BalkanDownload

ANITA

BROOKNER

Hotel

na

jezeru

S

engleskoga

prevelaNada

Šoljan

BalkanDownload

Za

Rosamond

Lehmann

BalkanDownload

1.

S prozora se vidjelo samo sivilo koje se prostiralo u nedogled. Po svoj seprilici iza sivog perivoja, u kojem kao da nije raslo ništa doli krutih listovaneke nepoznate biljke, nalazilo golemo sivo jezero, šireći se poput mrlje tinteprema nevidljivoj drugoj obali, a još dalje, samo u mašti, ali potvrđenturističkom brošurom, vrhunac Dent d’Oche, po kojemu je možda već blago ibešumno sipio snijeg. Jer bio je kasni rujan, izvan sezone; turisti su bili otišlii cijene su bile snižene i gotovo ništa nije moglo zaokupiti posjetitelje u tomgradiću na obali jezera, stanovnici kojega su, ionako zatvoreni, često postajalijoš šutljiviji zbog gustog oblaka koji je znao danima pokrivati okolinu, a tadanestajao neočekivano, da bi otkrio novi krajolik, pun boja i zbivanja: čamcekoji klize po jezeru, putnike na pristanu, tržnicu pod vedrim nebom, obrisesumornih ostataka nekog dvorca iz trinaestog stoljeća, bijele šavove naudaljenim planinama, a na veselim visoravnima prema jugu stepenastu kulisuvoćnjaka s jabukama čije blistavilo ima simbolično značenje. Jer bijaše tozemlja razumno ubiranog obilja, zemlja koja je uspjela pobijediti svenezgodne okolnosti koje čovjeka mogu snaći i u kojoj je samo podneblje, nažalost, ostalo izvan kontrole.

Edith Hope, spisateljica ljubavnih romana pod nametljivijim imenom, idalje je stajala pred prozorom, kao da bi nalet dobre volje mogao probiti tutajnovitu neprozirnost koja ju je dočekala, premda joj je bila obećana vedrinakoja krijepi, podneblje lišeno iluzija, potpuno razuman, da ne kažemopragmatičan, sklop okolnosti - miran hotel, izvanredna kuhinja, duge šetnje,nikakva uzbuđenja, rano lijeganje - u kojima bi nedvojbeno mogla ponovnopronaći svoju ozbiljnu i marljivu osobnost i zaboraviti nesretan pokušaj kojiju je doveo u ovo kratko izgnanstvo, u ovo naoko nenaseljeno mjesto, u ovopostupno sve mračnije doba godine, umjesto da bude kod kuće... Ali, upravoje to »kod kuće« odjednom poprimilo nekakvo neprijateljsko značenje, takoda se, prilično preplašena onim što joj se događa, pokorila kad su jojprijatelji savjetovali kratak odmor i dopustila da je njezina prijateljica isusjeda Penelope Milne odveze na aerodrom i pritom joj čvrsto stisnutih

BalkanDownload

usana dade na znanje kako joj je voljna oprostiti samo pod uvjetom da seizgubi na neko pristojno vrijeme i vrati se starija, pametnija i doličnoskrušena. Jer meni se ne dopušta da zgriješim, kao da sam nekakvaneizvještačena djevojka, mislila je; a zašto i bi? Ja sam ozbiljna žena koja bineke stvari već morala znati, i po sudu mojih prijatelja već sam prešla godineza nepromišljenost; već je nekoliko ljudi primijetilo moju fizičku sličnost sVirginijom Woolf; ja sam kućevlasnica, porezna obveznica, dobra jednostavnakuharica i osoba koja predaje rukopis znatno prije roka; potpisujem sve štose pred mene stavi; nikad ne telefoniram svom nakladniku: i ne očekujemnikakvo priznanje za svoj specifičan književni rad, premda on, koliko mi jepoznato, ima posve dobru prođu. Tu svoju prilično bljedunjavu i povjerljivuosobnost posjedujem već podosta dugo, i premda sam zacijelo dosadnadrugima, nije se smjelo dopustiti da postanem dosadna samoj sebi. Držalo seda sam po svemu neupadljiva i svi koji su mislili da me poznaju slagali su seda takva moram i ostati. I nema dvojbe da će mi, nakon ljekovita boravka uovoj sivoj osami (primjećujem da su listovi one biljke potpuno nepomični),biti dopušteno da se vratim, da opet nastavim svoje miroljubivo postojanje ida ponovno postanem ono što sam bila prije nego što sam počinila to očitoužasno djelo, premda, iskreno rečeno, nakon što sam ga počinila, nisam nijednom na nj pomislila. Ali sada mislim. Da.

Okrenuvši leđa nečujnom prostranstvu iza prozora, ona promotri sobu,koja je bila boje prekuhane teletine: sag i zastori boje teletine, visok, uzankrevet s pokrivačem boje teletine, maleni strogi stolić s odgovarajućimstolcem natisnutim čvrsto pod njega, uzan, škrti ormar i, na veoma velikojvisini iznad njezine glave, sićušan mjedeni luster koji će posve sigurnouvečer turobno žmirkati iz osam slabih žarulja. Uškrobljeni bijeli čipkastizastori, koji su nudili daljnju zaštitu od oskudnog dnevnog svjetla, mogli suse razdvojiti da bi kroz staklena vrata omogućili izlaz na uski mali balkon, nakojemu je stajao zeleni metalni stol sa stolcem. Moći ću ovdje pisati kadvrijeme bude lijepo, pomisli, i pođe prema putnoj torbi da izvuče dvadugačka fascikla, od kojih je jedan sadržavao prvo poglavlje romana Podnestalnim mjesecom, na kojem je naumila smireno raditi tijekom čitavog

BalkanDownload

ovog čudnovatog prijekida u svom životu. Ali njezine ruke nisu posegnule zatim nego za drugim fasciklom, i čim ga je otvorila, instinktivno je pošlaprema stolu i uskoro sjedila na nepodatnoj sjedalici, otvorena pera,ignorirajući okolinu.

Najmiliji moj Davide, (pisala je)Hladno sam ispraćena na put. Penelope je vozila brzo i neprestano

mračno zurila preda se kao da sprovodi uhićenika iz sudnice u posebnoosiguran zatvor. Bila sam raspoložena za razgovor - ja nisam naviklaputovati avionom i od tableta koje mi je liječnik dao postala sam priličnogovorljiva - ali čini se da to nekako nije bilo prihvatljivo. U svakom slučaju,malo se smekšala kad smo stigle na Heathrow, pronašla mi je kolica zaprtljagu i kazala mi gdje mogu dobiti kavu, a onda je iznenada nestala i jasam se osjećala grozno; nisam bila tužna, samo nekako omamljena iprilično zabavna, a nije bilo nikoga s kim bih mogla razgovarati. Popilasam kavu i šetkala naokolo, pokušavajući popamtiti sve pojedinosti, ono štoljudi misle da pisci rade (osim tebe, ljubavi moja, koji o tome uopće nemisliš) i iznenada ugledala svoj odraz u ženskoj toaleti. Vidjela sam svojusilno korektnu vanjštinu i pomislila: ja ovdje ne bih smjela biti! Ja ovamo nepripadam! Uskomešana masa ljudi, uplakana djeca, svatko usredotočen nato da bude negdje drugdje, a među njima ova žena blaga lica, pomalokoščata, u dugačkom džemperu na zakapčanje, rezervirana, bezazlena,prilično lijepih očiju, povelikih ruku i nogu, krotke šije, koja ne želi nikamopoći, ali koja je obećala da će ostati vani mjesec dana dok svi ne zaključekako je opet pri sebi. Načas me uhvatila panika, jer ja sam pri sebi sada, abila sam i onda, premda tu činjenicu nitko nije uočio. Nisam se utapljalanego mahala.

U svakom slučaju, to sam nekako prevladala, premda nije bilo lako, ipriključila se najpouzdanijoj skupim ljudi koju sam mogla naći, sigurna, ada se uopće nisam ni trudila pitali, da oni zacijelo putuju u Švicarsku, iuskoro sam se našla u avionu i jedan prilično šarmantan muškarac sjeo je

BalkanDownload

kraj mene i pričao mi o toj konferenciji na koju ide u Ženevu. Došla sam dozaključka da je liječnik; zapravo, strpala sam ga u specijaliste za tropskebolesti, posebno kad mi je rekao da najviše radi u Sierra Leoneu, aliispostavilo se da je u nekakvoj vezi s tungstenom. Eto dakle koliko vrijedi taslavna moć imaginacije romanopisca. Unatoč tome, malo sam se boljeosjećala, i on mi je pričao o svojoj ženi i kćerima, i kako za dva dana leti knjima da provede vikend kod kuće prije nego što se vrati u Sierra Leone. I unevjerojatno kratkom roku stigli smo onamo (primjećujem da kažem onamo,a ne ovamo) i on me smjestio u taksi, i nakon otprilike pola sata završilasam ovdje gore (a sad to počinje bivati »ovdje«, a ne »ondje«), i ubrzo ću semorati raspakirati, umiti i urediti kosu te se spustiti u prizemlje u potrazi začajem.

Čini se da je hotel potpuno pust. Kad sam ušla, primijetila sam, samojednu stariju ženu, posve majušnu, lica poput buldoga, a nogu tako krivihda izgleda kao da se baca s jedne strane na drugu u nastojanju danapreduje, ali to radi s takvom nepokolebljivom odlučnošću da sam joj seinstinktivno sklonila s puta. Hodala je sa štapom, a glava joj je bilapokrivena jednim od onih malih velova od tila, ukrašenih sitnim modrimbaršunastim masnicama. Ja sam je razvrstala kao udovicu belgijskogslastičara, ali dječak koji mi je nosio prtljagu kimnuo je jedva primjetno ipromrmljao »Madame la Comtesse«, dok se ona valjala kraj nas. Eto daklekoliko vrijedi ta slavna moć imaginacije itd. U svakom slučaju, obrađenasam tako hitro i otpremljena u sobu (gotovo nagovorena da uđem), da nisamdospjela registrirati ništa drugo. Čini se da je mirna, topla, priličnoprostrana. Vrijeme bi se, valjda, moglo opisati kao tiho.

Neprestano mislim na tebe. Pokušavam izračunati gdje se nalaziš, ali toje prilično teško budući da sam okružena razlikom u vremenu, ma kako bilaminimalna, i zaostalim djelovanjem svojih tableta te svim ovim tužnimčempresima. Na neki način. Ali sutra je petak, i kad se počne smrkava ti,moći ću te zamisliti kako ulaziš u kola i voziš na selo. A onda, dakako,vikend, o kojem nastojim ne misliti. Ti i ne znaš...

BalkanDownload

Tu je odložila pero i kratko protrljala oči, zatim neko vrijeme sjedila staktovima na stolu, glave oslonjene na ruke. Tada je, zatreptavši, ponovnouzela pero i nastavila pismo.

Bilo bi smiješno da ti kažem da se čuvaš, jer ti nikad ne misliš na sve oneblage mjere opreza koje ostali poduzimaju, a, osim toga, ionako nemamnačina da te na to prisilim. Živote moj dragi, kao što je moj otac govoriomojoj majci, tako mi je teško bez tebe.

Neko je vrijeme još ostala sjediti za stolom, zatim duboko udahnula izatvorila pero. Čaj, pomislila je. Treba mi čaj. A onda šetnja, veoma dugašetnja uz obalu jezera, a zatim u kadu, i presvući se u plavu haljinu, i tada ćuveć biti pripravna da uđem u restoran, što je uvijek tako teško prebroditi. Atada valja obaviti cijelu večeru, što će zahtijevati prilično vremena, i poslijetoga ću malo posjediti i razgovarati s nekim, ako ni s kim drugim, onda sgospođom s licem buldoga. I moram se dobro naspavati i rano leći, pa toneće biti tako strašno. Zapravo sam već prilično umorna. Zijevala je dok jojoči nisu počele suziti, a onda ustala.

Trebalo joj je nekoliko minuta da se raspakira. Praznovjerno, ostavila jeveći dio odjeće u koferu, kao da time nagoviješta samoj sebi kako može otićiu roku od nekoliko minuta ako se pruži prilika, premda potpuno svjesna daće sve ostati ovdje i još se, uz ostalo, očajno zgužvati. To joj više nije bilovažno. Odnijela je četku za kosu i spavaćicu u kupaonicu. Pogledala se uzrcalu, ustanovila da na sebi ne primjećuje nikakvih promjena, a tada je,ponovno pokupivši torbicu i ključ od sobe, izišla u hodnik koji je treperio odpraznine. Blijedo svjetlo prodiralo je kroz veliki prozor nad odmorištem.Zidovi kao da su u sebi pohranili davnu uspomenu na solidne obroke. Nijebilo nikoga na vidiku, premda je kroz neka vrata prema dnu hodnika čulaslabašan zvuk radija.

Hotel du Lac (Famillie Huber) bio je troma i dostojanstvena zgrada, kućana dobru glasu, tradicionalna tvrtka, navikla da dočekuje i prihvaća razumne,

BalkanDownload

imućne, umirovljene, samozatajne ugledne klijente iz jedne ranije ere turizma.Nije se gotovo ničim potrudila da se dotjera za prolazni promet koji jeoduvijek prezirala. Cjelokupno je pokućstvo, premda strogo, bilo vrhunskekakvoće, posteljno i stolno rublje snježno bijelo, usluga besprijekorna.Njezina reputacija među dobro obaviještenim ljudima od struke privlačila jepripravnike dobra karaktera koji su se ozbiljno zanimali za hotelijerski posao,ali to je bio jedini slučaj kad se kuća ipak udostojila priznati od čega zapravoživi. Što se gostiju tiče, kuća se nekako perverzno ponosila upravonedostatkom bilo kakvih atrakcija, tako da je svakog posjetitelja koji jeneodređeno tražio sobu morala zbuniti i odbiti oskudnost terase, prigušenatišina predvorja, odsutnost glazbe iz nevidljivog izvora, javnih telefona,oglasa za izlete s vodičem po okolici ili natpisa koji upućuju na zanimljivostiu gradu. Nije bilo saune, nije bilo frizera, a dakako ni vitrina s izloženimnakitom; aperitiv bar bio je malen i mračan i njegova strogost nije poticalaljude da se u njemu bez potrebe zadržavaju. Nekako se davalo na znanje dapiti dulje vremena - bilo u poslovne svrhe, bilo iz osobna užitka - nije commeil faut, i ako se drži zaista nužnim, onda to valja obavljati ili u intimnostivlastita apartmana, ili u popularnijim ugostiteljskim objektima gdje takvesklonosti nisu nepoznate. Sobaricu se rijetko moglo susresti poslije deset satiujutro, dokad je svaka vrsta kućanske buke morala utihnuli; poslije toga dobanije se čulo zujanje usisača, nije bilo ni traga kolicima za prljavo rublje.Diskretno šuštanje najavilo bi ponovnu pojavu sobarica koje su dolazileodgrnuti pokrivač na krevetu i urediti sobu, pošto su gosti završili spresvlačenjem i sišli na večeru. Jedina reklama od koje se hotel nije mogaodistancirati bile su usmene preporuke dugogodišnjih gostiju.

Ono što je hotel mogao ponuditi bio je blagi oblik svetišta, zajamčenaprivatnost i ona zaštićenost i diskrecija koje se vezuju uz besprijekornost.Kako ovo posljednje svojstvo privlači nevjerojatno malen broj ljudi, Hotel duLac obično je bio poluprazan i u ovo doba godine, pri kraju sezone, pomiriobi se time da se skrbi za puku šačicu gostiju prije nego što zatvori vratapreko zime. Ono malo posjetitelja što je preostalo od skromnog broja koji jepristojno ljetovao u glavnim ljetnim mjesecima uživalo je, međutim, jednaku

BalkanDownload

uljudnost i poslušnost kao da su cijenjene mušterije odvajkada, što su unekim slučajevima zaista i bili. Prirodno, nitko im nije ni pokušavao ponuditinekakvu zabavu. Jednaka se pozornost posvećivala udovoljavanju njihovimpotrebama i proučavanju njihovih karaktera. Pretpostavljalo se da će sepokazati doraslima normama hotela, baš kao što će se hotel pokazatidoraslim njihovima. A iskrsne li bilo kakav problem, bit će razriješendiskretno. Na taj je način hotel postao poznat kao mjesto koje vjerojatnonikad neće privući neželjenu pozornost, mjesto koje će jamčiti miranoporavak onima s kojima je život loše postupao ili ih naprosto zamorio.Njegovo ime, i adresa, nalazilo se u kartotekama ljudi kojima je posao daznaju takve stvari. Znali su ga neki liječnici, znali su ga mnogi odvjetnici,znali su ga burzovni mešetari i računovođe. Turističke ga agencije nisu znaleili su ga zaboravile. One obitelji kojima povremeno izbivanje nekog odnjihovih napornijih članova koristi, cijenile su ga i brižno čuvale. I glas seširio.

A dakako da je to bio izvrstan hotel. I imao je lijep položaj na jezeru.Podneblje nije bilo divno, ali u usporedbi s drugim, sličnim mjestima zaodmor, bilo je uravnoteženo. Ponuda maloga grada nije bila opsežna, alimoglo se unajmiti automobil, moglo se poći na izlet, a šetnje su bile ugodne,premda ne i uzbudljive. Čitav krajolik, pogled, planina, bio je čudnovatonenaglašen, kao da je prikazan na akvarelu nekog ranijeg razdoblja. Dok jemladež svih nacionalnosti u masama grnula na sunce i na plaže zakrčivšiceste i aerodrome, Hotel du Lac tiho se ponosio, katkada zaista veoma tiho,svojom izdvojenošću iz gomile, dobro znajući da ima svoje mjesto u sjećanjustarih prijatelja, znajući također da nikad neće odbiti razumnu molbu novogklijenta, pod uvjetom da taj novi klijent posjeduje nepisanu preporuku kojuhotel ovakva ugleda zahtijeva i da molba potječe od nekoga čije se ime većnalazi u kartoteci obitelji Huber, čiji je veći dio sezao unatrag sve do početkastoljeća.

Dok je silazila širokim plitkim stubištem, Edith je jasno čula uljudansmijeh koji je odzvanjao iz neke vrste salona gdje se vjerojatno piopopodnevni čaj, a zatim, kad se približila, kao privučena tim zvukom,

BalkanDownload

iznenadan bijesan lavež, prodoran, mrzovoljan, dovodeći u pitanje budući mir.Na dnu stuba čučao je sitan psić, drhćući od tjeskobe, očiju prekrivenihdlakom. Kad nitko nije prišao da pogleda što se dogodilo, opet je zalajao izsve snage, ali više kao da iskušava svoju moć, poput djeteta. Dugotrajniprodorni cvilež, kao da trpi nezamislivu torturu, izazvao je povike »Kiki!Kiki! Zločesti pas!«, i visoka žena, nevjerojatno vitka, uske glave nadugačkom lelujavom vratu kao u gnjurca, izletjela je iz bara, složila se pridnu stuba, skupila psića u naručaj, obasula ga poljupcima i opet, s istim onimbeskičmenim pokretom kao da se odmotava, pritisnula psića uz obraz kaojastučić i vratila se u bar. Lokvica na posljednjoj stubi natjerala je direktorada na tren zaklopi oči i hitro pucne prstima. Dok je dječak u bijelom kaputićubaratao krpom, ravnodušno, kao da se to prilično često događa, direktorHotela du Lac (Famillie Huber) dade Edith na znanje koliko je ojađen što jeovakav incident morao pokvariti njezin dolazak, distancirajući se istodobnood sitnih prijestupa životinja i, što je još važnije, od onih koji su dovoljnonerazumni da ih drže. Za ove će potonje dakako osigurati utočište, aliutočište bez sudioništva.

Baš zanimljivo, pomisli Edith. Ta je žena Engleskinja. I kako je neobičnograđena. Vjerojatno balerina. I obeća sebi da će o tome kasnije razmisliti.

Salon je bio ugodniji nego što bi čovjek očekivao nakon njezine sobe,zastrt tamnoplavim sagom, pun malih okruglih staklenih stolića i udobnihstarinskih naslonjača, s malenim pijaninom za kojim je ostariji muškarac skonfekcijski svezanom leptir mašnom svirao krotak izbor iz poslijeratnihmjuzikla. Okrijepljena čajem i kriškom izvrsne torte od trešanja, Edithprikupi hrabrost da se ogleda oko sebe. Soba je bila oskudno napučena;pretpostavila je da se većina ljudi vjerojatno vraća tek za večeru. Gospođa slicem buldoga jela je smrknuto, sjedeći raširenih nogu, dok su joj mrviceneprimijećene padale u krilo. Dva su muškarca šaputala u sjeninajudaljenijeg kuta. Prosijedi par, muž i žena ili brat i sestra, provjeravali susvoje avionske karte i muškarac, koji još ni izdaleka nije završio s čajem,svako je toliko bivao otpravljen da pogleda je li stigao automobil. Premda jeprostorija bila svijetla i vedra, njezina je najuočljivija karakteristika bila

BalkanDownload

atmosfera ubitačna mira. Edith, spoznavši kakvoj je sudbini izručena,uzdahne, ali se podsjeti kako je to izvanredna prilika da završi Pod nestalnimmjesecom, premda to nije bila prilika koju je sama tražila.

Kad je idući put podigla pogled s knjige - knjige iz koje nije upamtila nijednu jedinu riječ - otkrila je neočekivanu notu blistavila u obliku dameneodređenih godina, kose sjajno pepeljasto plave, skrletno crvenih noktiju, uhaljini od dražesne (i skupe) štampane svile, koja je rukom udarala taktglazbe, s blaženim smiješkom na ljupkom licu dok su konobarice, očitofascinirane takvom samouvjerenom pojavom, oblijetale oko nje, nudeći joščaja, još kolača. Ona ih je nagradila srdačnim smiješkom, a još srdačnijimsredovječnog pijanista koji je, kad je ustao i složio note, prišao njezinomstolu i promrmljao nešto što ju je nasmijalo, zatim joj poljubio ruku i otišao,pri čemu su mu kruta, uska leđa upravo zračila pohvalom koju je netomprimio. Zavalivši se ponovno u naslonjač, podigavši šalicu i tanjurić dopodbratka, ova je dama pila svoj čaj s nekom elegancijom, čak s nekimsmislom za povoljnu projekciju svoje ličnosti, a zaista je i bila ugodan prizor,onako slobodna od svake tjeskobe koja neke ljude obuzima na nepoznatimmjestima i očito kod kuće u ambijentu hotela, čak i kad je tri četvrtineprazan.

Edith ju je promatrala kao hipnotizirana, žaleći što je propustila i jedantrenutak cijele predstave. Prstenje je bljeskalo na ruci kojom je usnicamaprinosila nježan čipkasti rupčić. Kad je pladanj odnesen, Edith je napetočekala da vidi kako će gospođa ispuniti onu prazninu između čaja i večere,tako deprimantnu za neočekivanog ili osamljenog hotelskog gosta. Alidakako da ta gospođa nije bila sama. - Evo me - zacvrkutao je jedan mladiglas i u salon je ušla djevojka u prilično tijesnim bijelim hlačama (čak malopretijesnim, pomislila je Edith) koje su ocrtavale zadnjicu oblikovanu kaovelika ringlo šljiva. - A, došla si, dušo - povikala je dama koja je bila, koja jemorala biti, njezina majka. - Ja sam baš završila. Jesi li popila čaj?

- Nisam, ali nije važno - reče djevojka; bila je, kako je Edith uočila,znatno bljeđa verzija svoje majke ili, bolje reći, isti model kao majka, ali ne

BalkanDownload

poput nje dotjerana do faze visoka sjaja.- Ali dušo moja! - usklikne starija dama. - Pa, moraš popiti čaj! Sigurno si

sva iscrpljena! Samo pozvoni. Neka skuhaju još.Kad im se približila konobarica, obje su joj uputile umiljati smiješak i

lijepo zamolile čaj, ali vrlo očito uvjerene da će im molba biti ispunjena, i tosmjesta, a tada se upustile u silno zanimljiv razgovor od kojega je Edithmogla čuti samo poneku riječ, zajedno s radosnim i pobjedonosnimnapadajima smijeha koji bi ih s vremena na vrijeme obje svladao. Kad jestigao drugi pladanj, i jedna i druga okrenule su nasmiješena lica konobarici,vrlo joj rječito zahvalite i nastavile dijalog, premda se djevojka još nekovrijeme zadržavala oko njih, kao da bi njezin dio u ritualu kojim slučajemmogao biti produžen, ali dama u svilenoj haljini reče: - To bi bilo sve, zlato -i potpuno se posveti promatranju svoje kćeri.

Kćeri mora da je oko dvadeset šest godina, pomisli Edith, neudana je, alito je ne zabrinjava. »Nikamo joj se ne žuri«, mogla je zamisliti kako govorinjezina majka, s onim svojim lijepim smiješkom. »Ovako je sasvim sretna izadovoljna.« A djevojka pritom porumeni, indignirano, izazivajući na tajnačin putena nagađanja starije gospođe koja su zacijelo, u to je Edith bilauvjerena, manje-više stalna pratnja njezine majke. Moram prestati s tim, rečesama sebi. Ne moram izmišljati njihove živote umjesto njih. One se zapravosasvim lijepo snalaze i bez mene. I odjednom osjeti kako bolno čezne zatakvom majkom, tako dobro raspoloženom, tako elegantnom i dotjeranom,koja tako uporno inzistira na tome da njezina kći popije čaj, premda je većskoro šest sati. Osjeti kako bolno čezne da bude takva kćerka, tako punasamopouzdanja, tako ležerno prihvaćajući ono što joj se daje... A bile suEngleskinje, premda ne onoga tipa koji je dobro poznavala, prilično imućne idobro su se zabavljale. Izgledale su kao da se uvijek dobro zabavljaju.

Napokon su odlučile krenuti, i kad je majka dvaput pokušala ustati,opirući se o naslon stolca, dok se kćerka energično vrzmala oko nje, kao datočno zna kad mora intervenirati, Edith je ponešto iznenađeno ustanovila kakostarija dama zapravo ima ponešto ukočene zglobove, i da se onaj blistavi

BalkanDownload

dojam prilično mladenačke zrelosti, tako impresivan izdaleka, gubi čimustane. Zamišljeno, ona im korigira godine, koje je odredila kao drugupolovicu pedesetih i sredinu dvadesetih, na drugu polovicu šezdesetih ipočetak tridesetih. Ali izgledale su izvrsno, i jedna i druga. I potajno seveoma obradovala kad se starija dama, nasuprot kojoj je sjedila, premdadosta daleko, okrenula i prije no što će izići iz prostorije, blagim smiješkompotvrdila da ju je, zapazila.

A tada nije preostalo ništa drugo doli otići u šetnju.Prošla je kroz tihi perivoj, kroz željezne dveri, preko prometne ulice i

nastavila obalom jezera u umirućem svjetlu toga sivoga dana. Tišina ju jeprogutala čim je prešla jedino raskrižje u gradu i činilo se kao da bi moglahodati zauvijek, neometana, u društvu isključivo svojih misli. Ta osamljenostu koju je bila protjerana, u koju su je protjerali oni koji sve znaju najbolje,nikako nije bila nešto što bi priželjkivala. I ovo mutno, zamagljeno, diskretnoali neprijazno vrijeme: hoće li to biti dodatna otegotna okolnost ovomrazdoblju kušnje, jer je uz ostalo nepromišljeno doputovala bez toplogakaputa? Jezero je bilo savršeno mirno; nad njezinom glavom svjetlucala jesamotna svjetiljka, pretvarajući mlitavo lišće platane u blještavi smaragd.Uopće nema potrebe da ovdje ostanem ako ne želim, zaključi. Nitko mezapravo ne sili. Ali moram bar pokušati, ako ništa drugo onda stoga da svebude lakše kad se vratim kući. Ovdje nije baš posve pusto. A zaista mi jepotreban odmor. Mogla bih odlučiti da tu izdržim tjedan dana. Napokon, to jeprilika da prikupim nešto materijala, jer ionako živim u mraku neznanja,premda, naravno, nitko od ovih ljudi ne bi pristajao u onu vrstu romana kakveja pišem. Ali, recimo, ona vrlo izdužena, uska žena, ona prekrasna žena sdosadnim psom. A još više onaj blistavi par, koji se ovdje očito osjeća kaokod kuće. Zašto su ovdje? Ali žene, žene, samo žene, a ja tako volimrazgovor s muškarcima. Oh, Davide, Davide, pomisli.

Njezina ju je šetnja uz obalu više od svega podsjećala na one njezinešetnje na koje čovjek odlazi u snovima i u kojima nelogičnost i neumitnostidu ruku pod ruku. Kao u snovima, osjećala je istodobno i očaj i neku vrstu

BalkanDownload

na propast osuđene znatiželje, kao da mora nastaviti tim putem dok joj se neotkrije njegov cilj. Njezino večerašnje raspoloženje, i izgled samoga puta,kao da su obećavali nepovoljan ishod: udarac, izdaja ili u najmanju rukupropušten vlak, svečanu priliku kojoj prisustvuje u krpama, izvođenje naoptuženičku klupu iz nepoznatih razloga. I svjetlo je bilo svjetlo iz snova,neka neodređena polusjena koja je okruživala ovo čudnovato hodočašće, nidan ni noć. U zbiljskom svijetu kroz koji je hodala bilježila je djelićemsvijesti neka fizička svojstva okoline: savršeno ravan pošljunčani puteljak,omeđen s dva reda stabala koja rastu iz nabijene zemlje, jezero, sadanevidljivo, na jednoj strani, na drugoj vjerojatno grad, ali grad tako malen itako izvrsno uređen da čovjek nikad neće čuti vrisak kočnica, ili trubljenjeautomobila, ili glasove podignute u bučnom opraštanju. Samo je skromanzvuk večernjeg prometa, vozila što su se smireno vraćala kući, dopiraoprigušeno negdje iza stabala, izvan vidokruga. Mnogo je glasniji bio zvuknjezinih vlastitih koraka na šljunku, tako glasan da se činio nametljivim, pa jenakon nekog vremena skrenula na mekanu zemlju puteljka najbližeg jezeru.Pod svjetlom povremene svjetiljke hodala je neometana, kao da je jedinostvorenje koje se zateklo vani u ovom tihom mjestu. Osjetna je svježinadopirala iz vode, koju više nije mogla vidjeti, tako da je zadrhtala u svomdugačkom džemperu. Osuđena sam da određeno vrijeme lutam po zemlji,pomisli i, zamišljena ali pokorna, nastavi šetati sve dok joj se nije učinilokako je vrijeme da joj bude dopušteno stati. Tada se okrene i pođe istimputem natrag.

Vraćajući se kroz sumrak, vidjela je hotel izdaleka, osvijetljen, lažnosvečan. Moram se potruditi, zaključi, premda je znala da bi drugačija vrstažene rekla, s blaziranim uzdahom: »A, eto, mislim da se moram barempojaviti.« U tihom predvorju, jarko svjetlo, mrmorenje iz salona za televiziju imiris mesa. Otišla se na kat presvući.

Za stolom u recepciji M. Huber stariji, umirovljen, ali i dalje aktivan,dobronamjeran i tek blago nametljiv, uživao je u svom najdražem trenutkudana. Otvorio je knjigu gostiju da pogleda tko je otputovao, a tko prispio.Promet je dakako bio vrlo slab u ovo doba godine; kuća je neizbježno

BalkanDownload

poluprazna posljednjih mjesec dana prije no što se zatvori za zimu. Njemačkaje obitelj otišla, primijeti; buka pri njihovu odlasku zapravo je prodrla čak unjegovu dnevnu sobu na petom katu. Onaj čudnovati stariji par s Jerseyjaotputovao je nakon čaja. Konferencija u Ženevi mogla bi dovesti ponekogposjetitelja, nekoga tko se nakanio, možda, još malo zadržati i vratiti se kućiposlije vikenda. Inače, ostali su samo stari gosti: Comtesse de Bonneuil,Mme Pusey i njezina kći, žena sa psom, koju naprosto nije htio imenovati,premda joj je suprug bio u engleskom almanahu Gotha i za koju je njegov zetdobio određene upute. Jedan novi gost. Hope, Edith Johanna. Neobično imeza jednu englesku damu. Možda ne sasvim englesku. Možda ne sasvim damu.Došla je s preporukom, dakako. Ali u ovom poslu čovjek nikad ne zna.

BalkanDownload

2.

Odjevena za večeru, u klasično krojenoj svilenoj haljini, dugih uskih nogudiscipliniranih u jednostavnim salonkama od fine kože, Edith je tražila načinada odgodi trenutak kad će biti prisiljena spustiti se u blagovaonicu i sjesti zasvoj prvi obrok u javnosti. Čak je napisala i nekoliko paragrafa Podnestalnim mjesecom, zatim je, kad ih je pročitala, ustanovila da se istimrješenjima poslužila u Kamenu i zvijezdi i prekrižila ih. I dok ih je križala,shvatila je točno u kojem smjeru mora krenuti kad počne iznova. Tako je,pomalo ohrabrena, s provizornim radnim programom za sutra, zatvorilafascikl, uzela torbicu i ključ te odlučnim koracima izišla iz sobe.

S one iste, ne previše udaljene točke u dnu hodnika, opet je čula radio išum vode koja teče u kadu, i dok se približavala stubama, učinilo joj se kaoda je odjednom obavijena ružičastim mirisom koji nagoviješta vrstu priprematipičnu za osobu obdarenu pravom sviješću o svojoj pojavi. Žena sa psom,pomisli Edith. Ona će izroniti, s priličnim zakašnjenjem, u nekakvoj čarobnojkreaciji, plosnata trbuha i puna prezira, sa psićem pod rukom. Morampokušati zapodjenuti s njom razgovor. Ionako neću, pomisli s tugom, imati štodrugo raditi poslije večere.

Prizemlje je bilo potpuno pusto, i ona shvati da je uranila. Jedini suzvukovi dopirali iz aperitiv bara, gdje se vodio prigušen muški razgovor,neprekidan smijehom ili veselošću. Bila bi rado popila džin i tonik, alinedostajalo joj je snage. Sjela je za jedan stolić u salonu i uzela u rukezgužvani primjerak Gazette de Lausanne koji je netko ondje ostavio. Čudnoda to nisu uklonili, pomisli, čini se da su tako pedantni. Ali u tom se časugospođa s licem buldoga, čiju titulu ne smije nikako zaboraviti kad joj seobrati, ako uopće bude u prilici da joj se obrati, pojavi na vratima, u crnojhaljini za svaku zgodu i s crnim velom s nekoliko nesigurno pričvršćenihflitera, umjesto prijašnjeg plavog s masnicama, podigne štap u njezinomsmjeru i reče: - Ah! - Edith s upitnim smiješkom na licu pokaže na Gazette deLausanne. Mme de Bonneuil kimne glavom i krene prema njoj, valjajući se

BalkanDownload

kroz guštik stolova. Edith ustane da joj pođe ususret, ali Mme de Bonneuil jeiznenađujuće hitro napredovala, i Edith je stala već iza susjednog stola. -Merci1 - reče Mme de Bonneuil i opet podigne štap. - Je vous en prie - rečeEdith i vrati se za svoj stol. Bile su to prve riječi koje je izgovorila oddolaska.

Naslonila se u stolcu i načas zaklopila oči te dopustila da na površinuizroni užasan strah od večeri pred njom. Jesti u javnosti nije ni inače bilo ponjezinu ukusu, čak ni kad je imala društvo. Sjetila se, lagano zadrhtavši,posljednjeg obroka prije no što će napustiti Englesku. Njezin zastupnik,Harold Webb, izveo ju je u restoran na objed. Očito mu je namjera bila da jojpodigne raspoloženje, uvjeravao ju je koliko u nju ima povjerenja, čak joj jerekao da namjerava iznuditi viši predujam za njezinu sljedeću knjigu. A ovaće se druga stvar zaboraviti, rekao je pripaljujući cigaru kojoj nije bio vičan.Taj krotki intelektualac, vanjštinom nalik na seoskog liječnika, nije podnosiodruštveni aspekt svoga poziva, ali je unatoč tome rezervirao stol u restoranunalik na katedralu, u kojemu su gosti sa skrušenom pobožnošću očekivaličudesa koja će pred njih iznijeti, i smiono se prihvatio zakučasto savijenogribljeg fileta, koji mu se činio najjednostavnijim jelom na jelovniku. Edith,kajući se što je popila Penier od kojeg joj se uvijek podrigivalo, zlovoljno jezurila u daljinu. Nije bilo lako razgovarati.

- Sviđa mi se tema za ovaj novi - reče Harold poslije odulje stanke. -Premda ti moram reći da se tržište ljubavnih romana mijenja. Sada se tražiseks za mladu ženu na položaju, čitateljicu Casmopolitana, djevojku saktovkom.

Kako nije bilo nikakve reakcije, malo se poigravao sa sićušnom lepezicomod izrezuckane mrkvice, aranžiranom na tanjuriću, i, kad je to obavio,ponovno je prešao u napad.

- Što ona nosi sa sobom na taj poslovni put u Bruxelles?- Glasgow - ispravi ga Edith.- Što? Pa dobro, recimo. Ali u svakom slučaju, treba joj nešto što će je

BalkanDownload

uvjeriti kako je veselo biti slobodna žena. Treba joj nešto što će laskatinjezinom egu kad provodi samotnu noć u hotelu. Treba joj nešto što odražavanjezin stil života.

- Harolde - reče Edith - ja naprosto ne poznajem nikoga tko ima nekakavstil života. Što to uopće znači? To nekako implicira da je sve što posjeduješkupljeno točno u isto vrijeme, i nikako prije više od pet godina. A uostalom,ako je ona baš tako slobodna, zašto ne siđe lijepo u bar i ne nađe sebimuškarca? Sigurna sam da je to sasvim moguće. Stvar je u tome da većinažena to naprosto ne čini. A zašto ne čini? - upita, osjetivši kako joj seiznenada vraća sigurnost. - Ne čini zato što su im, kad dođe do gustoga, milijistari mitovi. One žele vjerovati da će ih otkriti, u njihovom najboljem izdanju,iza zatvorenih vrata, baš kad su vjerovale da je sve izgubljeno, da će ihotkriti muškarac koji se s naporom probijao preko mnogih kontinenata, koji jeostavio sve što god mu se zateklo na stolu među pristiglomkorespondencijom samo da ih izbavi. Ah! Kad bi to bar bila istina - reče ona,teško dišući, i pritom nabode krišku kivija i zadrži je na vilici dok je,sagnuvši glavu, nastojala to domisliti do kraja. Zaista izgleda nevjerojatnonalik onim londonskim intelektualkama s početka stoljeća, pomisli Harold,promatrajući njezine upale obraze i naškubljena usta.

- Draga prijateljice, ti to vjerojatno najbolje znaš - reče, ne želeći jeuzrujati više nego što ju je ona druga stvar već uzrujala. - Samo sam mislioda...

- A koji je najmoćniji mit od svih? - nastavi ona, ponešto zvučnijim tonom,koji ga natjera da konobaru diskretno naznači neka mu donese račun. - Zec ikornjača - proglasi svečano. - Ljudi ga obožavaju, osobito žene. Zacijelo ćešprimijetiti, Harolde, da u mojim knjigama upravo ona neupadljiva skromnadjevojka na kraju dobiva junaka, dok se ohola zavodnica s kojom doživljavaburnu ljubavnu vezu povlači zbunjena iz okršaja da se više nikad ne vrati.Kornjača pobjeđuje, svaki put. To je laž, dakako - reče ljubazno, ali sautoritetom, i kivi neprimjetno sklizne natrag na tanjur. - U zbiljskom životu,naravno, zec je taj koji pobjeđuje. Svaki put. Osvrni se oko sebe. A u

BalkanDownload

svakom slučaju, moja je teza da je Ezop pisao za kornjačevsko tržište. To jeelementarna istina - usklikne i glas joj se podigne u zanosu. - Zečevi nemajuvremena za čitanje. Suviše su zauzeti pobjeđivanjem u igri. Propaganda tvrdisuprotno, ali samo zato što je kornjača ta kojoj je potrebna utjeha. Poputsiromašnih duhom, koji će baštiniti kraljevstvo nebesko - doda s hitrimsmiješkom. Nakon kratke stanke posveti se onome što joj je ostalo natanjuru, pojede sve u jednom prezirnom zalogaju i s olakšanjem se nasloni ustolcu, još uvijek obuzeta svojim argumentima.

On pomisli kako ona nije uzalud profesorska kći, ali kako se čovjek možepouzdati da će se ubrzo opet vratiti poslu i kako će, nakon kratkog prijekida,vjerojatno proizvesti još jedan skroman, ali solidan komercijalni naslov.

- Naravno - reče Edith, grabeći žličicom komadiće šećera obojene poputsoli za kupanje i stavljajući ih u kavu - čovjek bi mogao ustvrditi kako bi zecmogao potpasti pod utjecaj propagande kornjačevskog lobija, kako bi mogaopostati razboritiji, oprezniji, sporiji, zapravo. Ali zec je uvijek uvjeren uvlastitu nadmoć: on naprosto ne priznaje kornjaču kao dostojna protivnika.Zato zec i pobjeđuje - zaključi ona. - U životu, hoću reći. Nikad u romanima.Barem ne u mojima. Životna je zbilja odviše grozna a da bi smjela ući u mojuvrstu literature. A moji je čitatelji svakako u njoj ne žele. Shvaćaš, Harolde,moji su čitatelji u biti kreposni. I što se njih tiče - što se mene tiče - onemultiorgazmičke poslovne djevojke s aktovkama mogu ići kamo hoće. Naćiće se netko tko će se za njih odgovarajuće pobrinuti. Na svakoj tržnici imasitnih prodavača.

- Vidim da se vraćaš u staru formu - reče Harold, odbrojavajući velikukoličinu novčanica.

- Hvala na objedu, Harolde - reče Edith, kad su izišli na prometnu ulicu.Činjenica da će uskoro biti odvojena od njegove ljubazne i samozatajne brigeodjednom ju je pogodila mnogo jače nego do tada. On je bio jedina osoba odkoje je mogla pouzdano očekivati da će stupiti s njom u vezu kad otputuje.On je bio jedina osoba - no dobro, gotovo jedina - koja je znala kamo onaide. Nije, na žalost, bio jedina osoba koja je znala zašto ide. Turobno mu se

BalkanDownload

zagledala u oči, svjesna da je dao daleko previše novca za objed od kojeganeće biti sit ni jedan sat. Njezin je apetit nestao, potpuno nestao. U posljednjejoj vrijeme gotovo uopće nije bilo važno što jede jer nije bila važna samasebi. Ali oni divni obroci koje je pripremala za Davida, one veličanstvenefritate, one gozbe koje kao da su mu uvijek bile potrebne kad bi napokonizišli iz kreveta, u lako nezgodno vrijeme, poslije ponoći ponekad, odlažući todo posljednjeg trenutka prije no što će on odjuriti natrag u Holland Park kroztihe ulice. - Ovakve stvari nikad ne dobivam kod kuće - govorio bi nježno,nabadajući prženi krumpirić i umačući ga u žumance pečenog jajeta na oko.Ona bi ga, u spavaćici, zabrinuto promatrala, sa zdjelom pečenog graha priruci. Ocjenjujući okom stručnjaka stanje njegova apetita, dohvatila bi druguzdjelu i natovarila mu na tanjur uzdrhtalu hrpu kreme od jaja. - Prava hranaza junake - uzdahnuo bi on zadovoljno, a pritom mu je žilavo mliječno tijelouvijek bilo otporno na posljedice tovljenja takvom vrstom hrane. -Fantastično - izjavio bi, zavalivši se u naslonjač, sit. - Ima li možda čaja? -Ali već dok je pio čaj, primijetila bi kako ubrzava, ispravlja se, kako mupokreti postaju hitriji i odlučniji, i kad bi rukama prešao po kratkoj crvenojkosi, znala je da je promjena u toku i da će se uskoro obući. Takav joj je bionekako manje poznat. Sve ono što se odnosilo na puceta za manžete i nasatove, pripadalo je njegovom drugom životu; upravo je to radio svakogajutra dok je njegova žena dovikivala djeci da će zakasniti u školu. I napokonbi imala dojam kako ga gotovo uopće ne poznaje, premda je iza zastoragledala kako trči do kola, sada već u žurbi, i kako uz riku motora odlazi unoć. Uvijek je imala dojam da odlazi zauvijek. Ali uvijek se vraćao. Prije ilikasnije, vraćao se.

