije i politi�kih znanosti, ali i nama bližih disciplina (sintakse, pragmatike, analize razgovora). Takav je pristup kontroverzan i unutar lingvistike (jer izlazimo iz sigurnosti autonomije, a stupamo u kaos me�usobne povezanosti) i izvan nje (jer neovlašteno rabimo metode i jezik druge struke). No, ako želimo posti�i rezultate vrijedne pažnje, moramo nau�iti nositi se s takvim kritikama, ali i odgovoriti na njih. Zato što je me�uprostor formalno uspostavljenih disciplina (i takvog na�ina mišljenja) plodno tlo za vrlo zanimljiv posao – analizu diskursa.

Razumijevanje isprike

Kako bih oprimjerila interdisciplinarnu narav analize diskursa, poslužit �u se isprikama. Možda �ete ih smatrati prejednostavnima, možda �ete teško prihvatiti da uop�e pripadaju analizi diskursa, možda ih smatrate tipi�nom vježbom u prag-matici ili analizi razgovora, no isprike treba promatrati kao dio ve�eg diskursa, i to iz razli�itih perspektiva: formalne i funkcionalne, kognitivne i interaktivne, indi-vidualne i grupne, unutarjezi�ne i društvene, te u odnosu na fonologiju, sintaksu, leksi�ku semantiku, pragmatiku govornih �inova, analizu razgovora, naratologiju i sociolingvistiku. Na neki na�in, svaki bi glagol govornog �ina bio ilustrativan, no isprike su posebno dobri primjeri jer su teorijski opisane, ali i zbog njihove upora-bne vrijednosti. Teško ih je prepoznati, de� nirati ili kategorizirati, a te poteško�e proizlaze iz funkcije koju obavljaju. Iz istog razloga javljaju se u razli�itim oblicima – od kanonskih (eksplicitnih) do neizravnih ili dvosmislenih isprika. Forma uvjetuje funkciju, a variraju od poniznog kajanja zbog u�injene pogreške, preko konven-cionalnog održavanja dobrih društvenih odnosa, do iskazivanja simpatija, kao i ispri�avanja za neprimjereno ponašanje koje �e tek uslijediti i naposljetku, otkrivan-ja javno prihvatljivih osje�aja u danom trenutku. Stoga, kod isprika je odnos izme�u forme i funkcije višestruko me�uzavisan (jedan oblik daje razli�ite funkcije, jedna funkcija materijalizira se brojnim oblicima), što �ini samu analizu puno težom (�ak zastrašuju�om), ali i puno uzbudljivijom.

Oblik i funkcija isprika

Isprika, više nego bilo koji govorni �in, stavlja psihološki teret na autora i nešto manje na primatelja. To je uzrok postojanja mnogobrojnih neizravnih oblika koje u odgovaraju�em kontekstu prepoznajemo kao isprike. Postoji i jasan oblik isprike:

Ispri�avam se što sam pojeo tvog hr�ka.No, taj oblik rijetko susre�emo u tipi�nim, neformalnim isprikama izme�u

bliskih osoba. U takvim slu�ajevima naj�eš�e pribjegavamo bilo kojem od mno-gobrojnih oblika koji uklju�uju neke od pretpostavki ili tvrdnji o isprikama, ili ju

Robin Tolmach Lakoff: Devet pogleda na ispriku - Potreba za interdisciplinarnim pristupom...


174

promumljamo, ili ju jasno izreknemo (dopuštaju�i drugim aspektima �ina isprike da pro�u neprimije�eni). Na primjer, govornikova se odgovornost za �in može umanjiti u korist izravne izjave koja prenosi žaljenje:

Žao mi je zbog tvog hr�ka.Ili u krajnjim slu�ajevima odgovornost može biti izravno preba�ena na nekog

drugog:Pa, netko je ostavio hr�ka u hladnjaku!Ili izjava može nijekati da se nešto krivo uop�e dogodilo:Pa, hr�ci su zato tu, zar ne?Prisutnost ovog pa u grani�nim slu�ajevima kao što je ovaj sugerira svjesnost

da takva izjava ne zadovoljava kriterije isprike u potpunosti te da je potrebna pri-mateljeva dobra volja kako bi isprika ispravno funkcionirala, odnosno bila prihva�ena (Lakoff 1973, Schiffrin 1985). Primijetite kako se pa, u prvom primjeru, �ini manje propisano, ako uklju�imo i rije� oprosti. Doista, u dva zadnja primjera, govorni su �inovi nedvojbeno mogli prije�i granicu koja odvaja ispriku od objašnjenja.

No neki oblici isprike odnose se osobito na jednu od njezinih funkcija, možda kao na�in da se umanji govornikova odgovornost za ostale njezine funkcije:

Priznajem da sam pojeo hr�ka. (Odgovornost)Pogriješio sam što sam pojeo hr�ka/nisam trebao pojesti hr�ka. (Pogreška)Možeš li mi ikako oprostiti što sam pojeo hr�ka? (Želja za oprostom)Dok god sam živ, ne�u pojesti ni jednog hr�ka. (Odbacivanje lošeg ponašanja)Primjeri prikazuju kako su za jedan �in isprike dostupni brojni razli�iti oblici.

Obrnuta je situacija tako�er to�na (ali možda u manjoj mjeri): jedan oblik, „Žao mi je“, može funkcionirati i kao isprika, izraz suosje�anja bez odgovornosti i kao pori-canje da je isprika uop�e potrebna:

Žao mi je što sam pojeo hr�ka.Žao mi je, gospodin Smith danas nije slobodan.Pa, žao mi je! Ali ti stvarno ne znaš što govoriš!Ovi izbori stavljaju govornika, odnosno onog koji se ispri�ava, u bolji položaj

jer može podešavati vlastitu poniznost ovisno o ozbiljnosti uvrede. Možda se �ini kako bi uvrije�ena strana uvijek dala prednost standardnoj isprici, ali to ne mora uvijek biti tako. Recimo da ste u kinu, � lm je po�eo i netko prolazi pored vas i stane vam na nogu. Situacija traži izraz prepoznavanja pogreške. No želite li cijeli kanonski postupak? I vi i svi oko vas bili bi u neugodnom položaju da se to dogodi. Stoga je promumljani „ispri�avam se“ sve što želite, a sve drugo bilo bi neprikladno i neugodno.

S druge strane, neke isprike, da bi bile valjane traže barem naizglednu skrušenost. U takvim slu�ajevima, primatelj mora imati mo� i pravo zahtijevati „pravo kajanje“.

Još jedna prednost razli�itih mogu�nosti ispri�avanja je u tome što onaj koji se ispri�ava može uz pomo� nejasnih oblika isprike sa�uvati obraz, a ipak ostaviti

175

dojam kreposti. To se �esto vidi u zakonski propisanim „isprikama“. Posebno zlogla-san primjer dogodio se prije nekoliko godina na kalifornijskom sveu�ilištu Berkeley, gdje je brucošica optužila nekoliko igra�a ameri�kog nogometa za silovanje. Na-govorili su je da prihvati nagodbu koja je sadržavala i „ispriku“ igra�a. Njihova is-prika je navela, da iako se „ispri�avaju“, nisu napravili ono za što su optuženi. Netko bi se možda i složio da druga izjava �ini prvu nesmislenom ili bar neprikladnom. Drugi bi se složili da primjer jasno pokazuje kako mo� razli�itih institucija može dati zna�enje ina�e �udnim izjavama. Ako takve neugodne „isprike“ uop�e imaju zna�enje, ono može prebivati jedino u priznanju da je primatelj bio povrije�en i da ima pravo tražiti zadovoljštinu.

Sli�ne primjere nalazimo u parnicama, gdje korporativni optuženici odbijaju javno priznati odgovornost iako bi im to smanjilo troškove i mogu�nost suo�avanja s dugotrajnim su�enjem. Oni gledaju na ispriku kao na zakonsko priznavanje pogreške putem presupozicija govornih �inova.

Postoje i drugi problemati�ni primjeri. Trenutno je u modi službena isprika za javnost, odnosno izjava koju izri�e netko tko je na položaju mo�i i izražava žaljenje zbog lošeg ponašanja svojih prethodnika. Tako se vladaju�i državnici ili osobe na vi-sokim položajima ispri�avaju potomcima onih kojima je nanesena kakva nepravda. Postoje mnogi primjeri ovakvih isprika u posljednjih nekoliko godina: npr. isprika predsjednika Clintona Afrikancima zbog ropstva, isprika Tonyja Blaira Ircima zbog gladi u 19. stolje�u. Nevjerojatno je kako su mnogi dužnosnici spremni na ovakvu vrstu isprike, a nevoljko se ispri�avaju za vlastite pogreške. Razlog je jednostavan: službeni primjeri nisu prave, valjane isprike, dok one osobne jesu. Nitko ne želi izre�i ovu zadnju vrstu isprike, a posebice mo�na osoba, jer time riskira gubitak poštovanja, a možda i gubitak mo�i.

Ve�ina analiza isprike kao govornog �ina orijentirana je na njihovu valjanost iz govornikove perspektive, osobito na procjenu govornikova stanja uma (iskrenost koja se o�ituje kao znak kajanja). No, to može stvoriti probleme. Za neke govorne �inove (kao npr. obe�anje), valjanost (ili �ak iskrenost) govornika može se vidjeti tek iz njegovih budu�ih radnji. Drugi �inovi, poput oklade, zahtijevaju neki oblik „prihva�anja“ od strane primatelja: „Dogovoreno“ ili „Oklada vrijedi“. Isprike obi�no pripadaju prvoj vrsti. Ipak, u nekim okolnostima – pogotovo u situacijama kada primatelj izri�ito zahtjeva odre�eni oblik isprike – bilo bi prikladno pripisati nekakvu odgovornost i samom primatelju da bi govorni �in bio valjan. Ako, na prim-jer, primatelj da do znanja da ne�e prihvatiti nikakav oblik isprike, bez obzira na sve, tada zasigurno niti jedna isprika ne�e biti valjana, i ovdje je primatelj taj koji cijelo izvo�enje �ini neprikladnim.

Još više zbunjuju oblici koji izgledaju kao isprike, ali to u biti nisu. Tannen (1994) je pisala o uporabi, najviše kod žena, oblika poput ovog: „Žao mi je, gospo-din Smith ne�e biti u gradu do srijede“. Kao što Tannen naglašava, ove izjave nisu isprike, govornik ne prihva�a odgovornost, niti na bilo koji na�in prihva�a nekakvu pogrešku u djelovanju. U najboljem slu�aju, izražavanjem naklonosti i povezanosti pomo�u oblika „Žao mi je“ govornik može sprije�iti eventualnu ozlovoljenost pri-matelja i neugodan završetak razgovora. Taj isti oblik ponekad je i više od na�ina da



176

se neugodan razgovor na pristojan na�in privede kraju. „Žao mi je! ali (ti si idiot)“ sli�an je formom, ali prili�no razli�it funkcijom. Radi se o primjeru ali-uvoda (Bak-er 1975). U jednoj radijskoj emisiji o samohranim majkama bilo je govora o tome kako su u tom samostalnom odgoju �esto veoma uspješne. U emisiju se uklju�io i jedan slušatelj i tijekom svog komentara rekao: „Žao mi je! Ali [djeca trebaju i o�eve]“. Ovo „Žao mi je“ o�it je primjer ispri�avanja unaprijed za iskaz koji �e tek uslijediti, a koji �e biti uvredljive naravi. Kao takav, ne može biti iskren jer ako znate da �e nešto što kažete biti uvredljivo, u slu�aju da vam je stalo, ne�ete to ni izre�i. Budu�i da ti oblici sadrže izazove (=“Suprotstavljam ti se i ne možeš mi ništa!“), s pravom ih se ocjenjuje kao grube i uvredljive pa ih stoga ljudi velike društvene mo�i ili oni koji mogu nešto izgubiti zbog takvog ponašanja rijetko rabe.

Funkcija isprika

I na formalnoj (oblici poput „Žao mi je“, bile to iskrene isprike ili ne) i na funk-cionalnoj (izvo�enje isprike pomo�u razli�itih govornih �inova) razini, isprike �esto znaju biti dvosmislene. To je samo po sebi dobar razlog za prou�avanje isprika, ali i dobro objašnjenje zašto kvalitetno prou�avanje isprika iziskuje razli�ite pristupe. Neki su od nas, osobito na po�etku karijere, odbacivali razine s kojima nam nije bilo ugodno raditi pod izlikom da su pojednostavljene, subjektivne ili izvan legitimiteta same lingvistike. Ipak, svaka od devet razina koje �u opisati nudi uvid u to što su za-pravo isprike, i op�enitije, što je to diskurs, a kako bi analiza bila cjelovita, moramo biti svjesni da te razine postoje i da doprinose zna�enju i funkciji isprika.

Fonološko i neverbalno izražavanje isprike

Dok u engleskom ne postoje glasovi speci� �ni za prikladan oblik isprike, ipak postoje suprasegmentalne i neverbalne razine koje su važne primatelju jer pomo�u njih odre�uje je li isprika prihvatljiva ili ne. Na osnovi tih razina, primatelj odlu�uje je li onaj koji se ispri�ava iskren te kaje li se dovoljno jer su te razine izvan govornik-ove kontrole i samim tim istinitije nego sami verbalni iskazi (usporedi Ekman and Friesen 1969). Na primjer, isprika izre�ena prebrzo ili isprika izre�ena monotonim glasom u�init �e se primatelju kao unaprijed pripremljena i nimalo spontana. S dru-ge strane, glas na rubu suza te mnogi neverbalni znakovi nagovještavaju iskrenost. Nemogu�nost gledanja osobe kojoj se ispri�avamo u o�i, ina�e osu�ivana od Ameri-kanaca, dobiva pozitivnu vrijednost kod isprika (jer ozna�uje odre�eni sram); vr-poljenju u mjestu i prebacivanju težine s noge na nogu kao i uporabi gesti kao što su tzv. self-adaptori (Ekman and Friesen 1968) poput kršenja ruku pripisuje se sli�na uloga. Predsjednik Clinton poznat je po tome što u takvim prilikama grize usnicu. I dok je smješkanje obi�no pozitivno ocjenjeno u ameri�kom društvu, prisutnost smješka (jer je �esto prepoznat kao usiljen) obi�no umanjuje u�inak isprike.

Ono što zanima svakog analiti�ara, svakako je razina univerzalnosti takvih pretpostavki. Široko je prihva�eno vjerovanje da su neverbalni pokazatelji osje�aja, kao i osje�aji koje odaju, univerzalni: svatko osje�a, ili bi trebao osje�ati, kajanje

177

zbog istog doga�aja pa bi i to kajanje trebalo biti iskazano na isti na�in. No, to ne mora nužno biti tako jer ono što uzrokuje neugodu u jednoj kulturi, ne mora jed-nako djelovati u drugoj. Na�in na koji pokazujemo osje�aje (te koliko pokazujemo osje�aje), ono je što Hochschild (1983) naziva „rad emocija“, a može se znatno razlikovati od kulture do kulture, �ak i kad je rije� o bliskim kulturama �iji pripad-nici govore istim (verbalnim) jezikom. Tako je 1997. na televiziji prikazano su�enje „dadilji iz Cambridga“, a gledatelji su, kao i porotnici u tom slu�aju, procijenili kako engleska dadilja Louise Woodward, optužena za ubojstvo djeteta koje je �uvala, pri svjedo�enju nije pokazala „dovoljno žaljenja“ zbog po�injenog zlo�ina. Kada je na-knadno upitana da prokomentira takvu ocjenu, rekla je: „Mi [Englezi] ne nosimo srce na pladnju“. Na primjeru je vidljivo da porotnici �esto baziraju svoju presudu na ponašanju optuženika, izme�u ostalog jer im je tako i re�eno, ali i da �esto zbog toga griješe, osobito kada su u pitanju me�ukulturalne situacije poput ove.

Leksi�ka semantika isprike: isprika nasuprot objašnjenju

Gledano s aspekta semantike, problem kod isprika jest – na što uop�e mislimo kada govorimo o ispri�avanju. Po �emu se isprika uop�e razlikuje od objašnjenja, izgovo-ra, pravdanja? Iskaz „Ispri�avam se zbog X“ podrazumijeva nekoliko presupozicija (u najširem smislu rije�i) i najmanje jednu tvrdnju (Fillmore 1971):

�� PresupozicijeX je loš za P(rimatelja)G(ovornik) žali zbog XG obe�aje da ne�e ponoviti XG (ili netko pod njegovom kontrolom) je odgovoran za XG je mogao druga�ije postupiti

�� Tvrdnja

Govorni �in stavlja govornika u inferioran položaj u odnosu na primateljaKod izgovora, opravdanja i objašnjenja nedostaje najmanje jedan od gore navedenih uvjeta. Kada govorimo o izgovorima, onda je to negiranje govornikove odgovor-nosti („Ma�ka me natjerala da to u�inim“) ili sposobnosti za druga�ije djelovanje („Pokušala sam, ali ti je telefon bio zauzet“). Kod pravdanja, ako svi razumiju što je u�injeno, govornik opovrgava štetnost svog postupka („Svi drugi to rade“). Kod objašnjenja govornik preuzima odgovornost za svoj postupak, ali sugerira da ga pri-matelj smatra lošim jer ga u biti ne razumije („U�inio sam to za tvoje dobro“). Dakle, nakon isprike i izgovora, govornik je inferioran primatelju; nakon pravdanja obje strane mogu biti u jednakom položaju, a nakon objašnjenja primatelj je taj koji „gubi obraz“ jer nije shvatio poantu. Stoga, objašnjenja pogoduju onima koji ih izgovaraju, a isprike onima kojima su upu�ene.

Semanti�ke analize poput gore navedene pomažu nam razumjeti ina�e teško objašnjive odabire u diskursu. 1983. godine ameri�ki je Kongres prihvatio prijedlog da se ro�endan dr.



178

Martina Luthera Kinga proglasi nacionalnim praznikom. Pripadnici Konzer-vativne stranke nisu bili zadovoljni takvim ishodom, a jedan je od njih �ak izjavio da je King bio „nemoralan �ovjek za kojeg se dobro znalo da je povezan s vode�im ljudima komunisti�ke stranke“. Iako je privatno davao naslutiti da se slaže s takvom procjenom, u javnosti je predsjednik Ronald Reagan oklijevao dati precizan odgov-or. Kada je na jednoj konferenciji za novinare upitan slaže li se s izjavom senatora Jesseja Helmsa da je King povezan s komunistima, predsjednik je odgovorio: „To �emo znati za otprilike 35 godina, zar ne?“

Približavanjem izbora, kandidat Demokratske stranke Walter Mondale poz-vao je Reagana da se ispri�a Kingovoj udovici. Ispo�etka je njegov glasnogovornik tvrdio da se to ne�e dogoditi, ali ju je ipak nazvao. Telefonski poziv nije snimljen, a kada su ju poslije pitali o sadržaju samog poziva, Coretta Scott King odgovorila je sljede�e: „Ispri�ao mi se. Rekao je da je to bio neozbiljan odgovor na ono što je smatrao neozbiljnim pitanjem.“

Zdrav razum nalaže da je sama Reaganova bahatost ostavila dovoljno loš dojam. No, kratko iza toga, zamjenik stru�njaka za odnose s javnoš�u našao je shod-nim ispraviti izjavu gospo�e King: „To je bilo objašnjenje“, rekao je. „Nije to mislio onako kako je zazvu�alo.“

Pretpostavimo da je predsjednik izgovorio upravo one rije�i koje mu je pri-pisala gospo�a King (a koje bi stru�njak za odnose s javnoš�u primjereno opisao). Zašto brinuti je li „Bio je to neozbiljan odgovor na ono što sam smatrao neozbiljnim pitanjem“ isprika ili objašnjenje? Može funkcionirati kao oboje: kao isprika zbog „neozbiljnosti“ u neprimjerenim okolnostima ili kao objašnjenje da „oni“ nisu ra-zumjeli opasku i da je „jedni“ cilj bio našaliti se.

Glasnogovornikovo inzistiranje da se govorni �in de� nira druga�ije nego što je to u�inila gospo�a King, održalo je dvojbenu situaciju aktualnom. Za taj je �in morao imati vrlo dobar razlog. Za predsjednike, osobito imperijalne kao što je Reagan, od presudne je važnosti ne biti korak iza jer to predstavlja gubitak mo�i i utjecajnosti. O�ito je smatrano da je važnije izbje�i posljedice toga, nego ostati u dobrim odnosi-ma s bira�kim tijelom pokojnog dr. Kinga. Ali, jedini na�in da shvatimo ono što se ina�e �ini kao besmislena ili �ak štetna beskompromisnost na visokim položajima jest da uzmemo u obzir leksi�ku semantiku isprika te važnost zaštite predsjednika SAD-a od �inova koji prijete obrazu.

Sintaksa i isprika

Formalna sintaksa nema mnogo za re�i o isprikama. Mogu�e je primijetiti sklonost govornika da se udaljavaju od samog ispri�avanja kao i od radnji u kojima se o�ituju isprike, i to korištenjem indirektnih formi – ili ekvivalenata konjuktivu poput:

Želim se ispri�ati.Htio bih se ispri�ati.Mislim da ti dugujem ispriku.

179

Ili udaljavanjem govornika od pozicije subjekta ili �ak izvan re�eniceŠteta što se X dogodio.Žao mi je što si X.Ili nizanjem isprika u zavisnim re�enicama, stavljaju�i ih tako u pozadinu,

�ine�i ih tako manje upadljivim i pristupa�nimImam osje�aj da ti dugujem ispriku.�ini mi se da bi bio red ispri�ati se.Iako su, strogo govore�i, ovo sintakti�ki izbori, samo bi ih formalni sintakti�ar

ocijenio kao isklju�ivo artefakte sintakse. Naprotiv, funkcionalisti na sintaksu gledaju kao na ponajbolju pomo�nicu semantike i pragmatike. Upravo uzimaju�i u obzir semantiku, pragmatiku i diskurs, možemo odlu�iti koliko �emo važnu ulogu pripisati nama samima u vlastitom iskazu, a sintaksa nas nužno opskrbljuje sredst-vima kojima se uspijevamo prikazati onakvima kakvima bismo htjeli da nas drugi vide. Sintakti�ka forma mora biti dijelom diskursa svake isprike, ali ne možemo ju smatrati važe�om ako je izolirana (tj. izvan konteksta).

