studeni48

PriPremila: AnitA MArić FotograFije: AnitA MAriće g i d A e g i d a

PriPremila: AnitA MArić FotograFije: AnitA MAriće g i d A e g i d a

studeni 49

Hod prema svjetlosti

Zimski solsticij jedan je od četiriju ključnih trenutaka u godini. S njima počinje novo godišnje doba, dolazi nova vrsta energije, vanjska i unutarnja promjena. U tim ključnim trenucima naš osobni razvoj može dobiti snažan poticaj. Duhovno značenje zimskog solsticija ima posebnu dubinu jer tada iz najdublje tame počinje naš hod prema svjetlosti…

b l A g d A n i s p e c i j a lnaPiSala: senkA ljubić FotograFije: profiMediA

49

atinska riječ solstitium doslovno znači suncostaj i pojašnjava što se zbiva na nebu u tom trenutku. Zimski solsticij događa se svake godine oko 21. pro-sinca, ponekad dan ranije, ponekad dan kasnije. Kad promatramo stazu kojom

putuje Sunce, čini nam se da je ono vrlo nisko na nebu. U podne, kad je na svom zenitu, Sunce čak nekoliko dana zaredom naizgled stoji na istom mjestu. Njegova se putanja ne spušta niže jer je Sunce dosegnulo najnižu točku svoje putanje, a još se nije počelo penjati. Tijekom nekoliko sol-sticijskih dana Sunce stoji na istoj toč-ki i prikuplja snagu kako bi pokrenulo novi ciklus života. Zajedno sa Suncem, čitava priroda miruje, čeka, prikuplja snagu. Za vrijeme zimskog solsticija i mi bismo trebali prihvatiti taj prirodni ritam, odmoriti se, smiriti i razmišljati.

Svjetlost i tamaZimski solsticij trenutak je u godini kad je dan najkraći,

a noć najdulja. Tama koju noć donosi u tom trenutku ima prevlast. Mogli bismo reći da je to kulminacija tame. U svijetu dualnosti na svim razinama postojanja pratimo ples suprotno-sti i pokušavamo uspostaviti ravnotežu. Jedna od najintrigan-tnijih suprotnosti koja je oduvijek imala vrlo moćno značenje u religijama i duhovnim praksama suprotnost je svjetla i tame. Prošireno značenje te suprotnosti priča nam o dobru i zlu, razvoju i stagnaciji, životu i smrti.

U davnim danima tami se nije pripisivalo negativno značenje. Tama se smatrala plodnom, poput tame zemlje u kojoj se sjemenka novog života priprema i sakuplja snagu za rast. Tama istovremeno označava tajnu, nešto skriveno i misteriozno. No iz tame će zapo-četi nov život. Iz sigurne i tople tame majči-ne utrobe rađa se novi život u čitavoj prirodi. U drevnim vremenima ta duga noć, tama, smatrala se duhovnom kolijevkom u kojoj se pre-porađa Sunce. A s njegovom svjetlošću preporađamo se i mi, i to u tjelesnom, duhovnom i emotivnom smislu.

Zimski solsticij početak je godišnjeg doba zime, a kako zima počinje astrološkim znakom Jarca, ovaj se važni trenutak u godini naziva i Jarčevom obratnicom. Nakon kulminacije tame i nekoliko dana suncostaja, počinje uspon prema svjetlosti. Obrat koji se događa najava je promjene snaga u odnosu tame i svjetlosti. Nakon zimskog solsticija svaka noć je nešto kraća od prethodne, svaki dan je malo dulji. Noć i dan bit će u ravnoteži, jednake duljine, za proljetne ravnodnevice

ili ekvinocija, početkom proljeća, 21. ožujka. Potom će dani i dalje postajati sve dulji, do trenutka kulminacije svjetlosti za ljetnog solsticija, 21. lipnja. Nadahnuti dubljim značenjem od-nosa svjetlosti i tame, kulminacijom jednog od njih za vrijeme solsticija nastali su mnogi rituali, običaji i duhovne prakse.

Drevni su narodi smatrali da je jedna od najvrednijih stvari koje posjeduju kao narod njihovo razumijevanje stvaranja svijeta. Kozmologija je razumijevanje postanka i svrhe života. Utkana je u običaje, zakone, legende, simbole, rituale svakodnevnog života i predstavljala je sveto znanje. Većina drevnih kultura, bez obzira na to što su se razvijale na potpu-

no suprotnim stranama svijeta, bez međusobnih poveznica, ima jedinstveno razumijevanje solsticija. Sunce je najvažnija sila koja donosi život. Stoga se Sunce personificira nekim božanskim likom. Pažljivo se prati njegovo kretanje, ritualima se pokušava ne samo slaviti njegov značaj nego i osigurati da se taj ritam prirode nikad ne naruši. Sveto znanje o preporodu svjetlosti svaka je civilizacija zaodjenula svojom pričom, svo-jim junacima, svojim velom tajnovitosti. Solsticij je u svakoj civilizaciji bila proslava nade da će proljeće ponovo doći, da će život ponovo bujati. Iz trenutačne tame razvit će se novi svijet, novi ciklus plodnosti prirode koja je značila život. Sunce se

u proširenom smislu u našem osobnom duhovnom razvoju povezuje s prosvjetljenjem, preporodom,

samospoznajom, spasenjem.