Činilo joj se da je dnevne sate provodila samo u čekanju. A ipak,postojalo je pet romana, priličnog opsega, koji su dokazivali kako nijeprovodila vrijeme zureći kroz prozor, kao Gospa od Shalotta. Bilo joj jejasno da je to kornjačevska egzistencija, unatoč marljivosti. Zato je i pisalaza kornjače, poput sebe same.

- Ali sada sam svedena na čistu kornjačevštinu - pomisli, otvarajući oči isa strahom se ogledajući po već napuštenom salonu. Međutim, pojava

BalkanDownload

konobara na vratima, s ubrusom preko ruke, izazove u njoj iznenadnu provaluodlučnosti da obavi barem tu večeru, ako ništa drugo, jer sad je već poželjelabiti sama, u svojoj sobi, i razmišljati. One tablete su zacijelo već prestaledjelovati, pomisli, osjetivši laganu vrtoglavicu kad je ustala, grla bolna odpotisnuta zijevanja. Po tom se poznaje karakter, kao što bi otac rekao. Inatjera samu sebe da krene naprijed, prema blagovaonici, pripravna da jedezato što je to dobro za nju i da ostane smirena i dobre volje što je duljemoguće.

Blagovaonica je zapravo bila veoma ugodna, s dugačkim prozorima kojisu gledali u vrt, sada posve crn, i malim kiticama nekog prilično priprostogcvijeća na svakom besprijekorno čistom bijelom stolnjaku. Bila je takođerpusta. Stol u kutu zauzela su četiri muškarca u sivim odijelima, koji su idalje, kao maloprije u baru, tiho mrmorili, ne obraćajući pozornost ni na štodrugo. Mme de Bonneuil žvakala je postojano i bezizražajno i pila vino navrlo neobičan način, u velikim gutljajima, kao da ispire usta, a izmeđupojedinih jela sjedila bi s rukama na stolu, očekujući da dobije još. Edith jemogla razaznati, utonule u njezine smećkaste prste, male prstenove, od kojihje jedan imao grb, premda su rezbarije već bile izlizane. Žena sa psom, ubluzi od krep-de-šina, koja joj je dosta sumorno visjela s dugačka vrata iuskih ramena, pomalo ju je razočarala jer njezina pojava nije bila onakvakakvu je Edith u duhu za nju napisala, već je sjedila za susjednim stolom,zgrbljena na svom stolcu, pomalo neuredne kose, a ravnodušni momak ubijelom kaputiću stajao je iza njezinog stolca poput lakaja. Kiki je cendraokraj nje i s vremena na vrijeme bivao podignut i privijen uz lice svojegospodarice, lice na kojem su se sada, kako je Edith zapazila, primjećivalijedva vidljivi znaci konačne dezintegracije. S Kikijem u krilu, mlađa je žena skolebljivom vilicom u ruci, kojom je više mahala nego jela, uspijevalaizazvati dojam kao da konzumira hranu, premda je Edith jasno vidjela kakodobar dio te hrane klizi u smjeru stolnjaka; istina, nikad nije zapravo pala nanjega, jer bi Kiki skočio i dočekao je, pomalo nalik na dresiranog tuljana.Edith je imala dojam da je Kiki od neprocjenjive vrijednosti iz više razloga.Nazočnost ravnodušnog momka kao da nije imala apsolutno nikakve svrhe

BalkanDownload

sve dok se, na mig šefa sale, nije nagnuo i uklonio napola dovršenu bocuFrascatija i odnio je, čvrstim i beskompromisnim korakom u najudaljeniji kutsobe. Samo nekoliko sekundi kasnije, istim onim čvrstim i beskompromisnimkorakom vratio se s velikim sladoledom, postavio ga pred nju i ponovnozauzeo položaj iza stolca. Žena sa psom prevrnuia je svoje lijepe očiegipatske freske u smjeru Edith, razvukla lice u kompliciranu i rafiniranugrimasu i ponovno se usredotočila na svoj tanjur. Mora da je u nekoj vezi skazalištem, pomisli Edith; jedna od onih silno visokih plesačica koje seproslave u stranim kabaretima, a onda se povuku. Ali zašto ovamo?

Postala je svjesna da je hrana vruća i izvrsna te da, na svoje velikoiznenađenje, u njoj uživa; iz časa u čas oživljavala je pod njezinim utjecajem.Sad već za nijansu budnija, ogledala se po sobi, ali nije se imalo što vidjeti;oni muškarci u sivom još su uvijek bili zaokupljeni razgovorom; dva sumlada para, očito na večernjem izlasku iz grada, bila smještena kraj prozora,s pogledom na nevidljiv perivoj. Debeljuškasti ostariji čovjek, koji jezapravo bio M. Huber, odlučio je kontrolirati zbivanja dok večera, i takospojiti dva svoja najmilija zanimanja; premda je ustanovio da je gotovo svepo njegovu ukusu, M. Huber nije propustio pozvati gotovo sve konobare ksvom stolu, gdje im je žmirkajući izrekao nekoliko upozorenja i onda ih opetžurno odaslao na posao. Posezona, razmišljala je Edith, i to se većprimjećuje. -Žena sa psom je ustala, spotakla se, ubrus joj je pao na pod;tada je, podigavši Kikija, blistavim pogledom zaustavila momka u bijelomkaputiću koji je već bio zakoračio prema njoj i, duboko udahnuvši,pripremila se na dostojanstven izlazak. Mme de Bonneuil, ruku položenih nastol, glasno se podrignula. Edith sa zanimanjem uoči kako je M. Huber natren sklopio oči, ali kad ih je otvorio, lice mu se nabralo u izraz anđeoskogblaženstva. Prateći njegov pogled, shvati što je tome povod. Na suprotnojstrani sobe, u tamnomodroj čipki, sa sitnim dijamantima koji su joj svjetlucaliu ušima, ona sjajna dama koja je zahtijevala čaj za svoju kćer zastala jeoklijevajući na pragu; tada je, pošto se uvjerila da je njezina nazočnostzapažena i da će zaista biti dočekana dobrodošlicom, elegantno nastavilaprema svom stolu. Njezina kćerka, u crnoj haljini bez rukava, išla je za njom,

BalkanDownload

smiješeći se desno i lijevo, kao da prikuplja bukete.- Ovo moram vidjeti - pomisli Edith, natočivši sebi još jednu čašu vode.

Već je bila svjesna snažnih, premda isprva neprepoznatljivih, čuvstavanaspram tih dviju žena: znatiželje, zavisti, užitka, privlačnosti i straha, strahakoji je uvijek osjećala u nazočnosti jakih ličnosti. A one su nedvojbeno bilejake, to je bilo izvan svake sumnje, premda je njihova nazočnost ovdje bilaponešto nelogična. Činilo se da su predodređene za bolje stvari. Bilo je toočito po tome kako su konobari iskrsavali sa svih strana da ih smjeste nastolcima; jelovnici su stizali na stol uz kićene pokrete ruku, izmjenjivale suse primjedbe, uz smijeh. Žena sa psom, posve potisnuta u sjenu tomaktivnošću, promatrala ih je s nekim drukčijim, zagonetnim izrazom lica.Edith je zapazila da su je te dvije žene potpuno ignorirale, premda ih je većprije srela na izlazu. Još jednom, sićušan drhtaj straha došapne joj nešto uskrovitom zakutku misli. Ali isplatilo se promatrati ih; bile su prava pravcatakoncentracija i energije i šarma. I ne samo da su bile dražesne vanjštinom većsu, u skladu s njom, imale i veličanstven tek. Revno su razgovarale, a noževii vilice bljeskali su dok su s oduševljenjem tamanile četiri jela za redom;istodobno, kovali su se planovi za sljedeći dan. »Za koje si vrijeme naručilaauto?«, čula je Edith i »Podsjeti me da vratim one cipele, mama.« Zatim suse, poput mnogih pohlepnih žena, s nekim gađenjem malo odmaknule, kao dasvu onu hranu uopće nisu zamijetile. Kao da to uopće nije imalo veze snjima, pomisli Edith.

A ipak je bila prisiljena slijediti ih prema izlazu, ponizna i čestozaustavljana pratilja na njihovom ružičastom i parfimiranom tragu (jer tu je,sad je shvatila, bio izvor onog mirisa koji je osjetila u hodniku), i kad suzauzele mjesta u salonu, sjela je nedaleko, kao da želi upiti nešto hrabrosti,nešto samopouzdanja, iz njihove silno samosvjesne nazočnosti. Čekajući daim donesu kavu, strogo su promatrale svoja lica u zrcalu pudrijera; nešto jetu i tamo dotjerano, usne su zablistale iznova, a pepeljasto je plava gospođapodigla glavu da bi se nasmiješila ostarijem klaviristu koji se sad vratio, opets novom zalihom glazbe iz nepoznatih izvora. - Ah, Nöel - uskiiknepepeljasto plava dama popustljivo, kad su se razlegli blagi i pažljivi zvuči. -

BalkanDownload

Kako je taj dečko bio genijalan.Taj dečko? Nöel Coward, rođen na samom početku stoljeća? Edith shvati

da će još jednom morati revidirati gospođine godine, ali prije nego što joj jeto pošlo za rukom, primijeti kako kćerka ustaje, povlači crnu haljinu nadoljepreko obilnih bokova, i kreće u njezinom smjeru. Njezino se poveliko,zažareno, svijetlo lice ispitivački nagne k Edith i ona reče:

- Mama pita biste li htjeli sjesti k nama na kavu?A to je dakako značilo izbavljenje, izbavljenje od večeri koja se pružala

pred njom, i Edith radosno ustane, pođe za kćerkom, malo prigne glavu predmajkom i reče: - Zaista ljubazno od vas. Ja sam Edith Hope i tek sam danasdoputovala. Ja...

- Ja sam gospođa Pusey - reče gospođa. - Iris Puscy.- Drago mi je. Jeste li ovdje već...- A ovo je moja kći. Jennifer.Sjele su, smiješeći se jedna drugoj s puno očekivanja. Stigla je kava.

Gospođa Pusey se nagne i prihvati svoju šalicu. - Rekla sam Jennifer, molimte idi i pozovi onu gospođu da dođe k nama. Užasno mi je gledati da netkosjedi sam. Posebno uvečer. - Udobno se zavalila u stolcu. Edith se ponovnonasmiješila.

- Rekla sam, ima tako tužne oči.

BalkanDownload

3.

Idućeg jutra tišina kao ulje.Edith se probudi u blagi ružičasti sumrak. Uspravljajući se oprezno u

nepoznatom krevetu, naviri se na svoj sat da vidi koje je doba.Pretpostavljala je da je vrlo rano; sjećala se da se prije nekog vremenaprobudila i da je čula kako se tiho zatvaraju neka vrata malo niže niz hodnik,ali na svoje iznenađenje ustanovi da je skoro osam, a da prst svjetla koji seprovlači kroz zastore boje teletine možda obećava lijep dan. Pozvonila je dajoj donesu zajutrak i povukla zastore u stranu; u dugačkoj bijeloj spavaćicizakoračila je van, na balkončić, i zadrhtala na hladnom zraku. Ali magla sedizala s jezera, i pred sobom, na velikoj udaljenosti, razaznala je nekitamnosivi obris koji je, dok je promatrala, poprimio i oblik i obujam: planina.Ispred nje mali je čamac smireno brektao na pristaništu i pojavio se kuhar uradnim hlačama i bijelom kaputiću da preuzme dnevnu pošiljku svježihgrgeča.

Ravnodušan dječak koji je sinoć stajao iza stolca gospođe sa psom doniojoj je pladanj s doručkom, spuštajući ga u jednom pokretu s visine ramena nanjezin stolić.

- Merci - reče ona, glasom koji joj je još uvijek bio stran jer se njime takodugo nije služila. - Il fait froid?2

- Il a neigé cette nuit sur la montagne3 - odgovorio je strogo.Činilo se da svoje zadaće shvaća suviše ozbiljno za tako mlado stvorenje.

Bilo mu je možda kojih osamnaest godina; kosa mu je bila okrutno kratka, aukočeni izraz lica, kao i stručnost, pristajali bi i mnogo starijem sluzi,gospodskom sobaru, čuvaru tajni, časnoj osobi samoj po sebi, vrijednompodaniku feudalnog gospodara.

- Comment vous appellez-vous?4 - upitala je blago.Okrenuo se na vratima i nasmiješio, otkrivajući okrhnuti prednji zub i

BalkanDownload

povjerljive oči dječaka koji je sebi zadao naporne zadaće, ali kojemu jedrago što mu netko prijateljski pristupa.

- Alain - odvratio je. - Je m’appelle Alain.5

Edith je ispijala svoju kavu i razmišljala o protekloj večeri. Pa, nešto jeipak obavljeno; ljudi su počeli stjecati imena. Ovdje i sada, ono svakidašnje,počelo je poprimati čvrstinu, sadržaj. Element straha koji je ta spoznaja sasobom donijela - kao da bi, upozna li predobro ovu sredinu, njezinanazočnost mogla postati zbiljskom, valjanom - ubrzo je ublažennevjerojatnom gomilom činjenica, i to silno zabavnih činjenica, koje suizronile na površinu kad je upoznala Iris i Jennifer Pusey. Ili bolje reći, IrisPusey, jer je Jennifer bila u tolikoj mjeri odraz svoje majke da je, premda jezapremala prilično prostora i odlikovala se čudnovato upornom fizičkomnazočnošću, jedva postojala kao osobnost, i Edith je čak katkad imala dojamda je, iza toga velikog nasmiješenog lica, sama Jennifer negdje drugdje.

U svakom slučaju, Iris je vladala pozornicom; Iris je, to je bilo očito, bilazvijezda. Poput mnogih zvijezda, mogla je djelovati samo s dominantnogpoložaja; branila se od informacija, tako da Edith nije morala uopćeizvještavati o sebi. Edith, pošto je kratko vrijeme bila predmetom sućutigospođe Pusey, našla se sad na najboljem putu da postane povjerenicom istegospođe. A koliko toga valja ispričati, razmišljala je Edith. Kako je nekimljudima život ispunjen! Iris Pusey navratila je na svoj kratki svakogodišnjiboravak u Hotel du Lac isključivo s jednim ciljem: došla je kupovati. A tojoj je bilo omogućeno zahvaljujući činjenici što je njezin pokojni muž mudrouložio stanovit novčani iznos na račun koji je glasio na njezino ime u jednojšvicarskoj banci. Sve je to Edith saznala u prvih pola sata provedenih udruštvu gospođe Pusey. Tih je pola sata bilo potpuno dovoljno da se utvrdepravila igre, da obje stranke sklope sporazum bez riječi. Za uzvrat što jeizbavljena one jezive sudbine koju je gospođa Pusey s tolikimrazumijevanjem prepoznala, od Edith se očekivalo da bude na raspolaganjukad god nije zauzeta nečim drugim - pritom će ta zauzetost dakako bitipodvrgnuta prilično temeljitom promatranju - te da služi gospođi Pusey kao

BalkanDownload

publika za njezine misli, reminiscencije, ocjene karaktera ili općenite pogledena sitne životne probleme. Edith je to prilično pripravno prihvatila, ne zbogsvoje neugodne situacije, koju je shvaćala kao nepopravljivu, premda neposve ozbiljnu, već stoga što joj je gospođa Pusey nudila priliku da dođe udodir s jednom nepoznatom vrstom i da u tome uživa. Jer u toj šarmantnojženi, tako poštovanja vrijednoj u svojoj blaženoj želji da osvaja srca, takopotpuno zaokupljenoj ženstvenošću koja joj je oduvijek osiguravala glavneživotne radosti, Edith je razabrala lakomost, grubost, gorljivost. Upravo je taželja za zasićenjem i za trijumfom, koju je zamijetila dok je promatralagospođu Pusey i Jennifer kako večeraju, izazvala u njoj blag osjećajmučnine. Razabrala je i razliku u apetitima, razliku koja kao da je sadržavalaneku implicitnu prijetnju njezinome. Međutim, odbacila je to kao smiješno(odbacila, također, kao potencijalno odviše bolno da bi se razmatralo) dok jesjedila i pijuckala kavu u ugodnom društvu Jennifer i gospođe Pusey i grijalase na toplom suncu njihova samopoštovanja, koje je sa svoje straneobasjavalo prijaznim svjetlom sve koji su se našli unutar njegove orbite. AEdith je, na toj neobičnoj prekretnici u svojem životu, našla nešto umirujućeu samom postojanju gospođe Pusey, žene tako vedre i tako pohlepne, takosmirene i tako potpuno zadovoljenih želja da je u drugima poticala smionemisli o posjedovanju, o nagomilavanju. Ona je, po Edithinu mišljenju, bilautjelovljenje one vrste propagande, koju se ni jedna suvremena žena ne biudostojila podržati, jer gospođa Pusey ne samo što je sama bila čarobnica,ona je također cijenila takve sklonosti u drugima. Bila je također, po istojlogici, sklona vjerovati da je posebna. Raspolagala je neočekivanimpodručjima mašte, širokogrudnosti. Na primjer, u svojoj kćeri nije vidjelasuparnicu, kao što bi je žena manjeg formata zacijelo vidjela, negonasljednicu koju valja pripremiti za karijeru zvijezde što će joj na koncu popravu pripasti. Doista je postojala fizička prisnost između majke i kćeri, kojaje nadmašivala sve što je Edith ikad vidjela, i postojala je obostrana ljubav,premda je Edith tu ljubav ocijenila kao blago nerealnu. Jer, unatočJenniferinom fizičkom obujmu koji je graničio s preobiljem, bilo je očito daje njezina majka i dalje smatra malom djevojčicom. A Jennifer se, sada već

BalkanDownload

zacijelo i iz navike a ne samo iz privrženosti, i dalje kao takva ponašala.Posljedica toga bila je da se u Edithinu mozgu ponovno otvorilo pitanje

kakvo ponašanje ženi najbolje priliči, pitanje koje je bilo u središtu većinenjezinih romana, pitanje o kojemu je pokušala raspravljati s HaroldomWebbom, pitanje na koje nije uspjela naći odgovora, a koje je, to je sadshvatila, bilo uistinu od bitne važnosti. Uzbuđenje koje je dakle osjetila štojoj je pružena prilika da to pitanje proučava u neposrednom kontaktu bilo je,u najmanju ruku, pojačano činjenicom da je sve što je gospođa Pusey do tadaizgovorila bilo krajnje trivijalno. Očito, negdje su se krile dubine koje suzavrijedile da im posveti dugotrajnu pozornost.

Gospođa Pusey vrlo je pogodno otvorila raspravu spomenuvši svogasupruga, koji je, na žalost, preminuo, ali joj i dalje ostaje nadahnućem,zauvijek prisutan u njezinim mislima.

- Predivan, predivan čovjek - rekla je, pošto je iznijela taj podatak ujavnost, pritisnuvši načas kažiprstom i palcem desne ruke korijen nosa.

- Nemoj, mamice - zamolila ju je Jennifer, milujući joj podlakticu.Gospođa Pusey se kratko, drhtavo nasmijala. - Ona zbilja ne može

podnijeti da se ja rastužim - reče ona Edith. - Sve je u redu, dušo, bit ćurazumna. - Zatim izvuče fini bijeli batisteni rupčić i potapka kutove usana.

- Ah, ali ne možete zamisliti koliko mi fali - povjerila se Edith. - Pružaomi je sve što sam uopće mogla zaželjeti. Moje prve godine braka bile su kaosan. Znao je reći »Iris, ako bi te to veselilo, kupi si. Dat ću ti bjanko ček. Inemoj sve potrošiti na kuću. Potroši na sebe.« Ali, dakako, moj krasni domuvijek mi je bio na prvom mjestu. Kako sam obožavala tu kuću. - Na tommjestu, palac i kažiprst opet su se našli na korijenu nosa.

- Gdje stanujete? - upita Edith, svjesna koliko je to pitanje blijedo inezanimljivo.

- Oh, ali dušo, ja govorim o našem prvom domu, u Haslemereu. Ah, dasam bar ponijela fotografije! Arhitekt je napravio nacrt, posebno za nas. To jebila kuća iz snova. I ne smijem o njoj previše pričati, jer će se Jennifer

BalkanDownload

ražalostiti, je li, dušo? Pa samo što joj srce nije puklo kad smo otišli iz GreenTilesa.

Kao da je vidim, pomisli Edith. Parket na podovima. Ugrađeni ormari.Veliki trokrilni prozori. Sva moguća pomagala u kuhinji. Vrtlar dvaput tjedno.Vrtlareva žena, odana, u bijeloj pregači, svakoga dana. Garderoba i toalet uprizemlju, za gospodu kad se vrate s partije golfa. Veranda, doda.

- Ali, kad je moj muž postao član Uprave i kad sam vidjela koliko ćevremena morati trošiti na putovanje, postavila sam se odlučno, Zašto bi se onzamarao, rekla sam sama sebi, samo da bi udovoljio svojoj glupoj ženici kojaobožava miran život na selu? A osim toga, znala sam da će se od meneočekivati da priređujem objede i večere. Znala sam to još prije njega. I takosmo se preselili u St. John’s Wood. Montrose Court. Naravno, i to jeprekrasan stan i imam izvrsnu domaćicu. A dovoljno je velik da Jennifermože imati vlastiti apartman. Može pozivati svoje prijatelje; ja se uopće nemiješam u njezin život. I dućani su izvrsni.

Ponovno je potapkala kutove usana. - Naravno, meni sve dostavljaju ukuću - dodala je.

Pošto je uvjerila Edith u svoju lagodnu situaciju kod kuće, stala joj jeopisivati sadržaj njihova života u inozemstvu. Bilo je očito da su, kaosuputnice, gospođa Pusey i Jennifer bile savršeno uskladive. Inozemstvo seshvaćalo uglavnom kao riznica luksuzne robe. Izvrsno su poznavale onu vrstuhotelskog smještaja koji je nedavno, ali definitivno, izišao iz mode. Odatlenjihova nazočnost u Hotel du Lac, premda se ona mogla protumačiti i većspomenutim bankovnim računom i činjenicom da su gospođa i gospodinPusey upoznali M. Hubera kad su dolazili automobilom dolje iz Montreuxa»u ona davna vremena«. Ali postalo je jasno da su gospodina Puseyja čestoostavljali kod kuće da radi što je već radio, dok su se Jennifer i njezinamajka otiskivale da povrate snagu izletima u Cadenabbiju, ili Luzern, iliAmalfi, ili Deauville, ili Menton, ili Bordigheru, ili Estoril. Jednom, samojednom, u Palmu, ali to je, očito, bila pogreška. - Nikad nisam podnosilavrućinu. Poslije toga, moj muž je rekao kako nikad više ne bi riskirao

BalkanDownload

Mediteran, bar ne u sezoni. Naravno, sve je to bilo prije svih ovih paketaranžmana. Zgodno mjesto. Ali vrućina je bila užasna. Cijelo sam vrijemeprovela u katedrali, pokušavajući se nekako ohladiti. Nikad više.

Ne, nastavila je gospođa Pusey, ona više voli svježije podneblje. Osimtoga ne podnosi mase svijeta. M. Huber ih tako srdačno prima; kod M.Hubera se tako ugodno osjećaju. Naravno, uvijek imaju isti apartman. Onajna trećem katu, s pogledom na jezero.

- Onda mislim da smo u istom hodniku - usudi se reći Edith. - Ja sam usobi 307.

- A, da - reče gospođa Pusey. - Ona mala soba na kraju hodnika. Naravno,u ovakvom hotelu ima jako malo jednokrevetnih soba. - Zamišljeno pogledaEdith. - Ako zajedno pođemo gore, možete navratiti k nama da vidite gdjesmo - doda. - Tada, s naporom se primičući rubu stolca, pokuša ustati inakon dva neuspjela pokušaja napokon se osovi, otresavši Jenniferinu ruku iodržavajući ravnotežu na finim člancima. Ova je žena bliže sedamdesetoj,pomisli Edith.

Ipak, pokolebala se u tom sudu dok je slijedila ta lijepo građena, ponoćnomodra leđa i trag ružičastog mirisa do lifta, a zatim niz hodnik. Dok jeJennifer bilo dopušteno da pohita naprijed i otvori vrata, gospođa Pusey sepripremala za svoju ulogu domaćice. Zaista su imale apartman: u njihovedvije spavaće sobe moglo se ući posebno, iz hodnika, ali, kako jenagovijestila gospođa Pusey, uvijek ih se može naći u malom salonu koji ihpovezuje i koji je bio ugodno popunjen potrepštinama kakvima sesamopouzdani ljudi opskrbljuju na nepoznatim mjestima: televizorom u boji,košarom voća, cvijećem, malini bocama šampanjca. A vodeći ih premasvojoj spavaćoj sobi, gospođa Pusey sa smiješkom pokaže jutarnji ogrtač odsatena boje ostrige, bogato urešen čipkom, koji je bio prebačen preko naslonastolca. - Moja slabost - povjeri se. - Zbilja volim lijepe stvari. A uMontreuxu ima jedan vrlo dobar butik. Zato ovamo navraćamo svake godine.

Ponovno pogleda Edith i nasmiješi se. - Vi biste si morali kupiti neštozgodno dok ste ovdje, dušo. Žena duguje sebi da ima zgodne stvari. A ako se

BalkanDownload

dobro osjeća, dobro i izgleda. To uvijek govorim Jennifer. Uvijek pazim dabude opremljena kao princeza. Je li tako, zlato?

I ona ispruži ruke prema Jennifer koja uđe među njih i mazno prisloni liceuz majčino. - Ah - nasmije se gospođa Pusey. - Ona jako voli svoju glupumamicu, je li, zlato? - I one se nježno zagrliše i krenuše prema vratima, jošuvijek isprepletene, da isprate Edith. - Nemojte samovati, dušo - rečegospođa Pusey. - Znate gdje nas možete naći. - I vrata su već bila zatvorena.

Edith je zatekla samu sebe kako razmišlja o tom razgovoru u različitimtrenucima noći, kad je zbog spartanske čvrstoće madraca njezin i inače lagansan bio još više isprekidan nego obično. Razmišljala je i o Aladinovoj pećinikoju je vidjela u apartmanu Puseyjevih, o onom nehajnom rasporedu ugodnihdodataka. Ali više od svega razmišljala je o dražesnom prizoru zagrljajamajke i kćeri, njihovih isprepletenih ruku, ružičastih lica okrenutih premaEdith. Čim su je vidjele, točno su ocijenile u kolikoj je mjeri osamljena isvijest se o tome stanju čitala u njihovu izrazu lica, u kojem nije bilo ni tragaiznenađenju ili sućuti. Osjećala se zamalo kao da se mora ispričati kad je, uzukočeni mali naklon (a i to je samo po sebi bila automatska reakcija)zaželjela laku noć i zamišljeno se otputila u svoju sobu. I pritom odlučilaučiti i ubuduće bolje prolaziti te tako spriječiti da se ova sprega čuvstavaponovno aktivira.

Idućeg jutra, odjevena u suknju od tvida i dugački džemper na zakapčanje,Edith pomisli da je možda uistinu bila malo nemarna u predstavljanju svojevanjštine svijetu. I ako taj svijet nije pokazivao veliko zanimanje za njezinuvanjštinu (»A na čemu sad radite«, pitali su je ljudi na zabavama), možda jetome i sama kriva. Nije se uspjela popeti na visine potrošačkog odnosaprema svijetu koje su joj, čini se, bile jednako pristupačne kao i svimaostalima: to se sad može ispraviti. Ako se žena dobro osjeća, dobro i izgleda,reče sama sebi kad je zakoračila u hodnik. I dok je prelazila predvorje iizlazila kroz okretna vrata, duboko udahnuvši da stekne snage prije nego štoće izići u svijet, ponovno se podsjeti te izreke. Naravno, meni sve dostavljajuu kuću, doda.

BalkanDownload

Ali već za kojih desetak minuta postalo je jasno da inozemstvo, pa čak nimalo odmaralište izvan sezone, njoj ne znači isto što znači Iris Pusey, pa čakni Jennifer. Ondje gdje su one vidjele luksuznu robu, ona je nalazila samoprivremene zatvore. Prešla je Pension Lartigue (Dir. Mme Vve. Lartigue),zatim Clinique Les Mimoses (Dr. Privat). U malenom ograđenom vrtu dva sumuškarca igrala šah na sklopivom stoliću, okružena sa šest potpuno nijemihpromatrača. Razočarana, ali i dalje mirna, hodala je dalje dok nije stigla dovelike kavane, čiji su stakleni prozori bili napola zamagljeni parom. Ušla je isjela za stol te izvadila iz torbice bilježnicu kao moralnu podršku. Ali prizorpred njom ulijevao je veću sigurnost. Prigušeni žamor razgovora izbijao je izniza čvrstih, snažnih žena: konobarice zažarenih lica nosile su pladnjeve skolačima od šanka do stolova; neprestano se naručivala kava. Negdjeizdaleka Edith začuje poznati tihi cvilež: podigavši pogled, vidje kako jevisoka žena otkinula komadić kolača i gurnula ga Kikiju u usta. UgledavšiEdith, visoka žena hitro i bez riječi podigne malu srebrnu vilicu u znakpozdrava. Edith kimne glavom i nasmiješi se. Što, zaboga, ova žena ovdjeradi? Gospođa Pusey nedvojbeno bi znala. A što ja ovdje radim, pomisli, alipotisne tu misao, plati račun i iziđe.

Preostali dio šetnje nije joj pružio nikakvih daljnjih dokaza o lagodnomživotu. Maleni dućan na uglu, očito neka vrsta trgovine živežnimnamirnicama, izložio je na pločniku tri potpuno neukrašene košare mahuna.Ispred kolodvora kupila je primjerak The Timesa, star tri dana. A vraćajućise u hotel, stigla je upravo na vrijeme da vidi kako se gospođa Pusey iJennifer s mnogo ceremonije smještaju na stražnja sjedala jedne staromodnelimuzine. Za put u Montreux nedvojbeno da bi Jennifer opremili kao kraljicu.Edith polako uđe u hotel, popne se liftom na kat, susretne se s novimprodornim oblakom mirisa u hodniku i zamišljeno sjedne za stolić u svojojsobi.

Najmiliji moj Davide, pisala je.Eto, ovdje je sve u pokretu, pravi vrtlog aktivnosti. A svijetu nevično

BalkanDownload

stvorenje poput mene lako je moglo u strahu ustuknuti pred rafiniranošćutog elegantnog društva da me nije ljubazno posvojila jedna ugledna pratilja,gospođa Pusey od Montrose Courta, nekoć od Haslemerea. Drži da bih semogla pokazati prihvatljivom družicom njezinoj kćeri Jennifer, premda jeJennifer očito predodređena za nešto uzvišenije. Međutim, Jennifer uopćenije u žurbi da ostavi majku, ili me barem njezina majka u to uvjerava, a umeđuvremenu se svi miroljubivo pretvaramo kako će pravi muškarac naićikad dođe vrijeme. Trenutačno muškaraca uopće nema. Osim muža gospođePusey (koji, čini se, nema nikakve druge titule ili naziva budući da mu -kako se prešutno daje na znanje - nisu ni potrebni), prepuštene smo samesebi.

Ona je zapravo najzanimljivija osoba ovdje, premda postoji i lijepa ženasa psom koja također obećava. Njezin je muž, koliko čujem, na nekomvažnom položaju u Bruxellesu. Međutim, još nismo razgovarale. GospođaPusey je, s druge strane, veoma komunikativna, što je zapravo dobro, inačebih ja... (tu je rečenicu prekrižila.)

Divim se gospođi Pusey. Ona je potpuno smirena, izvanrednosamopouzdana žena koja je, kako nagoviješta sa smijehom, naprostonajbolje što je mogla iskoristila ono što joj je dobri Bog dao. Očito imasilnu količinu novca i prilično me zanima da saznam odakle joj. Kad je mojsuprug premješten u Upravu, što je urodilo onim tragičnim odlaskom izHaslemerea, kamo je točno otišao? Čega je njegova Uprava bila uprava?Postoji neka nijansa u vladanju gospođe Pusey, čak i nešto, ako smijemprimijetiti, u izrazu Jenniferina lica, što u meni izaziva sumnju kako je mojsuprug možda bio ona vrsta ljudi koji krčmu nazivaju ugostiteljskimobjektom. Ali očito je znao mudro odlučivali. Osim što je smjestio dio svogaplijena u švicarsku banku, upravo je on shvatio da se ne može izložitiopasnosti Mediterana usred turističke sezone. Naime, da nju ne možeizložiti toj opasnosti. Je li umaknuo s vremena na vrijeme na osamljeničkuekspediciju za kartaški stol? Je li bio tajni član kluba Marbella? Voljela bihda jest, ali nema nikakvih dokaza koji bi to mogli potvrditi.

BalkanDownload

Usput, premda neprestano mislim o gospođi Pusey kao o gospođi,pomaknula sam je malo prema dolje: gospođa Pusey je definitivno žena.»Pravo žensko«, zvao ju je moj suprug. (Ali on je pripadao staroj školi.) Ažena sa psom mora se pomaknuti naviše, prema gospođi, odnosno premadami. Ona, ili bolje reći njezin muž, jednako odsutan, pripadnik je vladajučeklase, premda gospođa Pusey nema neko naročito mišljenje o njegovojplemićkoj tituli.

Gospođa Pusey očito ne trpi Lady X (još joj ne znam ime). Bit ćezanimljivo otkriti zašto.

Ali inače, sad svi imamo imena: gospođa Pusey i Jennifer, dakako, idječak koji donosi doručak je Alain, a dražesna mala plava konobarica začajem je Maryvonne...

Edith odloži pero. Sve je to vrlo lijepo, ovako opširno opisivati gospođuPusey i Jennifer, ali još nije mogla iz sjećanja odagnati uspomenu na onedvije žene, nježno isprepletene dok su je ispraćale do vrata da joj požele lakunoć. Jer tu je postojala ljubav, ljubav između majke i kćeri, i fizički kontakt,urotnički planovi kako biti privlačna, što je sve njoj bilo potpuno nepoznato.Njezina neobična majka, Rosa, ta gruba razočarana žena, bivša ljepotica kojaje tako neuspješno bjesnjela protiv vlastite sudbine i svjesno se, namjernozapuštala, neuredna i puna prezira, rugajući se svojoj blijedoj i šutljivoj kćerikoja je tiho dolazila iz svoje mirisne spavaće sobe i donosila šalice kave, aona ih namjerno prolijevala. I vikala: »Preslaba! Preslaba! Sve ste vipreslabe!« Uzdišući za Bečom, koji ju je znao mladu i blistavu, a ne debelu izapuštenu kakva je bila sada. I oplakujući svoju mrtvu sestru Annu.

Dok je razmišljala o iskričavom šarmu gospođe Pusey, Edith se suočila sbolnim uspomenama. Nisu lijepo starjele, te zanosne sestre Schaffner, njezinamajka, Rosa, njezina tetka, Anna. Podjarmile su srca mnogih studenata kojisu stanovali u sumornom stanu njihove majke dok su pripremali disertacije oKlimtu ili Schnitzleru ili Jugendstilu, ili o svemu zajedno. Ali premda su sesestre udale rano, mlade, uskoro su se gorko razočarale. Oni studenti, tako

BalkanDownload

privlačni dok su bili daleko od zavičaja, odviše su se brzo pretvorili u blageprofesorske tipove. Fakultetske zajednice Readinga, Nottinghama, OhioStatea, Kingstona nisu mogle mnogo ponuditi dvjema tako rafiniranim bečkimkoketama, s njihovim strategijama, njihovom taktikom, hirovitimraspoloženjima, i njihovom neizmjernom željom za osvajanjem. Kad su sesestre ponovno našle, mnogo godina kasnije, zajedno sa svojom sestričnomResi, bilo je to samo da bi jedna drugu nadmašile pričama o jezivoj dosadi, omuževima koji su postali suviše beznačajni da bi ih i dalje zanimali, ojalovim danima koje kao da im je bilo ispod časti nekako ispuniti. Ljutina ifrustracija sijevale su im iz svake pore; u mračnom salonu njihove majke zrakje bio ispunjen razdorom, ružnoćom. To su sad bile krupne žene, okrutnoutegnute u steznike, s loše iscrtanim obrvama i velikim, tvrdim grudima.Natjerale su se u vatreni retrospektivni gnjev, podignuta glasa, prolijevajućikavu iz šalica. »Schrecklich! Schrecklich!«6 vikale su, »Ach, du Schreck!«7

Sedmogodišnja Edith, krijući se iza stolca Grossmame Edith, s olakšanjemje čula očev ključ u vratima i potrčala k njemu, plačući. Bolio ju je brutalanzvuk tih riječi koje nije razumjela. Otac se, naslutivši što se događa, blijedonasmiješio i predložio da pođu u šetnju. Odveo ju je u KunsthistorischesMuseum i pokušao joj tumačiti slike, ali je ona pritisnula mokro crveno lice onjegovu nadlanicu i nije htjela slušati. A kad se čeznutljivo zaustavio predslikom nekih muškaraca koji su ležali nauznak, raširenih ruku i nogu nažitnom polju pod žarkim suncem, ponovno je briznula u plač, i on se sagnuo izagladio joj kosu s čela. Pazi, Edith, rekao je, otirući joj suze rupčićem, potome se poznaje karakter.

A umro je prilično mlad, koju godinu nakon što je navršio pedesetu, njezinjadni mali profesor, i prezira puna Rosa potpuno se slomila bez njega. Nijebilo dana da, sve prljavija i sve goropadnija, ne obaspe pogrdama njegovuuspomenu. Ali kad je i sama nedugo zatim umrla, Edith je pronašla međunjezinim papirima izblijedjeli ostatak nekog pisma na opreznom studentskomnjemačkom svoga oca, nekakav poziv, svrha kojega je sad bila izgubljena, itek je početna rečenica nagoviještala neka ranija, sretnija vremena. Nježnimkosim rukopisom bile su napisane riječi: »Milostiva gospođice, biste li mi

BalkanDownload

iskazali čast...« prije nego što je poderani papir izbrisao ostatak poruke.Edith protrlja oči i ponovno uzme pero u ruke.

Draga moja dušo, nemaš pojma koliko mislim na tebe i čeznem zatobom, i čekam da te ponovno vidim.

To je pomno osušila i odložila u stranu. Zatim je, posegnuvši za fasciklomkoji je sadržavao Pod nestalnim mjesecom, izvukla svoje papire, ponovnopročitala posljednji ulomak i poslušno pognula glavu nad svojomsvakodnevnom zadaćom maštanja i zamagljivanja.

BalkanDownload

4 .

- Mislim da imate obožavatelja - reče gospođa Pusey, s vedrimosmijehom.

Edith nije ništa odgovorila, niti se, izgleda, to od nje očekivalo, jer segospođa Pusey, u bademasto zelenom lanenom kostimu, sa svojim dnevnimbiserima oko vrata, već okrenula od nje da pozove Maryvonne: tražilo se jošvruće vode.

Edith je, izronivši omamljena i ispijena iz svoje sobe, nakon nekoliko satiprovedenih s Pod nestalnim mjesecom, zatekla salon prazan s iznimkomMme de Bonneuil, koja je čitala vrlo male djeliće Gazette de Lausanne krozpovećalo. Gusta, topla tišina prostorije nagoviještala je da je prekasno zaobjed, a prerano za čaj. Prešla je predvorje, još uvijek blago ošamućenanakon naporna posla, i ponovno zakoračila kroz okretna vrata u popodnetakve zrele ljepote da se pitala kako joj se uopće moglo dogoditi da ga neprimijeti. Jesensko sunce, mekano kao med, zlatilo je jezero; bijeli parobrodnečujno je klizio u smjeru Ouchyja: a do nogu, na pjeskovitom putetjku,opazila je zeleni ježoliki oblik kestena raspuknutog tako da se otkrivao smeđisjaj ploda.

Kavana zamagljenih prozora, sada prozirnih i okupanih popodnevnimsvjetlom, bila je gotovo prazna. Sjedeći za tihim stolom, Edith načas sklopioči u zraci sunčanog svjetla i osjeti nepatvoren užitak. Vrijeme se rastapalo;osjeti se širili. Pila je kavu, i dalje previše ispunjena posrednim čuvstvima dabi jela, a onda se zavalila u stolcu, ponovno zatvorenih očiju, uživajući unagradi odmora nakon svojih mračnih i nezamjetljivih napora. Kad je otvorilaoči, ugledala je neobičan prizor žene sa psom, daleko, na obali jezera, kakose saginje i ponovno odmata svoje dugačko, usko tijelo, izbacujući s vremenana vrijeme vitku ruku uz čudnovati krik: »Kiki! Kiki!«, jedva čujan krozprozore, dok je psić, zaboravivši svoju neurotičnu narav, jurio za granama. Taosamljena ženina energija, neukroćena neobičnost i usredotočenost njezinihkretnji skrenuli su Edithino raspoloženje prema prijašnjem oprezu, te se

BalkanDownload

vratila u hotel istim putem kojim je došla, ponovno u sumornost svogaizgnanstva.

Servirali su čaj i, na Edithino iznenađenje, servirali su ga nizu ljudi kojenikad dotad nije vidjela. Više mladih konobara nego što je ranije primijetilabilo je zaposleno oko stolova punih muškaraca, izvrsno raspoloženih, živozaokupljenih srdačnim razgovorom; jedan ili dvojica podigli su pogled kad jeprolazila, zatim se opet vratili važnijoj temi posla koji ih je ovamo doveo, skonferencije u Ženevi, na posljednji neslužbeni sastanak prije nego što svakiode svojim putem. Prvi put je Edith postala svjesna hotela kao gustonaseljenog organizma, s poslužiteljima koji miruju dok ih neka odgovarajućaprilika ne pozove da se pojave, ozbiljni i revni, u određeno vrijeme. To jevrijeme, čini se, upravo nastupilo. M. Huber, za recepcijom, ometajući svogzeta, smiješio se, kimao glavom i predlagao komplicirane promjene jelovnikaza večeru.

U taj je živahan prizor, diskretno nabirući nos zbog neuobičajenog vonjadima od cigareta, naišla gospođa Pusey, sa zakašnjenjem kao obično, i moždapomalo umorna nakon dana koji nije urodio potrebnom količinom kupljenihartikala. Tražile su određenu vrstu bluze, s toledo vezom, objasnila je Edith,koju kao da je neka magnetska sila odvukla od njezina stola k stolu gospođePusey, ali vrlo su se razočarale. Ženica koja je nekoć radila te bluze naprostoje nestala, a da ih ni na koji način nije obavijestila, premda je vrlo dobroznala da gospođa Pusey i Jennifer dolaze ovamo svake godine i uvijeknaručuju znatne količine. I, osim toga, šalju joj čestitke za Božić. - Ali eto,što da vam kažem - reče gospođa Pusey. - Starinski način usluge se izgubio,čak i u Švicarskoj. Ovo više nije moj svijet. - Blijedo se nasmiješila. - Ne,sve se promijenilo, i to ne nabolje. Ali jedno nikad neću učiniti, a to je snizitisvoja mjerila. Oduvijek sam težila samo najboljemu. To je valjda stvarinstinkta. Kao što je moj suprug imao običaj reći, samo je najbolje dovoljnodobro.