Pragmatika isprike: govorni �inovi

Pragmatika se nalazi negdje izme�u formalnih, dekontekstualiziranih jezi�nih pristupa te malo kompleksnijih teorija koje u opis uvrštavaju lingvisti�ki kontekst te izvanjezi�ne okolnosti u kojima se iskaz odvija. U svojoj raspravi o govornim �inovima, Austin (1962) govori o „iskazima“ radije nego o „re�enicama“ jer gov-ori o jezi�noj uporabi, a ne samo o formi. Njegov naslov ukazuje na �injenicu da „rije�ima djelujemo/�inimo stvari rije�ima“. Kako našim iskazima mijenjamo stvar-nost, nema mnogo smisla govoriti o jeziku ili lingvistici kao samostalnima. S druge strane, Austinove su metode sli�ne onima transformacijske sintakse i njenih pokloni-ka: analizi dekontekstualiziranih struktura konstruiranih od strane samog analiti�ara.

Austinova analiza može pomo�i u objašnjavanju/analizi i op�ih i speci� �nih formi isprike, od njih sljede�e:

Žao mi je što sam X.Mislim da sam X.Nisam trebao to X.Sigurno si jako ljut/a što sam X.Bio sam idiot što sam X.… i ne�u nikad više X.Svaka od ovih formi odnosi se na neki od uvjeta koji su potrebni za uspješno

izvo�enje isprika: u Austinovoj terminologiji nazivaju se uvjetima valjanosti, a kod Searlea (1969) osnovnim uvjetima.

Prvi primjer izražava govornikovo žaljenje (kajanje), drugi ukazuje na gov-ornikovu odgovornost za neki �in, tre�i da je �in bio pogrešan, �etvrti da je primatelj bio povrije�en, peti o�igledno stavlja govornika u nezavidan položaj, a šesti obe�aje



180

da se takva stvar ne�e ponoviti. To su originalno postulirali Gordon i Lakoff (1971) u svojoj teoriji o razgovornim postulatima iako nisu objasnili zašto se razgovorni postulati koriste.

Ako tvrdimo da je jedan od uvjeta za valjanu ispriku ispunjen, ali bez eks-plicitnog obznanjivanja da se ispri�avamo, tada govornik nužno prebacuje dio od-govornosti za razumijevanje �ina na sugovornika. Potonji se tada koristi Griceovim (1975) razgovornim maksimama i implikacijama kako bi razumio zašto govornik govori nešto što sugovornik ne mora nužno razumjeti – odnosno, krši Griceove maksime kvantitete i relevantnosti. O�ito, sugovornik nema potrebu znati ili u�iti o govornikovim psihološkim razlozima isprike – ali ako prvi primjer gore može biti shva�en kao impliciranje isprike, unato� interpersonalnom teretu koji podrazumi-jeva, iskaz o�ito odgovara principu kooperativnosti (tj. principu suradnje).

Iako je Austin formulirao svoju teoriju u okvirima dekontekstualiziranih iska-za te pretpostavio snažnu usmjerenost na govornika umjesto na diskurs kao rezultat igranja razli�itih uloga od strane svih njegovih sudionika, interakcije utkane u njeg-ovu teoriju ipak ukazuju na kontekstualiziran interaktivan model. Na primjer, Austin govori o nekim govornim �inovima kao o �inovima koji zahtijevaju od sugovornika odre�ene forme kako bi �in bio valjan. Stoga, da bi oklada bila valjana, sugovornik mora re�i „kladim se da“ ili „vrijedi“ . Jesu li i isprike kao oklade? Zahtijevaju li i isprike odre�ene odgovore sugovornika? Ako sugovornik nema namjeru prihvatiti išta što govornik kaže, ako niti jedna forma ne�e uspjeti „iznuditi“ oprost, Austin bi rekao da niti jedna isprika ne može biti valjana, ali krivnja ostaje uz sugovornika, a ne uz govornika.

Sukob oko isprike predsjednika Clintona i republikanaca u jesen 1998. može se djelomi�no objasniti pomo�u ove perspektive. Obje su strane pridonijele da se stvar ne mi�e s mrtve to�ke. S jedne strane, predsjednik se odbio ispri�ati sve do zadnjeg mogu�eg trenutka, odnosno dok se nije pojavila kobna haljina uprljana spermom. Iako su trebala tri pokušaja, na kraju je uspio. U svom prvom pokušaju, 17. kolovoza, bio je ljut i ratoboran više nego ponizan. Nazvao je svoje ponašanje „pogrešnim“, a odnos s Monicom Lewinsky „neprikladnim“, ali nije rekao „žao mi je“. Pokušao je ponovo na putu u Europu po�etkom rujna. Fizi�ka udaljen-ost izme�u rujna i kolovoza vjerojatno je olakšala ispri�avanje, ali i u�inila is-priku manje efektnom. U Moskvi, 2. rujna Clinton je rekao „Spoznao sam da sam pogriješio, rekao sam da se kajem i zamolio sam da mi se oprosti“. Korištenje prošlog vremena, odnosno referiranje na prijašnje govorne �inove, ispo�etka zvu�i kao isprika, ali naravno to nije performativ (što isprike trebaju biti) nego ponavl-janje, reproduciranje, izvještaj prijašnje isprike te stoga nema interaktivnu vrijed-nost. 5. rujna u Dublinu, predsjednik je kona�no rekao da mu je žao zbog afere. Ali, kako je to rekao ljudima koji nisu izvorni recipijenti isprike, odnosno nisu ljudi izvorno uvrije�eni njegovim ponašanjem, ponovo sam iskaz nije bio valjana isprika.

11. rujna pokušao je ponovo. „Sa suzama u o�ima“ kako po�inje izvješ�e u New York Timesu, predsjednik je „meko priznao: Smatram da nema otmjenog na�ina da kažem da sam zgriješio“. Važno je naglasiti da još uvijek nije jasno rekao

181

„zgriješio sam“ nego samo dao naslutiti da bi mogao izre�i ove rije�i. Zaista, unato� korektnom jeziku u ostatku govora,

Važno mi je da svatko tko je bio povrije�en shvati da je tuga koju osje�am istinska, nepatvorena… Sve sam zamolio za oprost. izrazi skrušenosti uklopljeni su u neizravni diskurs, kao nešto što se pretpostavlja, a ne kao nešto što se tvrdi, �ime slabi njihova snaga te se ublažuje govornikova odgovornost. S druge strane, never-balni dio iskaza je na mjestu – suze i blag glas. Tek je tada predsjednikova isprika „položila test s prolaznom ocjenom“, sugeriraju�i da, kako naglašavaju Ekman i Friesen, neverbalni znaci imaju ve�u težinu od verbalnih.

Ali, iako su kroz izborne ankete bira�i pokazali svoje odobravanje, republikan-ci u Kongresu nastavili su sa svojom suzdržanoš�u. Kada su upitani što je potrebno da bi dobio oprost, odgovorili su da ništa ne može pomo�i. Ako je to bio njihov stav otpo�etka, bi li ijedna isprika bila valjana?

Pretpostavke teorije o govornim �inovima osvjetljuju zašto je predsjednik postupio onako kako je postupio (o njegovim ili bilo �ijim namjerama možemo samo naga�ati) te zašto su Amerikanci reagirali na njegove ponovljene pokušaje onako kako su reagirali. Leksi�ka semantika pokazuje zašto se predsjednik opirao izre�i „Žao mi je“, iako je time mnogo toga riskirao. Teorija govornih �inova pomaže objasniti zašto je javnost bila nezadovoljna njegovim pokušajima, ali i ukazuje na to da za odre�eni broj primatelja (misli se na republikance), niti jedna isprika ne bi bila valjana.

Govorni doga�aj

Svi sudionici nekog diskursa pridonose zna�enju, a možda �ak i formi koju zauzima taj diskurs (iako je posljednja verzija Clintonove isprike oblikovana i preoblikovana od strane cenzora, rane su verzije ipak izašle u medijima). Iskazi su dijelom ve�ih doga�aja, �isto lingvisti�kih – razgovora – ili drugih ljudskih aktivnosti – rituala, po-slova, nastupa. Stoga, nema kanonske forme „isprike“ koja �e biti jednako prikladna u svakom kontekstu. Iz perspektive diskursa smještenog u odre�eni doga�aj, ono što je potrebno unutar isprike, može se razvrstati u nekoliko kategorija, izme�u ostalih:

�� Funkcionalni stil (registar). �ak i kad su u pitanju jednako gnusna ponaša-nja, isprika u bliskom, obiteljskom krugu druk�ija je od one koja je iznesena javno. Me�u intimnim poznanicima, isprika ponekad i nije potrebna (ljubiti zna�i ne morati se ispri�avati), dok se za isto ponašanje moramo ispri�ati ako je u pitanju manje blizak, distanciran odnos. Diferencijacija ponašanja može prenijeti (iskomunicirati) iskrenost u intimnim i formalnim okruženjima (dodi-rivanje je prikladno kod ku�e, ali ne u istoj mjeri u javnosti).

�� Žanr. U neformalnim okolnostima, obi�an „OK“ od strane primatelja može biti dostatan da bi ozna�io oprost. No, u formalnim okolnostima (primjerice u parnicama) može biti potrebna pisana izjava u kojoj tužitelj osloba�a optu-ženoga kako bi se stvar riješila. Pri tom, njezino formuliranje pažljivo prate obje strane.



182

�� Kôd (Hymes 1972). Pod odre�enim okolnostima ironi�na ili humoristi�na isprika može biti prihvatljiva. Otac me jednom uvrijedio i kasnije mi poslao primjerak „The Portable Curmudgeon“ [eng. curmudgeon = tvrdoglavo staro gun�alo, op.prev.] što sam shvatila kao ispriku (= „Ja sam tvrdoglavo gun�alo, ali ne mogu si pomo�i“) i oprostila mu.

Analiza razgovora: konverzacijski par isprike

Analiza razgovora kao metoda istraživanja analogna je sintakti�koj analizi jer se u oba slu�aja analiti�ar ne može izravno baviti zna�enjem, namjerom, funkcijom ili razumijevanjem pa pitanje „Od �ega se sastoji isprika?“ ne može u potpunosti istražiti niti analiza razgovora, niti sintakti�ka analiza. Formalne strukture kao što su konverzacijski parovi mogu pokazati koji je odgovor poželjan ako je prvi �lan slijeda isprika.

Primjerice, metode analize razgovora mogu razjasniti od �ega se sastoji željeni odgovor na ispriku. Ako lingvist želi odrediti što se „gramati�ki“ doga�a u kontekstu ne�ega drugoga i ako želi posti�i jedinstvenu i interdisciplinarnu perspektivu, anali-za razgovora mora mo�i odgovoriti na pitanje: „Koji oblik ima željeni iskaz i zašto?“ Tradicionalna analiza razgovora to ne može ili, u najmanju ruku, ne baš uspješno jer ne dopušta introspekciju ili mentalisti�ku analizu. No, (kao što su istaknuli Gumperz i Tannen) bez sposobnosti da se govori o pitanju namjere i u�inka, analiza razgovora zapinje sli�no kako je zapinjala i predtransformacijska sintakti�ka analiza. Da bi se isprika objasnila sa stajališta analize razgovora, analiti�ar mora imati na umu da, ovisno o formulaciji isprike, kao slijed mogu do�i razli�ito formulirani odgovori.

A: Ispri�avam se zbog svog užasnog ponašanja.B: ? Nema beda, lega.B’: ? Hej, svi mi griješimo.B’’: ? �ovje�e, nisam ni primijetio.B’’’: Prihva�am tvoju ispriku/Isprika prihva�ena.B’’’’: Opraštam ti./Oprošteno ti je.

Ali, ako promijenimo A u A’A’: Sori zbog togadopisivanje „?“ ispred odgovora naglo se mijenja. Tradicionalna analiza razgovora, naravno, nikada ne bi upotrijebila tako for-

mulirane primjere ili mentalne sudove. Ipak, mora postojati na�in na koji se može objasniti sve ono što govornici rabe, u što vjeruju te što smatraju prihvatljivim.

Analiza naracije: pri�a iza isprike Analiza naracije postala je popularna u brojnim podru�jima, od književnosti

do prava, psihologije, antropologije, povijesti te politi�kih znanosti. Sva ta podru�ja

183

došla su do zaklju�ka da ljudi pronalaze smisao svojih života kroz pri�e koje stvara-ju (pri�aju). Kada pri�e o našim životima postanu nedosljedne, neuskla�ene (npr. Schafer 1980; Spence 1982) dolazi do psiholoških problema. U sudnicama porotnici odlu�uju �ija je „pri�a“ vjerodostojnija, tužiteljeva ili braniteljeva, ili je li branitelj uspješno opovrgnuo tužiteljevu pri�u (usporedi Delgado 1989). Na isprike možemo gledati kao na dijelove fabule u pri�i: koji su doga�aji doveli do isprike, kako je izgovaranje isprike utjecalo na daljnji slijed pri�e? Što se doga�a kada su unutrašnje pri�e dvaju osoba u sukobu – A doživljava B kao nekoga tko mu duguje ispriku; B ne vjeruje da je u�inio bilo što krivo, ili vjeruje da su njihove društvene razlike tolike da isprika nije potrebna.

Možemo ponovno pogledati pri�u Ronalda Reagana i Corette Scott King koja uklju�uje upravo spomenuti set kon� iktnih naracija. King je o�ekivala ispriku, Reagan je mislio da isprika nije potrebna, zbog obaju spomenutih razloga. Reagan (ili njegovi ljudi) je (ili su) dovoljno domišljat(i) da osmisli iskaz koje bi mogao zadovoljiti fabule dviju razli�itih grupa pripovjeda�a, stvaraju�i pritom (vjerojatno) uspješne završetke dviju vrlo razli�itih pri�a. (Taj sretan ishod najbolje uspijeva ako prijevara ne bude razotkrivena, kao što je bila u ovom slu�aju.)

Kada je isprika valjano izre�ena i primjereno prihva�ena, obje su strane zado-voljne. Dobra isprika uvjerava oba sudionika da su njihove naracije razumne i dopušta da obje imaju više ili manje sretan završetak. Skrušeni govornik, odnosno onaj koji se ispri�ava, dobiva natrag ljudsko obli�je jer je prepoznat kao netko tko ra-zumije potrebu za isprikom u danom trenutku te kao netko tko s primateljem poruke (isprike) dijeli pogled na pri�u koju su zajedno stvorili. Iako je na trenutak daleko od �estitosti budu�i da se ispri�ava, ubrzo je dobrodošao natrag u društvo kao, u najmanju ruku, podoban.

Sociolingvisti�ka razmatranja

Sociolingvisti�ka analiza izravno povezuje pripadnost para koji je uklju�en u �in isprike odre�enoj društvenoj skupini te njihove mogu�nosti i o�ekivanja unutar doga�aja. Šira kulturna pozadina ima zna�ajnu ulogu u razumijevanju potrebe za isprikom i odre�ivanju pravilnog oblika isprike. Na primjer, u mnogim je društvima važna �ast i u tim se društvima isprika ne�e izricati eksplicitno u odre�enoj situ-aciji, dok �e se Amerikanci u istoj situaciji ispri�ati ili u�initi ispriku eksplicitnom gdje može i bez toga. Isprika uvijek prijeti o�uvanju obraza govornika, ali ako se ne ispri�amo onome kome trebamo (na vrijeme) možemo dugoro�no „izgubiti obraz“. Kao što bi rekli Brown i Levinson (1987), težina promišljene isprike kao prijete�e za obraz mora biti izra�unata uzevši u obzir intimnost i snagu veze me�u sudionicima te ozbiljnost nedjela koje ju je prouzrokovalo.

Druga izvanjezi�na pitanja jednako su važna. Ako, primjerice, kao što Tannen (1994) kaže, žene koriste „žao mi je“ kako bi ublažile teške trenutke, a muškarci ug-lavnom to ne �ine, do�i �e do nesporazuma (a žene �e biti više povrije�ene nastalim nesporazumom). Sli�no, isprike potežu važno pitanje: kada, koliko i na koji na�in otkrivamo „pravoga sebe“ ili privatnu osobu svijetu putem jezika. Kao u slu�aju



184

dadilje iz Cambridgea, kada jedna kultura vjeruje da je sramotno skinuti štit u javnos-ti, a druga da se iskrenost isprike mjeri u jecajima, suzama i pretjeranim osje�ajem krivnje, �lanu jedne skupine bit �e teško izre�i ispriku te pri tom zadovoljiti �lana druge skupine, ali i istovremeno sa�uvati barem trun�icu samopoštovanja.

Analiza teksta: isprika kao dokument

Kona�no, možemo koristiti prije ste�ena znanja kako bismo shvatili politi�ke i društvene doga�aje onako kako ih mediji predstavljaju (odabir rije�i i odluke o �emu raspravljati: o „tekstu“ ili možda „metatekstovima“). Primjerice, od po�etka kolovoza do kraja rujna 1998. godine velika koli�ina medijskog prostora u ameri�-kim novinama bila je posve�ena analizama i prosudbama nekoliko predsjednikovih isprika, anketama koje su pokazivale koliko je ameri�ka javnost zadovoljna pojedi-nom predsjednikovom isprikom, osvrtima na to koje izjave su zapravo bile isprike i jesu li one ispravno izre�ene i tako dalje. Iz toga možemo zaklju�iti da je isprika u tom trenutku imala ogromno, možda simboli�no zna�enje (traženje uz pomo� pre-traživa�a Lexus-Nexus pokazalo je da rije� „isprika“ nikada prije i nikada kasnije nije imala tako važnu ulogu u toliko puno medija u tako dugom razdoblju). Na ovoj razini možemo pogledati podtekst: zašto „mi“, tkogod da „mi“ jesmo, tražimo skru-šenost u ovom trenutku? I zašto zahtjevatelji nikada nisu zadovoljni? Odgovori na ta pitanja traže pretraživanje jezika na svim ranije spomenutim razinama. Na taj na�in, koncentriranjem na odre�eni govorni �in, smješten u konkretnu kulturu i društveno vrijeme i mjesto, možemo shvatiti i tko smo mi zapravo i što želimo te pravila i pret-postavke koje nas vežu kao društvo.

Prevela Marija Lovri�

185

PrijevodPrimljen 8. prosinca 2012., prihva�en za tisak 18. prosinca 2012.

Shari Kendall i Deborah Tannen

DISKURS I ROD (Prijevod iz zbornika The Handbook of Discourse Analysis,

ur: Deborah Schiffrin, Deborah Tannen i Heidi E. Hamilton. Blackwell Publishers , Massachusets, Oxford, 2001., 548-568.)

Uvod

Prou�avanje diskursa i roda interdisciplinaran je pothvat u kojem sudjeluju znanstvenici koji se bave lingvistikom, antropologijom, govornom komunikaci-jom, društvenom psihologijom, obrazovanjem, književnoš�u te drugim disciplina-ma. Mnogi su znanstvenici osobito zainteresirani za obrasce jezi�ne uporabe koji se odnose na rod, no samo podru�je privuklo je i one kojima je prou�avanje jezika le�a kroz koju promatraju društvene i politi�ke aspekte odnosa izme�u spolova. Napetosti izme�u tih dvaju pogleda javile su se u ranim istraživanjima, a traju do danas, što svjedo�e, na primjer, polemike izme�u Preisler (1998) i Cameron (1999). Neovisno o ishodišnoj to�ki istraživanja, prou�avanje roda i diskursa ne samo da pruža opis muškog/ženskog diskursa nego i otkriva da jezik funkcionira kao simbo-li�an sistem stvaranja i upravljanja osobnim, društvenim i kulturnim zna�enjima i identitetima.

Izbijanje na površinu

1975. bila je klju�na godina za pokretanje prou�avanja jezika i roda. Te su godine izdane tri knjige koje su pružile osnove za dalje: Language and Woman’s Place1 (prvi se dio pojavio u Language and Society 1973.) autorice Robin Lakoff, Male/Female Language2 Mary Ritchie Key te Language and Sex: Difference and Dominance3 koju su uredili Barrie Thorne i Nancy Henley. Ti su se pionirski radovi pojavili tijekom feministi�kog pokreta 1970-ih kada su znanstvenici po�eli propi-tivati i prepoznavanje muških normi kao ljudskih normi i biološku predodre�enost ženskog i muškog ponašanja. Postavljena je konceptualna razlika izme�u biološkog

1 Jezik i polozaj žene2 Muški/ženski jezik3 Jezik i spol: razlika i nadmo�


186

pojma „spol“ i društveno-kulturnog pojma „rod4“. Rana prou�avanja jezika i roda nastojala su usredoto�iti se na (1) dokumentiranje empirijskih razlika izme�u žen-skog i muškog govora, osobito u interakciji me�u spolovima, (2) opisivanje samog ženskog govora, i mnogi na (3) utvr�ivanje uloge jezika u stvaranju i održavanju društvene nejednakosti izme�u žena i muškaraca.

Robin Lakoff, Language and Woman’s Place

Tre�i je cilj vidljiv u temeljnom tekstu, Language and Woman’s Place. Lakoff opisuje svoju knjigu kao „pokušaj da pruži simptomatske dokaze iz jezi�ne upora-be za jedan tip nepravde za koji se tvrdilo da postoji u društvu: one izme�u uloga muškaraca i žena“ (1975:4). Ona postavlja ciklus koji po�inje s nejednakom ulogom žena i muškaraca u društvu što rezultira razli�itom socijalizacijom spolova pri kojoj djevojke u�e upotrebljavati „blaži stil“ jer je manjak asertivnosti društvena norma koja se pripisuje ženama, s tim da je uloga muškaraca uspostavljanje normi. Stoga, uporaba „ženskog jezika“ uskra�uje ženama pristup mo�i te poja�ava društvenu ne-jednakost.

Lakoff je prepoznala lingvisti�ke oblike koji slabe ili ublažavaju snagu iska-za „ženskog jezika“: „slabiji“ ekspletivi (O Bože nasuprot K vragu), trivijaliziranje pridjeva (božanstveno nasuprot sjajno), uporaba pitanja kako bi se iznijelo mišljenje govornika (Cijene grozno rastu, zar ne?), uzlana intonacija u deklarativima (kao u drugom dijelu slijeda Što je za ve�eru? Biftek?), te ublaženi zahtjevi (Ho�eš li, mo-lim te, zatvoriti vrata? nasuprot Zatvori vrata) (1975:10-18).