Rođenje suncaRođenje sunca kao izvora života, topline,

svjetlosti opisano je u mnogim mitologija-ma. Egipatski bog Horus bio je bog sunca.

Njegova glava u obliku sokola simbol je neba i visina, on je samo lice neba. Horusove oči bile su

sunce i mjesec. Horus je sin i miljenik boga sunca Ra, vladara svih bogova. Ovdje nalazimo dva važna

motiva koja se ponavljaju u gotovo svim kasnijim mitovima i religijama. Sunce kao vrhovna sila u svemiru, ona koja stvara i donosi život, te božansko dijete, sin sunca koji donosi spas.

U Vedama se pojavljuje Mitra kao samo fizičko sunce, a isto se božanstvo pojavljuje poslije i u kulturama Mezopotamije i u Perziji. Zanimljivo je da je Mitra bio bog sunca, posrednik između boga i čovjeka, neba i zemlje, rođen 25. prosinca u tami spilje. Mitru su štovali i u golemom Rimskom Carstvu, sve do pojave kršćanstva.

Hraneći se na drevnim izvorima, i kršćanstvo je smjestilo je-dan od najradosnijih događaja upravo u ovo razoblje – Božić, rođenje Isusa. Božić također slavimo 25. prosinca, a u njemu prepoznajemo utjecaj puno starijih tradicija. Sin Božji rodio se u doba zimskog solsticija kako bi ljudima donio spasenje.

Stari su Rimljani solsticije smatrali prolazom, svetim vrati-ma kroz koja prolazimo prema novim razinama života. Rimski bog Janus imao je dva lica, jedno od njih gledalo je prema zimskom, a drugo prema ljetnom solsticiju. Janus simbolizira promjenu, procese tranzicije i početak. Prema njemu je mjesec siječanj i dobio ime – januar. Proces prolaska iz prošlosti u bu-dućnost, iz jednog životnog razdoblja u drugo, iz tame prema svjetlosti, te ponovo iz svjetlosti u tamu dio je prirodnog ritma života.

Novi ciklus rastaU doba solsticija, općenito tijekom zime, manje je svje-

tlosti, puno je tmurnih dana, što izaziva sjetno raspoloženje i depresije. Astrološkim znakom Jarca koji počinje zimskim solsticijem vlada planet Saturn. On je simbol granica, obaveza i teškog rada. Kako bi unijeli novu energiju u to mračno doba godine, stari Rimljani su obilježavali zimski solsticij svetkovi-nom Saturnalija. Saturnalije su trajale od 17. do 24. prosinca. Priređivale su se javne gozbe, danonoćne zabave, karnevali i bilo je dopušteno kockanje. Bio je običaj i da se dijele darovi,

baš kao što mi danas radimo za Božić. To je bilo razdoblje obiteljskog slavlja i dobrog raspoloženja. Saturnalije nisu bile ništa više raskalašne nego što su današnji karnevali koji svoje podrijetlo vuku izravno iz Saturnalija. Robovi su tada barem na jedan dan postajali gospodari svojim vlasnicima. Privremenim krše-njem pravila i preokretom u uobičajenom društvenom poretku, kad kaos prevlada, kad se društveni poredak privremeno ukida, događa se ritual društvene transformacije. Stari bi poredak privremeno nestao da bi se iz kaosa preporodio osvje-žen, ojačan za novi ciklus rasta.

U suvremenom svijetu ne živimo više u ritmu prirode, na način kako su živjeli naši preci. Stari rituali koji su obilježavali važne trenutke tijekom godine zaboravljeni su i odbačeni. Čak i radosni Božić od toplog, obiteljskog blagdana postaje komercijalizirani događaj koji sve češće izaziva stres. Malo tko će obilježiti sam solsticij. Bez obzira na različitosti, u središtu svih tumačenja zimskog solsticija su duhovno prosvjetljenje i preporod. Preporod svjetlosti ne događa se samo u prirodi. On se može dogoditi i u našim srcima, u našoj duši. Postoje neki mali, osobni rituali kojima se možemo prilagoditi prirodnom ritmu i na svoj osobni način obilježiti zimski solsticij.