- Mamice - poviče Jennifer strastveno. - Ti jesi ono najbolje.Zgrabila je majku za ruku i oba para očiju poprimiše bodar, vlažan sjaj

BalkanDownload

nedavno ucviljenih, i premda je ta ucviljenost bila izazvana nelojalnošćustručnjaka za Toledo, razmišljala je Edith, nije im mogla ponuditi gotovonikakvu utjehu. Dok je ta, za nju neobična, veza između majke i kćeriponovno izbijala na vidjelo, ona je proučavala Jennifer, koja joj se uvijekčinila bezizražajnom poput slijepog prozora, premda su joj sve kretnje bileenergične, a sve upadice naglašene. Jennifer je, morala je priznati, bilaprekrasan primjerak, prirodna potvrda brige svoje majke. Njezino veliko,svijetlo lice, na kojem su možda preoskudno bile raspoređene prilično sitnecrte, blistalo je rumenim zdravljem naivnog djeteta. Sve je na njoj sjalo.Svijetle modre oči, pravilni, pomalo uvučeni zubi, besprijekorna put, sve je tozračilo različitim vrstama blistavila: plava joj je kosa, uza sve ostalo,izgledala gotovo prašno. Prilično punašno, neizvještačeno tijelo bilo je, kakoje uočila Edith, istaknuto odjećom koja je bila daleko od neizvještačene imožda pretijesna; Jennifer je uspjela stvoriti dojam kao da je sve svojeodjevne predmete malo prerasla. Sve je na njoj bilo skupocjeno, koliko godje to novac njezine majke omogućavao, ali u drukčijem stilu od pomneelegancije gospođe Pusey. U svojim mornarsko modrim hlačama i poneštopretijesnom bijelom puloveru, Jennifer je zračila nekakvim drskim šarmom.Edith se pitala koliko joj je godina. Izgledala je vrlo mlada, kao i gospođaPusey, ali na neki neodrediv način obje su bile zastarjele. Gotovo suneprestano spominjale prošla vremena, vremena obasjana luksuzom, srećom,uspjehom, pouzdanjem i sigurnošću, vremena koja su njihovoj sugovornicinužno bila daleka i tajnovita. Edith je pomislila kako će razgovori sPuseyjevima vjerojatno uvijek biti silno jednostrani. One su nametale svojuprošlost isto kao i svoju sadašnjost, i od ostalih se na neki način očekivalo daim se pokore. Nisu uopće tražile nikakvih obavijesti: kad su se jednomuvjerile da je Edith sama, rekvirirale su je, i to ne tek iz dobronamjernostinego i iz koristi, dokaz, po Edithinu sudu, rafiniranog razmišljanja. A budućida je većina rečenica gospođe Pusey započinjala s »naravno«, nametale suokvire smirenog samopouzdanja koje je na neki način priječilo svaki pokušajizražavanja nekog drukčijeg mišljenja. Edith je sve to zabavljalo i divnoodmaralo: najmanje je od svega željela govoriti o sebi. Ne, to ne. Ipak je

BalkanDownload

morala sama sebi priznati kako je pomalo uznemiruje Jenniferino vedro aliuporno odbijanje bilo kakve uzajamnosti. Napokon, pomislila je, mi smogotovo istih godina, premda je ona nekoliko godina mlađa. Možda ima,koliko? Trideset dvije? Trideset tri? Možda trideset četiri? A ipak pripadasvojoj majci, kao da je njezina majka naglavce bačena u neki bezobzirni ilicemjerni svijet, a Jenniferina je dužnost da je od njega štiti. Što Jennifer otome misli, vjerojatno će otkriti samo malobrojni, pomisli Edith promatrajući,dok je gospođa Pusey govorila, Jenniferin nepromijenjeni smiješak.

U toj ju je fazi razmatranja uznemirio ugodan muški glas riječima: -Nemojte ovo izgubiti - dodajući joj bilježnicu koja joj je zacijelo neopaziceskliznula s krila dok je motrila Jennifer. Trgnula se i pogledavši uvis vidjelavisokog muškarca u sivom odijelu kako joj se smiješi. Promrmljala je nešto uznak zahvalnosti, i očekivala da on ode: zaista ga nije mogla pozvati dasjedne k njima. Ali on upita: - Jeste li vi pisac? - glasom u kojem se osjećaotek prizvuk smiješka. Kao da zna, pomisli Edith, ponešto zbunjena, premdanitko nije mogao ozbiljno očekivati da će naići na pisca na ovakvom mjestu.Ili se bar nadala da nije. Rastreseno se nasmiješila, u namjeri da odvratidaljnja pitanja, i on se, i dalje s nagovještajem smiješka na licu, odmaknuo ipošao za svojim prijateljima ili kolegama, dalje od stolova s čajem, na svježzrak.

- Čini se da imate obožavatelja - reče gospođa Pusey. A kad je stiglavruća voda, doda: - Bacio je na vas oko čim ste ušli. Odmah sam primijetila.-Govorila je nestašno, ali pogled iza poluspuštenih kapaka davao je na znanjekako je ovo samo još jedan dodatak razočaranjima toga dana. Jenniferinsmiješak, primijeti Edith, kao da se zaledio na njezinom licu.

Bilo je vrijeme da se popnu u sobe i presvuku, a ipak su još oklijevale.Edith osjeti kako je neka vrsta lojalnosti sili da dvori gospođu Pusey, premdajoj zapravo nije bilo posve jasno odakle potreba za tom odanošću. Njihova ješutnja bila ispunjena razmišljanjem; neće bili nikakvih pokušaja povjeravanja,ni s jedne strane. Upravo ono što sam htjela, podsjeti se Edith, ali tada osjetiiznenadnu čežnju da razgovara s Davidom: to prodiranje muškarca u njezin

BalkanDownload

svijet, ma kako parodično, urodilo je bolnim buđenjem njezine čežnje.Pogledala je na sat, tjeskobno preračunavajući vrijeme: ako sad odjuri gore,mogla bi ga upravo uhvatiti prije nego što ode. U odajama, pomisli, s oštrimbolom ljubavi i straha.

- Moram se vratiti u odaje - bile su prve riječi koje ga je svjesno čulagovoriti i dojmila je se njihova tajnovitost. Prevrtala je tu čudnovatu rečenicuu mislima, dočaravajući u duhu vidike dvorišta s tihim vodoskocima išutljivim slugama u prozirnim hlačama koji donose šerbet. Ili možda velikedivane u bijelo okrečenim kućama zaštićenim zatvorenim kapcima od vrućinepopodneva, neku snenu, toplu dokolicu, nadahnutu Delacroixom. Ili ozbiljnetrgovce, koji prebiru jantarne brojanice u kavanicama ispod razine pločnika,opijumske jazbine, turske kupke. Opločeni hamam, sa zidovima po kojimasvjetlucaju odrazi od vode. Mir.

- Čime se bavite? - upitala je, široko rastvorenih očiju pred tom vizijom,zagledana nekamo u daljinu.

- Ja sam dražbovatelj - odgovorio je. - A onda je nastupila kratka šutnja.Upoznali su se na jednoj od iritantnih zabavica njezine prijateljice PenelopeMilne. - Piće prije objeda iduće nedjelje - javio se neumoljiv glas prekotelefona. - I molim te, nemoj me iznevjeriti. Možeš raditi popodne, ako hoćeš.Ja ti ne priječim.

Ali priječiš mi, pomislila je Edith. Budući da si preškrta da ponudiš bilokakvu hranu i budući da ja ne volim objedovati u pola tri ili kad se većvratim kući s užasnom glavoboljom, moj je dan uspješno upropašten. - APenelope se tako čudnovato odnosila prema mogućnosti da nekome ponudihranu; držala je to nekom vrstom nedolične podložnosti. Njezino se društvomoglo kupiti samo pomoću starih i časnih sredstava, cvijećem, ulaznicama zakazalište i intimnim večerama u najboljim restoranima, u čemu je bila praviznalac. Za Penclopu, muškarci su bili pobjeda, atribut, ali u biti neprijatelji:pripadali su vrsti kojoj se nikad ne smije dodijeliti više od one količinevremena i pozornosti koju po njezinom mišljenju zaslužuju. Njezin je ton smuškarcima bio koketan, podrugljiv, nikad ozbiljan: propagirala je poželjnost

BalkanDownload

brzih ljubavnih veza, brzo konzumiranih, s radosnim izostankom angažmana sobje strane. Činilo se da se posebno ponosi neprekinutim slijedom imena.Bila je, Edithi je to bilo jasno, stručnjak u lovu na seksualne užitke. Aistodobno, kao stalni kontrapunkt, postojala je sklonost da vrlo izražajnouzdiše nad Edithinim nezanimljivim životom i očito je vjerovala kako je Edithosuđena da samo piše o onim užicima koje joj je zbilja uskratila. Bila ješiroke ruke s ponudama da predstavi Edith različitim bijelim udovcima izsvoje okoline - »mojim odbačenima« - kako ih je u smijehu nazivala - ipomalo uvrijeđena kad se Edith ispričavala kako zaista nije ni za kakvodruštvo dok radi na knjizi. Edith je znala da bi za Penelopu bio velik užitakaranžirati sastanak kojemu bi i sama bila nazočna; ona bi upravljala Edithinimpostupcima, s mnogim obijesnim primjedbama na vlastite uspjehe s prijaznimkandidatom; ona bi ih čak otpratila s dogovorenog mjesta u neki restoran, posvom izboru, šapnula bi nešto u uho odbačenoga, i tada kazala Edith: -Nazvat ću te ujutro. - A ipak je smatrala muškarce prezira vrijednim spolom ioči bi joj zaiskrile kad bi prepričavala priče o osvajanjima na različitimsastancima odbora, koji su tvorili bitan dio njezina društvenog života. - Tajužasni mali čovjek - kazala bi svisoka o nekome tko nije znao pravila njezineigre.

Bila je naočita žena od četrdeset pet godina, i to će još mnoge godineostati. Nju i Edith vezivao je položaj njihovih kuća, na suprotnim krajevimasićušnog niza, organizacija kućanstva, koja je uključivala perača prozora (nijega se smjelo propustiti; svaka je držala ključeve obiju kuća) i gospođuDempster, njihovu dramatičnu i nepredvidivu dvorkinju. Imale su dogovor daće, razboli li se jedna od njih dvije, druga ići u nabavu i kuhati. Ta potrebajoš nije iskrsnula, ali obje su se osjećale sigurnije. Edith, umorna, zijevajući,iscijeđena nakon svog šutljivog dana, odgurnula bi pisaći stroj, išetala izsvoje kuće i navratila k Penelopi i ne bi imala ništa protiv da je prijateljicaposavjetuje što da obuče za svoj sljedeći izlazak. Penelope, premda nikadnije spominjala sam Edithin posao, gurnula bi je naprijed, kao da je dijete, nasvojim odviše čestim zabavama i kazala: - A naravno da poznajete EdithHope. Ona piše. - Takvo je bilo njihovo prijateljstvo.

BalkanDownload

Baš je te nedjelje Penelope uspjela okupiti prilično brojno društvo i došloje mnogo ljudi koje Edith nije poznavala. Pomirila se s tim da će odstajatisvoju predviđenu količinu vremena (Penelope nije voljela da gosti sjednu),kad joj je u svijest uplovila ona zvučna rečenica. Osvrnuvši se da joj potražiizvor, ugledala je visokog, mršavog muškarca lisičje boje kose koji je upravopružio ruku da zagrabi šaku kikirikija: vidjela je s leđa da je nemiran,nestrpljiv i da ne može dočekati da ode. Bilo kakva izlika bila bi mudobrodošla. Odatle njegova neobična, nevjerojatna primjedba iza koje jeuslijedio, potaknut Penelopinim prosvjedima, izvještaj o nekakvoj zakašnjelojstavci u katalogu koja je zahtijevala da je najhitnije razmotri.

Edith, još uvijek ispunjena svojom vizijom hamama, arapske kavane,mediteranske sijeste, promrmljala je pomalo rastreseno dok se on probijao kvratima: - Možete li mi opisati te odaje?

On ju je promotrio sa znatne visine, niz dugačak nos. - Peterokatnoskladište u Chiltern Street - rekao je.

Tada je podigla oči prema njemu i razmijenili su pogled iz kojega jeoprezno bio uklonjen svaki izražaj. Oborila je oči i on je otišao. Ništa višenije rečeno.

Kasnije, dok je pomagala Penelopi da opere čaše, upitala ju je: - Onajvisoki muškarac, čime se on bavi?

- David Simmonds? Sada vodi obiteljsko poduzeće. Simmonds,dražbovaonica. Preko njih obično idu one velike dražbe u ladanjskimkućama. Sladak je, je li? Uvijek sam mu bila mala slabost, ali u posljednje gaje vrijeme dosta teško uhvatiti. Ah da, raspitivao se za tebe.

- Odakle ga poznaješ? - reče Edith.- Išla sam u školu s njegovom ženom - reče Penelope. - Priscilla. Znaš je.

Već si je deset puta upoznala. Ma znaš, Edith. Visoka, blond, vrlo zgodna.Danas nije mogla doći.

Edith se je vrlo dobro sjećala: visoka, blond, vrlo zgodna. Žena s priličnodrskim izrazom autoriteta, bezobzirnosti. Snažan glas, ispunjen

BalkanDownload

samopouzdanjem. Jednom ju je susrela u odjelu za porculan kod PeteroJonesa i primijetila kako se razmetljivo kreće, vukući za sobom pokorneprodavačice, poput učenice iz viših razreda koja uživa nekakav posebanstatus u školskoj dvorani.

Penelope je skinula plastičnu pregaču s utisnutom reklamom za Guinnessi štipaljkama pričvrstila gumene rukavice na njihovo mjesto. - A sada te,Edith, moram, na žalost, izbaciti. Richard je rekao da će se vratiti i odvestime na objed, tu iza ugla.

Edith je sa svog prozora gledala kako Richard nailazi, kako pohvalnožustro trči niz ulicu. Bodar, pomisli. Živahan. Kvalitetno karirano odijelo kojesasvim malo zateže preko širokih leđa. Žilama prošarana ruka maše. Onazamisli Davida i nehotice se nasmiješi. Sjela je da ga pričeka.

Kad je došao, kao što je i očekivala, dva ili tri sata kasnije, nisu rekliništa, nego su se dugo i uporno gledali. U krevetu, zapali su smjesta u topaozajednički san, zagrljeni, i kad su se probudili, gotovo u isti čas, nasmijali suse od užitka. Poslije toga, činilo joj se kao da znade sve o njemu; jedino jeotkriće bio njegov divan i trajan apetit. Počela je paziti da joj kuća uvijekbude puna hrane.

Bili su razumni ljudi. Nitko nije smio nastradati. Ponosila se time da ništane odaje, tako da on nikad nije saznao za njezine puste nedjelje, dugačke,nezanimljive večeri, izlete odgođene u posljednji trenutak. Psujući u sebi,dok je spremao prtljagu u kola za dugačko putovanje kući iz Suffolka, nakonjoš jednog bučnog i neskladnog vikenda, mislio je na njezinu malu kuću, snjezinom osebujnom tišinom, zelenu polutminu njezina salona. A ona je,prerano u krevetu, mislila na njega s njegovom obitelji, njihovim navikama,njihovim svađama, njihovim užicima. Na njegovu djecu.

I misleći o tome još jednom u Hotelu du Lac, osjetila je bol u grlu koja jeprethodila suzama (ali ona ih je znala tako dobro sakriti) i, promrmljavši nekuispriku gospođi Pusey, napravila je korak bez presedana, napustivši salonprije nje. Neće nikomu telefonirati. Napokon, iako možda više nije unemilosti, ipak mora dokraja proći razdoblje kušnje.

BalkanDownload

Suze koje su kapale iz njezinih lijepih, svijetlih očiju kao da su jojizoštrile vid. Kad je, kojih dva sata kasnije, sjela za večeru, bila je svjesna dasu svjetla jača, da je soba oživjela popunjena ljudima, da su stolovi zauzeti.Bilo je ugodno, nakon tolikih dana u ovom gymeceumu, vidjeti muškarce kojisu unijeli život u tu prostoriju, vidjeti kako konobari hitaju na njihovuzapovijed. Muškarac u sivom, koji je ranije podigao bilježnicu, napola jeustao kad je ona sjela za svoj stol, kimnuo glavom, a tada je posvetio punupozornost uklanjanju glavne kosti iz svoje ribe. Žena sa psom izgledala ječudesno u lepršavoj cvjetastoj haljini od šifona, uskih naramenica svezanih udvije sićušne mašnice na lijepim kostima bijelih ramena. Edith je osjetilazahvalnost što može uživati u toplini, hrani, u usluzi: bila je veoma umorna ipomislila je da će te noći čvrsto spavati.

Gospođa Pusey, u crnom sifonu, oklijevala je na vratima, kao da jesvladana uzbuđenjem i zapravo se ne usuđuje otići bez pratnje do svog stola,dok je Jennifer krotko stajala iza nje. Tek kad je M. Huber prišao i galantnojoj ponudio ruku, lice se gospođe Pusey raširilo u smiješak i dopustila je dabude odvedena. Žena sa psom prezirno je frknula, što je gospođa Puseyodlučila ne čuti.

Edith je, iznova anonimna i prihvaćajući svoju anonimnost, izišlaprimjereno neupadljivo. I dok je sjedila u pustom salonu, došavši prva izblagovaonice, osjetila je kako je njezino krhko dostojanstvo pod strašnimpritiskom i kako bi moglo svaki čas podleći s obzirom na prijašnju tugu.Pijanist, koji je sjeo za klavir, kratko joj je kimnuo glavom. Ona je uzvratilakimanjem i pomislila kako su joj ograničena postala izražajna sredstva:kimnuti glavom pijanistu ili Mme de Bonneuil, slušati gospođu Pusey, služitise prerušenim glasom u romanu koji piše i, uza sve to, čekati na glas kojiostaje nijem i ne biti u prilici da čuje bilo što što bi joj nešto značilo.Strahovite implikacije takva stanja natjerale su je da trepne očima i da sezakune da će biti hrabra, da će se bolje snalaziti, da neće popustiti. Ali to nijebilo lako.

Dok je ispijala kavu u salonu. Edith se osjetila pročišćenom od svoje boli,

BalkanDownload

poslušnom i djetinjastom, kao u tolikim brojnim prilikama koje su sezaledaleko u magle djetinjstva, možda do onda kad je posjetila KunsthistorischesMuseum s ocem. I s djetinjom željom da ugodi, krenula je, kad je dobilaznak, da se pridruži Puseyjevima za njihovim stolom. Muškarac u sivomsmjestio se u blizini, i premda se pretvarao da čita novine, gotovo je uočljivoslušao njihov razgovor. Možda je detektiv, pomisli Edith, bez pravog interesa.

- Znate, dušo - reče gospođa Pusey pošto je dotjerala lice i primilakomplimente na račun svoje vanjštine. - Vi me na nekoga podsjećate. Vašelice mi je vrlo poznato. Ma tko bi to mogao biti?

- Virginia Woolf? - predloži Edith, kao uvijek u takvim prilikama.Gospođa Pusey nije se na to osvrtala. - Sjetit ću se za koji čas - reče. -

Vas dvije djevojke možete među sobom popričati. - I ona uhvati palcem ikažiprstom desne ruke korijen nosa, a lice joj poprimi tako silno ozbiljanizraz da je Jennifer, uvijek na oprezu, prestala slušati što Edith govori iusredotočila svu svoju pozornost na majku; Edith se zavalila u naslonjač islušala klavirista, koga su svi ostali ignorirali, dok nije postala svjesnaJenniferina lica koje se pojavilo u njezinom vidnom polju. - Mama kaže da bihtjela gledati televiziju, pa ćemo otići gore. - Edith se okrenula premanjezinoj majci i promatrala onaj uvijek težak prijelaz iz sjedećeg u uspravanpoložaj. I opet se upitala koliko joj je zapravo godina.

Na vratima se gospođa Pusey teatralno okrenula i rekla: - Sjetila sam se!Sjetila sam se na koga me Edith podsjeća!

Edith je primijetila kako je lagani grč stegnuo leđa muškarca u sivome, jošuvijek zaklonjenog novinama.

- Na princezu Annu! - povikala je gospođa Pusey. - Znala sam da ću sesjetiti. Na princezu Annu!

BalkanDownload

5 .

Ali nije bilo lako usnuli te noći, Između nepovezanih snova, na filmskomekranu u Edithinoj glavi promicale su kratke audio-vizualne poruke koje ćekasnije morati dešifrirati. Fini članci, neočekivane večernje cipele muškarcau sivom. Njegova odluka, u nekoj zaboravljenoj fazi, da složi oneneuvjerljive novine, ustane, malo se protegne i pođe za svojim kolegom uaperitiv bar. Neuobičajeni zvuci veselosti koji su se jasno čuli, čak i prekocijele širine salona, iz smjera bara. Izlazak iz bara, jedan sat kasnije, žene sapsom, nemoćne od smijeha i pomalo razbarušene, ruku pod ruku smuškarcem u sivom i njegovim prijateljem. Kikijeva sićušna glavica turobnopodignuta zbog tog otpadništva, njegovo okruglasto tijelo u pokušaju da jojprepriječi put. Blago rječkanje između M. Hubera i njegova zeta oko togprizora. Uznemireno povlačenje pijanista. Njegov pomirljiv smiješak na svestrane, na koji je samo Mme de Bonneuil odgovorila lakim kimanjem.

Ta je informacija po mnogočemu ostala nejasna. Nije bila sigurna je lizaista ostala dolje da bi bila svjedokom tih prizora koji su joj navirali usjećanju ili ih je, u nekom hiperaktivnom kutku mozga, izmislila. Bila jesvjesna da joj je noć poremećena, da je jedina alternativa buđenju podnijetijoš više ovih čudnovatih sekvenci, napola sna, napola sjećanja. Sve jeizgledalo tako živo, tako nabijeno značenjem. Ali značenje je ostalo skriveno.Nelagodno se protegnula, sužanj svog nemirnog sna. Negdje, na nekoj razinisvijesti, čula je kako su se zatvorila neka vrata.

Kad se probudila, znatno kasnije nego obično, probudila se s onimprastarim i ubitačnim predosjećajem da će joj dan biti potpuno promašen.Rastrgana noć priskrbila joj je glavobolju i instinktivno sustezanje i od hranei od društva. Najsitniji šumovi kao da su bili uvećani: netko je energičnovozio kolica s priborom po hodniku, a visoki glasovi sobarica zvučali sunesnosno prodorno. Dok se kupala, pri čemu se osjećala nezgrapnom poputinvalida, strogo je sebi nametala režim razboritosti. Depresija prijeti i valja jepreduhitriti. Pisanje ne dolazi u obzir. Samo mirno, bez napora i nervoze,

BalkanDownload

savjetovala je samu sebe: nemoj razmišljati. Zatvori sva vrata.Odgrnuti zastori otkrili su još jedan prekrasan dan, i planina, sa svojim

tankim šavovima snijega, činila se tek nekoliko metara daleko. Promet kaoda je trenutačno bio zaustavljen; odvijala se nekakva drukčija aktivnost. Vani,u vrtu, konobari u čistim bijelim kaputićima stavljali su male stolce i stolićepod stakleni krov terase i upravo su raspravljali je li uputno navućinarančaste rolete kako bi se ublažila vrućina sunca, već osjetna kroz staklo.Negdje u daljini odjeknulo je bezvučno zvono. Nedjelja, pomisli onaiznenađeno.

Pojavila se potreba za planom za slučaj nepredviđenih okolnosti, planomza kakve je postala pravi stručnjak. Možda bi mogla naprosto sjediti nasuncu i čitati. Nije vjerojatno da će joj tko smetati. Planovi za slučajnepredviđenih okolnosti nedvojbeno su se u tom trenutku dovršavali udrugim sobama: zamišljala je te razgovore. Gospođa Pusey i Jennifer moždanaručuju kola da ih nekamo odvezu; zamišljala je turističku vožnju polijepom krajoliku koja kulminira biranim objedom. Muškarci iz Ženeveokupit će se za nekakav izlet, možda preko jezera, u Evian. Mme de Bonneuilbit će jedna od rijetkih koja će ostati i šutke čitati, kao obično. Visokamršava ljepotica sa psom nikad nije bila vidljiva tijekom dana i bilo jenemoguće zamisliti da radi išta drugo osim da jede sladoled i puši, kao dijetekoje je dobilo dopuštenje za izlazak iz internata. Edith je držala posvevjerojatnim da će cijeli dan biti prepuštena sama sebi, mogućnost kojoj segotovo veselila. Zaokupljena svojom izmišljenom fabulom, kojoj je glavnasvrha bila da od sebe udalji sve one odviše stvarne okolnosti kojima nijemogla upravljati, osjećala je zamor koji kao da je isključivao svakooduševljenje, svaku inicijativu, svako opuštanje. Morat će joj priskočiti upomoć lijepa književnost, predano utočište svih koji se nelagodno osjećaju,ali izbor knjige predstavljao je stanovitu poteškoću jer je, dok piše, moglačitati samo nešto što je već ranije pročitala, a u svom stanju iscrpljenosti, ugrozničavom uzbuđenju, nevidljivom golom oku, bila je sklona učinitineprepoznatljivim čak i nešto vrlo poznato. Riječi bi se izvrtale: »proza« bi,na primjer, postajala »groza«.

BalkanDownload

Užasno se bojala da ne izvrne u besmislicu nešto što joj je vrlo dragocjenoi, na svoju veliku žalost, diskvalificirala Henryja Jamesa. Ništa preveliko nebi odgovaralo, ništa premalo ne bi bilo dovoljno. U svakom slučaju, njezinaje pozornost bila rascjepkana. Na kraju je uzela zbirku kratkih priča, onutako krasno nazvanu Ces plaisirs, qu’on nomme, à la légère, physiques.Nadala se da će joj Colette, ta stara lukava lija, pomoći da preživi.

Tišina je vladala na terasi, premda nije hila prazna. Na jednom je krajusjedila Mme de Bonneuil, u bež haljini s kaputićem, malo zaprljanim naprsima, i zgužvanom bež šeširu. Štapa zabodena između nogu, netremice jepromatrala cestu, dok je velika smeđa torba stajala u pripravnosti na stolukraj nje. Na drugom kraju, potpuno tiha, ispružena na ležaljci i nepomična izavelikih tamnih naočala, ležala je žena sa psom.

Prekrasan je dan krio u sebi sjeme vlastite krhkosti; bio je to posljednjidan ljeta. Sunce je žarilo iz vedrog modrog neba: astre i georgine stajale sunepomično na jasnom svjetlu, svjetlu bez blještavila, bez sjaja. Stabla su većizgubila tamnu tešku krošnju jednog po svemu iznimnog kolovoza i ranogrujna, i bila su još ganutljivija zbog suhoće požutjelih listova koji bipovremeno nečujno dolepršali na zemlju. Izišavši iz salona, M. Huber je sužitkom protrljao ruke. Danas će biti mnogo namjernika za objed i za čaj. Alitrenutačno je sve bilo mirno. Nitko nije govorio. Samo su kesteni koji biponekad pali sa stabla prekidali tišinu.

Muškarac u sivom, danas odjeven u nešto svjetlije i još elegantnije,držeći, što je Edith s veseljem uočila, panama šešir u ruci, izišao je u vrt ipromotrio mjesto događanja. Zapazivši ženu sa psom, prišao joj je, nagnuo senad njezino nauznak ispruženo tijelo i očito postavio nekakvo šaljivo pitanje:veoma bijela podlaktica i dugačka mlitava ruka lagano su se podigle u znakodgovora. Kimnuvši u smjeru Edith kao i Mme de Bonneuil, muškarac usivom krenuo je za svojim poslom, i opet s onim povremenim i tajnovitimsmiješkom na licu.

Kad je zamaknuo za ugao, žena sa psom naglo se uspravila, nagnula premaEdith i uzbuđeno prošaptala: - Čujte! Čujte! Oprostite, ali ne znam vam ime.

BalkanDownload

Hoćete li mi učiniti uslugu i sjesti kraj mene? Ne želim da mi taj čovjekdanas opet prilazi, a naprosto ga se ne mogu otresti a da ne priredim scenu,što uostalom možda još i hoću, vjerujte mi.

Poslušno, i tek s tračkom blagog žaljenja, Edith zatvori knjigu i kreneterasom te se smjesti na mali stolac uz uzglavlje ležaljke. Kakav divan mirandan, pomisli. Ah, ništa. Barem nema onoga psa.

- Monica - reče žena, pružajući usku ruku bez kostiju.- Edith - reče Edith, oprezno je stisnuvši. Bolje je ne angažirati se previše,

reče sama sebi.- Zanimalo me tko ste - reče Monica. - Neprestano želim s vama

razgovarati, ali uvijek ste s mamom Pusey, a nju ne mogu živu smisliti.- Gdje je ona? - upita Edith, poželjevši da njezina sugovornica malo spusti

glas. Napola je očekivala da se gospođa Pusey utjelovi kraj njih, odjevena ubijeli teški srednjovjekovni svileni brokat, mistična, čudesna, da biuspostavila vlastito shvaćanje reda i hijerarhije i da bi svečano najavilapočetak zakonitih dnevnih razonoda.

- Bog zna. Ako ništa drugo, danas sigurno ne mogu kupovati gaće. Oh,pardon, molim vas. Lingerie. - Ona izgovori riječ s pretjeranim francuskimnaglaskom. - Premda bi njoj bilo slično da nekoga probudi i natjera ih daotvore dućan, samo zato što ona slučajno ima par tisuća franaka viška prisebi.

- Zaista, čini se da je posrijedi velik novac - promrmlja Edith, u nadi da jojglas zvuči neutralno. Ovako se zacijelo osjeća posluga, pomisli, kad ogovarau služinskom prizemlju.

- Valjaju se u njemu - reče njezina sugovornica. - Trgovina, naravno. Dragitatica ostavio je cijelu gomilu. Vino - dodala je, kao odgovor na Edithinuznatiželju. - Bio je uvoznik šerija. A što je najsmješnije, njegova mila ženicane može smisliti šeri. Ona voli samo šampanjac. Uostalom, tko ga ne voli?

Edith zadrhti, sjetivši se posljednjeg puta kad je pila šampanjac.

BalkanDownload

- Nije vam dobro? - upita Monica.Umorna sam, pomisli Edith. Moram biti oprezna. Neću se valjda

povjeravati toj lijenoj i luksuznoj ženi, koju bi to ionako gnjavilo. Ovdje setraži isključivo lagana konverzacija.

- Ne, izvrsno sam – reče. - Ali gdje je Kiki?Monikino se lice snuždi. - U nemilosti. Zaključan u kupaonici. Znate, ne

možete očekivati da se tako mali pas ponaša onako lijepo kao što bi seponašao kad je u poznatoj sredini. A Švicarci ne podnose pse. Zbog toga ijesu tako nemogući.

- Jeste li već dugo ovdje? - upita Edith.- Beskrajno dugo - uzdahne Monica. - Ovdje sam zbog zdravlja.- Oh, baš mi je žao. Bolesni ste?- Ne - odvrati Monica. - Čujte, hoćete da popijemo kavu? - Ona

zapovjedničkim pokretom ruke pozove konobara iz sjene.- Baš je lijepo kad čovjek ima s kim popričati - reče. Činilo se da joj se sa

svakim trenutkom vraća neka davno izgubljena živost, pa kad je kava stigla,nalijevala ju je širokogrudno i nehajno, premda je iz svoje šalice otpila samojedan gutljaj i gotovo istog časa pripalila neizmjerno dugačku cigaretuupaljačem koji je liznuo plamičkom od pet centimetara. Sve je na njojizgledalo pretjerano: visina, duljina neobičnih prstiju, veoma sonoran glas,goleme oči boje ostrige, danas sasvim malo, kako je Edith primijetila,zakrvavljene iza tamnih naočala. Živčani slom, zaključi. Smrt bliske osobe.Postupaj oprezno.

Monica kimne u smjeru cigarete. - Zabranjeno, naravno. Stroge upute. Ah,nek’ idu k vragu! - Duboko je uvukla dim, kao da se priprema zaroniti uvelike vodene dubine. Poslije nekoliko sekundi dva perca dima izroniše izsavršenih nosnica. Flek na plućima, pomisli Edith, korigirajući se. I kako jeprekrasna! Dosad to nisam uočila.

Zvuk kotača na šljunku natjerao ih je da okrenu glavu. Mme de Bonneuil,

BalkanDownload

lica kao u mopsića zgužvana u smiješak, s mukom se pokušavala osoviti nanoge. Automobilska su se vrata zalupila i jedan je muškarac žustro ušao uvrt, a za njim je hodala žena u crvenoj haljini, zabadajući visoke pete sandalau tratinu. - Eh bien, maman!8 - poviče muškarac s lažnom veselošću.Izmijenili su poljupce.

- Jadna stara kokoš - reče Monica, za nijansu tišim glasom. - Živi za togsina. Sve bi za njega učinila. A on je posjećuje jedanput mjesečno, izveze jeautomobilom, doveze je natrag i zaboravi.

- Zašto je ona ovdje? - upita Edith.Monica slegne ramenima. - To je njegova ideja. Smatra da se previše

seljački ponaša da bi joj se dopustilo da živi pod istim krovom kao onanjegova užasna žena, koja je, usput rečeno, počela svoju karijeru kao frizerkaprije nego je ćopila prvog muža. Ovaj joj je drugi. Mme de Bonneuil imala jeprekrasnu kuću blizu francuske granice: usput rečeno, ona je iz vrlo dobreobitelji. Naravno, snaha želi kuću samo za sebe. Zato je stara jadnica moralaotići. Ne trpi snahu, jasno. Prezire je. Posve opravdano. Živi ovdje zato štone može podnijeti da gleda kako joj je sin nesretan.

- Kako vi sve to znate? - upita Edith, zapanjena i impresionirana.- Rekla mi je - reče Monica, uvlačeći dim nove cigarete.- Nikad je nisam čula progovoriti ni jednu jedinu riječ - reče Edith

zamišljeno.- Pa, njoj je to teško. - Na Edithin upitni pogled, Monica odvrati: - Gluha

je kao top. Kakav život.Gledali su kako muškarac i žena manevriraju s Mme de Bonneuil,

smještajući je na stražnje sjedalo automobila. Zaista, par za osudu, pomisliEdith. Muškarac je bio krupne građe, crnomanjast, s tamnim naočalama.Izgledao je kao krupje koji nastupa dužnost tek uvečer, Žena je bila mnogomlađa, crnokosa, razbludnih oblina, skupocjena. Ona će se ponovno udavati,pomisli Edith kad je automobil odjurio. Onda će se Mme de Bonneuil moždamoći vratiti kući. Ali to se nije činilo vjerojatnim.

BalkanDownload

Monica, razmišljala je ona kasnije dok su polako šetkale uz obalu jezera,znade kudikamo više od mene; točno je da je nalik na sfingu. Jutro je prošloposve ugodno u njezinu društvu. Ali zbunjivala ju je što inzistira da navrate ukavanu na još kave i kolača. - Pa skoro će ručak - pobunila se. Načas jeMonikinim licem preletio neki neiskren izraz. - Oh, ma hajdemo - preklinjalaje. - Danas je nedjelja. Već mi se smučila ona grozna riba.

Promatrajući Moniku kako zabada odlučnu vilicu u eclair, Edith pomisli,sa stanovitom poniznošću, kako zapravo ništa ne zna o ljudskoj prirodi.Umjela je izmisliti likove, ali nije umjela dešifrirati one iz zbiljskog života.Za vođenje života bio joj je potreban tumač. A ta je žena ugodna, uistinu vrlougodna. Premda, to je i njoj bilo očito, kadra izazvati razdor. M. Huber senamrštio kad ju je vidio kako skreće prema kavani, s Edith za petama.

- Ona koju nikako ne mogu pročitati - reče Edith bezočno, kad se Monicazavalila i stala pohlepno uvlačiti dim još jedne cigarete - jest Jennifer.

Monikine lijepe ovalne oči odjednom postadoše posve bezizražajne.- Jennifer - izgovori ona. - I nakon male stanke: - Jennifer se, uvjeravam

vas, čita kao knjiga.Edith, pogledavši na sat, primijeti da je već skoro jedan pa reče energično:

- Moramo ići. - Monikino se lice izduži u uobičajen izraz tvrdoglave nujnosti.Molim, bez dramatiziranja, pomisli Edith. - Hajde - reče, ispruživši ruku, dokje Monica sjedila nepomična, pogrbljenih ramena. -Mnogo ste ljepši kad sesmiješite. I tako je prekrasan dan. Zar ne biste pošli sa mnom pješice dohotela? - Polako, nevoljko, Monica dopusti da bude odvedena do vrata, sasitnim smiješkom koji je zastao u zametku. Nešto je tu zagonetno, pomisliEdith.

Kad su se vratili u Hotel da Lac, zatekli su gospođu Pusey i Jennifer naterasi s neznancem u panama šeširu. Boca šampanjca bila je zavaljena uvjedrici na stolu.

- Evo je - reče gospođa Pusey zvonkim glasom. - Dođite sjesti k nama,dušo. Tražili smo vas. - Nije uopće obraćala pozornost na Moniku, koja je

BalkanDownload

naškubila usne, nataknula naočale i s prezirnim se izrazom lica bacila nasvoju ležaljku.

Edith je, ljuta u ime svoje nove prijateljice, oklijevala, ali izbavili su jekonobari koji su se pojavili na vratima s ubrusima prebačenima preko ruke.Gospođa Pusey (koja je zaista bila u bjelini) ugleda ih i usredotoči se naproces postupnog podizanja sa stolca. Muškarac s panama šeširom ponudi jojruku i, uz Jennifer, koja je nosila majčin kaputić, krenuše kao procesija ublagovaonicu.

- Hajdete, Monica - požurivala ju je Edith. Ali Monica je spustila kutoveusana, ponovno mlohavo podigla ruku i tada je, barem na izgled, zaspala.

Popodne je i dalje bilo zlaćano i blago. Ljepota tog savršenog dana opet ihje sve dovela na terasu, gdje se Edith, kojoj je Monica okrenula kameni profili čvrsto sklopljene oči, priključila Puseyjevima i muškarcu s panamašeširom, koji joj je predstavljen kao gospodin Neville. Jedan je sat protekaomirno, jer je gospodin Neville priskrbio engleske nedjeljne novine iz nekognepoznatog izvora i ljubazno ih ponudio svima za stolom. Ali gospođa Pusey,pošto je rastreseno prelistala dodatke u boji, duboko uzdahne i reče: - Kakavružan svijet. Pohlepa i glad za senzacijama. Jeftini seks. I sam neukus.Posvuda. Molim te, potrči gore i donesi mi moju knjigu, zlato.

- Da - nastavi ona, dok su se Edith i gospodin Neville uljudno ali ustrajnotrudili da ignoriraju tu upadicu. - Ja sam, na žalost, pravi romantik. - Pošto jeto objavila, nasmiješila im se dok su nevoljko predavali svoje primjerkeObservera, Sunday Timesa, Sunday Telegrapha. - Shvaćate, mene suodgajali u vjeri u prave vrijednosti. Aha, počinjemo, pomisli Edith, zatomivšiblago zijevanje. - Ljubav za mene znači brak - nije odustajala gospođa Pusey.-Nema ljubavne veze bez pravog udvaranja. Žena mora biti u stanju natjeratimuškarca da je obožava. - Gospodin Neville malo nagne glavu, uljudnorazmatrajući to stajalište. - Pa sad, možda sam ja imala posebnu sreću - dodagospođa Pusey i kratko se nasmije, oborivši pogled da bi popravila vrpcu nasvojoj svilenoj bluzi. - Moj me suprug obožavao. Hvala ti, zlato - reče kadjoj je Jennifer predala knjižicu s izduženim art-nouveau profilom na

BalkanDownload

koricama. -U ovakvim ja pričama uživam - nastavi. Može govoriti čak i dokčita, primijeti Edith.

Sunce u ponoć, izgovori g. Neville ozbiljno. - Vanessa Wilde. Pisac mi jenepoznat - reče on Edith, promatrajući njezin profil dok je sjedila zagledananekamo u daljinu preko jezera.

- Premda mislim da je napisala i boljih stvari - reče gospođa Pusey.Edith osjeti zbiljsku bol pisca. Zapravo sam baš ovima bila prilično

zadovoljna, pomisli. David je bio na ljetovanju, sjećala se, i zlovoljno ležaona plaži sa svojom ženom. Ja sam zamišljala da se izvrsno zabavlja i pisalasam deset sati na dan samo da ne mislim na njega. Prilično sam bila ponosnana samu sebe. Odonda su prošle već tri godine.

Kad joj se boja izgubila iz lica i oči se prekrile uobičajenom izmaglicomsjećanja (»Tebi trebaju očale, Edith!« rekla bi Penelope), gospodin Nevillenagne se prema njoj.

- Pošto naručim ovim damama čaj - reče - biste li možda rado maloprošetali? Bila bi šteta ne iskoristiti ovako prekrasan dan. Moguće je da ihviše neće biti.

Edith je oklijevala. - Da, idite, dušo - reče gospođa Pusey nekako dalekimglasom, kao da želi naznačiti koliko se zadubila u knjigu. - Nadam se daćemo se vidjeti poslije večere.

Silno ispunjen dan, pomislila je Edith, zahvalna što njezin pratilac ništa negovori dok su se hodajući uz obalu polako udaljavali od gradića. Dvorac,strog, smrknut, prijeteći obris, korektiv blještavilu vode, zapremao je jezičaczemlje koji se pružao u jezero kao da želi zaustaviti daljnje napredovanje.Uskoro će zastrti sunce i njegova će krupna masa potamnjeti i krenuti premanjima. Nagonski su zastali, ne želeći biti svjedocima tog ritualnog gašenja,okrenuli se i naslonili na nisku ogradu iznad vode. Dan je polako gubio boju,modrina neba blijedjela je u onom neutralnom trenutku koji označuje krajpopodneva. Edith osjeti kako je počinje obuzimati nujnost koja nastupa sprimicanjem večeri. Njezin je pratilac iskosa pogleda. - Da malo sjednemo? -

BalkanDownload

predloži, vodeći je prema kamenoj klupi. Prekriživši elegantne članke, zamoliza dopuštenje da pripali malu cigaru.

- Onda, gospođo Woolf, čini mi se da se nismo propisno upoznali. PhilipNeville - doda on mirno.

Edith ga hitro pogleda, prvi put registrira njegovo postojanje iznad razinečlanaka i profila koji joj je obično nudio dok je posvećivao punu pozornostgospođi Pusey.

- Ili vas mogu zvati Vanessa Wilde - nastavi on.Prvi se put nakon nekoliko tjedana Edith glasno nasmije. Taj je zvuk, tako

dugo nečuven, iznenadi. Kad je jednom počela, više se nije mogla zaustaviti.Gospodin Neville zadovoljno ju je promatrao, dok su se potopljene salvesmijeha probijale prema površini. Napokon se i on pridružio i smiješak mu jejoš titrao na licu kad je Edith već brisala suze.

- Dakle, to je znatno bolje od vašeg uobičajenog izraza lica.Edith ga iznenađeno pogleda. - Nisam bila svjesna da nekoga zanima moj

izraz lica - reče. - Uvijek sam nekako držala da sam korisna kao publika, alisamo u onom smislu u kojem je slikarska lutka korisna slikaru: i jedno idrugo može se odložiti na stranu kad više nije potrebno.

- I vi sebe shvaćate kao slikarsku lutku?- Ne. Tako me drugi shvaćaju.- I od vas se traži da vas se vidi, ali da vas se ne čuje?- Od mene se traži da slušam i da ne govorim.- Onda, za osobu koja ne govori, odajete gomilu informacija.- Nisam bila svjesna...- Kako ste dostojanstveni. Nisam time mislio reći kako nekontrolirano

reagirate. Ne bih rekao da je to za vas karakteristično.- Nemojte biti tako sigurni - reče Edith, iznenada vrlo ozbiljna.

BalkanDownload

- Ne, ne. Ne vidim u vama rastrojenu osobu. Hoću samo reći, da sammlađi i da se povodim za modom, zacijelo bih rekao kako mogudekonstruirati označitelje vašeg diskursa.

Edith se protiv volje nasmiješi.- Ovo je već bolje. Rekao bih da vam je prilično dosadno.Blagost, gotovo prijaznost te primjedbe natjera joj krv u obraze. Ona

duboko udahne da bi se smirila, zatim mu, blistavih očiju, potvrdno kimne.- Točno - reče on. - Točno. Prema tome, predlažem da jednog od ovih dana

iziđemo. Poznajete li brda južno odavde?Ona strese glavom.- Vinogradarski kraj - reče on. - I ima nekoliko vrlo dobrih restorana.

Telefonirat ću vam, ako dopustite.Vratili su se istim putem u hotel. Na terasi, gospođa Pusey i Jennifer

upravo su se spremale otići. Razmijenili su neutralne geste. Moniki nije biloni traga. Mme de Bonneuil, u čiji se smiješak sad uvukla tjeskoba, sjedila jedok su njezin sin i snaha raspravljali o stvarima poznatim samo njima, bučnimglasovima koje ona nije mogla čuti. Napokon, njezin sin, reagirajući napodignutu glavu svoje žene i njezin »On s’en va?«,9 žustro ustane, pripravanda krene. Njegova žena pruži obraz svekrvi i odcupka prema kolima. Mmede Bonneuil pokuša zadržati sina, ali auto zatrubi i on vikne: -J’airive,10

zvučno poljubivši majku u oba obraza. Mme de Bonneuil ostala je stajati naterasi, zagledana u smjeru u kojem je nestao sin, sve dok tišina u kojoj je onatrajala dane ne postade opipljiva čak i Edith i gospodinu Nevilleu.