Njezina su opažanja poslužila kao polazište za daljnje istraživanje komplek-snosti odnosa rodova i diskursa. U �esto citiranoj studiji koja je uslijedila, O’Barr i Atkins (1980) bavili su se obilježjima „ženskog jezika“ u pravnom diskursu, odno-sno diskursu sudnice te zaklju�ili da su obilježja koja je Lakoff utvrdila povezana sa statusom (društveni položaj, zanimanje, iskustvo), a ne sa spolom govornika. Ustvr-dili su da žene rabe taj stil više nego muškarci u svakodnevnoj komunikaciji jer su �eš�e nižeg statusa. Kasniji su radovi pokazali da to ne mora nužno biti tako. Usta-novivši da govornici koji preuzmu ulogu moderatora �esto rabe pitanja, Cameron i suradnici (1989) zaklju�ili su da žene to �eš�e rade (postavljaju pitanja) zato što su spremnije preuzeti ulogu moderatora. Na sli�an je na�in Preisler (1986) prou�avao rješavanje problemskih situacija u industrijskoj zajednici i zaklju�io da su rješavanju zadatka najviše pridonijeli oni menadžeri koji su upotrebljavali više lingvisti�kih „provizornih elemenata“ a to su obi�no bile žene. Tannen (1994a) je ustanovila da žene menadžeri, kada nešto zahtijevaju ili kritiziraju, rabe strategije, uklju�uju�i ne-izravnost, kako vi sa�uvale obraz podre�enih, a moderatori i menadžeri nisu osobe nižeg statusa.

4 Kako opaža Maccoby (1988), ta je podjela varljiva jer pretpostavlja apriorno znanje o tome koje aspekte ponašanja kulturološki u�imo, a koji su biološki uvjetovani, što naravno ne zna-mo. Nadalje, podjela je nejasna i zato što se termin „gender“ rabi kao eufemizam za „sex“ u brojnim kontekstima, kao što su na primjer obrasci u kojima ljudi trebaju nazna�iti svoj muški ili ženski „gender“.

187

Osobno kao politi�ko

U još jednoj utjecajnoj ranijoj studiji, na primjeru trideset i jednog razgovora izme�u muškarca i žene snimljenog u privatnim domovima ali i „ka� �ima, dro-gerijama te drugim javnim mjestima u sveu�ilišnoj zajednici“, Zimmerman i West (1975) zaklju�ili su da muškarci �eš�e prekidaju žene nego žene muškarce. Auto-ri su zaklju�ili da „je muška dominacija vidljiva u tome što muškarci kontrolira-ju makroinstitucije u društvu, ali i po kontroli barem dijela jedne mikroinstitucije“ (1975:125). Njihov zaklju�ak potvr�uje slogan feministica iz 1970-ih „osobno je politi�ko“, postavljaju�i da asimetrije u svakodnevnoj razgovornoj praksi odražava-ju i obnavljaju asimetrije u široj društvenoj okolini.

Iako su njihove metode �esto propitivali Murray (1985), Murray i Covelli (1988) i drugi, West i Zimmerman potaknuli su brojne studije o prekidanjima u jeziku i rodna istraživanja, a interes traje do danas (Ahrens 1997, Beattie 1981, Esposito 1979, Gree-nwood 1996, West 1984). Štoviše, njihovo promatranje jezika zbog odraza nejednakih rodnih odnosa tako�er je utjecao na daljnja istraživanja. Na primjer, Fishman je (1983) prou�avala spontane razgovore snimljene u ku�ama triju heteroseksualnih parova i ustanovila da žene pružaju više „podrške“ kako bi se razgovor s njihovim partnerom održao: �eš�e daju znakove da slušaju (aha, mhm), pitaju više pitanja, �eš�e upotre-bljavaju razumiješ i uvode koji privla�e pažnju (Ovo je zanimljivo) (vjerojatno kako bi potaknule odgovor), te aktivno razvijaju teme koje muškarci otpo�nu. S druge strane, muškarci su bili skloniji ne odgovarati na teme koje zapo�nu žene te uporabi izjavnih re�enica. Fishman smatra kako sporedna uloga žene u privatnim razgovorima odra-žava i obnavlja hijerarhiju mo�i u javnoj sferi utemeljenoj na spolu. (Tannen (1990) dala je prate�e objašnjenje za lingvisti�ku neravnotežu: kod stvaranja intimnosti me�u ženama središnju ulogu ima razgovor, a nasuprot tome, za stvaranje intimnosti me�u muškarcima primat ima zajedni�ka aktivnost).

Robin Lakoff u aktualnim istraživanjima

Bezbroj studija inspiriranih radom Robin Lakoff ili potvr�uju njezina opažanja ili pronalaze iznimke u odre�enim kontekstima. Me�utim, kako primje�uju Buchol-tz i Hall (1995:6), njezine opise jezika koji se odnosi na spol „razli�ite skupine go-vornika i dalje prihva�aju kao valjan prikaz njihovih vlastitih diskursnih iskustva“. Iako njezin pogled na „ženski jezik“ ne predstavlja na�in na koji svaka žena govori, svejedno predstavlja norme koje propisuju kako se od žena o�ekuje da govore, ili ono što Bucholtz i Hall nazivaju „razra�ena dominantna ideja rodno prikladne upo-rabe jezika“, koja predstavlja „idealiziran jezik Amerikanke europskog podrijetla koja pripada srednjoj klasi“. Stoga, Lakoff ostaje neprocjenjiv instrument za aktual-ne studije roda i diskursa, kao što je vidljivo kod Barrett (1999) i Hall (1995).

Shari Kendall i Deborah Tannen: Diskurs i rod


188

Kulturni utjecaji na rod, jezik i društvo

Rana usredoto�enost na ženski govor, spolnu diskriminaciju kroz jezik i asimetri�an odnos mo�i nastavila se i u dvama utjecajnim uredni�kim izdanjima: McConnell-Ginet i suradnici, Women and Language in Literature and Society5 (1980) i Thorne i suradnici Language, Gender and Society6 (1983). Me�utim, ne-koliko poglavlja u tim izdanjima predstavlja drugu zna�ajnu struju istraživanja dis-kursa i roda, onu koja naglašava složenost odnosa unutar spolova, društva i jezika. Takvo je djelovanje pod snažnim utjecajem teorijskih pogleda Ervinga Goffmana i Johna Gumperza.

Rodne razlike kao komunikacijske strategije

Etnografski rad pod utjecajem Goffmana istražuje rod i diskurs kao organiza-cijske sastavnice društvenog me�udjelovanja. Pozivaju�i se na Goffmanov (1967:5) koncept obraza, Brown (1980) je istražila fenomen uljudnosti u zajednici Maya. Ot-krila je da žene plemena Tenejapan upotrebljavaju više govornih �estica kako bi po-ja�ale ili oslabile iskaz, kao i strategije koje su kvalitativno mnogo uljudnije od onih koje rabe muškarci. Na primjer, žene su nastojale upotrebljavati ironiju ili retori�ko pitanje umjesto izravne kritike (Zar bi ti trebao znati šivati? impliciraju�i Naravno da ne bi), a oboje otklanja naglasak s negativnih poruka, a stavlja naglasak na solidarnost unutar grupe. Nadalje (kako je Lakoff predvidjela), iako su i žene i muškarci rabili ublaživa�e kada u nešto nisu bili sigurni, samo su ih žene rabile i kako bi zaštitile izražavanje svojih osje�aja (Zaista sam tužna onda zbog toga, mož-da) (Brown, 1980:126). Nasuprot tome, kako je ustvrdila Brown, komunikacijski stil muškaraca karakterizira nedostatak pažnje prema obrazu te prisutnost elemenata kao što su pri�anje viceva o seksu i „propovjedni stil“ (1980:129).

McConnell-Ginet (1988:85) primje�uje da je doprinos Penelope Brown bio od presudne važnosti jer je prebacio okvir prou�avanja „od sustava koji netko stje�e… do skupa strategija koje pojedinac razvija kako bi se snašao u društvenom me�u-djelovanju“. Brown objašnjava kako su lingvisti�ki odabiri žena i muškaraca zapra-vo „komunikacijske strategije“, odnosno, da su ljudi „razumni glumci“ koji biraju lingvisti�ke opcije kako bi postigli odre�eni društveno motiviran cilj u odre�enim okolnostima (1980:113).

Goffmanov je utjecaj tako�er vidljiv i u prvim etnografskim radovima Marjo-rie H. Goodwin (1978, 1980a, 1990), koji su se bazirali na terenskom radu s afri�-koameri�kom djecom u urbanim naseljima. Goodwinova je otkrila da djevoj�ice i dje�aci u istospolnim skupinama za igru stvaraju razli�ite društvene ustroje pomo�u slijeda izravnih odgovora koje upotrebljavaju pri uskla�ivanju zadataka: dje�aci osmišljavaju hijerarhijske, dok djevoj�ice kreiraju ujedna�enije strukture. Na primjer, dje�aci se poga�aju oko statusa davanjem ili odolijevanjem izravnim na-

5 Žene i jezik u književnosti i društvu6 Jezik, rod i društvo

189

redbama (Daj mi kliješta!), dok djevoj�ice kreiraju zajedni�ke aktivnosti obliku-ju�i zapovijedi kao prijedloge (Hajdemo ovo, hajdemo ono). Goodwin ukazuje da i djevoj�ice mogu i koriste oblike svojstvene muškoj igri u drugim kontekstima (npr. uživljavaju�i se u ulogu mame u igri „ku�e“), naglašavaju�i tako da su rodne razlike u jezi�noj uporabi osjetljive na kontekst.

Muško-ženski diskurs kao komunikacija me�u kulturama

Maltz i Borker (1982) pregledali su istraživanja o rodnim uzorcima jezi�ne uporabe i zaklju�ili da se razlike u komunikaciji me�u spolovima mogu promatra-ti unutar Gumperzova (1982) okvira osmišljenog za razumijevanje me�ukulturne komunikacije. U tom okviru, nesporazumi potje�u iz razlika u ženskim i muškim navikama i pretpostavkama o tome kako trebaju sudjelovati u razgovoru. Na primjer, promatraju�i postavku da žene rabe više minimalnih odgovora (mhm, aha, da) nego muškarci, Maltz i Borker sugeriraju da su žene sklone rabiti ih kako bi nazna�ile „Slušam“, dok ih muškarci �esto rabe kako bi pokazali „Slažem se“. Stoga su žene sklone �eš�e rabiti te iskaze jer �eš�e slušaju nego što se muškarci slažu. Baziraju�i se prvenstveno na radovima Marjorie H. Goodwin (1978, 1980a, 1980b) i Janet Le-ver (1976, 1978), Maltz i Borker navode kako žene i muškarci stje�u razli�ite razgo-vorne navike tijekom djetinjstva i mladenaštva igraju�i se u skupinama istog spola.

Deborah Tannen (1989a) tako�er primjenjuje me�ukulturnu perspektivu na me�urodni diskurs. Ona rabi „prekidanje“ kao paradigmatski primjer sastavnice diskursa �ije je „zna�enje“ možda samo po sebi jasno (demonstracija nadmo�i u razgovoru i prisvajanje prava na govor), no zapravo se radi o složenom fenomenu �ije je prepoznavanje predmetom kulturološki promjenjivih zna�enja i tuma�enja. U ranijim radovima, Tannen (1984) je pokazala da za mnoge govornike pri�anje u isto vrijeme prije može biti znak entuzijasti�nog sudjelovanja nego neprijateljski pokušaj da „ukrademo ne�ijih pet minuta“. Ipak, ako jedan od sudionika razgovora o�ekuje suradni�ko „preklapanje“ (tj. govorenje u isto vrijeme), a drugi o�ekuje da osobe govore jedna po jedna, potonji �e „preklapanje“ možda doživjeti kao prekidanje i prestati pri�ati. Stoga, dominacija stvorena tijekom razgovora nije uvijek posljedica pokušaja da se dominira niti nužno odražava društvenu nadmo� jedne društvene skupine nad drugom. Takav pogled na prekidanje podržali su James i Clarke (1993) svojim osvrtom na literaturu o rodu i prekidanju. Otkrili su da je zaklju�ak mnogih studija poslije one Candace West i Dona Zimmerman da razgovori me�u ženama sa-drže više prekidanja nego oni me�u muškarcima, ali da je svrha prekidanja pokazati odnose, a ne „ukrasti tu�ih pet minuta“.

Polje se razvija

Tijekom sljede�eg desetlje�a znanstvenici su preradili i unaprijedili shva�anje odnosa izme�u roda i diskursa. Istraživanja su se usmjerila na razgovor me�u že-nama (Johnson i Aries 1983, Coates 1989), pripovijedanje (Johnstone 1990), jezi�-nu socijalizaciju (odabrana poglavlja u Philips i suradnici 1987, Schieffelin i Ochs



190

1986), jezik me�u djecom i adolescentima (Eckert 1990, Goodwin 1990, Goodwin i Goodwin 1987, Sheldon 1990) i jezik i rod u speci� �nim kontekstima kao što je komunikacija izme�u lije�nika i pacijenta (Ainsworth-Vaughn 1992, West 1990). Brojni su novinski �lanci zamijenjeni uredni�kim zbirkama (Todd i Fisher 1988, Cameron 1990, Coates i Cameron 1989, Philips i suradnici 1987), monogra� jama (Cameron 1985, Preisler 1986) te udžbenicima (Frank i Anshen 1983, Coates 1986, Graddol i Swann 1989).

Deborah Tannen, You Just Don’t Understand7

Sude�i po pažnji koju je privuklo i unutar i izvan struke, objavljivanje knjige You Just Don’t Understand 1990. godine podignulo je istraživanje roda i diskursa na novu razinu. Tijekom dobrog dijela 1990-ih, (kao i Lakoff prije nje), služila je kao polazna to�ka za brojne studije, s jedne strane kao ishodišna teza za razvijanje daljnjih istraživanja, ali i kao bete noir pomo�u koje su se gradili kontraargumenti. Napisana više za širu javnost nego za akademsku zajednicu, ta je knjiga kombinirala široki raspon znanstvenih radova s primjerima razgovora iz svakodnevice kako bi prikazala pretpostavku da se razgovori izme�u žena i muškaraca metafori�ki mogu shvatiti kao me�ukulturna komunikacija.

Obrasci razgovora koji se odnose na rod

Kombiniraju�i Gumperzovu me�ukulturalnu perspektivu, Goffmanov interak-cijski pristup, pogled na rodne komunikacijske stilove Robin Lakoff i vlastiti rad o razgovornim stilovima, Tannen (1990) je postulirala da obrasci razgovora koji se odnose na rod tvore koherentnu mrežu koja je uvjetovana ženskim i muškim shva-�anjem društvenih odnosa. Oslanjaju�i se na ponovno tuma�enje istraživanja o inte-rakciji me�u djecom koje su dali Daniel Maltz i Ruth Borker, zaklju�ila je da obrasci interakcije koji su karakteristi�ni za ženski i muški govor mogu biti shva�eni kao sredstvo za ostvarivanje razli�itih komunikacijskih ciljeva: dok svi govornici moraju prona�i ravnotežu izme�u traženja pripadnosti i postizanja relativnog statusa, razgo-vorni rituali koje nau�e djevoj�ice, a zadržavaju žene više su usmjereni na dimenziju pripadnosti, a s druge strane rituali koje nau�e dje�aci, a zadržavaju muškarci više su usmjereni na dimenziju statusa. Drugim rije�ima, razgovorni rituali zajedni�ki ženama usmjereni su na intimnost (odnosno, izbjegavanje gubitka povezanosti koji rezultira odbacivanjem), dok su razgovorni rituali zajedni�ki muškarcima usmjereni na neovisnost (odnosno, izbjegavanje nižeg položaja u hijerarhiji koji rezultira izru-givanjem).

S obzirom na dane smjernice, žene su sklonije birati lingvisti�ke opcije uteme-ljene na simetriji. Na primjer, Tannen opisuje razgovorni ritual �est me�u ženama: „pokazivanje sli�nosti i iskustava koja se podudaraju“ (1990:77). Podržavaju�i tu tezu, Jennifer Coates (1996:91) primje�uje da je „uzajamno otvaranje“ karakteri-

7 Ti jednostavno ne razumiješ

191

stika razgovora me�u ženskim prijateljicama. To se zrcaljenje lingvisti�ki materi-jalizira kroz ponavljanje sintakti�kih obrazaca, klju�nih rije�i i fraza (1996: 79-81, 84). Nadalje, ti razgovori �esto uklju�uju sli�ne probleme. Tannen primje�uje da je povezivanje kroz razgovor o problemima zajedni�ka aktivnost ženama diljem svi-jet (1990: 100). S druge strane, Tannen (1990, 1994a, 1994c, 1998) zamje�uje da se brojni razgovorni rituali me�u muškarcima temelje na ustaljenom neslaganju ili „natjecanju“. To je o�ito, na primjer u „zadirkivanju, me�usobnom zaigranom vri-je�anju ili glumljenju ‘�avoljeg odvjetnika’ kako bi razvili i oja�ali ideje (kroz, na primjer, izazove, protuizazove i debate)“ (1998: 196). Kao što se razgovor o proble-mima pojavljuje me�u ženama razli�itih kultura, tako se i muškarci iz razli�itih di-jelova svijeta upuštaju u „rat rije�ima“ u kojem se me�usobno „natje�u u smišljanju pametnih uvreda, nadme�u�i se i u intenzitetu uvrede i u vještini onog koji vrije�a“ (1998: 194). Tannen naglašava da je uporaba ritualiziranog suprotstavljanja ili „na-tjecanja“ povezana s dje�acima i muškarcima. Djevoj�ice i žene doista se sva�aju u doslovnom zna�enju (1998: 197). Stoga, dje�acima je igra sukoba �esto omiljeni oblik zabave. S druge strane, djevoj�ice se ne sukobljavaju zbog zabave nego onda kada to stvarno misle.

Debate „razlike“ i „nadmo�i“

Tijekom 1990-ih, znanstvenici su se bavili uobi�ajenim razvrstavanjem istraži-vanja u dvije skupine: pristup „snage“ ili „nadmo�i“ usmjeren na razlike koje proizlaze iz razli�itih uloga (Fishman 1979, 1983, West i Zimmerman 1983, Zimmerman i West 1975) te „kulturološki“ pristup ili pristup „razlika“ koji promatra odvojenu socijaliza-ciju spolova kao izvor razlika (Maltz i Borker 1982, Tannen 1990). Takvo opisivanje istraživanja, koje su predložili Henley i Kramarae (1991), jasno je podijeljeno izme�u disciplina: istraživanja s oznakom „nadmo�“ proizašla su iz komunikologije i sociolo-gije, a istraživanja s oznakom „razlike“ proizašla su iz antropološke lingvistike.

Podjela je najprije upotrebljavana kako bi se okrivio pristup „razlika“ jer to-bože nije uklju�ivao snagu u analizu roda i diskursa. Noviji opisi pripisuju podjelu teorijskim objašnjenjima znanstvenika: hijerarhijskoj strukturi mo�i u pristupu nad-mo�i te odvojenim putovima jezi�ne socijalizacije u pristupu razlika. Takvo karakte-riziranje iznosi na vidjelo nevaljanost dihotomije jer je hijerarhijska struktura osnov-ni uzrok rodnih razlika, a odvojena jezi�na socijalizacija sredstvo posredovanja i usvajanja rodnih razlika. Kao takva, spomenuta jezi�na socijalizacija ne onemogu-�uje nejednake odnose snaga kao inherentan uzrok nau�enih društvenih obrazaca. Baš naprotiv, u pozivu istraživa�ima da napuste dihotomiju, Tannen (1994b) iznosi temeljno pravilo sociolingvistike interakcije (vidi Gumperz, ovaj svezak), teorijski okvir za me�ukulturalni pristup, a to je da društveni odnosi kao što su nadmo� ili po-dre�enost nastaju u interakciji. Stoga, kulturološki pristup omogu�uje razumijevanje nejednakosti koje nastaju u komunikaciji „licem u lice“.

Nešto održiviju bazu za razlikovanje pristupa dala je Cameron (1995) koja slijedi Tannen u slobodnoj procjeni ženskih i muških diskursnih stilova sve do lin-gvisti�ke tradicije i kulturnog relativiteta. Iako odbacuje kulturni relativitet kao ne-



192

prikladan za domenu jezika i roda, Cameron objašnjava (1995:35-6): lingvisti nejed-nakost poimaju kao nešto što ne proizlazi iz same razlike nego iz netolerantnosti pre-ma razlikama. Stoga lingvisti ustraju na tome da je pogrešno ozna�avati jezike kao „primitivne“ ili dijalekte kao „nestandardne“; pogrešno je i tjerati ljude da napuste svoje na�ine govora ili prosu�ivati rabe�i vlastite lingvisti�ke navike. Tijekom ovog stolje�a, normu u lingvistici �inio je lingvisti�ki i kulturološki relativizam – „sve su ina�ice jednake“. To je oduvijek cijenjena pozicija, a ponekad i potpuno radikalna.

Stoga istraživa�i koji se bave lingvisti�kom tradicijom ne ocjenjuju jedan stil kao nadre�en drugome, nego naglašavaju inherentnu logiku dvaju stilova. Ipak, prepo-znaju – i pokazuju – da rodne razlike u stilovima mogu stvarati i umnažati asimetrije.

Eksplozija interesa

Nakon 1990., polje eksponencijalno raste uz izdavanje brojnih uredni�kih ko-lekcija (Bergvall i suradnici 1996, Bucholtz i suradnici 1999, Coates 1997b, Etter-Lewis i Foster 1996, Hall i Bucholtz 1995, Johnson i Meinhof 1997, Kotthof i Wo-dak 1997a, Leap 1996a, Livia i Hall 1997b, Mills 1995, Tannen 1993, Wodak 1997); radova s utjecajne konferencije Berkley Women and Language (Bucholtz i suradnici 1994, Hall i suradnici 1992, Warner i suradnici 1996, Wertheim i suradnici 1998), monogra� ja (Coates 1996, Crawford 1995, Holmes 1995, Leap 1996b, Matoesian 1993, Talbot 1998, Tannen 1994a, 1994b) te ponovljenih izdanja (Cameron [1985] 1992, [1990] 1998b, Coates [1986] 1993).

Heterogenost u prou�avanju roda i diskursa

Tijekom 1990-ih, prou�avanja roda i diskursa proširila su se od ranog foku-sa na „ženski jezik“ u razli�itim smjerovima kako bi uklju�ila muškarce i druge društvene skupine koje nisu bile zna�ajnije zastupljene u ranije rasprave. Nadalje, istraživa�i su se po�eli poja�ano baviti interakcijom roda i drugih društvenih katego-rija kao što su narodnost (Mendoza-Denton 1999, Orellana 1999), društveni položaj (Bucholtz 1999a, Eckert i McConnell-Ginet 1995, McElhinny 1997, Orellana 1999) i seksualna pripadnost (Barrett 1999, Jacobs 1996, Leap 1996a, 1996b, 1999, Livia i Hall 1997a, Wood 1999). Na taj je na�in došlo do možda neizbježnog napretka od prototipnog prema manje tipi�nim slu�ajevima, uklju�uju�i i one koje Bucholtz (1999b:7) pozitivno opisuje kao „loše primjere“: ljude koji zauzimaju društvene i spolne uloge razli�ite od onih koje njihova kultura smatra valjanim.