U kršćanskom blagdanu rođenja Sina Božjega naziru se

tragovi starih vjerovanja o ponovnom rađanju Sunca

Zimski suncostaj zabilježen je u mitologiji većine

civilizacija. on u sebi krije simboliku rađanja novog

života, ali i mistiku duhovnog preporoda

5150

b l A g d A n i s p e c i j a l

e g i d A e g i d aPriPremila: AnitA MArić FotograFije: AnitA MArić

52

U tami i tišini jasnije ćete čuti unutrašnji

glas, lakše ćete prepoznati svoje želje.

Zaustavite se i uskladite s ritmom prirode.

mali osobni rituali poput meditacije, vježbi

šutnje ili kontemplacije pomoći će vam

da se lakše pripremite za dane ponovno

rođenog sunca

Prepustimo se tamiU svom osobnom razvoju u doba sol-sticija važno je da prihvatimo privreme-nu dominaciju tame sa svom njenom složenom simbolikom. povežimo se sa svojim unutrašnjim svijetom. Tama je naše privremeno utočište u kojem se obnavljamo. Tek u tišini možemo čuti jasnije svoj unutrašnji glas. sprijateljimo se s tišinom i prihvatimo svaki osjećaj koji ispliva na površinu naše svjesnosti. Zapitajmo se barem nekoliko trenutaka svakog dana: Što osjećam? Kojim di-jelom tijela osjećam? Ovo je razdoblje prihvaćanja i puštanja. dobro je vježbati jogičku vježbu – mauna je vježba šutnje. pokušajte nakon burnog radnog dana provesti kod kuće jedan sat u tišini i šutnji. Objasnite svojim ukućanima da je ta praksa važna za postizanje unutrašnje ravnoteže. U smirenosti svog unutraš-njeg svijeta možemo se odmoriti i preispitati se. Meditacija i kontempla-cija odlične su tehnike za povezivanje s unutrašnjim svijetom.

Nove željeKad se zaustavimo i slušamo, jasnije ćemo prepoznati svoje želje. To je sim-bolično razdoblje u kojem njegujemo sjemenke svojih budućih postignuća, hranimo u sebi ideju, želju, ljubav, sve ono što želimo vidjeti u svom životu kako cvjeta i raste. U tom procesu mo-žemo ponovo otkriti sebe, podsjetiti se na to tko smo i što želimo. imamo pri-liku osnažiti svoje unutrašnje svjetlo. U jogičkoj tradiciji svatko od nas u samom srcu nosi iskru božanske svjetlosti koju pozdravljamo u sebi, ali je prepoznaje-mo i pozdravljamo i u srcima drugih.

Svjetlostsvjetlost koju nosimo u svom srcu postaje naš vodič u vanjskom i unu-trašnjem svijetu. suosjećanje i pra-štanje, dobrota i pokazivanje osjećaja

b l A g d A n i s p e c i j a l

Rituali obnavljaju nas same, ali i naše odnose s drugima, donose nam dobro raspo-loženje. svjetlost vlastitog srca snaga je i oslonac iz kojeg možemo djelo-vati sigurni u sebe, neovisni o vanj-skim stvarima. dovoljno je što češće zapaliti svijeću, okititi božićnu jelku. jogička vježba tratak može nas osna-žiti. Tratak je vježba za pročišćavanje očiju, za koncentraciju i smirivanje, a u razdoblju solsticija posebno nas po-vezuje sa svjetlošću. Vježba se izvodi netremičnim gledanjem u plamen svijeće, otprilike jednu minutu. potom zatvorenih očiju vizualiziramo plamen svijeće u svom umu. ponavljamo ne-koliko puta.

HranaHranimo svoje osjećaje pažnjom pre-ma onima koje volimo, darovima i vre-menom koje ćemo provesti s obitelji. To je izvrsno vrijeme da dijelimo pri-

če i uspomene. dobra djela i pomoć onima kojima je potrebna izraz su za-hvalnosti na svemu dobrome što sami imamo u životu. Čest je običaj dijeliti hranu, ne samo za svečanim ručkom s obitelji, nego kako bismo razveselili susjede, kolege s posla, prijatelje ne-očekivanim darom – domaćom, zdra-vom hranom.Hranimo sami sebe hranom koja za-grijava. jaki začini bogatih okusa, ka-kao, cimet, đumbir, kardamom ili čili zagrijat će tijelo. posvetimo posebnu pozornost njezi tijela toplim kup-kama, masažama, posebnim uljima. pokušajmo više spavati. Većinu ovih stvari vjerojatno prakticiramo tijekom cijele godine, no u razdoblju zimskog solsticija možemo sve to raditi s po-sebnom pozornošću. Ti mali, jedno-stavni osobni rituali posve su dovoljni da nas usklade s ritmom prirode i pri-preme nas za hod prema svjetlosti.

b l A g d A n i s p e c i j a l