Te večeri, sjedeći za svojim osamljeničkim stolom u blagovaonici, Edithosjeti kako joj se na lice opet povremeno vraća smiješak. Popila je kavu sPuseyjevima i rano se ispričala. Bila je, zapravo, ugodno umorna i neštozadovoljnija nego obično.

- Jennifer - nagovarala je gospođa Pusey - molim te, pozovi onog zgodnoggospodina Neviliea da sjedne k nama. Sasvim je sam, jadnik.

BalkanDownload

Ali gospodin Neville može se brinuti sam za sebe, i hoće, pomisli Edith, isa smiješkom se uputi k vratima.

Izišao je mjesec, primijetila je kad je otvorila guste zastore i zakoračila nabalkon, i zrak je bio poput mlijeka. Sjedila je neko vrijeme, zaokupljenaraznim mislima. Prekrasna noć, ugodna, mirna. Mirnija nego obično. Osjećalase dobro, i kad se napokon vratila u sobu do zrcala da očetka kosu, pomislilaje: noćas ću bolje spavati.

Ali prodoran krik iz hodnika i topot nogu u trku prenuo ju jenagovještavajući opasnost. Slušala je, nepomična, dok su se drevni strahoviprobijali prema površini. Tišina. Oprezno otvorivši vrata, vidjela je svjetlokako poput rijeke navire iz apartmana Puseyjevih i čula glasove. O Bože,pomisli. Srčani napad. I prisili se da preuzme stvari u svoje ruke.

Otvorena su vrata bila vrata Jenniferine sobe, a sama Jennifer, u satenskojspavaćici kojoj su naramenice neprestano sklizale s punačkih ramena, smijalase i tiho cviljela, sjedeći na krevetu podvijenih nogu. Njezina majka, ublijedoružičastom svilenom kimonu, stajala je na vratima, prinijevši rukuustima. U kutu je gospodin Neville, čučeći na podu, zaposleno barataonovinama, zatim je prišao prozoru i nešto izbacio.

- Sad smo sigurni - objavi. - Paukova više nema. I nakratko podignepogled prema Edith. Gospođa Pusey priđe mu i položi ruku na rukav.

- Kako da vam zahvalimo? - dahnu. - Ona se užasno boji paukova, jošotkako je bila sasvim majušna.

Ali sad više nije majušna, razmišljala je Edith, čiji je mozak zabilježiodotad nepredviđen dojam o Jennifer. Odaliska, pomisli. I ta spavaćica otkrivapopriličnu količinu odraslog mesa.

U hodniku je mahnula rukom u znak pozdrava gospodinu Nevilleu, čiji jetajnovit smiješak opet bio na mjestu.

Kasnije te noći Kiki je, koji se poslije dugog oporavka probudio gladan,počeo zavijati i to je potrajalo sve do zore. Dok je konačno tonula u san,Edith se učinilo da čuje kako se neka vrata zatvaraju.

BalkanDownload

6.

Najdraži moj Davide,Moj je konspirativni identitet provaljen, ali o tome kasnije.Žao mi je što posljednja dva dana nisam pisala, ali pustinja Hotela du

Lac procvjetala je poput ruže čudnovatim novim odnosima. Bojim se dagospođa Pusey i Jennifer ne mogu više računati na mene kao na publiku zasvoje sage o kupovinama (uvijek trijumfalne: najnovije ovo, najfinije ono,ma što to bilo), jer ja sad i sama idem kupovati, potaknuta na tuneuobičajenu aktivnost svojom novom prijateljicom Monikom (Lady X), kojauživa što je našla izliku da odjuri unajmljenim kolima u neki mali butik kojipoznaje i da me okiti biranim komadima odjeće koja više odgovara njezinuukusu nego mojemu. Zapravo, katkad mi se čini da ona i gospođa Puseyimaju mnogo više zajedničkoga nego što i jedna od njih ima sa mnom, ali iznepoznatih razloga one nisu u dobrim odnosima i ja im služim kao tampon-država. Donekle sam u opasnosti da me među sobom podijele. Ne mogu rećida je išta od ovoga silno zanimljivo, ali kupila sam zaista prekrasnu plavusvilenu haljinu i mislim da će ti se svidjeti. Monica kaže da u njoj izgledamnekoliko godina mlađa. Mrsko mi je i pomisliti kako mora da sam izgledalakad sam tek doputovala ovamo.

Sama je Monica vrlo živahna, premda zahtjevna družica. I otkrila samzašto je ovdje. Monica ima, kako se to uljudno kaže, problema s jelom: takobar ona to zove. Čovjek uvijek nailazi na članke o takvim stvarima učasopisima. U praksi to znači da gadljivo premeće i razvlači hranu potanjuru u blagovaonici, već pomalo izmučena akutnom i gnjevnom dosadom,i na kraju većinu prokrijumčari u usta Kikiju, koji joj sjedi na krilu, izmeđuobroka moguće ju je vidjeti u kavani kraj kolodvora kako jede kolače.Zanimljiva je njezina priča. Njezin plemeniti suprug, kojem je hitnopotreban nasljednik, otpremio ju je ovamo sa strogim uputama da se dovedeu ispravno stanje; ne uspije li, Moniki će biti otkazano i rečeno da ispraznisvoje mjesto, da bi Sir John mogao donijeti alternativno rješenje. Naravno,

BalkanDownload

ona je uvrijeđena. Jede kolače, kao što bi netko drugi obilazio krčme usumnjivim četvrtima. Ali veoma je tužna jer i ona čezne za djetetom, amislim da ga nikad neće imati. Tako je lijepa, tako mršava, takodegenerična. Zdjelica joj je kao pileća koščica!

Naši se izleti za sada odvijaju po utvrđenom obrascu. Šetkamo po gradu,dok ona prezirno odmahuje rukom pri pogledu na robu, ponekad veomaskupu, u malim dućanima. Zatim, kad stignemo do Haffeneggera, zaključida mora popiti kavu, i to smjesta. Pomalo kao da je čovjek vani s djetetom;stane na mjestu i neće se ni pomaknuti, a onda i Kiki prijeđe u akciju i takoulazimo. Šalica kave eskalira u nekoliko kolača, jer ona se i ne trudi da sepredamnom pretvara. Kaže da se sa mnom osjeća sigurnom (a tko se neosjeća?), a onda ponovno dolazi na tapet cijela dugačka priča o njezinojdvojbi. Ona mrzi svog muža i boji ga se, ali samo zato što je ne štiti, i vidisebe osuđenu na osamljenost i izgnanstvo. U tome je zaista vidovita. Već jevidim, za nekoliko godina, nevoljku iseljenicu, plaćenu da živi u inozemstvu,u takvom hotelu, u različitim Hotelima du Lac, lica nekad prekrasnog,ispijenog i posprdnog, neprestano s psićem pod rukom. Posljednje će jojoružje hiti neumoljiv snobizam, koji se već nazire. Ona prezire obitelj svogmuža kao skorojeviće - trgovce željezarijom (koliko sam shvatila, jedan jeod njegovih predaka izumio neko malo ali bitno industrijsko pomagalo napočetku devetnaestog stoljeća) i veliča vlastitu posebno slabašnu poziciju.Ona je, kako bi to nazvala Iris Pusey, lovac na imetak. Ali nije vjerojatno daće steći još bilo kakav imetak, pa se njezino fino lice nalik na sveticu s ikoneizduži od tuge dok razmatra ono što nazire u svojoj budućnosti.

Naravno, na sve mi to odlazi mnogo od onoga vremena koje samnamjeravala utrošiti na svoju knjigu, ali mislim kako bih ovdje mogla ostatinešto dulje. Vrijeme je još uvijek prekrasno.

I više se krećem, što mi je zaista potrebno. Jedan čovjek, neki gospodinNeville, koji izgleda pomalo kao onaj portret vojvode od Wellingtona što suga nedavno ukrali iz Nacionalne galerije, odveo me jučer na vrlo dugačkušetnju...

BalkanDownload

Edith odloži pero jer bi bilo nedolično nastaviti. Grube i podle mislivrebale su na rubovima njezina duha i čekale priliku da prevladaju. Zapravo,uopće nije odgovaralo njezinom ukusu provoditi toliko vremena u pričama oodjeći ili nagađajući kakvi su prihodi ili prilike drugih žena: takve su joj serasprave oduvijek činile u biti bijednima, a ipak, redovito su je uvlačili utakve razgovore, i premda nije igrala aktivnu ulogu, nije iz njih izlazilapotpuno neokaljana. Monica, na primjer. S Monikom je ušla u turoban svijetinata, zadirkivanja, bockanja, izazivanja sukoba. Monikino odbijanje da seponaša na način doličan supruzi otkrilo je svu bijedu i jad izigravanja mamcau stupici seksa: pukom drskošću ona će razoriti ponos svog muža,ponižavanjem ga natjerati da je zadrži ili, u protivnom slučaju, uništiti njegovdobar glas. I premda je gurnuta u stranu dok on slijedi druge interese, drugeplanove, ona ga čeka kao što se čeka neprijatelja; kad se opet susretnu, onaće, vrijeđanjem i pogrdama, nanovo probuditi onaj bijes koji je nekoć međunjima postojao. I dok ne dođe, trošit će njegov novac, tratiti njegovo vrijeme,smišljati svoju osvetu, a kao velikoj pustolovki kakva je nekoć bila, potrebnajoj je pratilja, krotka i popustljiva suprotnost, kojoj se može povjeriti, čijemišljenje može olako odbaciti.

I gospođi Pusey, pomisli Edith, služi za istu svrhu. Gospođa Pusey, asamim tim i Jennifer, postupno su se pojavljivale u znatno okrutnijem svjetlunego što se to isprva moglo pretpostavili. Gospođa je Pusey postigla onuvrstu uspjeha koju je Monica s prezirom odbacivala: buržujsku, luksuznu,pokazivu.

Kad god bi gospođa Pusey spomenula svoga muža. Edith bi osjetilanelagodu, možda zato što se činilo da su te aluzije u funkciji narcizmagospođe Pusey: gospodin Pusey, koji i dalje nije imao imena, ostao bi čak ibez zanimanja ili doma da mu nisu dodani na osnovi indicija. Njegovkarakter, ukus, čak i vanjština, bili su obavijeni velom tajne. Način na koji jenapustio ovaj život i dalje je bio nerazjašnjen i nedatiran, premda je Edith većstekla naviku da se čuva tog konačnog otkrića, strepeći od iskazivanja utjehei sućuti, što bi to neminovno zahtijevalo. I ja imam prošlost, pomisli, snetipičnom provalom indignacije. I ja sam proživjela svoje smrti i svoje

BalkanDownload

odlaske, neke od njih posve nedavno. Ali naučila sam ih štititi, skrivati ih odpogleda, držati ih pod stegom. Izložiti vlastite rane za mene bi značiloemocionalnu neobuzdanost koje bih se kasnije mogla postidjeti.

Ipak, Edith nije toliko zabrinjavao smireni ekshibicionizam gospođe Pusey,koliko ponešto pohotan duh, koji bi povremeno izbijao na površinu. Edith jepomalo uznemiravala sklonost gospođe Pusey koketiranju, čak i kad u blizininije bilo nikoga s kim bi mogla koketirati, premda je gospođa Pusey to radilatako slobodno da je zapravo moralo izgledati bezazleno. U onim rijetkimprilikama kad je gospođa Pusey sjedila sama, Edith je primjećivala kako sesluži svim mogućim trikovima za privlačenje pozornosti, stvarajući oko sebeodređeno stanje aktivnosti koje je neizbježno prizivalo nekoga da joj pritekneu pomoć. Nije mirovala sve dok ne bi privukla pozornost koga god jesmatrala potrebnim za svoj neposredni cilj. I je li to neizmjerno slavljenjevlastite osobe, njezine fizičke draži, kojoj se odavala tako bezobzirno a ipaktako nedužno, je li to bilo dokraja simpatično u ženi njezinih godina? Taodlučnost da se nikad ne da potisnuti s bojnog polja, čak ni od Jennifer, kojakao da je ostala potpuno u sjeni, potpuno pasivna, u usporedbi s vatrenimpogledom svoje majke, njezinom dražesno naherenom glavom, njezinomstrastvenom usredotočenošću na ono što će obući. Edith pomisli na oneegzotične déshabillés11 koje je zapazila u njezinoj spavaćoj sobi, a koji nisuodražavali baš diskretan ukus - je li bilo dovoljno samo u smijehu odmahnutirukom i otpisati ih kao bezazlen hir, kao posve običnu ljubav prema kićenju,prema igri? Što su, zacijelo, nedvojbeno i bili. Edith se pitala je li u pravu,naslućujući kako neke drevne predrasude pokušavaju izroniti na površinu.Njezina majka, Bečanka Rosa, ne bi imala nikakvih dvojbi. Ona bi bacilajedan pogled na gospođu Pusey i nasmijala se svojim sumornim smijehom;ona bi otprve otkrila u njoj onu vrstu temperamenta kojoj se u žena najvišedivila, temu koju je vrlo često pretresala sa svojom sestrom i sestričnom onihdana kad su raspravljale o svojim osvajanjima i o svojim suparnicama, točnotoliko udaljene od majke i tetke da ih nisu mogle čuti. Très portée sur lachose,12 složile bi se, na onom jezivo izgovorenom francuskom koji im jeslužio kao tajni jezik. A Rosa bi iskrivila usnice, ne prezirno, već u

BalkanDownload

osvetoljubivom žaljenju za vlastitim uludo potrošenim godinama, koje je,umjesto da budu ispunjene ljubavnicima i njihovim spletkama, monopoliziraogotovo onijemjeli muž i šutljivo dijete.

A gospođa Pusey mrzila je Moniku, u kojoj je razabrala i antagonizam ineuspjeh. Za gospođu Pusey. Monica nije bila isljučivo lovac na imetak, većvrsta žene koju ona, gospođa Pusey, nikad ne bi smjela biti prisiljena trpjeti usvojoj blizini. Onu vrhunsku prezirnu otmjenost, koju je Monica s takvomlakoćom postizala, gospođa Pusey otpisala je kao »fasadu«. Nije kazala štose krije iza te fasade. Ali dala je naslutiti da zna.

Upravo će društvo vlastitog spola, razmišljala je Edith, mnoge ženenatjerati u brak. Tako je bilo i s njom. Krotko pognute glave nije uspijevalaspriječiti izljeve povjerenja kojima ju je Penelope Milne svakodnevnoizlagala i, što je još gore, pitanja koja joj se osjećala pozvanom postavljati.Potpuno sabrana, zauzeta svojim vrtom, pisanjem, lica zatvorenog da izbjegnesućut, samilost, znatiželju, Edith je šutjela i čeznula za Davidom.

Držali su je usidjelicom, ili u najmanju ruku starom gospođicom. Bučne inasrtljive neudane žene iz njezina kruga očajnički bi pogledavale u nebo kadbi ona odgovorila ne, u njezinom životu nema nikoga, i nikad nisu pogodileda laže. Lagala je dobro, nepretenciozno: koji put je mislila kako ju jevrijeme koje je uložila u razrađivanje sadržaja svojih romana pripremilo zaovo, za njezinu konačnu pustolovinu, za njezinu priču koja se pretvorila uzbilju. David, to je dobro znala, nije tako vješto lagao, čak bi ponekad inagovijestio svojoj ženi u nekoj od onih njihovih opasnih svađa da bi mogaonešto potražiti sa strane. Njegova bi se žena prezirno nasmijala, svjesnakoliko je opterećen odgovornošću - kuća, djeca, profesionalni ugled - koju nemože odbaciti. Prijatelji su bili popustljivi prema njemu: bio je zgodan idopuštali su mu pravo da se malo zabavi. Ali sumnjičili su ga da se zabavljas nizom mladih tajnica ili s tuđim ženama. Nikako s njom.

Poznavala je njegovu ženu, dakako, ali uspjela je udesiti da se s njomnikad ne sastane. Po prirodi povučena, nije se čudila što je ljudi prepuštajunjezinoj sudbini. Sjećala se jedne večere na koju se prisilila otići, iz osjećaja

BalkanDownload

društvene dužnosti, ne znajući da će ona biti ondje.Međutim, pred salonom je čula onaj pobjedonosni smijeh, i u jednom

trenutku zbunjenosti nije znala bi li zahtijevalo više hrabrosti da ode ili dauđe. Na kraju, njezini su koraci nastavili bez nje i zatekla se kako sjedi, sčašom u ruci, i bar naoko potpuno normalna. Ponašala se dobro, onako kakoje znala da se od nje očekuje: mirno, uljudno, ne izlažući se gotovo nikakvomriziku. Dok je slušala ugodnog muškarca srednjih godina sa svoje lijevestrane (a domaćica ih dotle promatrala zadovoljnim i posjedničkimpogledom), pogledala je preko stola i vidjela njegovu ženu, zažarenih obraza,već pomalo pripitu, svadljivu. Seksi, pomisli s bolnim žalcem. Alinezadovoljna, unatoč tome. Njezin susjed izvadi upaljač za cigaretu koju jeuzela i ona se okrene prema njemu sa svojim uobičajenim ozbiljnimsmiješkom. Kasnije, kad se večer već bližila kraju, vidjela je kako Davidsjedi prebacivši ruku preko naslona stolca na kojemu je sjedila njegova ženai da je ona, sada zamagljenih očiju, veoma ružičasta lica, ušutjela. Shvatila jeda će te noći voditi ljubav i, prilično naglo ustajući, zahvalila domaćici nadivnoj večeri.

- Ali, zar baš morate ići? Još je rano.- Morate me ispričati - rekla je. - Zapravo bih još nešto htjela dovršiti...- Jadna Edith. Radi i noć i dan. Ali takve divne knjige! Svi smo mi vaši

obožavatelji, dušo. Onda, kako ćete kući?Njezin susjed ponudi se da je odveze i otišli su zajedno. Na putu kući iz

Chesham Placea, veoma je malo govorila. Muškarac, koji joj je biopredstavljen kao Geoffrey Long, također je šutio, ali bila ga je neodređenosvjesna kao prijazne i utješne nazočnosti. Rekla mu je da ne izlazi iz kola, alida mora jedne večeri doći k njoj na piće, razmijenili su telefonske brojeve ina odlasku mu je mahnula iz svog vrtića. Tada je ubrala stručak lavande,zgnječila ga među prstima i udahnula miris aromatičnog lista. I napokon ušlau kuću. Oh, Davide. Davide, pomislila je.

Znala je da je on čovjek koji sebi ništa ne može uskratiti. I da ona ima

BalkanDownload

udjela u toj njegovoj popustljivosti prema samome sebi. Da to mora držati naumu.

Kad je idućeg jutra telefonirala svojoj domaćici, saznala je kako se večeruglavnom raspala nakon njezina odlaska. »Priscilla je zbilja zločesta. JadniDavid ponekad ima pune ruke posla. Ali, naravno, njih dvoje ne mogu jednobez drugoga.« Zamišljala je scene, svađe, optužbe. Ali njezina je domaćicagovorila: »Tako mi je drago što ste se složili s Geoffreyjem. Potpuno jeizgubljen otkako mu je majka umrla. Morate oboje ponovno doći, što prije.«Ali ona pomisli kako neće ponovno otići onamo i, odlučivši ostavitiGeoffreyja u tim sposobnim ženidbeno-posredničkim rukama, reče kako ćena neko vrijeme nestati dok ne završi knjigu, ali kako će se javiti čim budeuspjela malo bolje organizirati vrijeme. No bit će joj zaista drago bude linjezina domaćica jednog dana došla na čaj. Vrt je sada tako lijep.

To je bilo prije četiri godine. I nelagodna uspomena na Davida te večeriizbrisana je gotovo neposredno poslije toga kad je Penelope, koja je voljelaokupljati svoje raštrkane čete, bez obzira jesu li one znale da joj pripadaju iline, odvukla Edith na dražbu kod Simmondsa. Zatekli su Davida s njegovimskladištarom, Stanleyjem: u košuljama, bez sakoa, obojica su sjedili ušutljivom skladu na sanducima, dok su na trećem sanduku stajala dvakeramička lončića čaja i tanjur kolača s džemom otrovne boje. Osovivši sena noge, David okrene Penelopi, koja ga je obasula nestašnim prijekorima,nasmiješeno i pozorno lice iza kojega je, Edith je to dobro znala, mislio nanešto posve drugo. Edith ju je promatrala kako dražesno rumeni, ali previšegovori dok njegov pogled počiva na njoj. - Dva i trideset, Davide - upozorioga je Stanley. - I kad se Penelope okrenula da razmijeni nekoliko dobrohotnihriječi sa Stanleyjem, Edith snagom volje prisili svoje lice na neutralan izrazdok je David, uvlačeći se u sako i zahtijevajući njezinu pozornost, dopustiojednoj vjeđi da se jedva zamjetno spusti. Tako je, bez riječi, ugovoren hitansastanak.

Kad su ga ponovno vidjele, bio je strogo poslovan. Stjerane u redovestolaca, vraćene u stanje djetinje poslušnosti, podigle su pogled kao prema

BalkanDownload

propovijedaonici. Na podiju je David, s čekićem u ruci, objavio: »Izložakpet. Vrijeme otkriva istinu. Pripisano Francesku Furiniju. Imam li prvuponudu?« Edith je, u svojoj sobi boje teletine u Hotelu du Lac, sjedila srukama u krilu i pitala se što tu zapravo radi. A onda se sjetila i zadrhtala. Ipomislila posramljeno na sitne nepravde, na nedostojne misli o tim izvrsnimženama koje su je prihvatile kao prijateljicu i kojima nije otkrila ništa.Pretjerano sam stroga prema ženama, pomisli, zato što ih razumijem boljenego što razumijem muškarce. Znam njihov oprez, njihovu strpljivost, njihovupotrebu da se reklamiraju kao uspješne. Potrebu da nikad ne moraju priznatikako su zatajile. Sve to znam zato što sam jedna od njih. Stroga sam zato štose sjećam majke i njezinih okrutnih postupaka i zato što sam neprestano ustanju pripravnosti očekujući nove. Ali sve žene nisu kao majka i zaista jeglupo od mene zamišljati da jesu. Edith, rekao bi otac, razmisli malo.Jednadžba ti je pogrešno postavljena.

Pognula je glavu, svladana osjećajem da je nedostojna. Uzela sam imeVirginije Woolf uzalud, pomisli.

Dugo je tako sjedila, zatim je ponizno ustala, zagladila kosu, uzela torbicui sišla na čaj.

Jedina osoba koja je sjedila za čajem u salonu bila je Mme de Bonneuil,čisteći staračkim smeđim rukama mrvice s haljine. Edith joj se nasmiješi, igospođa joj za uzvrat kimne glavom. Hotel se od nedjelje ispraznio. Vrijemeje i dalje bilo lijepo, ali je gubilo na uvjerljivosti, kao da mu vlast nadtoplinom i svjetlom sve više slabi. Na terasi blago je sunce poprimilo nekuneprozirnost, pretvarajući se u izmaglicu dok je popodne, sada već kraće,polako iščezavalo. Toplina je bila vlažna, obećavajući pljuskove. Planina se iopet počela rastvarati u maglu.

- A, tu ste, dušo - reče gospođa Pusey. - U posljednjih nekoliko dananekako ste se otuđili. Jennifer je pomislila da ste nas posve napustili. Je litako, zlato?

Jennifer podigne pogled s majčinog ostavljenog primjerka Sunce u ponoć inasmiješi se; lijepi probavni sustav bio joj je trenutačno smiren.

BalkanDownload

- Mislile smo da ste nas zaboravili, da - potvrdi ona. - Mama se zbiljaražalostila.

Mrmljajući kako to nije točno, Edith utone u svoj pleteni naslonjač i upitaih što su toga dana radile. I bude nagrađena blaženim izrazima lica i velikomkoličinom dražesno nevažnih obavijesti.

BalkanDownload

7 .

- Gotovo se uopće ne primjećuje blizina ledenjaka - reče Edithzadovoljno.

- Ne - složi se gospodin Neville. - Ali oni zapravo i nisu baš tako blizu.Sjedili su pred malim restoranom pod pergolom prekrivenom lozom, s

bocom žutog vina na stolu između sebe. U sjeni, mogli su gledati na malinapušteni trg, koji je blistao u ranom popodnevnom suncu. Na ovoj visini,jezerske magle više nisu bile zamislive: polutonovi i nejasne gradacije, nježniosjeti topline i blagosti bili su protjerani, proglašeni nevažećima,beskompromisnom jasnoćom ovog višeg zraka. Ovdje je gore vrijeme biloistodobno i vruće i hladno, i svijetlo i mračno; vruće na suncu, hladno u sjeni,svijetlo dok su se penjali, tamno dok su sjedili u maloj pustoj kavanici iodmarali se, sve dok gospodin Neville nije upitao: - Možete li još malohodati? - pa su ponovno krenuli dok nisu stigli na vrh nečega što se Edithčinilo planinom, premda je zlaćano voće na stablima u stepenasto poredanimvoćnjacima poricalo tu pretpostavku. Sada su sjedili nakon objeda, smireni,jedino dvoje ljudi koji su promatrali tih nekoliko četvornih metara ravnogterena popločenog kamenim kockama, u tišini koju je prekidao tek slabašnifijuk nekog dalekog automobila i mrmor glazbe s nekog radija duboko upozadini restorana, možda iz kuhinje, možda iz male dnevne sobe otraga, ukoju se vlasnik može povući da pročita novine prije nego što ponovno otvorilokal za večeru.

Ali tko je ovamo dolazio? Edith se činilo da su gospođa Pusey, i Monica, iMme de Bonneuil, i sam hotel sa svojim ostarjelim pijanistom i svojimpouzdanim obrocima negdje na drugom kraju svijeta. Ono blago i opreznostvorenje kakva je ona bila na obali jezera također je nestalo,dematerijaliziralo se prilikom uspona u ovaj viši zrak, i nekim neshvatljivim igotovo kristaličnim procesom oblikovane su nove komponente, što je urodilonečim čvršćim, vedrijim, odlučnijim, realističnijim, kadrim da se radujeužitku, čak i da ga očekuje.

BalkanDownload

- Tko ovamo dolazi? - upita.- Ljudi poput nas - odgovori on.Bio je čovjek od malo riječi, ali te su malobrojne riječi bile razborito

odabrane, odvagane s obzirom na kakvoću i znalački izgovorene. Edith,navikla na razvučene monologe koje većina ljudi drži prikladnima za potrebemudrog razgovora, navikla, osim toga, na smišljanje vještih pa čak i učenihsloženih rečenica koje su likovi u njezinim knjigama tako spontano izgovarali,zavali se u stolcu i nasmiješi se. Zaista je odviše rijetko mogla doživjeti da jenetko zabavlja riječima. Ljudi očekuju da pisci zabavljaju njih, pomisli. Onidrže da bi pisci morali uživati samim tim što obavljaju svoju zadaću nazadovoljstvo publike. Poput ulizica na srednjovjekovnim dvorovima,patuljaka, jongleura. A što je s nama? Nitko ne pomišlja da zabavlja nas.

Gospodin Neville zapazi hitar grč boli koji je preletio Edithinim licem iprimijeti: - Možda biste se bolje osjećali kad biste mi o tome nešto rekli.

- Oh, mislite da je to istina? - upita ona, prilično teško dišući. - A čak i dajest, jamčite li da će se rezultati odmah osjetiti? Poput onih sumnjivihreklama za meleme koji vam pomažu da ‘nađete olakšanje’. Čovjek nikadnije potpuno siguran od čega - nastavi. - Premda ponekad možete naići nasićušni crtež muškarca, prilično korektno odjevena, kako rukom pritišće donjidio leđa.

Gospodin Nevilie se nasmiješi.- Valjda je obećanje ono što je važno - nastavi Edith, pomalo neobuzdano.

- Ili možda sama ponuda. U svakom slučaju, zaboravila sam o čemu smorazgovarali. Ne smijete se obazirati - doda. - Moj život kao da se uglavnomodvija na nekoj podzemnoj razini. A previše je lijep dan da bismo sad svimtim razbijali glavu. - Lice joj se razvedri. - I tako se izvrsno zabavljam - reče.

Zaista tako i izgleda, pomisli on. Lice joj je izgubilo onaj uobičajeni izrazovce, onu želju za prihvaćanjem i razumijevanjem, i poprimilo je nekakvusmirenu veselost, nešto aristokratsko. Što li, zaboga, ona ovdje radi, upita se.

- Što li, zaboga, vi ovdje radite? - upita Edith.

BalkanDownload

On se i opet nasmiješi. - Zašto ja ne bih smio biti ovdje?Ona podigne ruke dlanovima prema gore. - Pa, taj hotel nikako nije mjesto

za vas. Čini se da je permanentno rezerviran za žene. I to za određenu vrstužene. Odbačenu ili napuštenu, plaćenu da ostane daleko od kuće, ili da radibezazlene ženske stvari, kao, na primjer, da troši na odjeću. Sam tonkonverzacije isključuje muškarce. Mora da se na smrt dosađujete.

- Vi ste vjerojatno ovamo došli da završite knjigu - reče on ljubazno. Licejoj se smrkne. - Posve točno - reče. I natoči sebi još jednu čašu vina.

Pretvarao se da to ne primjećuje. - Pa, meni je ovaj hotel dostasimpatičan. Došao sam jednom sa ženom. A kako sam bio na konferenciji uŽenevi i nisam se baš morao žuriti natrag, odlučio sam pogledati je li sveostalo isto. Vrijeme je bilo lijepo, pa sam se malo zadržao.

- Ta konferencija - reče ona. - Oprostite, ali ne znam o čemu se govorilo.- O elektronici. Imam prilično veliku elektroničku tvrtku koja nevjerojatno

dobro posluje. Zapravo, praktički se vodi sama, zahvaljujući mojem izvrsnomzamjeniku. Provodim ondje sve manje vremena, premda sam i daljeodgovoran za sve što se događa. Ali tako mogu posvetiti mnogo vremenasvojoj farmi, a to zapravo volim više od svega.

- Gdje...?- Nedaleko od Marlborougha.- A vaša žena - usudi se ona. - Nije došla s vama?On namjesti orukvice na košulji. - Moja me žena ostavila prije tri godine -

reče. - Pobjegla je s muškarcem koji je od nje deset godina mlađi i, unatočsvim mogućim proročanstvima, još je uvijek sretna i blažena.

- Sretna - reče Edith čeznutljivo. - Kako je to prekrasno! Oh, molim vas,oprostite. To je bilo vrlo netaktično od mene. Zacijelo mislite da sam jakoglupa. - Ona uzdahnu. - Ja jesam prilično glupa, bojim se. Kasnim jednu fazuza svijetom. Ljudi dijele pisce u dvije kategorije - nastavi ona, u silnojneprilici zbog njegove šutnje. - One koji su nadnaravno mudri i one koji su

BalkanDownload

nadnaravno naivni, kao da nisu doživjeli ništa na što bi se mogli osloniti. Japripadam drugoj kategoriji - doda, porumenjevši zbog istinitosti svojih riječi.- Poput divljeg dječaka iz Aveyrona. - Glas joj je postupno posve utihnuo.

- Sada izgledate nesretno - primijeti on nakon kratke šutnje, tijekom kojeje dopustio da joj se rumenilo pojača.

- Pa, mislim da jesam prilično nesretna - reče. - I zbog toga sam uistinurazočarana.

- Mislite li mnogo o sreći? - upita je on.- Neprestano mislim o njoj.- Onda, ako smijem primijetiti, ne postupate ispravno. Rekao bih da ste

zaljubljeni - reče, kažnjavajući je za njezin raniji nehaj. Iznenada je međunjima zavladao antagonizam, što je i namjeravao, jer antagonizam otupljujeočaj. Edith podigne oči blistave od gnjeva, samo da bi naišla na njegovneumoljiv profil. On je, po svemu sudeći, promatrao leptira koji sezadržavao, lepršajući, na rubu jedne od geranija u sandučiću kojima je bioomeđen skroman prostor restorana.

- Velika je pogreška - nastavi on nakon stanke - brkati sreću s jednomodređenom situacijom, jednom određenom osobom. Otkako sam se svegatoga oslobodio, otkrio sam tajnu zadovoljstva.

- Onda vas uljudno molim da mi kažete u čemu se sastoji - reče ona, suho.- Oduvijek me to zanimalo.

- Stvar je naprosto u ovome. Bez golemog emocionalnog ulaganja, čovjekmože raditi što god mu drago. Može donositi odluke, predomišljati se,mijenjati planove. Nema onog tjeskobnog čekanja da se uvjeriš ima li onadruga osoba sve što želi, je li nezadovoljna, uzrujana, nemirna, je li jojdosadno. Čovjek može biti ugodan ili bezobziran koliko god želi. Ako ječovjek pripravan da čini ono što su mu od najranijeg djetinjstva nastojaliutuviti da ne smije - naprosto ugađati sam sebi - nema razloga da ikad višebude nesretan.

BalkanDownload

- Ili, možda, potpuno sretan.- Edith, vi ste romantik - reče on sa smiješkom. - Smijem vas zvati Edith,

nadam se?Ona kimne glavom. - Ali zašto bih ja morala biti romantik samo zato što

na stvari ne gledam isto kao vi?- Zato što ste zavedeni onim što biste željeli vjerovati. Zar niste već

naučili da ne postoji i ne može postojati savršen sklad između dvoje ljudi, makoliko tvrdili da se uzajamno ljube? Zar niste već shvatili koliko je vremena inagađanja uludo utrošeno, koliko se beskonačno uzvišeno pati, naprosto zatošto ljudi nisu na istim valnim dužinama? Niste li uočili kako je ležernostponekad, gotovo uvijek, zapravo mnogo djelotvornija nego najžešća strast?

- Da, uočila sam - reče Edith, tmurno.- Onda, draga moja, naučite to i koristiti. Nemate pojma koliko vam svijet

odjednom počinje nuditi čim odlučite da ga čitava želite za sebe. I koliko suzdravije vaše odluke čim postanu potpuno sebične. Nema ništa jednostavnijena svijetu nego odlučiti što želite raditi - ili, bolje reći, što ne želite raditi - inaprosto prema tome postupati.

- To vrijedi za neke stvari - reče Edith. - Ali ne za druge.- Morate naučiti otpisati te druge. Unutar svojega dometa, možete postići

mnogo više. Možete biti egocentrični, a to je lekcija koju je prekrasnonaučiti. Prihvatiti osjećaj da ste središte svijeta može značiti posve nov život.

- Ali ako vam je milije podijeliti život? - upita Edith. - Recimo da steosoba kojoj je naprosto dosadno živjeti vlastiti život i koja bi htjela živjetiživot nekoga drugoga. Zbog čistog užitka u novome.

- Ne možete živjeti tuđi život. Možete živjeti samo svoj. I upamtite, nemanikakve kazne. Što god su vam napričali o tome kako je nesebičnost dobra aopačina loša, potpuno je netočno. To je lekcija za kmetove i vodi rezignaciji.A moja politika, što će vas možda iznenaditi, osigurat će vam prijateljakoliko god želite. Ljudi se osjećaju kod kuće s niskim moralnim normama.

BalkanDownload

Skrupule su ono što ih odbija.Edith mu je mudro kimnuvši glavom priznala kako u tomu ima pravo. To

opasno evanđelje, koje bi pobijala na nekoj nižoj razini, kao da se slagalo svinom, s blistavilom sunca, s opojnošću uzduha. Nešto je u njemu bilopogrešno, to je dobro znala, ali trenutačno nije imala nikakve želje da otkrivau čemu je stvar. Više nego čvrstinom argumenata, bila je zavedena snagomnjegova jezika, njegovom neobičnom rječitošću. A ja sam mislila da je šutljiv,pomisli začuđeno.

- Zato ja tako silno uživam u našoj dragoj gospođi Pusey - nastavigospodin Neville. - Čovjeka upravo veseli njezina čista pohlepa. I drago muje što zna da je našla načina da je zadovolji. A, kao što vidite, ona je dobrazdravlja i raspoloženja: altruizam joj ne kvari probavu, savjest joj ne priječida navečer zaspi i ona uživa u svakom trenutku svoga postojanja.

- Da, ali dvojim je li to sve dobro za Jennifer - reče Edith. - Ili, bolje reći,dovoljno dobro. U njezinim godinama, morala bi u životu imati još nečegaosim kupovanja odjeće.

- Jennifer - reče gospodin Neville sa svojim profinjenim smiješkom. -Uopće ne dvojim da je, na svoj način, Jennifer prava kći svoje majke.

Ona se zavali u stolcu i podigne lice prema suncu, blago opijena, ne tolikovinom koliko opsegom ove važne diskusije. Zavedena, također, mogućnošćuda udovolji samoj sebi i mišlju da je dovoljno da to samo poželi. Kao đavlovodvjetnik, gospodin Neville bio je besprijekoran. A ipak, znala je da postojineka mana u njegovu razmišljanju, baš kao što postoji mana u njegovojsposobnosti da osjeća. Uspravi se na stolcu i opet krene u napad.

- Taj život koji zagovarate - upita - s niskim moralnim normama. Možete liga preporučiti? Mislim, drugima.

Smiješak gospodina Nevillea se produbi. - Rekao bih da moja žena može.A na to ste ciljali, je li? Toleriram li ja niske moralne norme u drugih?

Edith kimne glavom. On otpije gutljaj vina.

BalkanDownload

- Dospio sam do stupnja da ih vrlo dobro razumijem - odgovori.Izvrsno izvedeno, pomisli Edith. To je bila besprijekorna predstava. Znao

je što mislim i dao mi je odgovor. Ne odgovor koji može zadovoljiti, aliiskren odgovor. I, na svoj način, elegantan. Pretpostavljam da je gospodinNeville ono što se nekoć nazivalo otmjenim gospodinom. Ponaša se usvakom pogledu šarmantno. Dobro je odjeven, pomisli, promatrajući šešir odpaname i laneni sako. Čak je i pristao: lice iz osamnaestog stoljeća, fino,suzdržano, punih usana, sa slabašnim modrikastim odsjajem brade jedvavidljivim ispod zdrave kože. Bezdušan čovjek, čini mi se. Žestokointeligentan. Prikladan. Oh, Davide, Davide.

Gospodin Neville, uočivši jedva zamjetljivu promjenu u njezinojpozornosti, nagne se preko stola.

- Griješite ako mislite da ne možete živjeti bez ljubavi, Edith.- Ne, ne griješim - reče ona polako. - Ne mogu živjeti bez nje. Oh, ne

mislim time reći da bih se počela raspadali, pokazivati neke čudne simptome,postala karikaturom. Mislim nešto mnogo ozbiljnije od toga. Mislim reći dane mogu dobro živjeti bez nje. Ne mogu misliti, ni djelovati, ni govoriti, nipisati, pa čak ni sanjati i s trunkom energije ako nemam ljubavi. Osjećam seisključenom iz svijeta živih. Postajem hladna, poput ribe, nepokretna.Urušavam se u sebe. Moj je pojam o apsolutnoj sreći sjediti cijeli dan usunčanome vrtu, čitati, ili pisati, potpuno sigurna u spoznaji da će osoba kojuljubim navečer doći kući k meni.

- Vi ste romantik, Edith - ponovi gospodin Neville sa smiješkom.- Vi ste taj koji nije u pravu - odvrati ona. - Najveći dio života slušam

upravo tu optužbu. Ja nisam romantik. Ja sam domaća životinja. Ja neuzdišem i ne žudim za ekstravagantnim iskazima strasti, za veličanstvenomromancom, za svijetom zanemarenim zbog ljubavi. Sve ja to poznajem i znamda to čovjeka ostavlja osamljenim. Ne, ono za čim ja čeznem jestjednostavnost svakodnevice. Prošetati navečer, rukom pod ruku, po lijepomvremenu. Odigrati partiju karata. Odvojiti vremena za dokoni razgovor.

BalkanDownload

Zajednički pripremati večeru.- Iznijeti mačku na dvorište? - predloži gospodin Neville. Edith mu dobaci

pogled pun čiste mržnje.- Ovo je već bolje - reče on.- Pa, očito je vama sve to vrlo smiješno - reče ona. - Nedvojbeno takve

stvari bolje sređuju u Swindonu ili gdje ste vi to već... oprostite. Nisam tosmjela reći. To je bilo silno neuljudno s moje strane. Kako užasno...

On joj natoči još jednu čašu vina.- Vi ste dobra žena - reče. - To je i previše očito.- Po čemu je to očito? - upita ona.- Dobre žene uvijek misle da su one krive ako je netko drzak. Zle žene

nikad na sebe ne preuzimaju krivnju ni za što.Edith se, teško dišući, pitala je li pijana ili ju je novost ovoga razgovora

naprosto učinila neopreznom.- Voljela bih popiti kavu - objavi s nekom, tako se bar nadala, ničeanskom

izravnošću. - Ne, kad bolje razmislim, voljela bih popiti čaj. Voljela bih jedandobar, vrlo jak čaj.

Gospodin Neville pogleda na sat. - Da - reče on. - Vrijeme leti. Moralibismo uskoro krenuti. Nakon što popijete svoj čaj - doda.

Edith je strastveno ispijala čaj, a da nije bila svjesna kako joj je naporrazmišljanja, tako dalek, tako neuobičajen u njezinim trenutačnimokolnostima, natjerao boju u obraze i izazvao poseban sjaj u očima. Kosa jojje, izmaknuvši uobičajenoj čvrstoj stezi, neuredno ležala na vratu inestrpljivom je kretnjom izvukla posljednje ukosnice koje su je zadržavale,provukla kroz nju prste i dopustila da joj padne oko lica. Gospodin Neville,ocjenjujući je lagano naškubljenih usana, kimne glavom.

- Dopustite mi da vam kažem što je vama potrebno, Edith - reče on.Nećemo opet, pomisli ona. Baš sam ti rekla što mi je potrebno, a ja znam

BalkanDownload

bolje od tebe što je to.- Da, znam da mislite da vi to znate bolje od mene - reče on, kad je

preplašeno trgnula glavom. - Ali nemate pravo. Vama nije potrebno višeljubavi. Potrebno vam je manje. Ljubav vam nije učinila mnogo dobra, Edith.Ljubav vas je napravila tajnovitom, samozatajnom, možda neiskrenom?

Ona kimne glavom.- Ljubav vas je dovela u Hotel da Lac, izvan sezone, da sjedite s drugim

ženama i razgovarate o odjeći. Zar zaista to želite?- Ne - reče ona. - Ne.- Ne - nastavi on. - Vi ste pametna žena, odviše pametna a da ne biste

znali što gubite. One sitne domaće radosti, one partije karata o kojimagovorite, ubrzo bi izgubile čar.

- Ne - ponovi ona. - Nikada.- Da. Oh, vaš romantični duh možda bi se neko vrijeme odupirao turobnim

mislima, ali te bi misli pobijedile. A tada biste ustanovili kako imate mnogozajedničkoga sa svim drugim nezadovoljnim ženama i počeli biste otkrivatidubok smisao u feminističkim stajalištima i ne biste više htjeli čitati ništaosim ženskih romana...

- Ja ih pišem - podsjeti ga ona.- Ne tu vrstu - reče on. - Vi pišete o ljubavi. I nećete nikad pisati ništa

drugo, bojim se, sve dok se ne usudite strože promotriti samu sebe.Edith osjeti kako joj se vlasi na zatiljku polako ježe. To je isto sama sebi

kazala, više puta, ali uspjelo joj je odbaciti vlastitu presudu. Sada jeprepoznala glas autoriteta, kao da sluša kako joj potvrđuje da je uistinubolesna, premda je zamalo uspjela samu sebe uvjeriti kako je samozamišljala simptome.

- Zar zaista želite provesti ostatak života pričajući s ojađenim ženama osvojoj maternici? - nastavi on neumoljivo.

BalkanDownload

- Zapravo mislim da baš i nemam neku spomena vrijednu maternicu - rečeona i tužno se nasmije.

- Oh, vrlo bi vas brzo uhvatila tuga zbog toga. U svakom slučaju, dvojimda bi bilo čija podnijela pomnije promatranje.

- Recite mi - reče Edith nakon male stanke - da se vi možda slučajno nebavite psihijatrijom kao dodatnim zanimanjem, je li? Budući da vam vašaelektronička industrija ostavlja toliko slobodnog vremena?