Jezik i muškost

Prou�avanje muškog jezika dosegnulo je prekretnicu 1997. objavljivanjem uredni�kog izdanja Language and Masculinity8 Sally Johnson i Ulrike Hanne Me-inhof. U tim i drugim studijama muškog diskursa, uzorak koji je prepoznala Tannen

8 Jezik i muskost

193

(1990) prona�en je u kontekstima širokog raspona: muškarci su skloni preuzimanju uloge stru�njaka ili autoriteta u razgovoru. Coates (1997a) primje�uje, na temelju opsežnog korpusa muško-ženskih prijateljskih razgovora, da su muškarci skloniji preuzimanju uloge stru�njaka, dok su žene sklonije izbjegavanju te uloge. Primije-tila je i da se u razgovoru me�u muškim prijateljima, govornici izmjenjuju drže�i monologe – poneki prili�no duge – o stvarima za koje su stru�njaci (1997a:120). Na primjer, u jednom su razgovoru muškarci razgovarali o „pravljenju doma�eg piva, tehni�koj opremi, � lmskim projektorima i umije�u prebacivanja s jednog na drugi“ (1997a:120). Tako je svaki muškarac dobio priliku biti stru�njak.

Helga Kotthoff (1997) dodaje da su muškarci skloniji zauzeti položaj stru�-njaka u sferi javnosti. Prou�avala je diskursno posredovanje položaja stru�njaka u televizijskoj raspravi na austrijskoj televiziji uspore�uju�i stvarni status stru�njaka gostiju (ekstrinzi�ni položaj) i status koji ostvaruju interakcijom (intrinzi�ni polo-žaj). Odavši priznanje Tannen (1990) jer je prepoznala držanje predavanja kao sre-dište muških razgovornih strategija, Kotthoff zamje�uje da muškarci na visokom položaju uvijek postižu visok intrinzi�ni status kroz držanje predavanja koja karak-terizira prekidanje izmjene govornika, samouvjereno dokazivanje dvojbenih tvrdnji i nedostatak subjektivnosti (npr. Ja mislim…) (1997:165). (Znakovito, �ak su i muš-karci na niskom položaju ponekad postizali visok intrinzi�ni status, no žene niskog statusa nikad).

Jezik Afroamerikanki i žena Latinske Amerike

Novija istraživanja bave se diskursom Afroamerikanki (Bucholtz 1996, Etter-Lewis 1991, Etter-Lewis i Foster 1996, Foster 1989, 1995, Morgan 1991, 1999, Stanback 1985), kao i žena Latinske Amerike (Mendoza-Denton 1999, Orellana 1999). Marcyliena Morgan (1999:29) opisuje tri komunikacijska doga�aja, koji su, izuzevši manji broj iznimki, „poznati ženama koje su se socijalizirale unutar afroa-meri�ke kulture“: prvi su dje�je „on je rekao-ona je rekla“ sva�e u kojima djevoj�ice provode opsežno istraživanje kako bi otkrile što je tko kome rekao komu iza le�a. Suprotstavlja taj razgovorni doga�aj „ozna�ivanju“ ili ritualnom vrije�anju, a to je igra uglavnom za dje�ake. Drugi je huškanje kod tinejdžera i mladih, gdje se starije djevojke namjere na onu koja je htjela zapo�eti suo�avanje. Napokon, odrasle žene sudjeluju u „razgovornom ozna�avanju“, usmjeravaju�i se na govornikovo pravo da bude prisutan kako bi podijelio vlastito iskustvo (vidi i Goodwin 1978, 1990).

Oslanjaju�i se na etnografska istraživanja provedena u kalifornijskoj javnoj srednjoj školi, Norma Mendoza-Denton prou�ila je na�in na koji Latinoamerikanke upotrebljavaju po�etno „Ne“ kako bi omogu�ile interakcijski kon� ikt. Prepoznala je uzorke „suradni�kog suprotstavljanja“ ili „kon� iktnog podupiranja“ pomo�u kojeg djevojke uspijevaju mijenjati orijentacije ili stavove. Goodwin (1999) temelji svoja istraživanja na etnografskim studijama provedenim na drugom naraštaju meksi�kih djevoj�ica i djevoj�ica Srednje Amerike u osnovnoj školi u Los Angelesu, a zaklju�i-la je da se dvojezi�ne djevoj�ice (koje govore španjolski i engleski), angažiraju oko složenih i razra�enih pregovora oko pravila igre „školice“.



194

Analiziranje roda i diskursa

Kako se razumijevanje odnosa izme�u jezika i roda razvijalo, istraživa�i su došli do brojnih sli�nih zaklju�aka, iako te sli�nosti �esto nisu prepoznate ili potvr-�ene. Ovo poglavlje donosi neka od široko prihva�enih pravila koja su se pojavila, a ta su pravila koliko prihva�ena, toliko i sporna te su �esto predmetom rasprava. To�ke slaganja uklju�uju (1) društvenu ustrojenost roda, (2) neizravnu vezu izme�u roda i diskursa, (3) rodni diskurs kao sredstvo i (4) rodni diskurs kao ograni�enje. Sporna su pitanja rodna dualnost i performativnost.

Društvena ustrojenost roda

Paradigma društvene ustrojenosti prevladala je u prou�avanju roda i diskursa. Odnosno, znanstvenici se slažu da je „zna�enje“ roda kulturološki posredovano i da se rodni identiteti stje�u u interakciji. U tom smislu, postignut je puni krug istraži-vanja, po�evši od Goffmanova pionirskog rada sve do trenutno modernog pristupa performativnosti koji se obi�no pripisuje feministi�koj teoreti�arki Judith Butler (1990, 1993). Goffman (1976) je pomo�u ilustracija iz tiskanih reklama pokazao da se rodno „ja“ kod žena postiže zauzimanjem položaja tijela koji je karakteristi�an za podre�enost, a ujedno je i povezan s rodom. Takav je položaj „stidljivo svijanje koljena“ kod primanja pomo�i ili uputa te �eš�e i šire smješkanje nego što to �ine muškarci. Sli�no tome, kod principa performativnosti Judith Butler (1993:227), lo-kalne prakse oživljavaju rod „kroz ponavljanje ili navo�enje prijašnjih, autoritativ-nih praksi“.

Razlike i korisnost pristupa Johna Goffmana i Judit Butler i sada su predme-tom rasprava. Njima se bave Livia i Hall (1997b) koje promatraju performativnost u istraživanjima roda i jezika, zatim Kotthof i Wodak (1997b) koje uspore�uju Bu-tlerovu i Goffmana i prosu�uju u korist Goffmana, te napokon rasprave Preislera (1998) i Meyerhoff (1996).

Neizravni odnos izme�u roda i diskursa

Tannen (1994c) se vra�a na Goffmana kako bi ustvrdila da su diskurs i rod „spolno-statusno povezani“, a ne samo spolno. Drugim rije�ima, vrste govora ne utvr�� svaka pojedina žena ili muškarac, nego su povezane sa statusom žena ili statusom muškaraca (u Russellovu smislu logi�kih tipova) u danom društvu. Govore�i na�inom koji je povezan s jednom ili drugom spolnom grupom, pojedin-ci signaliziraju svoje slaganje s tom spolnom skupinom. Sli�ne teorijske poglede daje i Ochs (1992) postavljaju�i da su na�ini govora povezani sa stavovima koji se naizmjeni�no dovode u vezu sa ženama ili muškarcima u danoj kulturi. Tako na�in govorenja „upu�uje na rod“.

Budu�i da je odnos izme�u roda i diskursa neizravan, pojedinci mogu biti ne-svjesni utjecaja roda na vlastiti stil govora. Na primjer, u intervjuima s �etiri istaknu-te Teksašanke, Barbara Johnstone (1995) zamijetila je da su žene ponosno isticale

195

�injenicu da su Teksašanke, a poricale da njihovo ponašanje ima veze s rodom. Ipak, pri raspravi o svojoj uspješnoj karijeri parni�arke, jedna je žena (izme�u ostalog) rekla: „Trudim se smiješiti i trudim se biti svoja“. Tannen (1994c) bilježi da je, kao što je i Goffman (1976) pokazao, na�in te žene da bude svoja – smiješenje – zapravo povezano sa spolom.

Prou�avaju�i etnografske studije nad policajcima, Bonnie McElhinny (1992:399-400) primje�uje da neizravan odnos izme�u roda i diskursa omogu�uje ženama da preuzmu tipi�no muška verbalna ponašanja u razli�itim institucionalizi-ranim okružjima: „policajke mogu tuma�iti ponašanja koja se u pravilu shva�aju kao muževna (rezerviranost ili emocionalna udaljenost) kao ‘na�in na koji moramo po-stupiti kako bismo obavile svoj posao’ kao profesionalke“. Ironi�no, �lanak Bonnie McElhinny je naslovljen „Više se ne smijem“.

Rodno podijeljen diskurs kao sredstvo

Pristup društvene ustrojenosti sadrži razliku izme�u o�ekivanja ili ideologija te trenutnih diskursnih praksi. Drugim rije�ima, „rodno podijeljeni stilovi govora postoje neovisno o govorniku“ (Bucholtz i Hall 1995:7), pa rodno podijeljen diskurs pruža ženama i muškarcima sredstvo za prezentaciju sebe. Kako Tannen (1989b:80) objašnjava, društveni utjecaji ne odre�uju formu koju �e govornikov diskurs zauzeti, nego „pružaju širok spektar iz kojeg pojedinci biraju strategije koje obi�no upotre-bljavaju pri izražavanju vlastitih stilova“.

Hall (1995) pokazuje da se zaposlenice vru�ih linija oslanjaju na rodni dis-kurs kao sredstvo, rabe�i „ženski jezik“ kako bi izgradile rodni identitet potreban za ekonomski dobitak u njihovu zanimanju. Upotrebljavaju ženskaste rije�i (�ipkast) te termine za boje koji se ne smatraju osnovnima (boja ugljena umjesto crna) (kao što opisuje Lakoff, 1975), a tako�er upotrebljavaju „dinami�nu“ intonaciju koju ka-rakterizira širok raspon te brza izmjena tonova (McConnell-Ginet, 1978), te aktivno podupiru interakciju postavljanjem pitanja i komentarima (Fishman 1983).

Rodni diskurs kao ograni�enje

Ako su strategije rodnog diskursa sredstvo, ujedno su i ograni�enje. Oba po-gleda dijelom su pristupa Deborah Tannen (1994c), gdje se istraživa�ica pita: prvo, koje sve prilagodbe govornik �ini u odnosu prema slušateljima i subjektu razgovora ili zadatku pred njim; drugo, kako te prilagodbe utje�u na potrebu i za statusom i za povezanoš�u; i tre�e, kako lingvisti�ke strategije funkcioniraju kako bi stvorile te prilagodbe. Jedino tada mogu�e je pitati se kako su ti lingvisti�ki uzorci povezani s rodom. Tannen analizira komunikaciju na radnom mjestu kako bi pokazala da je-zi�ne strategije koje upotrebljavaju osobe koje su na položaju autoriteta nisu samo na�in za „vježbanje strogo�e“ nego i na�in balansiranja usporednih, ali proturje�nih potreba za statusom i povezanoš�u – a ti su na�ini povezani sa spolom. Tannen us-pore�uje dva kratka razgovora izme�u osoba koje nisu istoga statusa. U jednom raz-



196

govoru dvojica muškarca, raspravljaju�i o ra�unalnom zastoju, pokušavaju ostvariti status i povezanost pomo�u izazova, zbližavanjem protiv žena te izmjenom poma-ganja, stru�nosti i samostalnosti (ne trebaju pomo�). U drugom primjeru, �etiri žene pokušavaju ostvariti status i povezanost pomo�u komplimenata, usredoto�enosti na odje�u i kupovinu, uspostavljaju�i ravnotežu izme�u gledanja i izražajne intonacije.

U oba primjera, lingvisti�ke strategije sudionika, kao i prilagodbe koje �ine, odražavaju i status i povezanost. Razgovor izme�u žena zapo�eo je dok je žena naj-višeg statusa pri�ala pri�u dvjema kolegicama nižeg statusa. Kada je kurirka ušla u prostoriju, govornica je prekinula svoju pri�u i komplimentirala kurirkinu bluzu, a ostale su se pridružile. Obi�aj komplimentiranja poslužio je kao sredstvo za uklju�i-vanje kurirke i obra�anje njoj kao osobi i na taj se na�in stvorio osje�aj povezanosti. Ipak, na taj se na�in odrazio i u�vrstio status jer je osoba s najvišim statusom kon-trolirala oblikovanje interakcije, a primateljica komplimenta bila je osoba najnižeg statusa. Rodni je diskurs i ograni�enje, u smislu da su sredstva ostvarivanje statusa i povezanosti kao što su izazovi i izrugivanja ženama teže dostupni, a sredstva ostva-rivanja statusa i povezanosti kao što su izmjena komplimenata o odje�i ili razgovor o kupovini i modi manje su dostupni muškarcima. Napokon, odnos izme�u roda i diskursa neizravan je utoliko što govornici uvijek biraju lingvisti�ke opcije za posti-zanje pragmati�kih ili razgovornih ciljeva.

Gledište na rodni diskurs kao ograni�enje sastavni je dio i utjecajne postav-ke Penelope Eckert i Sally McConnell-Ginet (1992:473) da prou�avatelji jezika i roda ispituju uporabu ženskog i muškog jezika u „uvježbanim zajednicama“, odno-sno grupama ljudi koji se okupljaju oko zajedni�kih obaveza u nekom uzajamnom nastojanju“. Objašnjavaju da „govornici razvijaju jezi�ne obrasce u razli�itim za-jednicama u kojima sudjeluju“. Te instance angažmana važne su u odnosu izme�u mikropothvata i makrodruštvenih struktura, jer „odnos izme�u roda i jezika po�i-va na na�inu sudjelovanja koji je dostupan razli�itim pojedincima unutar razli�i-tih uvježbanih zajednica kao izravnih ili neizravnih funkcija roda“. Na primjer, u studiji o Kuna Indijancima iz Paname, Joel Sherzer (1987) pronašao je da su jezik i rod povezani pomo�u rodno diferenciranih govornih uloga koje odre�uju tko ima priliku uop�e zauzeti te uloge. U sli�nom je raspoloženju Lakoff (1995:30) opisala porast dostupnosti „kontrole objašnjavanja, sposobnosti za odre�ivanjem zna�enja doga�aja koji ih se ti�u“ ženama u javnosti. Opisala je pet doga�aja koji su primili „nepodijeljenu pažnju“ medija jer su se bavili „identitetima i mogu�nostima žena i muškaraca“ (1995:32).

Ideja o rodnom diskursu kao ograni�enju dijelom je i pristupom tzv. okvira. Shari Kendall (1999) pokazala je, promatraju�i obiteljski razgovor za ve�erom, da roditelji stvaraju rodne identitete stavljanjem u okvire i prilagodbama koje su sa-stavni dio tog uokvirivanja. Majka je izvršila brojne zadatke stvaraju�i i održava-ju�i nekoliko interakcijskih okvira, dok je o�evo sudjelovanje bilo minimalno, a održavao je samo jedan interakcijski okvir. Na primjer, majka je posluživala hranu (Doma�ica), u�ila k�i pravila ponašanja za stolom (Gospo�ica „Maniri“), pomagala k�eri (Nadstojnica) te upravljala k�erinim društvenim životom (Osobni asistent za društvena pitanja). Otac je zauzeo samo jedan roditeljski okvir, i to onaj Prijatelja za

197

igru, pomo�u kojeg je stvorio simetri�niji odnos sa svojom k�eri, ali ponekad i rušio maj�in autoritet.

Rodna dualnost

Rodna dualnost vjerojatno je jedno od najžu�nije raspravljanih pitanja vezanih za rod i diskurs. Tijekom prošlog desetlje�a, znanstvenici su propitivali „podjelu govora na temelju binarne podjele na rod i spol“ (Bing i Bergvall 1996:3). Me�utim, kako je zna�ajan broj studija pokazao, teorijski okvir za prou�avanje roda i diskursa ne može odmah odbaciti binarne opozicije utemeljene na spolu ili rodu (Camero-n1998a, Johnson 1997, Preisler 1998). U osvrtu na rad Victorije Bergvall i suradnika (1996), Cameron (1998a:95) zaklju�uje da, iako mnogi znanstvenici „kriti�no prila-ze dvojnosti muško-žensko…u mnogim slu�ajevima njihovi ih podaci obvezuju da priznaju zna�aj dvojnosti zbog govornika koje prou�avaju“.

Konceptualiziranje rodnog diskursa kao sredstva i kao ograni�enja unutar pristupa okvira može pomo�i u razrješenju dugotrajnih tenzija koje se ti�u uloge spolno/rodne dualnosti u teorijskom modelu roda i diskursa. Koncept rodnog dis-kursa kao sredstva uklju�uje raznolikost govornih stilova: mnoge žene i muškarci ne govore na�inom koji se odnosi na njihov spol, nego upotrebljavaju jezi�ne obrasce povezane sa suprotnim spolom, a me�u tim stilovima postoje razlike kao i me�u spolovima; rod je u interakciji s drugim društveno ustrojenim kategorijama kao što su rasa i položaj; pojedinci stvaraju mnogostruke – i ponekad proturje�ne – ina�ice ženstvenosti i muškosti; žene i muškarci mogu prekora�iti, srušiti, izazvati, kao i obnoviti, društvene norme.

Koncept rodnog diskursa kao ograni�enja odnosi se na grubu stvarnost u kojoj ako žena i muškarac ne govore u skladu sa svojim spolom, vjerojatno �e ih se perci-pirati kao osobe koje govore i koje se ponašaju kao osobe suprotnog spola i stoga �e ih se negativno vrednovati. To je naširoko objasnila Tannen (1994a) vezano uz žene i muškarce koji su na poziciji mo�i na radnom mjestu. Tannen je pronašla dokaze koji prožimaju ono što je ranije nazvala dvostrukim vrijednostima: žene koje su se prilagodile o�ekivanjima koja pred njih stavlja ženstvenost, promatrane su kao ma-nje kompetentne ili nepouzdane, a žene koje su se prilagodile o�ekivanjima osoba na visokom položaju, promatrane su kao nedovoljno ženstvene, odnosno preagresivne.

Bergvall (1996) na sli�an na�in pokazuje da, u brojnim raspravama unutar ma-njih skupina na jednom tehni�kom fakultetu, studentica pokazuje jezi�no ponašanje koje je s jedne strane povezano sa stereotipno „muževnim“ govorom („asertivnost“), a s druge se strane smatra ženstvenim („kooperativnost, povezanost, instrumental-nost“). Ipak, njezina je „asertivnost i aktivno sudjelovanje“ negativno ocijenjeno od strane njezinih vršnjaka u razredu, „i usmeno i u pisanim vrednovanjima“. Bergvall zaklju�uje da, kada ta žena „ne uspije iznijeti tradicionalno sporednu žensku ulogu, sankcionirana je i ušutkana rodno normiranim djelovanjem razreda (1996:186).

Novija su se istraživanja usredoto�ila na jezi�no ponašanje koje „prekora�uje“ i „izaziva“ rodno povezana o�ekivanja ili ideologije, ali u isto vrijeme zaklju�uju



198

da takva prekora�enja govornici obi�no razumijevaju kao dualnost muško/žensko. Na primjer, Kathleen Wood (1997) primijetila je, prou�avaju�i pri�e lezbijki o tome kako su priznale svoju seksualnost, da se žene pozivaju na vjerovanja i obi�aje koji prekora�uju rodne ideologije, ali da to �ine pozivaju�i se na kulturološka o�ekiva-nja vezana uz rod, privla�nost i seksualnost. Na sli�an na�in, Kira Hall i Veronica O’Donovan (1996:229) pronašle su da hidžre u Indiji, koje se �esto poima kao „tre�i rod“ u teoriji rodova (vidi Lorber 1994), u svojim pri�ama sami sebe de� niraju u odnosu na dihotomiju muško-žensko, odre�uju�i se kao „nedovoljno muževnima i nepotpuno ženstvenima“. Hall i O’Donovan zaklju�uju da su „umjesto zauzimanja mjesta izvan dihotomije muško-žensko, hidžre stvorile egzistenciju unutar te diho-tomije“.

Kao rezultat, znanstvenici su postali lukaviji pa se klone studija koje promatra-ju „diskurs kao svemogu�u silu za kreiranje stvarnosti“ (Kotthof i Wodak 1997b: xi). Keith Walters (1999:202) primje�uje: „Bojim se da su sociolingvisti, pokušavaju�i izbje�i biološki esencijalizam, odlu�ili ponašati se kao da pojedinci nemaju tijela“. Pristup okvira ujedinjuje djelovanje performativnosti, ali tako�er dovodi u vezu – bez pripisivanja zasluga – poduzetno ponašanje pojedinaca s biološkim spolom. Tako�er, Kotthof i Wodak zalažu se za vra�anje Goffmanovu pristupu društvenog ustrojstva jer smješta ustrojstvo roda unutar društvenih institucija koje proizvode i održavaju rod. Kao što je sam Goffman rekao (1977:324), institucije „toliko ne do-puštaju izražavanje prirodnih razlika izme�u spolova koliko stvaranje same razlike“.

Zaklju�ak

Istraživanja jezika i roda sve su više istraživanja roda i diskursa (iako su zastu-pnici pristupa promjena i njihove studije poput Eckert 1989, 1998 pokazale obe�a-vaju�� simboli�an odnos izme�u kvantitativnih i kvalitativnih metoda). Pokret pre-ma prou�avanju jezika unutar odre�enih raspore�enih aktivnosti odražava važnost kulturološki odre�enih zna�enja i na jezi�ne strategije i na rod. Priznaje djelovanje pojedinaca na stvaranje rodnih identiteta, uklju�uju�i i mogu�nost opiranja i pre-kora�enja društveno-kulturnih normi za jezi�no ponašanje. No, tako�er priznaje i društveno-kulturalna ograni�enja unutar kojih žene i muškarci �ine svoje jezi�ne odabire te utjecaj tih ograni�enja, neovisno jesmo li im vjerni ili smo se od njih uda-ljili. U odre�enom smislu, podru�je roda i diskursa zatvorilo je puni krug, vra�aju�i se svojim korijenima, odnosno konstrukcijskim okvirima inspiriranim Goffmanom kao što su inovativni radovi Penelope Brown, Marjorie Harness Goodwin, Robin Lakoff te samog Johna Goffmana.

Prevela Marija Lovri�

199

Prijevod

Primljen 8. Prosinca 2012., prihva�en za tisak 18.prosinca 2012.