- Ono što vama treba, Edith, nije ljubav. Ono što vama treba jest društvenipoložaj. Ono što vama treba jest brak.

- Znam - reče ona.- A kad se jednom udate, možete se ponašati jednako zločesto kao svi

drugi. Gore, s obzirom na vaše neiskorištene mogućnosti.- Oslobođenje - složi se ona.- I voljet će vas svi odreda i imat ćete mnogo više tema za razgovor. I

nikad više nećete morati čekati kraj telefona.Edith ustane. - Zahladilo je - reče. - Hoćemo li?Grabila je velikim koracima pred njim. Ova je posljednja primjedba za

osudu, pomisli. Vulgarna. I on vrlo dobro zna na koju će ranu staviti sol. Da,činjenica da pišem u sobi omogućuje da mi slobodno telefoniraju: tko zna štobi se moglo dogoditi da iziđem? I ona iznenada osjeti silnu čežnju za takvomsamoćom, poput djeteta koje se previše uzbudilo na dječjoj zabavi i koje jerazumna dadilja već davno morala odvesti kući.

- Oprostite - reče on uhvativši korak s njom. - Molim vas. Ne želimzabadati nos u vaše poslove. Ništa ne znam o vama. Vi ste izvanredna žena, aja sam vas uvrijedio. Molim vas, oprostite mi.

- Vi ste sadist - reče ona ljubazno.On pogne glavu. - To mi je i žena govorila.- A kako znate da su moje sposobnosti za zločesto ponašanje

BalkanDownload

neiskorištene? To je blagi ali određeni oblik seksualne uvrede, da znate.Uvreda manje reklamirana od štipanja za dupe ili napastovanja na poslu, alivrlo dobro poznata velikom broju žena.

- Kad bi vaše sposobnosti za zločesto ponašanje bile ispravno korištene,ne biste hodali okolo spuštena nosa u tom džemperu.

Edith jurne naprijed, izvan sebe od bijesa. Da bi obuzdala gnjev - budućida sama ne bi mogla naći put do jezera - iskušavala je razne postupkedistanciranja, dobro joj poznate iz dugotrajne uporabe. Najuspješniji je biopretvoriti incident u prizor iz nekog svojeg romana. - Večer se tiho prikradala- promrmlja u sebi. - Sunce, užarena lopta... Nije vrijedilo. Okrenula se,tražila ga, osluškujući ne bi li čula korake koji su je morali slijediti, a nisu, iiznenada se osjeti osamljenom na toj padini, na studeni. Zadrhtala je iobujmila se rukama.

- Mrzim vas - poviče s nadom.Ritmično škripanje šljunka najavi ponovnu pojavu gospodina Nevillea.

Kad mu se lice našlo u vidokrugu, Edith zapazi na njemu uobičajen smiješak,nešto intenzivniji.

- Sasvim dobro napredujete - reče on uhvativši je pod ruku.- Znate - reče ona nakon deset minuta šutljivog silaska. - Taj mi se vaš

smiješak čini za nijansu neprijaznim.Smiješak mu se proširi. - Kad me bolje upoznate - primijeti - shvatit ćete

koliko je uistinu neprijazan.

BalkanDownload

8 .

Najdraži moj Davide,Nevjerojatna vijest! Gospođa Pusey, taj vrhunac ženskog šika, taj arbitar

ukusa, taj neumoran lovac na luksuznu robu, ta sveopća zavodnica, imasedamdeset devet godina! To znam zato što je prije dva dana imalarođendan i svi smo bili pozvani da ga proslavimo. Glasine koje sunagoviještale da se nešto sprema doprle su do mene već ujutro; dok samprolazila hodnikom, čula sam kako usklici radosti i iznenađenja naviru izapartmana Puseyjevih dok se pravi oblak mirisa (drukčije vrste) valjaogotovo do vrha stubišta. Dok sam stajala na ulazu u hotel, vidjela samdječaka kako izlazi iz kamioneta s cvjetnim aranžmanom koji je izgledaoupravo nevjestinski; da sam o tome malo razmislila, što nisam, bilo bi mijasno kako nitko ne bi slao cvijeće Moniki, Mme de Bonneuil ili meni, takoda su preostale jedino Puseyjeve. Naravno, Jennifer možda negdje imamomka i normalan razum upućuje na to da bi ga morala imati, ali to mi senekako ne čini vjerojatnim. Mislim da ona spada u one djevojke koje nikadneće ostaviti majku. Upoznala sam nekoliko takvih kćeri. Penelope je, što ćete vjerojatno iznenaditi, odbijala mnoge ženidbene ponude zato što ponjezinu mišljenju rijetko koji muškarac s kojim se susreće odgovaranemilosrdnim normama njezine majke, o kojima neprestano slušam.Penelope citira Majku kao vrhunski autoritet u svakom predmetu i ponekadjoj zavidim na toj sigurnosti, na toj poniznoj odanosti. Da sam bar ja imalamajku koja bi mi namrla načela na kamenim pločama i koja nikad ne bi bilabez mudre poslovice ili suvremenog primjera. Ne sjećam se da je mojojjadnoj majci ikad uspjelo nešto više nego da se podrugljivo otrese. A ipakmislim o njoj kao o svojoj jadnoj majci. Što više sama zalazim u godine, sveviše shvaćam njezinu tugu, njezinu zbunjenost što je život krenuo timsmjerom, njezinu osamljenost. Ostavila mi je u nasljedstvo vlastiti oblakneznanja. Tješila se - ta tvda, razočarana žena - čitanjem ljubavnih priča,jednostavnih romanci sa sretnim završetkom. Možda ih zato ja i pišem. Uposljednjim je mjesecima svoga života ležala u postelji u svilenom penjoaru

BalkanDownload

koji joj je moj otac kupio na njihovom medenom mjesecu u Veneciji, nemareći, možda ne primjećujući, da je čipka poderana, svijetloplavoizblijedjelo u sivo, a kad bi podigla oči s knjige, i oči su joj bile izblijedjeleod plavog u sivo, pune snova, čežnji, razočaranja. Maštarije moje majke,koje su ostale nepromijenjene cijelog njezinog života, naučile su me što jestvarnost. I premda nastojim da mi stvarnost bude prva u mislima, i premdase na nju pozivam mračnom dosljednošću, katkada se pitam služi li onameni išta bolje nego što je služila mojoj majci.

Ali sve ovo samo usput. Izbivala sam cijeli dan i kad sam navečer ušla ublagovaonicu, sve je izišlo na vidjelo. Blagovaonica se ispraznila nakonsubotu je i nedjeljne vreve i svela se na oskudan broj koji je jasno govorio»kraj sezone« svakome tko ima sluha za takve stvari. Čak i konobari kao dasu digli ruke od svega i moglo ih se vidjeti kako međusobno razgovaraju.Monica je posve otvoreno nahranila Kiki ja svojim predjelom, i to kao danikoga nije smetalo. Mme de Bonneuil, koja vrlo brzo jede, sjedila je šutkeizmeđu pojedinih jela, izravnavajući stolnjak dlanovima. Ja sam većdovršila više od polovice svoje porcije mesa kad sam primijetila nekakvomalo komešanje na ulazu i odjednom spazila kako M. Huber uvodi u salugospođu Pusey, uz njezin smijeh i prosvjede. Bilo je očito da posrijedi nijeneka obična zgoda. Ne samo da joj je stol bio okićen cvijećem (onim kojesam vidjela ujutro kad su ga dostavili) već se gospođa Pusey popela naneviđen vrhunac odijevanja, koji je sve nas ostale posramio. Da budemposve iskrena, ne bih rekla da joj je to dokraja uspjelo. Njezina ponoćnomodra čipka bila je natkrivena nekom vrstom kaputića s fliterima, očitosilno skupim: taj je opet bio oživljen s nekoliko nizova perla, bisera, zlatnihlanaca, pa čak i jednim zaista lijepim privjeskom od lapis lazulija. Kosa jojje bila nanovo pozlaćena, a nokti besprijekorno ružičasti. Moram reći da jeostavljala prilično veličanstven dojam, na neki barokni način. Time hoćureći da je ili ona izgledala izvan konteksta, ili svi mi ostali. Učinilo mi se dase presuda zadržala na neodlučenom tek jedan kratki trenutak. Poslije togapočela je, posve nezamjetno, pretezati u smjeru gospođe Pusey. Dakako daje ona to postigla svojom voljom, ali u takvim stvarima uvijek postoji neka

BalkanDownload

vrsta konsenzusa. A u tom presudnom trenutku, konsenzus je na neki načinbio osiguran. Konobari su doletjeli da joj izvuku stolac: pred njom semahalo jelovnicima; šampanjac je donesen da ga pogleda i kaže svojemišljenje. Mme de Bonneuil je sve to prilično ravnodušno promatrala.Monica je izvrnula oči prema nebesima.

Moraš shvatiti da nismo na sve to bili pripremljeni. Svi smo bili, u svojojmanje-više svakidašnjoj večernjoj odjeći, razmjerno diskretnoj, štedećijednu »najbolju« haljinu za petak, a drugu »najbolju« haljinu za subotu, inešto zgodno ali prikladno nenaglašeno za nedjelju. Pitomci ustanovaveoma brzo uče pravila. Ja sam imala na sebi onu zelenu haljinu koju nikadnisi podnosio, sigurna u spoznaji da nećeš biti ovdje da bi je moraopodnositi. U roku od nekoliko minuta, nakon dolaska gospođe Puseyshvatila sam zašto je ne podnosiš i odlučila da je više nikad ne obučem.Monica je bila posebno uzrujana, jer premda uvijek izgleda veoma lijepo, tejoj je večeri pošlo za rukom posve suprotno: možda je u svojoj crnoj haljiniizgledala odviše mršavo, a i odviše blijedo. Zbog sjena koje su bacalenjezine istaknute, bjelokosne jagodice, izgledala je bolesno, osuđena nasmrt. Mme de Bonneuil bila je također u crnini, ali ona druge boje nikad nenosi: mislim da ima dvije ili, u najboljem slučaju, tri crne haljine, vječnogbezvremenskog, bezobličnoga, i zapravo bezmodnoga tipa u koje sepresvlači svake večeri. Ne bih uopće bila kadra opisati to ruho u detalje,uglavnom zato što ono ne sadrži nikakvih detalja. Ali moram reći da uvijekizgleda apsolutno korektno. Izgleda kao što žena njezinih godina i moraizgledati, a vjerujem da bi se to isto moglo reći i za Moniku i za mene.

Kad su se ta razmišljanja slegla, zapazila sam da je i Jennifer dala sveod sebe. Zapravo, upravo su me Monikine ponešto preelokventne grimasepotakle da bacim pogled prema Jennifer. Ono što sam vidjela na neki mi jenačin, ako smijem tako reći, otvorilo oči. Da bi proslavila majčin rođendan,Jennifer je navukla ružičaste dimije i odgovarajuću bluzu u tonu, kako tokažu u modnim časopisima, s velikim izrezom koji joj je ostavljao golaramena. Očito je posjetila i frizera, koji se zaista iskazao: blistavi plavivalovi, pošteđeni prijašnje prirodnosti, bili su začešljani u neku vrstu

BalkanDownload

punđe, dok su joj dva kratka uvojka skakutala ispred ušiju. Do tada nisamprimijetila kako je debeljuškasta. Obje su debeljuškaste, zapravo. Ali totako dobro nose da se gotovo i ne primjećuje. U svakom slučaju, bile suveličanstven prizor. Pomalo bizaran, možda, ali to je moglo biti i zato štosmo mi ostale bile tako prigušene. Pri samoj pomisli na onaj silni naporkoji su uložile u svoje pripreme osjetila sam pravu iscrpljenost. A one su naodmoru! I nema praktički nikoga tko bi se na njih osvrtao! Osim nas,dakako, ali nas se teško moglo smatrati doraslima situaciji, jer nismo imalenikakve vidljive putovnice za taj perivoj zemaljskih užitaka. Mislim da smoto svi u jednom trenutku osjetili i da je to bacilo sjenu na cijelo zbivanje.

Ali gospođa Pusey, za koju sam počela osjećati nešto poput samilosti,groze, sažaljenja, stari je majstor za tu vrstu igre. Čaše šampanjcapodijeljene su Moniki i Mme de Bonneuil i meni i tada smo svi morali piti unjezino zdravlje, a onda je počelo ustajanje i sjedanje, kimanje glavom iuljudno smješkanje, ponajviše od strane same gospođe Pusey. Monica iMme de Bonneuil, koje su se prema ovoj vrsti proslava odnosile s većimstoicizmom od mene, pile su uporno i ravnodušno, premda je Mme deBonneuil podigla čašu dosta dražesnom sporom kretnjom prije nego što ćeje iskapiti. A tada, kad se činilo da je zabava završena i datum dostojnoobilježen, Alain i još jedan momak u bijelom kaputiću ugurali su ublagovaonicu stolić za serviranje na kojem je počivala torta takve krasoteda je čak i Mme de Bonneuil bila vidljivo impresionirana. M. Huber bio jeposve izvan sebe od ponosa. Gospođa Pusey nasmijala se i sakrila licerukama te čak prinijela jedan od onih svojih rafiniranih čipkastih rupčićakutku jednoga oka, dok su joj dolijevali šampanjac u čašu. Jennifer je vrlostručno nadgledala rezanje i raspodjelu torte, otpremajući konobare knašim stolovima s tanjurićima pretrpanim čokoladom. Ovaj put morale smopodići vilicu u znak priznanja. Bila je upravo izvanredno ukusna.

I razumije se da nikako nismo mogli ostaviti gospođu Pusey samu poslijevečere. Prvi put od pamtivijeka svi su gosti zajedno popili kavu u salonu.Nije to bio posve homogeni skup, ali to gospođu Pusey, čiji se ruž malorazmazao u općem uzbuđenju, kao da nije smetalo. Mme de Bonneuil, koja

BalkanDownload

ništa nije čula, a koja je bila navikla izvršavati svoje dužnosti, ili moždanaprosto izvršavati ono što se od nje očekuje, hrabro je odsjedila svoje,smješkajući se gospođi Pusey s vremena na vrijeme ili ljubazno kimajućiglavom prema Jennifer. Dojmila me se, tom prilikom, kao zaista plemenitaosoba, jer bila je daleko od kuće, daleko od bilo kakvih pravih razloga zaproslavu i, po mojem sudu, neupućena u takve komplicirane igrepretvaranja. Monica, premda bi mi povremeno namignula kad je mislila danitko ne gleda, uključila se s mnogo više poleta nego što bih joj ga ranijepripisala: zapravo, pokazala je kako je vješta igri društvenosti kad sepotrudi, premda je satirička nakana virila iz svake njezine primjedbe. Kadje ponešto pretjerala u općem zadirkivanju, primijetila sam kako je postalapredmetom Jenniferina hladna promatranja. Ali iskreno Monikinozanimanje potaknula je, kao što sam i predvidjela da će potaknuti, da morapotaknuti, odjeća gospođe Pusey i uskoro su uspostavile gotovoravnopravan odnos razmjenjujući imena i adrese krojačica: obje sunaletjele na istu, premda to isprva nije bilo posve bjelodano, budući da ju jegospođa Pusey nazivala »moja mala šnajderica«, dok je za Moniku bila»moju prijateljica«. Na jedan je skladan časak uspostavljen mir, za kojegasu se one u unakrsnoj paljbi nabacivale slavnim markama koje obuhvaćajučitav kontinent. Gucci i Hermes, Chanel i Jean Muir, The White House i OldEngland samo je dio od onih koje sam prepoznala. U toj se fazi Mme deBonneuil, koja je možda izdržala onoliko koliko je mislila da se od njeočekuje, s mukom podigla sa stolca, podigla štap u znak pozdrava gospođiPusey i gegajući se izišla iz salona. - Jadnica stara - reče gospođa Puseyglasno, kako mi se učinilo, premda Mme de Bonneuil dakako nije ništa čula.

Nastavili smo sa zabavom, mada bi bilo razumno da smo je u tom časuprekinuli. Znaš kako je opasno za nekakav društveni događaj kad se svapozornost odvlači u jednom smjeru: još sam jednom zapazila kakoPuseyjeve čudnovato odbijaju uzajamnost. Iza njihove se pretjeraneljubaznosti krije nešto utvrđeno, nešto o čemu se ne može raspravljati, kaoda zaista nikoga osim sebe ne mogu shvatiti ozbiljno. Kao da žale svakogakome je uskraćena mogućnost da bude jedna Pusey. A to je, dakako, po

BalkanDownload

definiciji svatko. Pitam se hoće li se Jennifer ikad udati. Kojemu će toautsajderu biti dodijeljena vrhunska čast da uđe u njihov krug? Po čemu ćega prepoznati? Morat će ponuditi besprijekorne vjerodajnice: bogatstvoravno njihovome ili, po mogućnosti, još veće, prikladno uzvišen stil života,idealno smješteno obitavalište i ono što gospođa Pusey naziva »položajem«.Svi će ti atributi imati prvenstvo pred njegovim fizičkim izgledom, jer biJennifer njime mogla biti zavedena na prenagljenu odluku. Moj je dojam daće taj odabranik biti ugodno, ali možda ne prenaglašeno, muževan: bit ćeuljudan i ne premlad, vrlo strpljiv i popustljiv do krajnjih granica. Morat ćeimati sve te osobine jer će, da bude dorastao budnosti gospođe Pusey,morati vrlo mnogo vremena provoditi s njom. S njih obje. Zapravo jaJenniferin život u braku vidim kao nastavak njezinog sadašnjeg: naprosto,bit će ih troje umjesto dvije. Jedini će obred inicijacije biti vjenčanje, a kakoće ono biti shvaćeno u prvom redu kao izlika za kupovanje dodatne odjeće,njegovo će konačno značenje ostati skriveno. Taj čovjek, Jenniferin muž,zapremat će položaj jednako udaljen od njih obje, spreman da se odazovena mig iz oba smjera. On će silom prilika biti muškarac u obitelji, ali nećebiti Pusey. A, uostalom, zar one nisu bile potpuno sretne prije nego što seon pojavio? Nisu li njihove norme savršenstva bile ograničene na njihsame? Kako bi on na bilo koji način mogao opravdati nekakav nagovještajpromjene?

Nemam dojam da će gospođa Pusey ikada umrijeti. Nekim ljudima(dobro ih poznajem) prethodi sjena njihove smrti: gube nadu, tek,sposobnost za život. Osjećaju kako im nestaje smisao života i spoznaju kakosu izgubili ili kako nikad nisu postigli, ono što im je srce željelo pa odustaju.U očima takvih ljudi čovjek čita jezivu svijest, konačnu samospoznaju:nisam dovoljno živio, a prekasno je da se izbavim. Ali prelijepimaterijalizam gospođe Pusey očito mora isključiti takve misli, ideje, slutnje,ma kako ih već nazvali. Gospođa Pusey, pošto je sebi osigurala dobra uživotu, nema uopće namjere da ih ispusti iz ruku, a zašto i bi? Znala je odsamoga početka da neki nesretnici nikad ništa neće naučiti: znala je da ononajbolje valja zgrabiti, premda možda nema dovoljno za sve. Čovjek joj

BalkanDownload

mora čestitati na oštroumnosti. Ma što drugo pritom osjećao, vjerojatno nijeni više ni manje nego kiselo grožđe.

- Ali vi slavite rođendan - poviče Monica, koja je očito razmišljala usličnom smjeru kao i ja. - A koji, zanima me? - To je gospođa Puseynastojala ne čuti. (Zapravo, u tom mi je trenutku palo na um da je moždamalo nagluha. Gotovo sigurno, kad pravo razmislim. Oni monolozi, koji nevode računa ni a kome drugome, koji su nepropusni za bilo čije mišljenje -možda su to karakteristike nekoga tko ne može, zbog taštine, priznati da jegluh.) - Dušo - reče ona Jennifer. - Molim te, idi i pozovi Philipa da nam sepridruži. On zna da mi ne pazimo na formu. - Na što se Jennifer, ponovnoružičasta i bezizražajna lica, otputila gospodinu Nevilleu, koji se bio nekakopritajio dok se sama svečanost odvijala, ali koji je sada bio prisiljenodbaciti svoje planove za tu večer i sjesti s nama.

Monica se, međutim, nije dala skrenuti. - Hajde, hajde - inzistirala je,nestašnim glasom koji ipak nije trpio nikakva protivljenja. - Glavu dajem dase naprosto ne možete suočiti s činjenicom da ste navršili šezdesetu. Ipak,nitko vam ih ne bi dao. Jesam li pogodila?

Gospođa Pusey se nasmije. - Godine su relativan pojam - vješto jeizbjegla odgovor. - Čovjek je star onoliko koliko se osjeća starim. A ja seponekad još uvijek osjećam kao djevojčica. - Njezin se glas dok jeizgovarala te riječi pretopi u iskreno iznenađenje: nama, njezinoj publici,učinilo se da oklijeva na rubu ženstva, zapanjena obiljem bogatstva koje jojsvijet nudi.

- Ali vi imate Jennifer - reče Monica prilično neprijazno, kako mi seučinilo, a očito je to pomislila i Jennifer, koja ju je promatrala istim onimhladnim pogledom, pogledom zbog kojega se činila mnogo starijom nego...Nego što? Možda sam se osjećala umornom od šampanjca, možda sam većbila umorna, ali iznenada me obuzeo sablastan osjećaj da je sve ovo samoprivid, da je sve samo pretvaranje, da je ovo bila večera krabulja, da nitkoneće nikad, nikad više govoriti istinu. Tada sam te poželjela, Davide, jako.Ali tebe nije bilo. Tu je bio samo gospodin Neville koji se veličanstveno

BalkanDownload

zabavljao. Gospodin Neville, da odmah objasnim, jest connoisseur13

fantastičnoga, intelektualni sladostrasnih prvoga reda.Tužna je činjenica da je gospođa Pusey, premda još uvijek hrabra,

odjednom izgledala prilično staro. Ali kad je, nakon dugačkog i upornogniza uljudnosti od gospodina Nevillea, napokon otkrila kako je napunilasedamdeset devetu, svi smo bili iskreno zapanjeni. Hitro smo računali uduhu: svaka je od nas točno znala što ostale misle. Ako gospođa Puseypriznaje da ima sedamdeset devet godina, onda Jennifer mora biti otprilikemojih godina. Mojih i Monikinih. I baš tako i jest. Jennifer, kao i ja, imatrideset devet godina, premda zbog čudnovate kombinacije debeljuškastogtijela i bezizražajnog lica ne izgleda starija od četrnaest. Jer ono štoJennifer uporno izražava, kad pravo razmislim, jest nekakav prikrivenipotencijal. Ona se odlikuje uznemirujućom nazočnošću, ili možda jednakouznemirujućom odsutnošću, mnogih adolescenata: njezina naoko nedužnarazbludnost bila bi gotovo sablažnjiva da je ne poništava kćerinskaposlušnost. Jennifer je napadno zdrava, dolična, nevina. A ipak se uusporedbi s njom ja, koja nisam ništa od toga, osjećam kao njezina tetausidjelica.

I baš nam je tada gospođa Pusey, sklonuta laskanjem pažljivog Nevillea,ispričala kako su prve godine njezina braka bile zasjenjene potpunoneobjašnjivim izostankom djece. Pri tome je novi snježni rupčić izvađen iztorbice, istresen i prinesen kutku usana. - Ma koliko mi nastojali - rekla je -kao da ništa nije djelovalo. Uzdahnula je prisjećajući se. Ta je primjedbaostala visjeti u zraku, s nekom težinom; Monica je sjedila zamišljena, doksam ja požalila što nisam otišla ranije, s Mme de Bonneuil. Zatim je, nakondvanaest godina nesebičnog i požrtvovnog »nastojanja«, trud gospođePusey nagrađen i, gle čuda, pojavila se Jennifer. - Moj muž je uvijek želiomalu djevojčicu. - Tu se okrenula prema Jennifer, koja joj se posveočekivano blistavo nasmiješila i s ljubavlju ispružila ruku prema njoj. Takoohrabrena, gospođa Pusey nastavila nas je zasipati anegdotama izJenniferine najranije dobi. Samo po sebi razumljivo, bila je upravo onočemu su se nadali, premda skandalozno razmažena. - Pa, kad čovjek tako

BalkanDownload

dugo čeka, sklon im je dati sve što žele, zar ne? A moj muž nije mogaopodnijeti da je vidi uplakanu. To bi ga užasno rastužilo. Iris, znao je reći,ona mora imati sve najbolje. Ostavit ću ti bjanko ček. I tako je i bilo i ništajoj nije škodilo što smo je malo razmazili, je li tako, zlato? - I opet smiješak,ispružena ruka. A nedvojbeno se Jenniferino blistavo zdravlje činilo više noodgovarajućom nadoknadom za te napore na kojima je, iz nekog tajnovitograzloga, gospođi Pusey valjalo uvijek iznova čestitati. Moram ti reći,Davide, da je među inim Jennifer imala ponija koji se zvao Twiglet. A tadasmo opet odslušali kompletan program: Haslemere, Uprava i kako joj sesva roba dostavlja u kuću.

Edith odloži pero. Ovo će pismo morati završiti kasnije, a vjerojatno čak ipreraditi. Nezdravi elementi kao da su joj se ušuljali u pripovijedanje; bila jesvjesna da je prekoračila svoje ovlasti. A zatim je postala svjesnaograničenja koja takve ovlasti nameću: zabaviti, razonoditi, opustiti - to jebila njezina funkcija, bolje reći, njezin posvećeni cilj. Ali nešto je pošlo krivoili je izmaknulo nadzoru. Ono što je bilo započeto kao ogled u zabavnomštivu - jer nije li se čitava situacija činila prikladnom, upravo stvorenom zatakav ogled? - na neki je način nagomilalo elemente introspekcije, kritike, pačak i ogorčenosti. - Onda, dušo, što ima nova kod vas na ladanju? - znao jeupitati David, pružajući dugačku ruku da je privuče k sebi dok su sjedili nanjezinom velikom divanu. A to je za nju uvijek bio šlagvort da mu iznesesvoja blaga zapažanja, uvijek vješto izredigirana i da promatra kako se crteumora na njegovom mršavom i lisičjem licu pretapaju u smiješak. Jer takvomme on vidi, pomisli, i takva sam se iz ljubavi prema njemu trudila da budem.

Ali sada se, možda zbog šampanjca, osjećala uznemirenom, opreznom.Činilo se da za to nema nikakva neposrednog razloga do umora, napetihživaca. Večer se naravno zaista previše otegnula nakon jednog vrlo neobičnogdana. U jednom je trenutku Monica počela pripovijedati svoju životnu pričugospođi Pusey, koja ju je pod krinkom milostive zabrinutosti slušala spohlepnim zanimanjem. Činilo se da nema nikakve mogućnosti za bijeg.Jennifer, oslonivši članak jedne noge na koljeno druge, u položaju koji joj je

BalkanDownload

omogućila potpuno čedna širina njezinih dimija i, unatoč tome, istodobno idjetinjasta i neprikladna, kao da se još jednom udaljila od njih iza svogposlušnog lica. Zavalila se na stolcu, poigravajući se svojim uvojcima,promatrajući sve oko sebe ispod poluspuštenih vjeđa; sa zuba joj je visjelatanana nit blistave sline. Edith je neprimjetno u sebi zijevala. Bila je svjesnada je čak i gospodin Neville blago odsutan duhom, premda njegov uobičajeniuljudni izraz nije ništa odavao.

Još su uvijek sjedili tamo o ponoći. Monica, kad je jednom krenula, nijese više dala smesti i pušila se jedna cigareta za drugom. A gospođa Puseyzapravo nije mogla ponuditi nikakav zaista koristan savjet; naprotiv,uspomene na njezino vlastito razdoblje kušnje, tako uspješno zaključeno,urodile su tek ohrabrujućim klišejima, koji nisu bili osobito dobro primljeni.Monikino se lice izdužilo u uobičajen izraz nezadovoljstva i večer je završilana izrazito manje skladnoj noti nego što je započela i nego što se u jednomčasu obećavala nastaviti. Ali barem Kikija nije bilo, jer ga je Alain nakon jošjednog prekršaja ponovno zatvorio u Monikinu kupaonicu. M. Huber, poneštorazočaran u svojoj ulozi meštra ceremonija, ipak je ostao dolje, očekujućinekoliko riječi zahvalnosti. Ali nade su mu bile iznevjerene. Činilo se kao dasu svi odviše umorni da spase situaciju, pa kad je gospodin Neville ponudioruku gospođi Pusey, ona je jedva dočekala da je prihvati. Trebalo joj je neštodulje nego obično da se izvuče iz stolca, ali napokon je otišla, oslanjajući sena gospodina Nevillea, dok je Jennifer hodala na začelju.

Edith je, dočepavši se utočišta svoje sobe, zatvarajući vrata za sobom,pokušala otkriti razloge svoje potištenosti, koja kao da je bila tijesnopovezana sa zbivanjima te večeri i mislima koje je ona potaknula. Je li riječ otome da je za nju sam čin proslave naprosto nepoznanica? Rođendan gospođePusey, Jenniferino zamišljeno vjenčanje, u njezinim su očima poprimalitrodimenzionalost, za razliku od svega čega se mogla sjetiti iz vlastitogživota. Za svoje rođendane u roditeljskoj kući Edith je sama pekla tortu, anjezin ju je otac unosio, svečano, s kavom. Te su prilike bile kratki ibojažljivi izleti u obiteljski život kakvim su, pretpostavljala je, mogli živjeti uidealnom slučaju; njezinu je majku to poticalo da se prisjeti kavana svoje

BalkanDownload

mladosti i pripovijedala je živahno i zabavno prije no što bi je ponovnozahvatila tuga sjećanja. Tada bi kava već bila popijena, a torta ležala uruševinama na tanjuru, pa kad bi je Edith odnijela natrag u kuhinju, njezin birođendan već prošao. A nikad nije bilo ni spomena o vjenčanjima.

A sada je, paradoksalno, u blaženoj tišini i polutami svoje sobe Edithosjetila kako joj se umor gubi, a kako ona skrivena nelagoda, koje je svakotoliko bivala svjesna dok je pisala pismo, počinje oživljavati, jačati,prevladavati. I u taj veoma kasni sat osjetila je kako joj srce tuče i kako jojse razum, taj element kontrole, raspada u krhotine dok joj u svijesti izranjajuskrivena područja, opasne pličine. Ta pomno organizirana laž njezina boravkaovdje, taj gotovo uspješan tijek umjetnog i besmislenog života koji su zanjezino vlastito dobro odredili drugi koji nikako nisu shvaćali što njezinovlastito dobro jest, iznenada su joj se pokazali u svoj svojoj jalovosti. Moždasu šampanjac, torta, proslava, nagrizli bedeme njezina duha, vukući za sobompodmukle i neugodne asocijacije, izvrgavajući ruglu sve one pomne pripremekoje je sama izvršila ukidajući razonodu, vraćajući se ozbiljnosti i bolnomrazmišljanju, zahtijevajući polaganje računa. Bila je povjerovala da, pristajućina to sićušno progonstvo, čisti palubu, briše ploču te da će joj biti dopuštenoda se nakon određenog roka vrati, dolično kažnjena i smekšana, da seponovno lati svog života. »Čistim palubu, Edith«, sjećala se kako je njezinotac govorio dok je derao papire na svom pisaćem stolu. »Samo čistimpalubu.« Smiješio se, ali iz očiju mu se jasno čitala tužna spoznaja. Dobro jeznao da za njega ništa više neće biti isto kao nekad, da njegov boravak ubolnici neće biti onaj kratki interludij kao što je to hrabro kazao njezinojmajci. I, zaista, nikad se nije vratio kući. A možda ni ja neću poći kući,pomisli ona, i srce joj se stegne od tuge. A ispod te tuge osjećala se izrazitonesigurnom, kao što se osjećala onda kad bi vidjela da će se radnja romananapokon rasplesti i kako je taj rasplet mogao biti izazvan.

Sjedeći sama u tišini, pognula je glavu i pomno se osvrnula na zbivanjakoja su je dovela, izvan sezone, u Hotel dit Lac.

BalkanDownload

9.

Na dan svog vjenčanja, Edith se probudila ranije no obično, svih ćutilaizoštrenih zbog kakvoće svjetla, koje je bilo grubo, bijelo i nelagodno, krijućiiznenađenja neugodne naravi, ni nalik onom toplom sunčanom sjaju na koji jeračunala. Shvatila je vrijeme kao nekakvo znamenje, a svoje naglo buđenjekao znak, premda čega nije mogla reći, pa čak ni naslutiti. Što je još važnije,kad je prolazila kraj toaletnog stolića, ugledala je svoje lice u zrcalu iužasnula se kad je vidjela kako je blijedo i upalo. Više nisam mlada, pomisli:ovo mi je posljednja prilika. Penelope ima pravo. Krajnje je vrijeme dazaboravim svoje nade, nade s kojima sam se rodila, i da se suočim sazbiljom. Nikad neću imati ono za čim žudim svim srcem. Kako bih i mogla?Prekasno je. Ali još postoje sve utjehe takozvane zrelosti: ugodno druženje,udobnost, prava ljetovanja. To je razumna perspektiva. A ja sam oduvijekbila razumna žena, pomisli. U tome se svi slažemo.

A Geoffrey Long, taj prijazni čovjek koji je za nju doveden na onu večerurazmjerno nenadano i koji je bio tako osamljen otkako mu je majka umrla:zar bilo tko može ponuditi solidnije jamstvo za sigurnu i pametnu budućnost?Samo veoma nedužan čovjek, pomislila je, mogao je tako otvoreno igratistarinskog prosca. I kako su samo svi bili silno impresionirani, posebnoPenelope, ali napokon čak i sama Edith, njegovom odanošću, njegovomširokogrudnošću, njegovim beskonačnim cvijećem, njegovom pedantnombrigom i napokon sumornim opalnim prstenom njegove majke. A on je nudiocjelovit život, novi dom u koji će se useliti, nove prijatelje, čak i kućicu naladanju, luksuz dakle kakav se sebi nikad ne bi sjetila priuštiti. I bio je posvepristao muškarac, premda staromodnih nazora: nije, na primjer, odobravao dažene rade i zadirkivao ju je što toliko vremena poklanja svojim knjigama. I unjegovu je udvaranju bilo nekakve simpatične, čak pomalo smiješne,otvorenosti. I svi su govorili kako je bio dobar svojoj majci. Svi su govorilikako će sretna biti njegova žena. Svi su govorili kako je Edith sretna.Penelope je to govorila s nekom jedva zamjetnom razdraženošću, kojom jeprešutno davala na znanje kako bi ona sama bila mnogo dostojniji primatelj. I

BalkanDownload

neprestano su podsjećali Edith kako je dobro prošla. I zaista, nije bilonikakve potrebe da se to poriče. Imala je sreću. Imam sreće, podsjetila jesamu sebe, gledajući ono upalo lice u zrcalu svog toaletnog stolića.

Napravila je pun čajnik vrlo jakog čaja i dok je čekala da odstoji, otvorilaje kuhinjska vrata da promatra vrt. Ali puhao je nekakav slabašan i zlobanvjetar koji joj je nanio pljusak prašine oko gležanja. I vrata su se neprestanozatvarala i otvarala sama od sebe, prekidajući ono čudnovato svjetlo,donoseći slutnju oblaka premda oblaka nije bilo, i svijest o tome da stvariprestaju biti same po sebi razumljive. Poput ove male kućice, njezinognesmetanog carstva toliki niz godina, ljušture za pisanje, za spavanje, tihe isuncem obasjane u popodnevima, prije nego što se djeca vrate iz škole i uđukroz vrata drugih kuća. Ona tiha popodneva, kad je žestina i vrućina sunca naprozoru iza njezinih leđa upravo tjerala njezine neumorne prste na strojunaprijed, kao da žive nekim vlastitim životom. I ona iscrpljenost koja binastupila nakon toga, uvijek najavljena nekom promjenom u kakvoći svjetla,što bi je vratila k sebi, i osjetu napetih leđa i ramena i maloga grča i svijestida joj je kosa neuredna i ruke uprljane, a s tom sviješću i nekom gađenju,kao da se zbivalo nešto orgijastično dok su se djeca vraćala iz škole. Tadabi, izišavši iz sobe, sišla u kuhinju i otvorila stražnja vrata, udišući rajski,normalan zrak, dok je čekala da zakipi voda u kotliću. I ponijela bi svoj čaj ujednostavnu bijelu malu kupaonicu, gdje bi sprala sa sebe dnevni umor injegov talog, odložila na vješalicu jednostavnu pamučnu haljinu koju jenosila za rad, kao da je samo nekakvo posve čedno ruho prikladno za njezinudnevnu zadaću - onu nezakonitu proizvodnju tvari nepotrebne zapreživljavanje. A u svojoj spavaćoj sobi, prohladnoj prostoriji u koju jeulazilo samo jutarnje sunce, a i to vrlo kratko, pažljivo bi se obukla iočetkala kosu, kao što su je naučili, nekoć vrlo davno, i podigla je i stručnogotovo nesvjesno prikopčala kao obično, i kad bi ozbiljno u zrcalu ocijenilada izgleda pristojno, sišla bi niz stube, natočila još jednu šalicu čaja inapokon osjetila da je spremna za vrt.

Vrt će joj nedostajati više od svega, mislila je, premda zapravo nije bilavrtlarica. Najveći je dio posla obavljao jedan šutljiv i zastrašujuće blijed

BalkanDownload

momak iz voćarnice, i ono što mu je nedostajalo na riječima nadoknađivao jesvojom strašću za biljke i silnom revnošću kojom se za njih brinuo. Dolazioje tri puta na tjedan, u pauzi za objed, a ona bi mu ostavljala jelo nakuhinjskom stolu: trudila se da mu podraška apetit, zabrinuta zbog njegovablijedog lica, i premda je on čeznuo za pecivom sa sirom i bocom piva, gutaoje njezine brižne delikatese, naslutivši da je njoj to važno i shvaćajući toozbiljno. - Idem ja - viknuo bi prema stubama. - Možda navratim u nedjelju. -Dobro, Terry - doviknula bi mu ona. - Novac je na kredencu. - Jer novac imse oboma činio nečim izvan toga, nečim što jedva ima veze s vođenjemkućanstva, poslom kojemu su oboje, svatko na svoj način, s tolikom ljubavljuprionuli.

Vrt joj je uistinu pripadao samo vrlo rano ujutro i uvečer, nakon dnevnogaposla, kad bi jednostavno sjedila na prilično neudobnoj klupi od kovanaželjeza - ljubaznom daru od Geoffreyja, koji se smijao njezinom starombezobličnom škripavom slamnom naslonjaču - i promatrala kako sunce toneza živicu i radosno osjeća kako vrt sve intenzivnije miriše. Znala je da će u todoba dijete njezinih susjeda, djevojčica dirljive ljepote, čija su sreća ibezazlenost već bile ugrožene teškom govornom manom, izići da vidi je liona ondje (ali ona je uvijek bila ondje) i provući se kroz živicu da joj zaželilaku noć. I Edith bi je gledala kako se bori s riječima, kako se njezino mršavotjelešce grči od napora da ih otključa, i nasmiješila bi joj se i kimnula glavomkao da su riječi posve razumljive, i položila ruke djevojčici na glavu, koja setrzala, da je smiri i prošaptala »Laku noć, dušo moja mala. Lijepo spavaj.« Ipoljubila bi dijete, sada mirno, i postala ga u krevet.

Večeri su bile manje zanimljive. Posjet Penelopi da sasluša izvješće odnevnim zbivanjima, maleni obrok, polovica onoga što je Terry pojeo zaručak i zatim spavanje, vrlo rano. Ponekad je još bilo svjetlo kad je išla ukrevet, ali kako je nju svjetlo tako silno zanimalo, odložila bi knjigu samo dabi promatrala kako blijedi i mijenja boju i napokon postaje neprozirno inezanimljivo. Tada je bilo vrijeme za spavanje. Postelja joj je bila bijela ijednostavna i ne baš dovoljno velika. Geoffrey Long, jedar muškarac,komentirao je to više nego jednom, sustezljivo, ali dobrohotno kao uvijek.

BalkanDownload

Kao i Penelope, koje je postelja mogla primiti i četvero odraslih, a izvanupotrebe bila pretrpana svim mogućim ljupkim jastučićima presvučenimtkaninama koje su objavljivale cijelome svijetu »Ja sam iznimno ženstvenaosoba.« Neke žene podižu sebi oltar, pomisli Edith. I imaju pravo. Premdadvojim da bi to meni pošlo za rukom.

U svakom slučaju, bračna je postelja već bila instalirana na MontaguSquareu, gdje je Geoffrey nekoć stanovao sa svojom majkom, i ona će ubrzozauzeti svoje mjesto unutar zidova elegantne spavaonice, čije je boje potajnosmatrala malo odviše upornima. Sama ih je odabrala, ali je, što je zacijelobilo kobno, bila pozvala u pomoć Penelopu koja ju je stručno vodila nizomodabranih robnih kuća, raspredajući pritom o raznim načinima da se udovoljimuškarcu. - Ne vrijedi ti biti bljedunjava, Edith - rekla joj je nekoliko puta. -Muškarac se ne može lagodno osjećati u ćeliji. Moraš shvatiti njegovepotrebe. - Edith, koja je osjećala mučninu u tom svijetu bez zraka i potrebuda se iskupi zato što nije našla ništa što bi pobudilo njezino oduševljenje, a izato što je Penelope očito bila mnogo više zaokupljena tih pothvatom od njesame, poklekla je napokon pred njezinim nagovaranjem, a i pred užasnomršavim licem jednog trgovačkog pomoćnika kojemu su uzurpirali podnevnupauzu, i odabrala prekrivač za krevet mutne boje nevena, uz skupe ručnike uboji nevena koje će objesiti u njihovoj tamnozelenoj mramornoj kupaonici tenekoliko debelih deka boje cimeta obrubljenih satenom. Bile su nove i lijepe,ali njoj se činilo da upijaju svjetlo i da su nekako ukočeno stroge. Nije moglasebe zamisliti kako se povlači u tu spavaću sobu nakon dana provedenog upisanju ili kako drijema na onom veličanstvenom krevetu s uzglavljem odbambusovine. I zapazila je neobično malo djece na Montagu Squareu, a nijebilo ni vrta, tako da će se njezin dan odvijati posve drukčije nakon što završis pisanjem. Međutim, ona i neće pisati. Možda nikad više neće pisati. Živjetće onakvim životom kakvim je zamišljala da žive druge žene: kuhat će,priređivati večere, sastajati se s prijateljima za objed. Sa svim onimsvjetskim ljudima koje je poznavala i koji su je tako ljubazno pozivali nasvoje male skupove, a ona im dosad uzvraćala isključivo željom da videnjezin vrt. Nisam plaćala članarinu, reče sama sebi onoga dana kad je s

BalkanDownload

bojažljivim užitkom promatrala svoju novu i prostranu kuhinju. Mora da samim izgledala kao nahoče. To će se morati promijeniti.

I zaista se promijenilo. Nitko nije bio uvrijeđen. Naprotiv, svi su bilioduševljeni. David se smijao njezinoj novoj bezobzirnosti i zadirkivao je daima nepoznatog ljubavnika. - Mora da si zaljubljena - rekao je. A ona, neusuđujući prekršiti onaj nepisani ugovor među njima, nije tada rekla ono štoje htjela reći i propustila je svoju priliku zauvijek. I kad ju je kriomiceuhvatio za ruku jednoga dana na nekoj privatnoj izložbi na koju je pošla sPenelopom, a ona povela njegov palac do svog trećeg prsta na kojemu jeosjetio rub ružnog prstena Geoffreyjeve majke, ukočio se, ali nije rekao ništa.Što se moglo reći? Nikad nije bilo nikakvih obećanja. A kasnije te večeri, zanjihova popodnevnog sastanka, zagnjurio joj je lice u vrat i promrmljao: -Misliš li to ozbiljno? - A ona je zaista mislila ozbiljno, zato što je katkad vrlodugo izbivao. A i zato što je nije pokušao odgovoriti. Ali mjesec danakasnije, ujutro na svoj vjenčani dan, još uvijek je stajala u kuhinji i mislila nasve ono što mu dosad nije stigla reći.

Trgnuo ju je zvuk ključa u bravi. Njezina neredovita dvorkinja, gospođaDempster, ružičastih obraza, blistavo frizirana, širokogrudno trijezna,pogledala ju je zaprepašteno. - Još se niste obukli? - Čudila se. - Nadam seda ste se barem okupali.