John Wilson

POLITI�KI DISKURS (Prijevod iz zbornika The Handbook of Discourse Analysis,

ur: Deborah Schiffrin, Deborah Tannen i Heidi E. Hamilton. Blackwell Publishers, Massachusets, Oxford, 2001., 398-411.)

Uvod

Prou�avanje politi�kog diskursa, kao i prou�avanja ostalih podru�ja analize diskursa, pokriva širok spektar tema i koristi velik broj analiti�kih metoda. Možda i više nego kod ostalih podru�ja diskursa, odmah na po�etku mora se uzeti u obzir misaona i ponekad dvosmislena priroda izraza politi�ki diskurs. Izraz upu�uje na barem dvije mogu�nosti: prvo, diskurs koji je sam po sebi politi�ki, i drugo, analiza politi�kog diskursa kao primjera jednog od tipova diskursa, bez posebnog upu�ivanja na politi�ki sadržaj ili kontekst. No, stvari mogu postati u još ve�oj mjeri zbunjuju�e. Budu�i da se po nekim de� nicijama gotovo svaki diskurs može smatrati politi�kim (Shapiro, 1981), tada su sve analize diskursa potencijalno politi�ke i time, na odre�enoj razini, sve diskursne analize politi�ki su diskurs.

Ta mogu�a zbunjuju�a situacija nastaje uglavnom zbog de� nicija politi�kog u smislu op�ih tema kao mo�, sukob, kontrola ili dominacija (vidi Fairclough, 1992a, 1995; Giddens, 1991; Bourdieu, 1991; van Dijk, 1993; Chilton i Schaffer, 1997) budu�i da bilo koji od tih pojmova može biti iskorišten u gotovo svakom obliku diskursa. Na primjer, u nedavnoj studiji psihoterapeutskog vježbenog insti-tuta, Diamond (1995) upu�uje na svoje prou�avanje diskursa sastanka zaposlenika kao „politi�kog“ jednostavno zato što se govori o mo�i i upravljanju. O njima se, me�utim, govori na razli�itim razinama: na me�uosobnoj, osobnoj, institucionalnoj i obrazovnoj razini te na razli�ite strateške na�ine (Chilton, 1997). Smatraju�i sve diskurse kao politi�ke, u najop�enitijem smislu, možemo do�i u opasnost od pretjer-anog uop�avanja pojma politi�ki diskurs.

Možda bi mogli izbje�i te poteško�e ako jednostavno ograni�imo predmet prou�avanja na onaj koji se ti�e samo formalnog/neformalnog politi�kog konteksta i politi�kih sudionika (Graber 1981), izme�u ostalog, politi�ara, politi�kih institucija, vlada, politi�kih medija i politi�kih pobornika koji djeluju u politi�kim okruženjima kako bi ispunili politi�ke ciljeve. Prva procjena objašnjava kakva bi ograni�enja mogli postaviti kada razmatramo politi�ki diskurs, ali bi tako�er mogla dopustiti razvoj. Na primjer, analiti�ari koji imaju namjeru predstaviti neki politi�ki predmet

�


200

postaju, u odre�enom smislu, politi�ki akteri i njihov vlastiti diskurs samim time postaje politi�ki. U tom smislu, mnogo toga što se smatra kriti�kom lingvistikom (Fairclough, 1992b) ili kriti�kom diskursnom analizom (van Dijk, 1993; Wodak, 1995) odnosi se izravno na rad na politi�kom diskursu, ne samo zato što je materijal koji se analizira �esto formalno politi�ki, nego i zato što su analiti�ari i sami postali politi�ki akteri (vidi van Dijk, u ovom svesku).

Ali takvo ograni�enje, kao i sva ograni�enja, nije bez problema. Na primjer, kako bi se odnosili prema djelima Liebesa i Ribaka (1991) o obiteljskim raspravama o politi�kim doga�ajima? Je li to politi�ki diskurs ili obiteljski diskurs o politi�kom? U neku je ruku oboje, ali možda se jednostavno radi o tome koji se dio želi is-taknuti (vidi primjer u Ochs i Taylor 1992). Dok se ograni�enja politi�kog teško mogu strogo održati, ipak su dobra za po�etak. Jednako tako, ako se može prihvatiti da je teško zamisliti potpuno objektivan i apoliti�an iskaz o politi�kom diskursu, analiti�ari mogu, u najboljem slu�aju, a i trebali bi, raš�istiti svoje vlastite motivacije i perspektive. Tu se može raditi o postavljanju nekih „demokratskih“ ideala za dis-kurs s kojima se tada mogu usporediti drugi oblici politi�kog diskursa (Gastil, 1993) ili se može to�no iznijeti svoje politi�ke ciljeve u analizi politi�kog diskursa (kao što je slu�aj s velikim brojem kriti�kih lingvista: Fairclough, 1995; Wodak, 1995; van Dijk, 1993). Tako�er se može opredijeliti za deskriptivniju perspektivu (Wilson, 1990, 1996; Geis, 1987) gdje bi glavni cilj bio razmotriti politi�ki jezik prvenst-veno kao diskurs, a tek onda kao politiku. Navedeni uop�eni pristup odgovorio bi na kritike Geisa (1987) koji tvrdi da mnoge studije o politi�kom jeziku otkrivaju vlastitu politi�ku pristranost. Ve�ina nas koji pišemo o politi�kom diskursu može to na nekoj razini i napraviti, ali dokle god se to otvoreno kaže ili izri�ito prihvati kao mogu�nost, može se smatrati prihvatljivim.

Prou�avanje politi�kog diskursa

Prou�avanja politi�kog diskursa postoje koliko i sama politika. Dokaz tomu je naglasak koji su Grci stavljali na govorništvo. Od Cicerona (1971) do Aristo-tela (1991) zanimanje se odnosilo na odre�ene metode društvene i politi�ke spo-sobnosti u dostizanju odre�enih ciljeva. Premda se Aristotel odlu�io za formalniji pristup ovim op�im ciljevima, glavno na�elo artikuliranja informacija o politikama i djelovanjima za op�e dobro ostalo je nepromijenjeno. Takav op�i pristup nastavlja se i danas.

Suvremena prou�avanja govorništva pokazuju više samosvijesti i su�eljavaju se s predmetima komunikacijskih znanosti, povijesnih struktura, društvenih teorija i politi�kih znanosti (za pregled vidi Gill i Whedbee, 1997). Postoji duga tradicija zanimanja za politi�ki diskurs, ako se politi�ka analiza diskursa promatra u širem lingvisti�kom smislu (kako bi se možda trebali de� nirati svi oblici diskursne anal-ize: vidi Fairclough i Wodak, 1997), ali tek od ranih osamdesetih ili devedesetih rad u tom podru�ju dolazi u prvi plan. Doista, Geis (1987) tvrdi kako je prvi tekst s istinski lingvisti�kim usmjerenjem na politi�ki jezik/diskurs upravo njegov. Postoji odre�ena istina u tom argumentu, ali bez otvaranja rasprave o tome što je, a što nije

201

lingvistika, mnoge ranije studije o društvenoj semiotici i kriti�koj lingvistici bi se tre-bale uklju�iti u op�i lingvisti�ki pogled na politi�ki diskurs (Fowler et al. 1979; Chil-ton 1990,1985; Steiner 1985). Dok je jezik uvijek o�iti centar politi�kog diskursa, ono što se mijenja je ravnoteža izme�u lingvisti�ke analize i politi�kog komentara. Me�utim, nije uvijek jasno kako odrediti tu ravnotežu.

Politi�ki diskurs: prikaz i preoblika

U suvremeno je doba Orwell možda prvi privukao pozornost politi�kom poten-cijalu jezika. To se može primijetiti u njegovom istaknutom djelu Politika i engleski jezik, gdje razmatra na�ine na koje se jezik može koristiti u manipulaciji umom i predlaže kako su „politi�ki govor i pismo ve�inom obrana neobranjivog“ (1969: 225). Njegovi primjeri su tipovi obrnute logike (koji su književno detaljizirani u njegovoj knjizi 1984) i pojavljuju se u mnogim sadašnjim radovima o politi�kom diskursu. Primjeri uklju�uju korištenje izraza „smirivanje“ kada se govori o bombar-diranjima bespomo�nih seljaka ili korištenje izraza „popravljanje granice“ kada se govori o premještanju ili jednostavno uklanjanju tisu�e seljaka iz njihovih domova.

Orwella je zabrinjavao op�i pad korištenja engleskog jezika, a za taj pad najodgovorniji su bili politi�ari. Upravo su oni odgovorni za stvaranje onoga što Amerikanci zovu „magla“, a Britanci „politi�ko baljezgarenje“ (vidi Neaman i Sil-ver 1990:320). Na primjer, ameri�ka mornarica opisala je visoke valove kao „kli-matske poreme�aje u su�elju mora i zraka“ dok je u sedamdesetima novinarski tajnik predsjednika Nixona skovao frazu „preoptere�enje biosfere“ za prenapu�enost (neki službenici vlade zvali su to „demografska napregnutost“) (vidi Neaman i Silver 1990: 317�21). Britanci nisu iznimka od takvih pretjeranih leksi�kih proizvoda. Protuvandalski odbor Okružnog vije�a Wolverhamptona dobilo je naziv „Radna skupina za urbanu zaštitu i okolišnu svijest“ (Neaman i Silver, 1990: 321).

Me�utim, u slu�aju politi�kog jezika problem nije manipulacija, ve� cilj te ma-nipulacije. �ini se kako politi�ari žele prikriti ono negativno u odre�enim izjavama kako narod ne bi vidio istinu ili užas s kojim se suo�ava. To je glavna bit Orwellovih komentara i uvijek iznova izranja kroz rad o politi�kom diskursu, ali s druk�ijim razinama isticanja i analize. Utjecajno djelo politologa Murraya Edlemana (1971, 1977, 1988) odražava Orwellovu zabrinutost i baca pogled na simboli�nu manip-ulaciju stvarnosti za ostvarivanje politi�kih ciljeva. Na malo usmjereniji politi�ki na�in Pêcheux (1982, 1978) je, slijede�i Althusserovu tvrdnju da ideologija nije samo apstraktni sustav misli nego se ostvaruje u raznovrsnim materijalnim oblicima, krenuo u prou�avanje diskursa kao jednog tipa materijalnog oblika. Pêcheux tvrdi kako zna�enje rije�i postaje preobli�eno ovisno o tome tko ih koristi ili, prema Fo-caultu (1972), u odnosu prema odre�enoj „diskursnoj formaciji“. Ovdje su rije�i (i njihov odnos) u jednoj formaciji druk�ije tuma�ene unutar druge formacije. Konzer-vativni ili desni�arski pogledi na pojmove kao „društvena korist“ i „obrambeni troškovi“ mogu se uvelike razlikovati od tuma�enja dostupnih unutar socijalisti�kog ili ljevi�arskog diskursa (vidi ispod).

Glavno na�elo je na�elo preoblike. Sli�ne rije�i i fraze mogu se druk�ije

John Wilson: Politički diskurs


202

protuma�iti u razli�itim ideološkim okvirima. Izravno povezan s tim procesom je pojam „prikaza“. Prikaz se odnosi na to kako je jezik iskorišten na razli�ite na�ine da prikaže ono što znamo, vjerujemo i možda mislimo. U osnovi postoje dva pogleda na prikaz: univerzalisti�ki i relativisti�ki (Montgomery 1992). Univerzalisti�ki pogled pretpostavlja da naš svijet razumijemo u odnosu na skup univerzalnih konceptualnih osnova. Jezik u tom smislu jednostavno odražava ove univerzalne mogu�nosti. Jezik je sredstvo za izražavanje našeg sustava misli koji je neovisan od samog jezika. Relativisti vide jezik i misli kao neraskidivo povezane. Naše razumijevanje svi-jeta unutar relativisti�ke perspektive pod utjecajem je dostupnih jezi�nih resursa. Posljedice unutar politi�kog konteksta ovdje su o�ite. Da bi vam ostali vjerovali, radili ono što želite da rade i gledali na svijet na na�in koji najviše pogoduje vašim ciljevima, morate manipulirati ili barem obratiti pozornost na jezi�na ograni�enja oblika prikaza.

Dok mnogi analiti�ari prihva�aju relativisti�ku prirodu prikaza u jeziku, npr. kako nam iskustvo o svijetu nije dano izravno ve� posredstvom jezika, postoji sklonost pretpostavci kako je politi�ki vo�en prikaz ve�inom negativan. Na primjer, u Faircloughovom (1989) pogledu na kriti�ku lingvistiku/diskurs politi�ki diskurs kritizira se kao „oblik društvene prakse sa zlo�udnom društvenom svrhom“ (Torode, 1991: 122). Alternativni cilj je „diskurs koji nema nikakvih skrivenih ciljeva za bilo kojeg sudionika, ve� je iskreno pokrenut u suradni�kom duhu u svrhu postizanja razumijevanja i kompromisa“.

Primjeri takve zlo�udne svrhe istaknuti su u radu politi�kog diskursa koji se naziva „nukespeak“ [atomski govor, op.prev.]. Jasno je da je sam naziv „nukespeak“ stvoren po uzoru na Orwellov slavni „newspeak“ [novogovor, op.prev.] gdje se pret-postavljalo kako se manipuliranjem ili ograni�avanjem mogu�nosti u jeziku može manipulirati ili ograni�avati mogu�nosti u mišljenju. Chilton (1985) i ostali tvrde, koriste�i niz analiti�kih tehnika, kako se u politi�kom diskursu o nuklearnom oružju pokušava lingvisti�ki ukloniti negativne asocijacije. Primjer kod Montgomerya (1992:179) isti�e tu �injenicu (vidi tako�er Moss, 1985):

strateško nuklearno oružje – velika nuklearna bomba goleme razorne mo�i

takti�ko nuklearno oružje – malo nuklearno oružje goleme razorne mo�i

unaprije�eno radioaktivno oružje – neutronska bomba (uništava ljude, ne gra�evine)

demografsko ciljanje – ubijanje civilnog stanovništva

U ovom primjeru Montgomery koristi vrstu prevo�enja u kojoj eksplicitno pokušava pokazati kako jezik na lijevoj strani crtica manipulira stvarnoš�u koja je prikazana prijevodom s desne strane. Za Montgomerya, jezik nuklearnog oružja je o�ito „nejasan i eufemisti�ki“.

Glavno na�elo je na�elo preoblike. Sli�ne rije�i i fraze mogu se druk�ije

203

Sintaksa, prijevod i istina

Sli�an i srodan dokaz onome prikazanom u Montgomeryevom radu stvoren je speci� �no u slu�aju sintakse (Montgomery, 1992; Simpson, 1988, 1993; Chil-ton, 1997). Na primjer, sustav „prijelaznosti“ (Halliday, 1985) daje niz izbora za opis „onoga što se doga�a u svijetu“. Jedan takav izbor naziva se „materijalnim procesom“ gdje se ono što se doga�a može opisati kao radnja, prijelazna radnja ili doga�aj. Primjer iz Goodmana (1996: 56) jasno prikazuje te mogu�nosti:

Radnjea) The soldier � red [Vojnik] [je pucao] (vršitelj) (materijalni preoces: radnja)

Prijelane radnjeb) The soldier killed innocent villagers [Vojnik] [je ubio] [nevine seljake] (vršitelj) (materijalni proces: prijelazna radnja) (cilj) Doga�ajc) Innocent villagers died [Nevini seljaci] [su poginuli/umrli] (cilj: materijalni proces) (materijalni proces: doga�aj)

Goodman (1996: 57) govori o mogu�im razlozima ovakvih izbora, predlažu�i:

„Autori sa stru�nim zanimanjem za oružje (u specijaliziranim �asopisima) mogu posjedovati cilj skrivanja boli i razaranja koje oružja uzrokuju. Pisci koji su na istoj strani kao vojnici tako�er mogu imati za cilj skrivanje odgovornosti njihove vojske za smrt nevinih civila.“

Premda Goodman piše u 1996., može se primijetiti sli�nost s Orwellovim ko-mentarima oko pedeset godina ranije (vidi tako�er Chilton, 1997; Stubbs, 1996). Dok mnoge Goodmanove tvrdnje mogu biti istinite, Fairclough (1995) opaža kako su takve tvrdnje �esto stvorene oko jedne izolirane izjave te ne uzimaju u obzir tek-stualni ili povijesni kontekst proizvodnje. Netko bi mogao, na primjer, odlu�iti pri-kazati re�enice koje je Goodman istaknuo tako da na poseban na�in poreda doga�aje za slušatelja:

Prijelazne radnje



204

Obavijest

Nevini seljaci poginuli su prošlu no�. Na njih su pucali vojnici. Vojnici su oni koji su ih ubili!

U prvoj re�enici istaknuti su seljaci, a ne vojnici. Može se tvrditi, kako to Goodman tvrdi, da takav oblik skriva one koji su odgovorni. Me�utim, ne samo da su u idu�e dvije re�enice istaknuti oni koji su odgovorni, ve� i sam kontrast stvoren njihovim izostavljanjem iz prve, a ne sljede�ih re�enica, može dovesti �itatelja nazad do prve re�enice kako bi potvrdio njihovu isprva skrivenu odgovornost. Pozivaju�i �itatelje/slušatelje da ponovno pro�itaju prvu re�enicu taj mali tekst može naglasiti ne samo odgovornost vojnika, ve� i njihovo nastojanje da tu odgovornost izbjegnu.

Me�utim, problemi prikaza nisu nužno povezani samo uz speci� �ne sintakti�ke preoblike: bez bilo kakve vidljive manipulacijske namjere može se dosti�i osobne i politi�ke ciljeve relativno nekontroverznim strukturnim odabirima. Razmotrimo op�e podru�je evidencijalnosti. Evidencijalnost se odnosi na na�in na koji oblici dokaza postaju gramatikalizirani u razli�itim jezicima i na stav koji se zauzima ili preuzima prema tim dokazima (vidi radove u Chafe i Nichols, 1986) jer nije svaki dokaz iste vrste. Postoji složen me�uodnos izme�u stvari kao što su vjerovanja, pretpostavke, zaklju�ci i tjelesna iskustva (vid, sluh, njuh, dodir, itd.): Vidio sam Johna ju�er; vjerujem da sam vidio Johna ju�er; re�eno mi je da je John vi�en ju�er; mogu�e je da je John vi�en ju�er.

U studiji o politi�kom diskursu netom prije ulaska Amerikanaca u Zaljevski rat 1990., Dunmire (1995) tvrdi kako su novinski �lanci u New York Timesu i u Wash-ington Postu i izjave predstavnika ameri�ke vlade aktivno pridonijele pripremanju SAD-a za intervenciju. Postigli su to premještanjem svojeg interesa s ira�ke invazije na Kuvajt na niz tvrdnji o mogu�em napadu na Saudijsku Arabiju. Dunmire tvrdi kako se kroz pove�anu uporabu imenskih sure�enica prijetnja ira�kog napada na Saudijsku Arabiju pretvorila iz pretpostavki u prihva�enu �injenicu.

Jednako tako, mogu�e je da u nekim slu�ajevima nije samo sintakti�ka forma ona koji nosi politi�ke implikacije, ve� i relativni raspored odre�enih sintakti�kih odabira. Stubbsov (1996) rad o rasporedu oblika ergativa u dva školska udžbenika zemljopisa može se upotrijebiti kako bi se dokazala ta tvrdnja. Stubbs (1996:133) objašnjava kako su ergativi glagoli koji:

„mogu biti prijelazni i neprijelazni i dopuštaju da isti imenski skup bude objektni skup u prijelaznim sure�enicama te subjektni skup u neprijelaznim“:

nekoliko tvrtki zatvorilo je svoje tvornicetvornice su se zatvoriletvornice su zatvorene“

Važna �injenica je da ergativi imaju vršiteljsku i nevršiteljsku uporabu. To dopušta ergativima, kao prijelaznost u aktivnim i pasivnim re�enicama, da ih se koristi razli�ito, ovisno o ideološkim ciljevima teksta.

205

Koriste�i ra�unalnu analizu dvaju razli�itih tipova školskog teksta, jednog s �injeni�nim gledištem na antropogeogra� ju (tekst G) i jednog koji je zauzeo gledište zaštite okoliša (tekst E), Stubbs je otkrio zna�ajne razlike u rasporedu izme�u dvaju tekstova:

„Ovisno o dužini teksta, tekstovi G i E imaju gotovo jednak broj ergativa: nešto manje od jednog na sto rije�i teksta. Me�utim, raspored prijelaznih, pa-sivnih i neprijelaznih izbora znatno je druk�iji (p< 0.001). Tekst E ima puno više prijelaznih oblika s proporcionalno manje pasiva i neprijelaznih oblika. Dosljedno isklju�ivoj usredoto�enosti na odgovornost za ekološku štetu, tekst E izražavao je uzro�nost i vršenje radnje puno �eš�e.“ (Stubbs, 1996: 137)

O�ito je kako je autor teksta E prihvatio eksplicitnu politi�ku ulogu unutar teksta i to je otkriveno kroz gramati�ku i rasporednu analizu odre�enih glagolskih oblika.

Ideja da sli�ne gramati�ke kategorije mogu djelovati na razli�ite na�ine za-stupljena je kod Kressa i Hodgesa (1979) koji tvrde da se nekoliko razli�itih tipo-va strategija može podvesti pod op�i naziv negacije. Istražuju uporabu razli�itih mogu�nosti dostupnih politi�arima koje im omogu�uju da izgovore neke kontrastne alternative onome što kažu: Slažem se s vama, ali..., to je to�no, me�utim...¸ shva�am vaše stajalište, ali... . Me�utim, te stilisti�ke pretpostavke preklapaju se s ostalim razinama strukture kao što je diskurs. I doista, oblici kao što su ali, me�utim, ipak itd. sada su uobi�ajeno nazvani obilježjima diskursa (Schiffrin, 1987; Gastil, 1993; vidi Schiffrin, ovaj svezak). Wilson (1993) se prema tim oblicima eksplicitno odnosi kao obilježjima diskursa i predlaže da mogu djelovati razlikovno u ozna�avanju ideoloških kontrasta. U bilo kojoj analizi studentskih debata o odre�enim politi�kim temama zabilježeno je kako se veznik ‘i’ može koristiti ili za planiranu koordinaciju (kao X, Y i Z) ili neplaniranu koordinaciju (kao X i Y i Z). Izbor se odnosi na na�in na koji se želi iznijeti elemente povezane s ‘i’. U politi�kom smislu, neplanirana koordinacija koristi se tamo gdje se te elemente želi prikazati neovisnima (Škotska i Engleska i Wales i Sjeverna Irska), dok planirana koordinacija prikazuje elemente kao prirodno povezane (Škotska, Engleska, Wales i Sjeverna Irska).

Politika, prikaz i tekstualna proizvodnja

Sasvim je jasno da su jezi�ne mogu�nosti za prikaz svijeta glavna zanimacija politi�kog diskursa, ali tu su tako�er pitanja radnje i tekstualne proizvodnje. Izrazi unutar politi�kog konteksta rijetko su izolirani gramati�ki slu�ajevi; oni djeluju un-utar povijesnih okvira i �esto su povezani s ostalim srodnim izrazima ili tekstovima (Bakhtin, 1981). Na primjer, 1993. britanski premijer odgovorio je na pitanje u Don-jem domu parlamenta na sljede�i na�in:

„Premijer John Mayor: „Ako njegove napomene upu�uju na to da bi trebali sjesti i razgovarati s gospodinom Adamsom i Privremenom IRA-om, mogu re�i samo da bi mi to okrenulo želudac kao i mnogim uvaženim zastupnicima; mi to ne�emo napraviti. Kada i ako se dogodi potpuni kraj nasilja i kada i ako



206

se taj kraj nasilja utvrdi na jedno znatno duže vrijeme, razgovarat �emo sa svim ustavnim strankama koje imaju svoje izabrane predstavnike. Ne�u razgo-varati s ljudima koji bezobzirno ubijaju.“ (Hansard službeno priop�enje, 1. studenog 1993., 35. str.)

Unato� ovoj izjavi, 15. studenog 1993. Gerry Adams, vo�a Sinn Feina, tvrdi kako je britanska vlada uklju�ena u poduže razgovore sa Sinn Feinom. Tu tvrdnju britanska je vlada odbacila, ali Adams je nastavio tvrditi kako je Mayor prekinuo razgovore „na molbu svojih unionisti�kih saveznika“ (Belfast Telegraph, 15. pros-inca 1993.). Sljede�eg dana Sir Patrick Mayhew, državni tajnik Sjeverne Irske, na pi-tanje televizije BBC jesu li ljudi koji se mogu smatrati predstavnicima ili glasnicima britanske vlade bili u kontaktu sa Sinn Feinom ili IRA-om odgovorio je s „Ne, nisu“. Kontroverza oko vladinog kontaktiranja s IRA-om ponovno je izašla na površinu kada je Mayhew 22. studenog objavio: „Nitko nije ovlašten da razgovara ili prego-vara u ime britanske vlade sa Sinn Feinom ili bilo kojom drugom teroristi�kom organizacijom“ (Belfast Telegraph, 15. prosinca 1993.). Me�utim, izvještaji u no-vinama Observer kasnije tijekom tjedna prisilili su vladu na priznanje kako su bili u kontaktu s IRA-om zbog IRA-ine mirovne ponude u velja�i te godine.

I novinari i unionisti�ki politi�ari sada su po�eli tvrditi kako ih je vlada u najboljem slu�aju krivo izvijestila, a u najgorem im je lagala (vidi komentare Iana Paisleya u Hansardu, 29. studenog 1993: 786). Vlada je ustrajala u tvrdnji kako su bilo kakvi kontakti održavani na distanci. Dana 28. studenog Sir Patrick je priznao kako su sastanci održavani ve� tri godine. Sljede�eg dana je u Donjem domu morao odgovarati za raskorak izme�u izjava i djela vlade.

Glavne tvrdnje koje je Mayhew iznio u Donjem domu sažete su i parafrazirane u Wilsonu (1993:470) kako slijedi:

(1a) Nismo razgovarali s IRA-om, imali smo komunikacijske kanale/kontakte.(1b) Nismo nikoga ovlastili da razgovara s IRA-om.

U prvom slu�aju predstavljen je semanti�ki kontrast izme�u razgovora i ko-munikacije, gdje izjava naizgled tvrdi kako britanska vlada nije imala verbalnog kontakta, ali je komunicirala s IRA-om koriste�i izabrane komunikacijske kanale. U (1b) negacija je upotrijebljena u kontekstu odre�ene vrste presupozicijskog glagola koji posjeduje dvije mogu�e interpretacije, a obje su jednako prihvatljive:

Nismo nikoga ovlastili da razgovara s IRA-om, pa nitko i nije.Nismo nikoga ovlastili da razgovara s IRA-om, premda netko jest (neovlašteno).

Na koju se od ovih izjava mislilo nije se nikad razjasnilo u zapo�etim raspra-vama. Me�utim, kako je mnogo politi�ara tada istaknulo, problem nije bio je li vlada imala komunikacijske kanale s IRA-om, ve� kako su John Mayor (i državni tajnik u ostalim izjavama) upu�ivali svojim komentarima na to („razgovarati s gospodinom Adamosom i Privremenom IRA-om... bi mi okrenulo želudac“) kako britanska vlada ne bi imala nikakvog kontakta s IRA-om sve dok oni ne bi prestali s nasiljem. Za

207

neke politi�are koji su slušali prvotne tvrdnje Johna Mayora bilo kakav kontakt na bilo kojoj razini, ovlašten ili neovlašten, pobija takve tvrdnje.

Taj doga�aj sadrži sklop tekstualnih i povijesnih problema kao i primjere oso-bitih oblika prikaza. Oslikava potrebu argumenata o politi�koj manipulaciji da is-koriste ve�e jezi�ne strukture kao i op�u gramatiku i pojedina�ne rije�i ili fraze.

To ne smanjuje zna�aj pojedina�nih rije�i ili fraza u raspravi o politi�kom diskursu; namjera je da se istaknu ostali važni aspekti u ograni�avanju politi�kog diskursa. Ali �ak i na razini rije�i i fraza, kako je pokazao Stubbs, mogu�e je kako nije važna pojedina�na pojava nekog izraza nego skupovi kolokacijskih odnosa koji onda proizvode i koriste ideološke sheme kako bi potvrdili ili ponovno potvrdili odre�ene poglede na svijet. Na primjer, Stubbs (1990: citirano u Stubbs, 1996: 95) je analizirao novinski tekst o neredima u južnoj Africi i pokazao kako su crnci i bijelci �esto opisivani razli�itim skupovima rije�i (vidi Wodak i Reisigl, ovaj svezak):

„Crnci djeluju u ruljama, gomilama, skupinama. Tvore milijune, koji žive u gradskim op�inama i plemenskim zavi�ajima. Oni se gomilaju u tisu�ama i sljedbenici su nacionalisti�kih vo�a. Ali bijelci (za koje se tako�er izvještava kako su po�inili nasilje) su pojedinci ili ekstremisti. Nagoviješta se kako su druk�iji od ostalih (normalnih) bijelaca.“

Na srodnoj razini postoji mogu�i problem s nekim prethodno navedenim primjerima politi�kog prikaza, a to je da relativizam utje�e na sve, uklju�uju�i i analiti�are. Deskriptivni i manipulativni element je u analizama koje obra�uju na�ine u kojima prikaz može postati sistemati�no strukturiran za odre�eni u�inak iz-van svake sumnje. Me�utim, izvedene implikacije mogu ponekad biti više politi�ke nego analiti�ke. Na jednoj razini postoji tvrdnja da se herojski izrazi za oružja, kao tomahawk, mirotvorac, Oko Sokolovo, itd. (Moss, 1985: 56) ili promjena redoslijeda doga�aja (aktiv i pasiv) koriste za preobli�avanje svijeta za slušatelje na taj na�in da je istina ili stvarnost ili doga�aj prikriven. Ne sumnjam da je to istinito, ali skupa s Horkheimerom (1972) i Gar� nkelom (1967) ne vidim sudionike komunikacije kao potencijalne „interakcijske“ neznalice ve�, kako Giddens (1991) predlaže, društvene aktere sposobne za izbor, bez obzira koliko su uvjeti ograni�eni. Kao što Giddens kaže, vršitelj radnje koji nema izbor više nije vršitelj.

Jednako tako, budu�i da je prijelazni sustav u sintaksi engleskog dostupan svim govornicima engleskog jezika, slušatelji ne moraju shvatiti alternativne pri-kaze svijeta to�no onako kako su pošiljatelji poruke namjeravali. Kako je prethodno navedeno, preoblika pasivne re�enice u stvaranju u aktivnu re�enicu u primanju sas-vim je ostvariva. Doista, istraživanja u obradi politi�kih informacija jasno pokazuju da je primanje i tuma�enje poruke pod utjecajem kognitivne pristranosti (St Evans, 1989). Jednom kad je informacija kodirana u memoriju u jednom skupu pojmova, nije vjerojatno da �e se primiti i shvatiti u drugom, alternativnom skupu koji je prika-zan u odre�enom trenutku. Na primjer, ljudi koji su svoj pogled na crnce oblikovali kao osobito negativan teško da �e se prilagoditi onom pogledu u vijestima koje su pro�itali ili �uli koji prikazuje crnce na pozitivniji na�in. Me�utim, to ne zna�i da nema mogu�nosti za promjene. Pogledi se mogu promijeniti ako tijekom vremena



208

imaju pristup suprotnim dokazima prikazanima na odre�eni na�in, a dio te promi-jene bit �e, naravno, kroz razli�ite jezi�ne prikaze. Me�utim, �injenica je kako �e odre�ene pristranosti nadja�ati strukturni prikaz.

To se može jasno vidjeti u pokušajima da se oblikuje ideološko razmišljanje u ra�unalnoj formi. Jedan od najpoznatijih sustava je POLITICS (vidi Carbonell, 1978; vidi tako�er Hart, 1985). To je program napravljen kako bi protuma�io politi�ke doga�aje u odnosu na razli�ite ideološke okvire. Na primjer, ako je unos (2), onda je rezultat konzervativnog tuma�enja (3), a liberalnog tuma�enja istog doga�aja (4):

(2) Kongres Sjedinjenih Ameri�kih Država izglasao je � nanciranje projekta pod-mornice Trident. Konzervativno tuma�enje:(3) a. Kongres Sjedinjenih Ameri�kih Država želi da vojska Sjedinjenih Država bude ja�a. b. Kongres Sjedinjenih Ameri�kih Država treba biti snažan da zaustavi komunisti�ko širenje. Liberalno tuma�enje:(4) a. Kongres Sjedinjenih Ameri�kih Država boji se zaostajanja u utrci naoružanja. b. Sjedinjene Države trebale bi pregovarati kako bi zaustavile utrku naoružanjem. (preuzeto iz Carbonell 1978: 30)

Upu�ivanje na utrku naoružanjem i prijetnju komunizma dolazi iz vremena sustava POLITICS. Glavna poanta je da takvi sustavi uglavnom djeluju na osnovi klju�nih prijedloga u unosu. Oni se tada povežu s odre�enim skriptama ili okvirima (Schank i Ableson, 1977); na primjer, što bi SAD trebao napraviti u slu�aju nuk-learne prijetnje. Te skripte nude mehanizam za grupiranje zaklju�aka i de� niranje konteksta u kojem bi se tuma�enje trebalo obaviti. Takvi konteksti modi� cirani su u odnosu na odre�ene ideološke formacije (konzervativne ili liberalne). Mogu�e je ugraditi speci� �na ograni�enja sintakti�ke analize koja bi bila osjetljiva na struk-turalnu dimenziju sintakse, ali glavna obilježja za sustav su elementi kao ‘Kongres’ i ‘� nanciranje’, a ne nužno njihova sintakti�ka ugra�enost.

O politici

Kao što je navedeno, sintakti�ki odabir bez sumnje utje�e na tuma�enje, ali na to se mora gledati u odnosu na ostale kontekstualne �imbenike i u odnosu na u�inak samih leksi�kih odabira. Wilson i Rose (1997) tvrde da su se problemi tuma�enja koji su došli s jednim kontroverznim zakonodavnim dokumentom, Anglo-irskim sporazumom iz 1985., vrtjeli oko pojedina�nih leksi�kih predmeta. Koriste�i Sper-berovu i Wilsonovu (1996) teoriju relevantnosti, Wilson i Rose opisuju kako jedan leksi�ki predmet, u ovom slu�aju konzultacije, nosi razli�ita tuma�enja sporazuma.

209

Taj kontroverzni zakonodavni dokument doveo je irsku i britansku vladu u neku vrstu zajedni�kog sabora. Britanska vlada opisala je odnos kao odnos „konzultacija“ i modi� cirala to kao „samo konzultacije“, otkrivaju�i svoj pogled na to kako oni samo razgovaraju s irskom vladom koja nimalo ne utje�e na njih. Irska vlada je, suprotno tome, vidjela „konzultacije“ kao proces utjecaja. Ne konzultira se nek-oga osim ako se ne želi prihvatiti savjet te osobe. U tom slu�aju, konzultacije su zna�ile više od rasprave; to je bila rasprava uz u�inak. Takvo objašnjenje dala je i unionisti�ka stranka unutar Sjeverne Irske koja se izri�ito protivila sporazumu. S druge strane, Sinn Fein prihvatio je britansko tuma�enje i zbog tog veoma suprotnog razloga (dakle, Britanci ne�e raditi ništa više od pri�anja s irskom vladom) tako�er su se protivili sporazumu. Poanta je, me�utim, kako je u nebrojenim raspravama koje su se dogodile sintaksa prikaza imala vrlo mali u�inak na ideološki umjetno tvorena leksi�ka tuma�enja.

Takvi sukobi oko leksi�kog tuma�enja nisu, naravno, ništa novo. Svakodnevne rije�i, organizirane i strukturirane na osobite na�ine, mogu postati vezane uz poli-tiku usmjeravaju�i mišljenje o odre�enim temama i s vrlo razornim u�incima. �ak i proces izgovaranja ne�ijeg imena može postati politi�ki �in kao što se dogodilo u neslavnim McCarthyevim procesima u pedesetima (vidi tako�er Wilson, 1990: poglavlje 3).

McCarthyev inkvizicijski lov na komuniste stvorio je kontekst u kojem je „oda-vanje imena“ postalo glavno pitanje (vidi Navasky, 1982). McCarthyevi procesi po-digli su pitanje o samom �inu odavanja i što zna�i odati nekoga u odre�enim vrstama društvenog konteksta. Ako je netko odlu�io odati imena, je li onda on „potkaziva�“ ili „doušnik“? Na koncu, to je ovisilo o tome na kojoj se strani semanti�ke ograde nalazite. J. Edgar Hoover, upravitelj Saveznog istražnog ureda, bio je poprili�no jasan u svojem stavu:

„Stigmatiziraju domoljubne Amerikance groznim nazivom „potkaziva�“ dok ti gra�ani ispunjavaju svoje gra�anske dužnosti izvještavaju�i poznate �injenice o zloj zavjeri ustavnim vlastima. Tim kriti�arima bi bilo potrebno vrlo malo vremena da uzmu rje�nik; Websterov neskra�eni svezak izri�ito tvrdi da je „doušnik“ onaj koji daje informacije bilo kakve vrste; potkaziva� je onaj koji izvještava protiv nekoga optužbom ili žalbom. Potkaziva� je �esto, a doušnik gotovo nikad, izraz sramote.“ (citirano u Navasky, 1982: xviii)

Kakav god razlog netko imao za dojavljivanje imena McCarthyevom odboru – a Navasky navodi da su se opravdanja kretala od zaštite države (gdje je izvjesni Manning Johnson priznao da bi lagao na sudu kako bi zaštitio svoju državu) do lib-eralne pobune (James Wechsler tvrdio je kako bi samo putem suradnje s odborom mogao dobiti pristup transkriptima procesa koje bi onda iskoristio kako bi napao sami odbor) – u slu�ajevima gdje su postojala imena mnogo analiti�ara preuzelo je jednostavniji alternativni pogled od Hooverovog: Navasky (1982) tvrdi vrlo izravno da je bilo tko tko je dojavljivao imena „bio potkaziva�“.

Zanimljiva stvar u svemu tome nalazi se u odnosu onog što netko misli da rije� zna�i i kakav u�inak uporaba te rije�i ima van granica njenog središnjeg semanti�kog



210

zna�enja. Hoover je prigovorio uporabi rije�i „potkaziva�“ ne zato što ne može biti, u odre�enom smislu, ispravno uporabljena za bilo koga tko odaje imena, ve� zato što donosi negativne konotacije i vjerovao je da �inovi odavanja imena unutar kon-teksta potrage za komunistima i komunisti�kim simpatizerima trebaju biti vi�eni kao pozitivni. Navasky preuzima suprotno vi�enje; unato� Hooverovim semanti�kim ar-gumentima, on isti�e kako su oni koji su dojavljivali informacije sami sebe smatrali potkaziva�ima i kaže: „tako �u ih i ja zvati“ (1982: xviii).

Razmotrimo drugi kontekst gdje su uobi�ajene, svakodnevne rije�i druk�ije organizirane u diskursu stvaranja govora. Sljede�i ulomci uzeti su iz govora Neila Kinnocka, tada vo�e laburisti�ke oporbe u Britaniji, u utorak 2. lipnja 1987. na sku-pu Laburisti�ke stranke u Darlingtonu u Engleskoj:

„nezaposlenost je zarazna bolest... ona zarazi cijelo gospodarsko tijelo... Ako su udovi teško ošte�eni cijelo tijelo je onesposobljeno. Ako su regije ostavljene da trunu, cijela država je oslabljena...

...jednako kao što širenje nezaposlenosti, zatvaranja, viška radnika, propadan-ja... utje�u na gospodarski život te regije, tako isti problemi u državi postupno prekriju cijelu državu.

...ako izmu�eni dijelovi i ljudi Britanije ne postanu glasni, samo �e postati zanemareni. Tiha bol ne budi nikakav odgovor.“

Ono što je jasno iz ovih ulomaka, a i mnogih drugih iz istog govora, je kako su semanti�ka polja bolesti i zdravlja izražena u pokušaju da se ocrtaju klju�ne politi�ke slike. Nešto od vokabulara korištenog u tu svrhu navedeno je ovdje:

lom, bolest, propadanje, lišavanje, zarazno, (zarazna) bolest, tijelo, snaga, (smežuranost), porezotine, udovi, šteta (velika), onesposobljeno (tijelo), os-labljeno, širenje (bolesti), propast, tegobe, izmu�eni (dijelovi), bol, koli�ina (opadanja), mrtvilo, otpad, nesre�a, lije�enje, briga, onesposobljeno, kratkov-idno, blagostanje, kroni�no bolesno, žalost, hendikepirano, lijek, zaraza

Tako�er je jasno da su mnogi od ovih izraza negativno odre�eni. Primjeri su slabo u suprotnosti s jako, mrtvo u suprotnosti sa živo, opadanje u suprotnosti s oživljavanje i bolesno u suprotnosti sa zdravo. Naravno, mogu�e je da Kinnock iskoristi te izraze da zaista pri�a o zdravstvenim problemima postoje�ih skupina ljudi, a u govoru bi korištenje rije�i hendikepirano pripadalo u tu kategoriju. Ipak, ve�ina rije�i u podru�ju zdravlja koristi se izvan konteksta, to jest, u ovom slu�aju, metafori�ki.

To je još jedan odraz Faircloughove (1995) središnje misli o tome da se ne gledaju izolirane re�enice, u ovom slu�aju izolirane rije�i. Premda se mnogo toga reklo o pojedina�nim rije�ima u politi�kom diskursu (Wodak, 1989; Hodge i Fowler, 1979; Geis, 1987; Bolinger, 1982), �injenica je da je u ve�ini slu�ajeva kontekst ili odraženi oblik (Leech, 1995) rije�i onaj koji nosi politi�ku poruku. To je posebno to�no u vezi Kinnockovih metafori�kih uporaba rije�i. Kao što su Lakoff i Johnson

211

(1980) dokazali, metafori�ka uporaba može nam opisati svijet na takve na�ine tako da možemo na taj na�in svijet i razumjeti (opet prikaz: vidi Chilton i Ilyin, 1993). To je ono što Kinnock pokušava. Ono što želi je da razumijemo svijet na takav na�in da svi aspekti vlade Konzervativne stranke vode u bolest i propadanje.

Ovdje se radi, kao i kod POLITICS sustava tuma�enja i ljudskog tuma�enja An-glo-irskog sporazuma, o tome da neki ljudi, kao i neki sustavi, mogu od po�etka biti pristrani u svojem na�inu tuma�enja. Za takve pojedince, manipulacija prijelaznosti, ili drugi aspekti strukture, imaju vrlo malo u�inka na tuma�enje, što ne zna�i da takvi oblici strukture nemaju utjecaja negdje drugdje. Poanta je da postoji mnogo dimen-zija jezika koje su uklju�ene u politi�ko izražavanje i sve one imaju mogu�nost za politi�ki u�inak na svoj na�in. �ak i pojedini zvukovi mogu postati politi�ki. Vrlo zapostavljeno podru�je politi�kog jezika je nešto što bismo mogli nazvati „politi�ka fonologija“.

Politi�ki zvuci

U po�etku bi moglo biti teško shvatiti kako pojedini zvukovi mogu biti protuma�eni kao politi�ki, premda tamo gdje se politika smatra izravno povezanom s oblicima ideologije taj problem postaje kamen temeljac varijacijske sociolingvis-tike, a i šire (vidi Cameron, 1995; Lippi-Green, 1997). Istraživanja naglaska jasno pokazuju da izabrane fonološke varijable mogu nositi politi�ki teret. Samom svojom prirodom, fonološke varijable vezane su uz predmete klase, spola i narodnosti i sa-mim time uz društvene i politi�ke implikacije (o uporabi takvih varijabli na mak-rorazinama i na mikrorazinama: Wilson i O Brian, 1998).

Unato� ovoj prirodnoj vezi izme�u fonološkog rada u varijacijskoj sociolingvis-tici i politi�kih i društvenih �injenica, postoji nekoliko studija o fonološkom potenci-jalu u izravnoj konstrukciji politi�kog diskursa. Me�utim, nema razloga da ta razina lingvisti�ke strukture tako�er ne bude dostupna za politi�ku orijentaciju. Na prim-jer, postoje jasni dokazi kako je Margaret Thatcher prilagodila svoj govor na vrlo speci� �ne na�ine kako bi se što više svidjela glasa�ima. U radu Gunna (1989; Wilson i Gunn, 1983) tvrdi se kako vode�i politi�ari i politi�ki pristaše mogu prilagoditi svoje fonološke sustave radi politi�kog u�inka. Na primjer, tvrdi se kako je Gerry Adams preuzeo fonološke oblike tipi�ne za dijalekte južne Irske i ugradio ih u svoj vlastiti fonološki sustav Belfasta. Sli�no tome, odabrani �lanovi Demokratske unionisti�ke stranke, koji su na suprotnoj politi�koj strani od Adamsovog Sinn Feina, prilagodili su ponešto od svoje fonologije u smjeru percipiranog i geografski (Sjeverni Antrim) loci-ranog dijalekta ulsterskih Škota. To zna�i da politi�ari mogu izabrati zvu�ati ideološki/politi�ki i da su takve prilagodbe primjetne javnosti. Istraživanja o pretvaranju (vidi Lambert et al. 1960) i manipulaciji odre�enim vrstama fonoloških varijabli kakve je primijetio Gunn (Wilson i Gunn, 1983) otkrila su kako su odre�ene varijable povezane s politi�kim �imbenicima kao što su unionizam i republikanizam te uz op�e društvene �imbenike kao što su protestantizam, katoli�anstvo, britanstvo i irstvo. Preuzimanjem odre�enih alternativnih fonoloških oblika govornik se može promatrati kao ve�i kato-lik/Irac/republikanac ili ve�i protestant/Britanac/unionist.