- Zašto? - upita Edith. - Koliko je sati?- Sada je deset sati - pažljivo je artikulirala gospođa Dempster, polako,

kao da se obraća djetetu. - Deset sati. U dvanaest se udajete, sjećate se? Aako pitate zašto sam ja ovdje, pa, eto, recimo da se radi o sitnici da netkomora nadgledati unajmljene kuhare. Toga se valjda sjećate, nadam se. Vi sevraćate ovamo na hladni ručak, ako ste i to smetnuli s uma, prije nego štoodjezdite u plave daljine.

Teško je disala dok je navlačila svoju besprijekorno čistu kutu, kao da jojje i sama pomisao na nekakvo vjenčanje uzdrmala živce, čuvene po svojojnepredvidivosti. Muškarci su za nju oduvijek značili propast, znala seispovjediti nad bezbrojnim šalicama kave; posao je zaostajao. Edith je slutila

BalkanDownload

da Penelope ima više koristi od nje, ali morala je priznati da je Penelopemogla više i ponuditi kad je riječ o ispovijedanju. Penelope i gđa Dempsterzapravo su imale nešto zajedničko; cjelokupna se njihova konverzacijakretala oko teme muškaraca, koje kao da su u jednakoj mjeri i voljele imrzile. I tako, kad je gospođa Dempster rekla: - Hajde, dušo, vi se lijepookupajte, a ja ću vam dotle skuhati kavicu da pijuckate dok se oblačite. -Edith se okrenula, osjetivši kako je suze bockaju u očima. Ta prijaznost ljudi,pomisli. Ta neočekivana prijaznost.

Ležeći u kadi, jasno je čula kako cijela kuća odzvanja od glasa gospođeDempster koja ravna četom muškaraca. Negdje ispod nje dosta su bučnoiskrcavali sanduke. Obećana je kava bila odgođena, u većem uzbuđenjunadgledanja organizacije svečanosti: mala je kućica podrhtavala od upadacvjećara i ekipe djevojaka, koje će sada pretvoriti kuhinju u svoje vlastitocarstvo dok proizvode pecivo sa šparogama i jastučiće s gljivama i sićušneštapiće od sira i glazirane ploške od naranče i puding Nesselrode. - Puding,Edith? Ti nisi pri sebi - rekla je Penelope. - Moja majka ga je jako voljela -odvratila je Edith i pomislila u potaji kako bi njezina majka ovo smatraladosta jadnom bračnom vezom. Čulo se kako djevojke visokih ali strogihglasova zahtijevaju još vaza ili kako se dovikuju s jednog kraja kuće na drugi- Sarah! Daj, molim te, požuri! Moramo ovdje završiti u jedanaest i tridesetako kanimo obaviti još i Tregunter Road. Oh, kava! Vi ste anđeo, gospođoDempster. Sarah! Kava! - I iznenada je cjelokupna djelatnost posve zamrla,kao da su odlučile cijelu stvar opozvati. Ali kad se Edith vratila u spavaćusobu, zatekla je na svom toaletnom stoliću šalicu kave i dva keksa natanjuriću, koje je gospođa Dempster zacijelo donijela sa sobom jer se Edithnije sjećala da ih je ikad kupila.

Navukla je tanke čarape i prekrasan sivi satenski kombine. Odbila jePenelopinu ponudu da nadgleda njezinu garderobu za vjenčanje i odvezla senizom autobusa kojima nije bila vična jednoj ostarijoj krojačici Poljakinji uEalingu, noseći finu plavosivu tkaninu, mješavinu vune i svile. I sad se našlaodjevena u vrlo uvjerljivu kopiju Chanel kostima, u kaputiću obrubljenomtamnoplavom i bijelom svilenom bordurom. Madame Wieniawska sašila je i

BalkanDownload

jednostavnu bluzu s okruglim izrezom koju je nosila s biserima svoje teteAnne, svojim jedinim mirazom, jedinim znakom nazočnosti svoje obitelji.Cipele su joj bile modre i bijele i možda malo previsokih peta, a bijelerukavice nosila je u ruci. Nije pristala staviti šešir, ali je podigla kosu maloviše nego obično i kad se pogledala u zrcalo, bila je zadovoljna svojihizgledom. Izgledala je elegantno, odmjereno. Odraslo, pomislila je. Napokon.

Prvi put toga dana prožeo ju je neki neodređeni osjećaj užitka, i dok jesilazila stubama, na licu joj se pojavi prijazan i naivan smiješak. Sarah injezine prijateljice (Kate? Belinda?) nisu imale vremena da je primijete, agospođa Dempster bila je zaokupljena važnim razgovorom s Penelopom zakuhinjskim stolom. Penelope je, primijeti Edith sa zanimanjem, imala na sebiočito veoma skupu haljinu od štampane svile i golemi crveni slamnati šešir,obod kojega se povijao oko glave i spuštao niz jednu stranu lica gotovo doramena. Intenzivan miris parfema širio se iz brojnih falti i nabora, a majčinesu slavne dijamantne naušnice bile na svom mjestu, dodirivane s vremena navrijeme prstima s dugačkim grimiznim noktima. Taj je komplet gospođaDempster potpuno odobravala: bio je zaista izrazito svadben, premda uneobičnoj suprotnosti s jedrim, keperom zaodjevenim bedrima djevojaka kojesu koncentrirano omotavale kekse od badema oko drške drvenih kuhača.Koja god bila tema o kojoj je Penelope raspravljala s gospođom Dempster,smjesta je bila odbačena i Edith se zatekla u središtu njihova strogog i gotovoimpersonalnog pomnog promatranja. Tko će biti junakinja dana? pitala se, sgotovo jednako impersonalnim zanimanjem. Penelope, sa svojim naglašenimznanjem o tome što muškarac zaista voli, ili ja, blagoslovljena samo genijemsvoje švelje Poljakinje? Kad bi ovdje bio neki muškarac, mogli bismoponovo odigrali Parisov sud. Osim što bi, u slučaju da taj muškarac budeGeoffrey (a sada više ne može biti nilko drugi), on uspio za svaku od nasnaći udvornu riječ.

Tišinu je prekinula jedna od djevojaka, koje su nevjerojatnom hitrinompripremale njezin svadbeni doručak. - Oh, baš zgodno - rekla je. - Čujte,hoćete li se, molim vas, maknuti, mi bismo rado izišle odavde na vrijeme iželimo još pospremiti suđe. Puno sreće i te stvari - dodala je.

BalkanDownload

I tako je Edith spala na to da šeta po vrtu, dok su Penelope i gospođaDempster nastavile nadzirati djevojke u kuhinji i nadali se da Edith shvaćakoliko ima sreće, polazeći od prešutne zajedničke pretpostavke da, u njezinuslučaju, takvu sreću ne bi trebalo smatrati samom po sebi razumljivom, a da,uostalom, nije čak ni zaslužena.

- Negdje u oblacima, skoro cijelo vrijeme - primijetila je gospođaDempster - i izmišlja one svoje priče. Ponekad se pitam ima li uopće pojma očemu se zapravo radi. - Penelope se nasmijala, a Edith se, kad je to vidjelakroz otvorena kuhinjska vrata, upitala hoće li joj biti dopušteno da sudjelujeu šali. Stigla je upravo na vrijeme da čuje Penelopu kako kaže: - Draga moja,ja sam ta koja je sve te priče proživjela. Čudim se da mene ne stavi u knjigu.

I jesam, pomislila je Edith. Nisi se prepoznala.Ali bila je umorna i prozebla i čak prilično gladna. Osjećala se kao da

polako izranja iz neke iscrpljujuće bolesti i kao da bi je svaki trenutak moglaspopasti glavobolja ili napadaj plača. Činilo joj se da bi morala na sebi imatinešto toplo i iznošeno - kućna haljina bila bi idealna - i pijuckati neki hranjivimliječni napitak. Osjećala se bolno samom i pomislila da se možda takoosjećaju mnoge nevjeste. Ali zacijelo su rijetke nevjeste koje ostavljaju davrlo pristojno sjede u salonu i da povremeno ustanu i pogledaju kroz prozorda vide stiže li automobil. A kad je prvi golemi blistavi automobil zaistastigao, je li bila dužnost nevjeste da pođe natrag u kuhinju, sada toplu igostoljubivu, i objavi - Penelope, tvoja su kola stigla? Jer bilo je odlučeno -Edith se više nije mogla sjetiti tko je odlučio - da će Penelope, kao kuma,stići prva u matični ured i ondje se udružiti s Geoffreyjem i njegovimkumom, koji je bio veća ali pospanija verzija samoga Geoffreyja. I da će onitako biti pripravni da dočekaju Edith, koja će stići petnaest minuta kasnije, udrugim kolima, sama. Gospođa Dempster će na vlastiti zahtjev ostati kodkuće, poslužiti se Edithinom spavaćom sobom da se presvuče u svoj vrlouočljiv svadbeni komplet i biti tamo da ih dočeka i da bude domaćica zahladnim bifeom.

Pošto su Penelopu uspjeli nagovoriti da krene, što je izvela bez ikakve

BalkanDownload

žurbe, uživajući u ravnodušnom buljenju male skupine djece koja je griskalačips i čekala ispred kuće, nastupilo je časovito zatišje. Djevojke su nagrnuleiz kuće u žurbi, već usredotočene na sat, izračunavajući udaljenost doTregunter Roada. Čulo se kako gospođa Dempster gore na katu puni kadu zakupanje. Edith je stajala kraj prozora. A tada je, suviše brzo, došao red i nanju.

Dok je automobil u kojem je sjedila polako kretao, Edith utone u nekakvoregresivno stanje duha. Detalji njezine male kućne fasade upali su joj u očikao da ih prvi put gleda. Trebalo ju je obojiti, pomisli, a zatim, zaista semoram za to pobrinuti. A tada zapazi nevjerojatnu draž dućana kraj kojih jene zamjećujući ih prolazila svakoga dana: pogrebni zavod, drogeriju, trafiku sdiskretno izloženim erotskim časopisima, od kojih je većina na naslovnojstranici pokazivala djevojke kako se naginju i namiguju kroz noge, kladionicus gomilom poderanih tiketa razbacanih po pločniku ispred ulaza. Dok su sekola kotrljala dalje prema njezinoj sudbini, uočila je, s bolnom nostalgijom,kako Cipriot, vlasnik voćarnice, izlazi iz dubine lokala s vjedrom vode; izlioju je u velikom luku preko pločnika, izazivajući u Edith srh užitka. Vidjela jebolnicu i mladiće u bijelim ogrtačima kako hitaju uza stube, i dječje igralištei dječji vrtić, i mjesto na kojem su se prodavale biljke u loncima i jednu ilidvije krčme i vrlo zgodan butik s odjećom. A tada je vidjela matični ured imalu gomilu ljudi koja je čavrljala na pločniku ispred ulaza. Poputposjetitelja s drugog planeta, vidjela je svog nakladnika i svog agenta i ludurođakinju svog jadnog oca, vegetarijanku, i nekolicinu svojih prijatelja ipriličan broj susjeda. I vidjela je Penelopu, živahnu, privlačeći svojimcrvenim šeširom pozornost jednog ili dvojice nazočnih fotografa, kakorazgovara s kumom i Geoffreyjem. I tada je vidjela Geoffrcyja. I tada je, ujednom bljesku, ali za sva vremena, vidjela njegovu mišju korektnost u svojnjezinoj veličini.

Nagnula se, u stanju savršena mira, i rekla vozaču: - Hoćete li me, molimvas, odvesti još malo dalje? Predomislila sam se.

- Svakako, gospođo - odgovorio je, prosudivši po njezinom skromnom

BalkanDownload

držanju da je jedna od gostiju. - Kamo biste željeli poći?- Možda oko parka? - predložila je.Kad su kola bez zaustavljanja proklizila kraj matičnog ureda, Edith je

vidjela, kao na fotografiji, Penelopu i Geoffreyja kako zure za njom, ustaotvorenih od užasa. Zatim je prizor pomalo živnuo kad se gomila počelabesciljno osipati niza stube, podsjećajući je na sekvencu iz nekog starogfilmskog remek-djela koje se sad čuva kao arhivski materijal. Osjećala sepoput gledaoca pri nekakvom epskom zbivanju, bila je pripravna da čujepucnjeve, da vidi žrtve kako padaju. Ali ubrzo, nevjerojatno brzo, ostavila jesve to za sobom i sunce se pokazalo nad Sloane Squareom kao da želiobilježiti njezin bijeg i grozničavo žarilo sa svom vrućinom kasnog lažnogljeta. A tada su već voziti ujednačenim i dostojanstvenim tempom kroz park;Edith je otvorila prozor, zaneseno udahnula svježiji zrak i radosno seusredotočila na dječake koji su igrali nogomet i na krupne djevojke koje suposkakivale na konjima, na turiste koji su zavirivali u karte i vjerojatno pitalikako se može stići do Harrodsa.

- Još jednom - zamolila je. Ali njezin je zanos već počeo blijedjeti pripomisli na posljedice s kojima će se prije ili kasnije morati suočiti. Sad su sezacijelo svi vratili njezinoj kući i Geoffrey sjedi u salonu, možda s glavommeđu rukama, gospođa Dempster mrko zapitkuje što da radi sa svom tomhranom, Penelope drži sve konce u rukama. Sad je primijetila da lišće žuti, ada se na nebo opet navlače oblaci i da joj je veoma hladno. I, na žalost, da jei dalje gladna.

Poslije toga sve je bilo užasno. Zatekla je svoju malu kuću kako titra odindignacije, premda joj je bilo drago što vidi svog nakladnika i nekolikosvojih starijih prijatelja kako pijuckaju šampanjac u vrtu. Odšuljala sestubama u svoju spavaću sobu, ali je otkrila da je puna razbacanih stvarigospođe Dempster i vonja parfema gospođe Dempster. Čula je doljePenelopu kako govori: - Molim vas, samo izvolite. Barem vam hrane možemoponuditi. Nemam pojma kamo se Edith izgubila; mora da joj je pozlilo. - Našto je Edith uzdahnula i plašljivo se spustila niz stube, veoma svjesna koliko

BalkanDownload

je netaktično što se uopće pojavljuje.Uputila se ravno u salon i položila ruku Geoffreyju na rame. - Geoffrey -

rekla je - oprosti. - Podigao je pogled i svečano joj i dostojanstvenoodmaknuo ruku. - Ja ti više nemam što reći, Edith - izjavio je. - Napravila siod mene budalu.

- Mislim, Geoffrey, da ćeš ustanoviti kako sam zapravo budala ispala ja.Nije na to obratio pozornost. - Samo zahvaljujem Bogu što moja jadna

majka to nije doživjela.Oboje su pogledali opalni prsten, koji je Edith skinula s ruke i predala mu

ga. Zatim je rekla: - Zbogom, Geoffrey - i izišla iz sobe.- Bit ću u vrtu. Penelope - objavila je, izazivajući time obnovljeni val

sablažnjenog uzbuđenja. - Htjela bih samo porazgovarati s Haroldom i Mary.- I pošto je uzela čašu šampanjca, krenula je u vrt, razmijenila nekoliko

ljubaznih riječi, ali nikakva objašnjenja, sa svojim agentom, i ostala ondjesjediti dok nije bila sigurna da su svi otišli.

Osudili su je smjesta, dakako. Činilo joj se da prolaze sati dok je slušalaPenelopu i gospođu Dempster kako raspredaju o njezinoj moralnojizopačenosti, njezinoj nezrelosti, njezinom nedostatku dostojanstva,povjerenja, lojalnosti i pristojnih ženskih osjećaja. Onda je čula kako jojgovore da je propustila svoju posljednju priliku. Kako za nju više nemabudućnosti u tom smjeru, ma što ona mislila. Kako se čude što uopće možepogledati ljudima u oći. Kako bi za nju bilo najbolje da nekamo ode dok sene osvijesti i dok se ne bude kadra pristojno iskupiti pred društvom zasablazan koju je počinila. Sve je to saslušala šutke, pognute glave, doknapokon glasovi nisu utihnuli i koraci se povukli i ulazna vrata zalupila te jeostala sama. Pričekala je pet opreznih minuta, zatim je ušla u kuću, dotelefona, i okrenula jedan broj.

- Stanley - upitala je - je li David tamo?- Otišao je na dražbu kraj Worcestera - glasio je odgovor. - Bilo tko je

BalkanDownload

mogao ići. Ne znam zašto je otišao on.- Možete li ga nekako naći? Možete li ga zamoliti da navrati večeras k

meni? Čim bude moguće? Oprostite, Edith je na telefonu.- Znači, niste se udali? - upitao je Stanley, bez iznenađenja u glasu.- Nisam - rekla je. - Predomislila sam se.Popela se u spavaću sobu, koja je sad opet bila njezina, ali je i dalje

vonjala po parfemu, otvorila prozor i presvukla se iz svojeg lijepog kostima uplavu pamučnu haljinu. Sjedila je na krevetu oko pola sata, razmatrajućistanje nemilosti u kojem se zatekla. Tada je, prišavši prozoru da ga zatvori,jer je već bila večer i prohladno, stigla upravo na vrijeme da vidi Geoffreyjakako izlazi iz Penelopine kuće izrazito vedrijeg lica. Ide rezervirati stol, posvoj prilici, pomisli.

Dva sata kasnije sjedila je u mraku, čekajući zvuk Davidova automobila.Nije mogla razmišljati, ali bila je ispunjena čežnjom, nekom čežnjom koja je,sada je shvatila, bila kobna. Jer njezin se prekršaj nikako nije mogaoprevidjeti i neizbježno će izazvati cijelu lančanu reakciju smijeha, opreza,povlačenja. Svađe se mogu izgladiti; nelagoda i stid nikad se ne mogu posvezaboraviti. Edith je predosjećala, s tugom, da će ubuduće izazivati samonelagodu.

A ipak ju je David, kad je stigao, uzeo u naručaj i nije rekao ništa. Kad juje pustio, zadržao joj je ruku i pogledao je. Vidjela je napetost na njegovulicu, i umor, i znala je da je kriva i za jedno i za drugo. I još nešto. Izgledao jepotišten, oprezan. Situacija je bila previše zamršena, previše nabijena da bi jenepisani sporazum koji je među njima postojao mogao podnijeti. Jer oni subili razumni ljudi i nitko nije smio biti povrijeđen, čak ni riječima. Iznadsvega, ne riječima. I tako je, s posljednjim atomom energije, a i ta je naglootjecala, sve okrenula na šalu. Loše odabran trenutak, rekla je. JadniGeoffrey bio je puki nadomjestak; ono što njoj zapravo treba jest odmor.Očito nije predodređena za udanu gospođu. Ali nema razloga da ne dokrajčeovaj šampanjac. I napokon, pošto su odgledali nekakav turoban film na

BalkanDownload

televiziji, on se posve opustio i opet su bili nježni kao prije. Ali je s tugomprimijetila, pošto mu je mahnula na odlasku, da nije ni taknuo tanjur sitnihposlastica koje je za njega spasila od svadbenog doručka.

Odsjedila je nekoliko idućih dana, čekajući da joj se on javi, ali u njezinosu ime skovani razni planovi, i kad je zazvonio telefon bila je to Penelope, simenom i adresom tog izvrsnog hotela i informacijama o polascima aviona ikakvu garderobu treba ponijeti. Činilo se da svima odgovara da ona nestane,a da bi u to bila sigurna, Penelope je budno pratila svaki njezin pokret. Bilojoj je dopušteno da iziđe na objed sa svojim agentom i da mu ostavi adresu,jer se mračno pretpostavljalo da će odsada pa nadalje živjeti od svoje pametiili, u najmanju ruku, od svog pera. I onoga posljednjeg sivog dana, kad jeljeto već bilo posve prošlo, zatekla se, bez otpora, u Penelopinim kolima naputu za uzletište. Gospođa Dempster obećala je da će doći sutradan obavitikonačno veliko spremanje i onda vratiti ključ Penelopi. Nije mogla zamisliti,izjavila je, da poslije opet dolazi. Malo je čudna u tom smislu. Osjetljiva.Edith će se morati pobrinuti da nađe neko drugo rješenje.

Ali kad su kola odlazila, Edith je osjetila olakšanje ugledavši Terryja kojije, bljeđi nego ikad, polako koračao pločnikom sa sandučićem punim biljkiza presađivanje. Kad ju je ugledao, podigao je slobodnu ruku, s rezervnimključem, i ona mu je mahnula u znak pozdrava. Ako ništa drugo, pomislila je,vrt neće biti zanemaren.

BalkanDownload

10.

Edith je, s glavoboljom od ludosti i opasnosti obnavljanja uspomena,napokon uspjela leći u kasni sat, kad je čitav hotel utihnuo i kad se više niječulo ni jednog automobila na cesti koja je vodila na obalu jezera. San jenaišao iznenada, poput anestetika: totalna crnina. Kad je otvorila oči, otvorilaih je u isto ono jednolično sivilo koje ju je dočekalo onoga popodneva kad jedoputovala. Bila je zaboravila navući zastore, i dnevno je svjetlo biloposvuda oko nje. Prestrašena, kao da je dugo izbivala s ovoga poprišta, pa seu međuvremenu možda zbilo nešto neznano, sjela je u krevetu i posegnula zasatom. Bilo je osam, pristojno vrijeme za buđenje za nekoga čiji dan nemaodređenu strukturu, ali za Edith, koja je bila navikla da počne pisati vrlorano, čak prije dostave mlijeka i novina, kažnjivo i bezočno kasno.

Pozvonila je da joj donesu doručak, okupala se i odjenula žurno, ugorljivoj želji da ukloni sve tragove nereda u koji su je bacile jučerašnjemisli. Zatim je otvorila vrata i izišla na balkončić: zadrhtala je odneočekivane hladnoće. Teško bi se moglo reći da je nastupila zima, ali činilose da više nije ni jesen. Stabla, ukočena u mirnom zraku bez vjetra, počela supokazivati kostur svog oblika; lišće više nije padalo, već je ležalo skvrčeno,bez soka, na izblijedjeloj travi. Zvuci su jutra bili oprezni i isprekidani, kaoda je na svijetu ostalo malo ljudi. Duboko dolje, pred ulazom, neki jemuškarac u džemperu čistio svoja kola. Edith je u njima prepoznala onajautomobil koji je redovito dolazio da odveze gospođu Pusey i Jennifer nanjihove dnevne izlaske. Jedna je od sobarica izišla i razmijenila s vozačemnekoliko riječi koje Edith nije čula. Zijevajući, žena je protrljala obraz i ondaostala neodlučno stajati, zagledana nekamo preko jezera. Svi su znacigovorili o skorom zatvaranju, o opuštanju. Nitko sad neće doći. U sivimdaljinama Edith je jedva uspjela razaznati obris planine.

Gladna, jer tuga je tako djelovala na nju, Edith se okrene i vrati u sobu izačudi se što se doručak još nije pojavio. Prišla je krevetu i podiglaslušalicu, pomalo iznenađena što mora zvati dvaput, jer to se nikad prije nije

BalkanDownload

događalo. Ali kad je prinijela slušalicu uhu, čula je na drugom kraju samodugotrajan signal, kao da nema nikoga tko bi podigao slušalicu, i nakonminutu-dvije ona je odloži, pomislivši kako je dio osoblja zacijelo većotpušten i kako bi bilo najpametnije otići u grad i ondje negdje popiti kavu. Usvakom slučaju, nije mogla dočekati da se makne odande, jer joj se soba, tajsvjedok svili njezinih prošlih prijestupa, pretvorila u zatvor, a nije imalasrčanosti za uljudne riječi koje bi možda morala razmijeniti s Puseyjevima, ilis Monikom, štoviše i s gospodinom Nevilleom.

Dok je navlačila cipele za šetnju, dopro joj je do svijesti iznenadan žagorglasova iz hodnika, zvuk nekakvih vrata koja su se otvorila i onda čvrstozatvorila, čak zalupila, te sve jače prepirke, u kojoj je prevladavao promuklidječački glas. Zbunjena, izišla je u hodnik gdje se čulo kako ta galama kojaupućuje na neku nevolju dolazi iz smjera apartmana Puseyjevih i gdje jevidjela M. Hubera i njegovog zeta kako se dogovaraju, očito o planu akcije,prije nego što će ući u sobu gospođe Pusey. Po neprobojnom izrazu lica ijednoga i drugoga Edith je nagađala da je sinoćnja zabava možda nadišlamogućnosti gospođe Pusey, da se zbio neki nesretni slučaj ili bolest, pa hotelpoduzima neke strašne i stručne korake da je premjesti u bolnicu. Povukla seu svoju sobu i pokušala se sabrati. Učinilo joj se kao da je njezina duga noćintrospekcije oslobodila s uzde tugu i užas i da sad mora biti pozvana naodgovornost kad god i kakva god šteta bude učinjena i pokora zatražena.Tada je, sabravši se s najvećim naporom, ponovno otvorila vrata i pošlaprema malom salonu Puseyjevih; ustanovila je da je stigla posljednja nascenu, na kojoj se već nalazila Monica, Alain, M. Huber i zet M. Hubera.Prodrijevši u sobu, ugledala je gospođu Pusey kako leži na otomanu, s rukomna grudima, ali ipak potpuno našminkana i odjevena u ružičasti svilenikimono. Oči gospođe Pusey bile su zatvorene i kad je Edith potresena upitalakako bi najbolje mogla pomoći, vidjela je kako M. Huber prilazi i uzimagospođu Pusey za ruku. Nagnuvši se nad njom, nešto je promrmljao i počeoje tapšati po zglobu. Dječak, Alain, bio je crven u licu i na rubu suza; stajaoje ukočen, zureći pred sebe kao da se nalazi pred prijekim sudom.

- Gospođo Pusey - rekla je Edith prekidajući šutnju. - Je li vam dobro?

BalkanDownload

Što se dogodilo?Oči gospođe Pusey su se otvorile. - Edith - rekla je. - Baš lijepo od vas

što ste došli. - Doimala se nekako dalekom. - Molim vas, idite i sjednitemalo s Jennifer, molim vas.

Osjetivši kako joj strah steže želudac, još uvijek nenamiren doručkom,Edith uđe u Jenniferinu sobu pripravna na scenu zločina ili nasilja, na Jenniferbolesnu ili možda pomahnitalu. I zaista, ugledala je Jennifer, ali Jenniferpoduprtu jastucima u postelji, lica mrzovoljasta i rumena, nadurena, u vrlodjevičanskoj ali blago prozirnoj balistenoj spavaćici iz čijeg su spuštenogdekoltea izranjala punašna ramena.

- Je li vam dobro? - upita Edith još jednom. – Što se dogodilo?Jennifer je iskosa pogleda. - Meni je dobro - reče, bez daljih objašnjenja.- Mogu li vam nekako pomoći? - upita Edith, zbunjena, jer Jennifer je

posve očito bila dobro.- Pa, dobro bi mi došlo još malo kave. Ova se ovdje ohladila. - Pokazala

je rukom na pladanj s doručkom, budeći u Edith nove grčeve gladi.- Samo kavu? - upita. - Nećete doktora ili tako nešto?- Zaboga, ne. Samo se pobrinite za mamu, molim vas. Malo je uznemirena.Izgledala je sumorno i čudnovato nesusretljiva. Zlovoljna, pomisli Edith.

A zašto je tako nepokretna? Ako joj majci nije dobro, morala bi biti uz nju.Kakve to, zaboga, uopće ima veze sa mnom?

Povukla se iz Jenniferine sobe u salon, gdje je zatekla M. Hubera kakoprigovara Alainu, dok je gospođa Pusey ponovno zaklopila oči, a zet M.Hubera bezuspješno nastojao uspostaviti mir. Monica je stajala oslonjena ovrata, podignutih obrva, ironično iskrivljenih usta. Svi su podigli pogled kadse pojavila Edith, pripravni da prime poruku.

- Jennifer bi htjela toplu kavu - rekla je.Zet M. Hubera izišao je u hodnik i pucnuo prstima nekome tko je vani

BalkanDownload

čekao. M. Huber, lišen njegovog umirujučeg utjecaja, zgrabio je Alaina zanadlakticu i stresao ga. - Imbécile14 - rekao je i opet ga stresao. - Imbécile.

Alain, izgubivši sabranost, prekršio je vlastiti kodeks časti i izlanuo -Mais je n’ai rien fait! Je n’ai rien fait.15

- Imbécile - ponavljao je M. Huber, sada bez daha.- Madame! – povikao je dječak, obraćajući se Edith. - Dîtes-leur. Je n’ai

rien fait.16

- Bi li mi tko rekao... - zaustila je Edith, ali te su oprezne riječi bilepreviše za Alaina, i on se otrgnuo, baš kad su mu dugo zadržavane suzenavrle iz očiju, i prije nego što su ga mogli uhvatiti, već se maknuo i trčaohodnikom vičući - Maryvonne! Maryvonne! - Neka su se vrata otvorila iizvirila je preplašena plava Maryvonnina glava. Alain je naslijepo jurnuoprema njoj i njezina ga je ruka ogrlila, glava se primakla njegovoj i oboje suiščeznuli u dnu stuba.

U salonu gospođe Pusey zavladao je tajac, kao da nitko ne zna što bi togtrenutka učinio. Tišinu je prekinuo dolazak kave, nakon čega su Monica, M.Huber i njegov zet odlučili otići, uvjeravajući gđu Pusey kako je dovoljno dasamo zazove ako joj što ustreba. Edith se pripremila da i ona pođe s njima,jer očito nije bilo nikakve bolesti, nikakva zločina, ničega što bi valjalo hitnoriješiti. Kad je krenula prema vratima, gospođa Pusey napravila je slabašnukretnju rukom.

- Nemojte ići, Edith - promrmljala je. - Ja sam još uvijek u šoku.Ali dok ju je Edith gledala kako sjeda u krevetu i nalijeva sebi kavu,

učinilo joj se kao da, možda baš tom društvenom gestom, opet uspostavljasvoju energiju i svoju prisebnost.

- Odnesite ovo Jennifer, molim vas, dušo - zamolila je, kao da je tonajnormalniji zahtjev na svijetu. - Poslala sam je natrag u krevet. Tolikouzrujavanja! Odlučila sam da se cijelo jutro odmaramo. Onda ćemo moždaustati za objed. Ili ćemo naručiti da nam ga donesu u sobu. Sumnjam da ću

BalkanDownload

moći jesti. - Uzdahnula je zadrhtavši.- Gospođo Pusey, možete li mi reći što se dogodilo? - upita Edith,

uzimajući mirisnu i još i dalje tako neuhvatljivu šalicu kave namijenjenuJennifer. - Što se dogodilo Jennifer? Meni ona izgleda sasvim dobro. I zaštoje M. Huber drmao jadnog Alaina?

- Jadnog Alaina? - Gospođa Pusey se nakostriješila. - To mi se sviđa.Jadni Alain, ma nemojte.

- Ali što je on to učinio? - nije odustajala Edith.- Ništa - reče gospoša Pusey mrko, tapkajući rupčićem po kutovima

usana. - Ali tko zna što je mogao učiniti?- Oprostite - reče Edith. - Ali ja još uvijek ne znam što se dogodilo.- Loše sam spavala - reče gospođa Pusey. - Nisam zaspala sve do zore. A

onda me probudila nekakva buka. Vrata. Netko u Jenniferinoj sobi, pomislilasam. Srce mi je bilo u petama. Da se njoj što dogodi...

- Ali ništa joj se nije dogodilo - reče Edith blago.- I tako sam s mukom ustala - nastavila je gospođa Pusey ne obraćajući

pozornost. - Pozvonila sam. I prisilila sam se da prođem kroz ta vrata,premda sam se sva tresla. Možda sam i vrisnula. Ali nije joj bilo ništa, Boguhvala.

Ponovno je obrisala usta.- Zapravo, niste čuli ništa drugo nego Alaina koji joj je nosio doručak -

reče Edith. - Prilično je kasno, znate. Prespavali ste jutro i onda se nagloprobudili. A sada je sve u redu.

Gospođa Pusey natoči sebi još jednu šalicu kave.- Ma, dakako, vratila sam se ovamo i sabrala sam se, ali taj šok, Edith, taj

šok. - Zaista je bila vidljivo uzbuđena. - I dakako, kad me Jennifer vidiuzrujanu, i ona se uzruja. Rekla sam joj neka ne ustaje - ponovila je. - I reklasam M. Huberu neka na ovaj kat postavi sobaricu. Ne želim da mi se taj

BalkanDownload

dečko mota ovuda. Nikad mi se nije sviđao. Oči su mu presitne.Edith, koja je cijelo to vrijeme stajala kraj otomana gde Pusey, okrenula se

i prišla prozoru. U duhu je vidjela sliku Jennifer kako sjedi u krevetu, golihramena, u spavaćici koja je pokazivala tendenciju da sklizne s nje. A zatimAlaina kako je briznuo u ružne dječačke suze i kako bježi niz hodnik. I sjetilase - no je li to zaista čula? - zvuka vratiju koja se otvaraju i zatvaraju. Bašme zanima, pomisli. Bas me zanima.

Načas je prislonila glavu uz hladno prozorsko staklo i ostavila gospođuPusey da ispije svoju kavu. Pokušala je ugušiti ono sjeme negodovanja,nelagode, svjesna da bi moglo prilično brzo isklijali ne podvrgne li senekakvoj kontroli. Gospođa Pusey se boji, podsjeti se. U gospođi Puseysvaka promjena status quo mora izazvati strah. Ona je stara i tašta i ne možesebi priuštiti da se boji: za nju je bitno da svoja čuvstva skrene na nekogadrugoga. Svi će oni to preboljeti; sve će do navečer biti zaboravljeno. Aliodsad pa nadalje mislim da ću biti malo manje na raspolaganju Puseyjevima.Napokon, mi nemamo ništa zajedničko. Okrenula se upravo na vrijeme davidi kako gospođa Pusey profinjenim kretnjama žličicom jede ostatkerastopljenog šećera s dna prazne šalice. - Možda bi bilo bolje da se odmorite- rekla je Edith, znatno odrješitije nego ranije. - Ja bih na vašem mjestuprovela miran dan. Sigurna sam da se sve ovo može lako zaboraviti.

- Naravno, on će morati otići - nastavi gospođa Pusey. - Razgovarat ću sgospodinom Huberom. Neće biti nikakvih poteškoća oko toga, uvjeravamvas. Kad se samo sjetim kolike sam godine dolazila ovamo! Ne usuđujem seni pomisliti što bi moj muž učinio. - Teško je disala i opet je prinijela rukuprsima. - Da, samo idite, dušo, ako morate. Znam da želite izići. Volitehodati. Samo mi pošaljite gospodina Hubera, molim vas, kad siđele upredvorje.

Edith je tiho zatvorila vrata za sobom. Nikoga nije bilo u hodniku, nikogana stubištu. Voda je tekla u kupaonicama, usisači za prašinu su radili; izjedne su se sobe čuli glasovi sobarica, podignuti u raspravi. Prolazeći krajrecepcije prije no što će izići, vidjela je M. Hubera i njegova zeta kako

BalkanDownload

prisno razgovaraju, za promjenu neobično složni, lica zrelih, stručnih,ciničnih. Kimnuvši lagano glavom, prošla je ravno kraj njih i izišla krozokretna vrata. Zadrhtala je na hladnom zraku, koji je sad bio pun vlage odmagle što se vukla s jezera; osjećala se loše opremljenom i zlovoljnom, aliistodobno instinktivno nesklonom da se vrati u hotel po topliji džemper.Kava, pomisli. A zatim vrlo duga šetnja i po mogućnosti objed negdje daleko.Ne moram se vraćati do navečer. Zapravo, možda je i bolje da se nekovrijeme uklanjam svima s puta. Moje je strpljenje s ovom malom komedijomveć pomalo na izmaku.

Gazeći kroz mrtvo lišće, gurnuvši ruke u džepove svoga dugačkogdžempera, Edith je osjetila kako se kolobari uznemirenosti jutrošnjimincidentom počinju širiti dok nisu obuhvatili i njezine sadašnje okolnosti injezinu opću nezgodnu situaciju. Premda je krajolik oko nje bio siv iprohladan, premda su rijetka lica koja je susretala bila zatvorena štiteći se odvremena koje nije ništa obećavalo, oprezno štedeći smiješke i pozdrave zaone trenutke kad će ih biti moguće povoljnije ponuditi, s većom sigurnošću uuzvraćanje, taj sitniš dana, pa čak i bezlična sjeta ovog kasnog godišnjegdoba, činili su joj se zdravijima od zatvorenog svijeta hotela, s njegovimmirisom hrane i parfema, registriranjem pružene ili uskraćene naklonosti,dugoga pamćenja i oštra oka te ugovornom obvezom da se ponaša ljubazno ikao da se nikad ništa nepoželjno ne može dogoditi. To je zato što nas jetoliko žena, pomisli Edith, kojoj je u sjećanju ponovno bolno iskrsnuo prizoru salonu gospođe Pusey. Takav će se glupi mali nesporazum, ako je bionesporazum, i dalje eksploatirati kao rudnik povrijeđenih čuvstava, iiskorištavali u ovu ili onu svrhu, dok će nama ostalima služiti kao temarazgovora odavde do vječnosti ili dok jedna od nas ne otputuje. Ionako inačebaš nemamo o čemu razgovarati. Ali to je u gospođi Pusey izazvalonesigurnost, a ona na to nije navikla: mora to pričanjem istjerati iz sebe. Morato od sebe udaljiti, sve dok se njezina trenutačna slabost ne shvati kaokrivnja nekoga drugoga i na taj će način sjena njezine smrtnosti biti istjeranakao zao duh. Ona nije navikla na strah. Tako je dugo živjela zaštićena da nemože shvatiti zašto bi morala biti ranjiva. Zapravo, ne može shvatiti zašto bi

BalkanDownload

bilo tko morao biti ranjiv. Možda je zato tako bezobzirna. Puko nepoznavanjesvijeta omogućilo joj je da postigne svoju sadašnju monstruoznu udobnost. Aipak, kad se u njezinom obrambenom sustavu pojavi pukotina, ona otkrivaveoma lukavo poznavanje taktike potrebne da se to popravi. Jadni Alain,pomisli ona, hodajući ravnomjernim koracima spuštene glave, ne zamjećujućiokolinu. A ipak, zašto jadan? On se zacijelo upravo u ovom trenutku smije sMaryvonnom. Sve je već gotovo i zaboravljeno. Pa ipak, nije ni to baš točno,pomisli ona, obuzeta nekom neodređenom tjeskobom.

Kad joj se uzrujanost slegla dovoljno da ponovno nadvlada osjećaj gladi,skrenula je Haffeneggeru, gdje je ugledala Moniku kako već sjedi za stolom iproždire veliki komad čokoladne torte, gluha na Kikijeve molbe i takousredotočena na svoj tanjur da je jedva uspjela odvojiti vremena da nakratkopodigne vilicu prema Edith. Edith je sjela nedaleko od ulaza, popila dvijekave i pojela brioš; tada se, s uzdahom, ali stoga što je bila suviše osamljena,preselila k Moniki, čije je lice sad bilo mračno i obavijeno dimom cigarete.Razmijenile su uporan pogled, lagano kimnuvši glavom.

- Onda - reče Edith, trudeći se da zvuči vedro. - Imamo li kakvih planovaza danas?

- Molim te lijepo. Edith - reče Monica. - Danas se ne osjećam posebnovedro i nemam nikakvih planova. Ja nikad nemam nikakvih planova. Mislilasam da je to sad već prilično jasno. Mislila sam da si ti nekakav pisac. Zar seod tebe ne očekuje da znaš nešto o ljudskoj naravi ili tako nešto? Pitam samozato što mi se katkada činiš pomalo tupom. - Ona energično utisne opušak upepeljaru i ostavi ga da tinja.

- Oprosti - reče Edith i odmakne pepeljaru. - Ni ja se jutros ne osjećambaš vedro. I nikad nisam rekla da znam nešto o ljudskoj naravi. Zašto bih iznala? Čini mi se da je ono što ja vidim toliko različito od onoga što mislim,da se više ne pouzdajem u vlastiti sud. Ja sam isto toliko razočarana koliko iti, uvjeravam te. Možda i više - doda tužno.

Sjedile su udubljene u misli u zadimljenoj atmosferi. Prozori su i opet bilizahukani, vješalica za kapute natovarena težom odjećom kasnoga godišnjeg

BalkanDownload

doba; isprekidani zvukovi prigušenog razgovora ili žlice koja lupka o šalicuili čašu da dozove konobaricu probudili su u njima svijest kako je za nekeljude ovo dom, kako je za takve ljude posjet Haffeneggeru naprosto dionjihovog uobičajenog života, njihove svakodnevice, i da će se ti ljudi vratiti,ne u hotele, nego u prave kuće, u kojima postoje i knjige i televizori i kuhinjei gdje mogu mirno sjediti ili čitati ili kuhati, gdje mogu otvoriti stražnja vratai baciti mrvice pticama i gdje ih njihova djeca i unučad mogu posjećivatisubotom i nedjeljom. Bolno stegnuta grla, Edith je mislila na svoju kućicu,zatvorenu i napuštenu, kućicu u koju nitko nije zalazio. Moram se vratitikući, pomisli. A zatim, ne, još ne, ne dok me obuzima ova tuga. Čekat ću dokne budem malo bodrija. Nekako ću to progurati.

- Monica - reče ona odjednom. - Voliš li ti svoju majku?- Da, naravno - reče Monica iznenađeno. - Premda je potpuno ćaknuta.

Podnošljiva je u malim dozama. Ali da, naravno, obožavam je. Zašto?- Eto, meni se povremeno čini kako sam nekakva protunaravna kći. Moja

je majka mrtva, a ipak sam ustanovila da gotovo nikad ne mislim na nju. Akad pomislim, onda je to s nekom tugom koju za nju nikad nisam osjećala ustvarnom životu. S bolom. I mislim da je vjerojatno tako i ona razmišljala omeni. Ali nedostaje mi samo utoliko što bih željela da je poživjela dovoljnoda vidi kako sam joj nalik na jedini način koji je cijenila: obje više volimomuškarce nego žene.

- Pa tko ne voli? - reče Monica, podigavši obrve u visokom luku dokrajnje moguće granice.

- Palo mi je na um - a moguće je da mi je to došlo potpuno do svijestinakon onog jutrošnjeg glupog incidenta - da neke žene zbijaju redove zato štomrze muškarce i strahuju od njih. Oh, znam da je to očito. Zapravo, hoću rećida se užasavam pokušaja takvih žena da me unovače, da od mene napravesaveznika. Ne govorim o feministicama. Njihovu poziciju mogu razumjeti,premda joj nisam baš sklona. Govorim o ultra-femininom. Govorim o onimsamozadovoljnim potrošačicama muškaraca, s njihovim složenim alinepisanim pravilima o tome što im pripada. Čašćenje. Maženje. Povlastice.

BalkanDownload

Pravo da se podiže nelogična galama ni oko čega. Kult samih sebe. Takve sužene za moj pojam nečasne. I zastrašujuće. Mislim da su muškarci moždalaganija meta. Mislim da bi feministice možda morale iznova razmotritisituaciju.

Prekinula se. Ono što je pokušavala reći, premda je to zaista iskrenoosjećala, nije baš imalo mnogo smisla. Ja sam ta koja sam u zabludi, pomisli.Upravo zato što sam tako ponizna, ljudi nikad ne primjećuju moje zahtjeve.Ili zato, još jednostavnije, što ih ja nikad ne postavljam. Toliko dakle što sečasti tiče. Čast je ono što bi David nazvao propalim adutom. I čini se danitko ne primjećuje kad je više nema.

- Premudro za mene, na žalost - reče Monica, okončavši njezinomudrovanje. - Uostalom, ti se ne moraš uopće brinuti, čini mi se. Našgospodin Neville pao je na tvoje čari.

- Ma kakvi - bunila se Edith. - Samo zato što smo zajedno prošetali...- No, a nije šetao ni s kojom drugom, je li tako? Ne, sigurna sam da ga

možeš dobiti ako budeš pametno postupala. A on je, koliko čujem, priličnotežak. Trgovina, naravno. – Ta je izjava bila popraćena posebno prezirnimotpuhivanjem dima. Nije bilo jasno kako je Monica saznala da je gospodinNeville prilično težak; jasno je bilo samo da Edith to nije znala.

- Monica - reče Edith umorno. - Nisam o tome govorila. Nije meni dogospodina Nevillea ni do njegova novca. Ja svoj novac zarađujem. Novac jeono što zarađuješ kad odrasteš. Gadi mi se i pomisao na žene koje na tajnačin idu u lov na bogatstvo.

- Ja u tome ne vidim ništa loše - odvrati Monica, ali bez pravog žara.- I muškarci to rade - doda nakon kraće stanke. Obje su poniknule,

potištene, u dnu duše svjesne da nikakva primjedba neće izazvati očekivanureakciju. Sjedile su zlovoljno, razmišljajući o svojem izgnanstvu. Nakonnekoliko trenutaka Monica je pozvala konobaricu i naručila kolače za obje.

Zašto ne?, pomisli Edith. Barem se ne moramo vraćati na ručak. A ionakonisam gladna.

BalkanDownload

Jele su šutke, s onim osjećajem da su ogoljele i krive, nelijepe, osjećajemkoji obično prati žene dok jedu same, bez užitka. Slatkoća se razlije Edith poustima, brzo izazivajući prezasićenost; sita, dodala je svoj tanjur Moniki, kojaje preostalim mrvicama nahranila Kikija.

- Čudim se da taj pas nije užasno debeo - primijeti Edith. - Uz količinuhrane koju mu daješ.

- Uglavnom sve povrati - reče Monica zamišljeno, glasom čovjeka koji tekšto nije otkrio vezu između uzroka i posljedice. Kroz gustu dlaku nad očimaKiki je zurio u nju s neizmjernim povjerenjem. A tko sam ja da se postavljamizmeđu njih, pomisli Edith.

- U svakom slučaju, on ne izgleda loše - reče Monica, pripaljujući jednuod svojih beskonačnih cigareta. - Neville, mislim. A ni ti ne izgledaš loše,Edith, kad se malo potrudiš. Grozno se odijevaš, ako smijem reći. Ili čak iako ne smijem. Ipak, to je na kraju krajeva tvoja stvar. Ne, može se reći da jegospodin Neville dobra partija.

- Nisam primijetila - reče Edith iskreno.Monica je iskosa pogleda. - Draga moja djevojko, za tim je čovjekom bila

raspisana tjeralica onog trena kad je stupio u hotel.- Monica - reče Edith, zapanjena. - Hoćeš reći da si se zaljubila u

gospodina Nevillea?- Tko govori o ljubavi? - odvrati Monica nakon male stanke.- Pa što onda...- Oh, nije važno, Edith. Ne, ja ću ovo platiti. Ne, zbilja, molim te, dopusti

mi. Ionako ću platiti, znaš.Edith, protrljavši rukom komadić zahukanog stakla, ugleda sivu maglu

kako napreduje i osjeti kako se sama polako rastapa u njoj. Po tome seprepoznaje karakter, pomisli. Ali njezin karakter, kojim se nikad nije posebnodičila, kao da je u posljednje vrijeme prošao nekakav proces slabljenja,možda nakon onih misli od sinoć, i dobro je znala da joj je jedini lijek rad. To

BalkanDownload

mi je uspijevalo i prije, upozoravala je samu sebe, pa će mi uspjeti i sada.Osim toga, u zaostatku sam s Pod nestalnim mjesecom. Obećala samHaroldu da ću mu rukopis predati do Božića. Nisam ništa napisala, već tridana. Nije ni čudo što se osjećam deprimiranom. Osjećam potrebu da seprihvatim posla.

- Mislim da ću se vratiti u hotel - reče Moniki. - Moram napisati nekapisma. Što ćeš ti raditi?

- Po ovakvom danu može se jedino otići frizeru i napraviti sve, od A do Ž.Prošetaj donde sa mnom! Ne žuri ti se je li?

Ne, nije joj se žurilo. A kad ju je visoka žena uhvatila pod ruku,ustanovila je da ju je taj kontakt dirnuo i raznježio, i dok je psić hitao prednjima kroz lišće, šetkale su polako i šutke pod mokrim drvećem, svjesneneke nestrpljive ali iskrene uzajamne dobronamjernosti, upravo dovoljne daih zaštiti od navale bolnijih uspomena koje su navirale nepozvane inekontrolirane.

Žene dijele svoju tugu, pomisli Edith. Svoju radost rado javno pokazujujedna pred drugom. Pobjeda, trijumf nad okolnostima, zahtijeva publiku. Ionaj izraz užurbanosti i zauzetosti, koji seksualno brbljave ponekad navlače,on je tu samo zbog drugih žena. Nema tada solidarnosti.

U mrtvo doba između dva i tri, kad razumni ljudi leškare ili drijemaju,Edith je hodala s Monikom pod beživotnim drvećem na obali jezera. Dan jeizgledao beskonačan, premda se ni jednoj ni drugoj nije žurilo da ga dovrši. Ijednoj i drugoj, svakoj na svoj način, činilo se da samo posjedovanje ovogadana priječi pristup gorim danima, da je, za svaku od njih, ozbiljnost situacijeu kojoj su se zatekle do tada bila tek predmetom satire, ruganja ili čaksmijeha. Ali da likovi koji su nastavali tu satiru ili taj smijeh sada poprimajuneugodan samostalan život, da otkrivaju sposobnost za zapovijedanje ilihirovitost, koja, premda veoma prikriveno i posredno, prijeti i njihovojmarginalnoj egzistenciji. Obje smo ovamo došle da bismo druge izbavile iznevolje, pomisli Ediih; nitko nije uzeo u obzir naše nade i želje. A baš bi nadei želje valjalo objavljivati, najupornije objavljivati ne bi li se napokon nekom

BalkanDownload

nametnula svijest o potrebi da ih razmotri, a da se obveza da ih ispuni i nespominje. A ipak, kako je čudno da nekim ženama valja neprestanoudovoljavati i smirivati ih... Čini se da nikad neću naučiti pravila ispravnaponašanja, pomisli, ona pravila koja bi djevojke morate naučiti uz majčinokrilo. Sve što sam ja naučila - naučila sam od oca. Razmisli još jednom,Edith. Pogrešno si postavila jednadžbu. Na tome se poznaje karakter. Tužnepouke izgubljene vjere.

Okrenule su se uz uzdah i uputile se natrag istim putem kojim su došle, usmjeru grada i frizera. Ulice su bile dosadne i prazne jer se većina ljudi mirnopovukla s te scene koja nije ništa obećavala. Zaokrenute su za ugao i prošlekraj knjižare; Edith je bez prave volje zastala da pogleda u izlog, gdje jeskromno stajala Le Soleil Je Minuit, u mekom uvezu. Ta mi je bila najbolja,pomisli. Ali pomisao da ću to raditi opet iznova, do kraja života, izaziva mijezu u srcu.

- Edith - prošišti Monica. - Uspori!Pomalo iznenađena, Edith podigne pogled i ugleda u daljini gospođu

Pusey i Jennifer kako ruku pod ruku izlaze iz dućana rukavicama irupčićima. Trgovački pomoćnik, držeći tri elegantno ukrašene vrećice izdućana, gotovo jednako privlačne kao i njihov sadržaj, izišao je čas-dvaposlije njih i bio usmjeren prema automobilu, koji je, kako su Edith i Monicasad primijetile, polako nailazio iz suprotnog smjera. Vozač je stao, izvukao seiza volana, prešao ulicu, vijećao s Puseyjevima, uzeo pakete i vratio se ukola. Vidjele su kako se gospođa Pusey, kojoj je njezina kupovina očitopovratila zdravlje i ravnotežu, smješka i energično kima glavom, premda suEdith i Monica bile predaleko da bi čule što se govori. Instinktivno su sepovukle u ulaz knjižare, u nadi da neće biti zamijećene. Ali ubrzo je postaloočito da je pozornost Puscyjevih usredotočena na jedan od onih intenzivnih izanesenih dijaloga iz kojih su svi izvana bila definitivno isključeni. Kad im jeto doprlo do svijesti, i jednoj i drugoj istodobno, razmijenile su pogled ukojemu su u jednakoj mjeri bili pomiješani olakšanje i nešto poputrezignacije.

BalkanDownload

- Naime - reče Monica - moramo ih ili sustići, ili proći kraj njih, ilizaostajati za njima, ako se želimo vratiti.

- Ti si se uputila frizeru - podsjeti je Edith.- Pa to je usput, je li? Ti bi morala poći sa mnom do njega, ako se želiš

vratiti u hotel.- Zapravo, baš toliko i ne želim - reče Edith, kojoj je hotel ili ono što je

predstavljao postao neugodan.- U tom slučaju - reče Monica - možemo lijepo natrag i popiti još jednu

kavu.Vratile su se istim putem, kamenitom sivom uličicom. Sad se njihova

ranija prisnost već raspala u neku vrstu nezadovoljstva; i jedna i druga u sebisu uzdisale zbog tog uludo potrošenog dana. Morala sam ostati u sobi, mislilaje Edith; morala sam provesti cijeli dan za pisaćim stolom. Barem sam dokpišem unosno zaposlena. Ovo je šetanje naokolo besmisleno.Nefunkcionalno. A ipak, radi se samo o jednom danu, a ja nemam nikakvihdužnosti i nikoga ne ostavljam na cjedilu. Na neki je način to posve ugodno,zapravo, pomisli ona potišteno dok su ponovno ulazile Hafleneggeru, čija jeunutrašnjost sad već bila zasićena mirisom šećera i kave i brujala odrazgovora besprijekorno dotjeranih, punašnih dama finih manira, koje sutvorile redovitu popodnevnu klijentelu.

- Uhvati te čežnja za domom, je li? - reče Monica, koja kao da seodjednom smanjila jer su je potisnule u stranu sve one ozbiljne i krupne ženekoje su potpuno zaokupile pozornost konobarica. Na licu joj se zbog togaodražavala sjeta, pa se zaposlila posjedajući Kikija na prazan stolac, da ne bitko došao i uzeo ga.

Sjedile su tako izolirane u svome tuđinstvu, nevažne sada kad je turističkasezona završila, anakronistične, ostajući dulje nego što su dobrodošle,nepotrebne u bilo čijim planovima. Red se važnosti stvari promijenio: gradićse polako smirivao i pripremao za dugi neprekinuti zimski san. Nitko nijeovamo dolazio zimi. Vrijeme je bilo presumorno, snijeg predalek, smještaj

BalkanDownload

preskroman da bi privukao posjetitelje. I osjetile su kako su im domaćiokrenuli leđa s uzdahom olakšanja, podsjećajući ih na njihovu privremenuprirodu, njihovu temeljnu nestvarnost. I kad je Monica napokon uspjelanaručiti kavu, i dalje su sjedile, mračno, još daljnjih deset minuta prije negošto se zaposlena konobarica sjetila njihove narudžbe.

- Čežnja za domom - reče Edith napokon. - Da. - Ali ona je mislila nasvoju kućicu kao da je postojala u nekom drugom životu, drugoj dimenziji.Mislila je na nju kao na nešto čemu se možda nikad neće vratiti. Godišnje sedoba promijenilo otkako ju je posljednji put vidjela: ona više nije bila osobakoja može sjesti u krevetu u rano jutro i prepustiti suncu da joj ugrije ramenai svjetlu da u njoj pobudi nestrpljenje da započne dan. To je sunce, to svjetlo,izblijedjelo i ona je izblijedjela zajedno s njim. Sad je bila siva kao i samogodišnje doba. Sagnula je glavu nad svojom kavom, nastojeći vjerovati kakoje para koja se diže iz šalica pecka u očima. Ovako dalje ne ide, pomisli.

- Oh, Kriste - zavapi Monica. - E, sad je zbilja previše. Samo nam je još totrebalo.

Edith je podigla glavu i slijedila Monikin pogled prema vratima gdje jegospođa Pusey, nasmijana, ruku pod ruku s gospodinom Nevilleom, čekalada Jennifer uspješno zaključi pregovore oko prava na jedan prikladan stol.Ostariji čovjek koji je sjedio za onim koji je izabrala i koji se bio upravospremao pripaliti cigaretu, predomislio se, pokupio svoju aktovku i torbu sastvarima s praznog stolca kraj sebe i krenuo prema blagajni da plati račun,dok je pritom pokušao navući kaput i nataknuli šešir. Na izlasku, skinuo ješešir pred Jennifer koja mu se blistavo nasmiješila. U tom je trenutku, zapaziEdith, imala potpuno isti izraz lica kao njezina majka.

Monica i Edith sjedile su skutrene, pritajivši se očekujući neizbježanpoziv da se jave na dužnost. Poziv, međutim, nije stizao. Umjesto toga, nakonnekoliko minuta, zatekle su se kako promatraju Puscyjcve i gospodinaNevillea. Za stolom je očito prevladavao blistavi smijeh, posebno gospođePusey: Jennifer je pripovijedala nekakvu anegdotu, a gospodin je Neville,glave blagonaklono prignute prema njoj, ozbiljno i pozorno slušao. On nije

BalkanDownload

govorio ništa, primijeti Edith. Gospođa Pusey brinula se za recitativ.- Pa - reče Monica. - Mislim da bismo sad mogle krenuti.Bila je nekako zamišljena. Edith uzdahne i zatraži račun. Šutke su

pričekale da im ga donesu, a tada su, oprezno, ustale i krenule premavratima.

- Ma gledaj - reče gospođa Pusey iznenađeno dok su se provlačile krajnjezina stola - pa tu su djevojke! - Zastale su smiješeći se u neprilici, dok suim Jennifer i gospodin Neville uzvraćali smiješak.

- A što ste vas dvije radile cijeli božji dan? - upita gospođa Pusey.- Odmarale se - reče Edith, pomalo nesigurno. - Osjećate li se bolje,

gospođo Pusey? - Zapazila je da se na vanjštini gospođe Pusey, tako blistavojizdaleka, izbliza mogao uočiti stanovit stupanj dezintegracije. Obrazi su bilirumeniji, kapci modriji, a usta za nijansu drhtavija, razmazanija nego inače. Aipak je volja i dalje bila prisutna, ta nepokolebljiva volja, to odbijanje da sepreda i odustane, digne ruke, popusti, zaostane. Divljenja vrijedna gospođaPusey, pomisli Edith. Zaštićena sjajem vlastite reklame. Sve će nas onanadživjeti. Ali ponovila je: - Osjećate li se bolje?

Gospođa Pusey obori oči, zatim je opet pogleda.- Da, dušo, hvala vam. Zahvaljujući ovim dragim ljudima oko mene,

gotovo sam sasvim došla k sebi. Premda, kad se sjetim...- Moramo ići - reče Monica. - Dogovor kod frizera. Ideš, Edith?Edith je pred podignutim licima Pusevjevih i gospodina Nevillea bez riječi

izrazila žurbu, žaljenje i pozdrav na rastanku i pošla za Monikom na ulicu.Gotovo se uopće nije sjećala povratka u hotel, premda je još jednom

zadrhtala kad se magla počela prikradati s jezera. Kad se našla u sobi, točilaje vodu u kadu sve dok se kupaonica nije napunila parom. Bijesno jeiščetkala kosu i raspustila je po ramenima. Proučavala je svoje žarko rumenolice u zrcalu, zatim prišla ormaru i izvukla novu plavu svilenu haljinu, koju juje Monica nagnala da kupi i koju još nikad nije obukla. Nestala je u

BalkanDownload

kupaonici s bočicom parfema i izlila čitav sadržaj u vodu. Vrućina ibuntovnost i rasipništvo znatno su pridonijeli njezinu izgledu. Jedno posvedrukčije biće sjelo je za pisaći stol i otvorilo nalivpero.

Najmiliji moj Davide, (pisala je)

Ali oprez ju je upozorio da ne započinje pismo prije večere, jer, kad bijednom započela, nije mogla biti sigurna kad će prestati.

Koračala je gore dolje po sobi, nesklona da svoju šutnju zamijeni uljudnimfrazama večeri. Napokon je s uzdahom pokupila torbicu i ključ te sišla nizstube.

U salonu je gospođa Pusey, u crnom šifonu, sjedila kao obično u društvuJennifer, koja je izgledala ružičasto i odmoreno. Pijanist je, razmještajućinote, upitno pogledao u gospođu Pusey, koja je sa žaljenjem podigla ruku istresla glavom, kao da želi dati na znanje kako te večeri ne može računati nanjezinu pozornost. Obeshrabren, krenuo je sa svojim uobičajenim izborom, alibez pravog oduševljenja, Mme de Bonneuil se dogegala u salon, zastala izaputila prema gospođi Pusey.

- Alors?17 - upitala je, svojim promuklim, glasnim, gluhim glasom. - Ça vamieux, la santé?18 - Gospođa Pusey uspjela je nategnuti umoran smiješak imahnuti besprijekorno čistim rupčićem, ali nije odgovorila. Zbunjena, alisamo načas, jer bila je navikla da je ignoriraju, Mme de Bonneuil seokrenula, slegnuvši ramenima. - Toujours pomponnée19 - primijetila je, zasebe, kako je pomislila, ali zapravo za čitavo društvo. Gospodin Neville,prekriživši elegantne članke, ostao je u najudaljenijem kutu, skriven izanovina. Edith je visoko podignute glave napredovala u njegovu smjeru.

- Oh. Edith - povikala je gospođa Pusey živahno kao obično. - Što si to,zaboga, napravila s kosom? Dođi ovamo k nama, dušo. Daj da te dobropogledam.

BalkanDownload

Edith se polako vratila na svoje uobičajeno mjesto i gospođa Puseyprislonila je prst uz bradu i neodlučno je promatrala.

- Pa, neobično je svakako - presudila je napokon. - Ali mislim da mi seprije više svidjelo. Jennifer! Što ti misliš, zlato?

Jennifer je podigla pogled s nokata te se kratko i neodređeno nasmiješila.- Dosta zgodno - rekla je. - Uopće nije loše.

- Oh, ali meni se čini da je prije bilo bolje - rekla je gospođa Pusey. Iglave nagnute u stranu nastavila je razmatrati taj problem sve dok nije došlovrijeme večeri.

BalkanDownload

11.

Edith je, oprezno koračajući i malo zadrhtavši na prohladnom zraku,prihvatila pruženu ruku gospodina Nevillea. Pristanište je bilo pusto; vidik jebio suviše sumoran da bi ono malo posjetitelja što je preostalo privukao najednodnevni izlet po jezeru. Bio je to zapravo posljednji takav izlet u sezoni,činjenica koju je gospodin Neville ponudio kao poticaj. On kao da jeskupljao takve nelagodne i nesvakidašnje doživljaje, ne očekujući od njihništa, doli vrijednost novine i ironije. Za ovu je kratku ekskurziju bio i opetbeznadno dobro odjeven. Dvije Amerikanke, u hlačama i plastičnim kišnimogrtačima, promatrale su njegovo zelenkasto odijelo od tvida i lovački šeširkroz staklo kabine nalik na verandu. Na palubi nije bilo nikoga. Edith sečinilo kao da nikoga i nema na brodu koji se otisnuo gotovo nečujno od obaleu sivu maglu što je pokrivala jezero dokle je oko sezalo.

Gospodin Neville zauzeo je elegantan položaj s rukama na ogradi. Edithje, dršćući u ritmu s ujednačenom potmulom tutnjavom motora, okrenula leđasumornom prizoru i trudila se da ograniči vidno polje na plovilo koje ju jepodržavalo, ali osjećaj da je odsječena ne samo od čvrstog kopna već i odbilo kakvog prepoznatljivog motrišta činio ju je nesigurnom. Iz puke slabostinije sebi ostavila nikakvu mogućnost bijega, činjenica koje je postajalanelagodno svjesna. Mogla sam ostati kod kuće i provesti čitav dan pišući,pomislila je u sebi, ali bilo mi je mučno od same pomisli na to. Činjenica jeda na ovakvom mjestu ima vrlo malo razonode i čovjek se počinje plašiti daće se dosađivati. Nije točno da Sotona nalazi posla za besposlene ruke; bašto ne nalazi. Sotona bi se morao naći pri ruci s najrazličitijim blještavimmogućnostima razonode, lažnim ali neodoljivim obećanjima, poticajima napokudno ponašanje. Umjesto toga, čovjeku se naprosto nudi izbor izmeđuprevelikog posla i otužne besposlice. A to bi se jedva moglo nazvati izborom.Čovjek se ne može pouzdati čak ni da će Sotona ispunjavati svoje obveze.

- Što je sad? - upita gospodin Neville, uhvativši je za podlakticu.- Ah, ništa - reče Edith. - Samo sam mislila kako se u posljednje vrijeme

BalkanDownload

vrlo rijetko susrećemo s porocima. Uvjeravaju nas kako možemo birati iodlučivati, ali se čini da zapravo izbora uopće nema.

- Prošetajte sa mnom po palubi - reče gospodin Neville. - Tresete se. Tajdžemper nije dovoljno topao; zaista bi mi bilo drago da ga se riješite. Tkogod vam je rekao da nalikujete Virginiji Woolf, učinio vam je medvjeđuuslugu, premda ste vi to po svoj prilici shvatili kao kompliment. Što seporoka tiče, ima ga koliko hoćete, ako znate gdje tražiti.

- Meni kao da ne polazi za rukom da ga nađem - reče Edith.- To je stoga što ne unosite u potragu cijelo svoje biće. Ali, ako se

sjećate, sve ćemo mi to promijeniti.- Zaista ne znam kako. Ako je dovoljno samo da nekome poklonim ovaj

džemper, čini mi se da vas moram upozoriti kako kod kuće imam još jedan.Naravno, i njega bih mogla pokloniti. Ali čini se da meni nedostaje energijeza neku radikalnu promjenu nabolje. Naprosto ne fasciniram. Ne znam zašto.

- Da - reče on. - To je očito.Čvršće joj je provukao ruku ispod svoje podlaktice i usmjerio je prema

naprijed. - Još jednom naokolo - upitao ju je. - Već vam se vraća boja u lice.Zrak vam može činiti samo dobro. Žene svjetlije puti moraju biti vani što jeviše moguće. Ne mogu sebi priuštiti da venu u kući; lica im potpuno iščeznu.Samo hrabro, Edith. Kad se malo ugrijete, počet ćete se opuštati i uživati.Evo, već je bolje. Ali nema potrebe za ovako mrkim licem. Ovaj brod,napokon, služi uživanju.

Edith je promatrala neizmjerno sivo prostranstvo jezera. Brod se kretaobez žurbe, tiho; sad kad su joj se uši privikle na vrlo slabašno vibriranjemotora, mogla je razabrati i druge zvukove: jedva čujno disanje valova uzbokove broda, duboko dolje, škripanje krila nekakve ptice nalik galebu kojaje preletjela nisko nad palubom, lepetanje svoje tanke suknje koja joj seprivijala uz noge. Pa ipak, nije bilo vjetra, nije bilo ničega, osim stalnogpotiska prema naprijed, a da se nije zapažao nikakav vidljiv napredak.Negdje iza velova magle bilo je blijedo sunce koje je, kako se moglo

BalkanDownload

razabrati, na velikoj daljini obasjavalo vodu bijelim sjajem. Bilo jepredviđeno da pristanu u Ouchyju, gdje će ručati, te se kući vratiti popodne.Ali Edith se činilo da je to putovanje preozbiljno da bi ga se naprostosvrstalo u kategoriju razonode. Činilo joj se da pusto jezero i hirovito svjetlo,snena sporost kojom se prelazi udaljenost, ima nekakvo alegorijsko značenje.Znala je da brodovi često služe slikarima kao simboli duše, ponekad dušekoja odlazi k neznanim obalama. Smrti, zapravo. Odnosno, ako ne smrti, ondanečemu što nikako ne budi nadu. Brodovi luđaka, brod s robljem, brodolom,oluja na moru: takve slike, čak i ako nisu vrhunske, djeluju na onaj strah štose pritajio čak i u najjačem srcu, uznemiruju živce i remete ravnotežu, jer toim je i namjera. Edith se ponovno osjeti nesigurnom, uzrujanom, ogoljelom.

Gotovo je požalila što je prihvatila taj poziv, ali, kako je naišao nakonnjezinog besplodnog dana s Monicom, učinio joj se privlačnim. Osim toga,iza korektno skrojene osobe gospodina Nevillea krila se znatna snaga volje, iEdith je ustanovila da njega nije lako odvratiti od njegove izvorne namjere.Ovaj banalan i neprikladan izlet činio joj se gotovo izopačenim po tomekoliko je bio lišen svake atrakcije; očekivala je da će možda poći na jošjednu šetnju, meditativni oblik ponašanja koji joj je odgovarao čak i kad jebio začinjen onom vrstom anarhične sugestije koja je učinila gospodinaNevillea gotovo dragocjenim u njezinim očima. Ali ne, on ju je prisilio da seukrca na ovaj užasni brod, na ovo gotovo napušteno plovilo bez kormilara,bez ikakve nade u spas; vidjela ih je u duhu kako plutaju, s besciljnošćuuzdignutom na gotovo mitološki status, u sve gušće magle, dok pravi ljudi, naobali, nastavljaju svoj pravi život, ravnodušni prema ovom sablasnom brodukoji je, kako se Edith učinilo, zamalo prešao granice normalnog postojanja. Stoga je razloga prilično čvrsto stezala podlakticu gospodina Nevillea, jer jeon, premda i sam čudnovato mitološko biće, unatoč tome uspješnopredstavljao veoma opipljivu stvarnost.

A ipak su polako, možda i zato što gospodin Neville ljubazno nijeprekidao šutnju, njezini živci podlegli tom turobnom miru koji jeprevladavao, pa kad je iz magle počelo izranjati pristanište u Ouchyju, već jebila kadra duboko udahnuti i popustiti stisak na besprijekornom zelenkastom

BalkanDownload

rukavu gospodina Nevillea.- Eto - rekao je kad su stupili u restoran na obali okružen hortenzijama u

loncima. - Nije bilo tako strašno, je li?- Ipak mi je drago što sam ovdje okružena svim ovim konobarima, bocama

i milijunašima - prizna Edith. - Barem pretpostavljam da su milijunaši.- Njima je svakako stalo da baš to pretpostavite. A ako novac govori, što

je navodno istina, onda se nedvojbeno glasaju točno koliko je potrebno.Smjestio ju je za stol u sjeni prugaste tende, uzeo jelovnik koji je uslužan

konobar smjesta postavio pred njega i rekao: - Ja bih na vašem mjestu uzeopatku.

Edith je ignorirala njegov savjet. - Mislim da sam tamo vani posveizgubila orijentaciju. Osjećala sam se kao da nam neće biti dopušteno da sevratimo.

- A ima li se uopće čemu vratiti? - upitao je gospodin Neville. - Ne - rečeon. - Oprostite. Možda je to bilo drsko. Molim vas, oprostite mi. Vi moždaniste fascinantni, Edith, ali nedvojbeno znate muškarca natjerati da se osjećanelagodno.

Edith se čedno nasmiješi. - Da li da to shvatim kao kompliment?Gospodin Neville nagradi je hladnim pogledom. - To je primjedba koju ja

povezujem s manje vrijednom ženom. Vi uznemirujete. Ostanimo jednostavnona tome. Ne morate se smješkati i pokazivati jamice kao nekakva naivka. Dali da to shvatim kao kompliment, molim vas. Nadam se da se nećetepretvoriti u onaj tip žene koja se nagne preko stola, podboči rukom bradu ikaže: - O čemu sad misliš?

- Dobro, dobro - reče Edith, iznenada opet dobro raspoložena. - Nisamdošla ovamo da polažem testove, znate. Navodno sam se došla zabaviti.

- Ustanovit ćete da jedno ne isključuje drugo - reče gospodin Neville, dokmu je oko usana treperio zagonetan osmijeh. Ali naručio je fin objed, i kad supred nju iznijeli patku, bilo mu je drago što joj se lice na očigled razvedrilo i

BalkanDownload

boja vratila u obraze. Pošto je likvidirao svoju patku s nekoliko vještosračunatih zareza, zavalio se u stolac i pripalio cigaru. Pojavilo se slabašnosunce. Edith je sjedila mirno i podigla lice, sada dokona, bez užurbanosti.

- Kad ste govorili o povratku - reče gospodin Neville - kako ste gazamišljali? Ne mislim povratak u hotel; to je neizbježno. Mislim na povratakvašem uobičajenom životu. Pitam samo zato - doda - jer i ja moramotputovati krajem tjedna.

Edithin smiješak izblijedi. Morat će se suočiti s mišlju da mora kući, ilibolje reći otputovati natrag, ali ustanovila je da nema nikakve voljerazmišljati o tako odlučnom koraku. Ova čudnovata međuigra u njezinomživotu, premda nelagodna, oslobodila ju je potrebe da razmišlja o onome štomora doći. A ovaj trenutak u zavjetrini ove kamenom popločene terase, uovom ugodnom restoranu na otvorenom, uz pratioca zaista nesvakidašnjakaraktera i percepcije, još je više pripomogao da uspješno odgodi svakuzahtjevniju misao.

Zavaljen u svom stolcu, gospodin Neville joj je promatrao lice. - Davidimo - reče blago. - Da vidimo mogu li zamislili kakav je vaš život. Viživite u Londonu. Imate pristojne prihode. Idete na koktele, na večere i naprimanja koja priređuju nakladnici. Ni u čemu od toga zapravo ne uživate.Premda je ljudima drago da vas vide, nedostaje vam društvo prve kategorije.Kući se vraćate sami. Vrlo pedantno vodite svoje kućanstvo. Imali steljubavnikâ, ali ni upola toliko koliko vaše prijateljice; one vam, dakako, nepripisuju ni jednoga i prilično su ostentativno zabrinute za vas. Vi ste togasvjesni. Pa ipak, vi imate tajni život, Edith. Premda ste previše očitonedodirljivi, niste baš onakvi kakvom se činite.

Edith je nepomično sjedila.Gospodin Neville pažljivo spusti pepeo s cigare u pepeljaru.- Dakako, vi ćete reći da je sve to isključivo vaša stvar. Ja bih

jednostavno rekao da me se to ne tiče. Baš kao što se moje razonode nemoraju ticati vas. Ma kakav dogovor postigli, te elemente moramo pomno

BalkanDownload

ostavili po strani.- Dogovor? - ponovi Edith kao jeka.Gospodin Neville se uspravi u stolcu i položi ruku na stol. Iznenada je

izgledao nešto mlađi i manje suzdržan nego obično. Bilo ga je lako zamislitikao bogata čovjeka pedesetih godina, pedantnog, pažljivog, dokonog,privlačnog na neki beskrvni način, čovjeka koji je veoma zaokupljen svojimstilom života, čovjeka čiji se apetit može pretvoriti u nekakav umirujući hobi,u skupljanje grafika u tehnici suhe igle ili istraživanje vlastitog obiteljskogstabla. Čovjeka koji će zacijelo imati lijepu knjižnicu, ali kojega je nekakoteško zamislili u bilo kojoj drugoj prostoriji u kući.

- Mislim da biste se trebali udati za mene. Edith - reče on. Zurila je unjega, očiju razrogačenih u nevjerici.

- Dopustite da vam objasnim - reče on, ponešto užurbano, povrativši svojusabranost. - Ja nisam nikakav romantični mladac. Zapravo, silno sam izbirljiv.Imam malo imanje i vrlo lijepu kuću, rana georgijanska gotika, zaistaprekrasan primjerak. Imam i prilično znamenitu zbirku porculana famillerose. Siguran sam da volite lijepe stvari.

- Varate se - reče ona i glas joj zazvuči ledeno. - Ja uopće ne volim stvari.- Ja imam mnogo poslovnih interesa u Americi - nastavi on, ne obraćajući

pozornost na nju. - I volim primati goste. Prilično mnogo vremena provodimna putu. Ali nikako mi se ne mili vraćati u kuću u kojoj nema nikoga, osimjednog bračnog para koji ondje boravi dok mene nema. Vi biste savršenopristajali u tu sredinu.

Strahovita se tišina postavila među njih. Edith je usredotočila svupozornost na račun koji je neprimijećen lepršao pod pepeljarom. Kad jeprogovorila, glas joj je bio nesiguran:

- Onako kako ste vi to prikazali, to zvuči kao opis radnog mjesta - rečeona. - A ja nisam dala molbu za namještenje.

- Edith, a što ćete drugo raditi? Zar ćete se i vi vratiti u praznu kuću? Ona

BalkanDownload

strese glavom, bez riječi.- Znate - reče on - ja sebi ne mogu priuštiti još jedan skandal. Zbog

pustolovine svoje žene ispao sam smiješna figura. Mislio sam da ću to moćiizdržali s dostojanstvom, ali dostojanstvo ne pomaže. Prije bi se moglo rećisuprotno. Čini se da je ljudima stalo da se slomite. Međutim, sve je to sadprošlost. Meni je potrebna supruga, i to supruga u koju mogu imatipovjerenja. U vrlo sam teškom položaju.

- A meni ga uopće ne olakšavale - reče ona.- Baš vam ga olakšavam. Promatrao sam kako se trudite da razgovarate s

onim ženama. Vi ste očajni, i bez one vrste sebeljublja koje vam pokušavamnametnuti, nećete nikada naučiti pravila, ili ćete ih naučiti prekasno i postatiogorčeni. A kad mislite da ste sami, lice vam je prepuno tuge. Očekuje vasživot u izgnanstvu ovoga ili onoga tipa.

- Ali zašto vi mislite da sam ja tako beznadan slučaj?- Vi ste dama, Edith. One danas baš nisu u modi, kao što ste možda

primijetili. Kao moja supruga, prolazit ćete vrlo dobro. Neudana, bojim se daćete uskoro izgledati malo budalasto.

Turobno ga je promatrala. - A što ću ja raditi u vašoj lijepoj kući kad vibudete na putu? - upita. I kad ne budete na putu, pomisli, ali zadrži tu misaoza sebe.

- Sve što radite i sada, samo bolje. Možete pisati, ako hoćete. Zapravo,možda ćete čak početi pisati mnogo bolje nego što ste ikad i pomislili damožete. Edith Neville je izvrsno ime za pisca. Imat ćete društveni položaj, štovam je potrebno. Steći ćete samopouzdanje, rafinman. I imat ćetezadovoljstvo da znate kako mi služite na čast. Vi niste od onih žena kojih semuškarci boje, histeričnih osoba koje se ponašaju kao da su trajni predmetsablazni ili žudnje, koje se hvališu svojim osvajanjima i svojim uspjesima ikoje misle da mogu činiti što god žele, sve dok iskazuju gostoprimstvosvojim prijateljima i pridržavaju se minimalnih uvjeta pogodbe sa svojimmuževima.

BalkanDownload

- U žene se također boje te vrste žena - promrmlja Edith.- Ne - reče on. - Većina žena jesu ta vrsta žena.Ona podigne pogled prema njemu. - Ali ja sam mislila da muškarci vole

takve žene. Mislila sam da preziru onakav bračni mir kakav meni propisujete.- U stanovitom smislu, da - reče on. - Muškarci zaista vole tu vrstu žena.

Oni imaju dojam da su izgubili ako ih zapadne nešto što nije ni zakučasto nifantastično; sviđa im se opasnost koju takva veza krije. Sviđa im se osjećajda se moraju boriti s drugim muškarcima za pravo vlasništva. U tome jezapravo bit stvari. Potući druge muškarce. Tek kad ti drugi muškarci ustanu iopet se iznova počnu borili za pravo vlasništva, tek tada shvate kako jekrhka, kako zamorna takva vrsta veze. Čovjek uopće nema vremena za rad.

- I opet mi nevjerojatno laskate pretpostavljajući da me nitko drugi nikadneće htjeti.

- Ja vam laskam kad pretpostavljam da prepoznajete razliku između flertai vjernosti. Laskam vam kad pretpostavljam da se nikad nećete prepustitionim indiskretnim postupcima koji mogu tako obeščastiti muškarca. Laskamvam u smislu da vjerujem kako mi nećete nanijeti sramotu, nećete me izložitiruglu, nećete povrijediti moje osjećaje. Shvaćate li vi kako je teško muškarcupriznati da je bio povrijeđen na taj način? Naprosto ne mogu sebi priuštiti dami se to još jednom dogodi.

- A ipak, neki dan ste propovijedali doktrinu sebičnosti. Govorili ovažnosti središnje pozicije. Kako se ta može dijeliti?

- Mnogo lakše nego što mislite. Ja ne tražim od vas da izgubite sve zbogljubavi. Tražim od vas da spoznate svoj vlastiti pravi interes. Naprosto vamgovorim ono što ste možda već i sami počeli slutiti: da su čednost i zaslugeveoma bijedni aduti. Ja nudim partnerstvo najprosvjećenijeg tipa. Partnerstvokoje se temelji na poštovanju, ako hoćete. Što također više nije u modi, kadsmo već kod toga. Ako želite uzeti ljubavnika, to je vaša stvar, sve dok tosređujete na civiliziran način.

- A ako vi...

BalkanDownload

- Vrijedi isto, dakako. Za mene će, međutim, to uvijek biti nešto trivijalno.Niti ćete vi za to čuti, niti vas to mora brinuti. Veza među nama bit će vezazajedničkih interesa, istinskog razgovora. Veza druženja. Meni su to daklevažne stvari. A i vama bi morale biti važne. Razmislile, Edith. Zar nistenikad, u nekom trenutku svog uljudnog života, poželjeli osvetu? Zar vam nijedosadilo da budete pristojni prema nepristojnim ljudima?

Edith pogne glavu.- Vi ćete, dakako, moći primati svoje prijatelje. I ustanovit ćete kako se

prema vama odnose posve drukčije. To nas opet vodi onome što sam rekaoranije. Ustanovit ćete da se možete ponašati ružno koliko god želite. Ružnokoliko god svi ostali žele, također. Tako je to na tom svijetu. I zbog toga ćevas poštovati. Ljudi će se napokon uz vas osjećati ugodno. Vi ste osamljeni,Edith.

Poslije dugačke stanke podigla je pogled i rekla: - Zahladilo je. Hoćemo lise vratiti?

Parobrod je primio na palubu skupinu učenika, malene djece, od kojih sunekima glave sezale tek malo iznad ograde na palubi. Nisu bila sklonaispadima ili galami, i kad se brod otisnuo od obale, njihov ih je nastavnikpozvao u zastakljenu promatračnicu na neku vrstu školskog sata. Poslušno suse okrenuli, kao lastavice, i ostavili Edith i gospodina Nevillea same napalubi.

Već je postalo znatno hladnije i popodne se gasilo. Podigao se vjetrić,prethodnik hladnih vjetrova koji će naići donoseći sa sobom pomisao nazimu. Edith se učinilo da vidi svoju kuću zatvorenih prozora i vrata, bezvatre, prašinu koja se sliježe, neotvorena pisma na otiraču pred vratima,prljave prozore, sobe neprozračene, zanemarene, ustajali vonj hrane zaostao uzastorima. I samu sebe zaboravljenu, uz telefon koji ne zvoni. Prekriženu napopisima za pozive na nakladničke domjenke, jer su žustre mlade tajniceizgubile strpljenje kad im nitko nije odgovarao. Njezin agent, ljubazni Harold,otpisuje je stresavši glavom. A David, kakve su vijesti od njega? Ako sevrati, može li naći snage da otkrije kako se on osjeća, raduje li ga njezin

BalkanDownload

povratak? A ako ga nema? Gdje će ga naći? Štošta mu se moglo dogoditi zanjezina izbivanja: možda je na odmoru, ili bolestan, ili mrtav. Ili je moždasasvim zadovoljan što je sve ovako ispalo. Vjetar joj se zavlačio u kosu i sočajničkom ju je gestom izvukla iz ukosnice i pustila da joj leprša preko lica.Je li to istina?, pomisli. Jesam li bila onaj tip smirene vjerne žene koji nijekadar zadržati njegovo zanimanje? Jesam li bila naprosto neobična idiskretna, tip žene na koju se može računati da neće praviti skandale, takvoolakšanje nakon njegove hirovite i fantastične i izazovne žene? Jesam li zanjega naprosto bila pomalo dirljiva međuigra ili me je smatrao mnogoiskusnijom nego što jesam? Je li pretpostavljao da ja činim isto, s istommjerom sebičnosti, što i on?

- Edith - reče gospodin Neville. - Molim vas, nemojte plakati. Nepodnosim da žena plače; to u meni izaziva želju da je udarim. Molim vas,Edith. Evo, uzmite moj rupčić. Edith. Dajte da vam obrišem oči! Oči su vamgotovo srebrne. Jeste li to znali? Hajde!

Prvi put se na njega naslonila i plakala do granica iscrpljenosti. Zatvorilaje oči, i dalje oslonjena na njegovo rame, podržavana njegovom rukom.

- Veoma ste mršavi - reče on. - Strah me da bih vas mogao slomiti na pola.Ali bit će kasnije vremena da se o tome brinem.

Kad se ispravila i stala oslonivši se rukama na ogradu, primijetila je da jeveć pao suton, ili bolje reći popodnevni sumrak koji će se neprimjetnoprodubiti u noć. Na suprotnoj obali mogla je razabrati svjetla, svjetla koja suse sada činila gotovo kao da žele dobrodošlicu: svjetla Hotela du Lac.

Stajali su oslonjeni na ogradu, bez riječi. Kad se pojavilo pristanište,okrenuo se prema njoj, ali ona je podigla ruku dajući mu znak da ne govori.Djeca, koju je njihov nastavnik ponovno usmjerio na palubu, ne smiju bitiokaljana kužnim dahom svijeta odraslih. Dok su izlazila, topćući cipelama podrvenim daskama, Edith i gospodin Neville ostali su šutke stajati za ogradom,zagledani u obalu.

- Dakle - reče ona nakon duge šutnje. - Ja živim u vašoj kući - rana

BalkanDownload

georgijanska gotika; prekrasan primjerak - uz vaš famille rose porculan.Bivam iznesena iz svog sadašnjeg života kao da je netko mahnuo čarobnimštapićem. Postajem rafinirana, relaksirana, svjetskih manira i diskretna.Osiguravam onaj supružnički mir koji jamči da vaši osjećaji nikad više nećebiti povrijeđeni.

- Ni vaši - reče on. - Ni vaši.- Ja vas ne ljubim. Smeta li vas to?- Ne. To me umiruje. Ja ne želim tereta vaših čuvstava. Sve se to može

izvesti bez romantičnih iščekivanja.Edith se okrene prema njemu. Kosa joj je u valovima lepršala oko glave,

oči su joj bile silno ozbiljne, usta ogorčena.- A ni vi mene ne ljubite?On se nasmiješi, ovaj put tužno i nimalo zagonetno.- Ne, ne ljubim vas. Ali probili ste moju obranu. Ganuli ste me i dirnuli na

način na koji zapravo više ne želim biti ganut i dirnut. Vi ste poput živca kojisam uspio umrtviti i ljuti me što sam ustanovio da opet oživljava. Dat ću sveod sebe da ga što prije ponovno ubijem. Napokon, nije mi cilj izgubiti svojsredišnji položaj. Moramo sići, Edith. Dajte mi ruku!

Hodali su šutke, rukom o ruku, po mekanim drvenim daskama pristaništado pošljunčanog puteljka. Sada se opet spuštala magla, a suton je,zasjenjujući ulična svjetla, prikrivao svakodnevne šumove. Skromni večernjipromet gotovo je utihnuo i hladnoća se širila od pustog jezera iza njih.

- Možda ću morati o tome razmisliti - reče ona napokon.- Nadam se, ne predugo. Nije mi namjera nuditi vam brak u redovitim

razmacima. Morate se sabrati, ako želimo otići krajem tjedna.Pogledala ga je iznenađena tim novim šaljivim tonom u njegovu glasu.

Učinilo joj se da je on već obavio one popravke na svom samopouzdanjukoje je smatrao nužnima i pomalo ju je ohrabrila brzina kojom je topostignuto.

BalkanDownload

- Mogu li postaviti još jedno pitanje? - reče ona.- Naravno.- Zašto baš ju?Ovaj put, njegov je smiješak bio opet zagonetan, ironičan, udvoran.- Možda zato što vas je teže uloviti nego ostale - odgovori.

BalkanDownload

12.

Okupana i presvučena, kose ponovno čvrsto skupljene i prikopčane, Edithje sjedila u sobi i čekala vrijeme da siđe na večeru.