212

Zaklju�ak i sažetak

Jedan je od glavnih ciljeva analize politi�kog diskursa prona�i na�ine na koje je jezi�ni odabir manipuliran radi odre�enog politi�kog u�inka. U našim raspravama jasno smo vidjeli da su gotovo sve jezi�ne razine u to uklju�ene. Ve�ina uzoraka politi�kog diskursa može se povezati s razli�itim jezi�nim razinama, od leksika do pragmatike. Na razini leksi�kog odabira postoje studije takvih pojmova kao što su optere�ene rije�i, tehni�ke rije�i i eufemizmi (Graber, 1981: Geis, 1987; Bolinger, 1982). U gramatici, kao što smo mogli vidjeti, postoje studije odabranih funkcio-nalnih sustava i njihove organizacije unutar razli�itih ideoloških okvira (Fowler i Marshall, 1985). Tako�er, postoje studije o zamjenicama i njihovom rasporedu u odnosu na politi�ke i ostale oblike odgovornosti (Maitland i Wilson, 1987; Wilson, 1990; Pateman, 1981; Lwaitama, 1988) te studije pretežno pragmati�ki orijentiranih predmeta kao što su implikature, metafore i govorni �inovi (van Dijk, 1989; Wilson, 1990; Holly, 1989; Chilton i Ilyin, 1993).

Kao što smo prethodno raspravljali, de� niranje politi�kog diskursa nije jed-nostavan problem. Neki analiti�ari de� niraju politi�ko toliko široko da bi se goto-vo svaki diskurs mogao smatrati politi�kim. U isto vrijeme, formalno ograni�enje na bilo koju de� niciju koja govori da se treba raditi samo o politi�arima i najužim politi�kim doga�ajima isklju�uje svakodnevni politi�ki diskurs koji je dio ljudskih života. Ravnoteža je vrlo teška i možda je jedino što možemo o�ekivati od analiti�ara da raš�iste na koji na�in gledaju na politi�ki diskurs jer su i oni, baš kao i politi�ari, ograni�eni i manipulirani svojim vlastitim diskursom. Kao što smo vidjeli, u mnogo slu�ajeva (na primjer, Stubbs i van Dijk) tekst koji se analizira ve� je bio ocrtan kao speci� �ni politi�ki tip. Stubbs govori o tekstu koji je izabrao kao o „okolišnom“ a van Dijk o odre�enim govorima govori kao o „rasisti�kima“. U oba slu�aja, društvene i politi�ke prosudbe napravljene su prije nego je analiza zapo�ela. U drugim studijama (na primjer, Gunn i Wilson) podaci stvaraju svoju vlastitu pri�u i po�etno ograni�enje obi�no je samo jezi�no, a politi�ko se iskoristi kasnije kako bi se objasnilo zašto su se uzorci pojavili takvi kakvi jesu. Ne tvrdim da su ovo me�usobno isklju�ive alterna-tive ili da jedna ili druga imaju neke osobite probleme. Svrha je oslikati na�in na koji neke analize mogu postati politi�ke koliko i lingvisti�ke te smatram kako se politi�ki diskurs sastoji od oboje te mora dopustiti oboje.

Od ranih osamdesetih postoji rastu�e zanimanje za podru�je politi�kog dis-kursa (sa studijama koje se pojavljuju diljem svijeta: vidi Chilton, 1997). Dok su mnoge studije prihvatile (eksplicitno ili implicitno) kriti�ku perspektivu (vidi van Dijk, ovaj svezak), postoje i razni drugi pristupi, od deskriptivnog do psihološkog. Bit je politi�kog diskursa, kao što smo primijetili, posti�i ravnotežu izme�u jezi�ne i politi�ke analize. Možda smo prvo naglasili više nego drugo u ovom poglavlju budu�i da je, op�enito gledano, to ono što razlikuje analizu politi�kog diskursa od politi�kog istraživanja kakav se nalazi, na primjer, u politologiji.

Trenutno u politi�kom diskursu vlada rastu�i trend kombiniranja društvene teori-je s jezi�nom teorijom (vidi Fairclough, 1992a; Wodak, 1995). Me�utim, bit je da se ne izgubi jezi�na strogost radi društvenopoliti�kih tvrdnji, ali i da se ne nastavi jednostav-

213

no proizvoditi jezi�no utemeljene analize koje ne uzimaju potpuno u obzir zašto su, u društvenom i politi�kom smislu, napravljene odre�ene jezi�ne odluke. Tako�er se ja-vlja i zahtjev za integriraniji semioti�ki pogled na javnu i politi�ku komunikaciju koji kombinira analizu niza znakovno utemeljenih sustava (Kress i van Leeuwen, 1990, 1996). Ali odre�ene središnje osobitosti �e ostati, i moraju ostati, nepromijenjene u polju politi�kog diskursa, a za to je klju�na uloga jezika i jezi�ne strukture te njene manipulacije radi konstruiranja politi�ke poruke i politi�kog u�inka.

Preveo Igor Pištelak


4.aktualno

217

Primljeno 3. prosinca 2012., prihva�eno za tisak 11. prosinca 2012.

Valentina Halužan

180 GODINA DISERTACIJE JANKA DRAŠKOVI�A

Razdoblje 19. stolje�a zauzima iznimno važno mjesto u hrvatskoj povijesti. To je doba okarakterizirano korjenitim promjenama poznatijim pod nazivom Hrvatski narodni preporod.

Taj pojam srodan je nazivu Ilirski pokret. Ilirski pokret javlja se pod utjecajem Jana Kollára, slova�koga preporoditelja koji je razvio ideju panslavizma, teže�i je-dinstvu svih Slavena (panslavizam). U Hrvatskoj je taj pokret ujedno predstavljao i odre�enu prekretnicu u povijesti hrvatskoga književnoga jezika. Neki su jezikoslov-ci držali da tada po�inje proces hrvatske standardizacije. Noviji pogledi na standar-dizaciju hrvatskoga jezika drže da je po�etak standardizacije od sredine 18. stolje�a (Brozovi�) odnosno od po�etka 17. stolje�a, kad je 1604. tiskana prva hrvatska gra-matika (Babi�). Svi se, me�utim, slažu da je razdoblje ilirizma neobi�no važno u standardizaciji hrvatskoga jezika. Me�u mnogim ilircima, koji su težili postizanju bu�enja nacionalne svijesti i postavljanju materinjeg jezika na mjesto službenog, svojim radom proslavio se i grof Janko Draškovi�, kojega me�u najistaknutije li�-nosti hrvatskoga preporoda uvodi spis iz 1832. godine poznatiji kao Disertacija, što zna�i da je od objelodanjivanja glasovite Disertacije prošlo 180 godina.

Obitelj Draškovi� pripada me�u najuglednije hrvatske obitelji, a bila je pozna-ta još u 15. stolje�u. Iz nje su potekle mnoge zna�ajne osobe važne za hrvatsku povi-jest, a me�u kojima je svakako najpoznatiji grof Janko Draškovi� (1770.-1856.), koji pripada društvu najutjecajnijih i najobrazovanijih ljudi svojega vremena. Ro�en je u Zagrebu, gdje je i završio gimnaziju, a daljnje školovanje nastavlja u Be�u, uspješ-no dovršivši studij � lozo� je i prava. Poznato je tako�er da je aktivno sudjelovao u sukobu s Turcima, a kasnije je ratovao i protiv Napoleona. Iz vojne službe odstupa nakon bolesti te se seli u Francusku.

Ve� 1832. vra�a se u Hrvatsku i po�inje s intenzivnim preporodnim radom. Iste godine postaje zastupnikom Hrvatsko-ugarskoga sabora. Budu�i da je bio poliglot, posebno se zalagao upravo za širenje i poticanje ilirskog imena i „ilirske“ književ-nosti. Uz to, bio je i predsjednik zagreba�ke Ilirske �itaonice, središnje preporodne institucije iz koje se razvila i Matica ilirska (kasnije Matica hrvatska). Tijekom revolucionarne 1848. godine bio je vo�a Narodne stranke, a umire u Randgoni, u Štajerskoj, za vrijeme puta na lije�enje u Njema�ku.

Kao njegov najzna�ajniji doprinos cijelome pokretu navodi se programski spis punim nazivom naslovljen Disertacija iliti razgovor, darovan gospodi poklisarom zakonskim i budu�em zakonotvorcem kraljevinah naših, za budu�u dietu ungarsku


218

odaslanem, držan po jednom starom domorodcu kraljevinah ovih, tiskan anonimno 1832. u Karlovcu, u tiskari Joanna Nep. Prettnera. Disertacija je me�u suvremenici-ma postala vrlo zna�ajna, a ubrzo, nakon samo dvije godine od izlaska, bila je pre-tiskana na njema�kom jeziku u Leipzigu, s jasnim ciljem da se europskom društvu pobliže opiše hrvatsko-ma�arska situacija. Sam spis tiskan je uo�i zasjedanja Hrvat-skoga sabora u studenome 1832., a bio je u obliku poslanice namijenjen hrvatskim zastupnicima, odnosno nuncijima u Ugarskome saboru. Disertacija predstavlja vrlo složen nacionalni, gospodarski, socijalni, jezi�ni i politi�ki program po kojemu bi Hrvatski sabor trebao sastaviti instrukcije nuncijima koji �e kao predstavnici Dalma-cije, Hrvatske i Slavonije biti poslani na Ugarski sabor. Svoj program Draškovi� �e i osobno zastupati tijekom vlastite prisutnosti na zasjedanjima Sabora. Vrhovni cilj spisa bila je obrana hrvatske autonomije i samostalnijeg položaja Hrvatske u sklopu zajedni�ke države s Ugarskom.

Disertacija je ujedno okarakterizirana kao najcjelovitiji programski spis predpreporodnog i preporodnog razdoblja od 1790. do 1848. godine. Nastala je u doba kada je trebalo riješiti aktualna pitanja vezana za položaj Hrvatske i njezine teritorijalne cjelovitosti te uspostavljanja jedinstvenog standardnog jezika i gra� je. Velikaš Draškovi� u njoj iznosi svoje poglede na hrvatsko gospodarstvo, politiku, kulturu i jezik.

Djelo zapo�inje Pridslovjem, u kojem Draškovi� odmah daje do znanja da podržava uporabu svojega materinjeg jezika te spominje njegovu važnost, bogatstvo i mo�: Ja odaberem za moj razgovor naški jezik, žele�i dokazati da mi narodnog je-zika imademo u kojemu sve izre�i mogu�e jest što srdce i pamet zagteva. Poznato je da se oduvijek zalagao da se umjesto latinskoga narodni jezik proglasi službenim, pa je tako Disertacija napisana hrvatskim jezikom i štokavskim narje�jem. Štokavsko je narje�je odabrano zbog svoje op�enitosti i proširenosti. Pozivaju�i se na djela starih hrvatskih književnika, zaklju�uje da je hrvatski jezik tada bio u boljem položaju nego u 19. stolje�u, kada su ma�arizacija i germanizacije bile na vrhuncu. Tako tako�er predlaže provedbu gra� jske reforme, napisavši spis na vlastitoj varijanti hr-vatske predstandardne štokavštine.

Nadalje, Draškovi� spominje hrvatsku povijest od po�etka 12. stolje�a i sjedi-njenja s Ugarskom u zajedni�ku državu. Posebno isti�e da prilikom sklapanja saveza 1102. godine Hrvati dobrovoljno pristupaju savezu, što zna�i da nisu pokoreni i da zaslužuju ravnopravan status. Napominju�i važnost kontinuiteta hrvatske državno-sti, Draškovi� teži za integracijom Slavonije, Dalmacije i Hrvatske, no izražava želju i za priklju�enjem Rijeke, Bosne, Vojne krajine, te austrijskih pokrajina Ko-ruške, Kranjske i Koruške u cjelinu pod nazivom Velika Ilirija. Svoj prijedlog iznio je i samom hrvatsko-ugarskom kralju Franji Josipu I. Habsburškom, no odmah je bio odbijen. Jasno pokazuju�i svoju iznimnu ljubav prema domovini, povezuje ju s jezikom koji naziva narodni, a oba pojma spaja imenom domoljublje.

Draškovi� odvaja književni jezik od organskih govora. Na kraju spisa prilo-žena je tablica narodnog jezika kojega promatra etni�ki te naziva jezikom Ilirije Velike. Podijelio ga je na tri dijalekta, me�u kojima posebno izdvaja iliri�ki odno-sno štokavski, kojeg naziva �istim, te hrvatski/kajkavski i vendsko/slovenski, koje

219

je okarakterizirao pojmom pomiješani jer sadrže elemente latinskoga, njema�koga, ma�arskoga i talijanskoga jezika.

Važno je spomenuti da Draškovi� u djelu izražava želju za boljim obrazova-njem naroda, razvojem gospodarstva, industrije i obrta, ali i za provedbom društvene reforme, zalažu�i se za opstanak starog feudalnog poretka i staleškog društva, ali prožetog novim elementima kapitalizma i gra�anstva.

Na kraju spisa pisac se obra�a �itateljima i navodi kako mu srce i pamet zapo-vedoše da im pokloni svoja razmišljanja te da �e budu�nost pokazati njihovu to�-nost. Ispri�ava se zbog mogu�ih pogrešaka i govori kako je pri pisanju imao dobre namjere te da je spreman sve dati za svoju domovinu i narod. Priložio je i kratak rje�nik nepoznatih i neobi�nih rije�i za lakše pra�enje teksta.

Draškovi�eva Disertacija predstavlja jedno od najvažnijih djela Hrvatskoga narodnoga preporoda koje svojim cjelovitim politi�kim programom i raznim pred-loženim reformama upu�uje na mogu�nosti obnove i ja�anja hrvatskoga društva. No što je još važnije u ovom kontekstu, zagovaraju�i hrvatsko jezi�no i pravopisno jedinstvo te dokazuju�i da je hrvatski jezik osposobljen za komunikaciju i izvan književnosti, autor prikazuje svoj materinji jezik u jednome novom, do tada nepo-znatome svjetlu te otvara put prema ja�anju hrvatske nacionalne svijesti i prema hrvatskom narodnom preporodu.

Valentina Halužan: 180 godina disertacije Janka Draškovića

221

Primljeno 22. studenog 2012., prihva�eno za tisak 10. prosinca 2012.

Sanela Pavlek

O SKLADNJI ADOLFA VEBERA TKAL�EVI�A, POVODOM 150. OBLJETNICE

Druga polovina 19. stolje�a, razdoblje djelovanja jezikoslovca Adolfa Vebera Tkal-�evi�a, obilježena je raspravama o stvaranju jedinstvenog hrvatskog jezi�nog standarda i jedinstvu norme. Karakteristi�no je i djelovanje, odnosno sukobljavanje stavova zadar-ske, rije�ke i zagreba�ke � lološke škole te škole hrvatskih vukovaca, �iji je zna�ajan pred-stavnik bio Tomo Mareti�. Istaknuti � lolozi zagreba�ke škole nazivani su još i ahavcima, budu�i da su zastupali gledište kako se u genitivu množine imenica treba služiti morfe-mom –ah. Posebno se isti�e Veberovo gledište da temelj hrvatskoga književnoga jezika bude štokavština s „dobrim rije�ima i frazama“ iz kajkavskoga i �akavskoga narje�ja ukoliko su ti oblici pravilniji.

Cijenjeni jezikoslovac Adolfo Veber (1825.–1889.) potpisivao je ve�inu svojih djela književnim prezimenom (prevedenicom) Tkal�evi�, imaju�i na umu da prijevod njema�ke rije�i Weber u hrvatskom jeziku glasi tkalac. Ro�en je 1825. godine u Bakru, gdje je završio osnovno školovanje, gimnaziju u Rijeci, a zatim bogoslovlje u Pešti. Po-znavao je mnoge strane jezike me�u kojima su i njema�ki, ma�arski, francuski te poljski.

Osim jezikoslovnog rada, bio je i književnik, esteti�er i didakti�ar te je, nakon što je 1849. godine položio u�iteljski ispit iz slavistike, latinske � lologije i povijesti, postavljen za u�itelja latinskoga i hrvatskoga jezika u zagreba�koj gimnaziji. Nekoliko godina kasni-je postaje i ravnatelj, a i aktivan saborski zastupnik narodne „samostala�ke“ stranke. Bio je žestoki protivnik Hrvatsko-ugarske nagodbe koja je potpisana 1868. godine pa ubrzo istupa iz politi�kog života. Postavljen je na mjesto tajnika vladina odjela za bogoštovlje i nastavu te nadzornika pu�kih škola. Godine 1867. postaje �lanom novoosnovane Jugosla-venske akademije znanosti i umjetnosti, a kasnije je djelovao i kao ravnatelj zagreba�kog sjemeništa i upravitelj zagreba�koga plemi�kog konvikta.

Najistaknutije mjesto me�u Tkal�evi�evim gramati�kim priru�nicima zauzima Skladnja jezika ilirskoga, no o njoj �e biti rije�i kasnije. Zadržimo se na ostalim ostva-renjima njegova upornog rada koji se može podijeliti na programatske spise, polemike, jezikoslovne studije i rasprave, ocjene i prikaze, versi� kaciju, književnu kritiku, putopise, pripovijesti, �itanke te prijevode. Polemizirao je s predstavnikom rije�ke � lološke škole Kurelcem, Vatroslavom Jagi�em, Mirkom Divkovi�em, Franjom Ivekovi�em.

Spomenuti Veberov gramati�ki priru�nik Skladnja ilirskoga jezika za niže gimnazi-je objavljen je u dva izdanja 1859. i 1862. godine u Be�u. Veberova Skladnja prva je sin-taksa objavljena u zasebnoj knjizi. Skladnja ima ukupno 191 stranicu te je podijeljena na tri dijela: Ods�k pèrvi. Skladnja slaganja, Ods�k drugi. Skladnju d�lovanja i Ods�k tretji. Skladnju poredanja. Tim trima dijelovima dodano je i pravopisno poglavlje O pisanju te


222

Dodatak koji nosi podnaslov O stihotvorstvu. Pravopisno je poglavlje O pisanju sastavlje-no od dva dijela O razgodicih (interpunkcijah) kojim naglašava važnost razgodaka za sla-ganje re�enica te drugi dio O pisanju tudjih vlastitih imenah. Dodatak ima tri dijela: O sti-hotvorstvu, Ritmi�ki stihovi i Nenaglašeni stihovi. Nakon svih tih iscrpnih dijelova slijedi i dio Opazka pisca skladnje u kojemu autor naglašava da je njegova Skladnja sastavljena prema slovnici Antuna Mažurani�a te s njom �ini podpunu slovnicu hèrvarskoga jezika. Zadržao je i Mažurani�evu podjelu slovnice na dva dijela te je prvi dio rje�oslovje, a drugi skladnja. Piše i o namjeni Skladnje – u�enje hrvatskoga književnoga jezika, a može po-služiti i gimnazijskim u�enicima i u�iteljima. Isti�e kako je pravila potkrijepio primjerima iz djela pisaca: Narod u poslovicah i p�smah. Vuk Štefanovi�, oba Mažurani�a, Ternski, Vraz, Kurelac, Šulek, Stojanovi� i Bogovi� zatim pisac Pogleda u Bosnu, sami izvèrstnici i temenjaci našega jezika. Slijedi Dodatak u kojemu donosi ispravke Dani�i�eve Sklad-nje. Posljednja stranica nosi naslov Izreke. u kojemu se daju pravila slaganja vremena u zavisnosloženim re�enicama i u participskim ustrojstvima.

U Skladnji slaganja Veber govori o re�enici, re�eni�nim dijelovima te nam donosi podjelu re�enica na proste, razširene, jednostavne, stegnute, sastavljene, mnogostru�no sastavljene i pokratjene. Naglašava važnost slaganja predikata sa subjektom, odnosno više subjekata; slaganju imeni�kih dodataka atributa i apozicije. Donosi de� niciju sklad-nje, re�enice, subjekta, predikata, a govori i o sro�nosti predikata i subjekta, pridjevnoj sro�nosti.

Najduži dio Skladnje na 132 stranice, Skladnja d�lovanja, sastoji se od uporabe padeža, pri �emu ih dijeli na samostalne i ovisne te objašnjava svojstva svakoga pade-ža. Zanimljivo je uo�iti kako umjesto naziva padeža lokativa rabi naziv prepozicional. Nastavlja s porabom pridjeva (pridavnikah), brojeva (brojnikah), zamjenica (zaimenah). Zatim je rije� o sastavljenih izrekah, odnosno o složenim re�enicama. Opširno govori o gramati�kim i zna�enjskim svojstvima glagola, o vrsti veznika pa prema nazivima vezni-ka možemo raspoznati da je rije� o vrstama nezavisnosloženih i zavisnosloženih re�enica. Zanimljivo piše o pokratjenih izrekah te ih odre�uje kao re�enice kojima se ispušta koji dio, ali može ih se jasno razumjeti (npr. mladost ludost, reci koju, starost slabost...). Na samome kraju toga poglavlja govori o višestruko složenoj re�enici (mnogostru�noj izreci) te o svojstvima perioda. Vrijedan je i njegov opis pasiva, stegnutih izrekah i participijah.

Tre�i, najkra�i, ali najvredniji dio Skladnje nosi naslov Skladnja poredanja i ti�e se reda rije�i u re�enici, reda re�enica u složenoj re�enici i o razgodcih. Re�eni�ni dijelovi mogu biti stilski neobilježeni, odnosno redovnog i obi�nog reda u re�enici pa i Veber kaže da postoji naravno poredanje. Osim naravnog poredanja, postoji i um�tno poredanje koje je stilski obilježeno (afektivano, obrnuto, prigodno). Nadasve zanimljivo je da zapa-ža kako se naravnim redom ne može uvijek govoriti, nego onako kako se misli ra�aju i ovisno što želimo naglasiti.

Veberova Skladnja cjelovito je djelo, izvorna je, a tako�er i sinkronijska. Vebera se smatra jednim od utemeljitelja sustavnijega prou�avanja sintakse hrvatskoga jezika. Svoja objašnjenja sintakti�kih jedinica i zakonitosti Veber potkrepljuje primjerima iz dje-la suvremenih pisaca toga vremena. Zna�ajna je vrijednost svih njegovih djela, a osobito njegove Skladnje, budu�i da daje cjelovit sintakti�ki opis jezika, time pridonose�i i ja�a-nju hrvatskoga književnoga standarda.

223


Ivana Gis

70 GODINA KORIENSKOGA PISANJA

Pisati korienskim pravopisom zna�i: u pisanju suglasni�kih skupova valja paziti na postanak rie�i, a ne na izgovor. (Koriensko pisanje, 1942: 30)

Hrvatski jezikoslovac, prevoditelj i leksikograf Adolf Bratoljub Klai� ro�en je u Bizovcu 27. srpnja 1909. U Zagrebu je poha�ao klasi�nu gimnaziju, a potom na Filozofskom fakultetu studij južnoslavenskih jezika i književnosti te �eškoga i njema�koga jezika. Doktorirao je 1941. godine disertacijom Bizova�ko narje�je. Tijekom života radio je kao gimnazijski profesor u Vukovaru, Prijedoru, Osijeku, Zagrebu te kao profesor na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu. Osim toga, radio je u Hrvatskom državnom uredu za jezik, bio urednik Rje�nika hrvatskoga jezika u Nakladnom zavodu Hrvatske, predava� u Zemaljskoj gluma�koj školi, profesor hrvatskoga jezika i scenskoga govora na Akademiji dramske umjetnosti. Umro je 2. ožujka 1983. u Zagrebu, a iza sebe je ostavio vrijedne radove koji su danas nezaobi-lazna jezikoslovna literatura.

Godine 1942. objavio je pravopisni priru�nik Koriensko pisanje, sastavljen u suradnji s �lanovima Hrvatskoga državnoga ureda za jezik. Kao što sam naslov kaže, priru�nik sadrži upute i pravila pisanja korijenskim pravopisom. Takav pravopis pazi na postanak i �uva korijen rije�i, a godine 1941. izdana je Ministarska naredba o hrvatskom pravopisu koja nalaže etimološko (korijensko) na�elo u pisanju. Tadaš-nja Nezavisna Država Hrvatska preko Hrvatskog državnog ureda za jezik imala je potpuni nadzor nad jezikom, kako u javnoj uporabi tako i u izdavanju jezi�nih pri-ru�nika.

Vra�anje korijenskomu pravopisu Klai� objašnjava kao povratak tradiciji i �i-sto�i hrvatskoga jezika te na po�etku priru�nika kratko opisuje kako su se doga�ale promjene u pravopisu, a s obzirom na politi�ka previranja tijekom povijesti kojima je jezik bio podložan. Nakon povijesnoga pregleda donosi najvažnije aktualne za-konske odredbe koje se ti�u jezi�ne politike. Drugi je dio sastavljen od pravopisnih pravila i rje�nika. Pravopisna se pravila navode u poglavljima naslovljenima po pravilima koja obra�uju, ukupno njih pet: Dvoglasje ie-je, Koriensko na�elo u pra-vopisu, Pregled suglasni�kih skupova u korienskom pisanju, O pisanju tu�ih rie�i, Razstavljanje rie�i na slogove. U pravopisni rje�nik ušle su, prema napomeni autora, rije�i koje se po provedbenoj naredbi Ministarstva nastave trebaju pisati druk�ije nego što su se do tada pisale, iznimke i one rije�i za koje bi zbog krive analogije moglo do�i do sumnje kako ih treba pisati.


224

Povodom obilježavanja 70. obljetnice izdavanja Korienskoga pisanja valja napomenuti zašto je ta knjižica, opsegom nevelika, važna jezikoslovna baština u današnjem prou�avanju pravopisa. Razloga je mnogo, a me�u njima posebno se isti�e zna�aj korijenskoga pravopisa u povijesti hrvatskoga jezika. Hrvati nisu ima-li ustaljen pravopis ni po jednom pravopisnom na�elu1 do preporodnoga razdoblja kada je prevladao korijenski. Njime se pisalo od ilirizma do 1892. godine, kada izlazi Brozov umjereno fonološki pravopis, a godine 1941. drugi je puta ozakonjen kao rezultat dugogodišnjega nastojanja o�uvanja �istoga hrvatskoga jezika u kori-jenskom pravopisu kakvim je pisala ve�ina hrvatskih pisaca. Adolf Bratoljub Klai� u predgovoru priru�nika uzima nekoliko suglasni�kih skupova i navodi to�an broj hrvatskih pisaca koji ih zapisuju u svojim djelima fonetski odnosno etimološki, a kao odgovor na Mareti�evu tvrdnju da isti ti stari pisci nisu isklju�ivi u primjeni jednoga pravopisa. On bi trebao odgovarati duhu hrvatskoga jezika, a jedino kori-jensko na�elo u pisanju jest nastavak starog hrvatskog obi�aja i prema tomu nije ništa novo, zaklju�uje Klai�. Osim jasno izloženoga stava prema tradiciji pisanja i iscrpnih objašnjenja pravopisnih pravila s nizom primjera, zanimljiv je i rje�ni�ki dio priru�nika, ponajviše radi brojnosti rije�i koje su se po donošenju Ministarske naredbe o hrvatskom jeziku imale pisati druga�ije nego što su se pisale do tada.

Uzeti danas u ruke Koriensko pisanje zna�i dobiti potpunu informaciju o eti-mološkom na�elu u pisanju pojedinih rije�i. Naravno, u tom slu�aju neizbježno je promisliti i o trenutno aktualnim pravopisnim priru�nicima te sli�nostima i razlika-ma u pravopisnim rješenjima.

Ivana Gis

1 Jednim dijelom pisali su korijenski, a nerijetko i fonološki. Današnji je pravopis fonološ-ko-morfonološki. Morfonološko na�elo podrazumijeva pisanje odre�enog morfema uvijek istim slovima bez obzira na razli�it izgovor u razli�itim glasovnim okolinama, dok korijensko na�elo �uva korijen rije�i te nalaže pisanje onako kako se od davnine pisalo bez obzira što se izgovor kasnije promijenio.

225


Sara Po�u�a

DESETA OBLJETNICA ŠKOLSKE GRAMATIKE HRVATSKOGA JEZIKA SANDE HAM

Školska gramatika hrvatskoga jezika, objavljena 2002. godine u izdanju Škol-ske knjige, gramati�ki je priru�nik napisan prema osnovnoškolskom programu hr-vatskog jezika. Autorica Sanda Ham preporu�a gramatiku i srednjoškolcima jer se osnovnoškolski i srednjoškolski program razlikuju „više širinom pristupa, a manje temama koje obra�uju.“ (V. str.).

Gramatika hrvatskoga jezika na sustavan i jednostavan na�in objašnjava gra-divo u obliku pitanja i odgovora, što se razlikuje od uobi�ajenog pisanja gramatika. Školska gramatika broji 168 stranica i u njoj je gradivo podijeljeno na sljede�e tri cjeline: Glasovi, glasovne promjene, naglasci, što �ini fonološki dio gramatike, Vr-ste i oblici rije�i, što �ini morfološki dio gramatike, te Re�enica i re�eni�ni dijelovi, što �ini sintakti�ki dio gramatike. Na kraju knjige nalaze se tri korisna kazala: Kra-tice i znakovi, Pojmovno kazalo i Kazalo jezi�nih savjeta. U Kazalu jezi�nih savjeta autorica ukazuje na naj�eš�e jezi�ne pogrješke. Iako autorica slijedi osnovnoškolski program, ona opisuje gradivo i u nešto ve�em opsegu. Upravo zbog toga u�enici osnovnih škola koji se služe Školskom gramatikom mogu lakše i cjelovitije nau�iti, razumjeti i primijeniti gradivo. Na primjer, autorica u potpunosti objašnjava pala-talizaciju, navode�i da je to glasovna promjena u kojoj se jedrenici k, g, h ispred e zamjenjuju sa �, ž, š, ali da se sa � mogu i zamijeniti c, z ako se na�u ispred e. Školski udžbenici spominju samo da se k, g, h ispred e zamjenjuju sa �, ž, š. Tako�er, autori-ca dijeli i imenice u vrste, dok to školski udžbenici ne spominju.

Nadalje, Školska gramatika nakon pitanja i odgovora na postavljeno pitanje (npr. Što su brojevne imenice? Brojevne imenice su imenice koje se mogu upotrijebiti umjesto glavnih brojeva kada se broje osobe muškoga spola, osobe razli�itoga spola ili životinje.) donosi i male prakti�ne jezi�ne savjete vezane uz postavljeno pitanje (npr. Uz imenice koje zna�e životinje i uz zbirne imenice koje zna�e osobe ne može se upotrijebiti brojevna imenica na ica pa nije pravilno re�i: *dvojica teladi ili *trojica bra�e, nego se kaže: dvoje teladi, troje bra�e.). Ti jezi�ni savjeti rješavaju jezi�ne nedoumice �itatelja. Školska gramatika sadrži i brojna druga dodatna pojašnjenja koja mla�im �itateljima omogu�uju još temeljitije upoznavanje gramatike; npr. kako je trpni oblik za kondicional prvi i drugi jednak (npr. Trpni je oblik za kondicional prvi i drugi samo jedan – bio bi �itan jer se oblik *bio bi bio �itan ne upotreblja-va.). U Gramatici se rabi izraz glagolske osobe. U dodatnim pojašnjenjima koja se nalaze ispod pitanja Što su osobne zamjenice? autorica detaljno objašnjava zašto


226

upotrebljava taj izraz te uz to razrješava i još jednu �estu zabludu objašnjavaju�i: „Osobne zamjenice nemaju obilježje osobe. Glagol je jedina vrsta rije�i koja ima obilježje osobe jer se glagol mijenja po osobama pa ima osobne nastavke. Osobne zamjenice nemaju osobne, nego padežne nastavke i prema padežnom nastavku ne prepoznajemo obilježje osobe. Zamjenica se odnosi na osobu koja govori, kojoj se govori i o kojoj se govori i njezini nastavci zna�e padež, a glagol kao rije� zna�i radnju, a njegovu nastavci zna�e osobu. To zna�i da zamjenica on nije u 3. oso-bi jednine, nego u nominativu jednine.“ (58. str.) Tako�er, dosljedno primjenjuju�i odabrano nazivlje, autorica upotrebljava isklju�ivo naziv osobne zamjenice, a ne i li�ne. Školska gramatika izdana je 2002. godine, kada se u školskim udžbenicima još uvijek �esto mogao na�i naziv li�ne zamjenice. Me�utim, na to danas sve rje�e nailazimo te se ve�ina autora priklonila nazivu osobne zamjenice. Mogu�e je stoga o�ekivati da �e tako biti i s nazivom glagolskih osoba/lica, te da �e autori školskih udžbenika, prihva�aju�i Školsku gramatiku, ubudu�e jednozna�no prihvatiti naziv glagolske osobe.

Uz sve to, Gramatika je osobito bogata primjerima iz svakodnevnog života, što u�enicima uvelike olakšava u�enje i razumijevanje gradiva. Školska gramatika hrvatskoga jezika i vizualno osobito privla�i u�enike, budu�i da je napisana u dvje-ma bojama te su kao efektno vizualno sredstvo korištena i slova razli�ite veli�ine i debljine. U deset godina postojanja i 4 izdanja ova je gramatika tako postala vrlo do-bro poznata u�enicima osnovnih i srednjih škola, koji ju smatraju izuzetno korisnom zbog njezine preglednosti i konciznosti te se njome rado služe pri u�enju za ispite koji sadržavaju gradivo nastavnog podru�ja hrvatskog jezika

Školska gramatika hrvatskoga jezika prakti�an je i funkcionalan priru�nik koji i op�enito najširoj populaciji može koristiti u svakodnevnim jezi�nim situacijama te ju stoga preporu�am svima koji vole i žele kvalitetno i temeljito ovladati gramati-kom hrvatskoga jezika.

227

Primljeno 2. prosinca 2012., prihva�eno za tisak 11. prosinca 2012.

doc. dr. sc. Marin Vodanovi�Sveu�ilište u Zagrebu, Stomatološki fakultet

Zavod za dentalnu antropologiju [email protected], www.marinvodanovic.com, http://hrana� na.sfzg.hr/

HRANAFINA – PROJEKT IZGRADNJE HRVATSKOG ANATOMSKOG I FIZIOLOŠKOG NAZVILJA

U hrvatski jezik svakodnevno ulaze nove rije�i koje potje�u iz stranih jezika. Naj�eš�e su to rije�i iz engleskog, me�utim ima ih i iz brojnih drugih jezika. Te nove rije�i mogu se �uti u govoru osoba svih dobnih skupina neovisno o njihovom obrazo-vanju i socio-ekonomskom statusu; tako�er se mogu prona�i u tisku, na televiziji i, naravno, na internetu. Razli�iti su na�ini njihova nastanka, me�utim ono što je zajed-ni�ko velikoj ve�ini njih jest da ne odgovaraju duhu standardnoga hrvatskog jezika. Njihovim tvorcima najvažnije je prenijeti poruku, a uskla�ivanje s jezikoslovnim pra-vilima hrvatskoga jezika naj�eš�e je zanemareno i zaboravljeno. Na taj se na�in �ini teško popravljiva šteta hrvatskom jeziku koji za svaku nekriti�ki primijenjenu stranu rije� na štetu hrvatske rije�i biva osiromašen i oslabljen. Ta je šteta proporcionalno ve�a što je osoba koja takvu stranu rije� ili rije�i koristi poznatija i utjecajnija, odnosno što se ve�em broju drugih osoba obra�a. Kada se jednom naziv koji nije prilago�en hrvatskom jeziku uvrsti u neki hrvatski tekst, pogotovo ako se radi o knjizi, udžbeniku, �lanku ili bilo kojem drugom tekstu na kojeg se možemo naknadno pozvati, to postaje jako teško za popraviti.

Strukovno, odnosno znanstveno nazivlje po tom je pitanju vrlo speci� �no. Što se neka struka ili znanstvena disciplina brže razvija, brže se razvija i njezino nazivlje. Tu problem nekriti�kog uvrštavanja stranih naziva u hrvatski jezik posebno dolazi do izražaja jer stru�njaci pojedinih podru�ja jednostavno nemaju vremena baviti se jezi-koslovnim pitanjima u svojoj struci, te obi�no pribjegavaju najjednostavnijem rješenju i strani naziv uvrštavaju u hrvatski jezik u nepromijenjenom obliku. Ti nazivi nerijetko bivaju stihijski ugurani u hrvatski jezi�ni korpus, pa se �esto zna dogoditi da unutar jednog hrvatskog teksta možemo prona�i nekoliko razli�itih „prijevoda“ ili prilagodbi jednog te istog stranog naziva. To ne samo da je štetno za hrvatski jezik nego može djelovati i vrlo zbunjuju�e na �itatelja �ine�i tekst teže razumljivim.

Ulaskom Republike Hrvatske u skupinu zemalja �lanica Europske Unije, hrvat-ski jezik postaje njezin 24. službeni jezik. Europska politika službene višejezi�nosti jedinstvena je u svijetu i aktivno poti�e ljude da govore i pišu vlastitim jezikom. Pre-poznaju�i problem nekriti�kog uvrštavanja stranih naziva u hrvatski jezik, a u svjetlu


228

zaštite njegova statusa pri skorašnjem ulasku Republike Hrvatske u Europsku Uniju, Hrvatska zaklada za znanost krajem 2007. godine odlu�ila je poduprijeti inicijativu Vije�a za normu hrvatskoga standardnog jezika pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta za izgradnju i njegovanje hrvatskoga strukovnog nazivlja. U tom smislu po-krenut je program „Izgradnja hrvatskoga strukovnog nazivlja“ s ciljevima uspostave sustava koordinacije terminoloških djelatnosti u svim strukama u Hrvatskoj i izgradnje nazivlja pojedinih struka. Za nacionalnog koordinatora tih aktivnosti izabran je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. U sklopu tog programa ustanove, institucije i pojedin-ci zainteresirani za izgradnju hrvatskog nazivlja vlastite struke mogu na natje�aj Hr-vatske zaklade za znanost prijaviti prijedloge svojih jednogodišnjih projekata. Do sada su završeni takvi projekti iz podru�ja antropologije, brodostrojarstva, � zike, gra�evi-narstva, kartogra� je i geoinformatike, kemije, korozije i zaštite materijala, polimera, pomorstva, prava Europske unije, stomatologije, strojnih elemenata i zrakoplovstva. Nazive obra�ene u sklopu tih projekata mogu�e je pretraživati na adresi: http://struna.ihjj.hr. Bitno je naglasiti da na svim projektima postoji bliska i koordinirana suradnja stru�njaka pojedinih disciplina s jezikoslovnim stru�njacima.

Stomatološki fakultet Sveu�ilišta u Zagrebu prepoznao je važnost tog programa za budu�nost kako strukovnog stomatološkog jezika, tako i hrvatske stomatologije, pa je u razdoblju od 2009. do 2010. uspješno proveden projekt „Hrvatsko stomatološko nazivlje - HRSTON“ (http://hrston.sfzg.hr). Na projektu je radio tim od 49 stru�njaka s tri hrvatska sveu�ilišta i dvije strane institucije. Tijekom tog projekta obra�eno je više od 5 000 stomatoloških naziva koji su de� nirani i klasi� cirani na preporu�ene, dopuštene i nedopuštene nazive. Nazive, kao i njihove prijevode na engleski, njema�ki i talijanski jezik mogu�e je prona�i na http://struna.ihjj.hr.

Na temelju uspješno provedenog i izvrsno ocijenjenog projekta „Hrvatsko sto-matološko nazivlje – HRSTON“, 2012. godine Stomatološki je fakultet Sveu�ilišta u Zagrebu, uz potporu Hrvatske zaklade za znanost i u suradnji sa Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje, pokrenuo jednogodišnji projekt „Hrvatsko anatomsko i � ziološ-ko nazivlje – HRANAFINA“ (http://hrana� na.sfzg.hr). Projekt je usmjeren izgradnji nazivlja dvaju temeljnih i me�usobno srodnih medicinskih podru�ja – anatomije i � zi-ologije – koja predstavljaju nezaobilaznu osnovu u izobrazbi zdravstvenih djelatnika srednjoškolske i sveu�ilišne razine. Projekt HRANAFINA, uz projekt HRSTON, prvi je projekt gdje se pod okriljem Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a unutar pro-grama Izgradnja hrvatskog strukovnog nazivlja, provodi na terminološkim na�elima zasnovana sustavna izgradnja medicinskog nazivlja. Projekt ima za osnovne ciljeve sustavno izgraditi hrvatsko anatomsko i � ziološko nazivlje u suradnji s relevantnim stru�njacima pojedinih podru�ja, te popularizirati uporabu hrvatskog anatomskog i � ziološkog nazivlja u govoru i pismu uz istovremenu izobrazbu me�u zdravstvenim djelatnicima i ostalim zainteresiranima o važnosti izgra�ivanja i o�uvanja hrvatskoga strukovnog jezika. Na projektu aktivno djeluju suradnici sa Stomatološkog i Medicin-skog fakulteta Sveu�ilišta u Zagrebu, Medicinskog fakulteta u Rijeci i Medicinskog fakulteta u Splitu, a kako bi se ostvarili ciljevi projekta, projektni je tim otvoren za suradnju i s relevantnim stru�njacima sa ostalih hrvatskih sveu�ilišta. Svi koji su zain-teresirani za suradnju na ovom projektu mogu se javiti na hrana� [email protected].

229


Kristina Krušelj

ZATIPAK, NEKAPNICA I DODIRNIK – NAGRA�ENE NOVOTVORENICE U LIPIKU

Dana 31. travnja 2012. godine još je jednu godinu u nizu pod pokroviteljstvom Zaklade dr. Ivan Šreter u Lipiku održana dodjela nagrade za najbolju novu hrvatsku rije�. Kao i svake godine, natje�aj za nagradu raspisao je �asopis Jezik, a povjerenstvo sastavljeno od uglednih hrvatskih jezikoslovaca i književnika imalo je pune ruke posla jer je svoje prijedloge, njih �ak 1600, na natje�aj poslalo 1200 natjecatelja. U uži je izbor predloženo stotinjak rije�i, a neke od njih su brojomat (ure�aj koji izbacuje broj mjesta u redu za �ekanje), odobrenica (licenca), daroteka (gift shop), cjelozrni (integralni), zapozorje (backastage), bocar (osoba koja za život zara�uje skupljaju�i i prodaju�i boce), biciklati (voziti bicikl), bojomet (paintball), rasprodajnica (outlet) i brojne druge. Autorima triju najboljih rije�i dodijeljena su priznanja i nov�ane nagrade. Tako je tre�e mjesto i nov�anu nagradu u iznosu od 1500 kn za svoju rije� dodirnik kao zamjenu za touch screen osvojila profesorica hrvatskoga jezika iz Koprivnice Martina Kobaš. Drugo mjesto i nov�ana nagrada od 3000 kn pripali su mladom zagreba�kom poduzetniku Eduardu Begu za novoosmišljenu rije� nekapnica, koja je nastala iz potrebe za imenovanjem proizvoda njegove tvrtke – naime, rije� je o napravici koja se umetne u grlo vinske boce, �ime se sprje�ava kapanje vina pri nalijevanju u �aše. Prvo mjesto i nov�ana nagrada od 5000 kn pripali su profesoru zagreba�kog FER-a dr. sc. Šandoru Dembitzu za rije� zatipak, kao zamjenu za dosadašnji tipfeler.

Osim nagrada za najbolje rije�i, prvi je put ove godine dodijeljeno i priznanje za promicanje hrvatskog jezika u poslovnoj komunikaciji, a dobili su ga autori Jezi�nog priru�nika Coca-Cole HBC Hrvatska Boška Trbojevi�, Lana Hude�ek, Maja Matkovi� i Igor �utuk.

Po završetku dodjele nagrada i priznanja u lipi�koj se bolnici održao sve�ani domjenak za sve prisutne, a potom je program nastavljen turisti�kom šetnjom Lipikom. Osje�ki dio sudionika na povratku u Osijek obišao je i drvenu kapelu sv. Andrije u Brezinama te ergelu lipicanaca. Cjelodnevni izlet završio je zajedni�kim druženjem u Osijeku.

hrvatistika - ffos.unios.hr hrvatistika_2012.pdf · ti marketing. ama1 marketing de nira kao...

Documents