Činilo joj se da je s ovom sobom završila, ili možda da je soba završila snjom. U svakom slučaju, stiglo se do neke vrste prirodnog zaključka. A ipak,baš kao što i jest u prirodi svakog odlaska da izazove žaljenje, znala je da ćeova soba u kojoj je bila potpuno sama, uvijek kad god je dozove u sjećanje,pobuđivati u njoj sjećanje na nekakvu toplinu. Šutljivo, izblijedjelodostojanstvo te sobe možda će postati simbolom posljednjeg ostatka njezinogvlastitog dostojanstva, prije nego što se i ono raspadne suočeno s panikom, ilis razmetanjem hrabrošću, ili naprosto s hladnim zdravim razumom.

Upravo joj je ta hladnoća njezinog zdravog razuma nametnula ovo gotovosenilno drhtanje. Naglo je ustala i prišla prozoru; kad je odmaknula zastor,nije vidjela ništa do mrklog mraka, a jedini zvuk koji je čula bilo jepovremeno šištanje automobilskih guma. Jer, vrijeme se promijenilo i maglase pretvorila u turobnu kišicu; podneblje je napokon našlo svoj prirodni oblikizražavanja u sporoj ustrajnosti uporne vlage. Stoga neće moći sjediti vani nabalkonu i pisati za zelenim limenim stolom kao što je namjeravala. Ali knjigaionako nije krenula, bilo joj je suđeno - možda od početka - da budenapuštena. A ipak sam, pomislila je, do sada uvijek, kao činom volje, uspjelasebe pisanjem vratiti u stanje prihvaćanja. Zašto taj recept više ne djeluje?Zar možda zato što je čitav proces sada nekako suviše nalik onoj košulji odkostrijeti u kojoj se pokajnik svim silama trudi da opet zadobije Božjumilost? Je li mi naprosto na smrt dosadilo iznova se potruditi? Neće li bitineizmjerno ugodno ne morati se nikad više truditi na taj način? I ona u znakpozdrava prođe rukom preko svojih uredno ispisanih stranica rukopisa prijenego što će ih opet odložiti u fascikl što će ga smjestiti na dno putne torbe.

Taj ju je potez zapanjio, kao da su joj planovi konačni a da pritom samanije donijela nikakvu svjesnu odluku. A ipak, činjenica da ih je prihvatila kaokonačne postala je očita po tome kako je počela slagati i pakirati haljine koje

BalkanDownload

ovdje više neće nositi i kako je, dok se proces sve više zahuktavao, gotovonavrat-nanos trpala u kovčeg cipele, knjige, bočice parfema, dok su napokonod njezinog života u Hotelu da Lac preostale tek spavaćica, četka za kosu iodjeća koju je imala na sebi. A tada je, budući da više nije imala što raditi utoj sobi koja je ponovno postala bezlična, pripravna da primi idućeg gosta napočetku nove sezone, zatvorila za sobom vrata i spustila se stubama u salon.

I ovdje kao da je izostanak bilo kakve aktivnosti najavljivao opću odlukuda se otputuje. Pijanist je odradio svoj angažman i sad će se vratiti svomzimskom zanimanju, davanju privatnih satova nemuzikalnim učenicima. M.Huber, blago razočaran, kao uvijek, što je nekako zakazao u nastojanju dapostigne onu idealnu i briljantnu društvenu mješavinu koja je najupornijaželja svakog hotelijera, turobno je promatrao prazni salon. Već je osjećao onoreumatično probadanje što je najavljivalo i zimu i njegovo progonstvo, jer jebilo predviđeno da se, čim se zatvori Hotel du Lac, preseli u vilu svoje kćerii zeta u Španjolskoj, gdje je venuo na jednoličnom suncu, lišen bilo čega štobi nadzirao: nije imao dara za gosta. Za tjedan dana će zatvorili hotel. Mmede Bonneuil će sin otpremiti u njezino zimsko prebivalište, samostanskipension u Lausanni, što će ona stoički podnijeti. Žena sa psetancem otići ćekući, perspektiva koja je već obojila njezino lijepo lice žarom uzbuđenja iiščekivanja. Mme Pusey i njezina kćerka, prema kojima je osjećao najvećusklonost, bit će odvezene u Ženevu, gdje će uhvatiti avion i platiti vrlo mnogonovca za višak prtljage, ali njemu je bilo drago misliti kako one iz njegovepaske prelaze izravno u sigurnost svog londonskog stana. Dražesna žena,dražesna; kćerka možda nešto manje otmjena. S vremenom će razmijenitidopisnice, jer uvijek su ostajali u vezi. I nedvojbeno će se ponovno ovdjesastati sljedeće godine, ako požive. Dvoje preostalih gostiju nisu ga gotovouopće zanimali; bili su suviše novi, a znao je da se više neće vratiti.

Osoblje oslobođeno od čvrstih uza uobičajenog pristojnog ponašanja biloje bučnije, posve je otvoreno međusobno razgovaralo. Alain i Maryvonne,koji su, kako se ispostavilo, bili prvi rođaci, vratit će se u Fribourg i provestizimu radeći u restoranu Maryvonnina oca. Direktor je hotela kao običnokovao jalove planove da nagovori svog tasta da ode u mirovinu, od početka

BalkanDownload

svjestan činjenice da se to nikad neće dogoditi.Neko je vrijeme Edith sjedila sama u salonu i prisjećala se svoje prve

večeri po dolasku. Suviše se toga dogodilo a da bi to razmišljanje biloisključivo lagodno. Gledajući unatrag, shvatila je da je tada bila smionija,mlađa, da je imala čvršću namjeru da ovdje odsjedi svoje izgnanstvo i da sevrati kući nepromijenjena tim iskustvom. To joj se doba činilo gotovo kaošala, ili je možda naprosto odlučila promatrati ga u tom svjetlu. Poslije togaosjećala se kao da je prvi put u životu stekla neku ozbiljnost odrasle osobe teće od sada pa nadalje sve njezine odluke morati imali onu razboritu težinukoju im nikad prije nije imala pravo pridati. Spremala se ući u svijet koji jeinstinktivno prepoznavala kao tuđe vlasništvo, u kojemu nije imala nikakvihprava, svijet, između ostaloga, ulaganja, popravaka krova, gostiju za vikend. Ihoćemo li ići tvojim kolima ili mojim? Čula je jednom kako David postavljato pitanje svojoj ženi, i za nju je ono s vremenom poprimilo gotovo totemskoznačenje. Iza njega je u trenutku ugledala niz pretpostavki s kojima je njihoboje, na isti način, odraslo. Lansirani mladi u užitke odraslih, neustrašivi,povlašteni, razmaženi, oni su zadržali sličnu nestrpljivost prema svemu što jeozbiljno ili malodušno i bili su hitri, šarmantni, oduševljeni i zaboravljivi. Snjima i njima sličnima nije lako zaći u dubinu. Ali Edith, koja je provelasvoje mladenačke godine u šutnji i oprezu i koja je, da bi nadmudrilarazočaranje, naučila da ni na što ne polaže prava, dobro je poznavala tedubine i u ovom se svečanom trenutku prepustila razmatranju prije nego štoih napusti zauvijek.

Kad je podigla pogled vidjela je da se tamna sjena kraj udaljenog stupautjelovila u oblik Mme de Bonneuil, koja je po svoj prilici ondje bila cijelovrijeme. Ruku položenih na svoj štap, dok joj je prašan veo prosipaoposljednje flitere po ramenima jednako prasne crne oprave, Mme de Bonneuilkao da je također razmatrala svoj skori premještaj. Ali za Mme de Bonneuil,pomisli Edith s iznenadnim bolom, to neće biti premještaj u svijet privlačnihpreokupacija odraslih. Zamislila je skromnu sobicu u Lausanni i manje hrane,manje usluga, manje dostojanstva. I što će raditi cijeli dan? Nemogući terenLausanne pretežak je da bi po njemu mogla hodati, čak i sa štapom. A zima

BalkanDownload

će biti duga, vrlo duga. Kad su se konobari pojavili na ulazu u salon, Edith jeustala, prišla Mme de Bonneuil i ponudila joj ruku. Zadovoljan ali zbunjensmiješak sumnjičavo je zatitrao na gospođinu licu, ali u tom je trenutkuMonica, prpošna i prekrasna u haljini boje ognja, opet puna života i energijepri pomisli na povratak kući, išetala iz bara i viknula »Čekajte me!« Mme deBonneuil, ruku sigurno sputanih sa svake strane dok je Alain nosio štap,zakoračila je u pratnji Edith i Monike u blagovaonicu, visoko podignuteglave, s izrazom lica svjetske žene, držanja nadmoćnog okolini. Kad je M.Huber pohitao da ja pozdravi (»A već je bilo i vrijeme«, rekla je Monicaprezirno), Mme de Bonneuil toplo je stegnula ruke obiju mladih žena prijenego što mu je odzdravila jedva zamjetno kimnuvši. Pošto joj je uslužnikonobar namjestio stolac, Mme de Bonneuil smireno je usredotočila svojupozornost na jelovnik, ali je tijekom cijele večere i dalje visoko držala glavui s vremena ma vrijeme smiješak joj se vraćao na lice.

Već su bili gotovo na pola večere kad se na vratima pojavila gospođaPusey u finoj svijetloljubičastoj vuni. Edith se i opet morala diviti njezinojvanjštini. Ta punašna pojava, ta blistava plava kosa, taj oblak mirisa zamaloje zasjenio nazočnost Jennifer, koja je, premda jednako dobro dotjerana,upućivala na nešto sirovije, manje profinjeno, manje svjesno okoline, manjestrastveno privrženo tim ponovljenim ljubaznostima. Kad je M. Huber ustao,predvidivo, sa svog mjesta da pozdravi gospođu Pusey i da je povede donjezina stola, Edith je, promatrajući to očarana i zainteresirana kao uvijek,otkrila kako joj pozornost privlači enigmatična Jennifer koja je, ne osvrćućise na svježinu večeri, imala na sebi jedan iz niza svojih čudnovato nečednihkompleta, tijesnu modru svilenu majicu s dubokim izrezom i bijele tričetvrthlače. A ipak se, premda je vanjštinom nalikovala na krupnu bogatumaloljetnicu koja se upravo sprema odvesti automobilom da bi provela večeru nekoj pomodnoj diskoteci, revno kao uvijek trudila oko svoje majke, kaoda je razgovor s njom jedino i sve što joj je potrebno u pogledu društvenogpoticaja. Edith je i dalje promatrala, dok su se istresali ubrusi, točilo vino,lomio kruh, iskušavala juha, pri čemu se zatvaralo oči izražavajući profinjenoodobravanje; očito nisu bile svjesne, primijetila je pritom Edith, kako u sobi

BalkanDownload

postoji još netko osim njih, ili kako je taj obrok pripremljen za neku drugusvrhu, a ne samo da bi zasitio njihov nepokolebljiv apetit.

Uz kavu u salonu, Edith je ustanovila da se gospođa Pusey odnosi premanjoj sa stanovitom rezervom. Može biti da je njezin povratak ranije te večeris gospodinom Nevilleom bio primijećen i arhiviran bez komentara. U svakomslučaju. Edith je bila prisiljena slušati planove gospođe Pusey koji su, kaoobično, bili opsežni, a da nije bila nagrađena nikakvim zanimanjem za svojevlastite. Reciprocitet je bio stanje nepoznato gospođi Pusey, čija jeimperativna potreba za društvenom prevlašću koju joj je nekoć osiguravalavlastita ljepota i nijema nazočnost odanog muža morala sada biti nametnutabrutalnijim sredstvima. Ne da je bilo ičega brutalnog u njezinu dražesnomnabrajanju muka pakovanja koje ih očekuju - već sama pomisao izazivala jeglavobolju - i dogovora koje još mora obaviti sa svojom domaćicom, koja ćeotpremili kola da ih dočekaju na Heathrowu, te pripremiti laganu večeru napladnjevima da bi je gospođa Pusey i Jennifer mogle pojesti u spavaonicigospođe Pusey.

- Ja sam prava ruina poslije putovanja - povjerila se gospođa Pusey Edith.- A ipak ste toliko putovali - odgovori Edith.- Pa jesam, da, dugovala sam to svom mužu. Nikamo nije htio ići bez

mene. Rekao je da ne može podnijeti da budemo odvojeni, bedak.Nasmijala se evocirajući uspomene. - A to onda postane navika, znate.

Naravno, ne bih to mogla bez Jennifer. A ona je još uvijek voljna trpjeti svojustaru mamicu, je li, dušo?

I opet nježno stezanje ruku, poljubac, blistavi smiješak. A ipak, Edith jevidjela kako Jennifer izgleda gotovo zamišljeno i kako joj je uobičajenravnodušan izraz manje dobronamjeran nego obično. Ali ta je razmjenanježnosti sve izbrisala. Mora da mi se to učinilo, pomisli Edith. Večeras sammorbidna.

- Kad odlazite? - upita.- Oh, ostat ćemo do kraja idućeg tjedna, ako nam dopuste. - I opet kratak

BalkanDownload

smijeh.- Ja... - zaustila je, ali prekinuo ju je povik gospođe Pusey. - Gle, eno ga

Philip! Pa gdje ste bili, vi zločesti čovječe? Jennifer je mislila da ste nasnapustili. Dušo, nađi Philipu malo svježe kave. Zašto ste toliko zakasnili?

- Morao sam obaviti nekoliko telefonskih razgovora - reče on kao da sevrlo revno pokorava njezinim zahtjevima. - A čini se da su linije neprestanozauzete.

- Poslovni razgovori, po svoj prilici - reče gospođa Pusey i s punorazumijevanja nakrivi glavu. - Znam. Moj suprug je uvijek morao obavljati tesvoje razgovore, ma gdje mi bili. Ponekad sam mu prijetila da ću dati uklonititelefon. »Nikad ne miješaj posao sa zadovoljstvom«, znala sam mu reći.Premda on, istina, nikad nije dopuštao da posao dođe na prvo mjesto, bar nekad sam ja bila uz njega.

- Uvijek ima određenih stvari koje valja obaviti - reče gospodin Neville sasmiješkom.

- Obaviti? To zvuči kao da ćete nas ostaviti. Jennifer! Philip će nasostaviti sasvim same.

Jennifer podigne pogled sa svojih nokata i letimično se nasmiješi.- Otputovat ću preksutra - reče gospodin Neville neutralnim glasom.- Onda vas moramo iskoristiti do kraja, dok možemo - poviče gospođa

Pusey. - Valjda ne namjeravate i sutra opet nestati? Jutros smo vas satimačekale, je li, dušo?

Očito, pomisli Edith, moram biti nevidljiva sve dok ne pristanem nanjegove uvjete. A on ima pravo. Ovako stvari stoje i ovako će uvijek biti, neudam li se za njega. To mi daje na znanje. U redu. Ali najprije moram neštoučiniti.

U tišini koja je nastupila spoznala je da je stigao trenutak odluke. Ustalaje. - Ako me možete ispričati... - zaustila je.

- Da, dakako, Edith. Laku noć, draga.

BalkanDownload

- Molim vas, nemojte ustajati - reče Edith gospodinu Nevilleu i priličnomu čvrsto položi ruku na rame. Nije marila hoće li tko to shvatiti kaofamilijarnost. Iznenada joj je silno dosadilo da bude suzdržana. Mogao jenešto i reći, pomisli ona, veoma svjesna pregnantne šutnje iza svojih leđa dokje odmicala. A gospođa Pusey će provesti ostatak večeri u nastojanju daotkrije ono što će on dobroćudno odbijati da joj kaže. Ja tu nisam potrebna.

Premda su joj koraci bili lagani i tihi, činilo joj se da se vuče stubamapoput umornog putnika. I u toj polumračnoj ružičastoj sobi, tako ozbiljnoj,tako mirnoj, još je jednom sjela kao izgnanik. Napokon se premjestila za malistol, izvukla list papira i počela pisati.

Najdraži moj Davide,Ovo je posljednje pismo koje ću ti ikad napisati, i prvo koje ću ti poslati.

Odlučila sam se udati za Philipa Nevillea, čovjeka kojega sam ovdjeupoznala; živjet ću u njegovoj kući nedaleko od Marlborougha i ne vjerujemda ću te ikad više vidjeti.

Ti si za mene dah života. Znam, čovjek ne bi smio govoriti takve stvari.Ti ih ne želiš čuti. Kad sam izgovorila te riječi Penelopi, ona je izgledalazaprepaštena, uvrijeđena, kao da sam se takvim priznanjem sama isključilaiz normalnog društva. I tako se čini da sam spalila previše mostova, prešlapreviše zapreka, a da bih se mogla vratiti onome što sam bila prije ili štosam mislila da jesam.

Ja ne ljubim gospodina Nevillea, niti on ljubi mene. Ali on me natjeraoda shvatim što ću postati ustrajem li u tome da te ljubim kao do sada. Tosam počela spoznavati već i prije nego što sam ovamo došla, i možda je onabijedna zgoda sa sirotim Geoffreyjem bila rezultat te moje spoznaje. Takavće fijasko ovaj put biti izbjegnut, uglavnom zato što će se gospodin Nevillepobrinuti da bude izbjegnut. On me uvjerava da ću se pod njegovimvodstvom vrlo brzo razviti u onakvu prihvatljivu ženu kakvima sam uvijekzavidjela na samopouzdanju i čvrstini, pa i na prevelikoj samouvjerenosti.Pomalo nalik na tvoju ženu, zapravo.

BalkanDownload

Nikad nisam imala mnogo uspjeha u tom pogledu, pa je zaista bilavrhunska ironija da sam se zaljubila u čovjeka koji je oduvijek imao uspjehau svakom pogledu. Živjela sam za tebe. A ipak, kako sam te često viđala?Možda dvaput mjesečno? Češće, ako smo se sreli slučajno. Rjeđe, ako si bioprezaposlen. A katkada i cijeli mjesec bez tebe. Zamišljala sam te kod kuće,sa ženom i djecom, i ti su trenuci bili teški. Ali mnogo su teži biti trenuci kadsam slutila i sumnjala da je tvoju pozornost, tvoju znatiželju, potaknuonetko novi, neka djevojka koju si možda negdje upoznao, u nekom društvumožda, kao što si nekoć upoznao mene. I tada bih proučavala žene na ulici,u autobusu, u dućanima, tražeći lice koje bih mogla smjestiti u tvojamaštanja. Jer, razumiješ, premda mi nedostaju detalji, ja te vrlo dobropoznajem.

Znam, naime, da ma što ti za mene osjećaš ili možda, bolje reći, što sijednom za mene osjećao, ja nisam, kao što je Swan rekao za Odettu, tvojtip.

Nema razloga da se ikad više sretnemo, osim, dakako, slučajno.Gospodin Neville, koji ima prekrasnu zbirku famille rose porculana,nedvojbeno provodi stanovito vrijeme na dražbama i nije isključeno da bimogao poželjeti da ga na tim posjetima pratim. Ali ja sam mu već rekla dasam ravnodušna prema prikupljanju stvari i dvojim da će inzistirati.

Pokušat ću mu bili dobra žena. Bračne ponude ne dobivaju se svakogdana u ovom prosvijetljenom vremenu, premda sam ja začudo ove godinedobila dvije. Čini se da sam ih obje prihvatila. Mamac kućnog mira očito jebio suviše privlačan a da bi mu se osoba moje bojažljive naravi moglaoduprijeti. Ali sada ću se smiriti. Morat ću, jer sumnjam da mi sadpreostaju ikakve nade.

Ti si možda mislio, poput mog nakladnika i mog agenta, koji seneprestano trude ne bi li me natjerali da osuvremenim svoje knjige, da ihnapravim više seksi i više uzbudljivima, da ja pišem svoje priče s onommješavinom satire i cinične rezerve koja se drži prikladnom za modernogpisca na tom području. Nisi imao pravo. Vjerovala sam u svaku riječ koju

BalkanDownload

sam napisala. I vjerujem i dalje, unatoč tome što sada uviđam da se zamene nikad i ništa od toga neće moći ostvariti.

Tebi je moja adresa poznata već dva tjedna, ali nisam dobila vijesti odtebe. Nema stoga razloga da ti kažem gdje ću stanovati, jer ni ondje nećuimati nikakvih vijesti od tebe.

Ne znam kako da završim ovo pismo. Ne želim se spustiti napredbacivanja, optuživanja, a uistinu ni na što od toga nemam nikakvaprava. Reći da sam bila voljan partner je smiješno, jer ja sam bila viševoljna od nas dvoje. Bila sam više voljna nego ti.

Šaljem ti svu svojti ljubav, zauvijek. Edith

Dugo je sjedila, podbočivši glavu rukama u sobi u kojoj je sada vladalapotpuna tišina. Nije bila svjesna protjecanja vremena. Umjesto toga, kao dase zagledala natrag u prošlost, u ona druga vremena, kad joj je šutnja bilasudbina. Kad je stajala kraj prozora u svojoj kući i slušala kako se gubi šumDavidova automobila. Kad je, bez riječi, promatrala kako njezin otac sređujesvoj pisaći stol po posljednji put ili ponizno odnosila majčinu prolivenu kavunatrag u kuhinju. Pa čak i dalje u prošlosti, vidjela je sebe kako se krije izanaslonjača Grossmame Edith u onom sumornom stanu u Beču, dok njezinamajka i njezine tete naglas jadikuju, a kako je i čula neke riječi, one uopćenisu odgovarale njezinoj trenutačnoj situaciji. Schrecklich! Schrecklich! čulaje kako viče Tante Resi. Ach, du Schreck!

Kad je ustala od stola, shvatila je da bi se zapravo morala spremiti zaspavanje, ali želja koju je osjećala iznad svega nije bila želja za snom već zajutrom kad će odnijeti pismo na poštu i na taj način osigurati da ne budenikakvih naknadnih odluka. Pogledala je na sat i vidjela da je već pola dva.Svukla se i legla u krevet, u čvrstoj namjeri da istraje noć i da se nepokoleba. Obrazi su joj gorjeli i lagano je drhtala, ali kako je noć odmicala,mišići su joj se opustili, disanje usporilo i napokon je zaspala. Kad seprobudila, bilo je još mračno, ali ustala je i oprala lice i ruke; za kupku ćebiti vremena kasnije kada se vrati. Ponovno je pročitala pismo, stavila ga u

BalkanDownload

omotnicu i zalijepila je. Obukla se i očetkala kosu. Bila je sad posve smirenai strpljivo je čekala vrijeme kad je znala da će netko biti na recepciji da jojproda poštansku marku. U šest sati, budući da više nije mogla čekati, uzelaje torbicu i ključ, vrlo tiho otvorila vrata i zakoračila u hodnik.

Krećući se nečujno po debelom sagu, trudeći se da ne probudi ili uzbuniusnule goste, upravo je stigla primijetiti kako se otvaraju Jenniferina vrata igospodin Neville izlazi u kućnom ogrtaču. Oprezom ravnim njezinu,koncentrirao se da ne proizvede ni najmanji šum i veoma je polako zatvoriovrata. U nejasnom svjetlu koje je gorjelo preko noći posve je jasno moglarazabrati njegov suzdržani i zagonetni smiješak.

Pa jasno, pomisli. Pa jasno.Čekala je ukočena sve dok se gospodin Neville, koji nije bio svjestan

njezine nazočnosti, nije okrenuo, hitro krenuo hodnikom i nestao iz vida.I našavši se opet u svojoj sobi, shvatila je kako se zapravo malo

iznenadila. Sjećala se njegovih riječi o tome kako mora sačuvati svojusredišnju poziciju, popraviti vlastiti sud o sebi, plemenitih riječi koje jemožda odveć lako prihvatila. Ali to nije bilo to, nije bilo do kraja to. A tadase sjetila. Kad se oslonila na njega i zaplakala i kad ju je on ogrlio rukom,bila je svjesna da on ne osjeća ništa. Da ju je neobično ljubazno vratio samojsebi, ali da ne osjeća ništa.

A Jennifer je nedvojbeno bila jedna od onih trivijalnih razonoda o kojimaje tako nehajno govorio. I ona vrata koja se otvaraju i zatvaraju u njezinimsnovima, u njezinim varavim trenucima buđenja, bila su zbiljska vrata, čijuzbilju i njezine implikacije nije na vrijeme uzela u obzir.

Vidjela je strpljivo lice svog oca. Razmisli još jednom, Edith. Pogrešno sipostavila jednadžbu.

Polako je sjela na krevet, osjetivši laganu slabost. I kad bih se udala zanjega, reče sama sebi, svjesna toga, svjesna i toga kako se lako i kako hitroon može osvrnuti oko sebe, pretvorila bih se u kamen, u lažni ukras: postalabih dijelom njegove zbirke.

BalkanDownload

Ali možda mu je to bila i namjera, pomisli: da nadomjestim izložak kojinedostaje. A što se mene tiče, oni užici koje tako olako nazivaju fizičkimaostali bi ondje gdje su sad već tako dugo, tako dugo da su mi postali cijelimživotom. A ja bih izgubila jedini život koji sam ikad željela, čak i ako minikad nije pripadao da bih ga mogla nazvati svojim. A smiješak gospodinaNevillea, tako nepogrešivo zagonetan, uvijek bi me na to podsjećao.

Nakon nekog vremena je ustala.Prišavši stolu, uzela je svoje pismo, poderala ga napola i bacila komade u

koš za otpatke. Zatim je uzela torbicu i ključ te izišla iz sobe, prešla hodnik ispustila se niza stube. U još uvijek tihom hotelu, noćni portir koji je čekaosmjenu zijevao je za recepcijom i češkao se po glavi. Ispravio se kad jeugledao Edith i hitro namjestio jutarnji smiješak.

- Željela bih da mi nabavile kartu za sljedeći let u London - reče onajasnim glasom. - I željela bih poslati brzojav.

Kad se našao potreban formular, sjela je za stakleni stolić u predvorju.»Simmonds, Chiltern Street, London W1«, napisala je. »Dolazim kući«, alimalo zatim pomislila je da to nije posve točno i, prekriživši riječi »Dolazimkući«, napisala jednostavno »Vraćam se.«

BalkanDownload

POETIKA TUGE I SJETE

»Samo nekoliko suvremenih romanopisaca bit će čitano i za 50 godina, aja sam potpuno sigurna da će Anita Brookner biti jedna od njih«, ustvrdila jenedavno Alannah Hopkin, ugledni kritičar Financial Timesa. Hoće li romaniugledne britanske spisateljice Anite Brookner uistinu odoljeti vremenu ili jetek riječ o pompoznoj ocjeni istinskog poklonika njezine proze - čitateljimadiljem svijeta i nije važno. Jer Anita Brookner već petnaest godina, kolikosudjeluje na književnoj sceni, hrabro odolijeva i pohvalama i pokudamakritičara te kolega pisaca. Ugledni britanski književnik i teoretičarknjiževnosti David Lodge napisao je da »ne može dovoljno pohvalitisigurnost, senzibilnost i čistoću njezina stila«, Mario Puzo, autor znamenitogromana The Godfather, tvrdi da mu je upravo Anita Brookner najdraži autor ida se s istinskom radošću upušta u čitanje svakog njezinog romana, a kritičarinajuglednijih britanskih novina napominju da je riječ o autorici inteligentnih ielegantnih djela koja će se, kako tvrdi Spectator, »s užićem čitati i za stotinugodina.«

No, naravno, ima i onih koji u romanesknom opusu Anite Brookner videtek stalno pričanje jedne te iste priče. Jonathan Coe, kritičar Gitardiana,svoju recenziju romana Fraud (1992.) počeo je ovako: »Najnoviji romanAnite Brookner dinamičan je i duhovit triler koji pripovijeda o dva ostarjelatransvestita koje otme serijski ubojica. Ova uzbudljiva priča obojena jecrvenim svjetlima najopskurnijih berlinskih četvrti. No, dobro, možemo si imi ponekad priuštiti malo mašte. Naime, čitatelji se ne moraju nimalozabrinjavati. Kad uzmu u ruke najnoviji roman Anite Brookner, oni znaju očemu će biti riječ. Bit će to priča o osamljenoj ženi koja živi u južnomKensingtonu i o njezinim tihim pobjedama nad emocionalno slobodnijimmuškarcima. Bit će to priča o posljedicama ovisnosti stvorene izmeđuroditelja i djeteta, koja će se kasnije pretvoriti u razorni efekt koji će uništitisve buduće romantične veze.«

Pomalo zlobna kritika Guardianova kritičara razljutila je mnoge znalce

BalkanDownload

književnosti, čak i one koji ne misle da su svi njezini romani remek-djela kojasu zadužila čovječanstvo. U novinskim medijima uskoro su osvanuli tekstovidrugih kritičara koji su kolegi spočitavali da neprofesionalno piše o njezinuromanu samo stoga što u njemu želi pročitati ono čime je zatrpano i britanskoi svjetsko književno tržište, a čime se Anita Brookner, uostalom, nikada i nijepokušala baviti. »Ako želi čitati uzbudljiv triler - zašto onda čita AnituBrookner?«, pitali su se glasno, najavljujući rat onima koji u njezinimromanima traže priču o junaku kojega uništava grcanje u golemim količinamaalkohola, droge i razvrata. Događaji u romanima Anite Brookner zbivaju se uglavama njezinih junakinja, a ne u dosadnoj i već milijun puta ispričanojakcijskoj priči; njezine junakinje stradaju od uredno poslužene šalice toplamlijeka, a ne od pretjerane količine kokaina, pa se stoga ni njezina literaturane može vrednovati parametrima jednog krimića ili trilera - teze su koje subritanski kritičari sučelili brzopletom i duhovitom lamentiranju JonathanaCoea.

Oštro podijeljena kritika suvremenika samo je jedna od osobina recepcijeromanesknog opusa Anite Brookner, na čijem su se temelju potom počeleizvoditi više-manje zanimljive, ali književno nerelevantne, usporedbe s JaneAusten, engleskom autoricom čiji se romani smatraju završnim poglavljem ikrunom engleskog romana 18. stoljeća. Zagovornici teorije koja u AnitiBrookner vidi Jane Austen s kraja 20. stoljeća upozoravali su kako sepouzdano zna da ni romane Jane Austen njezini suvremenici uglavnom nisuznali iščitati. Prisjetili su se Charlotte Bronte, koja je nije nimalo voljela,štoviše smatrala ju je nemaštovitom, Ralpha Waida Emersona, koji je njezineromane smatrao vulgarnom i lošom literaturom, ali i Waltera Scotta, koji jepisao da ta »mlada dama ima najveći i najljepši talent za opisivanje odnosa iosjećaja ljudi i njihovog stvarnog života«.

Upravo sklonost opisivanju osjećaja među ljudima, uglavnom maleneskupine pripadnika iste klase, darovito pletenje zanimljivih priča o ljubavi,braku i novcu te brižljivo profiliranje likova - elementi su književnorelevantnijeg promišljanja koje opus Anite Brookner povezuje s Jane Austen,premda i tu teoriju valja shvatiti uvjetno.

BalkanDownload

Kao i njezina velika i danas konačno priznata prethodnica, i AnitaBrookner pripovijeda o junakinjama koje doista sanjaju o svom idealnommuškarcu, no njima Brooknerova, za razliku od Jane Austen, te sposobnemuškarce ne servira na pladnju, što je mnoge kritičare učvrstilo u uvjerenjuda Anita Brookner zapravo nije tako optimistična kada je riječ o ljubavi ibraku, kao što je svojedobno bila Jane Austen, koja je i sama ironično ipomalo zlobno pisala o tim »svetinjama«.

BalkanDownload

KORAK U ŽIVOT

Junakinje Anite Brookner, načelno kazano, ne uspijevaju ostvaritiromantičnu vezu iz nekoliko razloga. Kao prvo, ubrzo se pokazuje da tiidealni muškarci nisu idealni, no one ne odustaju od trajne veze s njima zbognjihove nesavršenosti, već stoga što se u njihov moralni kodeks ne možeuklopiti moralnost, primjerice jednog gospodina Nevillea (Hotel na jezeru),inteligentnog, lijepog, u društvenom smislu prikladnog, no posve bezdušnogmuškarca. S druge strane, njezine »heroine« nisu besposlene mlade žene, kaošto je to slučaj s heroinama Jane Austen, o čijoj udobnosti, kao i sigurnostinjihovih obitelji, vodi brigu čitava četa besprijekorno uigranih slugu.Junakinje Anite Brookner žene su 20. stoljeća, same moraju zarađivati zaživot i ugled i tek ako ih promotrimo s nešto ležernijeg i manje ambicioznogstajališta, one izgledaju pomalo sputane svojim profesionalnim karijerama(Edith Hope iz Hotela na jezeru ugledna je spisateljica ljubavnih romana,Ruth Weiss iz Koraka u život književna je znanstvenica). No njihovazaposlenost, njihova posvećenost poslu koji zdušno rade nije rezultat njihovebolesne ambicioznosti nego pronalaženja istinskog užitka i gotovo religioznepredanosti onome što rade. Nadalje, njezine su junakinje opterećene ipričama koje naša kultura kazuje, primjerice, o instituciji braka. Usidjelicamože biti samo vrlo bogata i ugledna žena, tvrdi najednom mjestu Emma,heroina istoimenog romana Jane Austen, a Edith Hope, junakinja Hotela najezeru, promatrajući žene koje su, unatoč svojim brakovima, utočištepronašle u švicarskom osamljenom hotelu na Ženevskom jezeru, i to izvansezone, rezignirano tvrdi: »Upravo će društvo vlastitog spola mnoge ženenatjerati u brak.«

Dvojba brak ili samoća stalno je mjesto u prozi Anite Brookner. Znajućida jedno ne isključuje drugo, ona svojim junakinjama oduzima onu vrstu»happy enda« za kojim poseže, primjerice, Jane Austen (koja svoje heroineuspijeva »dobro udati« unatoč uzbudljivim poteškoćama i predrasudama kojeprethode toj »konačnoj potvrdi žene«) i daje im onu vrstu »happy enda« kojisasvim jasno naznačuje da je ljubav najvažnija stvar u životu, ali da brak nije

BalkanDownload

jedino stanje u kojem se može sretno i zaljubljeno živjeti. Naravno, »sreća«ovakva sretnog završetka može se iščitati tek u kontekstu teorija kojenapominju da institucija braka nije uvijek najbolji izbor.

Njezin roman kojemu se bez ikakvih feminističkih i inih ograda možepripisati oznaka »sretnog kraja« jest upravo Hotel na jezeru. Roman je inaoko konstruiran kao ljubić: jedna žena odlazi na putovanje ne bi li seiskupila za nedolično ponašanje na vlastitom vjenčanju i provodi nekovrijeme u hotelu na jezeru, zapravo otmjenom pansionu napučenom uglavnomženama koje su bile zamoljene da se ondje sklone, barem na neko vrijeme, sočiju javnosti. Osim priče o njezinu boravku u hotelu pratimo i priču (pismaljubavniku Davidu koja nikada neće biti odaslana) koja otkriva razlogenjezina dolaska u sumorni hotel na jezeru, i to izvan sezone. U hoteluupoznaje gospodina Nevillea, naočitog i bogatog muškarca, koji joj, uzprecizno objašnjenje vlastita shvaćanja braka, ponudi brak - odnosno, budućida je riječ o rečenom gospodinu, instituciju gospođe Neville.

Dakle, u romanu je prisutan model ljubavnog romana - samo s malim,kako napominje Nada Šoljan, ali bitnim, pomakom u drugu, zbiljskudimenziju: hotel na jezeru upravo je onakav kakvi su hoteli u zbilji, a ne usentimentalnoj književnosti: dosadan i napučen egzaltiranim ženama. Vrijemenije ni sunčano ljeto, ni blistava zima, već rana jesen, pa je podneblje posve uskladu s čitavom atmosferom romana - tmurno i sjetno. Na kraju, i rasplet jeneočekivan, s obzirom na zakone ljubavnog romana, ali ne i s obzirom na likglavne junakinje, koja zna da bi udaja za gospodina Nevillea značila teksumnju u postojanje ljubavi i sretnog braka.

Edith Hope se po mnogo čemu izdvaja iz serije junakinja starije a i novijeliterature: iznad svega svojom predanošću radu - ne karijeri, ne ambicijama,već ozbiljnom radu koji postaje gotovo središtem egzistencije. Uza svunovost pristupa junakinji i temi, Anita Brookner kao da unosi dah europskogromana iz prošlog stoljeća. Tome pridonosi ne samo zanimljiva i dobroispričana fabula, koja nam danas tako često nedostaje, nego i zgodne literarnereminiscencije, evociranje poznatih djela i sredina te profinjen i istančan stil

BalkanDownload

koji je, zahvaljajući vrsnom prijevodu Nade Šoljan, zaživio i u hrvatskomjeziku.

No izvan proze, u svom zbiljskom životu, Anita Brookner o temama okojima piše ima potpuno drukčije mišljenje, što je poprilično razdražilofeminističku publiku koja s užićem čita njezine romane. U mnogobrojnimintervjuima napominje kako je feminizam za žene poguban, a brak nužan.Kolika je postojanost njezina uvjerenja, najbolje pokazuje prošlogodišnjislučaj koji je uvelike zbunio britansku javnost. »Ja sam protiv seksizma. Akožene žele jednakost, a žele je jer su se za nju legalno izborile, onda ne bitrebale tražili poseban tretman. Nakladništvo je otvoreni forum. Ako je knjigadobra - bit će objavljena i recenzirana kako i zaslužuje. Protivim sepozitivnoj diskriminaciji. Ideja o književnim nagradama koje se dodjeljujusamo spisateljicama ispunjava me užasom. Mislim da literatura nema spol«,izjavila je odbijajući da je nakladnik nominira za nagradu »Orange FictionAward«, koja se uz novčanu nagradu od 30.000 funti dodjeljuje samospisateljicama. Mnogi su se nakon ovih događaja upitali tko je, zapravo, tasamozatajna autorica, koja od vlastitih uvjerenja nije htjela odstupiti ni uzcijenu nominiranja za nagradu.

Rođena je u Londonu 16. svibnja 1928. kao dijete poljskih Židova. Majkajoj je bila pjevačica, koja je napustila karijeru kad se udala, a otac uspješanposlovni čovjek. U intervjuima često naglašava činjenicu da ju je djetinjstvonačinilo »strankinjom« te da nije i ne može biti Engleskinja, koliko god setrudila. »Nikada nisam naučila običaje ove zemlje. Mi smo bili stranci, udjetinjstvu su se prema meni ponašali kao prema izvanzemaljcu, pa samuglavnom bježala od ljudi.«

Školovala se na londonskom sveučilištu - na King’s Collegeu, a naCourtauld Institute of Art u Londonu doktorirala je na području povijestiumjetnosti, gdje je potom, kao stručnjak međunarodnog ugleda za francuskoslikarstvo 18. i 19. stoljeća, radila kao predavačica. Njezina sveučilišnakarijera obilježena je vrlo zapaženim djelima s područja povijesti umjetnosti -Wutteau, The Genius of the Future, Grant i Jacques-Louis David - te titulom

BalkanDownload

Slade Professor na Cambridgeu, koju joj je 1968. godine dodijelila ZakladaSlade, zahvaljujući kojoj je ostala upisana u povijesti britanskog školstva kaoprva žena »okrunjena« uglednim priznanjem za stručnost i autoritet napodručju kojim se bavi.

Titulom Slade Professor, prema vlastitom priznanju, dosegnula je vrh usvojoj profesiji - više nije imala za čim težiti, nije vidjela nešto za što sevrijedi boriti. »Sve je to bilo jedno veliko nedogadanje. Ništa se nije micalo,nije se događalo ništa spektakularno, u svemu tomu nije bilo ničegsimboličnog«, izjavila je komentirajući činjenicu da se samo nakon godinedana vratila na Courtauld Institute of Art, gdje je nastavila raditi kaopredavač sve do 1988., kada je napustila posao i posvetila se čitanju ipisanju, kao što sama često napominje, »iz vlastitog zadovoljstva«.

BalkanDownload

KORAK U KNJIŽEVNOST

Svoj prvi roman, Korak u život (A Start in Life), napisala je u 54. godini,za vrijeme ljetnog odmora. »Bio je to eksperiment, motiviran očajem idosadom, činilo mi se da moj život ide predvidljivim putovima. Željela samsaznati jesam li uistinu zaslužila takvu sudbinu. Ako o tome počnem pisati,mislila sam tada, možda ću moći odrediti svoju novu sudbinu i na neki jenačin prevariti, prevladati i promijeniti neke elemente svog dotadašnjegživotnog iskustva«, izjavila je u jednom intervjuu, objašnjavajući razlogesvog kasnog pojavljivanja na književnoj sceni.

Naravno, Aniti Brookner dogodilo se upravo ono za čim je žudjela.Izvanredan uspjeh njezina prvijenca objavljenog 1982. uistinu je promijenionjezin život. O romanu su pisali ugledni britanski književni kritičari i ubrzo jepreveden na nekoliko svjetskih jezika. Ohrabrena uspjehom, nastavila jepisati - ubrzo su joj objavljeni romani Providence i Look at Me. Iako su sviocijenjeni laskavim ocjenama, ni jedan roman Anite Brookner na Otoku nijeprodan u više od tri tisuće primjeraka, što je bilo i više no skromno u odnosuna vrtoglave naklade koje ostvaruju britanski pisci bestselera. Naravno, tebritanske naklade vrtoglave su samo u europskom kontekstu; na američkomtržištu naklada od, primjerice, sto tisuća primjeraka, što je golem uspjeh uVelikoj Britaniji, uvredljiv je sitniš za američke kolege, čija djeladoživljavaju takve pohvalne kritike kakve je doživljavala Anita Brookner napočetku spisateljske karijere. No 1984. situacija se naglo promijenila.»Njezine su knjige planule preko noći«, tvrdi urednik u nakladničkoj kućiJonathan Cape, koja je 1984. objavila njezin roman Hotel du Lac (Hotel najezeru), koji je zapravo pokrenuo lavinu. Naime, za taj je roman AnitaBrookner iste godine dobila ugledno priznanje Booker McDonnell koje sejednom godišnje dodjeljuje najboljem književnom djelu objavljenom naengleskom jeziku u zemljama Commonwealtha, dakle u svim anglofonskimzemljama osim u SAD-u. Nakon Bookera, Hotel na jezeru u samo dvamjeseca prodan je u 50 tisuća primjeraka. Ubrzo su rasprodani i njezini ranijeobjavljeni romani koji su u jeku interesa za »novom dobitnicom« Bookera

BalkanDownload

doživjeli ponovljena izdanja.Tek nakon Bookera saznalo se da se Anita Brookner i ovaj put poigrala s

ustaljenim konvencijama. »Da sam im priznala da mi je pedeset i šest godina,nikada mi ne bi dali nagradu«, priznala je nakon dodjele, opravdavajućičinjenicu što se, pišući biografiju za potrebe ocjenjivačkog suda uglednenagrade Booker pomladila za punih deset godina. Zahvaljujući reklami kojudonosi ova ugledna književna nagrada i poetici koja ju je vinula u sam vrhsuvremene britanske proze, Anita Brookner ubrzo je postala jedna odnajčitanijih autorica, čije se knjige prodaju u zavidnim nakladama i prevodena brojne jezike. No nju su i nagrada i golem uspjeh kod publike ostaviligotovo ravnodušnom. »Booker nije imao nikakva utjecaja na moju karijeru,uostalom, nakon nagrada reputacija vam uvijek pada«, izjavila jekomentirajući svoj prvi dolazak na sam vrh ljestvice najtraženijih britanskihknjiga.

Svoje posve nekonvencionalno ponašanje ova autorica, koja, premavlastitu priznanju svake dvije godine iznova čita romane VladimiraNabokova, potvrdila je i nakon što ju je engleska kraljica okrunila prestižnimordenom - Commander of the Order of the British Empire. Kada su jenovinari upitali kako se osjeća nakon ovog priznanja, staloženo je izgovorila:

»Hvala vam, nemam vam što drugo reći.«

Miroslava Vučić

BalkanDownload

Napomene

1 Hvala. (...) Molim.

2 Hladno je?

3 Snijeg je ove noći padao u planinama.

4 Kako se zovete?

5 Zovem se Alain.

6 Grozno! Grozno!

7 Ah, grozna si!

8 Onda, kako smo, mama!

9 Idemo li?

10 Dolazim.

11 Rublje, kućne haljine.

12 Zna on to dobro.

13 Znalac.

14 Glupane.

15 Ali ništa nisam učinio. Ništa nisam učinio.

16 Gospođo! Recite im. Ništa nisam učinio.

BalkanDownload

17 Onda?

18 Osjećate li se bolje?

19 Uvijek nakinđurena.

BalkanDownload